2. Turska kultura
Republika Turska je smeštena u jugoistočnoj Evropi i
jugozapadnom delu Azije.
Zbog položaja države na dva kontinenta, turska
kultura je jedinstven spoj istočnjačkih i zapadnjačkih
običaja i tradicija.
Glavno kulturno središte Turske je Istanbul.
3. Koreni tradicionalne turske muzike sežu još u 11. vek kada su
Turci Seldžuci osvojili Persiju i Anadoliju.
U vreme Osmanskog carstva, negovana je klasična dvorska
muzika. To je bila kompleksna aristokratska muzika izvođena
na instrumentima kao što su: tanbur, harfa, flauta i bubanj.
Niz klasičnih kompozicija nazivao se fasil i sastojao se od 4
instrumentalna i 3 vokalna dela uz instrumentalnu
improvizaciju koja se nazivala taksim.
Turska muzika
4. Jedan od kompozitora klasične turske muzike je Dede Efendi.
Ljubitelji ove muzike bili su sultani Selim III i Sulejman
Veličanstveni.
Muzika je komponovana na osnovu tekstova učenih pesnika tog
doba.
Dede Efendi
(1778-1846)
5. Što se tiče haremske muzike, negovao se trbušni ples.
Originalno, žene su plesale za žene, odnosno ženski muzičari i
plesačice zabavljale su stanovnice harema izvodeći trbušni
ples za njih. Te plesačice su se zvale rakkas.
Ova vrsta muzike i ples uskoro su izašli i van dvorskih zidina
tako što su ples počeli da izvode ulični zabavljači na
svadbama, proslavama, ali i pred sultanom lično.
6. Turci su u sastavu vojske imali i vojne orkestre, koji su nama
poznatiji kao ,,janjičarski vojni orkestri“ (Mehter Takimi) i to
su najstariji orkestri ove vrste na svetu.
Ova vrsta muzike imala je veliki uticaj na evropsku muziku tog
doba, pa je Evropa uskoro počela da odzvanja muzičkim
orijentalizmom pod nazivom ,,Turski stil“ ili ,,Alla turca“ .
Ovaj orkestar je inspirisao neke tada najpoznatije evropske
kompozitore.
7. Jozef Hajdn komponovao je ,,Vojnu simfoniju“ u kojoj koristi
Alla turca.
Mocart je napisao ,,Otmica iz saraja“ 1782. godine takođe u
stilu Alla turca.
Betoven je u svoju ,,Devetu simfoniju“ iz 1824. uključio
turske instrumente, a komponovao je i ,,Turski marš“.
Neki od najpoznatijih turskih kompozitora tog doba bili su:
Cemal Reşıt Rey, Ulvı Cemal Erkın, Ahmet Adnan Saygun i
Necıl Kazım Akses.
8. Turska narodna muzika (Türkü) izvođena je na svadbama,
sahranama, raznim proslavama i uz nju je išao folklorni ples
koji se razlikovao od regiona do regiona.
Dominantan instrument je saz – drveni instrument iz grupe
tambura.
Jak uticaj na tursku muziku imala je arapska i pojavio se novi
muzički žanr – arabeska.
9. Kao i sve druge religije, i muslimanska ima svoje muzičke okvire.
Tu su Ezan (poziv na molitvu), Kur’an-ı Kerım (recitovanja
stihova iz Kurana) i Mevlıt i Ilahı (himne koje se pevaju najčešće
u grupama izvan džamije).
,,Derviši“ – pripadnici Mevlevi sekte koji su izvodili posebnu
vrstu religiozne muzike (Necdet Yasar, Nıyazı Sayın i Kudsı
Ergüner).
10. Koreni popularne turske muzike sežu još od početka 20. veka i
na ovaj muzički stil ima uticaj Grčka, Albanija, Balkan,
Jermenija, Izrael itd.
Najpoznatiji muzičari svih vremena su: Barış Manço,
,,superstar“ Ajda Pekkan, ,,kraljica turskog popa“ Sezen Aksu,
Sertab Erener, Tarkan i Mustafa Sandal.
Barış Manço Ajda Pekkan
Sezen Aksu Mustafa Sandal
11. Turska kuhinja se u velikoj meri prepliće sa arapskom i grčkom.
Česte su debate o geografskom poreklu pojedinih jela,
posebno slatkiša.
Turska kuhinja je, u stvari, nasleđe moćnog Osmanskog
carstva, a predstavlja spoj kuhinje centralne Azije, Bliskog
istoka i Mediterana. Osvajanjem u prošlosti, a dobrim delom i
raseljavanjem Turaka, njihova se kuhinja proširila Evropom, pa
čak integrirala u pojedine kuhinje, posebno u kuhinju Balkana.
Turska hrana
12. Gastronomija balkanskih zemalja se u potpunosti oslanja na
tursku kuhinju.
Kebab – pileći i goveđi su najpopularniji, a ima četrdesetak
vrsta kebaba;
Lahmađun – lepinja koja se može posmatrati i kao turska vrsta
pice;
Lahmakun – lepinja sa mlevenim mesom, biljem i začinima;
Kumpir – krompir punjen sirom, kobasicama, krastavcima i
ruskom salatom
13. Kofte – slično našim ćuftama, služi se uz pirinač i salatu;
Mezeler – da, čak je i meze nešto što smo preuzeli od Turaka;
Sarma – smotuljak lista kupusa ili vinove loze; sadrži pirinač,
limunov sok, ribizle, pinjole…
14. Burek - tradicionalno se tvrdilo da turska devojka nije spremna
za udaju ukoliko nije savladala umetnost pripreme bureka.
Iako to više nije slučaj, burek (börek) je jedan od simbola
turske kuhinje. Konzumira se kao glavno jelo ili međuobrok, a
reč je o jelu od tankih slojeva testa punjenih ukusnim
punjenjem;
Manti - zauzimaju važno mesto u istočnjačkoj kuhinji, a reč je o
posebnom testu punjenom začinjenom mešavinom mesa koje
se ili kuva ili priprema na pari.
15. Baklava – slatki kolač od lisnatog testa, oraha i meda/šećera;
Lokum – iliti ratluk;
Kaymakli Kayısı Tatlıs – suve kajsije u sirupu od šećera koje se
služe sa kajmakom i pistaćima;
Lokma – klasičan street food koji predstavlja minijaturne
krofnice natopljene medom, šećernim sirupom i cimetom.
Slatkiši