1. Teleportacija
"Beam me up Scotty", jedan od najpoznatijih TV citata, zaštitni je znak Zvjezdanih staza. Teleportacija,
prijenos materije sa jedne lokacije na drugu nije samo produkt mašte Genea Roddnnberrya, već je izvedena i u
stvarnom svijetu. No, za sve one koji se već vide kako se za koju godinu teleportiraju na neku egzotičnu plažu
za godišnji odmor, loše vijesti. Teleportacija ljudi u teoriji je moguća, ali primjena u praksi će pričekati još
neko, kako stoje stvari, dugo vrijeme. Prva uspješnu teleportaciju izvela je 1997. ekipa sa Sveučilišta u
Innsbrucku - uništili su česticu fotona na jednom mjestu, te stvorili identičnu repliku na metar udaljenom
drugom mjestu. Foton? Jedan metar? Replika? Zvuči kao sitnica. Ali daleko je to od sitnice, s obzirom na to da
su neki vodeći svjetski fizičari, pa i sam Einstein tvrdili da je to nemoguće.
Kvantna teleportacija
S obzirom da se ova teleportacija odvija na principima kvantne mehanike, njen naziv sukladno tome je kvantna
teleportacija. Za razliku od teleportacije u Zvjezdanim stazama, ovdje se ne radi o prijenosu jednog objekta na
drugo mjesto, već o stvaranju identične replike skeniranog objekta na drugom mjestu, dok se original u procesu
teleportacije uništi. Do prije nekih desetak godina znanstvenici nisu ozbiljno razmatrali mogućnost teleportacije,
budući se smatralo da bi takav proces narušio kvantnomehanički princip neodređenosti kojeg je još 1927.
formulirao nobelovac Werner Heisenberg. Naime, prema principu neodređenosti, što se točnije neki objekt
skenira tim procesom njegovo stanje postaje poremećenije, sve dok nije potpuno izobličeno, a da još uvijek nisu
prikupljene sve informacije potrebne za stvaranje savršene replike. Stvari se mijenjaju 1993. godine, kada su
postavljeni prvi čvrsti teoretski temelji teleportacije. Šestorica stručnjaka na području kvantne mehanike
predvođena IBM-ovim fizičarom Charles H. Bennettom prezentirali su svoju Teoriju kvantne teleportacije. Ona
kaže da je teleportacija definitivno moguća, barem na kvantnom nivou. Teorija se oslanja na slavno ali
paradoksalno svojstvo kvantne mehanike poznato kao Einstein-Podolsky-Rosen-ov, ili skraćeno EPR efekt, koji
je Einstein, premda jedan od njegovih tvoraca, ismijavao te nazivao sablasnim i nemogućim. Radi se o tome da,
ako utječete na jednu česticu iz nekog para zajednički stvorenih čestica, isti utjecaj će se pojaviti i na drugoj
čestici iz para i to bez ikakve komunikacije među njima. Ovu, pomalo zbunjujuću teoriju su u praksu pokušali
pretvoriti stručnjaci iz 40 laboratorija i znanstvenih ustanova širom svijeta.
Teleportacija fotona
Prva je na cilj stigla ekipa Sveučilišta u Innsbrucku, predvođena austrijskim fizičarom Anton Zeilingerom. Oni
su 1997. teleportirali spomenuti foton na nama malu, ali znanosti ogromnu udaljenost od jednog metra. Postigli
su to koristeći upravo EPR korelaciju, popularno zvanu entanglement, ili na hrvatskom prepletenost ili
ukrštanje. O čemu se tu zapravo radi? Kada su fotoni prepleteni na kvantnoj razini imaju suprotna svojstva, te
sve što se dogodi prvome, suprotno je onome što se događa drugome. Austrijanci su, koristeći suvremenu
lasersku opremu eksperimentirali su s tri fotona A, B i C, s ciljem prenošenja polarizacije, smjera svjetlosnog
titranja, fotona A na foton C. Prvi je korak bio ispreplesti fotone B i C, nakon čega su foton B isprepleli s
fotonom A. U drugom je koraku foton A uništen, ali je foton B preuzeo stanje potpuno suprotno izvornom
stanju fotona A. Ta je promjena značila da B-ov ukršteni partner C mora promijeniti svoju polarizacija u
polarizaciju suprotnu B-ovoj, koja onda odgovara polarizaciji fotona A. Ako vas je princip "entanglement" sada
zbunio, ne brinite se. Ni samim znanstvenicima nije baš sasvim jasno kako on djeluje. Najjednostavnije
objašnjenje bilo bi da se radilo o prenošenju svojstava čestica, a ne njih samih. Ili kako profesor Zeilinger kaže,
ako kvantne čestice poput elektrona, iona i atoma, imaju ista svojstva, onda su one ustvari iste. Pa ako se točno
reproduciraju svojstva kvantnih čestica koje čine jedan predmet onda bi na drugom mjestu morao nastati točan
duplikat toga objekta.
Teleportacija laserske zrake
Nakon uspješne teleportacije fotona znanstvenici su krenuli u novi pothvat, teleportiranje laserske zrake. 17
lipnja 2002 to je napokon i ostvareno. Tim australskog Nacionalnog sveučilišta pod vodstvom 34-godišnjeg
fizičara Ping Koj Lam prvi je izvršio pouzdanu teleportaciju laserskog snopa. Koristeći modificirani proces
kvantnog ukrštanja, odnosno entanglementa, rastavili su laser na jednom kraju optičkog komunikacijskog
sustava i stvorili njegovu repliku, ponovo na udaljenosti od jednog metra. Posebnost ove teleportacije je u tome
što je u teleportiranom laseru bio i šifrirani radio signal, postavljen na ulaznom laseru. Nakon famoznog
entanglementa laser je skeniran i uništen, dok je radio signal elektronski poslan u prijemnu stanicu, gdje je u
roku manjem od jedne nanosekunde stvorena točna replika snopa, s netaknutim radio signalom, koji je nakon
toga odmah i dešifriran. I upravo je u tom šifriranju signala budućnost teleportacije. Naime, teleportacija
čovjeka je još daleko od nas, a jednako je i sa teleportacijom predmeta. Kako i sam dr. Ping Koj Lam kaže,
ovakva kvantna teleportacija daje mogućnost istovremenog uništavanja milijarde fotona uz njihovo gotovo
istovremeno stvaranje na drugom mjestu. Ali za teleportaciju čovjeka trebalo bi napraviti stroj koji bi mogao

2. analizirati i potom usmjeriti nebrojene milijarde atoma koji sačinjavaju ljudsko tijelo. Za teleportaciju samo
jednog atoma, prema optimističnim predviđanjima, trebat će još tri do pet godina rada, a nakon toga, ovisno o
rezultatima i napretku tehnologije, barem 50 godina za teleportiranje čvrstih predmeta. Međutim, primjena
kvantne teleportacije na računala i računalne sustave tijekom sljedećeg desetljeća vrlo je obećavajuća,
prvenstveno na području kvantnim računala, ali i u kriptografiji. Šifriranje signala na nivou fotona i njegova
teleportacija na drugu lokaciju mogla bi napraviti šifrirane informacije potpuno sigurnima, skoro bez
mogućnosti presretanja. No i u tom, promilima mjerenom slučaju, poruka bi bila nerazumljiva za sve, osim za
točno određenog primatelja. Naime, to famozno uplitanje ili entanglement omogućio bi da teleportirani šifrirani
signal može replicirati, a time i dešifrirati samo ona prijemna stanica kojoj je i upućen. Brzina i preciznost
cijelog procesa otvara vrata i novoj klasi superbrzih kvantnih kompjutera, tako da će njima teleportacija značiti
isto ono što je tranzistor značio za konvencionalne kompjutere. Kvantni kompjuteri moći će rješavati probleme
milijune puta brže nego današnji kompjuteri. Prije uspjeha kvantne teleportacije znanstvenici su predviđali
početak korištenja kvantnih kompjutera za sredinu ovog stoljeća, a sada prognoze govore da se radi o godini
2020. A s obzirom na to da su optički kabeli idealni način za prijenos informacija toliko velikim brzinama za
očekivati je onda i njihovu daljnju popularizaciju i sve veće korištenje. Korisnicima računala to bi značilo
mogućnost kreiranja i korištenja baza podataka trenutno nezamislive veličine, ubrzanje svih znanstvenih
istraživanja za preko 50 posto, apsolutnu sigurnost za banke i druge financijske institucije. Na onoj vama
zanimljivijoj razini, kućno kvantno računalo omogućilo bi npr. stalnu vezu s Internetom danas nezamislive
brzine, preciznost pretrage Interneta od 100 posto, mogućnost računala da poveže i upravlja svim tehničkim
uređajima u stanu, glasovne naredbe računalu, ukratko brzinu, memoriju, stabilnost, te druge mogućnosti o
kojima danas samo sanjate.
Teleportacija u budućnosti
A što je s teleportacijom ljudi, onom svakodnevno viđenoj u Zvjezdanim stazama? Kao najveći stručnjak na
tom području dr. Ping Koj Lam ne vidi ni približno kada bi se to moglo ostvariti. Osnovni problem je u tome što
današnja teleportacija još uvijek znači uništavanje originala i stvaranje savršene replike, što bi konkretno
značilo da je teleportirani čovjek ubijen, a na svijet dolazi njegov dvojnik. Jasno vam je da to otvara gomilu
pitanja, od onoga koliko je uopće moguće stvoriti savršenu repliku čovjeka, do raznih pravnih, moralnih i
religijskih dilema. U Zvjezdanim stazama je to riješeno naizgled jednostavno. Čovjek ili objekt se skenira,
dematerijalizira na nivou atoma, a njegov se "otisak" komprimira u jednu zraku koja se na ciljanom mjestu
ponovo materijalizira u upravo onu teleportiranu osobu, a ne repliku. Problem spomenut na početku teksta,
Heisenbergov princip neodređenosti rješava uređaj znakovitog imena, Heisenbergov kompenzator. Hrabriji
znanstvenici ipak tvrde da se daljnjim proučavanjem teleportacije na nivuo atoma mogu stvoriti i teoretske
pretpostavke za teleportiranje živih bića. Istina, za početak bakterija i virusa, ali to je prvi korak prema
teleportiranju čovjeka. Konzervativniji znanstvenici se na to zgražaju, ali staro je pravilo da kada neki uvaženi
znanstvenik izjavi kako je nešto moguće, gotovo sigurno je u pravu, ali kada kaže da je nemoguće, vrlo je
vjerojatno da se vara.