Samosvjestan / pisanje za samovjesnog je tesko jer oni sumnjaju u svoju sposobnost pisanja. To znaci da ce pisati sa oklijevanjem, gubeci previse vremena na nebitne sitnice, smatrajuci da je svaka tema glupa i da o tome sigurno ima previse sadrzaja. Njihov prvi blog se rodi posle teskog porodjaja, i obicno je sasvim prosjecan, zbog prevelikog straha da se rizikuje sa stilom, temom i izrazom.
Pretjerano samouvjeren ce pisati na osnovu prve ideje, i prvog sto mu padne napamet, misleci da oni koji citaju nece znati za bolje i nece uloziti dovoljno truda. I njihov blog post ce biit prosjecan jer nisu proveli nimalo vremena da istrazivanje drugih opcija, tema, stilova, drugih postova…
Znaci, treba da pronadjete sredinu, da niste ni samosvjesni ni stidljivi, ni previse samouvjereni. Sredinu nije tesko pronaci. Posebno u izboru tema. Kad kazem izbor tema mislim i na poentu i sustinu koju cete istaci u postu. Ako ne znate o cemu cete pisati i na sta cete se fokusirati probajte brainstorming
Da biste pisali o fenomenalnim stvarima, o kojima znate najbolje i najvise, treba da pronadjete pravu ravnotezu izmedju ove dvoje krajnosti.
Jedna od najboljih strategija za pronalazenje ravnoteze je brainstorming – sami sa sobom.
Lako je i jednostavno, a moze da bude razlika izmedju prosjedcnog i fenomenalnog blogposta.
Zatvorite se sami u sobu, bez telefona, tv, bilo koje vrsta odvlacenja paznje. Namjestite tajmer na 15 minuta i pocnete da zapisujete ideje i zapisujete dok ne odzvoni sat. Onda kad otkuca sat, oznacite sve ideje sa tri vrste oznaka – dobar, srednje i los
Sve to fino otkucate u word dokument, prvo dobre, pa srednje dobre, pa lose. Onda sve to lose obrisite ako ne mozete da ih okrenete da su bar osrednje. Prodjete kroz dobre ideje i izaberete najbolju. Ne krizajte ni jednu ideju. Ne prestajite sa pisanje ako mislite da ste prikupili dovoljno ideja, ne zadrzavajte se na idejama.
Ovo je mozda ocigledno ali ne moze se pretjerati u objasnjvanju ovog. CILJNA PUBLIKA je najvaznija na svijetu. Prije nego sto pocnete da pisete razmislite kome pisete. Definiste osobu/osobe koji citaju to sto pisete. Razmislite sto oni znaju, misle, kako ce da reaguju. Ako tacno definisete ciljnu publiku, nece vas sjekirati ako neko iz ciste obijesti pocne da vas kritikuje.
Ovdje je mjesto gdje istrazujete trziste, konkurenciju
Guglajte, sto se vec pise o tome, na jeziku na kom vi pisete, i na drugim jezicima. Kritikujte u svojoj glavi njihov pristup, razmislite kome se obracaju i zasto, sto biste vi bolje uradili, drugacije.
Drugi postovi ce vam dati na odgovore:
Koje informacije vasa ciljna publika trazi, koje informacija dobija, zasta su zainteresovani, i pise li se o tome dovoljno i na ispravan nacin.
Najvaznija stvar na svijetu je da vas blogpost ima jednu poentu. Jednu misao protkanu kroz tekst, jedan zakljucak. o cemu pricate ovdje? Zasto pisete o tome? Zasto je to vazno i zasto ce ljudi to da citaju. Odgovorite na ova pitanja tako sto cete smisliti tu jednu recenicu koja daje odgovor na ova pitanja i krenite odatle. To je kratki opis vaseg blog posta, drzace vam tok misli, i imate zadatak da dokazete to sto mislite.
Ako vam se desi da u toku pisanja blogposta promijenite tu misao, ok, samo se onda vratite na pocetak i dobro razmislite sto je nova misao. I zapisite je. To je sve takodje dio procesa pisanja i desava se. sve nove ideje koje vam panu na pamet za ovo vrijeme zapisite sa strane u onaj prvi dokument sa idejama.
Da bi vas blogpost bio citljiv i jednostavan za razumijevanje, drzite se starog dobrog pravila uvod, razrada i zakljucak
uvod je najvazniji – on treba da zgrabi citaoca, i da ga uvede u smisao vaseg blogposta.
Postoje dvije stvari koje treba da ispostujete da bi vam uvod blogposta bio kako treba Treba da ima osobine:
Da je Empatican: da vasi citaoci znaju da vi njih razumijete (zatoje bitno da znate ko su citaoci) i da razumijete njihove potrebe.
Da pokazete ekspertizu: vasi citaoci zele da znaju da vi znate o cemu pricate. Zato istrazivanje, jasno misljenje
Razrada ili tijelo blogposta je mjesto gdje u sustini pisete svoju ideju i razradjujete je u detalje. Trebalo bi da ima barem tri paragrafa , cak ako je duzi i tri podnaslovi, google voli podnaslove, lakse se cita jer su to cjeline. Tri su minimum. Moze i vise.
Ako pisete blogpost koji ima 400 rijeci onda ne morate da stavljate podnaslove, ako ima 800 ili vise onda obavezno. Inace duzi postovi, ako uspijete da ga napisete tako da drzi paznju privalci bolju paznju na fb i na google, ljudi bolje reaguju na njih i obezbjedjuju vam bolji renome, izgledate pametniji :)
pisanje zakljucka je lagani ali je i dalje jako vazan. Treba da sasrzi na neki nacin sumiranje vasih misli od prije, i drugo je call/to/action. Da pitate a sto vi mislite, kliknite ovdje, podijelite dalje isl...
Ne brini se da pises budalastine, na pocetku. Izbaci sve iz sebe. Ne obracaj paznju na greske, gramatiku, cak ni logiku. Ovo je prvi draft. Sredjivaces posle
Napisi previse, ponavljaj pricu, zavrti je i kad budes cistio/cistila brisaces paragrafe.
Naslov ako je dobar pokazuje koliko ste spremni u prizivanju citaoca. Mora da zaustavi ljude kad pregledaju facebook ili tviter…
Formirajte naslov tako da je PITANJE, bolje privlaci ili da je problem. Na zalost ovako formulisan naslov, negativno formulisan naslov vise privlaci. Podstakni radoznalost naslovom…