NUKLEINSKE
KISELINE
-DNK (1%)
-RNK (6%)
Pored C,O i H, sadrže N i P.
Postoje 2 tipa nukleinskih kiselina:
 DNK – dezoksiribonukleinska kiselina
 RNK – ribonukleinska kiselina
Uloge:
DNK – nosilac genetičke informacije (sadrži
uputstva za sintezu svih proteina i svih vrsta
RNK u našem organizmu). Ovo ne važi samo
za neke viruse (tzv.retroviruse) kod kojih je
nosilac gen.informacije RNK.
RNK – učestvuje u realizaciji genetičke
informacije, tj.prenosi informacije sa DNK i
omogućava sintezu proteina.
Gde su u ćeliji smeštene nukleinske
kiseline?
 DNK je kod
eukariotskih
organizama smeštena
u jedru,
mitohondrijama i
hloroplastima, a kod
prokariota u delu
citoplazme koji se
naziva nukleoid. RNK
se uvek nalazi tamo
gde ima ribozoma.
NUKLEOTID – osnovna jedinica građe
nukleinskih kiselina(monomer)
Dakle,nukleinske kiseline su polimeri nukleotida
1. azotna baza
2. pentozni šećer
3. fosfatna
(fosforna)
grupa
GRAĐA NUKLEOTIDA
1.Azotna baza:
A – adenin
G – guanin
T – timin
C – citozin
U – uracil
2. Pentoza:
-dezoksiriboza
-riboza
3. Fosfatna grupa
nukleotid DNK
(dezoksiribonukleotid)
RNK
(ribonukleotid)
BAZA A,G,T,C A,G,U,C
PENTOZA dezoksiriboza riboza
FOSFATNA
GRUPA
prisutna prisutna
Pored ključne uloge u građi nukleinskih
kiselina, nukleotidi takođe:
1. Deponuju i prenose energiju (ATP) o
čemu smo učili.
2. Ulaze u sastav koenzima (FAD, NAD,
NADP) neproteinskih delova enzima i tako
učestvuju u oksidoredukcionim procesima
u ćeliji (pošto mogu da primaju i otpuštaju
elektrone) o čemu ćemo tek učiti.
DEZOKSIRIBONUKLEOTID I
RIBONUKLEOTID
DEZOKSIRIBOZA
RIBOZA
TIMIN
URACIL
GLIKOZIDNA VEZA
ESTARSKA VEZA
1.PURINSKE BAZE: adenin, guanin
2.PIRIMIDINSKE BAZE: timin, citozin i uracil
 Polinukleotidni
lanac (DNK ili
RNK) ima tzv.
PRIMARNU
strukturu -čine je
vrsta, broj i redosled
nukleotida u tom
polinukleotidnom
lancu(uporedite sa
primarnom strukturom
proteina
tj.polipeptidnih lanaca)
 Nukleotidi se međusobno
povezuju 5´-3´
FOSFODIESTARSKIM
VEZAMA gradeći
polinukleotidne lance.
 Ova veza se ostvaruje
između 3´ OH grupe
pentoze jednog
nukleotida i fosforne
grupe drugog nukleotida
vezane za njen 5´ C atom.
Na jednom kraju lanca se
nalazi slobodna fosforna
grupa (5´kraj) a na
drugom je slobodna
pentoza (3´kraj).
DNK – SEKUNDARNA STRUKTURA
 Pored primarne,molekul
DNK ima i SEKUNDARNU
strukturu. Čine je 2
polinukleotidna,
antiparalelna,komplementar
na lanca povezana
vodoničnim vezama, koji se
spiralno uvijaju jedan oko
drugog i oko zajedničke ose.
 Ovaj model su 1953.objavili
Votson i Krik i za to dobili
Nobelovu nagradu.
 Da objasnimo vama nepoznate
pojmove antiparalelni i
komplementarni!
 Kaže se da su dva polinukleotidna lanca ANTIPARALELNA, što
znači da se naspram 5´ kraja jednog lanca nalazi 3´ kraj drugog
lanca (tj.jedan lanac na svom kraju ima slobodnu fosfornu grupu
a drugi , naspramni lanac ima slobodnu dezoksiribozu-OH)
 Naspramni lanci su povezani
vodoničnim vezama, preko
naspramnih azotnih baza. Pri
sparivanju baza poštuje se
princip
KOMPLEMENTARNOSTI
prema kom se jedna purinska
baza(u jednom lancu)vezuje
sa tačno određenom
pirimidinskom bazom( u
drugom, naspramnom lancu),
na sledeći način: adenin se
uvek vezuje sa 2 vodonične
veze sa timinom, a guanin sa 3
vodonične veze sa citozinom.
 Na ovaj način redosled
nukleotida u 1 lancu određen
je redosledom nukleotida u 2.
lancu.
 Ukupan zbir svih baza u jednom molekulu
DNK iznosi 100% (koliko je adenina, toliko je
i timina, koliko je guanina – toliko je i
citozina)
 A/T=1 i G/C=1
 Tj.A+G=T+C
 Ovo pravilo(Čargafovo) ne važi za virusne
DNK.
Komplementarnost
omogućava
ujednačeno , stalno
rastojanje između
dva polinukleotidna
lanca, ali i verno
prenošenje nasledne
informacije.
 Gen je deo DNK koji
kodira(određuje)
strukturu proteina. Na
DNK se nalaze tripleti
nukleotida,
tzv.KODOVI (svaki
kod na DNK određuje,
kodira po jednu
aminokiselinu u
proteinu, uz pomoć
informacione RNK kao
posrednika)
 SVE ĆELIJE EUKARIOTA IMAJU ISTU
GENETIČKU INFORMACIJU (DNK),
ALI SVAKA OD NJIH SINTETIŠE
ODREĐENE PROTEINE JER IMA
AKTIVNE RAZLIČITE GENE,
ZAVISNO OD ULOGE KOJU ĆELIJE
OBAVLJAJU U ORGANIZMU.
 (o tome smo govorili i u okviru prethodne
oblasti)
POVRATNA DENATURACIJA DNK
 Denaturacija DNK predstavlja raskidanje
vodoničnih veza između 2 polinukleotidna
lanca na visokim temperaturama. Na
temperaturi od oko 80 stepeni raskidaju se AT
parovi a na 120 stepeni CG parovi. Za razliku
od proteina, hlađenjem se molekul DNK
renaturiše (ponovo dobija isti oblik)!
 Dužina DNK lanca je
mnogo veća nego
prečnik ćelije.
 DNK jedne telesne ćelije
čoveka duga je oko 2 m
 Da bi se upakovala u
jedro ona mora da bude
višestruko ispresavijana
 To se postiže
obavijanjem DNK oko
proteina histona
 Tako ona dobija
tercijarnu
strukturu.
 Pakovanjem DNK sa proteinima HISTONIMA, nastaje hromatin koji se u periodu ćelijske deobe
uočava kao hromozom( o detaljima i svim nivoima tercijarne strukture učićete u III razredu)
 Histoni su mali, bazni, pozitivno naelektrisani proteini, koji se zahvaljujući naelektrisanju
čvrsto vezuju za DNK (za negativno naelektrisane fosfatne grupe) i omogućuju njeno
pakovanje u jedro.

Nukleinske kiseline-DNK .pptxaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

  • 1.
  • 2.
    Postoje 2 tipanukleinskih kiselina:  DNK – dezoksiribonukleinska kiselina  RNK – ribonukleinska kiselina Uloge: DNK – nosilac genetičke informacije (sadrži uputstva za sintezu svih proteina i svih vrsta RNK u našem organizmu). Ovo ne važi samo za neke viruse (tzv.retroviruse) kod kojih je nosilac gen.informacije RNK. RNK – učestvuje u realizaciji genetičke informacije, tj.prenosi informacije sa DNK i omogućava sintezu proteina.
  • 3.
    Gde su ućeliji smeštene nukleinske kiseline?  DNK je kod eukariotskih organizama smeštena u jedru, mitohondrijama i hloroplastima, a kod prokariota u delu citoplazme koji se naziva nukleoid. RNK se uvek nalazi tamo gde ima ribozoma.
  • 4.
    NUKLEOTID – osnovnajedinica građe nukleinskih kiselina(monomer) Dakle,nukleinske kiseline su polimeri nukleotida 1. azotna baza 2. pentozni šećer 3. fosfatna (fosforna) grupa
  • 5.
    GRAĐA NUKLEOTIDA 1.Azotna baza: A– adenin G – guanin T – timin C – citozin U – uracil 2. Pentoza: -dezoksiriboza -riboza 3. Fosfatna grupa nukleotid DNK (dezoksiribonukleotid) RNK (ribonukleotid) BAZA A,G,T,C A,G,U,C PENTOZA dezoksiriboza riboza FOSFATNA GRUPA prisutna prisutna
  • 6.
    Pored ključne ulogeu građi nukleinskih kiselina, nukleotidi takođe: 1. Deponuju i prenose energiju (ATP) o čemu smo učili. 2. Ulaze u sastav koenzima (FAD, NAD, NADP) neproteinskih delova enzima i tako učestvuju u oksidoredukcionim procesima u ćeliji (pošto mogu da primaju i otpuštaju elektrone) o čemu ćemo tek učiti.
  • 7.
  • 8.
  • 9.
    1.PURINSKE BAZE: adenin,guanin 2.PIRIMIDINSKE BAZE: timin, citozin i uracil
  • 10.
     Polinukleotidni lanac (DNKili RNK) ima tzv. PRIMARNU strukturu -čine je vrsta, broj i redosled nukleotida u tom polinukleotidnom lancu(uporedite sa primarnom strukturom proteina tj.polipeptidnih lanaca)
  • 11.
     Nukleotidi semeđusobno povezuju 5´-3´ FOSFODIESTARSKIM VEZAMA gradeći polinukleotidne lance.  Ova veza se ostvaruje između 3´ OH grupe pentoze jednog nukleotida i fosforne grupe drugog nukleotida vezane za njen 5´ C atom. Na jednom kraju lanca se nalazi slobodna fosforna grupa (5´kraj) a na drugom je slobodna pentoza (3´kraj).
  • 12.
    DNK – SEKUNDARNASTRUKTURA  Pored primarne,molekul DNK ima i SEKUNDARNU strukturu. Čine je 2 polinukleotidna, antiparalelna,komplementar na lanca povezana vodoničnim vezama, koji se spiralno uvijaju jedan oko drugog i oko zajedničke ose.  Ovaj model su 1953.objavili Votson i Krik i za to dobili Nobelovu nagradu.  Da objasnimo vama nepoznate pojmove antiparalelni i komplementarni!
  • 13.
     Kaže seda su dva polinukleotidna lanca ANTIPARALELNA, što znači da se naspram 5´ kraja jednog lanca nalazi 3´ kraj drugog lanca (tj.jedan lanac na svom kraju ima slobodnu fosfornu grupu a drugi , naspramni lanac ima slobodnu dezoksiribozu-OH)
  • 14.
     Naspramni lancisu povezani vodoničnim vezama, preko naspramnih azotnih baza. Pri sparivanju baza poštuje se princip KOMPLEMENTARNOSTI prema kom se jedna purinska baza(u jednom lancu)vezuje sa tačno određenom pirimidinskom bazom( u drugom, naspramnom lancu), na sledeći način: adenin se uvek vezuje sa 2 vodonične veze sa timinom, a guanin sa 3 vodonične veze sa citozinom.  Na ovaj način redosled nukleotida u 1 lancu određen je redosledom nukleotida u 2. lancu.
  • 15.
     Ukupan zbirsvih baza u jednom molekulu DNK iznosi 100% (koliko je adenina, toliko je i timina, koliko je guanina – toliko je i citozina)  A/T=1 i G/C=1  Tj.A+G=T+C  Ovo pravilo(Čargafovo) ne važi za virusne DNK.
  • 16.
    Komplementarnost omogućava ujednačeno , stalno rastojanjeizmeđu dva polinukleotidna lanca, ali i verno prenošenje nasledne informacije.
  • 17.
     Gen jedeo DNK koji kodira(određuje) strukturu proteina. Na DNK se nalaze tripleti nukleotida, tzv.KODOVI (svaki kod na DNK određuje, kodira po jednu aminokiselinu u proteinu, uz pomoć informacione RNK kao posrednika)
  • 18.
     SVE ĆELIJEEUKARIOTA IMAJU ISTU GENETIČKU INFORMACIJU (DNK), ALI SVAKA OD NJIH SINTETIŠE ODREĐENE PROTEINE JER IMA AKTIVNE RAZLIČITE GENE, ZAVISNO OD ULOGE KOJU ĆELIJE OBAVLJAJU U ORGANIZMU.  (o tome smo govorili i u okviru prethodne oblasti)
  • 19.
  • 20.
     Denaturacija DNKpredstavlja raskidanje vodoničnih veza između 2 polinukleotidna lanca na visokim temperaturama. Na temperaturi od oko 80 stepeni raskidaju se AT parovi a na 120 stepeni CG parovi. Za razliku od proteina, hlađenjem se molekul DNK renaturiše (ponovo dobija isti oblik)!
  • 21.
     Dužina DNKlanca je mnogo veća nego prečnik ćelije.  DNK jedne telesne ćelije čoveka duga je oko 2 m  Da bi se upakovala u jedro ona mora da bude višestruko ispresavijana  To se postiže obavijanjem DNK oko proteina histona  Tako ona dobija tercijarnu strukturu.
  • 22.
     Pakovanjem DNKsa proteinima HISTONIMA, nastaje hromatin koji se u periodu ćelijske deobe uočava kao hromozom( o detaljima i svim nivoima tercijarne strukture učićete u III razredu)  Histoni su mali, bazni, pozitivno naelektrisani proteini, koji se zahvaljujući naelektrisanju čvrsto vezuju za DNK (za negativno naelektrisane fosfatne grupe) i omogućuju njeno pakovanje u jedro.