Zbornik radova Osnovne škole Podturen za školsku godinu 2019/20.

1. Glasovi s Mure
Zvučni zbornik
Zbornik literarnih, novinarskih, likovnih i fotografskih radova
školske godine 2019./2020.

2. UVODNIK
Draga djeco, roditelji, učitelji, dragi bake i djedovi!
Draga naša vjerna publiko!
Ova je godina po mnogočemu bila specifična, posebna, neuobičajena, pomalo
stresna svima nama! Unatoč takvoj atmosferi (ostanka kod kuće, online nastavi)
naši učenici nisu posustali… Članovi literarne, novinarske, likovne, fotografske
grupe pokazali su svu lepezu svojeg umjetničkog stvaranja.
Ovo je mali dio kreativnog izričaja, ali originalan, u što je utkano mnogo sati rada.
Izborom najboljeg od svega opraštamo se od
ove neuobičajene školske godine.
Prezentaciji su dodani i zvučni i video zapisi. Uživajte!
Domagoj Posavi, 6.b

3. Nastup „Malih glumaca”
26.10. 2019. u Svetom Ivanu
Zelini sa scenskom igrom
„V našoj fari”
.
.
Na četvrtom sudjelovanju na
natječaju grada Sveti Ivan Zelina u
Smotri kajkavskog dječjeg
pjesništva „Dragutin Domjanić“
između 400 pristiglih pjesama iz 76
osnovnih škola kajkavskog govornog
područja ocjenjivački sud uvrstio je
u ovogodišnju zbirku pjesama i
literarni rad našeg učenika
Posavi Domagoja iz 6. razreda
„Veter v mojem dvorišču“.Pozvane
da ilustriraju ovaj Domagojev
literarni bombonček, Ema Šela i
Marta Poljaković poslale su svoje
radove na istoimeni likovni natječaj.
Oba rada su odabrana za izložbu, a
likovni rad Marte i literarni rad
Domagoja su objavljeni u zbirci
„Oblok, oblaki”.
SUDJELOVALI SMO…
•
https://www.youtube.com/watch?v=t
SEFHL5-M0s

4. NATJEČAJ „NAŠ MALI KAJ Dragutin Domjanić”
Sveti Ivan Zelina
Veter v mojem dvorišču
Srditi veter po vulici se šeče,
s drevja listje i kite meče.
Na vulici dedeku storom kapu s glave hiče,
splašiv je se ftičice i drobne ftiče.
V moje dvorišče se došetav.
Zev je robačo s drete i blekev si jo je… Sam tak!
Zakoturav je luknjasto lopto i vritnuv ju vu vrčak.
I još si je kak pravi gazda nekšu pesmu
zapopevav!
Odjempot se črna vrana oglasila z staroga reha:
-Smiri se! Gnezdo mi bo doli palo!
Veter se spalšiv i zafučnuv još jempot:
-Ali ja sam se samo, kak dete, igrav malo!
Domagoj Posavi, 6.b
Marta Poljaković, 8.b
Ema Šela, 8.b
NATJECALI SMO SE…

5. ŠTEL BI TE POZDRAVITI
„Bok striko, de si striko, kak si striko…“
Tak si mi gombal saki pot dok sam te ne pozdravil!
Živceralo me to, jo sam unda bil još mali,
a negda sam se i nasmejal.
Navek bom se zmislil dok si me na morje peljal
i dok smo se tam kopali, kortali, brode gledali i z
mola skokali!
Dok si brsoča na plaži nosil
smešnoga, na morskoga pesa,
i si so te gledali i mislili si: Kaj je ne vredu z ovim?
A jo sam unda bil još mali…
Navek bom se zmislil da si zgledal kaj Žiga
dok si si učolje doli zel,
a tej se ne dopalo kaj ti to govorimo!
Matica hrvatska – Čakovec:
Lovro Blažon:
Štel bi te pozdraviti
Navek bom se zmislil
dok si streljal z karabitom ka je celo selo čulo,
ka so se skrili si močki
i piceki stisli kvočki!
Dok si se smejal i gluposti prepovedal,
tvojega kamiona, dok si me dimo k hiži peljal,
dok smo tikve čistili,
i dok smo si skupa na polje z traktorom išli!
Sega toga bom se navek zmislil.
A zmislil bom se i toga dok si bil betežen i z ovoga sveta
dišel!
Zmislil bom se kak so bandisti igrali,
a radniki spuščali tvojo rako v črno zemljo,
kak sam cveta na to rako hitil
i kak so te unda z tom istom črnom zemljom pokrili
a pop je zabil križa v jo.
***
Kak sam bil stareši,
počel sam te pozdrovljati,
a ti si govoril: „Glej ga, ve pak se je nafčil pozdrovljati!“
2. mjesto „Cvjetići sv. Antuna”,
Emily Božić, 5.b
„Bok striko,
de si striko,
kak si striko…“
Štel bi te još jampot pozdraviti,
striko, ali … nebrem.
NATJEČAJ U TIJEKU…

6. Razgovor s djedom
Imam samo jednog djeda,
Već je star i kosa mu je sijeda.
Velika daljina godinama nas razdvaja,
ali ljubav najveća spaja.
Jednom sam ga upitao:
„Djede, što si cijeli život radio?“
„Po svijetu sam putovao i mostove gradio
da bih tvojoj majci i tebi, sve što poželiš, kupio.“
Pomislio sam na sve one zaboravljene i skupe stvari
Od autića i helikoptera na daljinski,
Do mobitela i drona koji snima vrhunski…
Odjednom sam se sramio.
Djede, da samo znaš!
Sve bih mijenjao
za samo jedan jedini most
koji nisi nikad sagradio
da bi meni bliže bio!
Domagoj Posavi, 6.b
Pismo bolesnoj
baki
Ema Šela,8.b
Vjera u obitelji, Mia Šela, 5. b
3. nagrada „Cvjetići svetoga Antuna”
"Djedovi i bake- prenositelji vjere i molitve u obitelji"
OBITELJSKI RAZGOVORI
NATJEČAJ U TIJEKU…
Isabell Sršan, 6.a
Priča moga djeda

7. ZALJUBLJENI LIMUN I LIMETA
OTIŠLI SU S OVOG SVIJETA
Zaljubljeni su limun i limeta,
on se zove Ladislav, a ona Greta.
Ladislavu limunu za oči je meta
guza koju miče limeta Greta
kad cestom šeta.
Ali to je veza na daljinu
jer on živi u Gardinovcu, a ona u Petrovaradinu.
Kad su skupa u kinu,
gledaju film o žabničkome mlinu
i guše se u jako otrovnom plinu.
Veliki su fanovi crtića Moj mali poni,
kad ga gledaju, puknu kao baloni.
Omiljeni slatkiši su im Šumeći bomboni,
to objašnjava zašto su tako kiseli oni.
Posjećuju puno restorana s brzom hranom
i debljaju se svakim danom.
Ladislav debelim ostaje zauvijek i stalno,
no Greta pak mršavi jer posjećuje teretanu.
Priči ovoj veseloj, nažalost, došao je kraj,
jer jednom zgodom ukrao ih je strašni zeleni zmaj.
Pojeli su ih oboje bebe zmajići, znaj,
on je otišao u pakao, a ona u raj.
Zaljubljeni limun i limeta
otišli su s ovog svijeta…
Sprovod je bio održan u Svetom Urbanu od strane časne
sestre
zvane Antoneta.
Kad su bili u Zagrebu, vozili su se i tramvajem ZET-a,
na račun cijelog ovog svijeta.
Lovro Blažon, 8.b
Jesenski rap
Došla jesen,
Ispeko se kesten.
Lišće pada
Upravo sada.
Drvo golo,
Igra solo.
Vjetar puše,
Sve je puno suše.
Škola je došla,
Djeca su pošla.
Pripremaju se
životinje,
Idu na spavanje.
Asija Trstenjak, 4.r.
Životinjski rap
Došao je vuk,
jer bolio ga kuk.
Pojeo on macu,
pa dobio bracu.
Pojela maca
miša
pa je pala kiša.
Došao je bik
I udrio ga krik.
Došla sad i
krava,
pa joj pala tava.
Noa Bobičanec, 4.r.
Nagrađeni učenici na natječaju
„Rima štima” Bibliobusa
Međimurske županije.
Luka Škrinjarić, 2.r
Alijana Jalšovec, 2.r

8. „Ljubaf”- Domagoj Posavi, 6.b
1. nagrada za fotografiju „Ljubaf“
OŠ „Jože Horvata“ Kotoriba svake godine organizira literarno-
likovno -fotografski natječaj „Joža Horvat-književnik i
moreplovac“, a ove godine se obilježavala 105. obljetnica
rođenja. Na natječaju je sudjelovalo 27 osnovnih škola iz više
županija diljem Hrvatske. Učenici naše škole Domagoj Posavi,
Ema Šela i Mia Šela sudjelovali su s fotografskim radovima na
temu Voda i Nebo. Jedan rad „Ljubaf” osvojio je 1. nagradu, a dva
rada „ Zrcalo stare Mure” i „Oluja se sprema” su pohvaljena.
LJUBAV
Mislila sam da je ljubav lijepa,
ali nije tako!
Kad se nekog voli,
ponekad te jako zaboli!
Štrecne usred srca, misliš -
Prestat će da kuca.
Odjednom ti se plače,
pa se opet glupo smiješ,
svi te gledaju u čudu
i vide u tebi dvorsku ludu!
Vanesa Jalušić, 7.b
Alijana Jalšovec, 2.r.

9. Oluja se sprema, Ema Šela, 8.b
Pohvaljena fotografija na natječaju „Joža Horvat”
VREMENSKI RAZGOVORI
Donijet ću dar kiše
Zovem se Kapljica, vidjeti me možeš, ali uhvatiti ne baš
tako lako… Živim sa svojim sitnim prijateljima u jednom
velikom kišnom oblaku koji se zove Sivko, dobro se slažemo
svi skupa.
Kad mi mokre kišne kapi dođemo na red, tada je nebo
u tonovima sive i crne boje. Polja i obiteljski vrtovi su
presretni jer znaju da će pasti kiša. Mi ćemo ih natopiti
vodom i biljke će rasti još brže jer će imati dovoljno vode. U
ljeti u srpnju i kolovozu kada su velike suše, tada smo
najpotrebniji, budimo život, čistimo prljavštinu, obnavljamo
svijet… i još mnogo toga: donosimo dar kiše! Zadržavamo se i
u udubinama na cesti, činimo lokve koje su radost za djecu
tako da su svi na kraju sretni. U proljeće ako nas nema,
drveće ne dobije lijepe velike zelene listove. S nama se
priroda budi u bilo koje godišnje doba. Volimo gledati ljude
sretne i vesele. Nakon što mi natopimo zemlju, ljudi počinju
raditi u vrtu jer i zemlja više nije suha i tvrda. Ako se slučajno
susretnemo sa Suncem, onda napravimo dugu, veseo
tobogan koji nema kraja sa šest šarenih boja: crvena,
narančasta, žuta, zelena, plava i za kraj ljubičasta. Tobogan
jedva čeka djecu koje će se po njemu spuštati i uživati u
njegovim čarima. Mala djeca bolje spavaju jer šuštimo: Šuš,
šuš, po krovovima kuća, to ih uspavljuje kao i odrasle. U dane
dok mi padamo, su svi pospani i nikome se ništa ne da raditi.
Na kraju dođe Sunce koje nas potjera nazad u oblak.
Ishlapimo uvis u Sivka i čekamo dok ne budemo preteški da
nas on ne može držati u svom krilu. Sivko od jada počinje
plakati i mi opet padamo i donosimo dar kiše. To se sve vrti u
krug. Volimo biti korisni i činiti dobra djela.
Klara Mikulčić, 6.A
Ja sam kišna kap
Dobar dan! Na početku ću se predstaviti. Ja sam kap kiše, mala, sićušna, ali
nosim u sebi puno dobra. Stanujem u oblaku, tu je moj dom. Sa zemlje
čujem vapaj. Plače zelena trava, vene šareno cvijeće, žedna zemlja trpi, ljudi
pate....
Stiglo je vrijeme kad ćemo moje prijateljice kišne kapi i ja napojiti
žednu zemlju koja plače. Padat ćemo s oblaka i juriti veselo prema šarenom
cvijeću. Šumit ćemo, šuštati i radosno ćemo utješiti ljude koji se boje gladi.
Žedna ćemo polja napojiti i donijeti im dar kiše. Zahvalne smo što ćemo
probuditi život. Vesele smo što ćemo obnoviti svijet, učiniti ga sjajnim i
čistim.
Bogato će i vlažno tlo dati blagostanje svima.
Simon Biber, 6.b

10. Ja sam kišna kap, donijet ću dar kiše
Isparavam gore u plavo nebo. Oblak je već pružio ruke prema
meni. Uz mene isparavaju i mnoge druge kapljice. Ima i onih koje
to prvi puta rade. Sigurno su preplašene kao mačka pred psom.
Konačno stižemo na naše odredište, plavo nebo. Kapljica
Marica i kapljica Sonja peku kolače kako bi proslavili prvi dolazak
malih kapljica u oblake. Sigurno su sretne što su tu s nama.
Vrijeme prolazi polako, ali zanimljivo. Ispod oblaka vidim mnoge
kuće. Joj, pa ti nas ljudi zovu! Treba im kiša za žednu stoku. Pusta,
suha, žedna polja iscrpljena su od vrućine. Ovce su gladne jer se
trava osušila. Pa čak se i bara isušuje. Pod hitno moramo pasti! Svi
željno iščekuju kišu kao malo dijete novu igračku. Imam plan!
Probat ću nagovoriti ostale kapljice da padnemo.
„Dođite ovdje, molim vas. I same vidite da ispod oblaka svi žele
kišu. Morat ćemo pasti. Bez prigovora, molim vas! Potrebne smo
im. Ja ću obavijestiti male kapljice o našem skoku s oblaka. Tko će
odrediti vrijeme?“ Štefica kaže: „Ja ću! Što kažete da skočimo
sutra u 18 sati?“ Sve kažu da im odgovara.
„Moramo ponoviti pravila! Kad ja kažem „tri-četiri-sad“ moramo
sve skočiti osim Sonje. Ona će pričekati da vidi hoće li sve kapljice
skočiti. Ne zaboravite, sutra u 18 sati. Male kapljice, dođite
ovamo! Moramo se dogovoriti kako ćete pasti s oblaka.“ Male
kapljice se počnu okupljati. „Znači , morat ćete skočiti kad i ostale
kapljice. Kada budem rekla „tri-četiri-sad“, morat ćete skočiti. Svi
istovremeno. Ne smijete skakati prije! Dogovor je da ćemo skočiti
sutra u 18 sati. Pripremite se!“
„Svi se okupite! Moramo se pripremiti! Katica, provjeri
jesmo li svi na broju! Pripremimo se za skok. 18.00…
Tri-četiri-sad!“
Janja Blažon, 6.b
Mia Šela, 5.b
PROLJEĆE JE NAJLJEPŠE U NAŠEM VRTU
Prošla je zima i napokon je stiglo proljeće. U našem vrtu sve se zeleni
i sve cvate. Opojni mirisi šire se na sve strane i vuku me van.
Na gredicama su niknule prve proljetnice: visibabe, jaglaci i ljubičice.
Vrt više nije tmuran ni pust, već je veseo i šaren. Kad zapuše nježan vjetar,
visibabama zvona zazvone. Mirisni cvjetovi koje je mama posadila niknuli
su i zamirisali. Kada proljeće dođe u naš vrt, ljepše je nego na livadi.
Posađene voćke u mom vrtu procvale su u najljepšim proljetnim bojama,
ružičastoj i bijeloj. Ponosna marelica dobila je prve mirisne cvjetiće koji
privlače pčele. Marljive pčelice zuje oko svakog cvijeta željne cvjetnoga
soka. U stražnjem dijelu vrta krije se mlada magnolija čiji su se cvjetovi
raširili poput krila ljubičastoga leptira. Osjeća se miris svježe pokošene
trave. Sitni kukci živahno skakuću i traže zaklon. Mravi stupaju kao vojnici i
nose mrvice hrane u svoj mravinjak. Raspjevane ptice cvrkuću glasno kao
da žele probuditi zimske spavače. Proljetno sunce nježno me miluje svojim
toplim zrakama. Na plavom nebu pahuljasti oblaci poput šećerne vune
tiho plove.
Svake godine veselim se proljeću i željno ga pričekujem. Najviše me
vesele proljetne boje, mirisi i pjev ptica. Kad bi barem proljeće duže
trajalo!
Mia Šela, 5.b

11. MAŠTAMOI PRIČAMO
„Spasiteljica šume”
Dora Blažon, 2.razred
TETA MAŠTA
TETA MAŠTA
RADI SVAŠTA
SANJA, PRIČA, PJEVA
I STALNO ZIJEVA.
OČI SU JOJ PLAVE BOJE
KAO NAŠE JADRANSKO MORE.
I KADA SPAVA I KADA HODA
UVIJEK PUNO RADOSTI DODA.
TETA MAŠTA RAŠIRENE RUKE IMA
I UVIJEK SE RADUJE SA SVIMA.
Iva Jalušić, 2. r
Iva Jalušić, 2.r
Neobični kućni uređaj, Leo Novak, 2.r.
Ajdin Omerčić, 2.r.
Leptir,
šaren, malen,
leti, proleti, sleti.
Proljeće u meni budi -
život.
Filip Špoljarić, 6.b
Ftičeki
fletni, frčni,
letaje, skrivaje, popevaje,
veselje v mojem dvorišču
život.
Domagoj Posavi, 6.b

12. Mala pesmica
V livadi sedi
Mala črlena mara.
Cvetek joj deši.
Ve, ve idemo, hoj!
Daj, zemi si motiku
Zemlu kopati… Andrej Bedeničić, 6.b
Janja Blažon: „Šum šumi”, krasnoslov pjesme
M. Taritaša
KRATKI PJESNIČKI OBLICI
Vuzem
Posvečen, krščanski.
Farbaje, iskaje, družeje.
Deca iščejo pofarbane jejci.
Protuletje. Janja Blažon, 6.b
Kokot
črleni, gizdavi,
skakaje, kukurikanje,
nagajaje
vek se nekaj buni
gazda!
Domagoj Posavi, 6.b
Haiku stihovi učenika 5. razreda
Mia Šela, 5.b

13. Međimurje moje, lepo i zeleno
Međimurje moje, lepo i zeleno,
Z tobom sam ja zrasla,
Z tobom sam črleno cvetje na Muri ja brola…
Či od tebe jenga dneva didem,
Nej se bojati, jer ja bez tebe nebrem.
Nej se bojati, jer vrnula se bom!
Vrnula se bom svoji mali hižici, mrzli Murici,
črlenomu cvetju,
tebi, međimurski zemlici!
Dok se vrnem, bomo si v moj mali vrčak seli
pak ti bum povedala kak je vu tem stranjskom svetu.
Međimurje moje, lepo i zeleno,
Ka buš znalo, lepšega kraja od tebe ga ne!
Međimurje moje, lepo i zeleno.
Edita Strnad, 8.a
Međimurje
najlepše, zeleno,
Tu delamo, volimo, poštuvlemo.
Tak imam te rad!
Domovina.
Simon Biber, 6.b
Mura
globoka, široka,
teče, vijuga, žlaburi,
tožna jer je sama -
skela.
Nika Drk, 6.a
NAŠDRAGI KRAJ, ZAVIČAJ
Domagoj Posavi, 6.b

14. Vukovaru u čast!
Ne tako davnog '91. ljeta
Nad Vukovarom crni oblak metaka…
Pršte i padaju pod noge heroja.
Pomoć ne stiže. Rane postaju sve veće.
Vremena nema. Ni ptica…
Na Ovčari te noći
Sve je postalo mračnije i tiše, praznije i tužnije.
Iako sravnjen sa zemljom,
Iznad grada ponosno vijori hrvatska zastava.
Kao trn u oku neprijatelju.
Vukovar ne odustaje.
Diže se na noge. Stiže oluja!!
Sloga i zajedništvo ljudi pobjeđuju!
Pobjeđuje ljubav.
Rat završava. Granule su prve zrake sunca.
Ljudi se vraćaju i grade svoju budućnost.
A grad?
Koliko god on bio razoren, nama je prekrasan.
al' duboko u srcu znamo da više nikada neće biti isto…
Budimo zahvalni svima što su se krvlju borili za nas.
Hvala im na tome.
Pjesmom i slikom, Marta Poljaković, 8.b
Marta Poljaković, 2016.
DOMOVINO NAŠA

15. Osnovna škola Podturen sudjeluje u projektu „Way back to
school“ zajedno s Turskom, Španjolskom, Italijom i Irskom.
Cilj projekta je zadržati učenike u školama kako ne bi lako
odustali od školovanja. Kako bi se upoznali s problematikom
školovanja u drugim zemljama, planirana su putovanja u
svaku od tih zemalja. Dana 13. listopada na putovanje su
krenule učenice Lorenna Hranilović, Jana Furdi, Hana
Lovrinović i Ema Šela u pratnji učitelja Karla Zadravca i
Zorana Horvata te ravnateljice Marijane Cerovec.
Put do Irske bio je jako naporan, ali isplatilo se. Putovali smo
kombijem od Podturna do Beča gdje je došao red na moj
prvi let avionom. Bila sam jako nervozna drhćući od straha.
Prošli smo brojne kontrole dok nije došao taj trenutak.
Odjednom smo poletjeli! Osjećala sam se tako slobodno i
smireno. Naravno uši su mi se začepile, ali nije to tako
strašno, zar ne?
Nakon leta ponovno stiže vožnja autobusom duga kao noć i
do grada Corka stigli smo jako kasno i smjestili se u hotelu
Ambasador. Dijelila sam sobe s učenicama iz Turske i Italije.
Bilo je neobično razgovarati na engleskom jeziku.
Sam grad Cork je dosta zanimljivo mjesto. Kuće u gradu su
šarene i podsjećaju na kuće iz bajke.
Većinu vremena smo proveli šećući po centru grada.
Primijetila sam da se ljudi tamo oblače isto kao i u Hrvatskoj,
a unatoč velikoj količini kiše većina ipak ne nosi kišobrane.
Što se tiče hrane, doručak u hotelu je uvijek bio savršen. Ukusan i
bogat. Većinom smo ručali i večerali u hotelu ili negdje vani. Hrana u
restoranima nije tako ukusna kao u Hrvatskoj. Ipak sam se nekako
uspjela najesti bez obzira na sve.
U Corku smo posjetili fakultet St. John's Central College u kojem su
nam bolje objasnili zadatak našeg projekta: napraviti prezentaciju na
engleskom jeziku u svojoj grupi na temu „perfect school“. U grupi je
bilo pomiješano svih pet država. Svaka grupa dobila je dio zadatka npr.
moja grupa „Little brains“ morala je napraviti plan zgrade i okolicu naše
savršene škole. Imali smo četiri dana da završimo svoj zadatak.
Četvrti dan smo prezentirali na engleskom jeziku svoj zadatak što je
dobro prošlo.
Šetati u samom centru grada bilo je zabavno. Posjetili smo i ZOO gdje
su klokani slobodno skakali oko nas, a bilo je tu fazana, pataka i
gusaka. ZOO je bio tako velik da smo se nekoliko puta izgubili u njemu.
Posjetili smo i muzej Elizabet Fort, Titanik Experience Cobh, The English
Market, špilju Aillwee Cave i klifove Moher. Klifovi su najpoznatiji po
brojnim nesrećama ljudi. Naime ljudi su doživljavali nesreće jer su
željeli dobar selfie za neke društvene mreže. Prošle godine stradalo je
oko 10- 20 ljudi. Najuzbudljivije mi je bilo na klifovima bez obzira na
opasnosti te sam snimila selfie bez problema.
Putovanje u Irsku
PUTOVALI SMO

16. U špilji sam naučila mnogo o nastajanju stalagmita i
stalaktita. Prizori koje sam vidjela bili su
nevjerojatni. Najtužnije je bilo u Titanik Experience
Cobhu gdje smo se vratili u prošlost. Na ulazu smo
dobili karte za Titanik. Pripadala sam trećoj klasi i
zvala sam se Mary Mangan. Na nekoliko postaja
nam je voditeljica pričala što se točno dogodilo.
Gledali smo filmove o brodolomu Titanika. Na kraju
posjeta mogli smo provjeriti jesmo li „preživjeli
brodolom “. Ja kao Mary Mangan nažalost nisam
preživjela. Iskušali smo se i u sokolarstvu. Naučili
smo mnogo o pticama grabljivicama. Neki od nas
držali su i jastreba u ruci. Nakon posjeta bila sam
jako iscrpljena. Napokon sam došla u hotel, ali
ondje „zabava“ nije stala. Zajedno sa svojim
prijateljima iz Hrvatske „istraživala“ sam hotel,
staromodan i jako velik. U njemu se moglo lako
izgubiti u puno liftova i stepenica. Družila sam se
također s prijateljima iz Italije i Turske. Bilo je
zanimljivo igrati društvene igre s njima te ih učiti
hrvatske riječi. Naravno one su učile mene
talijanske i turske riječi. Mislim da je ovo putovanje
bilo veliko iskustvo i zadovoljstvo. U tih tjedan dana
samo mi je nedostajala obitelj, hrvatska hrana i
naše kune. Voljela bih da škola ima više takvih
putovanja kako bismo upoznali kulture ostalih
država te njihovo obrazovanje.
Ema Šela, 8.b
Razglednice s maturalca
2019.
.
… došlo je vrijeme za put na Mljet. Dva sata smo se vozili gledajući prekrasnu
izvedbu sunca i mora. Radosno su plesali zajedno, a mi smo ih samo mogli očarano
promatrati. Ljepota sunca bi nas poneki put zaslijepila, a nekad bi more ostavilo i
sunce bez riječi svojim elegantnim pokretima. Bacili bi nam i pokoji slani, topli
poljubac… Stigli smo do vrućeg Mljeta koji je bio preplavljen ljudima. Probili smo
se kroz njih, kroz predivnu, nevinu, čistu prirodu. Svom tom pažnjom, već
posramljena svoje ljepote, ona se nastavlja pokazivati u najboljem izdanju. Kad
smo krenuli kući, sunce je preuzelo vodstvo u plesu. Bio je to oproštajni ples, jer je
sunce zalazilo i prepuštalo more Mjesecu. Iznova, svaki dan, ali nikad nije lako.
Suncu je vrlo drago kad može ugrijati svoje more, no zna da će ga mjesečina
rashladiti. I tako je njihov zadnji ples uvijek najstrastveniji.
Sofija Modlic, 8.b
Karla Posavec, 6.b
… no vožnja Neretvom je bila prelijepa. Njena zavodljiva boja, način na koji
se igrala sa suncem bijaše prekrasan. Otvoreno je sve kazala, ni jedne tajne
nije imala, dičila se svojom toplinom i ljubavi koju dobiva uzastopno od
svojih najmilijih obala. Bilje se stopilo s njom u jedno, sada dijele strasti i
njihova veza je neprobojna. Nekim pticama bješe to dom, ponosne na to,
pokazale su nam tajne puteve koje su one već dobro poznavale. I tako nas
je miris spokoja i osjećaj ravnoteže pratio cijelim putem..
Sofija Modlic, 8.b
Marta Poljaković, 8.b

17. U Sarajevu ništa nije slučajno
Toga jutra srce mi je kucalo brže nego ikad, vraćala sam se
svome Sarajevu. Kad smo krenuli svud je još vladao mrkli mrak,
nije bilo žive duše, samo su nam svjetla autoceste osvjetljavala
put. Promatrajući tako mrak i cestu utonula sam u kratak san.
Ubrzo me probudilo sunce koje je bilo spremno najaviti novi dan,
taj toliko iščekivani povratak u Sarajevo.Ubrzo smo prešli granicu
u Novoj Gradiški i stigli u Bosnu i Hercegovinu. Rano smo stigli u
Laktaše, mjesto blizu grada Banja Luke, gdje smo popili kavu s
prijateljima te sam kušala jedne od najfinijih palačinki. Nastavak
našeg puta bio je vrlo zanimljiv zato što se cesta prostire kroz
kanjon rijeke Vrbas. Krajolici su zaista divni i daju osjećaj prave
pustolovine. Prateći dalje vijugavu cestu stigli smo u Jajce, grad
poznat po slapovima na rijeci Plivi te po iznimnoj prirodi.
Odmorili smo se šećući i fotografirajući ljepote grada. Jajce će mi
ostati u posebno lijepom sjećanju i rado ću mu se vraćati!Prateći
rijeku prolazili smo kroz još neka poznata mjesta kao što su Donji
Vakuf i Bugojno. Stigli smo u Travnik i tamo smo odlučili nešto
pojesti. Napokon! Putovanje zna biti veoma iscrpljujuće! Dakle,
odlučili smo probati „travničke ćevape“. Naime ljudi iz Bosne i
Hercegovine vode rasprave o tome čiji su ćevapi bolji, travnički ili
sarajevski. Iskreno ću vam reći da mene travnički ćevapi nisu baš
oduševili. Preporučujem da, ako vam se ikada ukaže prilika, sami
donesete svoj sud jer svatko ima svoj ukus. Nakon okrijepe
spremni smo za šetnju Travnikom. Dolazimo do rodne kuće
(spomen kuće) poznatog književnika i nobelovca Ive Andrića.
Odmah sam je fotografirala u slučaju da mi zatreba.Došlo je
vrijeme rastanka s Travnikom uz nadu da ćemo se ponovno
vidjeti.
Tako smo konačno krenuli prema Sarajevu do kojeg smo
napravili još jednu kratku pauzu u Visokom, gradu
poznatom po tome što većinsko stanovništvo sačinjavaju
Hrvati.
U kasnim popodnevnim satima napokon smo stigli
Sarajevo. Ovaj put smo odsjeli u hotelu „Italia“ u djelu
zvanom Pofalići u kojem prevladava mahalski mir, a opet je
u blizini samog centra grada. Kad smo se odmorili od
napornog puta, spustili smo se u grad. Šetajući obalama
rijeke Miljacke i užim središtem grada pred oči mi naviru
sva lijepa sjećanja i uspomene. Ne mogu vam opisati koliko
mi je nedostajao taj sarajevski ćejf. Nisam napomenula da
smo boravili u vrijeme „Sarajevo film festivala“ pa je cijeli
grad odisao posebnom energijom. Ovogodišnje izdanje
festivala bilo je jubilarno 25. pa je za tu priliku satkan
posebni crveni tepih pod nazivom „Sarajevski ćilim.“ Sunce
je zalazilo i svud je odzvanjala molitva. Prvi dan privodio se
kraju. Drugi dan je mogao početi!
Nika Hren, 8.b

18. Sišli smo na doručak hotelske kuhinje kako bi skupili
snage za današnji dan pun obaveza. Na doručku mi se
najviše dojmio predivan klavir i čaroban pogled s terase.
Krenuli smo u grad autobusom, međutim on se već na
prvoj stanici pokvario te smo morali nastaviti pješice.
Svratili smo do shopping centra „SCC“ gdje smo kupili
par stvarčica i popili kavu. Prošetali smo do „Bašćaršije“
pojesti moju omiljenu sirnicu. Nakon toga smo svratili u
„Magazu“ , dućan poznatog regionalnog glazbenika Dine
Merlina, pa sam kupila par suvenira i upoznala se s
njegovom ženom Amelom. Svratila sam i u jednu od
najživljih sarajevskih ulica, poznatu kao „Titova“. Tu je
meni najdraže mjesto u Sarajevu jazz club „Jazzbina
Sarajevo“ gdje svakog ponedjeljka sviraju moji prijatelji.
Popodne je obilježilo čitanje knjige na terasi hotela.
Predvečer smo krenuli u grad i srela sam svog dragog
prijatelja Nenu Murića, inače poznatog pjevača. Ostatak
večeri proveli smo na koncertu jednog od mojih najdražih
bendova „Letu Štuke“ na jednom od mostova Miljacke.
Došao je i treći i zadnji dan našeg boravka u Sarajevu.
Nakon odjave iz hotela otišli smo do „Akademije likovnih
umjetnosti“ te na planinu Trebević. Slijedio je najtužniji
dio putovanja - rastanak sa Sarajevom.
Vidimo se uskoro, Sarajevo moje…
Nika Hren, 8.b
1. mjesto „Cvjetići svetog Antuna”, Asija Trstenjak, 4.r
… Fascinantno je to kako grad Korčula teče usporedno sa svojim
ulicama, ne možeš se izgubiti, gdje god te put nanese, uvijek ćeš se
vratiti gdje si bio. Taj je cijeli otok puni krug koji se nikome nije
dao uništiti. Isto kao i u ciklusu života, nebitno gdje si i kamo te je
život odnio, vratit ćeš se tamo gdje je sve počelo.
…promatramo svjetla grada. Orebić ima vrlo živahnu energiju, mještani
su vrlo ljubazni i dragi, a turisti pristojni. Kako sve ima kraj, tako i naš put.
Zadnji dan imali smo par poteškoća i ostali duže, no bitno da je sve
završilo dobro. Počelo se mračiti i u autobusu je atmosfera bila teška,
pospana i izmorena. Noć je bila još mlada, ali smo bili previše umorni da
to iskoristimo. Kapci su nas izdali te su nam glave polako klonule.
Povratak kući bio je brz. S teškim koferima polako se vratismo kućama i
tako umorna bacih se na svoj voljeni krevet.
Sofija Modlic, 8.b
Razglednice s maturalca 2019.

19. KAKAV SAM DANAS I ŠTO
OČEKUJEM OD SEBE U
BUDUĆNOSTI
Misli i razmišljanja učenika sedmih
razreda o životu i budućnosti...
"Trebam li se bojati budućnosti? Pitam sebe
često. Dobro je što je ona neizvjesna, dobro
je što nemam staklenu kuglu u kojoj se
može vidjeti budućnost.
Budućnosti se ne trebam bojati. Zašto se
bojati nečeg što još nije došlo?!"
"Nemam puno prijatelja zato što sam
sumnjičava osoba, za neke čudna i glupa.
Ali nije tako!
Mislim da je bolje imati jednog pravog,
nego stotinu lažnih prijatelja koji se samo
pretvaraju da su iskreni."
"Svi koji će doći u moj život, doći će s
nekim razlogom. Ja ću ih poštovati ako
budu oni poštovali mene. Želim da me
nauče kako vjerovati ljudima i biti iskren
prema svima.„
Rekao bih da sam osoba od povjerenja.
Osoba koja voli davati savjete, slušati
tuđe probleme, druželjubiva i
optimistična.
Želim da me budućnost odvede na pravi
put na kojem ću moći pronaći svoje
mjesto pod suncem. Želio bih se kloniti
svih zala, svih loših ljudi koji bi mogli
RAZMIŠLJANJa
Ema Šela, 8.b
Oproštaj od pripravnice Stele Špilek
""Što je u životu važno?
Zna li itko? Mislim da je
najvažnije učiti iz svojih
grešaka ( jer griješimo svi) i
ne ih ponavljati, jer to je
glupo. Učenje na vlastitim
greškama najbolnije je, ali i
najpoučnije. Važno je
priznati sebi, ako već ne
možeš drugima, da si
pogriješio. Biti iskren
prema sebi, jako je važno!"

20. VREMEPLOV Kad bih mogao vratiti vrijeme
Kada bih mogao vratiti vrijeme, vratio bih
se u svoje rano djetinjstvo. Tada je sve bilo
tako jednostavno, i moja djela nisu imala
posljedice.
U ranom djetinjstvu sam se više družio s
prijateljima vani, igrajući se skrivača i lovice.
Danas se većinom svi družimo preko interneta,
što je zabavno, ali nije to to. U školi je prije bilo
puno ljepše, imali smo više slobode i više smo
satova provodili vani. Naravno, tada smo mislili
da je ono što učimo u školi najteže gradivo, ali
smo bili u krivu. Kada danas pogledamo što
smo tada učili, začudimo se kako je sve to bilo
jako lagano. I da ne zaboravim spomenuti vrtić,
koji je po meni, najljepši dio djetinjstva. Tamo
smo učili kroz zabavu I igru. No, biti malo stariji
ima puno dobrih strana. Na primjer, svjesni
smo svojih odluka i znamo njihove posljedice,
znamo puno više toga nego kada smo bili
manji, i dopušteno nam je više stvari jer smo
odgovorni za sebe. Kada bih vratio vrijeme,
promijenio bih neke svoje odluke koje sam
donio kroz život, više bih vremena provodio
vani i više bih učio.
I to je to, to su neke stvari koje bih
promijenio kada bih mogao vratiti vrijeme.
Mislim da bi proživljavanje svega toga što se
već desilo bilo jedno zabavno i nezaboravno
iskustvo.
Martin Golob, 8.a
Kad bih mogla vratiti vrijeme
Kad bih mogla vratiti vrijeme, više bih
maštala, više boja na platnu života
koristila i više bih se puta, onako od srca,
naglas nasmijala.
Kad bih mogla vratiti vrijeme, bolje bih
iskoristila svaku zraku sunca i svaku
kapljicu kiše, obraćala pažnju na pjev
ptica i mirise proljeća u mome rodnom
gradu. Kad bih mogla vratiti vrijeme,
ozbiljnije bih shvaćala koliko je učenje
važno, da su zadaci teški i brojni, upravo
za naše dobro. Kad bih mogla vratiti
vrijeme, ne bih se obazirala na ružne
komentare, ismijavanja i podcjenjivanja.
Slijedila bih svoje snove hrabrije, i čvršće
vjerovala u sebe s pogledom na nebo i
zvijezde. Kad bih mogla vratiti vrijeme,
više bih vremena posvetila bližnjima, više
ih slušala, bila rame za plakanje. Voljela
bih mrvicu više i grlila jače, brisala suze i
crtala smijeh. Na portret svog života
unijela bih mnogo nota i glazbe srca
moga. Onda bi mi na kraju ispunjenog
dana, najveća nagrada bio iskren osmijeh
kad zaspim na mjesečini.
Nika Hren, 8.b
Marta Poljaković, 8.b

21. Heiße Sommer
Heißer Sommer
Ich verstecke mich vor der Sonne
Und lese im Schatten
Heißer Sommer
Mein Eis schmeltzt
Und meine Hände sind klebrig
Heiße Sommer
Ich verstecke mich vor der Sonne
Nika Hren, 8.b
PJESNICI NA
NJEMAČKOM Blau
(Farbe des Himels)
blaue Himmelsfarbe
Sonne steht hoch
Meer ist sehr warm
Blau
Nika Hren, 8.b
Sommerferien
Warmes Wetter
Sehr viel Freizeit
Ausruhen sich am Schwimmbad
Freunde
Dino Rozinkranc 8.b
Sommer
Es ist heiß.
Es gibt keine Schule.
Alles ist wunderschön.
Es ist heiß.
Ich hänge mit meinen
Freunden auf.
Wir haben Spaß.
Es ist heiß.
Es gibt keine Schule.
Ivor Trstenjak, 8.b
Sommerferien
heißes Wetter
die Ruhe genießen
nur noch vier Wochen
Freude.
Dora Hutinec, 8.b
Ema Šela, 8.b

22. Baš volimo glumiti!
Reklama za „neobičnu stvar” na
engleskom jeziku učenica
Eme Šela, Andrijane Bobičanec i
Marte Poljaković iz 8.b razreda
Kućna scenska igra
„Fulirantica” Dore Blažon,
učenice 2. razreda
PŠ Novakovec
https://www.youtube.com/watch?v
=TySOJHSYobs
https://www.youtube.com/watch?v
=3HxJ42H-clQ&feature=youtu.be

23. IMPRESUM
Škola je gotova, veselimo se ljetu!
Školski list „Glasovi s Mure“ u našoj školi ima
tradiciju dulju od 50 godina. Uvijek nam je čarolija riječi i
jezika, slike i boje, omogućila čaroliju stvaranja te smo ga
pred kraj svake školske godine nestrpljivo iščekivali.
Zbog rada na daljinu, od kuće, ovaj put novi broj nije
ostvaren u tiskanom obliku, da ga listamo i čitamo, već je
vrijedan i raznovrstan materijal predstavljen na novi
digitalni način, uz dodatak zvučnih zapisa i filma.
Objavljen je mali dio stvaralaštva koje su kod
osnovnoškolaca poticali učitelji razredne i predmetne
nastave. Ostvarenje ovog PPTX uratka omogućili su nam i
roditelji, dopustivši objavljivanje snimki i radova svoje
djece.
Na tome svima zahvaljujemo.
Glasovi s Mure,
PPTX prezentacija OŠ Podturen
Uredništvo:
Tajana Gašparić, učiteljica hrvatskoga
jezika, 6.AB, 8.AB
Jasna Posavi, učiteljica razredne nastave,
2. r. PŠ Sivica
Vera Pongrac, učiteljica hrvatskoga jezika,
5.AB, 7.AB
NOVINARSKA GRUPA:
Domagoj Posavi, 6.b
Lovro Blažon, 8.a
Jana Furdi, 8.a
Edita Strnad, 8.a
Nika Hren, 8. b
Ema Šela, 8.b
NASLOVNICA:
„Zrcalo stare Mure”
Domagoj Posavi, 6.b
Dizajn PPTX-a i web uređenje:
Domagoj Posavi, 6.b