Kako je Hrvatska Vojska preko glavnih upravitelja Vojske i Države izdajnički očišćena od prekaljenog vojničkog kadra, koji je izborio Hrvatsku. Hrvatski List/Tjednik

1. '"•
AKTUALNO
NACIONALNI TJEDNIK
Hrvatska vojska nekad resspektabilna, danas na izdisaju
Nacelnik Glavnoga stožera Drago lovrić
lJčistilJ Hrvatsku vojsku od časnika iz
Domovinskoga rata
Piše: TOMISLAV JELIĆ
H
rvatskaje završetak 1995. dočekala kao res-
pektabilna vojna sila koja je trijumfalno okon-
čala srpsku okupaciju svojih područja i slomila
kralježnicu srpskoj agresiji na BiH. Hrvatska
je bila oružana sila popunjena prekaljenim, ali
još uvijek mladim ratnicima, koji su vojno školovanje stekli
na bojišnicama od Vukovara do Dubrovnika. Takva oružana
sila trebala je biti jamcem hrvatske nezavisnosti, sigurnosti i
suverenosti, a nadolazeće mirnodopsko vrijeme trebalo je
omogućiti da se postupno i sustavno transformira u suvreme-
nu i vrhunski opremljenu vojnu silu.
Nešto manje od 20 godina kasnije, Hrvatska je vojska
gotovo na izdisaju. Naime, više ni traga oružanoj sili koja je
izvojevala sjajne pobjede u Domovinskome ratu, a upitna je
njezina sposobnost za ispunjavanje svojih temeljnih zadaća
obrane opstojnosti, nezavisnosti i suverenosti RH. Brojni su
uzroci i krivci za takvo stanje. Jedan od onih koji su odgovor-
ni za negativne trendove u posljednjem desetljeću u HV-u i
za aktualno rasulo u Oružanim snagama Republike Hrvatske,
današnji je načelnik GS OŠ RH, general Drago Lovrić.
Kao autor triju prošlih ustroja Oružanih snaga, a u
konačnici i kao načelnik Glavnoga stožera, general je Lovrić
kadrovski u potpunosti osiromaši o i unazadio Oružane snage.
U Glavnome stožeru OŠ RH doslovce niti jednu dužnost
više ne obnašaju časnici proizašli iz Domovinskoga rata. Na
odgovorne dužnosti Lovrić bira i imenuje gotovo isključivo
bivše oficira JNA, u pravilu one koji su mu slijepo odani,
ideološki bliski i bespogovorno poslušni. Časnike iz Do-
movinskoga rata očito doživljava kao prijetnju i smetnju svo-
jem upravljanju pa ih je postupno, ali vrlo sustavno, zadnjih
godina eliminirao sa svih značajnih dužnosti. Ako se za neku
dužnost baš i ne može pronaći neki bivši oficir JNA, onda
kao pričuvnu postavu za njegova imenovanja mogu računati
polaznici nekadašnjega 'studija' Općenarodne obrane i dru-
. štvene samozaštite. Pripadnike gardijskih brigada ili drugih
postrojba koje su iznijele najveći teret Domovinskoga rata na
svojim leđima nije moguće pronaći među Lovrićevim favo-
ritima jer on takvima pretpostavlja bivše oficire koji su
Domovinski rat proveli po raznim pozadinskim zapovjedni-
18 - HRVATSKI TJEDNIK - 26. lipnja 2014.

2. hrvatski.list@hi.t-com.hr
štvima, logističkim bazama ili vojnim učilištima u Zagrebu.
ZAŠTO ŠUTE BRANITELJSKE UDRUGE?
Dovoljno je baciti pogled na Lovrićeva kadrovska rje-
šenja u predstojećem preustroju Glavnoga stožera. U tom će
preustroju Lovrićev zamjenik postati Robert Hranj, Dra-
gutinu Repincu bit će povjerena dužnost direktora stožera,
Mate Ostović zapovijedat će kopnenom vojskom, Slavko
Barić zapovijeda Hrvatskim vojnim učilištima, a Zlatan Fe-
renčević vodit će ključnu Upravu za operativne poslove. Go-
tovo je nepotrebno spomenuti da je riječ o bivšim oficirima
JNA (osim Barića i Ostovića koji su studenti ONO i DSZ),
čiji ratni put najvećim dijelom i ne zaslužuje takav naziv, a
neki od njih naslijedili su i običaje brojnih oficira iz bivše
JNA u pogledu prekomjerne konzumacije alkohola. Čini se
da je jedini kriterij u izboru vodećih kadrova ranija pripad-
nost JNA, a stručnost, ratne zasluge i uspjesi, pa čak ni zako-
njegove moći. Umirovljeni general Damir Krstičević osigu-
rao mu je potporu vrha HDZ-a i tadašnje premijerke Jadran-
ke Kosor prilikom imenovanja na dužnost načelnika GS OŠ
RH. Danas Krstičević otupljuje oštricu svih kritika koje bi
.mogle poteći iz braniteljskih udruga.
ŠUNDOVA ZA GLAVNOGA INSPEKTORA
Njegovo posavsko podrijetlo omogućuje mu potporu
vrlo moćne udruge Hrvata iz Bosanske Posavine 'Prsten'. S
druge strane, Lovrić si je servilnošću i podaničkim odnosom
osigurao i izrazitu naklonost predsjednika Josipovića koji
onemogućuje bilo kakav kritički osvrt na Lovrićevu ulogu u
obrambenom sustavu. Zauzvrat Lovrić bespogovorno izvrša-
va sve naloge izamisli Ureda predsjednika pa i onda kada se
radi o dvojbenim nalozima. Tako je, primjerice, javna tajna
da predstojeći ustroj GS OS RH nije uopće izrađen u Up-
ravama Glavnog stožera (koji je unatoč kadrovskoj opusto-
Kao autor triju prošlih ustroja Oružanih snaga, a u konačnici i kao načelnik
Glavnoga stožera, general lovrić kadrovski je u potpunosti osiromašio i
unazadio Oružane snage. U Glavnome stožeru OŠ RH doslovce niti jednu
dužnost više ne obnašaju časnici proizašli iz Domovinskog rata. Na odgo-
vorne dužnosti lovrić bira i imenuje gotovo isključivo bivše oficira JNA
nitost njihova rasporeda na dužnosti, nisu uopće od interesa.
Kako drukčije objasniti da Lovrić na istim dužnostima, una-
toč zakonski ograničenome roku, uporno zadržava Marilea
Staničića i Franu Tomičića. Jedan je bivši oficir (Staničić),
a drugi bivši profesor ONO i DSZ (Tomičić), a obojica su
podanički odani Lovriću pa dužnost mogu i dalje obnašati.
Tako Lovrić polako, ali sigurno preuzima potpuni nad-
zor nad Oružanim snagama. Čak je i Vojnu policiju, koja bi
po definiciji morala uživati nezavisnost u radu, stavio pod svoj
nadzor. Posredstvom zapovjednika krim službe Vojne policije,
Tihomira Zebeca, kojega se sumnjiči za objavu lažnoga rat-
nog puta (u kojem tvrdi daje bio pripadnik postrojbe iz Raki-
tja, iako ga se nitko iz te postrojbe ne sjeća), usmjerava sve istra-
ge prema osobama koje bi njemu mogle predstavljati konku-
renciju ili ugroziti njegovu poziciju moći, pri čemu čak i pre-
koračuje svoje ovlasti postupanjem prema osobama za koje
nije nadležan. Za nagradu, Lovrić je Zebecu obećao imenova-
nje na visoku dužnost u obavještajno-sigurnosnom sustavu RH.
Lovrić je, dakle, Glavni stožer očistio od časnika iz Do-
movinskoga rata i pretvorio ga u birokratsku ustanovu popu-
njenu osobama i mentalnim sklopom nekoga prošlog vreme-
na, za koje se vjerovalo da je nepovratno prošlo i, naposlje-
tku, povijesno poraženo. Pitanje je zašto o tomu šuti hrvatska
javnost, posebice braniteljske udruge. Zašto, dakle, branitelj-
ske udruge ne progovaraju o sustavnome slabljenju Hrvatske
vojske? Odgovor na ovo pitanje leži u Lovrićevu umijeću osi-
guravanja široke i raznovrsne političke potpore. Razni poli-
tički pokrovitelji štite Lovrića od svih pokušaja ugrožavanja
šenosti jedini ovlašteni i sposoban za takav posao), nego u
Uredu predsjednika, pod 'stručnim vodstvom' Siniše Tata-
lovića i predstavnika Velike Britanije. Hoće li ovaj britanski
eksperiment prouzročiti i daljnje potonuće OS RH, ili je to
čak i namjera, nije pitanje koje bi Lovriću priuštilo 'besane
noći'. On, naime, već razmišlja o stvaranju svoga nasljedni-
ka na dužnosti načelnika GS, na koji planira postaviti svoje-
ga kuma Dragutina Repinca ili Roberta Hranja. Kako bi
se riješio konkurencije, pribjegava i nekom perfidnim meto-
dama. Tako generala Mirka Sundova s dužnosti u Bruxe-
llesu namjerava postaviti na dužnost Glavnoga inspektora,
čime bi onemogućio njegovu kandidaturu za dužnost načel-
nika GS-a. Jedan po jedan, Lovrićevi konkurenti postaju sve
malobrojniji, na ovaj ili onaj način.
Preostaje tek zaključiti da će Lovrić još neko vrijeme
upravljati Oružanim snagama RH, ostavljajući za sobom go-
tovo neizbrisivi trag kadrovskoga pustošenja. Nadanja da će
razum, osjećaj odgovornosti ili profesionalizam onih koji od-
lučuju o Lovrićevoj dužnosti nadvladati njihovu interesnu i
drugu povezanost, pokazala su se neutemeljenima. Lovrić će
očito dovršiti svoj projekt grobara obrambene moći RH. Na-
kon tog posla, očekuje ga, po obećanju Ive Josipovića, viso-
ka diplomatska dužnost.
Poznavajući modus kadroviranja u Hrvatskoj, vjeroja-
tno je za neku takvu dužnost osigurao i pot-poru inozemnih
sponzora. Posljednja brana ovome urušavanju obrambenoga
sustava, dobrim dijelom u režiji Drage Lovrića, mogla
bi biti tek provedba lustracije u Hrvatskoj.
26. lipnja 2014. - HRVATSKI TJEDNIK -19