Postoje 2 tipanukleinskih kiselina:
DNK – dezoksiribonukleinska kiselina
RNK – ribonukleinska kiselina
Uloge:
DNK – nosilac genetičke informacije (sadrži
uputstva za sintezu svih proteina i svih vrsta
RNK u našem organizmu). Ovo ne važi samo
za neke viruse (tzv.retroviruse) kod kojih je
nosilac gen.informacije RNK.
RNK – učestvuje u realizaciji genetičke
informacije, tj.prenosi informacije sa DNK i
omogućava sintezu proteina.
3.
Gde su ućeliji smeštene nukleinske
kiseline?
DNK je kod
eukariotskih
organizama smeštena
u jedru,
mitohondrijama i
hloroplastima, a kod
prokariota u delu
citoplazme koji se
naziva nukleoid. RNK
se uvek nalazi tamo
gde ima ribozoma.
4.
NUKLEOTID – osnovnajedinica građe
nukleinskih kiselina(monomer)
Dakle,nukleinske kiseline su polimeri nukleotida
1. azotna baza
2. pentozni šećer
3. fosfatna
(fosforna)
grupa
5.
GRAĐA NUKLEOTIDA
1.Azotna baza:
A– adenin
G – guanin
T – timin
C – citozin
U – uracil
2. Pentoza:
-dezoksiriboza
-riboza
3. Fosfatna grupa
nukleotid DNK
(dezoksiribonukleotid)
RNK
(ribonukleotid)
BAZA A,G,T,C A,G,U,C
PENTOZA dezoksiriboza riboza
FOSFATNA
GRUPA
prisutna prisutna
6.
Pored ključne ulogeu građi nukleinskih
kiselina, nukleotidi takođe:
1. Deponuju i prenose energiju (ATP) o
čemu smo učili.
2. Ulaze u sastav koenzima (FAD, NAD,
NADP) neproteinskih delova enzima i tako
učestvuju u oksidoredukcionim procesima
u ćeliji (pošto mogu da primaju i otpuštaju
elektrone) o čemu ćemo tek učiti.
Polinukleotidni
lanac (DNKili
RNK) ima tzv.
PRIMARNU
strukturu -čine je
vrsta, broj i redosled
nukleotida u tom
polinukleotidnom
lancu(uporedite sa
primarnom strukturom
proteina
tj.polipeptidnih lanaca)
11.
Nukleotidi semeđusobno
povezuju 5´-3´
FOSFODIESTARSKIM
VEZAMA gradeći
polinukleotidne lance.
Ova veza se ostvaruje
između 3´ OH grupe
pentoze jednog
nukleotida i fosforne
grupe drugog nukleotida
vezane za njen 5´ C atom.
Na jednom kraju lanca se
nalazi slobodna fosforna
grupa (5´kraj) a na
drugom je slobodna
pentoza (3´kraj).
12.
DNK – SEKUNDARNASTRUKTURA
Pored primarne,molekul
DNK ima i SEKUNDARNU
strukturu. Čine je 2
polinukleotidna,
antiparalelna,komplementar
na lanca povezana
vodoničnim vezama, koji se
spiralno uvijaju jedan oko
drugog i oko zajedničke ose.
Ovaj model su 1953.objavili
Votson i Krik i za to dobili
Nobelovu nagradu.
Da objasnimo vama nepoznate
pojmove antiparalelni i
komplementarni!
13.
Kaže seda su dva polinukleotidna lanca ANTIPARALELNA, što
znači da se naspram 5´ kraja jednog lanca nalazi 3´ kraj drugog
lanca (tj.jedan lanac na svom kraju ima slobodnu fosfornu grupu
a drugi , naspramni lanac ima slobodnu dezoksiribozu-OH)
14.
Naspramni lancisu povezani
vodoničnim vezama, preko
naspramnih azotnih baza. Pri
sparivanju baza poštuje se
princip
KOMPLEMENTARNOSTI
prema kom se jedna purinska
baza(u jednom lancu)vezuje
sa tačno određenom
pirimidinskom bazom( u
drugom, naspramnom lancu),
na sledeći način: adenin se
uvek vezuje sa 2 vodonične
veze sa timinom, a guanin sa 3
vodonične veze sa citozinom.
Na ovaj način redosled
nukleotida u 1 lancu određen
je redosledom nukleotida u 2.
lancu.
15.
Ukupan zbirsvih baza u jednom molekulu
DNK iznosi 100% (koliko je adenina, toliko je
i timina, koliko je guanina – toliko je i
citozina)
A/T=1 i G/C=1
Tj.A+G=T+C
Ovo pravilo(Čargafovo) ne važi za virusne
DNK.
Gen jedeo DNK koji
kodira(određuje)
strukturu proteina. Na
DNK se nalaze tripleti
nukleotida,
tzv.KODOVI (svaki
kod na DNK određuje,
kodira po jednu
aminokiselinu u
proteinu, uz pomoć
informacione RNK kao
posrednika)
18.
SVE ĆELIJEEUKARIOTA IMAJU ISTU
GENETIČKU INFORMACIJU (DNK),
ALI SVAKA OD NJIH SINTETIŠE
ODREĐENE PROTEINE JER IMA
AKTIVNE RAZLIČITE GENE,
ZAVISNO OD ULOGE KOJU ĆELIJE
OBAVLJAJU U ORGANIZMU.
(o tome smo govorili i u okviru prethodne
oblasti)
Denaturacija DNKpredstavlja raskidanje
vodoničnih veza između 2 polinukleotidna
lanca na visokim temperaturama. Na
temperaturi od oko 80 stepeni raskidaju se AT
parovi a na 120 stepeni CG parovi. Za razliku
od proteina, hlađenjem se molekul DNK
renaturiše (ponovo dobija isti oblik)!
21.
Dužina DNKlanca je
mnogo veća nego
prečnik ćelije.
DNK jedne telesne ćelije
čoveka duga je oko 2 m
Da bi se upakovala u
jedro ona mora da bude
višestruko ispresavijana
To se postiže
obavijanjem DNK oko
proteina histona
Tako ona dobija
tercijarnu
strukturu.
22.
Pakovanjem DNKsa proteinima HISTONIMA, nastaje hromatin koji se u periodu ćelijske deobe
uočava kao hromozom( o detaljima i svim nivoima tercijarne strukture učićete u III razredu)
Histoni su mali, bazni, pozitivno naelektrisani proteini, koji se zahvaljujući naelektrisanju
čvrsto vezuju za DNK (za negativno naelektrisane fosfatne grupe) i omogućuju njeno
pakovanje u jedro.