2. O
C
H
N
65%
18%
10%
3%
Ostali
elementi 4%
C, O, H, N, P, Ca
C, O, H, N, P, Ca
●
Makroelementi
Fe, К, S , Na, Cl, Mg
Fe, К, S , Na, Cl, Mg
●
Mikroelementi
B, Cu, Mn, Mo, Se, J, Zn, F, Si
B, Cu, Mn, Mo, Se, J, Zn, F, Si
●
Elementi u tragovima < 0,01%
65%
18%
10% 3% 4%
O C
H N
Ostali
HEMIJSKI SASTAV ĆELIJE
3. ELEMENTI U LJUDSKOM TELU
Samo 10 elemenata periodnog sistema čine 99,9%
ljudskog tela
VELIKA ČETVORKA
Kiseonik
(65%)
Ugljenik (18%)
Vodonik (10%)
Azot (3%)
Kalcijum
Fosfor
Kalijum
Sumpor
Natrijum
Hlor
15 drugih elemenata
prisutno je sa manje od
0.1%
Hemijski sastav ćelije
9. OH HO
H
H
O
+ +
O O O O
+ +
CH2OH
glukoza C6H12O6 glukoza C6H12O6
MONOSAHARID MONOSAHARID
CH2OH
dehidrataciona sinteza
hidroliza
CH2OH CH2OH
maltoza C12H22O11
DISAHARID
H2O
VODA
voda
Organska jedinjenja
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
13. Proteini
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
Proteini predstavljaju za žive sisteme najznačajnije i
najzastuplenije organske molekule.
Na njih otpada 50 do80% suve materije ćelije.
Proteini su makromolekuli, polimeri. Manji molekuli,
monomeri koji grade proteine nazivaju se
aminokiseline.
14. NH2
COOH
H
C
R
Proteini
Amino - kiseline
Aminokiseline su jedinjenja koja za isti C atom imaju vezanu amino grupu
(-NH2) i karboksilnu grupu (-COOH). Medju sobom se razlikuju po R grupi
pri čemu R grupa predstavlja bočni niz i karakterističan je za svaku A.K.
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
16. Proteini
Glicin
R ostatak H
Alanin
R ostatak
CH3
Valin
Leucin Izoleucin
Metionin
Neke od poznatijih amino kiselina (zaokružen R-ostatak)
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
19. Aminokiseline se PEPTIDNIM vezama povezuju u linearne nizove - POLIPEPTIDE
N – C - C
R
H
H
H OH
O
+ N – C - C
R
H
H
H OH
O
N – C - C
R
H
H
H
H
O
- N – C - C
R
H
OH
O
- H2O
peptidna veza- jaka
kovalentna veza
DIPEPTID
N-kraj C-kraj
Proteini
Kada se samo dve amino kiseline povežu peptidnom vezom obrazuje se dipeptid,
a povezane tri amino kiseline daju tripeptid……………………..
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
20. PROTEINI
Amino kiselina 1 Amino kiselina 2
DIPEPTID
Reaguju karboksilna grupa prve i amino grupa druge A.K.
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
dehidrataciona
sinteza
21. Polipeptidni niz
PROTEINI
N - kraj C - kraj
Veliki broj aminokiseline povezanih peptidnim vezama grade dugačke
polipeptidne lance
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
23. Proteini
Svaki polipeptidni lanac dobija dalje određenu prostornu strukturu: sekundarnu, tercijarnu i kvatenernu.
Ove strukture zavise od primarne.
Sekundarna struktura se postiže obrazovanjem vodoničnih veza i savijanjem polipeptidnog lanca.
Alfa zavojnica Beta ploča
Nastaje tako što se između atoma koji
pripadaju svakoj četvrtoj amino kiselini
obrazuju vodonične veze
Strukturu održavaju vodonične veze koje
se obrazuju između različitih delova
polipeptidnog lanca
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
24. Proteini
Alfa zavojnica Beta ploča
Često su u istom polipeptidnom lancu zastupljena oba ova oblika, a između njih se nalaze delovi koji nemaju
strukturu, odnosno to su mesta manje stabilnosti lanca te se on tu dalje može da savija. Time dobija naredni nivo
- tercijernu strukturu.
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
25. Proteini
Postizanjem tercijerne strukture polipeptidni lanac postaje biološki aktivan te se tek tada može nazvati protein.
Savijanje polipeptida u neuređenim delovima postiže se određeni oblik prema kome se razlikuju dve osnovne vrste proteina:
globularni (loptasti)
fibrilarni(končasti)
TERCIJARNA STRUKTURA
daje proteinima trodimezionalnu strukturu (konačan oblik)
Grade je spirale, ploče i neuređeni delovi lanca
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
26. Alfa zavojnice
Beta ploče
Neuređeni delovi
Proteini
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
TERCIJARNA STRUKTURA
Grade je spirale, ploče i neuređeni delovi lanca.
Postizanjem tercijerne strukture polipeptidni lanac postaje biološki aktivan te se tek tada može nazvati protein.
Savijanje polipeptida u neuređenim delovima postiže se određeni oblik prema kome se razlikuju dve osnovne vrste proteina:
globularni (loptasti)
fibrilarni(končasti)
29. β lanci
α lanci
Proteini
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
HEMOGLOBIN
Sastoje se od više polipeptidnih lanaca (oligomeri) Deo oligomera koji ima fiziološku ulogu naziva se subjedinica.
Hemoglobin ima 2 subjedinice.
KVATERNERNA STRUKTURA
Ovu strukturu nemaju svi proteini, ali je veliki broj proteina ima. Prisutna je kod proteina koji se sastoje od dva ili više
polipeptidnih lanaca. Svaki od lanaca ima svoju tercijernu strukturu i označavaju se kao subjedinice. Subjedinice međusobno
interaguju i povezuju se što kao rezultat proteinu daje kvaternarnu strukturu. Primer tako složenog proteina jeste hemoglobin.
31. aktivan protein
nektivan protein
nektivan protein
aktivan protein
ne vraća se u
prvobitan
oblik,
denaturacija
je nepovratna
vraća se u
prvobitan
oblik,
denaturacija
je povratna
primer: prženje jaja
primer: zagrevanje mleka
Proteini
BIOLOŠKI MAKROMOLEKULI
Da bi protein obavljao svoju funkciju, mora da ima određenu strukturu. Ako dođe do gubitka te strukture, protein će izgubiti i
svoju funkciju. To se zove denaturacija. Do denaturacije može da dođe usled visoke temperature, promene pH vrednosti, ali i
delovanjem drugih supstanci (soli teških metala i organskih rastvarača).