Anex povijesti problema "Zmajske Udruge"

2,264 views

Published on

Uz svoje izbacivanje iz "Družbe hrvatskog Zmaja" dr. Ivo Biondić dao je opsežnu povijesnu analizu novijih tijekova i događaja:

Published in: Spiritual
  • Be the first to comment

Anex povijesti problema "Zmajske Udruge"

  1. 1. Ivan Biondić RASKRIŽJA DRUŽBE BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA* ZAGREB, Uskrs - 2013. ________________________________________________________
  2. 2. *Kontekstualizacija PRIZIVA - tragom „haulikotvorstva DBHZ-a“ - „Odluke o isključenju iz Družbe Ivana Biondića, Zmaja od Tanaisa“ UVOD „Ali da završim misao našega aktivnog člana [Zmaj od Tanaisa – op. a.] … koji je s pravom nezadovoljan što se osjeća nedovoljna , pa čak i sve manja prisutnost Družbe kao prosuditelja i pokretača vitalnih pitanja za hrvatsko društvo, za hrvatski identitet, pa i za hrvatsku opstojnost. Naša Družba naprosto ne reagira i ne iskazuje svoja stajališta i protest protiv mnogih negativnih društvenih i političkih kretanja i pojava. Neke od tih pojava u našem društvu nagrizaju pa čak i ugrožavaju temelje naših nacionalnih interesa, tradicije, pa čak i vjere i hrvatske države. [ …] Naš je sveti zadatak da branimo sve hrvatsko, našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru» (Veliki meštar, Dragutin Feletar - Zmaj Velikootočki, Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 24) Iako pogrešno i nepotpuno primijenjena pravna procedura,1 u biti čini bespredmetnim pokretanje stegovnog postupka i, s tim, u svezi, donijetu Odluku o „isključenju iz Družbe“, držim da, uz minimum znanstveno-stručne aparature, valja raskriti pozadinu ovoga, po svemu sudeći, montirana (isfabricirana) slučaja. 1. Supotpisujući s Davorom Pavunom, Zmajem Rovinjskim, Manifest Hrvatska – eppur si mouve (16. ožujka 2009.),2 po čijoj je crti negdje i „iznuđena“ Družbina usmjerba, tzv. „Feletarov paradoks“ (v. moto), prispodobno svojim moćima, ispunjujući deržavnost,3 usprkos nekim ozbiljnim zmajskim dvojbama,4 kao član i voditelj Prosvjetne sekcije, nastojao sam maksimalno djelovati u ostvarbi časnih ciljeva Družbe. 2. S tim u svezi, pokrenuo sam, održao i vodio niz aktivnosti (tribine, predavanja, okrugli stolovi, znanstveno-stručni skupovi i dr.), potakao i ostvario mnoge inicijative (pobude),5 sve do izbora novoga Velikog meštra Dragutina Feletara, Zmaja Velikootočkog. 1 S tim u svezi, u predviđenom je roku Meštarskom zboru podnijet PRIZIV koji se, prvotno, odnosi na pravno- proceduralnu stranu stegovna postupka, tj. same „Odluke o isključenju iz Družbe“. 2 Ivan Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti (haulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog Zmaja), Zagreb, 2010., s. 51. 3 „Dragi mi još jedan Zvonimire! [vidi niže podrubnicu 5. - op. a.] Hvala Ti na draškajućoj laudi. Međutim, glede mi ishodišta (ispunjenje si deržavnosti), ništa neuobičajeno; pače, tek mali dug napaćenom nam narodu kojemu pripadamo. S tim u svezi, možda dolazi i presudno pitanje. Naime, onkrajlegendarne hrvatske šutnje vs. cvileži, naspram IZA (pače: i PROTIV!), možemo/želimo/hoćemo li stati ISPRED si vlastita naroda (nacije)? Tek onda, čini mi se, i ZVONIMIROVA LAĐA bi lakše odolijevala (na)dolazećim burama i olujama. Uostalom, rekao bi Seneka: Nema povoljnog vjetra za onog koji ne zna kamo plovi! I to je to! Srdačno Te grli Tvoj brat Zmaj od Tanaisa“. 4 „Kao sociološko-moralno-civilizacijska paradigma, Balkan ozbiljno ugrožava nam državnost i opstanak, moj Ivo. To su, Ivo, realni problemi ovog naroda koji izviru iz njegove povijesne potke i tu intelektualci trebaju intervenirati, a posebno DBHZ ako za to ima interesa, snage i mogućnosti. Osobno među Zmajevcima ne vidim jezgru od desetak ljudi koja bi, nasuprot plimi djetinjastih prošlostara mogla povesti iole značajniju raspravu na argumentiran način (N.N. zmajski brat, e-mail, privatno). 5 „Dragi Zmajski Brate Ivane, Zmaju od Tanaisa, sjajni su Ti tekstovi, čestite pobude, primjerene vremenu u kojem i dalje vrijedi Blaženikova Hrvatska je žrtva velikih zala! (Bl. Alojzije Stepinac). Imponira Tvoja 2
  3. 3. [Doba je to iznimno navalne tzv. „detuđmanizacije“6 koju, kao pogubnu politiku lijevo- liberalnog „novoga smjera“, provodio „sanaderizirani“ HDZ.7 ] Na taj visoki položaj, tek umirovljeni dekan Prirodoslovnog matematičkog fakulteta (PMF), novi velemeštar dolazi u najmanju ruku s prijepornom pozadinom. 2.1. Naime, aktivirajući pokretanje osobnog računala u svom kabinetu PMF-a, u tom je trenutku došlo do eksplozije u kojoj je teško ozlijeđen akademik Slaven Žitomir Barišić.8 Međutim, očito zataškan političkom pozadinom, tek na rubu „crne kronike“ („Bombom na akademika“), 9 taj skandalozni slučaj – dosad nezabilježen u svijetu znanstvene zajednice – ostao je neriješen sve do današnjih dana. S tim u svezi, posve uzaludno, Hrvatsko kulturno vijeće „službenu vlast poziva(lo) da s najviše razine nedvosmisleno osudi taj zločinački čin bez presedana i time djelatno pridonese sigurnosti građana demokratske Hrvatske, bez obzira na njihovo političko usmjerenje”.10 2.2. U tome skandaloznom zataškavanju “zločinačkog čina bez presedana,” zasigurno, posebnu je sramnu ulogu odigrao dekan PMF-a, Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki. Naime, i pored „kukavične“ domaće, bio je obvezatan na sva zvona alarmirati - inače, poslovično solidarnu – „svjetsku znanstvenu zajednicu“ (sjetimo se samo svojedobnih reakcija glede atentata na Milana pl. Šufflaya, 1931.).11 Zbog toga otvorena oportunizma, kolege na PMF-u mu zato nisu povjerili drugi dekanski mandat niti produžili uobičajeno pravo na rad do do 70- zauzetost za svetu nam Hrvatsku Stvar. Samo naprijed, s Tobom sam Tvoj Zvonimir“ (zvonimir.separovic1@zg.t-com.hr). „Poštovani zmajski brate, hvala ti lijepa na zauzimanju koje pokazuješ. Pozorno sam pročitao tvoje knjige i pratim tvoje istupe koji se odnose na dubine problema koje i ovaj puta ističeš. Tvoj Josip Jurčević“ (jurjosip@gmail.com). 6 Nedjeljko Mihanović, Tuđmanova baština, Zagreb, 2010. 7 Sanaderova nasljednica (Jadranka Kosor) „provodila je detuđmanizaciju redovito se pozivajući na Tuđmana“ (Slobodan Uzelac, ex-dopredsjednik Vlade RH, „Razgovor“, Slobodna Dalmacija, od 24. ožujka 2012.) 8 Profesor Slaven Barišić redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1990., a godinu kasnije imenovan je savjetnikom za znanost i tehnologiju pokojnog prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Potom je bio zamjenik predsjednika Vijeća za strategiju razvitka, a od 1994. do 2000. predsjednik Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu Godine 2002. bio je jedan od 555 potpisnika apela Vladi u slučaju Ante Gotovine. Akademik Barišić je i potpredsjednik udruge Hrvatsko kulturno vijeće, koju čini skupina javnih osoba desne političke orijentacije koje su u veljači prošle godine poduprle Izjavu o stanju hrvatske kulture i nacije. Četrdesetak javnih osoba tada je istaknulo da pregovore s EU treba voditi “bez žurbe, bez diktata i političkih ucjena” te da u odnosu prema EU “u ovom trenutku nema jamstva za očuvanje hrvatskog identiteta” (Jutarnji list, 14. veljače 2006.). 9 danas.net.hr/crna-kronika, 14. 2. 2006 10 Jutarnji list, 15. 3. 2006. 11 “Širom, doslovno širom, svijeta odjeknuo je taj zločin. O njemu izvješćuju Tribuna, Rim (21. veljače), Berliner Tagblatt (26. veljače), New York Times (6. svibnja 1931.), Chicago Herald (14. lipnja), Frankfurter Zeitung (10. srpnja), da se ne spominje niz domaćih novina i časopisa. Zalaganjem uglavnom studenata pravaša objelodanjena je višejezična brošura-protest, u kolovozu 1931., protiv toga zločina. Njezini pokretači i potpisnici bili su dr. Branimir Jelić i studenti Ante Valenta, Mladen Lorković, Josip Milković, Ivan Košutić i Vilko Pečnikar. Ta su imena sama po sebi dovoljno rječita. Tom protestu pridružila su se pismima objelodanjenim u istoj brošuri, uz Alberta Einsteina i Heinricha Manna, imena možda manje zvučna, ali tada i te kako ugledna: dr. Josef Bajza, dr. Max Hildebert Boehm, dr. Karl Fritzler, dr. Zenon Kuziela i dr. Martin Spahn, kao i udruženja « Ligue Internationale des Droits des L'Homme, Fédération Universitaire Internationale » (www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/149). 3
  4. 4. te godine života. Ipak, pored ove kazne, dočekala ga „odrađena nagrada“. Naime, osim ulaznice u HAZU, kao dopisna člana, neočekivano ga dopalo i čelništvo Družbe Braća Hrvatskog Zmaja, gdje je nastavio uspješnom ulogom „zataškavanja“. O čemu je riječ? 3. Iako je prihvaćen na Zboru Družbe (Zmajsko sijelo, 2009/2010. i obnovljen 2010./2011), novoizabrani je Veliki meštar samosvojno „suspendirao“ program Društveno humanističkog zbora - DHZ (prosvjeta + povijest + pravo), u čijem sam oblikovanju, kao voditelj Prosvjetne sekcije, bitnije sudjelovao. Naime, ine su sekcije (povijest + pravo) ostale bez aktivnih voditelja i, uopće, organizirana programskog djelovanja. Usprkos, očito „programiranoj“ pacifikaciji (to je doba spomenute navalne tzv. detuđmanizacije), ugledni je dio osviještene zmajske elite bio spreman odlučno prihvatiti – nažalost, velikomeštarski tek deklarirani (otuda sintagma „Feletarov paradoks“) - „sveti zadatak da branimo sve hrvatsko, našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru».12 4. Međutim, glede organizirana djelovanja DHZ-a (koja je identitetska srčika Družbe), kao i ostvarbe njegova programa, unatoč brojnim službeno-urudžbenim obraćanjima nije bilo nikakva usmena (pismena) odgovora. U svakom slučaju: radilo se o bahatoj (nepodnošljivoj) ignoranciji, neovisno da je „pravo je svakoga člana Družbe da bude obavješćivan od strane upravnih tijela Družbe i njezinih dužnosnika o djelatnostima i programima zmajskog bratstva te planovima i programima zmajskog bratstva“.13 Štoviše, ovdje je posve evidentno, da se „djeluje u suprotnosti s programom Družbe, ne provodi odluke njenih upravnih tijela, ili djeluje suprotno, odlukama njenih upravnih tijela“, po čemu se izriče „kazna isključenja iz Družbe.“14 5. Usprkos svemu, unutar Družbina članstva pokrenuo sam, kakvu-takvu, privatnu e- komunikaciju,15 kojom se - glede očita voluntarizma čelništva16 - kanilo potaknuti organizirano programsko djelovanje. Takva je komunikacija bila jednostavno iznuđena, budući da „ustanova koja danas nema web sitea, tvrde stručnjaci, jednako je zaostala kao da u 20. stoljeću nema sanitarnih prostorija.“ 17 Takav iznuđeni oblik djelovanja (u kojem je čelništvo Družbe prepoznalo ni manje ni više nego „sredstvo javnog komuniciranja“), očito kompenzacijske naravi, dobro je primljena među e-pismenim članstvom. Kako je, međutim, 12 Veliki meštar, Dragutin Feletar - Zmaj Velikootočki, Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 24. 13 Čl. 1, st. 2 „Pravilnik o radu kulturnih zborova. “ 14 Čl. 13, st. 1/c „Pravilnik o stegovnom postupku.“ 15 Uporabljeni je e-adresarnik posuđen od Vladimira Rukavine, Zmaja Svetoksaverskog, koji se percipira kao neslužbeni glasnogovornik Družbe. U njemu su e-imena „i izvan Družbe.“ 16 Vidi: Uvrede „djelomice i na družbu u cjelini“(točka 3/5). 17 Tomislav Šola, ex-Zmaj Gradečki, „Razgovor“, Vjesnik, 4/5. veljače 2012. 4
  5. 5. u tome prepoznata prevratna „kritička tribina“, to je očito uznemirilo čelništvo Družbe ter se čekao samo pogodni trenutak „lustracijske“ akcije. 6. Vladimir Rukavina Zmaj Svetoksaverski,18 visoki uglednik Družbe,19 pače i njezin neslužbeni glasnogovornik, prvi je tako obznanio „delikt političkog mišljenja“ i, s tim u svezi, lustraciju Zmaja od Tanaisa. Naime, on e-upozorava članstvo da je Zmaj od Tanaisa „svoje mišljenje i oštre kritike na račun Družbe“ slao putem elektronske pošte (koja je stegovno obilježena kao „sredstvo javnog komuniciranja“) na adrese nečlanova. Štoviše, Zmaj Svetoksaverski piše i izravno: „Posebno se i ovaj puta obraćam Tebi s molbom da već jednom prestaneš, jer si izuzetno uporan i nastojiš svojim komentarima unašati u naše zmajske umove i stavove svoje, dakako dobronamjerne, ali ipak političke stavove“.20 Iako se javlja - kako piše - „u kontekstu iskrene razmjene mišljenja zmajske braće ali unutar zmajskog kruga“, njegove elektroničke poruke obvezatno stižu i na desetke „nezmajskih“ imena, tj. izvan „zmajskog kruga„.21 Pače, stižu i na elektroničku adresu tzv. „Merčepove“ Hrvatske Pučke Stranke (HPS) - obnovljena stranka (podmetnute) „jugoklerikalne“ baštine22 - gdje je visoko pozicioniran,23 upravo, Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski. 7. Zanimljivo je da je demonstracija „stegovna scenarija“ startala uoči Izbornoga sijela Glavnoga zbora (7. svibnja 2011.godine). Nakon što je dostavljena „podršku Zmajskog stola Vukovar kandidaturi Zmaja od Tanaisa, za Meštra društveno humanističkoga zbora“,24 izborno povjerenstvo - na čijem je čelu bio Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski – zabacilo je tu kandidaturu, budući da je prethodno Veliki meštar Dragutin Zmaj Velikotočki donio „Rješenje o pokretanju stegovnog postupka“.25 Osim što je tako „demokratski“ reizboren Vilko Žiljak, Meštar Zmaj od Kune, kao „kukavičje jaje“ stegovni je postupak „nagradno“ prebačen novoizborenom Velikom meštru Neviu Šetiću, Zmaju od Istre. Potonji, 18 Dr. sc. Vladimir Rukavina po vokaciji je veterinar, specijalista iz peradologije (posebice za „ptičju gripu“), član „Udruga za znanost o peradi“ (www.vef.unizg.hr/org/bolesti_peradi/wpsa_eng.htm). Politički je jedan od čelnika obnovljene Hrvatske Pučke stranke, koji je vodio Tomislav Merčep. 19 Zmaj Sv. Ksaverski Meštar blagajnik XI. Saziva, Meštar rizničar XII. Saziva, Areopagit XIII. Saziva, Član Kapitula Zlatnoga zmaja XIV. Saziva. 20 Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011. 21 Štoviše, obvezatno i na adresu - kako sam nedavno upozoren - jednoga notornog visokog britanskog obavještajca. 22 Zlatko Matijević, Slom politike katoličkog Jugoslavenstva: Hrvatska pučka stranka u političkom životu Kraljevine SHS 1919-1929., Zagreb, 1998. 23 www.zgizbori.hr/2005Lokalni/zgizbori_zg_a/.../Lista09.pdf. Nakon izborna debakla, lako je moguće, nastala njegova iskrena ispovijest kako mu se“gadi politika.“ 24 martin@martin-vk.hr, 20.4. 2011. 25 Rješenje je donijeto 29. travnja 2011., dok sam ga pismeno zaprimio 5. svibnja 2011. Dakle, dva dana prije Izborna sijela Glavnoga zbora (7. svibnja 2011.godine), na kojem sam, iako suspendiran, glede „mira u kući“, sudjelovao i konzumirao (potpisom potvrđeno) pravo glasovanja, što je nosivi (odlikovani) oblik svaka aktivnog demokratskog djelovanja. Toliko o „poštivanju“ Pravila družbe. 5
  6. 6. nakon gotovo dvije godine – očito pod snažnim pritiskom zakulisnog „feletarluka“ – inokosno donosi „Odluku o isključenju Zmaja od Tanaisa iz Družbe“. S obzirom na to, nakon raščlambe materijalno-činjeničnih prigovora (I.), slijede zaglavna razmatranja (II). I. MATERIJALNO-ČINJENIČNI PRIGOVORI Protivno poznatom stekliškom načelu [Ako, dakle, hoćete da vam reč ima mesto kod razumnih glavah, nastojte poznati uzrokei njihove prave naravske posledice (Ante Starčević, 1867.)], tipičnom zamjenom teza (ignoratio elenhi), svekolika je stegovna procedura i konačna odluka, bitnije zabacila stvarni kontekst, tj. uzročno-posljedični red stvari. S tim u svezi, valja sistematizirano raščlaniti i odgovoriti na opisane inkriminacije [„u više navrata slao e-mailove na brojne adrese, pa i izvan Družbe, u kojima se nalaze dijelovi uvredljivoga teksta“]: „na upravna tijela Družbe“ (A.), „za neke članove Družbe“ (B.) ter „djelomice i na Družbu u cjelini“ (C). A. UVREDE „NA UPRAVNA TIJELA“ (točka 1, 2, 6 i 8 Odluke) Spomenuti je krimen obilježen glede: (a) velemeštrova „zločin propusta“ i, s tim u svezi, posebice (b) slučaja „SDSS (Stanimirović-Pupovac)“, (c) mogućoj „jugomasonsko- boljševičkoj okomici“ ter (d) sintagme „bistrički akademik“ i „meridijansko svetište“. Ad a. Višeputna upozorba, glede velemeštrova „zločina propusta“, odnosilo se - bez ikakve pismeno/usmene obrazložbe26 – glede suspenzije organizirana djelovanja Društveno humanističkog zbora (DHZ) i njegova programa, što je – kako je rečeno - legitimno usvojen na Zboru družbe. S tim u svezi, zabacujući „izvršenje njihovih zaključaka“27 - što je bio izravni povod rečenom „deliktu mišljenja“ - Veliki je meštar tako samosvojno onemogućio ostvarbu mnogih planiranih zadaća i pobuda: 26 Čl. 1, st. 2 „Pravilnik o radu kulturnih zborova …“. 27 Čl. 45, st. 1 Veliki meštar se „brine za izvršavanje njihovih zaključaka“ (čl. 56, st. 1. „Pravila Družbe“). 6
  7. 7. 1. LUSTRACIJA – NEIZBJEŽNA ZADAĆA (povodom Rezolucije «Potreba osude zločina komunističkih režima» Vijeća Europe – PACE BR. 1481). Poznato je da su sve postsocijalističke zemlje, osim Hrvatske, provodile lustracijski obrazac na svoj način, primjeren vlastitim potrebama i demokratskim načelima. Iako se zbog zapletnih unutarnjih ratnih prilika nije mogla provesti lustracija prvih godina poslije pada komunizma u Hrvatskoj, očito postoji mogućnost barem provedbe dekomunizacije, što predstavlja temeljni uvjet za učvršćivanje demokracije u svim tranzicijskim zemljama.28 Zamišljena kao ciklus više predavanja, nakon uvodne (opće) problematizacije o (ne)mogućnosti lustracije, posebice bi se raščlanjivala neka relevantna pitanja (Družba Braća hrvatskog zmaja – žrtve komunističkog totalitarizma, Vjerske zajednice – žrtve komunističkog totalitarizma, Znanstvenici – žrtve klasno-rasnog totalitarizma, te ino). Nakon svih tih rasprava predviđeno je da bi Družba mogla izaći s jednim javnim dokumentom (apel, interpelacija ili sl.), kojim bi se otvoreno poduprlo ostvarivanje spomenute Rezolucije VE u Republici Hrvatskoj. Kako je, međutim, prošlo otvaranje te teme u Družbi? 1.1. Održana je uvodna tribina: ZAŠTO JE (NE)MOGUĆA LUSTRACIJA? (uvodničar: prof. dr. sc. TOMISLAV SUNIĆ, moderator: prof. dr. sc. JOSIP JURČEVIĆ, Zmaj Zavelinski). Iako je izazvala veliko (rijetko) zanimanje, bila je među prvima takve naravi u nas, spomenuta je uvodna rasprava bila prva i posljednja. Naime, bez ikakve pismeno (usmene) obrazložbe, Veliki je meštar Dragutin Feletar, Zmaja Velikootočki inokosno s dnevnog reda skinuo spomenuti ciklus. [Zmaj je Zavelinski, kako svjedoči, tek usmeno bio upozoren od dvojice uglednih domoljuba: kako “za to još nije vrijeme! ”] Vjerojatno odgovor nije teško naći, budući da se odmah po obnovi Družbe urgentno postavilo pitanje „interne“ lustracije. Naime, u jednom internom Memorandumu (1993.) stoji: „Dakako da u družbinim redovima ne može biti mjesta onim, čiji je posebnički i javni predživot bio obojen protuhrvatskom orijentacijom ili onima, koji misle stupanjem u članstvo ostvariti neke svoje osobne ciljeve, političku rehabilitaciju, društveni prestiž ili materijalnu korist.“29 1.2. S tim u svezi, moguću pozadinu te lustracijske opstrukcije raskriva NEDJELJKO MIHANOVIĆ - Zmaj Poljički III., onodobni predsjednik Sabora, u knjizi Tuđmanova baština (2010.). Naime, on je smatrao, da bi se nakon oslobođenja domovine u Domovinskom ratu (1991.-1995.) i provedene mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, moralna lustracija, bez ikakva revanšističkog duha, mogla provesti, kako su to učinile sve postkomunističke zemlje u Europi.30 Međutim, VLADIMIR ŠEKS, Zmaj Dravski (onodobni predsjednik Kluba 28 Nedjeljko Mihanović, Tuđmanova baština, Zagreb, 2010., s. 555. 29 Memorandum, od 4. veljače 1993. , s. 3 (Pismohrana Zmaja Jurjevečkog). 30 N. Mihanović, Tuđmanova baština, s. 555. 7
  8. 8. zastupnika HDZ-a i dopredsjednik Sabora) - nakon što je Hrvatska stranka prava (HSP) predložila Zakon o lustraciji (1988.) - „kao vješti aranžer političke pozornice u brojnim epizodama i s istim majstorlukom potiskivao je i najmanji pozitivni pokušaj da se lustracije provede.“ 31 Upravo u tim okolnostima, bez provedene lustracije odnosno dekomunizacije, kako uvjerljivo raščlanjuje Zmaj Poljički III. – posebice nakon 3. siječanjske smjene 2000. - počinje sustavno rastakanje „Tuđmanove baštine“. 1. 3. Gotovo „šeksovskim“ majstorlukom, u Družbi su tako suspendirane daljnje rasprave o lustraciji. Na taj način, uskraćen je mogući pritisak na politički establishment glede otvaranja procesa za izostalu dekomunizaciju. Reagiranja su tako prepuštena tek zmajevima kao pojedincima, gdje se posebice ističe Josip Jurčević, Zmaj Zavelinski. S tim u svezi ne malo je zanimljivo i OTVORENO PISMO PREDJEDNIKU REPUBLIKE,32 što ga je uputio areopagit Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski. Ovo sam pismo, uz geslo STOP TOTALIRIZMIMA – SLOBODA NARODIMA! - proslijedio na Meštarski zbor, uz upit: „Hoćemo li ovo Pismo, očevidno Stepinčeva nadahnuća i posvjedočenosti, priviti kao simbolički STOP ZMAJSTVU PODVIJENA REPA, o tome ćete vi odlučiti“. Ne samo što, prema standardnom običaju, nije bilo nikakva odgovora, posrednom upozorbom iz Kapitula Zlatnoga Zmaja, kojem i sâm pripada, Zmaj Velikotrgovišćanski je lako mogao biti priveden stegovnom postupku.33 1.4. Sve u svemu, onkraj izvornih Družbinih opredjeljenja, velemeštarsko je „sabotiranje“ očito tada odradilo nečije „zadaće“. Na taj način, oslobođena pritiska „nacionalno-elitnih ustanova“ – u koje se, uz Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i Maticu Hrvatsku, zasigurno ubraja i Družba Braća Hrvatskog Zmaja - „do sada nijedna vladajuća grupacija u Hrvatskoj nije pokazala političku volju za provođenje dekomunizacije hrvatskog društva i oslobađanje hrvatske budućnosti od zločinačke komunističke prošlosti“. 31 Isto. 32 „Vaša izjava koju ste izrekli na proslavi obljetnice X. zagrebačkog korpusa , a prema kojoj ćete se zalagati da se među nazivima zagrebačkih ulica ili trgova ponovno nađe, odnosno da treba vratiti jednoj zagrebačkoj ulici ime ’8. maja 1945’ sigurno će među građanima Zagreba dovesti do nove konfrontacije i nepotrebnih podjela što u ovom trenutku nikome ne ide u korist. Na toj je proslavi obljetnice X. zagrebačkog korpusa partizansko ratovanje izjednačeno sa svjetski prihvaćenom definicijom antifašističkog ratovanja što bi se još i moglo prihvatiti, ali se nikako ne može bez ikakvih ograda prihvatiti izjednačavanje komunizma i antifašizma. Slijedom tako postavljenih općih teza, Vi ste usprkos povijesnih činjenica otvoreno stali u obranu onog davnog dana kada je Zagreb bio okupiran a ne oslobođen, odnosno javno ste branili nadnevak kada su u vojno napušteni i otvoreni grad Zagreb, kroz puste i prazne ulice u kojima su na kućama bili zatvoreni prozori i spuštene zavjese, ujahali generali Titovih armija Koča Popović, Peko Dapčević, Radovan Vukanović i Ljubo Vučković kao četiri jahača apokalipse, iza kojih je uz svesrdnu pomoć generala Koče pjesnika nadrealiste sa svom svojom krvoždernom pompom ušao i srpski barbarogenij te mnogobrojni pripadnici OZNA-e kao Titove pretorijanske garde“. 33 „U raspravi su članovi Kapitula naglasili da se u pojedinim prilikama upotrebljavanjem zmajskog imena izvan Družbenih aktivnosti može nanijeti šteta Družbi, te poziva članove Družbe da se ne služe svojim zmajskim imenom u okviru događanja koja nisu organizirana od strane Družbe“ (Zmajske vijesti, br. 1, 2011., s. 41). 8
  9. 9. Iako su „mnoge međunarodne i unutarnje hrvatske okolnosti i interesi postavljali imperativ osude i suočavanja sa zločinima komunističkog režima, hrvatske upravljačke strukture su ostale najtvrdokornije zaštitinice komunizma u Europi.“34 1.5. Nedavna pobuda glede odmrzavanja „suspendirana“ programa DHZ-a [dakle,i nastavak ciklusa o “lustraciji”, gdje bi se tu- i inozemnim odgovornim čimbenicima uputio javni APEL radi učinkovite provedbe Rezolucije vijeća Europe br. 1481], ostao je i dalje glas vapijućeg. Očigledno, ogorčen zbog te otvorene opstrukcije čelništva Družbe Braća Hrvatskog Zmaja - koliko je poznato - Josip je Jurčević, Zmaj Zavelinski, još ranije „zamrznuo“ svoje djelovanje i vođenje Povijesne sekcije, koja tako ne funkcionira više od četiri godine.35 Potom je, uz tipični konformizam i oportunizam članstva,36 slijedila bezodvlačna velemeštarska „lustracija“ DHZ-ova program (kako slijedi). 2. IDENTITETSKE OSNOVE PROMJENA USTAVA REP. HRVATSKE (predviđeni sudionici:Vladimir Šeks, Darko Gašparović, Srećko Jelinić, Vlado Šakić, Antun Abramović, Željko Bartulović, Josip Jurčević, Ivan Biondić, Dragutin Pavličević i dr.). Budući da Ustav igra temeljnu ulogu u definiranju nacionalnog, kulturnog i vrijednosnog identiteta naroda koji ga je usvojio, poslije rasprave izradila bi se Deklaracija «Identitetske osnove promjena ustava Republike Hrvatske». Riječ je o još ranijoj inicijativi što je, najzad, potvrđena i na zapaženom predavanju (raspravi) u zmajskoj Kuli - patera A. Nađa, glede uloge intelektualaca (katolika) u promicanju hrvatske zapadno-kršćanske univerzalne baštine.37 Glede moguće preambule Ustava, zajedno sa Davorom Pavunom, Zmajom Rovinjskim izrađen je prijedlog koji, polazeći od povijesnih činjenica, onkraj ustavno- planirane zavno(h)aaške Hrvatske, omogućava da se, polazeći od univerzalne zapadno- kršćanske ekumene, Hrvatska utemelji kao suvremena politička nacija. 38 Međutim, vjerojatno uz prešutnu potporu „zmajskog justeraja“, rasprava nije dobila velemeštarsko zeleno svijetlo.39 34 Josip Jurčević, www.hrsvijet.net , 29. 5. 2012. 35 Tek je ovih dana (3. travnja 2013.), Zmaj od Kune meštar DHZ-a sazvao izvanredno sijelo, na kojem je – nakon „šuškanja“ o isključenju – ipak „obnovljen“ mandat Zmaju od Zavelina, kao voditelju Povijesne sekcije. 36 „Znanstvenike, publiciste i druge autore treba osloboditi straha od gubitka radnog mjesta i od progona, pružiti im punu materijalnu i moralnu potporu kako bi se počele ispravljati polustoljetne krivotvorine komunističke nazovi-historiografije?“ (Nikola Debelić, <nikola.debelic@zg.t-com.hr>) 37 U tom kontekstu, posebice nas je obvezivala nadahnuta haulikovska propovijed preuzvišena biskupa Ante Ivasa, glede nedavna Družbina podizanja spomenika kralju Zvonimiru u Kninu» (Zapisnik 3. sijela DHZ-a, od 29. travnja 2009., Pismohrana Družbe). 38 I. Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti, Zagreb, 2010., s. 88. 39 „Dragi zmajski brate od Tanaisa, tek danas uhvatih vremena da Ti odgovorim na Tvoju poruku. […] Ako smo šutjeli 1990. jer smo službeno reosnovani u Hrvatskoj državi, onda ne smijemo šutjeti sada kada nam Državu pokušavaju srušiti. Zato Ti dragi zmajski brate hvala na poticaju koji si poduzeo. Moramo se sjetiti da kraljevi odlaze, ali puk ostaje. Zbog toga bi naša Družba morala shvatiti da se u njoj sve zasniva na bratstvu, a ne hijerarhiji. Veliki Meštar je samo primus inter pares, Meštarski zbor je pak izvršno tijelo, ali svi zajedno smo 9
  10. 10. 3. SUVREMENE ZNANOSTI U KREIRANJU ZAPADNO-BALKANSKOG IMAGINARIJA (ćirilometodijana, filologija, historiografija, geografija, genetika, antropologija, psihologija i sl.). Na tom je interdisciplinarnom okruglom stolu, za koji se pokazalo veliko zanimanje, trebalo znanstveno-stručno obeskrijepiti geopolitičku političku pozadinu (gdje je zlorabljena i genetika40 ), što na mala vrata Hrvatsku ponovno gura (vraća) u balkanska bespuća. Iako duboko svjestan toga imaginarija41 - na koji reagira kada se već debelo vozilo balkanskim tračnicama - Veliki je meštar odbio takvu javnu raspravu. Koliko je to prešutna obveza „jugomasonsko-boljševičkoj“ sljedbi (HAZU)? Naime, vodeći je HAZU- ov „forum“ expressis verbis obnovio balkansko-rasnu aksiomatiku: „Ne bi bilo loše kada bismo [Hrvati] radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta».42 Pače, i ovih se dana, isto tako, upozorava: „HAZU zapravo nikada se nije distancirala od svoga jugoslavenskog nasljedstva i određenja.“ 43 4.. ČEMU BALKANSKA (DOGOVORNA) POVJESNICA? (sudjeluju: Dragutin Pavličević, Dragutin Feletar, Željko Holjevac, Josip Jurčević, Ivan Biondić Ivo Banac, Neven Budak i Ivo Goldstein). Povod je knjiga: Nastava suvremene povijesti jugoistočne Europe, CDRSEE i HHO, Zagreb, 2007. Izborom i interpretacijom građe, po crti Memoranduma SANU (1986.), spomenute balkanske «čitanke» - koje su dopunska historiograsfska literatura u zemljama jugoistočne Europe - predstavljaju izravni udar na hrvatski kulturni identitet i nacionalno-državni suverenitet. S obzirom na to, nakon sustavne raščlambe tih balkanskih «početnica», europska i hrvatska akademska i politička javnost bila bi upoznata o pozadini te «balkanske (dogovorne) povjesnice». I dok je tek, kao pojedinac, Josip Jurčević, Zmaj od Zavelina upozorio na pogubnost tih početnica, Družba je to prešutno odbila, tjerajući vodu na mlin balkanske politike „novog smjera“ (ex „novi kurs“) koju, uz ine, aktivno provode i neka naša, kao visokopozicionirani državni dužnosnici, ugledna zmajska braća. 5. KAKAV NACIONALNI KURIKULUM? (glede prijedloga «Nacionalnog okvirnog kurikuluma» - NOK). Naime, radi se o jednom od središnjih strateških dokumenata, braća, ili možda nismo?! Zbog toga ne vidim razloga da se u zemlji gdje se i kumice na placu bave politikom, razgovor o hrvatskoj državi pod krovom Kule nad Kamenitim vratima taj isti razgovor zabranjuje.! […] Tvoj zmajski brat Velikotrgovišćanski“. 40 U manipulaciji s uzorcima u radovima, gdje su uneseni uzorci s tendencijom smanjenja udjela hrvatske haplogrupe I (Eu7), a povećanje slavenske haplogrupe R1a (Eu19), “logično je pretpostaviti da su to mogli načiniti samo koautori iz Hrvatske, prvenstveno professor Pavao Rudan. I gle čuda, izabran je za akademika.Cilj tih nastojanja bio je potvrditi dotadašnju teoriju no etnogenezi Slavena i genetičku srodnost naroda koji govore slavenskim jezicima“ (Ivan Jurić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2011., s. 284). 41 Dragutin Feletar, «Zablude nepostojećeg poluotoka», Meridijani, br. 141, Zgb, 2010, s. 90-93. 42 Dalibor Brozović, «Etničnost kao jedna od podloga nacionalne kulture»; u: Jadranka Čačić-Kumpes (pr.), Kultura, etničnost, identitet, Zagreb, 1999., s. 224. 43 Jure Zovko, „Čuvari jugoslavenskoga kulturnog pamćenja“, Dnevno.hr, 3. 03. 2013. 10
  11. 11. po kojem „hrvatska nacija prolazi ili pada“, pa bi se Družba nužno uključila u javnu raspravu te, s tim u svezi, iznijela svoja mišljenja i stavove, odnosno predviđenu Deklaraciju. Kako Dragutin Feletar, Veliki meštar, Zmaj Velikootočki nije ovu temu stavio na dnevni red, u Saboru je u međuvremenu, naspram hrvatskoga nacionalnog, usvojen hrvatski zapadno- balkanski (regionalni) kurikulum. Naime, polazeći od ideje multikulturalizma («većinska kultura» + «manjinska kultura»), tj. od osposobljavanja «za življenje u multikulturalnom svijetu» (unutar relacije «hrvatski identitet – multikulturalnost»), zabacuje se hrvatska izvorna otvorena nacionalna kultura, koju jednako baštine i obogaćuju svi njezini građani, tj. hrvatska politička nacija. 44 6. PRIJEDLOG PREIMENOVANJA TRGA MARŠALA TITA TRGOM KARDINALA HAULIKA. Riječ je o posve legitimnoj pobudi Družbe koja, u duhu svojih pravila, djeluje (i) na crti «njegovanja i oživljavanja uspomena na slavne i važne događaje iz hrvatske prošlosti te na znamenite i zaslužne Hrvate».45 Prijedlog je nastao na temelju istraživanja, što je objavljeno u knjizi Ivan Biondić, Kardinal Haulik prorok jugoslavenske propasti (haiulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog Zmaja (Zagreb, 2010), čije je tiskanje financijski osigurao inž. Ivan Hrvoić, Zmaj Martinski. Predstavljena u zmajskoj središnjici i zmajskim stolovima, spomenuta je knjiga (recenzenti: prof. dr. sc. Juraj Kolarić i prof. dr. sc. Zlatko Matijević) i, s tim u svezi, spomenuta inicijativa naišli na topli prijem i odobrovanje. Međutim, iako je bio obvezatan (odluka Glavnoga zbora), i pored višeputne upozorbe, uz izvrnuti odgovor Družbina „glasnogovornika“46 i konformističko-oportunističko ponašanje članstva, Veliki meštar nije službeno aktivirao spomenuti prijedlog. 7. HAULIK U SVOM I NAŠEM VREMENU. Na poticaj kardinala Bozanića, glede 160. obljetnice uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije (1852.-2012.) - pod visokim pokroviteljstvom Zagrebačke nadbiskupije te Hrvatskog nacionalnog sabora, uz Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić i druge ustanove - Družba bi organizirala Međunarodni simpozij «Haulik u svom i našem vremenu».47 Otkuda aktualnost kardinala Haulika? Na Velikom nacionalnom Saboru (1861.), Haulik je proročki upozorio na tragične «pogube naroda»: Strossmayerov 44 v. I. Biondić, «Identitet nacionalnoga okvirnog kurikuluma», www.hkv.hr, 05. veljače 2009.). 45 Čl. 4, st. 2. “Pravila Družbe“. 46 „Što se tiče projekta preimenovanja današnje trga Maršala Tita u „Haulikov trg ili Kazališni trg“, po mojem osobnom shvaćanju i svjedočenju iz tog vremena, bez obzira na naziv trga oko Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Josip Broz je okorjeli jugoslavenski zločinac. Dokazani krvnik pun mržnje prema Lijepoj Našoj….“ (vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10. 2011.). 47 I. Biondić, Kardinal Haulik prorok jugoslavenske propasti, s. 86. 11
  12. 12. paramasonski jugoslavizam48 (koji se «bez prolijevanja čovječje krvi i drugih mnogobrojnih nevoljah, a ni bez upliva evropejskih velevlasti, neće moći dogoditi») i komunizam (koji «nije drugo nego nijekanje prava svojine», što bi zapravo «zaokrenulo vratom ne samo političkom nego i društvenom ljudskom životu»).49 Iako je i to bio programski zadatak, u kojem bi sudjelovali eminentni „zmajski“ povjesničari (Juraj Kolarić, Mile Bogović, Agneza Szabo, Stjepan Razum, Nedjeljko Kujundžić, Dragutin Pavličević i dr.), što ga je verificirao Glavni zbor - posve u jugomasonskom duhu Viktora Novaka50 - Veliki meštar opet bez ikakve obrazložbe, nažalost uz prešudbu članstva (među kojima i nekoliko biskupa), zataškao uspomenu na kardinala Haulika. 8. POSTAVLJANJE ODLJEVA TANAJSKIH PLOČA. Postavljanje odljeva Tanajskih ploča u Zmajskoj kuli,51 kao i u sjedištima Zmajskih stolova, iako još poodavno pokrenuta, ta pobuda do dan-danas još nije dobila nikakav odgovor. Spomenute ploče, koje nam utvrđuju antičko-predslavensku identifikaciju,52 što predstavljaju našu „europsku osobnicu“,53 postavljene su u nekim središnjim nacionalnim ustanovama (Matica hrvatska, Muzej hrvatske vojske, Vojni vikarijat i dr.). Iako je riječ o neprijepornom povijesno- arheološkom dokumentu, na čijoj su promociji sudjelovala mnoga naša zmajska braća (Kerubin Šegvić, Marko Japundžić, Zlatko Tomičić, Agneza Szabo, Dragutin Pavličević, Nedjeljko Kujundžić, Antun Abramović, Ivan Biondić i dr.), onemogućeno je i predviđeno predavanje „Tanajske ploče – europska osobnica Hrvata»: u kontekstu obljetnice „HRVATI – 1800 godina na ozemlju Europe“ (Ivan Biondić, Zmaj od Tanaisa i prof. Husein Kadić). 48 Iako je bio „najveći bastion protiv izgradnje kraljevstva Sotone“, tj. „najveći borac protiv uplitanja masonsko- židovske elite u sve sfere javnog života u Hrvatskoj“, đakovački biskup J. J. Strossmayer nesvjesno (što je umijeće „lukavstvo uma“) promiče njihove (podmetnute) projugoslavenske projekte koji su, poput njegovih vizija „ujedinjenog kršćanstva“, postale „sve više kao tlapnja i iluzija“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 109, 114). 49 I. Biondić, „Prijedlog preimenovanja Trga maršala Tita“. www.hkv.hr, 18. 10. 2010. 50 Haulik je «prvi jugoslavenski klerikalni vikač protiv komunizma i naprednog duha [svog] vremena» (Viktor Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948.[Beograd, 1986.], s. 6 i 7. Jakov Blažević, u predgovoru iste knjige (Beograd, 1986., s. X), uzima Haulika kao “klerikalnog bukača protivnika Iliraca (koji usput rečeno i dandanas ima svoju ulicu u Zagrebu).” 51 Aleksandar Bašić, Meštar Zbora umjetnosti i kulturne baštine, Zmaj Starobrodski, već je preliminarno «ispitao» mjesto postavljanja odljeva u Zmajskoj kuli. 52 „Poštovani moj Ivo! Odmor je za dušu pročitati ovakav mail. Drago mi je da se našao netko tko zna i želi povezati nove mogućnosti etnogeneze sa tajnom koja nas muči stoljećima: tko smo i od kuda dolazimo. Slavenizacija je bila temeljita i izgradila kod Hrvata taj osjećaj za rusku stepu, pa je danas teško naći objektivnog sugovornika, koji će priznati da je taj sentiment politički nametnut. Zavidim ti na avanturi duha koju prolaziš od groba Velikog Kira do Harahvati i Tanaisa, na znanstvenom putovanju koje je većini Hrvata nerazumljivo. U jednom svome testu, koji je dostupan na portalima, naveo si jednu riječ pišući je velikim slovom: Dolazak. Toliko je toga time rečeno, a ako neki naš akademik iz pragmatičnih razloga naglašava naše autohtono dinarsko podrijetlo, kao neupitno nacionalno pravo na Jadran, nije lijepo da ignorira nova saznanja glede naše pomalo opojne zagonetke. Imam dojam da su neki naši povjesničari ljubomorni što ste prvi povezali neke činjenice. Lijep pozdrav, Tvrtko“ (<tvrtkodolic@gmail.com>18.11.2011.). 53 Ivan Biondić, „Tanajske ploče – europski identitet Hrvata“, www.hkv.hr, 22. 11. 2010. 12
  13. 13. 9. MASARYK I HRVATSKA POVJESNICA. Riječ je o utjecajnom političaru koji je imao važnu ulogu u stvaranju prve Jugoslavije, kao velikosrpske inačice. Naime, poznati mason Masaryk je «uvijek bio na strani Srba», pa tako i sâm svjedoči: «moji jugoslavenski prijatelji znadu, da sam si ja predstavljao njihovu unifikaciju pod političkim vodstvom Srbije».54 Zbog tih unifikatorskih „zasluga“ u Zagrebu je dobio ulicu, čije je ime nosio poznati hrvatski znanstvenik i domoljub Milan pl. Šufflay (1879.-1931), brutalno umoren od od velikosrpskoga fašističkog režima. Međutim, „uzaludni su bili vapaji slavnog hrvatskog književnika i akademika Ranka Marinkovića u Skupštini grada Zagreba glede promjene naziva ulice toga masonskog mrzitelja Hrvata“.55 Zanimljivo je, da je «Tomáš Garrigue Masaryk još za života dobio ulice i u Bjelovaru, Čakovcu, Daruvaru, Varaždinu i Virovitici što ga čini strancem sa najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Masaryk je svoje ulice imao u Hrvatskoj i onda kada ih nije imao u vlastitoj zemlji».56 I taj je programski zadatak spriječen. 10. OSTALE AKTIVNOSTI. Ciklus tribina: (1) „Prijepori oko Srpske školske autonomije“ (Željko Holjevac i Ivan Biondić); (2) „i (3) „Hrvatska pravoslavna crkva – stari i novi izazovi“ (Juraj Kolarić, Jure Krišto i Peter Kuzmič). (4) «Đakovčka katedrala – politički letak» (Dragan Damjanović i Zvonko Maković); (5) «Hrvatski nacionalni i socijalni identitet u europskom kontekstu» (Vlado Šakić, Zmaj od Modrog jezera); IN MEMORIAM: (1.) fra Marko Japundžić, Zmaj Alšangradski i (2.) don Kerubin Šegvić, Zmaj Spljetski (uz Zmajski stol u Splitu); Obljetnice: (1) Priprema za organizaciju međunarodnog simpozija ŠUFFLAY U SVOM I NAŠEM VREMENU, povodom 80-te obljetnice smrti (1931.- 2011.). i (2) Priprema za obilježavanje 100. OBLJETNICE ROĐENJA MARKA JAPUNDŽIĆA, Zmaja Alšangradskog (1914. -2014.). Riječ je o mnogim prijedlozima (od kojih je tek ostvareno predavanje Vlade Šakića, Zmaja od Modrog jezera), među kojima valja posebice izdvojiti skandaloznu „suspenziju“ rasprave o Josipu Franku. 11. JOSIP FRANK U SVOM I NAŠEM VREMENU (zmajski kandidati: Stjepan Matković i Zlatko Matijević). Dr. Josip Frank (1844.-1911.), pokršteni hrvatski Židov, vođa Čiste stranke prava,57 zasigurno je bio jedan od najvećih hrvatskih političara u doba kobne političke dezorijentacije Hrvatske. Naime, bio je jedini političar, očito haulikovska nadahnuća, koji je jasno prosudio pogubnost Supilove politike „novoga kursa“ (1905.), što je izravno dovela do tragične 1918. godine, tj. do «versajske Jugoslavije».58 Međutim, cijelo je 54 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1997., s. 236-237. 55 Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 144. 56 Saša Šimpraga, «Zagrebačke ulice tuđih mrtvaca», Zarez, 27. studenoga 2008. 57 Stjepan Matković, Čista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001. 58 Naspram političkog kroatizma (rouseauovski model “ugovorne civilne nacije”), nakon prvotne pravaške, Supilo je u drugoj novokursaškoj fazi zastupatelj etnojezičnog (južno)slavizma (herderovski model Blut und 13
  14. 14. 20. stoljeće, dakako, iz jugoslavenske perspektive, «hrvatska historiografija složno napadala Franka“,59 iako je njegov austrokroatizam, pače i danas obilježen kao rasistički i fašistički program,60 samo realno-politička inačica starčevićanskoga političkog kroatizma. Naime, suprotno tvrdnji standardne hrvatske historiografije, «frankovci nisu bili nikakav otpad od izvornoga pravaštva nego matica koja je slijedila izvornu ideju samoga Ante Starčevića, naravno prilagođenu konkretnim povijesnim okolnostima».61 Veliki je meštar, očito svjesno, suspendirao održavanje spomenute (planirane) rasprave, koja bi očito osvijestila „loše ponavljanje povijesti“, tj. glede aktualne politike „novoga smjera (2000.- danas). Iako je riječ o ponajboljim, pače vodećim historičarima (Stjepan Matković i Zlatko Matijević) novije hrvatske povjesnice, njima su na taj način u zmajskoj kuli „začepljena usta“. Vidjevši o čemu se radi, povukli su svoje kandidature, koje je Velemeštar ubrzo popunio s odanim „meridijanskim“ povjesničarima. 12. INICIJATIVE I POTPORE. Suspendirajući, uz aktivnu opstrukciju Zmaja od Kune, usvojeni program DHZ-a, Veliki je meštar stopirao pobude glede postavljanja spomen- ploča: (a) zadnje desetljeće življenja Ante Starčevića – Zagreb, Gajeva 28, (b) mjesto aktivnog djelovanja dr. Ive Pilara – Zagreb, Berislavićeva 8, (c) spomen-poprsje Josipu Račiću – OŠ „Josip Račić“; (d) žrtvama nekadašnja zloglasnog zatvora u Đorđićevoj ulici (danas u sastavu MVPEI-a) u kojem je, uz ine domoljube, zlopatio i predsjednik dr. sc. Franjo Tuđman, Zmaj od Hrvatske;62 zatim potpore: (a) za izgradnju nove zgrade Hrvatskog državnog arhiva, te povratka arhivske građe iz Austrije, Italije i bivše SFRJ, (b) podizanju spomenika Eugena Kvaternika na Kvaternikovu trgu (c) izgradnji «Tuđmanova centra» na Trgu francuske republike, (e) da da se Zračna luka „Pleso“ preimenuje u Zračnu luku „dr. Franjo Tuđman“; (d) izgradbi spomenika Ivanu Mažuraniću (Novi Vinodolski, Karlovac, Zagreb); isto tako promjenu imena ulica: (a) Frankova ulica (umjesto Praške ulice) i (b) Šufflayeva ulica (umjesto Masarykove ulice). Boden Nation). “Velika istina o jedinstvu jezika, krvi i rase naše jest majka političke ideje narodnog jedinstva”. Ta velika istina, uz “balkanski Pijemont (Srbija”), vodi put “do savršene etničke, političke i kulturne fuzije, stvarajući od nas narod s jednom dušom, koji bio mogao dati slavenskoj rasi jak narod koji bi bio u stanju da čuva glavna vrata za Drang nach Osten i za njegov sutrašnji revanché” (Supilo, 1916./1917.). 59 D. Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Zagreb, 1995., s. 131. 60 Tako je «rasistička i fašistoidna», napose «s prilično bijesnom antisrpskom djelatnošću», nakon što se krajem 19. stoljeća «ostarjelom Starčeviću bio nametnuo žestoki desničar Josip Frank», nastala «frakcija Hrvatska (ili Čista) stranka prava» (N. Miščević, Novi list, 10. prosinca 2005.). 61 Z. Matijević, «Rasprava»; u: Josip Stadler život i djelo, Sarajevo, 1999., s. 865. Vidi opširnije: Stjepan Matković, Čista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001. 62 Gospođa Vesna Vrsaljko-Pomenić, djelatnica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI), upoznala me s tom pobudom glede moguća spomen-obilježja na žrtve komunističkog totalitarizma, što sam proslijedio Meštarskom zboru, bez ikakva odgovora. 14
  15. 15. 13. PREPORUKE ZA UNAPREĐENJE DJEOVANJA DRUŽBE. Da bi Družba mogla što učinkovitije djelovati, budući da se radi stihijski i neorganizirano, na Zboru družbe jednoglasno su prihvaćene PREPORUKE koje je Veliki meštar, isto tako, posve zabacio. Te se preporuke odnose glede: A. Pitanja organizacijsko-tehničke naravi: (1) da se maksimalno debirokratizira postupak tzv. dopusnica, glede ostvarbe zborskih aktivnosti, kako bi se izbjegao mogući dojam «kontrole» ili selekcije programskih zadataka; (2) da, s tim u svezi, Sekcije odnosno Zbor u cjelini što autonomnije odgovorno sudjeluje u ostvarbi programskih zadataka; (3) da se, glede organizacije, programske aktivnosti mogu provoditi i izvan, moguće «prebukirane», domjenačke srijede i to putem internih rasprava (kolokvija) u maloj (tavanskoj) dvorani; (4) da se, što žurnije, na razini svekolike Družbe (središnjica i zmajski stolovi) uspostavi e- komunikacija (aktivira/ažurira web-stranica, e-adresarnik). B. Pitanja djelovanja u javnosti: (1) da bi se, glede dramatične situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, shodno svojim pravilima, Družba trebala oglasiti (dosad se reagiralo samo glede osude zločinačke «vukovarske trojke»), prije svega, pro-aktivnim djelovanjem (priopćenja, deklaracije, memorandumi i sl.); (2) da se, s tim u svezi, prevlada mogući oportunizam («mi se ne bavimo politikom») i da se aktivno uključimo (mi samo predlažemo, a ne odlučujemo) u prevladavanje dramatičnog položaja hrvatske nacije; (3) s obzirom na to, onkraj strančarstva/politikanstva, iz pretežno povijesno-memorativne pozicije, Družba bi postala aktivni čimbenik u stvaranju javnog mnijenja i uopće skrbi («sada i ovdje»), glede pitanja nacionalno-državnog i kulturnog identiteta. (4) da se, s tim u svezi, ustanovi povjerenstvo (komisija) In rem Chroatorum (poput biskupske: Iustitita et pax), koja bi pripremala relevantne dokumente (priopćenja, apeli, deklaracije, rezolucije i sl.). 12. OBILJEŽBA 80. OBLJETNICE VELEBITSKOG USTANKA (1932.-2012.). Budući da je riječ „o nacionalno-osloboditeljskom ustanku“ (Franjo Tuđman), ugledna su braća smatrala “da u pripremama i samoj proslavi DBHZ mora imati stožerno mjesto, pogotovo kada se u Hrvatskoj sa svih strana javljaju neke nove ’ustaničke puške’, pa se može dogoditi da komunistička ideja ponovno zavlada, a bi se braći moglo dogoditi da ostanu bez domovine, bez Družbe i bez zmajske Kule“.63 Međutim, ta je pobuda bez ikakva odgovora prešućena. Istodobno, uza sve upozorbe, bivši Veliki meštar Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki - po crti koalicijskog partnerstva (HDZ-SDSS) – prešutno je podržavao Božu Biškupića, Zmaja od Mlake Mlake, koji je bio pokrovitelj i ”debeli” financijer četničkog 63 „U potpunosti se slažem da se predložena obljetnica (Velebitski ustanak – I. B.) obilježi i da u pripremama i samoj proslavi DBHZ mora imati stožerno mjesto“ (Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski). 15
  16. 16. ustanka i spomenika u Srbu.64 Usprkos svemu, zahvaljujući organizatorima UHDDR – Grad Rijeka i Gospić-Bilaj (g.g. Mile Biondić i Joso Mraović)65 uspjelo je obilježavanje spomenute obljetnice. Pri tome rado spominjem neformalnu: moralnu (Nedjeljko Kujundžić, Zmaj Biokovski),66 Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski; Zvonko Gerber, Zmaj od Šanca i Martin Mišković, Zmaj od Šokadije Vinkovački, moralno-novčanu (Nikola Debelić, Zmaj Orlovački),67 duhovnu (Stjepan Razum, Zmaj od Konščice)68 te posebno donatorsku potporu (Ante Kljaić, Zmaj Plehanski). 13. PRIJEDLOG ZA POVIJESNO-PRAVNU REVIZIJU SUDSKIH PRESUDA IZ 1671. I POLITIČKU REHABILITACIJU PETRA KNEZA ZRINSKOGA I FRANA KRSTE KNEZA FRANKAPANA (Milovan Petković, Zmaj Velikotaborski II.). Riječ je o tome, da bi se „nakon gotovo 3 i pol stoljeća od pogibije hrvatskih mučenika u Bečkom Novigradu napokon skinuo s njihovih imena žig navodnih veleizdajnika, urotnika i zločinaca, dostavio sam 3. ožujka 2011. časnom Meštarskom zboru naše Družbe“.69 S obzirom na nedavne haaške presude našim generalima - kako sam pismeno podsjetio aktualni Meštarski zbor - idealna je prilika da se obnovi, odnosno ostvari spomenuti Prijedlog. Naime, ako se historiografsko-pravno-politički ne osvijesti „bečko-novigradsko/haaško novigradska sinkopa“, posebice pred vratima Europske Unije, onda će nam, umjesto učiteljice, povijest i dalje ostati spletka.70 Međutim, poput mnogo drugih, i taj je Prijedlog - za čiju je ostvrabu posebice bio zainteresiran utjecajni Vladimir Šeks, Zmaj Dravski - ostao je mrtvo slovo na papiru, tj. nije 64 Ivan Biondić, „Antifašizam Velebitskog ustanka (1932.) razobličuje boljševički antifašizam“. www.hkv.hr, 21. kolovoza 2012. 65 Gosp. Joso Mraović je financirao svekoliku akciju, a posebice izgradbu spomenika, u obliku Velikog križa (8x4) prvim žrtvama Velebitskog ustanka (1932.), što su pali u Jadovnom. 66 „Poštovani, „želio sam osobno proslaviti s vama spomen na Velebitski ustanak 1932. godine s kojim je započela trajna iskra sveopćega hrvatskog ustanka za slobodu, protiv velikosrpske četničke okupacije u svrhu pripojenja Hrvatske Srbiji, cezaropapinskomu pravoslavlju, silom nametnutoj ćirilici, a sve radi osvajanja teritorija i zločinačkoga klanja pokorenih nesrpskih naroda“( Nedjeljko Kujundžić, Zmaj Biokovski). 67 „Vrli Tanais, Ti si imao snage ukazati da je Brušanski ustanak bio je dio borbe protiv Kađorđevićeve fašističke ‘tamnice naroda’, gdje su ubojstva Radića i drugova, te dr. Milana Šufflaya bila povod za javni prosvjed Alberta Einsteina i Heinricha Manna protiv nasilja beogradskog režima. Nažalost mi zdravlje ne dopušta nazočiti tom značajnom događaju, ali ovim putem upućujem Tebi i svim organizatorima punu podršku i zahvalnost što će ova značajna slobodarska akcija biti obilježena. Uz želju za uspjeh ove vrijedne akcije, i uz harni pozdrav, srdačno Nikola Debelić, Zmaj Orlovački“. 68 „Dragi Ivane, drago mi je što ustraješ u podhvatu obilježavanja Velebitskoga ustanka, kao važnoga događaja hrvatske prošlosti 20. stoljeća. Pružam ti duhovnu podporu, a rado bih i svaku drugu, kad bi mi mogućnosti i vrijeme to dopuštali. Srdačno Te pozdravljam, Stjepan Razum“ (<srazum@arhiv.hr>7.9.2012). 69 Milovan Petković, Zmaj Velikotaborski II.: „Također sam predložio da Družba kao nositeljica i njegovateljica Zrinsko-frankapanskoga kulta, ukoliko Meštarski zbor prihvati moj prijedlog, dostavi Predsjedništvu Hrvatskoga sabora taj ili eventualno modificirani prijedlog, i to u formi poticaja budući da Družba prema saborskom Poslovniku ne može biti ovlašteni predlagatelj. Na moj prijedlog, odnosno podnesak nikada od Meštarskoga zbora nisam dobio nikakav odgovor, ni usmeni ni pisani, već mi je na jednoj sjednici Kapitula Zlatnoga zmaja rečeno da je taj prijedlog prihvaćen. Što je poslije Meštarski zbor poduzeo i je li uopće što poduzeo - nije mi poznato niti to namjeravam istraživati i provjeravati a niti ponovno predlagati“. 70 “Još nitko, gospodo, ne nadvlada Hervata oružjem pa i tako Hervat ostane najdoljnji; Hervat leži žertvom spletkah Ja se spletke nadasve bojim” (Ante Starčević, 1861.). 16
  17. 17. dostavljen Predsjedništvu Hrvatskoga sabora. Dokle i zašto takav odnos prema ovim hrvatskim velikanima?71 Ad b. (točka 1 i 2Odluke) U čemu je krimen, glede upozorbe: da sam „prije dva mjeseca uputio (opetovano) svojevrsni apel Meštarskom zboru, na koji se nije reagiralo, a svakodnevno svjedoci smo pogubne Stanimirović-Pupovčeve SDSS/SNV-ske politike“, pa se postavlja pitanje „Tjera li Meštarski zbor (ne)svjesno vodu na mlin spomenute politike?.Ako je to tako, zašto o tome, rugajući se svojim pravilima («zavjetima»), časna Zmajska Braća debelo šute?“ 1. Sustavne historiografsko-politološke raščlambe pokazuju: suprotno hrvatskom državnom i nacionalnom interesu (dakle: i hrvatskih Srba), SDSS-ova je programska politika baštinski etnicističko-rasistička i secionističko-teroristička, što susljedno proizlazi iz njezine velikosrpske, kolokvijalno četničke ideologije. Uz ugradbu parapolitičkog sustava (SNV, ZVO i dr.), ta «etnička stranka s građanskim predznakom“ (SDSS), svojim «drvenoželjeznim» (u)strojem drobi i narušava hrvatski suverenitet. Ukratko, riječ je o programu koji «počinje i završava s ciljem pretvaranja Srba iz nacionalne manjine u konstitutivni narod», tj. Republiku Hrvatsku pozicionirati kao «nacionalnu državu Hrvata, ali i kao nacionalnu državu Srba».72 Nedvojbeno je riječ, premda politički dostatno neosviješteno, o završnom procesu rađanja hrvatske (političke) nacije, tj. hrvatske nacionalne države. Na tom se putu, više od stotinjak godina ispriječila instrumentalizirana vlaško-pravoslavna (srpska) manjina u Hrvatskoj.73 71 „Zar nije žalostan podatak da NITKO iz Meštarskog zbora (a niti iz zmajske nam matice) još nije posjetio obnovljeno 2000. godine (a danas prazno kao naše duše) grobno mjesto Petra i Frana u Wiener Neustadtu (još uvijek nismo dogovorili je li to Bečko Novo mjesto ili Bečki Novigrad). Svake godine vodimo (Gerber - Kruhek) u Wiener Neustadt autobus pun osnovnoškolske djece + jedno od lokalnih kulturno umjetničkih društava iz okolice Karlovca. Program obuhvaća projekciju mojih predavanja održanih na lokalnoj TV o tragičnim zbivanjima. Odlazak na Svetu misu zadušnicu u mjesnu katedralu, posjet mjestu smaknuća, uz prigodne riječi postavljanje lovorovih vijenaca na ploče koje spominju tragediju. Prije puta održavam desetak predavanja po školama o značaju i učincima tragedije i povlačim paralelu sa suđenjem našim uznicima u Den Haagu. Put je besplatan djeci koja su napisala najbolji sastav o tom značajnom POKRETU ZA POLITIČKU SAMOSTALNOST. (ne o UROTI kako to danas još uvijek trubimo po habsburškom konceptu). Naravno tu nema nove ploče DBHZ-a, jer Družba svojoj inertnosti NIKADA nije dala pozitivno mišljenje za postavljanje spomen NOVE ploče s potpisom Družbe. Učinili smo to (Gerber-Kruhek) preko Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Na mjesnom groblju još par riječi sjećanja na naše mučenike ... i time je program uglavnom završen. .... i jedanaest godina tako - a iz Matice i Meštarskog zbora = 0 (nula)“ (<gerber_hr@yahoo.com>, 5. 3. 2011.). 72 Ivan Biondić, „Balvan u peti hrvatskog parlamentarizma”, Hrvatsko slovo, 28. travnja 2008. Kao vodeći ideolog i svojedobno «konzekventni eksponent Miloševićevih [danas Nikolićevih - op. a] političkih interesa u Hrvatskoj», Milorad Pupovac «onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga političkog naroda». (Davor Gjenero, Novi list, 22. prosinca 1997.) 73 Srbi «su uvijek bili značajan faktor, ali oni su isto tako uvijek bili objekt pokušaja instrumentalizacije u borbi protiv nastojanja Hrvata da stvore svoju državu, bilo da se instrumentalizacija vršila iz Venecije, Pešte, Beča ili Beograda» (Miko Tripalo, Erasmus, br. 5, 1994., s. 10). 17
  18. 18. . 2. Budući da ta stranka «smjera podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugrožavanju opstojnosti Republike Hrvatske», skupina Družbinih članova urudžbeno je potakla apel odnosno „Prijedlog za pokretanje inicijative kod mjerodavnog Ministarstva“ (v. prilog), glede «pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti [SDSS-a] pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske». Obvezatna Krestićevu aksiomu,74 svjedoci smo svakodnevne eskalacije te velikosrpske (pročetničke) politike, čiju pozadinu upravo ponajbolje poznaje vrhunska zmajska povjesnička elita (D. Pavličević, Mile Bogović, A. Szabo, M. Artuković, Josip Jurčević, Ž. Holjevac, I. Biondić i dr.). S obzirom na to, onkraj svaka politikantstva (stranačarstva), ta je pubuda bila jednostavno sveta obveza. Naime, uz ino, Družba djeluje glede „opstojnosti hrvatskog naroda i države“ (čl. 2, st. 1. Pravila Družbe). Međutim, i pored opetovane upozorbe na “zločin propusta”, Veliki je meštar posve ignorirao spomenutu legitimnu pobudu, pače prihvaćenu i na Zboru družbe. Prešutni se odgovor kretao po crti kako se „družba ne bavi politikom“, posebna u interpretaciji „glasnogovornika“ Zmaja Svetoksaverskog, kojemu se, glede spominjanja politike, „gadi pomisao na samu riječ, pojam, a kamo li posljedice koje svi snosimo”.75 S tim u svezi zanimljiva je rasprava između Zmaja Svetoksaverskog i Zmaja Velikotrgovišćanskog. 2.1. „To što ti [Zmaja Velikotrgovišćanskog i neka malobrojna zmajska braća, ovo ti pišem ’bez celofana’, na razgovorima i debati uz jelo i piće u našoj kantini, predlažete i zahtijevate aktiviranje Družbe u ispravke dnevno političkih zbivanja zahtjeva korjenitu promjenu statuta Družbe. Što ne pokreneš ti i istomišljenici akciju za promjenu Pravila Družbe, ili kad smo već tako ’šutljiva i licemjerna Družba’, zašto ne istupite iz članstva. Ne bi se ništa promijenilo jer je vaš doprinos nemjerljiv. Što misliš koliko bi dobili glasova na Glavnom zboru? I mi ga se kao članovi trebamo držati. Ja ga se sveto držim bez figa u džepu. Da su se povodili vašim načelima, kako je sve politika, siguran sam Družba bi se odavno ugasila. Uostalom kad ste tako jako raspoloženi za ispravljanje političkih grešaka režima, i vama omiljenog izraza ’zmajske šutnje’ o politici, zašto ne pokrenete, pismeno zatražite odobrenje i predložite Meštarskom Zboru konkretne projekte, sredstva i osobe koje će dovesti do njihovih ostvarenja?. Promjenu pravila Družbe?. Interesira me koliko bi se članova odazvalo vašim promjenama“.76 74 Duhovno i nacionalno jedinstvenim s inim Srpstvom,«Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska državna ideja». Naime, pretpostavljajući «u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku», ta bi ideja bila «u sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske države». Ukratko, ako bi prihvatili ideju «političkog hrvatstva», hrvatski bi se Srbi «odrekli svojih ideala o jedinstvu cjelokupnog Srpstva» (Vasilije Krestić, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991., s. 266). 75 vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10.2011. 76 vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 17.11.2012. 18
  19. 19. 2.2. Zmaj Velikotrgovišćanski, uz ino, odgovara: “Drugo što sam zaključio iz Tvojeg pisma je da si sretan i odlučan čovjek, jer si jasno progovorio iz srži vlastitog bića rekavši kad već spominjem politiku, gadi mi se pomisao na samu riječ, pojam, a kamo li posljedice koje svi snosimo. Za to je potrebna hrabrost, odlučnost i osobna principijelnost, s kojom si podigao moralnu ljestvicu na nedostižnu visinu u potpunosti se priklonivši Krležinoj misli.77 […] Teško je javno iskazati takav stav, a sada mi je potpuno jasno da svoje uvjerenje sigurno ne ćeš ukaljati izlaskom na parlamentarne izbore, niti bilo kakve druge izbore, kao ni na referendum za Europu, jer je sve to u službi politike koja je samo sredstvo da bi pojedinci postigli svoj cilj. Možda bi trebalo poslušati Tvoj savjet, barem oni koji se ne žele boriti s društvenim izopačenostima, i posvetiti se ’očuvanju misije predaka naše hrvatske cjelovitosti’ i u potpunosti se isključiti iz ovog katastrofalnog duhovnog okruženja, a zmajsku Kulu pretvoriti u svojevrsni refugij i izvorište duhovne smirenosti i ljepote na povijesno sjećanje nebrojenih hrvatskih muževa i njihove ostavštine u neodređenom vremenu trajanja“. Zmaj Velikotrgovišćanski upozorava na takvu idiličnost.78 Međutim, bez pravoga dijaloga, ta je rasprava ubrzo zaključena, da bi Družba ostala čvrsto pri „doktrinarnoj noti“ Zmaja Svetoksaverskog, koja glasi „Gadi mi se politika! 2.3. S tim u svezi, u Družbi nije pomogla ni sjajna rasprava „HRVATSKA ŠUTNJA“ ili ‘POLITIKA JE BRIGA ZA OPĆE DOBRO’ (predavači: Nikola Debelić, Zmaj Orlovački i Zvonimir Šeparović, Zmaj Korčulanski IV.). „Mnogostoljetne dinamične rasprave o državnim pitanjima postupno su svedene pod zajednički nazivnik ‘politika’, a uglavnom zbog svoje kritičnosti prema vlasti, politika je dobila pomalo nepoželjnu, pa i opasnu konotaciju. Odatle i česta sintagma 'Nemojmo o politici', što je ustvari samo elegantnija inačica za šutnju“ (Zmaj Orlovački). S tim u svezi, uzalud se Zmaj Orlovački pozivao na autoritativna mišljenja o politici.79 Štoviše, spomenuo je i zabilježbu prije stotinjak godina neizbježna stekliša Antuna Gustava Matoša (1873. – 1914.), koja glasi: «Kad je tko od nas dobar Hrvat, vele mu, da se 77 „Ni jedna politika, koja nije osnovana na najosnovnijem ljudskom moralu, nema svoj raison d΄être! I ni jedan politički program, koji nije sazdan na moralnim premisama, nema nikakvog progresivnog smisla! (1938.)“ 78 „Samo valja biti oprezan jer u takvom odvajanju i zatvaranju u same sebe može doći i do neželjenih i drugojačijih posljedica nego onih koje se očekuju prema postavljenom programu, pa tako ne bi bilo zgodno da nam se dogodi da svrha postojanja Družbe krene u nekom drugom smjeru, pa se sve pretvori u veselo veselo druženje kakvo je Šenoa opisao u svojem romanu „Diogeneš“. „Naime Šenoa je opisujući hrvatsko društvo u svojem ’Diogenešu’ smjestio svoj ’Ceh svetog Olimpa’ u Opatičku ulicu, dakle nedaleko naše kule, a članovima tog ceha, sve vrlim i uvaženim članovima hrvatskog društva, pridružio jedno klasično načelo koje proizlazi iz njihovog splendid isolation i koje je glasilo: Summum mundi trinum: Mulier, tabacum, vinum, Et qui curat de pluribus, Maximus est asinus. Što bi u se u slobodnom morlačkom prijevodu moglo kazati kao: U se, na se i poda se!“ 79 „Čovjek je društveno biće (zoon politikon) i svoju suštinu potvrđuje tek kroz zajednicu» (Aristotel). «Svaki slobodan građanin dužan je sudjelovati u političkom životu svoga grada/države» (Platon). Zahtijevamo od intelektualaca puni angažman u «politici u najširem smislu riječi. Jer svaki glas… više je nego dobrodošao.» (Vaclav Havel). 19
  20. 20. bavi politikom, da to nije lijepo i umjetnički […] hičeju nas van iz hrvatskog narodnog kazališta ili iz društva hrvatskih književnika, kajti smo Hrvati.» 2.4. Postoji i gospodarska, kulturna, obrazovna itd. politika, što je sve sukladno stekliškoj odrednici «Politika je znanost životna» (ANTE STARČEVIĆ). Po toj crti - izlagao je dalje Zmaj Orlovački – slaže se i Doktrinarna Nota Kongregacije za nauk vjere Sv. Stolice (kojoj je tada na čelu stajao donedavni papa Benedikt XVI.), koja glasi: «POLITIKA JE SKRB ZA OPĆE DOBRO». Bivši papa Ivan Pavao II. Doktrinarnu notu je odobrio još 2002. g., pa tako Nota nosi autoritet dvojice velikih papa. Najznačajnije upute Doktrinarne note glase: «Kršćani trebaju djelovati na svim područjima javnog i društvenog života. Jedno od tih djelovanja je sudjelovanje u političkom životu. Vjernici se ne mogu nikako odreći sudjelovanja u politici to jest u mnogostrukom i raznovrsnom gospodarskom, društvenom, zakonodavnom, upravnom i kulturnom djelovanju koje teži promicanju općeg dobra.»80 S tim u svezi jasna je i poruka Komisije Iustitia et pax i Hrvatskog Karmela, koja glasi: “Budući je politika skrb za opće dobro, dužnost je vjernika kao građanina da doprinosi općem boljitku društva.» Usprkos svemu, zmajstvo je obvezatno Doktrinarnoj Noti GADI MI SE POLITIKA!, što je ispisuje i brani Družbin „prvo(pe)radarstvenik“ - Zmaj Svetoksaverski 3. Međutim, očito vođen potonjom zmajskom „Doktrinarnom Notom,“ ranije je spomenuti velemeštarski „zločin propusta“ bio implicite obrana jedne pogubne, veleizdajničke „koalicijske politike“ – u kojoj su (ne)posredno sudjelovali i naši ugledni „zmajevi“ (v. niže okvir) - za koju je novoizabrani čelnik HDZ-a (Tomislav Karamarko) otvoreno priznao „da je ta koalicija bila ponižavajuća“, posebice, kad je „HDZ-ova Vlada [izvršitelj: Božo Biškupić, Zmaj od Male Mlake – op. a.] financirala obnovu četničkih spomenika, poput onog u Srbu gdje je iz vlaka izvučeno 200 nevinih osoba i ubijeno.“81 I dok se tako zakonito odobrenim sredstvima ne gradi „Spomenik Neovisnosti“ (Narodne novine, 85/2006), nezakonitim kriminalnim načinom dodijeljenim sredstvima za spomenik četništvu u Srbu, naveliko se i užurbano obnavlja (restaurira) spomenik u zagrebačkim ljevaonicama pod pokroviteljstvom Hrvatskog restauratorskog (obnoviteljskog) zavoda i Ministarstva kulture! Kakva sablazan ovoga sablasnog „hrvatskog“ vremena!82 4. U svakom slučaju, Družbina pobuda - nažalost, „feletarski“ skandalozno obesnažena - za «pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti [SDSS-a] pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske», mogla je biti važan (preventivan) poticaj (kako to pokušava sada 80 Ivan Pavao II, Apostolska pobudnica ( Poruka Doktrinarne Note). S tim u svezi i jasne je i poruka Komisije Iustitia et pax i Hrvatskog Karmela, koja glasi: “Budući je politika skrb za opće dobro, dužnost je vjernika kao građanina da doprinosi općem boljitku društva». 81 Večernji list, 7. 5. 2012. 82 zeljko.tomasevic@inet.hr, 24.3.2010 20
  21. 21. HHO), 83 kojem bi se pridružile i druge nacionalne ustanove, glede demokratskog oblikovanja suvremene hrvatske političke zbilje. Naime, upravo je dvomandatna hrvatsko-srpska koalicija (HDZ-HSS-SDDS), kao osovina politike „novoga smjera“ (lansirana kao: detuđmanizacija) ispostavila katastrofalni saldo. Dosegavši samo dno (gospodarski, socijalno i moralno), Hrvatska je na koljenima bačena pred vrata Eunije. Začet pod egidom Pupovčeva „svetosavskog klerikalizma“ (Hristos se rodi!), u duhu tobožnjih „europskih vrijednosti“, „Sanader je prezidencijalizirao vlast te postavio čvrste temelje klijentelističko-korupcijske piramide i 'pokroviteljske demokracije'.“84 Na svoj način, takva se politika, gotovo zakonito, prešutno protegla i na Družbu BHZ-a. HDZ (Vladimir Šeks -Božo Biškupić) + HSS (Dragutin Feletar)85 + SDSS (Stanimirović-Pupovac). Ad 3. (točka 8 i c Odluke) Od kuda i u čemu je krimen, s obzirom na upozorbu velemeštrova [Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki] (crimen non faciendi) koji, glede „moguće obveze jugomasonsko- boljševičkoj okomici, onemogućuje ostvarbu spomenuta prijedloga»? S tim u svezi Vladimira je Rukavinu, Zmaja Svetoksaverskog posebno izazvala ocjena Ivana Biondića, Zmaja od Tanaisa da „Družba iskazuje ozbiljnu krizu identiteta (dominacija jugomasonskih i boljševičkih kriterija).“ 86 1. „Jugomasonsko-boljševička okomica“, inače pregnantno dokumentirana naslovljenim scanom (J)HAZU – TALAC SANU (v. niže tablica), posebice je stavljena na teret glede mi tzv. incidenta u HNK Naime, riječ je tobože o diskriminirajućoj, dakle, sablažnjivoj mi objedi „da je HAZU podčinjen Srpskoj akademiji znanosti (sic) i umjetnosti“ (točka c Odluke). O čemu, dakle, se radi? 83 „Upravo stoga Odbor drži svojom moralnom obvezom upozoriti na mogućnost pogubnih posljedica ovakvog izbornog zakona kojim Srbi, u konstitutivnom smislu postaju polunarod, što je samo početak pokušaja vraćanja ustavnog položaja Srba kakvog su imali u Ustavu Socijalističke republike Hrvatske, u vrijeme komunističke Jugoslavije. Upravo su rasprave o Ustavnom položaju srpskog naroda u Hrvatskom Ustavu bili jedan od elemenata koji je doveo do ratnog sukoba u Hrvatskoj, a koji je kao posljedicu imao masovna kršenja ljudskih prava svih građana RH, kako Hrvata, tako i Srba, ali i drugih nacionalnih manjina“ (HHO, 10. veljače 2011.) 84 Mirjana Kasapović, Večernji list, 10. prosinca 2010. „Tzv.korupcijska hobotnica tako je postala oficijelan način strukturiranja i komuniciranja poslova i ljudi“ (Vjeran Zuppa, „Razgovor“, Slobodna Dalamacija, Spektar, 13. travnja 2013.). 85 Dragutin je Feletar „ugledni član HSS-a“ (www.hss-kkz.com.hr/) 86 vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10.2011. 21
  22. 22. SVJEDOK (J)HAZU IDENTITET IVO SUPEK (1981.) JAZU (1945.) «predana je u ruke jugomasonima sa starim šefom Štamparom i kojemu će članovi Partije s Krležom samo sekundirati». MIKO TRIPALO (1960-ih) PREDSJEDNIK JAZU (1960-ih) «došao mi je s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatražim mišljenje drugova iz Savske (sjedište Udbe za Hrvatsku)». DUŠAN BILANDŽIĆ (1990.) SLOMOM KOMUNIZMA (1990.) «preko noći su obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće». JAKOV SIROTKOVIĆ (1996.) ODGOVORNA HAZU (1996.) «još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički, a ne samo ekonomski odgovor na srbijanski Memorandum” (1986.). DAVOR BROZOVIĆ (1999.) HAZU AKSIOM (1999.) «Ne bi bilo loše kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta». DUBRAVKO JELČIĆ (2009.) PRINCIPIJELNA HAZU (2009.) «sve do danas ustrajala na svojoj odluci, da ne će obnoviti suradnju sa SANU dok se ona javnom izjavom ne odrekne svoga Memoranduma». 1.1. «Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti predana je 1945. u ruke jugomasonima sa starim šefom lože Andrijom Štamparom, kojemu će članovi Partije s Miroslavom Krležom samo sekundirati. […] Jednome su sva ta braća ostala vjerna: da služe režimu, bez svog vlastitog uvjerenja, ali jako gramzljivi za svakom povlasticom«.87 Inače, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, bila je prva akademija znanosti koja je primila 28. prosinca 1947. Josipa Broza za svog počasnog člana. Bio je to svečani obred kojim se JAZU zahvalila Brozu na obnovi suverenosti Hrvatske, a Broz poručio akademicima da je socijalizam okvir za znanost.88 O kriterijima za taj okvir, ponajbolje, svjedoči Miko Tripalo: «Dok sam bio sekretar Izvršnog komiteta CK SKH […] došao mi je predsjednik JAZU s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatražim mišljenje drugova iz 87 Ivo Supek, Republika Hrvatska, br. 131, Buenos Aires, 1981., s. 35-36. 88 Svečanoj sjednici JAZU nazočili su rukovoditelji NR Hrvatske, predsjednik Prezidijuma Sabora NR Hrvatske, Vladimir Nazor, predsjednik Vlade NR Hrvatske, dr. Vladimir Bakarić, i drugi dužnosnici. Broz je ušao u dvoranu JAZU “oduševljeno pozdravljen”, u pratnji predsjednika JAZU, dr. Andrije Štampara, i potpredsjednika Akademije, Miroslava Krleže. Prisutnima se najprije obratio predsjednik JAZU, dr. Andrija Štampar (1888-1958), koji je istakao da se počasni doktorat Brozu dodjeljuje u okviru osamdesetogodišnjice JAZU. Kao posebnu Brozovu zaslugu Štampar je istaknuo: „Maršal Tito je misao našeg hrvatskog političkog i kulturnog oslobođenja doveo do pune pobjede u punom smislu idealnog južnoslovenskog pojma ...” Naime, “maršal Tito djelujući u okviru Lenjinskog i staljinskog pokreta pokazao nam je, s čitavim nizom svojih suradnika šta znači praktična primjena načela o lenjinskom samoopredeljenju naroda kada se to načelo primjenjuje doslovno socijalistički” Obrativši se nazočnima, Josip je Broz istaknuo da je u prošlosti Akademija bila „jako ograničena, a skoro se uopće nije bavila jednom od najvažnijih znanosti - znanošću o društvenom razvitku. Tek danas u novom, socijalističkom društvu, znanosti dobiva neograničene mogućnosti ... „ („Josip Broz – upotreba naučnih ustanova u Srbiji za deifikaciju jugoslovenskog diktatora“, www.hereticus.org/.../, 25. 7. 2009.). 22
  23. 23. Savske (tamo je bilo sjedište Udbe za Hrvatsku). Očigledno je to tada bila takva praksa prije nego se akademici predlože za izbor».89 1.2. S tim u svezi, nakon sloma komunizma i demokratskih promjena (1990.), osim razoružane teritorijalne obrane i gospodarski temeljno opljačkane, često se zaboravlja, Hrvatska je bila posve intelektualno razoružana i obezglavljena. O tome dramatično svjedoči akademik Dušana Bilandžić koji tvrdi da su tada «preko noći obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće».90 Na taj su se način, u presudnim povijesnim trenutcima, središnje nacionalne ustanove (i uopće tzv. nacionalne znanstvene discipline ), kao oblikovateljice nacionalnog i kulturnog identiteta, koje bi po svojem pozivu trebale biti ISPRED, našle IZA svojega naroda.91 Nacionalna je elita tako, uz ino, posve ignorirala ekspanzivni Memorandum SANU (1986.),92 da bi i deset godine kasnije otvoreno priznala da «još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički, a ne samo ekonomski odgovor na taj srbijanski Memorandum».93 2. Budući da je Veliki meštar Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki, suradni član Akademije, pače lažno predstavljen „kao redovni član – akademik“ (v. kasnije), otuda „moguće obveze [posve evidentnoj – op. a.] jugomasonsko-boljševičkoj okomici“ i, s tim u svezi, otvorenom suspendiranju DHZ-ova programa, koji je bio izrazito hrvatske nacionalno- kulturne i duhovno- posvjedočenosti. Naime, riječ je o programu, što je oblikovan na tragu otkrivena „haulikotvorstva Družbe Braća Hrvatskog Zmaja“94 (in rem Chroatorum), onkraj duha balkanske-rasne ontologije, koja u HAZU otvoreno djeluje po crti „jugomasonsko- udbaškog“ imperativa: «Ne bi bilo loše kada bismo [Hrvati] radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta».95 U tom je smislu upravo paradigmatsko otvoreno „velemeštarsko“ zabacivanje “haulikotvorstva Družbe Braća Hrvatskog Zmaja”.96 Naime, tragom hrvatsko-jugoslavenski usmjerena historiografije, čije je kriterije čvrsto uspostavio ex-klerik i yu-mason Viktor Novak,97 Haulik se uporno potire iz skupna pamćenja hrvatskog naroda (nacije). 89 Miko Tripalo, «Razgovor», Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 26. 90 Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Rijeka, 1993., s. 990. 91 Vidi: I. Biondić, Historia reducta – drama hrvatske identifikacije, Zagreb, 2006. 92 Međutim, kada je Miroslav Brandt, kao odgovor, odmah napisao Antimemorandum (1986.), taj se rukopis nije mogao objaviti ni čak 1990. Naime, središnje nacionalne ustanove, sa svojim čelnicima, Matica hrvatska (V. Gotovac) i Akademija (I. Supek) nisu pokazale zanimanje, iako je taj tekst unaprijed raskrinkao velikosrpsku vojnu agresiju koja se pripremala (Miroslav Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996.). 93 Akademik Jakov Sirotković, «Razgovor», Novi list, 26. listopada 1996. 94 Ivan Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti, Zagreb, 2010. 95 D. Brozović, «Etničnost kao jedna od podloga nacionalne kulture», s. 224. 96 Ne samo što je prvotno skinuo najavljeno predavanje o Hauliku u Zmajskoj kuli, lako da je velemeštar to onemogućio i u „svojim“ zmajskim županijama (Koprivnica, Virovitica, Bjelovar, Križevci) koje, kažimo usputice, upravo zahvaljujući Hauliku nisu ostale mađarske vàrmeđe. 23
  24. 24. 3. Onkraj teorije o svjetskoj zavjeri, uloga masona nije nimalo zabaciva glede stvaranja političke slike u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Istraženo je tako da masonerija utječe na prvi svjetski rat, na propast Austrougarske i na stvaranje unionističkih država (među ostalima i na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Jugoslaviju!) u Versajskom ugovoru 1918. Štoviše, i danas, upozorava pater Fuček, «kroz novac, humanitarnu pomoć, zajmove i slično, masoni gospodare cjelokupnim političkim životom u svijetu, udjeljuju onima koji su s njima. Kako će u tome proći katoličke zemlje, ako još takvih ima? Na taj je način sva moć u rukama tajanstvene (nepoznate) moći manjine, dok su parlamenti, vlade država, pojedini političari u biti puki pijuni na šahovskoj ploči».98 Kada je Ivo Banac pokušao obezvrijediti Mužićeve napore u istraživanju toga fenomena, što je tobože «inačica za modernost i liberalnu demokraciju», 99 Mužić ga upozoruje: kako su «hrvatski masoni sluganski slijedili protuhrvatsku politiku počevši od Frana Folnegovića do Viktora Novaka», odnosno kako su «masonske vlade, kao pobjednice u dva svjetska rata, nasilno utjerale Hrvate u dvije Jugoslavije».100 S tim u svezi, jugomasonska priča u oblikovanju zmajske Družbe, pače i njezina najveća donatora, 101 ostaje još dostatno neistraženo mjesto zmajske povjesnice. 4. Naime, potkraj listopada 1920. utemeljen je “Središnji odbor za reformu katoličke crkve u Jugoslaviji,” čije je središte bilo u Koprivnici. Za njegova je prvog predsjednika izabran ugledni povjesničar i jedan od utemeljitelja udruge Braće Hrvatskog Zmaja – prazmaj Emil pl. Laszowski. Štoviše, na opće iznenađenje, posebice katoličkih krugova, pokret nalazi utočište u prostorijama BHZ-a u Kamenitim vratima na zagrebačkome Gornjem gradu.102 U 97 Viktor Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948. [Beograd, 1986.]). «[Viktor Novak (1889.-1977), bivši klerik], neosporni dosmrtni prvak i poslijeratnoga jugoslavenskog masonstva, odmah nakon rata [II. svjetski] nastavio je rukovoditi bjesomučnom hajkom protiv Katoličke crkve» (Ivan Mužić, Masonstvo u Hrvata, VIII. dop. izdanje, Split, 2005., s. 595). «Još u ranoj mladosti pripadao sam onom duhovnom kolu omladine koju su formirali ideolozi jugoslovenskog narodnog jedinstva. Kao takav, još za univerzitetskih studija, u svojim samostalnim naučnim izučavanjima obratio sam naročito svu svoju pažnju na delanja onih istorijskih sila koje su pomagale spajanju našeg razedinjenog - verama i državama - naroda, kao i onih koje su bile u službi toga razedinjavanja. […] Kad sam stao na vlastite noge, uvelike blagodareći mome znamenitom učitelju Ferdi Šišiću, moja su naučna i racionalna ubeđenja sasvim se srodila sa omladinskim težnjama kojima sam ostao veran do današnjeg dana» (Iz «Autobiografije», što ju je Viktor Novak napisao za njemačku obavještajnu službu, 18. aprila 1942. godine u Beogradu; isto, s. 591-592). 98 Ivan Fuček, «Katolički sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan», MI-Zbor, br. 5, Zagreb, 1997., s. 7. 99 Feral Tribune, 25. svibnja 1998. 100 Ivan Mužić, «Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno», Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 1998., s. 475-477 101 Najveći donatori družbe, plemićka obitelj Thurn und Taxis iz Regensburga (grad u kojem se rodio pokret Iluminata), jedna od najistaknutijih masonskih njemačkih obitelji. Karl Alexander von Turn und Taxis (1770- 1827) je bio drugi Veliki Meštar masonske lože „Die Wachsende zu den drei Schlüsseln“ iz Regensburga, a 1806. je od strane Velikog meštra britanske lože, proglašen za regionalnog Velikog meštra Bavarske (Provinzial- Gro ßmeister von Bayern ernannt)“ (fr.wikipedia.org/.../Maison_de_Thurn_und_Taxi). 102 „Nas […] boli, što je naša simpatična institucija Hrv. Zmaja sa svojim meštrom (Emil pl. Laszowski) preuzela glavno vodstvo Nar. Crkve. U Hrv. Zmaju imade ljudi, koji drukčije misle nego njihov meštar […] pa se nadamo, da će oni uznastojati, da se djelovanje Hrv. Zmaja kreće u okviru onih idealnih težnja, za koju je to društvo radilo do sada. Ako pak stvar posmatramo i sa čisto nacionalnog stajališta, onda pogotovo držimo, da je 24
  25. 25. svezi s tim, 19. siječnja 1921. godine održan je tamo sastanak vođa reformnog pokreta (svećenika i svjetovnjaka), gdje je E. pl. Laszowski izabran za predsjednika Izvršnog odbora. Na Prvom hrvatskom katoličkom saboru (Zagreb, 9. rujna 1932. godine), kao dopredsjednik, E. pl. Laszowski je izabran u Vrhovno vijeće Hrvatske Katoličke Crkve (HKC). Na tom je saboru učinjen zapravo posvemašnji prekid s rimskim biskupom, tj. Papom, i proglašena autokefalnost HKC-e, kojoj je na čelu bio biskup Marko Kalogjera, ex-splitski kanonik. Zbog svega toga, još je na Božić 1921. zagrebački nadbiskup Antun Bauer isključio sve sljedbenike tog pokreta iz Katoličke crkve.103 5. Zbog toga je nadbiskup Alojzije Stepinac, Vitez od Bakačeve kule, bio nepomirljivi neprijatelj starokatolika, smatrajući to »truležom na našem narodnom organizmu«. Stepinčev dnevnik otkriva da je i on gajio isto mišljenje o masoneriji, koju je poistovjetio sa centralističkim sistemom u Beogradu. Tako je Stepinac 30. svibnja 1934. godine u svojemu dnevniku upisao sljedeće: “U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Nažalost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelji crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se s njom ukoštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same države Jugoslavije, ako misli dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija.“ 104 Uglavnom, kad je riječ o Hrvatima, prema nekim istraživanjima, pored što je protukršćansko (katoličko) jer je htjelo svim sredstvima odvojiti katoličku crkvu u Hrvata od Rima i tako uništiti rimokatolicizam u Hrvata, službeno je masonstvo bilo (anacionalno) protuhrvatsko jer je zastupalo jugoslavensku državnu ideju i postavljalo se izrazito protivno prema ideji samostalne hrvatske države.105 6. U potonjem kontekstu, uz ino, zanimljiva je Hrvatska pučka stranka (HPS), desno i konzervativno orijentirana politička stranka u Hrvatskoj, što je osnovana 28. prosinca 1997. od disidenata HDZ-a predvođenih Tomislavom Merčepom, koji postaje i predsjednik Stranke. Kako je već ranije rečeno, jedan je od njezinih ideologa i visokopozicioniranih čelnika, 106 bio nova Zmajeva orijentacija posve protiv duha i dojakašnjeg svoga programa. Držimo naime, da je svako cijepanje kat. Hrvata pogubno, jer se time eo ipso cijepa i otporan, životna snaga samoga hrvatstva, koji je prvi i glavni cilj Zmajevog rada. U interesu je dakle svakog pravog Zmaejvca, da propaganda za Narodnu crkvu kao kulturkempferskog i protunarodnog djelovanje iz redova Zmajevaca […] čim prije nestane“ („Hrvatski Zmaj – sjedište Narodne Crkve“, Katolički list, br. 25, 1921, s. 176.) 103 Šire vidjeti: Zlatko Matijević, „Otpali ili odbačeni anđeli?“, Hrvatska revija, br. 2, Godište I. Zagreb, 2001.; Marko Kalogjera, Hrvatska starokatolička Crkva, Zagreb, 1924. 104 Jure Krišto, „Katolička crkvene hijerarhija i društva tijekom diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića“, u: Hrvatska između slobode i jugoslavenstva, Zagreb, 2009., s. 158. 105 I. Mužić, «Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno» , s. 475-477. 106 www.zgizbori.hr/2005Lokalni/zgizbori_zg_a/.../Lista09.pdf 25
  26. 26. je Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski. Riječ je o stranci, koja se poziva na tradiciju Hrvatske pučke stranke (1919. do 1929.), što je nastala kao politička grana Hrvatskoga katoličkog pokreta koji se držao stava o jednom „troimenom“ narodu, pridonijevši tako stvaranju jugoslavenske države. Postavši tako dobrim dijelom odgovorna za težak položaj Hrvatske, HPS-a je nanijela je veliku štetu njezinu narodu, koji ju je najzad odbacio (otela je tek jedan mandat seljačkoj stranci Stjepana Radića). Bio je to „slom politike katoličkog Jugoslavenstva“ (1929.), kako glasi i glavni naslov iznimne knjige nesuđena zmajskog kandidata dr. sc. Zlatka Matijevića. Prema tome, obnavljanje te stranke, pod vodstvom iskrenih domoljuba Tomislava Merčepa i Vladimira Rukavine, ako i nije „jugomasonsko- udbaška“ podmetačina, nanijela je štetu glede okupljanja hrvatskoga nacionalnog korpusa, pogotovo njegove konzervativno-demokršćanske usmjerbe. 7. Uza sve pozitivno, što je učinila ili čini za dobrobit hrvatskog naroda, Družba je nedvojbeno obilježena jugomasonskom, tj. protuhrvatskom i protukatoličkom protegom, što se posebice pokazivalo o i oko obnove Družbe nakon uspostave samostalne Hrvatske (1990.). Tako jedan, od Družbinih kandidata (1993.), uz ino svjedoči: [„ U mnogome to] nije ništa drugo do antihrvatska družina, čiji se članovi između ostalog bave i pisanjem političkih pamfleta protiv hrvatske vlasti, pa ih dijele na svojim sastancima ostalim članovim“, što je protivno strogim pravilima, „kojih se još prije rata pridržavao i moj djed dugogodišnji član Družbe“. Iako je svojedobno ispunio „zmajsku“ pristupnicu,107 on primjećuje da su vrata otvorena samo nekim „podobnima“ (posebno, političarima), uzaludno čekajući da „meštri ustanove da li sam vrijedan da me prihvate u svoju družinu“. Gotovo je „javna je tajna da ’Braća’ među sobom imaju dosta boljševika koji su ogrnuli njihovim članstvom i dalje kopajući protiv dobrobiti Hrvatske“. Štoviše: „bio sam prisutan na nekoliko puta i domjencima gdje sam susretao i neke ljude koji su još jučer vedrili i oblačili, te mi se učinilo da se nalazim na sastancima socijalističkog saveza“.108 [Klijentelistički109 i tobože neutralno politički kriteriji,110 glede ulaska u Družbu, i danas posebna su priča.] Međutim, ozbiljan i 107 To je samo jedna od priča o „zagubljenim pristupnicama“. Poznat je tako „slučaj mr. sc. Dragana Ivančića“. Istaknuti stručnjak i novinar, potječe iz poznate hrvatske katoličke obitelji (brat teologa prof. dr. sc. Tomislava Ivančića, najbliži rođak Ive Kerdića, Zmaja od Kamenitih vrata II.), najbliži suradnik prazmaja Antuna Bauera. Gotovo je istovjetan slučaj i gospodarstvenika mr. sc. Radenka Miloševića, samozatajni domoljub i katolik, unuka Ive Miloševića Zmaja od Fužina II., koji je izradio i poklonio veliki luster, što krasi dvoranu zmajske kule. Koliko je takvih značajeva bilo „lustrirano“ iz Družbe na početku njezine obnove? 108 Pismo čitatelja Večernjeg lista, Zagreb, 1993. (Pismohrana Zmaja Jurjevskog). 109 Kada sam, uz Antuna Abramovića, Zmaja od Vranovine, pred nekoliko godina, potpisao pristupnicu za prof. dr. sc. Tihomila Maštrovića, jednoga iz same „špice“ hrvatske nacionalne elite, našli smo zatvorena Družbina vrata. Istodobno, glede osiguranja čelnikovu sinu mjesto asistenta, s „prestižna“ Prometnog fakulteta pristiglo je troje članova. S druge strane, istaknuti znanstvenik i domoljub prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, kao zmajski kandidat, „izbalotiran“ je crnom kuglom, da bi zatim licemjerno bio prihvaćen kao počasni član. 110 Tako su u jednom paketu, glede spektra pluralnih političkih opcija, primljeni: „lijevi“ (Milan Bandić), „desni“ (Mile Bogović) i „liberalni“ (Mirko Barišić). 26
  27. 27. sustavan „Prijedlog mjera za unapređenje djelatnosti Družbe ’Braća Hrvatskog Zmaja’“ (1993.),111 posve izvorne, nacionalno-kulturne i duhovne prepoznatljivosti, jednostavno je tada „bačen preko palube“, tako da se Družba identitetski nije oporavila do današnjih dana. 8. Zapravo, (jugo)masonstvo i komunizam nalaze se na internacionalnoj i protukršćanskoj liniji i borbi protiv svih malih naroda koji teže za oslobođenjem i stvaranjem vlastite države. 112 S tim u svezi, „bivši ministar je kulture Božo Biškupić [Zmaj od Male Mlake – op. a.] bio na čelu tijela koje je glede 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije te dolaska Ivana Pavla Drugog u posjet Hrvatskoj (1994.), odobrilo postavljanje ’masonske piramide’ uz Vukovarsku aveniju“.113 [Međutim, isto je Ministarstvo odbilo zahtjev da se, nakon virtualna, postavi stvarno spomen-obilježje „Zločina za pisaćim stolom“114 u Muzeju Mimara, što ga je počinila Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda.] Iako je (moguća) paramasonska pozadina Družbe često predmet obično laičkih, posebice portalskih rasprava115 - koje vjerojatno i nisu uvijek dobronamjerne - postoje i ozbiljnija pitanja, poput jednoga katoličkog teologa na temu „Družba Braća Hrvatskog Zmaja i katolici.“ Naime, uz ostalo, on se otvoreno pita: «Kako takvoj Družbi može zaštitnik biti sveti Juraj kad je sveti Juraj kršćanski junak koji se upravo bori protiv zmaja?»116 111 „Prijedlog mjera za unapređenje djelatnosti Družbe ’Braća Hrvatskog Zmaja’“ (Zagreb, 5. ožujka 1993.). Predlagatelji: meštar protonotar Milovan Petković, zmaj Velikotaborski, meštar kapelan Juraj Kolarić, zmaj Hrašćanski od sv. Jurja u Trnju, meštar povijesti Tomislav Raukar, zmaj Starogradski i meštar prosvjete Ante Krmpotić, zmaj od Krmpota. 112 „Komunizam je čedo masonerije, masonski čistač i filter svakog naroda koji odbacuje svaku metafiziku kao pečat rezignacije, a vjeruje u goli materijalizam i sveopću kulturu svijeta“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 210). 113 „“U to vrijeme s Kaptola se nije čuo niti jedan glas koji bi se usprotivio postavljanju takvog spomenika i koji bi kazao da je takav spomenik u suprotnosti s crkvenim naukom – istaknuo je Jelić, na što se nadovezao profesor Josip Jurčević [Zmaj od Zavelina] riječima da su masoni danas legalni, te da u Hrvatskoj djeluju kroz udruge ili inicijative poput Rotary kluba, Lions kluba i sličnih organizacija, koje u javnosti propagiraju dobročinstvo i humanitarni rad, no koje se koriste i kao paravan za (ilegalno) donošenje vrlo bitnih odluka, koje se kasnije samo potvrđuju u Hrvatskom saboru. Ne treba tajiti da su masoni prisutni i u strukturi Crkve, kao i u svim drugim organizacijama”- Ne treba tajiti da su masoni prisutni i u strukturi Crkve, kao i u svim drugim organizacijama – zaključio je dr. Jurčević, na što se don Miklenić promeškoljio na stolici te kazao da je masonski spomenik blizu Save postavljen mimo znanja i bez konzultacija s Crkvom. Tako neuvjerljiv odgovor mnoge nije zadovoljio, zbog čega je odmah iz publike doletjelo pitanje ‘zašto se Crkva nije ogradila od tog spomenika, odnosno zbog čega barem nisu ustrajali na tome da se s podnožja spomenika izbriše tekst koji kaže da je masonska piramida postavljena povodom 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije i povodom dolaska Svetog oca u Zagreb. Crkva bi mogla to učiniti, mogla bi organizirati i potpisivanje peticije, ali se ništa ne bi promijenilo – vrlo neuvjerljivo odgovorio je glavni urednik Glasa Koncila (šire vidi:www.dnevno.hr/). 114 I. Biondić, „Croatia – Eppur si muove“, www.hkv.hr, 5. ožujka 2009. 115 Tako se drži „da ova družba ima sve najosnovnije odlike koju ima svako drugo tajno i okultističko udruženje nas dovodi do vrlo jasnog zaključka/činjenice. Ona je leglo hrvatske psihopatije, hrvatske političke elite i domaće masonerije koja je na ova j način još jednom dokazala da može, tj. da su ljudi dovoljno manipulirani i izigrani da ovakva organizacije mogu djelovati neometano bez da to tko primijeti i pravovremeno reagira.“ (bloger.index.hr/default.aspx?tag=tajna+društva, 3. 3. 2012.). 116 „Mi katolici premalo se pitamo o značenju simbola svojih i tuđih pa smo i duhovno neprosvijećeni, stoga se sve manje snalazimo u duhovnim ponudama današnjeg vremena. Mene kao vjernika sablažnjava pripadnost nekih visokopozicioniranih članova naše Katoličke crkve Družbi Braće Hrvatskoga Zmaja upravo zbog rituala koji se ondje prolazi pri inicijaciji i simbolike koju ritual uključuje, jer pripadaju protukršćanskom duhu“ (Ivan Vidović, 27
  28. 28. 9. Svojedobno skrenuvši pozornost na taj prilog, bio je to tobožnji krunski dokaz glede mojega razornog unošenja politike u Družbu.117 Na spomenuti prilog, smatrajući se očito pozvanim i kompetentnim, upravo je „znalački“ odgovorio Zmaj Svetoksaverski: „Ne kanim se osvrtati i komentirati gospodina Ivana Vidovića, čiji komentari meni kao Zmaju Sv. Ksaverskom ne znače ama baš ništa. Mislim da dotični gospodin kao visoko pozicionirani teolog ima podosta tema i problema o kojima bi trebao voditi brigu i kritički se odnositi. Kako unutar tako i izvan crkvenih klupa. To ne radi jer njegov komentar i nastup ima u sebi upravo ono lucifersko, ne dobro namjerno prizivanje oblaka na našu elitnu i domoljubnu hrvatsku kulturnu udrugu“. 118 Međutim, „tamne oblake“ bilo gdje, pa tako i našoj Družbi, moguće je rastjerati maksimalno mogućom povijesnom Istinom. Naime, „objektivna istina postoji možda jedino kao teološki pojam. Naša ljudska istina uvijek je relativna stvarnost, no moramo nastojati da se u traženju istine približimo koliko je moguće toj objektivnoj istini.“ 119 10. Prema tome, ako je riječ o povijesnoj istini, zašto bi ona – primjerice - umanjila i obeskrijepila stvarne zasluge našega prvog Velikog meštra prazmaja E. pl. Laszowskog. S tim u svezi, Nestor je naše Družbe podržao pobudu „kako bi trebalo osvijetliti (in bona fidem) obljetnicu o osnivanju autokefalne Hrvatske katoličke crkve neovisne o Rimskom papi na čelu kojeg je bio Emilije pl. Laszowski. To tim više jer je istovjetni zahtjev postavio maršal Tito blaženom kardinalu Stepincu“.120 Iako je vrijedno raspraviti o pozadini takvih zahtjeva, 121 predloženi okrugli stol «Družba BHZ-a i Hrvatska Katolička Crkva», za koji su mogući znanstveno-stručno kompetentni sudionici (gg. Juraj Kolarić, Zlatko Matijević i Đuro Deželić) dali načelni pristanak, aktualni Meštarski je zbor bez ikakve obrazložbe odbio. U čemu je problem da, iako je napućena hrvatskom povjesničarskom elitom, Družba i dalje ostaje bez cjelovite (iako su neki projekti gotovi), 122 a još manje kritičke povjesnice. U „Družba Braća Hrvatskog Zmaja i katolici.“ Šire: Ante Crnčević, „Liturgijska mudrost simbola“, www. katolici. org., 22. 11. 2008.) 117 „Posebno se ovaj puta obraćam Tebi s molbom da već jednom prestaneš, jer si izuzetno uporan i nastojiš svojim komentarima unašati u naše zmajske umove i stavove svoje, dakako dobronamjerne, ali ipak političke stavove“ (Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011.) 118 V. Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011. 119 Stjepan Razum, Hrvatski list, 9. kolovoza 2012. 120 Nikica Radoš, nikola.rados@zg.t-com.hr. 121 „ Na taj način stvaranjem samostalne Hrvatske katoličke crkve sa svojim vjerskim poglavarom, bogoslužjem sličnom pravoslavnom, ukidanjem celibata itd., Katolička crkva bi poput Srpske pravoslavne crkve postala državna crkva, pod izravnim utjecajem komunističkih vlasti. Daljnji tok bi nezaustavljivo vodio sjedinjenju tih crkava, a tako i u završno sjedinjenje hrvatskog i srpskog naroda u jedan jugoslavenski (velikosrpski) narod“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 286). 122 „Baš kao što više nemam namjeru a niti volje - da po ne znam koji put - predlažem Meštarskom zboru da zajednički iznađemo rješenje za tiskanje prvoga dijela spomen-knjige Zmajska kronika - kronološki prikaz događaja iz prošlosti Družbe "Braća hrvatskoga zmaja" 1905.-2005., dio prvi: 1905.-1918. Rukopis knjige zgotovio sam 11. rujna 2006., tekst je lektoriran, recenzije su napisali akademik prof. dr. sc. Tomislav Raukar i dr. sc. Agneza Szabo, prijelom knjige je gotov - ali, problem je u novcu, kako kažu, ili u nečemu drugom. Naime, u proteklih šest godina tiskan je u Družbinoj nakladi lijepi broj publikacija - za koje je bilo novca!“ 28
  29. 29. svakom slučaju, teško je zaobići neumoljivu učiteljicu: «Tko ne razmišljava, tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju» (Ante Starčević).“ Ad 4. (točka 6 i 7 Odluke) 1. Iako je nominalno suradni član HAZU-a, ex-Velemeštar Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki, u prvim se svojim Družbinim dopisima potpisivao neovlašteno kao „akademik“, tj. kao redovni član, na što je i upozoren iz sjedišta Akademije. Međutim, i dalje već uobičajeno njegovo predstavljanje kao akademika, što se može vidjeti na svemrežju.123 Štoviše, na zmajskom hodočašću (Marija Bistrica, 25. listopada 2009.), protonotar Ernest Gnjidić, Zmaj Dubravarski, ponovno je Velikog meštra, bez njegova ograđivanja, lažno predstavio kao „akademika“ HAZU-a. Dakle, na najpoznatijem hrvatskom svetištu pred 50.000 ljudi, Družbeni se čelnici urbi et orbi lažno predstavljaju, pribirući tobožnji viši autoritet, čime se svjesno kršila 8. Božja zapovijed: „Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!“ Otuda ta, kad ništa drugo nije pomoglo, literarno- satirička prispodoba o „bistričkom akademiku“. 2. U tom ozračju literarno je nastala i sintagma Feletarovo „meridijansko svetište“, što je vezano uz očigledni „sukob interesa„ koji se definira „kao situacija u kojoj javni dužnosnik ima neke profesionalne ili osobne obveze, odnosno osobne ili financijske interese, koji mu otežavaju djelotvorno obavljanje javne funkcije i ugrožavaju njegovu objektivnost ili mogu stvoriti dojam da je njegova objektivnost ugrožena».124 2.1. S tim u svezi, kao suvlasnik „Meridijana“, bivši Veliki meštar Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki fingirao je kao „najpovoljniji“ (su)nakladnik Družbinih knjiga, prema očito mogućoj „koruptivnoj formi“ (o čemu relevantno, dakako, mogu suditi nadležne službe): “Odlučeno je da se kao najpovoljniji izvođač za tiskanje [...] izabere izdavačka kuća Meridijani (uz donaciju te kuće).“ 125 Po toj sročenoj „najpovoljnijoj“ inačici, tako je - kako (Zmaj Velikotaborski II.). 123 „Akademik Dragutin Feletar govorio je o naseljenosti Žumberka“ (uskok-sosice.hr/page/3320, 6. 2012): „Akademik Dragutin Feletar traži da Grad i Županija osiguraju plaće“ (www.koprivnica.net/.../, 19 11. 2010.); „Posveta akademika Dragutina Feletara ….“ (www.hpd-bilo.hr/.../ ). „Akademik Dragutin Feletar za pomoć i promociju Općine“ (www.donjadubrava, 14. 7. 2006.). „Otkrio veliki meštar Družbe Akademik Dragutin Feletar“ (www.ika.hr/bilteni/bilten_19-2008.pdf , 14. 5. 2008.). 124 www.sukobinteresa.net 125 «Odlučeno je da se kao najpovoljniji izvođač za tiskanje Zmajskih vijesti izabere izdavačka kuća Meridijani (uz donaciju te kuće), kao i Zbornik Rudolf Strohal [incl. Monografija otoka Oliba»], odnosno: «Za izvođače pripreme i tiskanje dvije knjige Velimira Deželića na temelju natječaja izabrana je izdavačka kuća Meridijani, koja je već i donirala dio sredstava» (Zmajske vijesti, br. 1, 2009., s. 44 i 45). 29

×