PriručNik Za Ratnika Svjetlosti

PRIRUČNIK ZA RATNIKA SVJETLOSTI

Ratnik Svjetlosti nikad ne zaboravlja na zahvalnost. U borbi ga je pratila pomoć anđela; nebeske su sile postavile svaku stvar na svoje mjesto, tako da može dati najbolje od sebe. Suborci primjećuju: » Taj doista ima sreće! « A Ratnik nerijetko postiže uspjeh koji premašuje njegove sposobnosti. Zbog toga u zalazak sunca klekne i zahvali na Čudotvornom Plaštu koji ga štiti. No zahvalnost nije ograničena na duhovni svijet; on nikada ne zaboravlja prijatelje, jer njihova se krv na bojnom polju pomiješala s njegovom. Ratnika nitko ne treba podsjećati na tuđu pomoć; on je pamti, i dijeli s drugima nagradu.

Svi putevi svijeta vode do Ratnikova srca; on nikada ne oklijeva zaroniti u rijeku strasti što protječe njegovim životom. Ratnik zna da ima slobodu odabrati ono što želi; odluke donosi hrabro, samostalno, i – nerijetko – s izvjesnom dozom ludosti. Prihvaća svoje strasti i uživa ih sa žarom. Zna da nije potrebno odbaciti uzbuđenje pobjeda; one su dio života i usrećuju svakog tko u njima ima udjela. Ali nikada ne gubi iz vida trajne vrijednosti i veze koje su građene dugo, s voljom i trudom. Ratnik zna razliku između prolaznog i trajnoga.

Ratnik Svjetlosti ne oslanja se samo na svoje snage; zna iskoristiti i moć svoga protivnika. Kad se upusti u bitku, jedino što ima je vlastiti zanos i znanje o udarcima koje je stekao vježbom; kako se borba rasplamsava, spoznaje da zanos i uvježbanost nisu dostatni za pobjedu – potrebno je iskustvo. Tada otvara Nebu svoje srce i moli Boga da ga nadahne, tako da svaki neprijateljev udarac za njega bude lekcija iz obrane. Suborci govore: « Kako je praznovjeran. Prekida borbu da bi se pomolio; opsjenili su ga protivnikovi trikovi. » Ratnik ne odgovara na te provokacije. Zna da ga uvježbanost, bez nadahnuća i iskustva, neće dovesti do uspjeha.

Ratnik Svjetlosti ne služi se prijevarama, ali zna kako omesti svog protivnika. Koliko god ponesen žarom borbe, koristi se strategijom da postigne svoj cilj. Kad osjeti da su mu snage na izmaku, uvjeri neprijatelja kako mu se ne žuri. Kad treba napasti zdesna, povede svoju vojsku na protivničku ljevicu. Ako namjerava napasti odmah, hini snenost i sprema se na počinak. Prijatelji će reći: » Gledajte kako mu je moral pao. « No on tim primjedbama ne pridaje važnosti, jer ne poznaju njegovu borbenu taktiku. Ratnik svjetlosti zna što želi. I objašnjenja nisu potrebna.

Ovako je jedan kineski mudrac pojasnio strategiju Ratnika Svjetlosti: « Uvjeri svog neprijatelja da ga, ako te napadne, ne čeka velika pobjeda; tako ćeš umanjiti njegov žar. » » Ne stidi se privremeno se povući iz borbe, ako uvidiš da je neprijatelj jači; nije važna jedna bitka, već krajnji ishod rata. « « I ako si dovoljno jak, ne stidi se hiniti slabost; to će otupjeti neprijateljev razbor, pa će napasti prije vremena. » » Sposobnost da u ratu iznenadiš neprijatelja, ključ je pobjede. «

To je čudno « , razmišlja Ratnik Svjetlosti. « Susreo sam toliko ljudi koji se – već u nastupu – trude pokazati ono najgore u sebi. Unutarnju snagu potiskuju agresivnošću; prividnom samodostatnošću prikrivaju strah od samoće. Ne vjeruju u vlastite sposobnosti, ali na sva zvona razglašuju svoje vrline. » Ratnik iščitava takve poruke u mnogim muškarcima i ženama koje poznaje. Nikada se ne da zavarati prividom, i namjerno šuti kad ga pokušavaju impresionirati. Ali koristi prigodu da ispravi vlastite pogreške – jer ljudi su uvijek dobra zrcala. Ratnik ne propušta nijednu priliku da s â m nešto nauči.

Ratnik Svjetlosti pokatkad se upusti u borbu s onima koje voli. Čovjeka koji njeguje svoja prijateljstva nikada ne savladaju životne oluje; on ima snage da prevlada teškoće i nastavi dalje. No mnogo se puta osjeti izazvanim od onih koje se trudi poučiti umjetnosti mača. Njegovi ga učenici izazovu na borbu. I Ratnik na djelu iskaže svoju moć – s nekoliko pravih udaraca izbije oružje iz ruku svojih učenika, i sklad se vraća u njihovo vježbalište. » Zašto to činiš, ako si toliko nadmoćan? « , upita ga neki putnik. « Kada me izazovu, zapravo žele razgovarati sa mnom i na taj način dijalog održavam živim » , odgovara Ratnik.

Ratnik će Svjetlosti, prije važne bitke, zapitati sam sebe: » Koliko sam doista razvio svoju vještinu? « Zna da je iz bitaka koje je vodio u prošlosti uvijek izvukao neku pouku. No zbog mnogih je od tih pouka patio više no što je trebalo. Ne jednom je uludo potrošio svoje vrijeme, boreći se za nešto lažno. I patio zbog ljudi koji nisu bili vrijedni njegove ljubavi. Pobjednici ne ponavljaju istu pogrešku. Zbog toga Ratnik izlaže svoje srce samo kad je nešto toga vrijedno.

Ratnik Svjetlosti drži se temeljne pouke I-Chinga: » Ustrajnost se isplati « . On zna da ustrajnost nije isto što i nepopustljivost. Ima slučajeva kad se bitke oduže prekomjerno, iscrpljujući mu snage i otupljujući njegov zanos. U takvim trenucima Ratnik sabrano prosudi: « Dugi rat na kraju dotuče i pobjednika » . I tada povlači svoje snage s bojnog polja i priušti sam sebi primirje. Ustraje u svojoj volji, ali zna pričekati povoljan trenutak za novi napad. Ratnik se uvijek vraća u borbu. Ali to nikad ne čini iz tvrdoglavosti, već onda kad osjeti da je pravo vrijeme.

Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u životu ponavljaju. Zatiče se često u situacijama s kakvima se već suočavao; tada zapadne u malodušje, misleći da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće. » To sam već prošao « , žali se svom srcu. « Doista, prošao si » , odvraća mu srce. » Ali nisi nadišao. « Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu-jedinu svrhu: naučiti ga onome što ne želi naučiti.

Ratnik Svjetlosti uvijek će učiniti nešto neuobičajeno. Zaplesat će na ulici idući na posao, pogledati u oči potpunog neznanca i govoriti o ljubavi na prvi pogled, braniti zamisao koja se čini promašenom. Ratnici Svjetlosti mogu si to dopustiti. Oni se ne stide oplakivati stare rane, ni oduševljavati se novim otkrićima. Kad osjete da je došao pravi čas, ostavljaju sve i kreću u toliko snivanu pustolovinu. Kad shvate da su im snage iscrpljene, napuštaju borbu, ne osjećajući krivnju zbog pokoje počinjene ludosti. Ratnik ne želi proživjeti svoj život igrajući ulogu koju su mu drugi nametnuli.

Oči Ratnika Svjetlosti nikada ne gube sjaj. Oni žive među ljudima, dijele tuđe sudbine, a na svoj su put krenuli bez ičega, odbacivši torbe i sandale. Upoznali su strah i kukavičluk. Toliko su puta pogriješili. Pate zbog besmislica, ponašaju se uskogrudno, i katkad im se učini da nikad neće sazrijeti. Smatraju se, često, nedostojnima svake blagodati ili čuda. Nisu uvijek sigurni koja je njihova uloga. Mnoge noći probdiju u mislima o besmislu vlastita života. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer se propitkuju. Jer traže smisao – i nema sumnje da će ga pronaći.

Ratnik Svjetlosti ne strahuje da će ga proglasiti ludim. Glasno razgovara sa samim sobom, kada je s â m. Netko ga je poučio da se tako komunicira s anđelima, i on se smjelo upušta u to iskustvo. Već na početku spoznaje da će biti teško. Misli da nema što reći, da može jedino ponavljati besmislice. No ipak, Ratnik ustraje u svojo nakani. Čitav dan vodi razgovor sa svojim srcem. Izgovara stvari s kojima se ne slaže, govori gluposti. Sve dok, jednog dana, ne primijeti promjenu u svom glasu. I shvati da kroz njega progovara neka viša mudrost. Ratnik se može činiti ludim, no to je samo privid.

Jedan je pjesnik kazao: » Ratnik Svjetlosti bira svoje neprijatelje « . Svjestan je svojih mogućnosti; ne treba mu na sva usta hvaliti vlastite vještine i vrline. Pa ipak, svakog trenutka iskrsne netko tko želi dokazati da je bolji od njega. Za Ratnika ne postoji » bolji « ili » lošiji « . Svakome su dati darovi koje će trebati na svom osobnom putu. No neki su ljudi nasrtljivi. Izazivaju, vrijeđaju, čine sve što mogu da ga ražeste. U takvom trenutku srce ga savjetuje: » Ne prihvaćaj izazove, uvredama nećeš razviti svoju vještinu. Izmorit ćeš se uzalud « . Ratnik Svjetlosti ne gubi vrijeme odgovarajući na provokacije; on slijedi put svoje sudbine.

Ratnik Svjetlosti pamti odlomak iz djela Johna Bunyana: » Unatoč svemu što sam prošao, ne kajem se zbog nevolja koje sam si priskrbio – jer upravo su me one dovele kamo sam želio stići. Sve što sada imam je ovaj mač, i dajem ga svakome tko želi slijediti put svoga hodočašća. Ostaje mi znamenje i ožiljci iz bitaka – kao svjedočanstvo onoga što sam proživio, i nagrada za ono što sam osvojio. To znamenje i ti dragi ožiljci otvorit će mi vrata Raja. U svoje vrijeme, živio sam hraneći se pričama o junaštvu. U drugom sam pak razdoblju živio tek toliko da živim. Ali danas živim zato što sam Ratnik i što jednog dana želim doći k Onome za koga sam se toliko borio. «

Istoga trena, čim počne hodati, Ratnik Svjetlosti prepoznaje Put. Svaki kamen, svaki zavoj žele mu dobrodošlicu. On se pretapa u brijegove i potoke, duša mu se zrcali u biljkama, životinjama, pticom nad poljanom. I tada, prihvaćajući pomoć Boga i Njegovog znamenja, prepušta se svojoj Osobnoj Legendi, da ga vodi ka zadaćama koje mu je život namijenio. Ponekad nema gdje prenoćiti, drugi puta pak noću pati od nesanice. » To je sastavni dio puta « , razmišlja Ratnik. » S â m sam odlučio ići ovuda. « U tim riječima i jest njegova moć: s â m je izabrao cestu kojom kroči i nema se razloga tužiti.

Odsada nadalje – i u budućim vjekovima – Nebo će pomagati Ratnicima Svjetlosti, a odmagati onima koji robuju predrasudama. Zemljina se energija mora obnoviti. Nove ideje trebaju prostora. Tijelo i duša vape za novim izazovima. Mi već živimo budućnost; svi snovi – osim onih satkanih od predrasuda – dobit će priliku da se ostvare. Ono što je bitno, održat će se; ono što je suvišno, nestat će. No ipak, nije Ratnikovo da sudi o snovima svog bližnjega, niti da gubi vrijeme procjenjujući tuđe odluke. Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nije mu potrebno dokazivati da su svi drugi pogrešni.

Ratnik Svjetlosti pomno proučava položaj koji namjerava osvojiti. Kolikogod težak bio njegov cilj, uvijek postoji način da se premoste prepreke. On provjerava sve moguće puteve, oštri svoj mač, trudi se svoje srce ispuniti ustrajnošću koja mu je potrebna da se sučeli s izazovom. No, kako napreduje, Ratnik nailazi na teškoće s kojima nije računao. Kad bi čekao idealan trenutak, nikada se ne bi pomaknuo s mjesta; potrebno je zrnce ludosti da se učini sljedeći korak. I Ratnik ima to zrnce ludosti. Jer – u ratu i u ljubavi – nemoguće je sve predvidjeti.

Ratnik Svjetlosti poznaje svoje mane. Ali svjestan je i svojih vrlina. Neki se suborci vječno žale: » Drugima se pružaju bolje prilike. « Možda su u pravu; no Ratnik ne dopušta da ga to omete. Pokušava izvući što god više može iz svojih vrlina. Zna da je moć gazele u brzini njezinih nogu. Galeb će se s nedostižnom točnošću obrušiti na ribu. Naučio je da se tigar ne boji hijene, jer je svjestan svoje snage. Zato želi znati na što može računati. I nikad ne zaboravlja provjeriti svoju opremu, a čine je tri oruđa: vjera, nada i ljubav. Ako su sva tri uz njega, ne oklijeva, već kreće naprijed.

Ratnik Svjetlosti zna da nitko nije izgubljen slučaj, i da život isteše svakoga – pa i kad to zahtijeva više vremena. On uvijek daje najbolje od sebe i očekuje najbolje od drugih. Osim toga, trsi se svakome velikodušno pokazati za što je s â m sposoban. Neki ga suborci opominju: » Ima nezahvalnih ljudi « . Ratnika to ne može uzdrmati. On i dalje potiče svog bližnjega, jer na taj način potiče i s â m sebe.

Svaki je Ratnik Svjetlosti već osjetio strah prije bitke. Svaki je Ratnik Svjetlosti u prošlosti izdao i slagao. Svaki je Ratnik Svjetlosti iskušao pogrešan put. Svaki je Ratnik Svjetlosti patio zbog nevrijednih stvari. Svaki je Ratnik Svjetlosti mislio da nije Ratnik Svjetlosti. Svaki je Ratnik Svjetlosti već zakazao u svojim duhovnim obvezama. Svaki je Ratnik Svjetlosti katkad rekao da kad je trebalo reći ne. Svaki je Ratnik Svjetlosti povrijedio nekog koga je volio. Zato jest Ratnik Svjetlosti – jer je sve to iskusio, a nikada nije izgubio nadu da može biti bolji.

Ratnik pamti riječi nekih starih propovijednika, kao što je T.H. Huxley: » Naša su postignuća strašila za kukavice, a za mudre ljude zraci svjetlosti. Svijet je šahovska ploča. Potezi figura naši su svakodnevni postupci; pravila su takozvani prirodni zakoni. Ne možemo razaznati Igrača s druge strane ploče, ali znamo da je pravedan, čestit i strpljiv. « Ratnikovo je prihvatiti izazov. On zna da Bog ne previđa nijedan krivi potez onih koje ljubi, i da ne dopušta svojim štićenicima hiniti neupućenost u pravila igre.

Ratnik Svjetlosti ne odlaže svoje odluke. Promišlja o svemu prije no što će djelovati; razmatra svoju uvježbanost, odgovornost i svoju dužnost prema učitelju. Trudi se zadržati pribranost i raščlanjuje svaki korak kao da je presudan. Međutim, od trenutka kad donese odluku, Ratnik kreće naprijed; ne muče ga više dvojbe o onom što je odlučio, niti mijenja smjer ako su okolnosti drugačije no što je očekivao. Ako je njegova odluka bila ispravna, odnijet će pobjedu – pa makar se to odužilo više no što je predviđao. Ako je odlučio pogrešno, pretrpjet će poraz i morati otpočeti sve iznova – s više mudrosti. No Ratnik Svjetlosti, kad nešto započne, ide do kraja.

Najbolji su Ratnikovi učitelji suborci s kojima dijeli bojno polje. Opasno je zatražiti savjet. A dati kome savjet, još je smionije. Kada mu je potrebna pomoć, pokušava pratiti kako bližnji rješavaju – ili ne rješavaju – svoje probleme. U potrazi za nadahnućem, pročitat će s usana svoga susjeda poruku koju mu šalje Anđeo Čuvar. Kad je umoran ili usamljen, ne sanja o ženama ili muškarcima koji su mu daleki i nedostižni; potraži oslonac u onome tko je pored njega, i podijeli svoju bol ili potrebu za nježnošću – sa zadovoljstvom i bez kajanja. Ratnik zna da se sjaj najudaljenije zvijezde Svemira ogleda u ljudima i stvarima što ga okružuju.

Ratnik Svjetlosti dijeli svoj život s onima koje voli. Pokušava im uliti hrabrosti da ostvare svoje želje; u takvim se trenucima ukaže Neprijatelj, s dvije pločice u rukama. Na jednoj piše: » Više misli na sebe. Sačuvaj darove za sebe, ili ćeš na kraju ostati bez ičega. « S druge pločice čita: » Tko li si ti da pomažeš drugima? Zar ne vidiš vlastite mane? « Ratnik je svjestan svojih mana. Ali ujedno zna da ne može stasati s â m, ne mareći za svoje suborce. Zato baca obje pločice u pijesak, čak iako zna da u njima ima istine. One se pretvaraju u prah, a Ratnik i dalje bodri svoje bližnje.

Mudrac Lao Tse ovako govori o poslanju Ratnika Svjetlosti: » Put podrazumijeva poštovanje i obzir prema svemu što je maleno i krhko. Prepoznaj uvijek trenutak kad trebaš zauzeti stav. « » I ako si već bezbroj puta gađao iz luka, uvijek pazi kako namještaš strijelu i kako napinješ tetivu. « » Početnik koji je usredotočen na svoj cilj, pametniji je nego rastreseni mudrac. « » Ako se hraniš ljubavlju, čeka te sreća; ako se pak hraniš mržnjom, sustići će te nesreće. Tko previdi probleme, ostavit će iz nemara vrata otvorena, i kroz njih će se ušuljati nedaće. « » Pravedna borba nema ništa zajedničkoga s bijesom i razdorom. «

Ratnik Svjetlosti meditira. Sjedne u mirni kutak svog šatora i prepusti se božanskom svjetlu. Kad to čini, pokušava ne misliti ni na što; isključi se iz trke za užicima, zaboravi na izazove i otkrića – i pušta da se njegovi darovi i moći očituju. Iako ih nije uvijek svjestan, ti darovi i moći upravljaju njegovim životom i oblikuju njegovu svakidašnjicu. Dok meditira, Ratnik nije on s â m, već je iskra Duše Svijeta. U tim trenucima uviđa svoju odgovornost, i u skladu s njom može djelovati. Ratnik Svjetlosti zna da se u tišini njegova srca krije zapovijed koja ga vodi.

Kad napnem luk « , rekao je Herrigel svom učitelju zena, » u jednom trenutku osjetim da moram odapeti strelicu; inače ću ostati bez atoma snage. « » Dok god budeš iznuđivao trenutak kad ćeš odapeti strijelu, nećeš svladati umjetnost streličarstva « , odvratio mu je učitelj. » Ono što ponekad omete preciznost hica, upravo je isuviše gorljiva strijelčeva želja. « Ratnik Svjetlosti pokatkad pomisli: » Ako ja to ne učinim, nitko neće. « Nije baš tako; on mora djelovati, ali mora, isto tako, dopustiti da Nebo, u odabranom trenutku, učini svoje.

Ratnik, kad doživi nepravdu, obično poželi ostati s â m – da drugi ne vide njegovu bol. To je ujedno i dobar i loš postupak. Jedno je pustiti da srce polako zaliječi vlastite rane. Nešto drugo je pobjeći u duboku meditaciju, od straha da ćemo pokazati slabost. U svakome od nas živi anđeo i demon, i njihovi su glasovi vrlo nalik jedan drugome. Pred preprekom, demon pohranjuje taj samotni monolog, kako bi nam dokazao koliko smo ranjivi. Anđeo nas tjera da promišljamo svoje postupke, i često koristi ljudski glas da bi se očitovao. Ratnik zna uravnotežiti osamu i ovisnost o drugome.

Ratniku Svjetlosti ljubav je nasušna potreba. Osjećajnost i nježnost dio su njegove prirode – živi od njih, kao i od jela, pića i Čestite Borbe. Kad Ratnika ne ushićuje zalazak sunca, ima razloga za zabrinutost. U takvim trenucima, on će prekinuti borbu i potražiti društvo, da s nekim podijeli čaroliju smiraja dana. Ako ne uspije pronaći nikoga, zapitat će s â m sebe: » Jesam li se bojao bliskosti? Možda mi je netko iskazivao naklonost, a ja sam to previdio? « Ratnik Svjetlosti zna gospodariti samoćom, ali ne dopušta da ona zagospodari njime.

Ratnik Svjetlosti zna da je nemoguće živjeti u stanju potpune opuštenosti. Od strijelca je naučio da za dobar i dalek hitac treba pošteno napeti luk. Da bi zvijezde sjale, moraju se rasprsnuti iz nutrine. Ratnik opaža da konj, u trenutku preskakanja prepone, napinje sve svoje mišiće. Ali nikada ne miješa napetost s razdražljivošću.

Ratnik Svjetlosti uspijeva uravnotežiti Strogost i Milosrđe. Da bi ostvario svoj san, potrebna mu je čvrsta volja – i ogromna sposobnost predavanja; iako ima cilj, put do njega nije uvijek onakav kakvim ga je zamišljao. Zato se Ratnik služi disciplinom i suosjećanjem. Bog nikada ne napušta svoju djecu – no Njegovi su putevi nedokučivi; On nam utire put našim vlastitim koracima. Disciplina i predavanje izvor su Ratnikova zanosa. Rutina nikada neće iznjedriti velika djela.

Ratnik se Svjetlosti ponekad ponaša kao voda; protiče između prepreka na putu. U nekim prilikama, oduprijeti se znači potpisati vlastitu osudu; on se tada prilagođava okolnostima. Prihvaća, bez pogovora, težak planinski put, posut oštrim kamenjem. U tome je snaga vode; bat je ne može smrskati, niti je bodež može probosti. Najmoćniji mač na svijetu neće ostaviti ožiljka na njezinoj površini. Rijeka se prilagođava mogućem toku, ali uvijek stremi svom cilju; moru. Slabašna na izvoru, tekući raste i jača, okrijepljena snagom drugih rijeka što joj se pridružuju. I s vremenom postaje istinski moćna.

Za Ratnika Svjetlosti ništa što postoji nije apstraktno. Sve je konkretno i sve ga se tiče. On ne sjedi u udobnosti svog šatora, promatrajući što se zbiva vani, u svijetu; prihvaća svaki izazov kao priliku da unese promjenu u vlastiti život. Neki od njegovih suboraca vječno negoduju zbog nemogućnosti izbora, razglabajući tuđe odluke. Ratnik, međutim, svoje misli pretače u djela. Dogodi se da promaši cilj i tada – bez pritužbi – plaća svoju pogrešku. Ili pak skrene s puta i izgubi mnogo vremena dok se ne vrati na zacrtani pravac. Ali Ratnik nikada ne odustaje.

Ratniku Svjetlosti mogu se pripisati svojstva kamena, ili stijene. Kad se nađe na ravnom zemljištu – i sve je oko njega pronašlo svoj sklad – on je postojan. Može biti temeljcem za gradnju kuće koju nijedna oluja neće razoriti. Ako je pak bačen na kakvu strmu kosinu – gdje oko njega ne vlada ravnoteža i poštovanje – on će razotkriti svoju snagu; obrušit će se prema neprijatelju koji prijeti miru. U tim je trenucima Ratnik razorna sila, koju nitko ne može zaustaviti. Ratniku su Svjetlosti rat i mir istodobno na umu, i zna postupiti u skladu s okolnostima.

Ratnik Svjetlosti koji se previše uzdaje u svoju pamet, podcijenit će moć protivnika. Ne valja zaboraviti: ponekad snaga nadvlada strategiju. Korida traje petnaestak minuta; bik vrlo brzo shvati da ga zavaravaju – i njegov je sljedeći korak nasrnuti na toreadora. Kad se to dogodi, nema ideje, dokaza, razbora ili draži koja bi nadvladala prijetnju tragedije. Zato Ratnik nikada ne podcjenjuje sirovu snagu. Ako je suviše okrutna, povući će se s bojnog polja – dok neprijatelj ne ostane bez daha.

Ratnik Svjetlosti uviđa kad je neprijatelj jači od njega. Ako se odluči s njim sukobiti, izvući će kraći kraj. Ukoliko prihvati njegove izazove, past će u klopku. Zato mora postupiti diplomatski da bi prevladao teškoće što su ga snašle. Kad neprijatelj glumi nevinašce, on čini isto. Kad ga izazove na borbu, pravi se nevješt. Prijatelji će reći: » Ipak je kukavica « . Ali Ratnik se ne osvrće na njihove primjedbe; zna da je svaka srdžba i odvažnost ptice uzaludna kada je uvreba mačka. Ratnika u takvim prilikama spašava strpljivost; neprijatelj će brzo odustati, da bi izazvao nekog drugog.

Ratnik Svjetlosti neće mirno gledati nepravdu. On zna da je sve Jedno i da svaki osobni čin pogađa cijelo čovječanstvo. Zato, kad se suoči s tuđom patnjom, izvuče svoj mač u obranu pravednosti. No, iako se bori protiv ugnjetavanja, nikada s â m ne sudi tiraninu. Svatko će za svoje čine odgovarati pred Bogom i, kad izvrši svoju dužnost, Ratnik se suzdržava od daljnjeg istjerivanja pravde. Ratnik je Svjetlosti na svijetu da bi pomogao svojoj braći, a ne da sudi bližnjemu.

Ratnik Svjetlosti nije kukavica. Bijeg možemo smatrati izvrsnom obrambenom taktikom, ali ako je ulog velik, ona se ne isplati. Kad je stjeran u tjesnac, Ratnik se radije suočava s porazom i potom vida svoje rane – jer zna da bi bijegom nasilniku dao moć veću no što zaslužuje. Pred mnogim teškim i bolnim trenucima, Ratnik svoj nezavidni položaj prihvaća junački, postojano i odvažno.

Ratniku Svjetlosti nikada se ne žuri. Vrijeme radi za njega; on uči obuzdati nestrpljivost i kloni se nepromišljenih poteza. Kad hoda polako, korak mu je siguran. Svjestan je svog udjela u presudnom trenutku povijesti čovječanstva, i zna da ne može promijeniti svijet, ako ne promijeni s â m sebe. Stoga se uvijek prisjeti riječi Lanza del Vasta: » Revoluciji treba vremena da bi zaživjela u narodu « . Ratnik nikada ne ubire plod dok je još zelen.

Ratnik Svjetlosti mora, istodobno, biti strpljiv i hitar. Evo koje su dvije najveće strateške pogreške: djelovati prije vremena i propustiti pravu priliku. Da bi ih izbjegao, Ratnik svaki problem drži posve jedinstvenim i ne povodi se za formulama, receptima, ni tuđim mišljenjima. Kalif Muavija upitao je jednom Omr Ben Al-Ahasa koja je tajna njegove nenadmašne vladalačke vještine: » Nikad se ni u što ne upustim, a da prethodno nisam proučio mogućnosti uzmaka; a opet, u štogod da sam se upustio, nikad nisam poželio pobjeći « , glasio je odgovor.

Ratnik Svjetlosti često zapada u malodušje. Čini mu se da ništa više ne može probuditi osjećaj koji priželjkuje. Noćima čuči na osvojenom položaju, a ne događa se baš ništa novo, što bi ga ponovno nadahnulo. Prijatelji među sobom govore: » Možda više nema motiva za borbu « . Ratnika takve primjedbe vrijeđaju i zbunjuju, jer zna da nije postigao željeni cilj. Ali tvrdoglav je i ne odustaje od onog što si je zacrtao. I, kada najmanje očekuje, pred njim se otvaraju nova vrata.

Ratnik Svjetlosti nikada ne dopušta da mržnja uprlja njegovu savjest. Kad kreće u borbu, na umu su mu Kristove riječi: » Ljubite svoje neprijatelje « . I za njima se povodi. Ipak, zna da spremnost na opraštanje ne znači mirenje sa svim i svačim; Ratnik ne smije pognuti glavu – ili će izgubiti iz vida obzorje svojih snova. Neprijatelje prihvaća kao ispit svoje hrabrosti, ustrajnosti i odlučnosti. Oni su mu poticaj da se bori za svoje snove. Iskustvo stečeno u borbi čeliči Ratnika Svjetlosti.

Ratnik ne zaboravlja na prošlost. Poznaje puteve čovjekova Duhovnog Traganja, zna da je ono ispisalo najslavnije stranice povijesti. A i neka od njezinih najcrnjih poglavlja: krvoprolića, žrtvovanja, mračnjaštvo. Zlorabili su je za osobne ciljeve, a najviši ideali služili su kao štit najprljavijim namjerama. Ratnik se u životu naslušao pitanja: » Kako ću znati da je ovo pravi put? « . I nagledao ljudi što odustaju od potrage jer nisu pronašli odgovora. Ratnik ne sumnja; slijedi svevremensku formulu. » Svako se stablo po svom plodu poznaje « , rekao je Isus. Ako slijediš to pravilo, nećeš nikada pogriješiti.

Ratnik Svjetlosti zna koliko je važna intuicija. Usred bitke nema vremena promišljati neprijateljeve poteze – tada se posluži instinktom i posluša svog anđela. U razdobljima mira, iščitava znakove koje mu Bog šalje. Ljudi će reći: » Lud je « . Ili: » Živi u svom svijetu « . Ili pak: » Kako se može uzdati u nešto što nema logičnog opravdanja? « . A Ratnik zna da je intuicija Božja abeceda. Zato nastavlja osluškivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama.

Ratnik Svjetlosti često sa svojim suborcima zasjedne oko vatre. Razgovaraju o svojim pothvatima; dobrodošli su i stranci što se pridruže skupini, jer i oni se ponose svojim životima i Čestitom Borbom. Ratnik sa zanosom pripovijeda o putu, prepričava kako je odolio kojem izazovu, kakvo je rješenje iznašao u pojedinom teškom trenutku. Kad priča o svojim iskustvima, riječi mu odišu romantikom i strašću. Dopusti si pokatkad trunku pretjerivanja. Pamti da su, tu i tamo, pretjerivali i njegovi preci. Zato slijedi njihov primjer. Ali nikada ne miješa ponos i taštinu i čuva se da s â m ne povjeruje u vlastita pretjerivanja.

Da « , čuje Ratnik kako neki govore. » Ja se o svemu moram obavijestiti, sve shvatiti, prije no što donesem neku odluku. Želim imati slobodu da mogu promijeniti mišljenje. « Ratnik na takve riječi gleda sa sumnjom. Takva je sloboda i njemu dostupna, ali ga ne priječi da slijedi zacrtani cilj, čak i ako ne shvaća sasvim zašto to čini. Ratnik Svjetlosti donosi odluke. Njegova je duša slobodna poput oblaka na nebu, ali je vjeran svom snu. Na svom slobodno izabranom putu, mora se buditi u vrijeme kad bi najradije spavao, razgovarati s ljudima koji ga ni u čemu ne obogaćuju, ponekad podnijeti žrtvu. Prijatelji mu znaju reći: » Ti nisi slobodan « . Ratnik jest slobodan. Ali sloboda nije tumaranje bez cilja.

Što god da se poduzima, važno je biti svjestan očekivanja, puta koji vodi prema cilju i vlastite sposobnosti da dosljedno izvršimo zadaću. » Reći da se svojevoljno odrekao plodova može samo onaj koji, tako pripremljen, ne osjeća nikakvu potrebu da uživa u ishodu svog pothvata; borba ga ispunja sama po sebi. Dopušteno je odreći se plodova, ali to odricanje ne znači ravnodušnost prema ishodu. « Ratnik Svjetlosti poštuje Gandhijevu strategiju. I ne da se smesti od onih koji, u nemoći da ostvare bilo kakav cilj, žive propovijedajući odricanje.

Ratnik Svjetlosti vodi računa o sitnicama, jer one mogu itekako zagorčiti život. Trn, koliko god bio sitan, omest će putnikov korak. Jedna malena, nevidljiva stanica može razoriti zdrav organizam. Prisjećanje na trenutak davno proživljenog straha dovoljno je da nova buđenja ispuni tjeskobom. U djeliću sekunde pozornost može popustiti, otvarajući prostor kobnom neprijateljevom udarcu. Ratnik budno pazi na sitnice. Ponekad je strog s â m prema sebi, ali radije postupa na taj način. » Đavao se krije u pojedinostima « , uči nas stara izreka Tradicije.

I Ratniku Svjetlosti često uzmanjka vjere. Ima trenutaka kad baš ni u što ne vjeruje. I pita se u svom srcu: » Zar se toliki trud doista isplati? « Ali srce šuti. I Ratnik mora s â m donijeti odluku. Tada potraži primjer. I sjeti se da je Isus prošao kroz slično iskustvo – da bi mogao biti čovjekom u svoj svojoj punini. » Otkloni čašu ovu od mene! « , rekao je Isus. I on je izgubio volju i hrabrost, ali nije se predao. Ratniku Svjetlosti i dalje nedostaje vjere. Ali ustraje na svom putu i vjera se naposljetku vraća.

Ratnik dobro zna da čovjek nije otok. Ne može ratovati sam; kakav god da je njegov plan, on ovisi od drugih ljudi. Mora s njima raspraviti svoju strategiju, zatražiti pomoć i, u trenucima predaha, imati nekoga kome će uz vatru prepričavati svoja iskustva. No ne dopušta da ljudi njegovu bliskost zamjenjuju s nesigurnošću. Otvoren je u svom djelovanju, i tajanstven u svojim zamislima. Ratnik Svjetlosti druguje sa svojim suborcima, ali ne prebacuje ni na kog odgovornost za svoje korake.

U zatišju bitke, Ratnik se odmara. Često se događa da dan provede u dokolici, jer to traži njegova duša; no intuicija je uvijek budna. On ne podliježe glavnom grijehu lijenosti, jer je svjestan kamo ga to može odvesti – mlakom osjećaju nedjeljnih poslijepodneva, kad vrijeme prolazi – i ništa više. Ratnik to naziva » grobnim mirom « . Prisjeća se odlomka iz Apokalipse: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta . Ratnik se odmara i smije. Ali uvijek je na oprezu.

Ratnik Svjetlosti zna – svak se svakoga plaši. Taj se strah iskazuje dvojako: nasrtljivošću, ili snishodljivošću. To su dva lica istog problema. Zato se, kad tko u njemu izaziva strah, Ratnik prisjeti da druge muče iste bojazni kao i njega samog. Nailazili su na slične prepreke, proživjeli iste teškoće. Ali on sve to umije bolje prevladati. Zašto? Jer strah koristi kao motor što ga pokreće, a ne kao kočnicu. Tako Ratnik uči od protivnika, i ta pouka vodi njegove postupke.

Za Ratnika ne postoji nemoguća ljubav. Ne dopušta da ga obeshrabri šutnja, ravnodušnost, ili odbijanje. Zna da se, iza ledene maske koju ljudi navlače, krije vatreno srce. Zbog toga Ratnik stavlja na kocku više nego drugi. U neumornoj je potrazi za ljubavlju – pa iako to znači mnogo puta čuti riječ » ne « , vraćati se kući shrvan i poražen, osjećati odbačenost dušom i tijelom. Ratnik je neustrašiv kad stremi za onim što mu je neophodno. Bez ljubavi, on je nitko i ništa.

Ratnik Svjetlosti prepoznaje tišinu što prethodi odsudnoj bitki. A ta tišina kao da govori: » Sve se smirilo. Valja predahnuti od borbe i malo se zabaviti. « Neiskusni borci na to odbacuju svoje oružje i žale se na dosadu. Ratnik osluškuje tišinu; nešto se ipak, negdje, događa. On zna da razorni potresi dolaze bez najave. Mnogo je puta noću išao šumom; kad glasanje životinja utihne, blizu je opasnost. Dok se drugi odmaraju i zabavljaju, Ratnik koristi priliku da se izvješti u rukovanju mačem, i pozorno motri promjene na obzorju.

Ratnik Svjetlosti vjeruje. Vjeruje u čuda, i čuda se počinju događati. Siguran je da način razmišljanja može promijeniti život, i život mu se počinje mijenjati. Uzda se da će pronaći ljubav i ta ljubav se dogodi. Tu i tamo se razočara. Ponekad biva povrijeđen. I tada čuje primjedbe: » Kako je naivan! « . No Ratnik zna da sve ima svoju cijenu. Na svaki poraz, bilježi dvije pobjede. Svi koji vjeruju, to znaju.

Ratnik je Svjetlosti naučio da je bolje slijediti svjetlo. I on je u životu izdao, slagao, skrenuo sa svoga puta, služio silama mraka. I opet mu je sve polazilo za rukom, kao da nigdje nije pogriješio. Međutim, ponor se otvori iznenada; možeš napraviti tisuću sigurnih koraka – i još jedan odvest će te u propast. Zato se Ratnik zaustavlja, prije no što uništi s â m sebe. Donijevši takvu odluku, suoči se sa četiri različita mišljenja: » Uvijek postupiš krivo « , » Prestar si da bi se mijenjao « , » Nisi dobar čovjek « , » Ti ne zaslužuješ bolje « . A on pogleda u nebo. I jedan glas mu kaže: » Dragi moj, nema čovjeka koji nije pogriješio. Tebi je oprošteno, ali oprost ti ne mogu nametnuti. Odluči se. « Onaj tko je doista Ratnik Svjetlosti, objeručke će prihvatiti oprost.

Ratnik Svjetlosti uvijek se trudi biti bolji. U svakom su zamahu njegova mača vjekovi mudrosti i meditacije. U svaki se mora sliti snaga i umijeće svih drevnih ratnika, što i danas svojim blagoslovom bdiju nad njegovom borbom. Svakim svojim djelom proslavit će djela koja su mu preci zavještali putem Tradicije. Ratnik stalno usavršava ljepotu svojih poteza.

Ratnik Svjetlosti je pouzdan. Zna pogriješiti, ponekad se precjenjuje. Ali ne laže. U druženjima oko vatre, raspreda sa svojim suborcima. Zna da te riječi ostaju sačuvane u sjećanju Svijeta, kao svjedočanstvo njegovih ideja. No Ratnik dvoji: » Zašto govorim toliko, kad često nisam sposoban riječi provesti u djelo? « . A srce odgovara: » Kad javno braniš svoje ideje, primoran si založiti se da živiš s njima u skladu « . Vjerujući da je onakav kakvim se predstavlja, Ratnik doista postaje dostojan svojih riječi.

Ratnik zna da se boj mora povremeno prekinuti. Ne treba silom ustrajati u borbi; važno je imati strpljenja, pričekati povoljan odnos snaga. U tišini praznog bojnog polja, on sluša otkucaje svog srca. Osjeća da je napet. Da se boji. Ratnik svodi račun svog života; provjerava je li mu mač zaoštren, srce ispunjeno, hrani li vjera njegovu dušu. Zna da je održavanje jednako važno kao i djelovanje. Uvijek ponešto nedostaje. I Ratnik koristi trenutke kad se čini da vrijeme stoji, kako bi se bolje opremio.

Ratnik zna da se anđeo i demon spore oko ruke koja drži mač. Demon šapće: » Nećeš imati snage. Odabrat ćeš krivi trenutak. Strah je u tebi. « Anđeo šapće: » Nećeš imati snage. Odabrat ćeš krivi trenutak. Strah je u tebi. « Ratnik ostaje zbunjen. Obojica mu govore isto. I onda demon dodaje: » Dopusti da ti ja pomognem. « A anđeo će: » Ja ću ti pomoći. « U tom času, Ratnik spoznaje razliku. Riječi su iste, ali su saveznici itekako različiti. I odabire ruku svog anđela.

Svaki put kad izvuče svoj mač, Ratnik će se njime i poslužiti. Može to biti da bi prokrčio novi put, nekome pomogao, ili otklonio opasnost – no mač je hirovit i ne voli da mu oštrica bljesne bez razloga. Zato se Ratnik nikada ne služi prijetnjama. Može napasti, obraniti se, ili uzmaknuti – sve je to dio borbe. Ali nije dio borbe protratiti snagu udarca, naklapajući o njemu. Ratnik Svjetlosti pazi kako rukuje mačem. Ali ne smije zaboraviti da i mač isto tako vodi njegove poteze. Kad se služiš mačem, ne čini to ustima.

Ponekad zloduh uporno progoni Ratnika Svjetlosti; tada ga Ratnik spokojno poziva u svoj šator. Upitat će zloduha: » Želiš me povrijediti, ili iskoristiti da bi povrijedio druge? « Zloduh se gradi da ga nije čuo. Kaže da poznaje mračnu stranu Ratnikove duše. Dira u nezacijeljene rane i slavi osvetu. Otkriva podmukle spletke i otrove koji mogu pomoći Ratniku da onesposobi svoje neprijatelje. Ratnik Svjetlosti sluša. Ako zloduhu pozornost popusti, s â m će potaknuti razgovor, tražeći pojedinosti svih njegovih zamisli. Kad je sve čuo, ustaje i odlazi. Zloduh je toliko govorio, tako je umoran i prazan, da ga nema snage slijediti.

Ratnik Svjetlosti, nehotice, napravi krivi korak i potone u ponor. Utvare ga zastrašuju, osama tišti. Kako je vodio Čestitu Borbu, nije očekivao da će ga to snaći – ali dogodilo se. Okružen tminom, obraća se svom učitelju. » Učitelju, pao sam u ponor « , kaže mu. » Vode su duboke i tamne. « » Upamti jedno « , odgovara učitelj. » Ako se nađeš pod vodom, nisi se utopio; utopit ćeš se ako ne izroniš. « I Ratnik ulaže sve svoje snage da ispliva iz nevolje u kojoj se našao.

Ratnik Svjetlosti ponaša se poput djeteta. Ljudi su osupnuti; zaboravljaju da se dijete mora zabavljati, igrati, biti nestašno i pomalo drsko, postavljati neumjesna i nezrela pitanja, brbljati besmislice u koje ni samo ne vjeruje. I pitaju, zgranuti: » Zar je to put duhovnosti? Pa on je nezreo! « Ratnik se ponosi tom primjedbom. I ostaje u svezi s Bogom, putem svoje nevinosti i životne radosti, ne gubeći iz vida svoje poslanje.

Sama osnova riječi » odgovornost « otkriva njezino pravo značenje: sposobnost da odgovoriš, da postupiš u skladu sa situacijom. Odgovorni Ratnik znao je opažati i vježbati. Znao je, ujedno, biti i » neodgovoran « - dopuštajući katkad da ga ponese struja, bez odgovora i bez uzvrata. Ali učio je iz primjera; napokon bi zauzeo stav, poslušao savjet, pokazao dovoljno skromnosti da prihvati pomoć. Odgovorni Ratnik nije onaj što na svoja pleća uprti sav teret svijeta, već onaj koji se naučio nositi s izazovom trenutka.

Ratnik Svjetlosti ne može uvijek odabrati svoje bojno polje. Ponekad se nađe uhvaćen na prepad, u žaru boja koji nije želio; no utaman je bježati, jer ta će ga bitka slijediti. Tada, u trenutku kad se sukob čini neizbježnim, Ratnik povede razgovor sa svojim protivnikom. Bez bojazni ili panike, pokušava saznati zašto drugi želi borbu; što ga je natjeralo da se otisne iz svog doma i izazove na dvoboj. Ne izvlačeći mač iz korica, Ratnik će ga uvjeriti da to nije njegova bitka. Ratnik Svjetlosti sluša što protivnik ima kazati. Zapodijeva bitku samo ako je neizbježna.

I Ratnik će Svjetlosti ustuknuti pred važnim odlukama. » To je prevelik zalogaj za tebe « , reći će mu prijatelj. » Samo naprijed, budi hrabar « , savjetovat će ga netko drugi. A njegove se dvojbe samo produbljuju. Neko mu je vrijeme duša tjeskobna, a onda se povlači u osamu svog šatora, gdje običava medititrati i moliti. Vidi svoju vlastitu budućnost. Vidi ljude kojima će njegov odabir donijeti korist, i one kojima će nanijeti štetu. Ne želi prouzročiti nepotrebne jade, ali još manje želi napustiti svoj put. Tada Ratnik dopušta da mu se odluka nametne. Ako bude trebalo reći » da « , imat će dovoljno hrabrosti. Ako pak bude rekao » ne « , to neće biti kukavički.

Ratnik je Svjetlosti svom dušom odan svojoj Osobnoj Legendi. Suborci primjećuju: » Njegova vjera zadivljuje! « . Ratnika na trenutak ispunja ponos, ali se odmah zatim posrami onog što je čuo, jer u njemu nema one vjere na koju se zaklinje. U takvom mu času anđeo došapne: » Ti si samo oruđe svjetlosti. Nemaš se razloga oholiti, niti osjećati krivim; možeš jedino biti sretan. « I Ratnik Svjetlosti, spoznavši da je samo oruđe, osjeća se mirnijim i sigurnijim.

Hitler je možda poražen na bojnom polju, ali je u nečem ipak odnio pobjedu « , veli M. Halter. » Jer čovjek XX. stoljeća stvorio je koncentracione logore i uskrsno mučeništvo, naučio da je moguće zatvoriti oči pred tuđom bijedom i nevoljom. « On možda ima pravo; gledamo oko sebe napuštenu djecu, okrutne zločine nad civilima, nevine u zatvorima, usamljene starce, posrnule pijance, luđake na vlasti. A možda uopće nema pravo – postoje Ratnici Svjetlosti. A Ratnik Svjetlosti nikad neće prihvatiti što je neprihvatljivo.

Ratnik Svjetlosti nikad ne zaboravlja staru izreku: » Šutnja je zlato « . Nepravde se događaju. Svatko se može zateći u okolnostima koje ne zaslužuje – osobito kad se nije kadar obraniti. Mnogo puta poraz pokuca na Ratnikova vrata. I tada on šuti. Ne troši snagu na riječi, jer zna da od njih neće biti koristi; bolje je uložiti napor da odoli, biti strpljiv, i imati na umu da na nas Netko pazi budnim okom. Netko tko vidi patnju nedužnoga i s njom se ne miri. Taj će mu Netko dati ono što mu je najpotrebnije: vrijeme. Prije ili kasnije, sve sile će opet biti na njegovoj strani. Ratnik Svjetlosti je mudar, ne razglaba o svojim porazima.

Mač može otupjeti i zahrđati. Ali Ratnik Svjetlosti mora trajati. Zato se ne zavarava u procjeni vlastitih sposobnosti, i izbjegava iznenađenja. On pridaje stvarima važnost koju zaslužuju. Često mu, u teškim trenucima, demon šapne na uho: » Ne brini za to, nije ništa ozbiljno « . A onda opet, pred banalnim problemima, demon govori: » Moraš uložiti svu svoju energiju da iziđeš s time na kraj « . Ratnik ne sluša savjete demona; s â m je gospodar svog mača.

Ratnik Svjetlosti uvijek je na straži. Ne traži od drugih odobrenje da se maši svog mača; jednostavno ga trgne iz toka. Niti gubi vrijeme tumačeći svoje poteze; vjeran Božjim odredbama, odgovara svojim djelima. Osvrće se oko sebe i prepoznaje prijatelje. Osvrće se unazad i prepoznaje neprijatelje. Ne oprašta izdaju, ali se ne osvećuje; tek uklanja neprijatelje iz svog života, ne gubeći vrijeme na nadmetanje. Ratnik se ne treba dokazivati pred drugima – on je to što jest.

Ratnik se ne druži s onima koji mu žele zlo. A kloni se i onih koji ga žude » utješiti « . Izbjegava ljude koji su uz njega samo u porazima; ti se lažni prijatelji naslađuju tuđom slabošću. Uvijek donose loše vijesti. Uvijek se trude slomiti Ratnikovo samopouzdanje – pod krinkom » solidarnosti « . Kad ga vide ranjenog, guše se u suzama, no – u dnu srca – likuju, jer je Ratnik izgubio bitku. Ne shvaćaju da je to sastavni dio borbe. Pravi su Ratnikovi prijatelji uz njega u svakom trenutku, u nevolji i slavlju.

Na početku svoje borbe, Ratnik je Svjetlosti ustvrdio: » Imam svoje snove « . Prošlo je nekoliko godina i on je shvatio da može postići ono za čim žudi; zna da ga na kraju čeka nagrada. No ta ga je spoznaja ujedno i rastužila. Nije slijep na tuđu nesreću, samoću, tegobe što pritišću velik dio čovječanstva, i pomislit će da s â m ne zavređuje ono što dobiva. Njegov mu anđeo prišapne: » Odrekni se svega « . Ratnik se tada spusti na koljena i ponudi Bogu sve što je postigao. Čin odricanja izliječit će Ratnika od nerazumnih pitanja i pomoći mu da prevlada osjećaj krivnje.

Ratnik Svjetlosti čvrsto drži mač u svojim rukama. On je taj koji odlučuje što će s njim učiniti, a i što neće, ni pod koju cijenu. Ponekad mora proći trnovitim dijelom puta – primoran je odreći se nečega što mu je najdraže; tada Ratnik dobro promisli. Zapita se je li provodio volju Božju, ili ga je vodila sebičnost. Ako je odricanje zaista sastavnica njegova puta, prihvatit će ga bez pogovora. Ako je, međutim, tu žrtvu uvjetovala tuđa zloba, bit će nesmiljen u svom odgovoru. Ratnik ima moć probosti mačem, ili oprostiti. Utječe se objema, s jednakim umijećem.

Ratnik Svjetlosti ne pada u zamku riječi » sloboda « . Kad je njegov narod potlačen, » sloboda « je kristalno jasan pojam. U tom će se slučaju, s mačem i štitom, boriti do posljednjeg daha. Pred ugnjetavanjem, lako je razumjeti što je sloboda – to je opreka ropstvu. No Ratnik katkad čuje starije ljude kako govore: » Kad više ne budem morao raditi, bit ću slobodan « . A kad im se to ostvari, za tili čas će se požaliti: » Život je samo dosada i rutina « . U ovom slučaju, slobodu je teško razumjeti; čini se da ona znači nedostatak smisla. Za Ratnika Svjetlosti uvijek postoji smisao. On je rob svog sna, ali je slobodan u svojim koracima.

Ratnik Svjetlosti ne odugovlači u beskonačnost istu bitku – pogotovo ako ne vidi napretka ni nazatka. Ako u bitki nema pomaka, shvatit će da valja sjesti s neprijateljem i raspraviti o primirju; obojica su se iskazala u umjetnosti mača, i došlo je vrijeme da se pokušaju sporazumjeti. To je čin dostojanstva – a ne kukavičluka. To je odmjeravanje snaga i promjena strategije. Zacrtavši mirovne planove, ratnici se vraćaju svojim domovima. Ne moraju nikome ništa dokazivati; vodili su Čestitu Borbu i očuvali vjeru. Svaki je od njih pomalo popustio, učeći se tako umijeću pregovaranja.

Prijatelji će upitati Ratnika Svjetlosti što je izvor njegove energije. On odgovara: » Tajni neprijatelj « . Prijatelji pitaju tko je to. A Ratnik će: » Netko koga ne možemo raniti « . Možda dječak koji ga je porazio u djetinjoj tučnjavi, ljubav koja ga je ostavila s jedanaest godina, učitelj što ga je zvao magarcem. Kad je umoran, Ratnik se sjeti da oni ne znaju ništa o njegovoj hrabrosti. Ne razmišlja o osveti, jer tajni neprijatelj više nije dijelom njegove priče. Misli samo na to kako će usavršiti svoje umijeće, da glas o njegovim podvizima obiđe svijet i dopre do ušiju onih koji su ga povrijedili u prošlosti. Bol zacijeljene rane snaga je Ratnika Svjetlosti.

Ratnik Svjetlosti uvijek u životu dočeka drugu priliku. Kao i svatko od nas, ni on se nije rodio vješt maču; mnogo je puta pogriješio prije no što će otkriti svoju Osobnu Legendu. Nijedan Ratnik ne može sjesti pored vatre i pred drugima ustvrditi: » Uvijek sam učinio pravu stvar « . Tko to tvrdi, laže, i još nije upoznao s â m sebe. Pravi je Ratnik Svjetlosti počinio nepravde u prošlosti. No uvjerio se, s vremenom, da ga ljudi kojima je učinio nažao, uvijek ponovno presretnu negdje na njegovu putu. To je za nj prilika da ispravi zlo koje je prouzročio. I iskoristit će je uvijek, bez oklijevanja.

Ratnik je prostodušan poput golubice i oprezan poput zmije. Kad je u društvu drugih ljudi, ne sudi o tuđim postupcima; svjestan je da sile tmine tkaju nevidljive mreže čijim se nitima širi zlo. Obavijest puštena u zrak zapleće se u takvu mrežu, pretvarajući se u njoj u spletku i zavist, nametnike ljudske duše. Tako sve što je o nekome izrečeno uvijek naposljetku dopre do ušiju njegovih neprijatelja, uveličano, štoviše, mračnim teretom otrova i zloće. Zato Ratnik, kad govori o svom bratu, zamišlja da je ovaj prisutan i da čuje njegove riječi.

U Brevijaru srednjovjekovnog viteštva ovako piše: » Izvor duhovne energije Puta viteštva su pravda i strpljivost, i po tim se temeljnim smjernicama pripravlja tvoj duh. Osobit je Put viteštva – lagodan, a u isto vrijeme tegoban, jer traži da odbaciš nepotrebne stvari i površna prijateljstva. Zbog toga toliko oklijevamo na početku puta. Evo i prve pouke viteštva: ono što si dosad ispisao u dnevniku svog života – nemire, kolebanja, laži – izbrisat ćeš. I, na mjesto svega toga, napisat ćeš riječ » hrabrost « . Ako otpočneš put s tom riječju u srcu i nastaviš s vjerom u Boga, stići ćeš kamo želiš. «

Kad kucne trenutak da boj otpočne, Ratnik je Svjetlosti pripremljen na svaki mogući slijed događaja. Proučio je svaku strategiju zasebice i zapitao se: » Što bih ja poduzeo da zamećem bitku protiv samog sebe? « Tim pristupom otkriva svoje slabe točke. U presudnom mu času prilazi neprijatelj; donosi torbu punu obećanja, sporazuma, volje za pregovore. Maše mu pod nosom primamljivim prijedlozima i jednostavnim rješenjima. Ratnik raščlanjuje i promišlja svaki pojedini prijedlog; i on teži za dogovorom, ali pritom ne gubi dostojanstvo. Ako izbjegava borbu, ne postupa tako jer je zaveden – već jer je procijenio da je to najbolja strategija. Ratnik Svjetlosti ne prima darove od svog neprijatelja.

I ponovit ću: Ratnici Svjetlosti prepoznaju se po pogledu. Postoje na svijetu, dio su tog svijeta, i u svijet su poslani bez torbi i bez obuće. Mnogo se puta osjećaju kukavički. Postupci im nisu uvijek ispravni. Ratnici Svjetlosti pate zbog besmislica, zaokupljaju ih nevrijedne stvari, ne vjeruju da će ikad sazrijeti. Često se smatraju nedostojnima svakog blagoslova ili čuda. Ratnici se Svjetlosti nerijetko zapitkuju koja je njihova uloga. Mnogo im se puta učini da život nema smisla. Zato i jesu Ratnici Svjetlosti. Jer griješe. Jer pitaju. Jer neprestano tragaju za smislom. I naći će ga.

Ratnik se Svjetlosti upravo budi iz svog sna. Pritom razmišlja: » Ne znam se nositi s tom svjetlošću, pod kojom zrijem « . Svjetlost se, međutim, ne gasi. Ratnik misli: » Morat ću pristati na promjene za koje nemam volje « . Svjetlost ga i dalje obasjava – jer » volja « je veoma dvojben pojam. A tada se Ratnikove oči i srce počinju privikavati na svjetlost. Ona ga više neće plašiti i saživjet će se pomalo sa svojom Legendom,čak i ako treba štošta staviti na kocku. Ratnik je dugo i čvrsto spavao. Zato buđenje nije naglo, već postupno.

Iskusni će borac otrpjeti uvrede; svjestan je snage svojih mišica, vještine svojih udaraca. Nespremnom će se protivniku zagledati duboko u oči i pobijediti ga prije no što borba i otpočne. Ratniku koji marljivo uči od svog duhovnog učitelja, svjetlo vjere sjat će iz očiju i on više nikome ništa neće trebati dokazivati. Neće mariti za protivnikova nasilna uvjeravanja – da je Bog praznovjerica, da su čuda obmane, da vjera u anđele znači bijeg od stvarnosti. Ratnik Svjetlosti je iskusan borac i svjestan je svoje ogromne snage; nikada se ne upušta u borbu s onim tko nije dostojan te časti.

Ratnik Svjetlosti treba uvijek imati na umu pet pravila ratovanja, koja je zapisao Chuang Tzu prije tri tisuće godina: Vjera: Prije no što se upustiš u borbu, moraš svom dušom vjerovati u njetin motiv. Suučesništvo: Izaberi svoje saveznike i nauči se boriti rame uz rame s drugima, jer s â m ni u čemu ne možeš pobijediti. Vrijeme: Ratovati zimi nije isto kao i ratovati ljeti; dobar ratnik bira pravi trenutak da zapodjene borbu. Prostor: Ne ratuje se jednako u gorskom klancu i u prostranoj ravnici. Vodi računa o svojoj okolini i osmisli svoje kretanje. Strategija: Najuspješniji je ratnik onaj koji planira svoje poteze.

Ratnik je rijetko siguran u ishod bitke tek što ona završi. Žar borbe razvija silnu energiju svuda oko njega i u jednom se trenutku i pobjeda i poraz čine jednako mogućima. Vrijeme će pokazati tko je pobijedio, a tko izgubio; no on zna da, od tog trenutka, ništa više ne može učiniti – sudbina te bitke u Božjim je rukama. S tom spoznajom, Ratnik Svjetlosti nije opterećen ishodom. Okreće se svom srcu i pita se: » Jesam li vodio Čestitu Borbu? « Ako je odgovor potvrdan, prepušta se odmoru. Ako je pak niječan, hvata se svog mača i predano vježba za novi boj.

U Ratniku Svjetlosti gori iskra Božja. Sudbina ga je združila s drugim ratnicima, no povremeno se mora izdvojiti, da s â m vježba rukovanje mačem. Tada, kad nije sa suborcima, ponaša se poput zvijezde. Obasjava svemirski prostor koji mu je dodijeljen, otkrivajući zviježđa i svjetove svima koji podignu pogled k nebu. Ratnikova postojanost bit će nagrađena. Ne zadugo, drugi će mu se ratnici približiti, i suborci se s njim združiti u sazviježđa, sa svojim znakovljem i svojim tajnama.

Ratnik Svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno, živi dva života. U jednom je primoran raditi sve ono što ne želi, boriti se za ideje u koje ne vjeruje. No postoji i onaj drugi život, što mu se otkriva u snovima, knjigama, ljudima koji misle kao i on. Ratnik će dopustiti da se njegova dva života približe jedan drugom. » Postoji most koji povezuje ovo što jesam s onim što bih želio biti « , razmišlja. I, uskoro, njegovi će snovi doista ovladati svakodnevnom rutinom, sve dok ne spozna da je spreman za ono čemu je oduvijek težio. Tu mu je potrebno još zrnce odvažnosti – i dva će se života stopiti u jedan jedini.

Upamti dobro što sam ti već kazao: Ratnik Svjetlosti mora odvojiti vrijeme s â m za sebe. To će vrijeme iskoristiti za odmor, razmišljanje, produbiti svezu s Dušom Svijeta. Čak i usred neke bitke, on je kadar usredotočiti se na meditaciju. U izvjesnim prilikama, Ratnik sjeda, opušta se, i pušta da zbivanja oko njega teku svojim tijekom. Pristupa tada svijetu kao promatrač, ne želeći mu ništa ni dodati, ni oduzeti – samo se prepušta, bez otpora, struji života. Uskoro sve što se činilo složenim počinje djelovati jednostavno. I to Ratniku pričinja zadovoljstvo.

Ratnik Svjetlosti je oprezan s ljudima koji misle da poznaju put. Oni se u tolikoj mjeri uzdaju u vlastitu moć odlučivanja, da ne mogu ni pojmiti ironiju s kojom sudbina zacrtava naše živote; zato se uvijek iznova opiru i žale kad im neizbježno zakuca na vrata. Ratnik Svjetlosti ima svoje snove. Ti ga snovi vode naprijed. No on nikada ne čini pogrešku misleći da je put lagan i vrata široka. Zna da Svijet opstoji po načelima alkemije. Solve et coagula, govorili su učitelji. » Oslobodi i usredotoči svoju energiju, u skladu sa situacijom. « U nekim trenucima treba djelovati, a u nekima se valja prepustiti. Ratnik ih zna razlikovati.

Kad nauči vješto rukovati mačem, Ratnik Svjetlosti mora upotpuniti svoju ratnu opremu – valja mu nabaviti oklop. Poći će u potragu za valjanim oklopom i čuti ponude mnogih trgovaca. » Navuci pancir-košulju samoće « , kaže mu jedan. » Koristi se štitom cinizma « , nagovara drugi. » Najbolji ti je oklop ne upletati se ni u što « , ustvrdit će treći. Ratnik im, međutim, ne poklanja pozornost. Oboružan vedrinom, odlazi do svog svetog mjesta i zaogrće se neprobojnim plaštom vjere. Vjera odbija sve udarce. Vjera pretvara otrov u kristalno bistru vodu.

Uvijek vjerujem u sve što mi drugi kažu, i uvijek se iznova razočaram « , čuje se počesto iz usta suboraca. Važno je imati vjere u ljude; Ratnik Svjetlosti ne plaši se razočaranja, jer se uzda u moć svog mača i u snagu svoje ljubavi. No svjestan je da sve ima granice. Jedno je, naime, osluškivati Božje znakove i vjerovati da nam anđeli daju savjete iz usta naših bližnjih. A nešto je sasvim drugo biti nesposoban za samostalnu odluku, živjeti čekajući da nam netko drugi kaže kako trebamo postupiti. Ratnik ima povjerenja u druge, jer – ponajprije – vjeruje u sebe.

Ratnik Svjetlosti gleda na život s blagošću, i s odlučnošću. Pred njim je velika tajna, koju će jednog dana razotkriti. Tu i tamo, reći će sam sebi: » Život je jedna velika ludost « . U pravu je. Uhvaćen u čudesno kolo svakodnevice, opaža da ne može uvijek predvidjeti posljedice svojih čina. Dogodi se da djeluje i nesvjestan svog djela, da spašava i ne znajući da je od pomoći, pati, a ne zna zbog čega je tužan. Istina, ovaj život je ludost. No mudrost je Ratnika Svjetlosti u svjesnom odabiru vlastite ludosti.

Iznad vrata koja Ratnik Svjetlosti namjerava otvoriti, stoje dva natpisa. Na jednom velikim slovima piše Strah, na drugom Čežnja. Najprije čita što piše ispod naslova Strah: » Ulaziš u nepoznat i opasan svijet, gdje sve što si dosad naučio neće ničemu služiti « . A na natpisu nazvanom Čežnja piše: » Izlaziš iz poznatog svijeta, gdje ostaje sve ono što si oduvijek želio i za što si se toliko borio « . Ratnik će se osmjehnuti – jer ga ništa ne može zastrašiti, niti ga što može vezati. Sa sigurnošću nekoga tko zna što želi, on otvara vrata.

Ratnik Svjetlosti primjenjuje učinkovitu vježbu izgrađivanja vlastite svijesti – zna posvećivati pozornost koječemu što činimo automatski, kao što je disanje, treptanje, zapažanje predmeta oko nas. Koristi to kad se osjeća zbunjenim. Na taj se način oslobađa napetosti i pomaže intuiciji da nesmetano djeluje – bez utjecaja osobnih strahova, ili želja. Izvjesni naizgled nerješivi problemi tako će se razriješiti, boli koje nije umio prevladati raspršit će se same od sebe. Kad se nađe suočen s teškom situacijom, pribjegava toj tehnici.

Ratnik Svjetlosti katkad čuje primjedbe kao ova: » O nekim stvarima ne želim govoriti, jer ljudi su zavidni « . Ratnik se na to nasmije. Zavist sama po sebi ne može naštetiti – ako se ne pretoči u djelo. Zavist je djelo života i svatko bi se morao naučiti s njom nositi. S druge strane, s â m rijetko govori o svojim planovima. I ljudi obično misle da strahuje od zavisti. A on zna da, svaki put kad progovori o nekom svom snu, potroši djelić energije tog sna da bi se bolje izrazio. Tko mnogo govori, kadar je iscrpiti svu energiju potrebnu za ostvarenje sna. Ratnik je Svjetlosti itekako svjestan moći koju imaju riječi.

Ratnik Svjetlosti dobro zna vrijednost upornosti i hrabrosti. Mnogo se puta dogodi da, u bitki, primi udarac koji nije očekivao. I miri se s činjenicom da će, za rata, i neprijatelj dobiti poneku bitku. Kad se to dogodi, oplakuje svoje gubitke i dopušta si odmor, kako bi povratio snagu. No, odmah zatim, vraća se u boj za svoje snove. Jer, što više vremena provede van borbe, to su veći izgledi da osjeti slabost, strah, malodušje. Kad konjanik padne s konja i ne uzjaše ga čim se pridigne, nikad više neće skupiti hrabrosti da ponovno jaši.

Ratnik Svjetlosti zna što je vrijedno truda. On odlučuje o svojim djelima vođen nadahnućem i vjerom. U međuvremenu, ljudi ga pokušavaju privoljeti na bitke koje nisu njegove, dovesti na bojišta koja ne poznaje – ili ga pak ne zanimaju. Žele ga uvući u sukobe koji su bitni za njih same – ali ne i za njega. Često je riječ o bliskim ljudima, koji Ratnika vole, uzdaju se u njegovu snagu i, u svojoj tjeskobi, vape za njegovom pomoći. On se u takvim trenucima smiješi i iskazuje im svoju ljubav – ali neće prihvatiti izazov. Pravi Ratnik Svjetlosti uvijek s â m bira svoje bojište.

Ratnik Svjetlosti zna gubiti. Neće hiniti ravnodušnost prema porazu, služeći se uvriježenim frazama: » No dobro, to i nije tako važno « , ili » Ustvari, uopće to nisam želio « . Prihvaća poraz kao poraz – i ne pokušava ga pretvoriti u pobjedu. Ogorčuje ga bol otvorenih rana, hladnoća prijatelja, osamljenost gubitnika. U tim trenucima, kazat će sam sebi: » Borio sam se za nešto, i nisam uspio. Izgubio sam prvu bitku « . Te mu riječi ulijevaju novu snagu. Svjestan je da nitko ne može uvijek pobjeđivati – i zna razlučiti svoje pogotke od promašaja.

Kad nešto doista želiš, cijeli će Svemir uprijeti da to i dobiješ. Ratnik Svjetlosti svjestan je tog zakona. Stoga je vrlo oprezan s vlastitim mislima. Ispod gomile dobrih namjera, kriju se nagoni koje si nitko ne usuđuje priznati: osveta, samouništenje, krivnja, strah od pobjede, nastrano uživanje u tuđoj nesreći. Svemir se ne upušta u prosudbe – tek djeluje u korist onoga što želimo. Zato Ratnik ima hrabrosti poviriti u mračni zakutak svoje duše, da otkrije ne traži li doista za sebe kakvo zlo. I uvijek se čuva vlastitih misli.

Isus je kazao: Vaša riječ neka bude: » Da, da – ne, ne! « . Kad Ratnik preuzme neku obvezu, održat će svoju riječ. Oni što obećaju, a ne ispune, gube samopoštovanje i stide se svojih postupaka. Cijeli je njihov život bijeg; potroše znatno više energije da opravdaju svoju obeščašćenu riječ, nego što je Ratnik Svjetlosti uloži u ispunjenje svojih obećanja. Pokatkad si i on nepromišljeno natovari obvezu koja ne vodi ničem dobrom. Pazit će da se to više ne ponovi, ali će, čak i tada, sačuvati čast svoje riječi i platiti cijenu svoje naglosti.

Kad dobije bitku, Ratnik Svjetlosti slavi. Ta ga je pobjeda stajala teških trenutaka, neprospavanih noći, beskonačnih dana u iščekivanju. Od najdrevnijih vremena, obred proslavljanja pobjede dio je samog rituala života. Suborci promatraju Ratnikovu radost i misle: » Čemu to? Već se u sljedećoj bitki može razočarati. Može na sebe navući neprijateljev bijes « . No Ratnik ima motiv za svoje ponašanje. On proslavlja najveći dar koji pobjeda može donijeti: samopouzdanje. Danas slavi jučerašnji uspjeh, da se osnaži za sutrašnju bitku.

Jednog dana, bez ikakve najave, Ratnik spozna da se više ne bori s istim zanosom. I dalje živi kao što je živio, no kao da je sve izgubilo smisao. U takvom času, ostaje mu samo jedno: ustrajati u Čestitoj Borbi. Moli svoje molitve iz dužnosti, ili iz straha, ili tko zna iz kojeg razloga – ali ne posustaje na svom putu. Zna da je anđeo Onog koji ga nadahnjuje odlučio trenutno predahnuti. Ratnik se usredotoči na svoju borbu, i ustraje – čak i kad se sve doima besmislenim. A zakratko će anđeo opet biti tu i s â m će lepet njegovih krila Ratniku povratiti volju i radost.

Ratnik Svjetlosti podijelit će s drugima sve što zna o putu. Onaj tko pomaže, uvijek će i dobiti pomoć; mora poučiti drugoga onom što je naučio. Zato će sjesti pored vatre i prepričati svoj dan. Prijatelj će mu došapnuti: » Zašto tako otvoreno izlažeš svoju strategiju? Ne vidiš li da ćeš, na taj način, svoja osvajanja morati dijeliti s drugima? « Ratnik se na to samo nasmiješi, i ne odgovori. Kad bi, na kraju puta, stigao u prazan raj, njegova borba ne bi vrijedila truda.

Ratnik je Svjetlosti shvatio da Bog koristi samoću da bi poučio o suživotu. Koristi mržnju, da bi pokazao neprocjenjivu vrijednost mira. Koristi dosadu da istakne značenje pustolovine, i odricanja. Bog se služi tišinom da nas pouči o težini riječi. Daje nam umor, da možemo razumjeti ljepotu buđenja. Koristi bolest, da dokučimo blagoslov zdravlja. Bog se služi vatrom da bismo znali što je voda. Koristi zemlju da pokaže što znači zrak. Daje nam da vidimo smrt, kako bismo spoznali vrijednost života.

Ratnik Svjetlosti daje prije nego što ga zatraže. Svjedočeći tome, neki mu suborci govore: » Tko u nečemu oskudijeva, zatražit će « . A Ratnik zna da mnogi ljudi ne mogu – jednostavno ne mogu – moliti za pomoć. U nekih je srce tako ranjivo, da podliježu bolesnim strastima; gladni su naklonosti, a boje se to pokazati. Ratnik ih okupi oko vatre, pripovijeda im priče, dijeli svoju hranu, opije se zajedno s njima. Sutradan se svi osjećaju bolje. Oni koji ravnodušno gledaju bijedu, najbjedniji su.

Žice koje su stalno napete, na kraju će puknuti. Ratnici koji bez prestanka vježbaju, gube spontanost u borbi. Konji što stalno preskakuju prepone, lako će slomiti nogu. Luk što se svija svakog dana, ne odapinje više strijelu s istom snagom. Zato se Ratnik, čak i kad je neraspoložen, nastoji razonoditi malim, svakodnevnim stvarima.

Ratnik Svjetlosti ima na umu što je rekao Lao Tse – da treba raskrstiti s ustaljenim pojmom dana i sata, kako bismo se pozornije posvetili trenutku. Kad to postigne, Ratnik mnoge probleme uspijeva riješiti prije no što iziđu na vidjelo; posvećujući pažnju malim stvarima, uspijeva izbjeći velike nesreće. No brinuti o sitnicama ne znači biti sitna duša. Suviše sitničava skrb izbrisat će pomalo iz života svaki tračak radosti. Ratnik zna da je veliki san sastavljen od mnoštva raznolikih sitnica, kao što je i sunčeva svjetlost zbir milijuna njegovih zraka.

Katkada Ratnikov put prolazi kroz razdoblja rutine. Tada će on primijeniti naputak rabija Nachmana iz Breslova: » Ako nisi vješt meditaciji, možeš ponavljati jednu najobičniju riječ, jer to će ti duši činiti dobro. Nemoj govoriti ništa drugo, samo neprestano ponavljaj tu riječ, nebrojeno mnogo puta. Ona će s vremenom izgubiti svoj smisao i potom dobiti novo značenje. Bog će ti otvoriti vrata, i moći ćeš se poslužiti tom običnom riječju da izraziš sve što bi želio « . Kad je primoran isti zadatak obaviti više puta, Ratnik se služi tom taktikom, i tako njegov rad postaje molitvom.

Za Ratnika Svjetlosti ne postoje » pravila « , već put koji treba slijediti – i kojem se nastoji prilagoditi, u skladu s vremenom. Njegova je borbena oprema i tehnika drugačija ljeti, nego zimi. Prilagodljiv kakav jest, ne sudi više ni o čemu na osnovi » ispravnog « i » krivog « , već samo na temelju » stava primjerenog trenutku « . Zna da se i njegovi suborci moraju prilagoditi, pa ga ne čudi kad mijenjaju stavove. Dat će svakome vremena da opravda svoje postupke. No nesmiljen je kad se suoči s izdajom.

Ratnik Svjetlosti druži se sa svojim suborcima oko vatre. Ponekad prođu sati u prepirci i međusobnim optužbama, a onda opet zaspu u istom šatoru, zaboravljajući izrečene uvrede. Tu i tamo, ugoste kojeg pridošlicu. Kako nemaju zajedničkih iskustava, neznanac će isticati samo svoje vrline, pa će neki u njemu vidjeti uzor. No Ratnik Svjetlosti ga nikada ne uspoređuje sa svojim starim ratnim drugovima. Stranac je uvijek dobrodošao, ali će u nj steći povjerenje tek kad sazna i njegove mane. Ratnik Svjetlosti ne kreće u bitku prije no što dobro upozna svog saveznika.

Ratnik poznaje staru narodnu izreku: » Eh, kad bi se od kajanja umiralo... « . I zna da se od kajanja doista umire; polako nagriza dušu onoga koji je sagriješio i vuče ka samouništenju. Ratnik ne želi umrijeti na taj način. Kad učini štogod štetnu ili zlo – jer i on je čovjek pun mana – ne stidi se moliti za oprost. Ako je to još ikako moguće, uložit će sav trud da ispravi svoje nedjelo. A ako onaj kojem je naškodio više nije živ, učinit će dobro djelo prema neznancu i namijeniti to zlo za blagoslov duše koju je ranio. Ratnik Svjetlosti se ne prepušta kajanju, jer kajanje ubija. On se ponizi i ispravi zlo koje je počinio.

Svaki je Ratnik Svjetlosti već čuo svoju majku kako govori: » Moj sin je to učinio jer je izgubio kompas, ali je, u duši, divna osoba « . Uz sve poštovanje prema majci, on zna da nije tako. Neće se vječno kriviti zbog svojih nepromišljenih čina, ali si neće ni oprostiti svaku pogrešku – tako nikad ne bi poravnao svoj put. Zdravim će razumom prosuditi posljedice svojih čina – a ne namjere koje su ga vodile. Prihvatit će odgovornost za sve što je učinio, čak i kad je cijena visoka. Stara arapska poslovica kaže: » Bog prepoznaje stablo po plodovima, a ne po korijenju « .

Prije no što donese važnu odluku – objaviti rat, preseliti svoj tabor na drugu zaravan, odabrati polje na kojem će sijati – Ratnik se mora zapitati: » Kako će se to odraziti na peto pokoljenje mojih potomaka? « . Ratnik zna da se posljedice naših čina protežu daleko u budućnost, i važno mu je znati kakav će svijet ostaviti svojim nasljednicima.

Ne diži buru u čaši vode « , opominje netko Ratnika Svjetlosti. No on nikada ne preuveličava teški trenutak, i trudi se uvijek zadržati dostojnu smirenost. Međutim, ne sudi o tuđoj boli. Sitna pojedinost, koja njemu ništa ne znači, može kao fitilj raspaliti oluju što je tinjala u duši njegova brata. Ratnik poštuje patnju svog bližnjega i ne pokušava je usporediti sa svojom. Kalež patnje nije za sve jednako velik.

Najplemenitije svojstvo puta duhovnosti je hrabrost « , rekao je Gandhi. Kukavice svijet vide kao prijetnju i opasnost. Oni traže lažnu sigurnost života bez izazova, naoružani do zuba da obrane ono što, naoko, posjeduju. Kukavice kuju rešetke vlastitog zatvora. Razmišljanje Ratnika Svjetlosti seže dalje do obzorja. Ako s â m ne učini ništa za svijet, nitko to neće učiniti umjesto njega. Zato sudjeluje u Čestitoj Borbi, i pomaže drugima, čak i ako ne razumije potpuno zbog čega to radi.

Ratnik Svjetlosti pamti poruku Duše Svijeta, kako je prenosi Chico Xavier: » Kad uspiješ prevladati ozbiljne probleme u odnosu s drugom osobom, nemoj se više prisjećati ružnih trenutaka, već se raduj što si prošao i taj životni ispit. Ako si na kraju dugotrajnog liječenja, ne misli na patnju koju si morao pretrpjeti, već na Božji blagoslov što ti je donio izlječenje. Ponesi u svom sjećanju, do kraja života, dobro što je rođeno iz zla. Ono će biti dokaz tvoje snage i ispunjati te pouzdanjem pred svakom novom preprekom. «

Ratnik Svjetlosti opaža i cijeni malena čuda svakodnevice. Ako je kadar vidjeti što je lijepo, to je stoga što ljepotu nosi u sebi; svijet je, naime, zrcalo što svakome vraća odraz njegova vlastitog lika. Iako svjestan svojih nedostataka i svih ograničenja, Ratnik se trudi zadržati vedrinu i u trenucima krize. Konačno, svijet se zalaže da nam pomogne, čak i ako sve oko nas naoko kazuje suprotno.

U svakome je od nas duševni otpad što se taloži u procesu proizvodnje misli. To su boli odavno preboljene, koje sada ničemu ne služe. To su zastarjele mjere opreza, koje nas danas ni od čega ne štite. I Ratnik čuva svoja sjećanja, no zna razlučiti vrijedno od nepotrebnog – on će svoj duševni otpad iznijet na smetlište. Jedan suborac na to prosvjeduje: » Ali to je dio moje priče! Zbog čega bih napustio osjećaje koji su obilježili moj život? « Ratnik se smiješi, ali ne pokušava osjetiti nešto što više ne osjeća. On se mijenja – i želi da ga njegovi osjećaji u tome prate.

Evo što će učitelj kazati Ratniku, kad ga vidi potištenog: » Ovo što te obuzima u trenucima tuge, jednostavno nisi ti. Ti si mnogo više. Iako su mnogi otišli, iz razloga koje nikada nećemo shvatiti, ti si još uvijek ovdje. Zašto je Bog odnio tako iznimne ljude, a ostavio baš tebe? Milijuni ljudi su dosada odustali. Ne ljute se, ne plaču, više uopće ništa ne rade; samo čekaju da vrijeme prođe. Nemoćni su bilo što osjećati. A ti si, ipak, tužan. To je znak da ti je duša još uvijek živa. «

Dogodi se da Ratniku, usred iscrpljujuće, beskonačne bitke, sine spasonosna ideja i potom za tili čas izbori pobjedu. Tada pomisli: » Zašto sam se toliko dugo mučio, kad sam tu bitku mogao riješiti s pola snage? « . Istina je da svaki problem, kad ga riješimo, izgleda vrlo jednostavan. Velika pobjeda, koja se danas čini laganom, rezultat je niza malih pobjeda, koje su prošle nezamijećene. Ratnik će shvatiti što se doista zbilo i mirno usnuti. Ne grize se što mu je toliko trebalo do cilja, već se raduje što je napokon stigao.

Postoje dvije vrste molitve. Prva je vrsta ona u kojoj molimo da se nešto određeno dogodi, pokušavajući ukazati Bogu što on u tom smislu treba učiniti. Pritom Stvoritelju ne dajemo ni vremena ni prostora da djeluje. Bog, koji vrlo dobro zna što je za svakog čovjeka najbolje, i dalje će činiti po svojoj volji. A molitelj će imati osjećaj da nije uslišen. Druga je vrsta molitve ona u kojoj, makar ne razumijemo puteve Gospodnje, dopuštamo da nam se u životu ostvare Božje namjere. Molimo se da nas poštedi patnje, da nas radost vodi u Čestitoj Borbi, ali ni u jednom časku ne zaboravljamo reći: » Neka bude volja Tvoja « . Ratnik Svjetlosti moli na ovaj drugi način.

Ratnik zna da su, u svim jezicima, najvažnije male riječi. Da. Ljubav. Bog. To su riječi koje je lako izustiti, a svojom će snagom ispuniti nepregledna pusta prostranstva. No postoji još jedna, također vrlo malena riječ, koju mnogi izgovaraju iznimno teško: riječ ne. Onaj tko nikada ne izusti ne, smatra se velikodušnom, toplom, uljudnom osobom; jer ne je na glasu kao zla, sebična, bezdušna riječ. Ratnik neće pasti u tu zamku. Zna koliko puta čovjek pred drugima izgovori da, dok u sebi, u isto vrijeme, pomišlja ne. Ratniku zato na usnama nikad nije da, ako mu srce govori ne.

Prvo: Bog je žrvtvovanje. Pati u ovom životu, i bit ćeš sretan u budućem. Drugo: zabava i razonoda je samo za djecu; moraš živjeti pod pritiskom. Treće: drugi znaju što je za tebe najbolje, jer imaju više iskustva. Četvrto: naša je dužnost da drugi budu zadovoljni; drugima treba udovoljiti, čak i kad to za tebe znači samoodricanje. Peto: ne smiješ piti iz kaleža sreće, jer moglo bi ti prijati – a nećeš ga uvijek držati u svojim rukama. Šesto: moramo ponizno prihvatiti sve kazne – krivi smo. Sedmo: strah je znak za uzbunu; ne želimo riskirati. Ovo su zapovijedi koje nijedan Ratnik Svjetlosti ne smije poslušati.

Gomila ljudi gura se posred ceste, zakrčujući put što vodi u Raj. Puritanac pita: » A što tu rade grešnici? « A moralist gunđa: » Zar i prostitutka misli da joj je mjesto na gozbi?! « Zaštitinik društvenih vrijednosti viče: » Kako oprostiti preljubnici, kad je sagriješila? « Pokajnik razdire svoju odjeću: » Čemu izliječiti slijepca koji misli samo na svoju nevolju, pa čak ni ne iskazuje zahvalnost? « Uzrujava se i isposnik: » Ti dopuštaš da ti žena kosu maže skupim uljem? Ne bi li ga bilo bolje prodati i za nj kupiti hranu? « Isus, s osmijehom, drži vrata otvorena. I Ratnici Svjetlosti ulaze, ne osvrčući se na graju razdražene gomile.

Neprijatelj je lukav. Kadgod ima priliku, maši se svog najučinkovitijeg oružja – spletke. Ne mora uložiti mnogo napora, jer drugi rade za njega. S nekoliko mudro usmjerenih riječi, nestaju mjeseci uloženog truda, godine predanog traganja za skladom. Često je Ratnik Svjetlosti žrtva ove zamke. Ne zna odakle dolazi udarac, i ne može dokazati da se sve zasniva na laži. Spletka ne priznaje pravo na obranu – izriče nam osudu bez suđenja. Ratnik će tada podnijeti posljedice i otrpjeti nezaslužene optužbe – jer riječ ima moć i on to zna. No s â m pati u tišini, i nikad se, za protunapad, ne posluži istim oružjem. Ratnik Svjetlosti nije kukavica.

Daj budali tisuću talenata, a ona će i dalje željeti samo tvoje « , kaže arapska poslovica. Kad Ratnik Svjetlosti započne saditi svoj vrt, opazi susjeda kako ga motri. On uživa davati primjedbe o tome kako se siju djela, gnoje misli, zalijevaju postignuća. Ako bude slušao što mu govori, posao neće biti njegov; vrt koji uzgaja bit će susjedovo djelo. No pravi Ratnik Svjetlosti zna da svaki vrt ima svoje tajne, koje jedino strpljiva ruka vrtlara može dokučiti. Zato radije brine o suncu, kiši, godišnjim dobima. Zna da budala što daje primjedbe o tuđem vrtu, zapušta svoje vlastite usjeve.

Borac mora živjeti širom otvorenih očiju. I imati uza se odane suborce. Netko tko se s Ratnikom borio rame uz rame može se, nenadano, pretvoriti u neprijatelja. Prvi će odgovor biti mržnja; no Ratnik zna da slijepi borac ne može preživjeti bitku. Zato pokušava sagledati dobra djela bivšeg saveznika, za vrijeme dok su bili nerazdvojni; pokušava shvatiti što ga je navelo da iznenada promijeni stranu, kakva je to gorčina nagrizla njegovu dušu. Trudi se otkriti zbog čega su se njihovi putevi razišli. Nitko nije savršeno dobar, ni nepopravljivo loš; to je Ratniku Svjetlosti na umu, kad uvidi da je stekao novog neprijatelja.

Ratnik zna da cilj ne opravdava sredstvo. Zato što u stvari ne postoje ciljevi; postoje samo sredstva. Život nas nosi od nepoznatog k nepoznatom. Svaki je trenutak obilježen tom zanosnom tajnom – Ratnik ne zna odakle je došao, niti kao ide. Ali nije ovdje slučajno. I raduju ga usputna iznenađenja, očaravaju novootkriveni krajolici. Često osjeti i strah, no to je za Ratnika prirodno. Kad bi mislio isključivo na cilj, smetnuo bi s uma znamenje na putu. Ako se usredotoči na samo jedno pitanje, izgubit će odgovore koji su mu na dohvat ruke. Zato se Ratnik zna prepustiti.

Ratnik ima na umu što znači » lančana reakcija « . Mnogo je puta vidio da ljudi postupe pogrešno, kad se nemaju hrabrosti s nekim suočiti. Tada će, iz kukavičluka i zlovolje, sasuti svoju srdžbu na nekog slabijeg, koji će to isto učiniti još slabijem, nižući tako lanac nesreće. Nitko nije svjestan mogućih posljedica svoje vlastite okrutnosti. Zato je Ratnik itekako oprezan u rukovanju mačem i prihvatit će samo sebi ravnog protivnika. U trenucima će bijesa, ako treba, radije izudarati stijenu i raskrvariti ruku. Ruka će zarasti; ali dijete koje je dobilo batine jer mu je otac izgubio bitku, ostat će obilježeno za cijeli život.

Kad dobije zapovijed za pokret na novo bojište, Ratniku pred očima osvanu svi prijatelji koje je stekao duž svoga puta. Neke je poučio kako će čuti zvona potopljenog hrama, drugima je pričao svoje priče uz vatru. Srce mu je žalosno; no zna da je njegov mač posvećen i mora slušati zapovijedi Onoga kome je namijenio svoju borbu. Tada će Ratnik Svjetlosti zahvaliti svojim suborcima, duboko udahnuti i krenuti dalje, oboružan uspomenama na jedno nezaboravno putovanje.

PriručNik Za Ratnika Svjetlosti

Recommended

Recommended

More Related Content

Featured

Featured (20)

PriručNik Za Ratnika Svjetlosti