Civil society is one element of a three-part framework comprising the state, economy and society. Creates and maintains cultural and social hegemony of the dominant group by consent rather than coercion. It is the arena in which to compete conflicting interests (that is, class interests) and direct domination and coercion, the state and the market must for its legitimacy to obtain the consent of the civil society. It consists of the actions of citizens (all human beings), individually and together, to improve their community and society. Such actions are the basis upon which democracy, pluralism, respect for human rights, good governance and the cohesiveness of society

1. ZNAČAJ JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE U JAČANJU
CIVILNOG DRUŠTVA
UVOD
Civilno društvo je jedan od elemenata trodijelnog okvira koji čine država, ekonomija i društvo.
Kreira i održava kulturalnu i socijalnu hegemoniju dominantne grupe putem suglasnosti, a ne
prisilom.
Ono je arena u kojoj se natječu konfliktni interesi (zapravo klasni interesi) i bez direktne
dominacije i prisile država i tržište moraju za svoju legitimnost pridobiti suglasnost civilnog
društva. Sastoji se od akcija građana (svih ljudskih bića), pojedinačno i zajedno, usmjerenih
poboljšanju svoje zajednice i društva. Takve akcije su temelj na kojem počiva demokratija,
pluralizam, poštovanje ljudskih prava, dobra vladavina i kohezivnost društva.
Civilno društvo je područje institucija, organizacija, mreža i pojedinaca smješteno između
porodice, države i tržišta, u koje se ljudi udružuju dobrovoljno radi zagovaranja svojih
zajedničkih interesa. U svojoj najjednostavnijoj formi, ono predstavlja skup institucija i
udruga/organizacija koje spajaju ljude uz vladu i privatni sektor.
Puno je njegovih definicija , ali sve one na kraju imaju zajednički nazivnik. Pod time se misli na
organizacije koje se nazivaju volonterskim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim i trećim
sektorom te im je zajednička sloboda udruživanja i djelovanje u kojem se prepoznaje opće dobro.
U to se, naravno, ne ubrajaju političke stranke koje se bore za vlast. Ukratko rečeno, civilno
društvo jest antiteza državi jer je ono njena svojevrsna kontrola i opozicija.
.

2. Crkva kao najveća udruga civilnog društva u Hrvatskoj
Izgradnjom današnjega institucionalnog i zakonodavnog okvira čiju okosnicu čine Ured za
udruge Vlade Republike Hrvatske (osnovan 1998. godine), Savjet za razvoj civilnoga društva
(utemeljen Odlukom Vlade RH 2002. godine) i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
(osnovana Zakonom 2003. godine) započeo je intenzivni razvoj civilnog društva. Na navedeni
institucionalni okvir naslanjaju se brojna savjetodavna tijela na nacionalnoj razini te regionalne
zaklade i regionalne mreže potpore razvoju organizacija civilnoga društva te svi zajedno čine
solidan okvir za strukturiranu suradnju državne uprave te lokalne i regionalne samouprave i
organizacija civilnoga društva. Također, usvojen je niz zakona i strateških dokumenata kao što
su: Zakon o zakladama i fundacijama, Zakon o udrugama, prijedlog Programa suradnje Vlade
Republike Hrvatske i nevladinoga, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj, Nacionalna
strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, Zakon o priređivanju igara
na sreću i nagradnih igara, Zakon o volonterstvu, Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za
ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga te Kodeks savjetovanja sa
zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akta.
Misija organizacija civilnoga društva jest ravnopravno sudjelovati u izgradnji demokratskog,
otvorenog, uključivog, bogatog i socijalno pravednog, održivog te ekološki osviještenog društva,
biti korektiv vlasti te veza između građana i javnog sektora.
Broj organizacija jedan je od važnijih pokazatelja razvoja civilnoga društva. Na temelju Zakona
o društvenim organizacijama i udruženjima građana iz 1982. godine i njegovih izmjena i dopuna
udruge su u Hrvatskoj registrirane sve do 1997. godine kada je donesen prvi Zakon o udrugama.
Godine 1985. u Hrvatskoj su bile registrirane 10.844 društvene organizacije i 547 udruženja
građana. Prema podacima službenih evidencija i registara u 2011. godini u Hrvatskoj je više od
46.000 registriranih udruga, 181 zaklada, 12 fundacija i više od 500 sindikalnih udruga i udruga
poslodavaca, 52 vjerske zajednice i više od 2000 pravnih osoba Katoličke crkve, 428
organizacijskih oblika Pravoslavne crkve te, prema procjeni, više od 600 privatnih ustanova.
Broj udruga svake se godine povećava.
Republika Hrvatska ima razvijen sustav financijskih potpora za programe i projekte organizacija
civilnoga društva na državnoj i lokalnim razinama, a prema podacima što ih redovito od 2007.
godine prikuplja i obrađuje Ured za udruge Vlade RH, godišnje se programima i projektima
organizacija civilnoga društva iz javnih izvora dodijeli prosječno oko 1,5 milijardi kuna pri čemu
se trećina odnosi na državni proračun, a na proračune županija, gradova i općina preostale dvije
trećine dodijeljenih bespovratnih sredstava.
Važno je napomenuti da su udruge u Republici Hrvatskoj do sada iskoristile gotovo 100 posto
raspoloživih sredstava fondova Europske unije namijenjenih sektoru civilnoga društva, kojima su
financirane edukacije svih sektora u društvu, pružanje različitih socijalnih usluga kada ih država
nije mogla pružiti, zaštita okoliša, socijalno poduzetništvo, borba protiv korupcije...

3. Dinamiku i tijek stvaranja civilnoga društva u Hrvatskoj uvelike je odredio rat koji je započeo u isto vrijeme
kada je počela politička i gospodarska tranzicija Hrvatske. Nerazumijevanje političke elite za pitanja
vezana uz civilno društvo uzrokovalo je tijekom 90-tih godina usporeno stvaranje političkih preduvjeta za
stvaranje civilnog društva, kao i usporeno stvaranje pravnog okvira za osnivanje i djelovanje organizacija
civilnoga društva. U takvim uvjetima organizacije civilnoga društva teško su mogle značajnije utjecati
na brže stvaranje povoljnih uvjeta za razvoj civilnoga društva. Pa ipak, čak i u okolini koju bismo mogli
nazvati, ako ne represivnom, a onda sigurno nepovoljnom, civilno se društvo u Hrvatskoj uspjelo održati
i do danas razviti do zavidne razine.
Pravni okvir koji danas uređuje djelovanje organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj, uglavnom je
usklađen sa standardima razvijenih demokracija, izuzev Zakona o zakladama i fundacijama koji očekuje
skoru izmjenu. U takvoj su se okolini brojne organizacije civilnoga društva razvile i postale značajan
čimbenik društvenoga života.
Međutim, proces nije niti približno okončan jer u Hrvatskoj čovjekoljublje i druge građanske vrijednosti
koje čine podlogu razvoja civilnoga društva, još nisu dosegle razinu na kojoj se mogu razvijati neovisno
od političkih, socijalnih i drugih društvenih promjena. Izgrađeni institucionalni i pravni okvir te razina
organiziranosti građana još uvijek predstavljaju krhko tkivo čije održanje zahtijeva stalnu brigu i
pozornost, ali i kontinuirana razmišljanja o mogućim poboljšanjima.
Odnosi Vlade i civilnog društva od 1990. godine razvijali su se sporo i postupno. Nakon međusobnog
nepovjerenja i otvorenih neprijateljstava, u novije se vrijeme utire put stjecanja povjerenja i partnerskih
odnosa. Pokazalo se da su odnosi države i organizacija civilnog društva na svim razinama ranjivi nakon
promjene vlasti. Promjenom vlasti često se prekidaju ranije započeti programi i suradnja. S druge strane,
primjetno je da dio organizacija civilnog društva preferira političke stranke s čijim vlastima ostvaruje
bolju suradnju, tj. često mijenja svoje stavove i istupe ovisno o stranci na vlasti (Alaburić, 2003.).
Rezultati opsežnog istraživanja (Bežovan, Zrinščak, Vugec, 2005.) upozoravaju na ograničeni dijalog
države i civilnog društva (Tablica 3), kojeg iskazuju predstavnici dionika civilnog društva u uzorku s
područja cijele zemlje. Kontinuirani dijalog lokalne vlasti, javnih službi i civilnog društva na lokalnim
je razinama tek u povojima. Civilno društvo je tema rasprava samo u slučaju izdvajanja sredstava iz
proračuna. Dijalog države i civilnog društva opsežniji je i produktivniji u tradicionalno naprednijim i

4. gospodarski razvijenim sredinama (Istra, Hrvatsko primorje, sjeverozapadna Hrvatska). U tim su krajevima
česti slučajevi poticanja dijaloga od strane lokalne vlasti.
Problem vodstva u civilnom društvu, premda to nisu bile posebne tematske cjeline, registrirala su
sva relevantna istraživanja. Informacije o problemima vodstva redovito su se prikupljale u otvorenim
intervjuima s aktivistima i stručnjacima koji poznaju pojedine probleme razvoja civilnog društva.
Neadekvatan ustroj i neiskustvo u upravljanju doprinijeli su sukobima i raspadanju nekolicine mreža
organizacija ili pojedinih organizacija (Hrvatska humanitarna mreža, Hrvatski helsinški odbor, Hrvatska
udruga za socijalnu pravdu, Hrvatski europski pokret). Do sukoba je dolazilo uslijed nepovjerenja prema
vodstvu koje često nije prihvaćalo proceduru mijenjanja čelnih ljudi.
Problemi uspostave vodstva aktualni su na razini pojedinih organizacija. Često se uz ime pojedine
organizacije prepoznaje osoba koja je vodi. Tako se o samoj organizaciji sudi na temelju ugleda osobe
koja ju vodi. Očito je da ne postoje odlučni, snažni i ugledni vođe koji imaju viziju razvoja organizacije,
koji vuku organizaciju prema naprijed te time rade na integraciji sektora. Ovu činjenicu registriralo je
prvo istraživanje u Hrvatskoj posvećeno problemima vodstva u socijalnim organizacijama civilnog
društva na području Zagreba.
Vodstvo na razini sektora javlja se kao još kompleksnija činjenica. U društvu u kojem vlada veliko
nepovjerenje teško je izgraditi povjerenje u vodstvo u nekim područjima razvoja ili u cijelom civilnom
sektoru. Prateći medije po pojedinim područjima razvoja civilnog društva, kao što su zaštita okoliša,
ženske organizacije, ljudska prava, prava djece i sl., prepoznatljiv je krug osoba koje se redovito pojavljuju
u javnosti. U tom smislu oni su prepoznati kao vođe u pojedinim područjima razvoja. Međutim, teško je
prosuditi imaju li oni povjerenje drugih organizacija za ulogu koju igraju u javnosti. Osim toga, primjetno
je da u neke konkretne svrhe oni uspijevaju pokrenuti druge organizacije i širu javnost.
Predstavnici države i javnog sektora često su kritični prema osobama koje se prepoznaju kao vodeće u
pojedinim područjima razvoja. Zanimljivo je da se neformalno priznati vođe u civilnom sektoru rjeđe
javljaju kao članovi nekih važnih tijela poput Savjeta za razvoj civilnog društva ili Upravnog odbora
nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Vodstvo je novo važno područje razvoja hrvatskog civilnog
društva i trebalo bi mu posvetiti primjerenu pozornost.
Uloga civilnog društva u promociji rodne jednakosti i osnaživanju žena
Ako je politika rodne jednakosti zadovoljavajuće prisutna unutar civilnog društva, to ipak ne znači
da civilno društvo ne treba igrati veliku ulogu u promociji rodne jednakosti na općedruštvenoj razini,
osobito iz perspektive hrvatskog društva kao tradicionalnog društva. Kada se postavlja pitanje o
kampanjama posvećenim ravnopravnosti spolova, ponovno se većina ne sjeća takvih kampanja, premda
je u raspravama i pisanim odgovorima naglašeno kako tu treba ubrojiti organizacije koje vode skloništa
za žene – žrtve nasilja u obitelji. Također je iznimno važna kampanja "16 dana aktivizma protiv nasilja
nad ženama", zatim obrazovanje u području ravnopravnosti spolova, proglašenje Dana ravnopravnosti
spolova te okrugli stolovi o ovim temama. Posljednjih je nekoliko godina aktivnost ženskih organizacija
dosta prisutna u javnom životu. Organizacije civilnog društva pridonijele su i osnivanju Ureda pri Vladi
RH za ravnopravnost spolova čime pitanje rodne jednakosti dobiva na institucionalnom značenju.
Ženske organizacije u Hrvatskoj djeluju na različitim područjima ženskih prava. Raznovrsne aktivnosti
obuhvaćaju, primjerice, borbu protiv nasilja nad ženama i trgovine ženama, rodno osviještene obrazovne
programe, ekonomsko osnaživanje žena i analizu položaja žena na tržištu rada, zatim osnaživanje žena
u politici, lobiranje za promjene izbornog zakona koji sadrži paritetnu zastupljenost žena na izbornim
listama stranaka, kao i u predstavničkim i izvršnim tijelima vlasti, te na kraju zagovaranje prava
seksualnih manjina i žena oboljelih od specifi čnih bolesti. Žene se također organiziraju u okviru nekih
profesionalnih skupina, sindikata, a i neke političke stranke imaju klubove žena. Ženska mreža Hrvatske
okuplja 45 organizacija i jedinstvena je mreža ženskih organizacija nastala iz ad hoc izborne koalicije

5. 1996. godine. Mreža posljednjih godina provodi kampanje koje su usmjerene na promjenu obrazovnog
sustava – uvođenje rodno osjetljivog obrazovanja u programe osnovnih i srednjih škola te uvođenje
spolne edukacije lišene predrasuda i homofobije. U novije vrijeme intenzivirale su se aktivnosti u borbi
za ženska reproduktivna prava73. U Hrvatskoj se već deset godina provodi autonomni program ženskih
studija u okviru centara za ženske studije s jedinstvenim mjestom sustavne rodno osviještene edukacije.
Ovaj centar i druge ženske organizacije razvile su respektabilnu izdavačku djelatnost kojom informiraju i
obrazuju javnost o pitanjima rodne jednakosti, zatim o teoriji rodne jednakosti i aktivnostima.
Predstavnice ženskih organizacija su početkom 2005. godine podnijele Izvještaj o stanju ženskih ljudskih
prava u RH Odboru za eliminaciju diskrimina
Osnaživanje marginaliziranih skupina
Prepoznatljiv je krug organizacija u društvu i zdravstvu koje pružaju pomoć takvim skupinama. Među
socijalnim organizacijama ističu se one koje nude programe za mentalno hendikepirane nastojeći im
pomoći u društvenoj integraciji.76 Među zdravstvenim organizacijama vidljive postaju one koje osnažuju
oboljele od rijetkih bolesti. Dobra suradnja sa stručnim organizacijama često čini ove organizacije
kvalitetnijim od drugih. Istraživanje iz 2001. godine (Bežovan, 2004.) pokazalo je da organizacije civilnog
društva nisu u stanju mobilizirati marginalne skupine, već često puta u njihovo ime provode projekte
koje smatraju korisnima za marginalne skupine. To je dugo vremena bio problem romskih organizacija.
75
Što zemlje u regiji mogu naučiti iz hrvatskog iskustva razvoja civilnog društva?
1. Zahvaljujući zahtjevima koje su dolazili od organizacija civilnog društva razvijen je prilično
transparentan program javnog natječaja, tj. davanja donacija iz Državnog proračuna, a takvu praksu
slijede i neki veći gradovi.
2. Zahvaljujući zahtjevima i lobiranju organizacija civilnog društva te dijela stranih donatora razvijen
je uglavnom povoljan i poticajan porezni okvir za rad organizacija civilnog društva.
3. Osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva povećani su fi nancijski resursi koji mogu
doprinijeti održivom razvoju civilnog društva.
4. Osnovan je Savjet za razvoj civilnog društva Vlade RH što je za sada uglavnom doprinosilo rješavanju
problema legitimnosti organizacija civilnog društva, kao dionika modernog društvenog razvoja.
5. Neki gradovi i županije izradili su programe suradnje s organizacijama civilnog društva.
6. Istaknuta je potreba za izradom Strategije razvoja civilnog društva u Hrvatskoj.
7. Država je civilnim organizacijama povjerila pružanje usluga ranjivim skupinama među kojima valja
istaknuti žrtve obiteljskog nasilja.
8. Dio gospodarskih subjekata dijeli donacije raspisivanjem natječaja, a nekolicina ih je izdala i prva
izvješća o društveno odgovornom poslovanju.

6. II
Program suradnje s organizacijama civilnog društva
Grad Rijeka- Primjer Dobre prakse
Grad Rijeka godinama kontinuirano potiče razvoj civilnoga društva odnosno suradnju s
nevladinim udrugama te drugim oblicima slobodnog udruživanja građana. U tom smislu, Ured
Grada je, na inicijativu udruga Ri-centar, Udruga mladih Korak ispred, SMART, Gong, i Spirit,
uz stručnu podršku USAID – Urban Institute, a temeljem Programa suradnje Vlade RH i
nevladinog, neprofitnog sektora izradio Povelju o suradnji Grada Rijeke i nevladinog,
neprofitnog sektora (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 37/04 od 29. studenoga
2004. godine) koju je Gradsko vijeće Grada Rijeke donijelo na sjednici održanoj dana 25.
studenoga 2004. godine.
Temeljni cilj Povelje o suradnji Grada Rijeke i nevladinog, neprofitnog sektora je pružanje
daljnje potpore neprofitnom sektoru kao nužnoj pretpostavci za demokratizaciju društva i
unapređenje civilnoga društva postavljanjem okvira suradnje Grada Rijeke i udruga kao i okvira
financiranja aktivnosti, projekata i programa udruga.
Grad Rijeka je za Povelju o suradnji Grada Rijeke i nevladinog, neprofitnog sektora dobio
nagradu Zaklade za razvoj civilnoga društva kao primjer najbolje prakse suradnje javnog i
neprofitnog sektora
U Gradu Rijeci djeluje i Zaklada Sveučilišta u Rijeci osnovana 2003. godine kao samostalna
neprofitna organizacija, izdvojena iz Sveučilišta u Rijeci, ali integrirana u njegove ciljeve i
programe te odgovorna za njihovo postizanje - prvenstveno za razvoj Sveučilišta u Rijeci.
Osnivači Zaklade, odnosno zakladnici jesu Sveučilište u Rijeci, Grad Rijeka i Primorsko-
goranska županija.

7. III
Potpisnici Deklaracije o suradnji gradova i organizacija civilnoga društva u Republici
Hrvatskoj
Tijekom Susreta gradonačelnika i poduzetnika koji se u Umagu održao od 13. do 15. studenog
2013. prisutni gradonačelnici potpisali su Deklaraciju o suradnji gradova i organizacija civilnoga
društva u Republici Hrvatskoj.
Prijedlog teksta Deklaracije pripremila je uža radna skupina sastavljena od predstavnika Ureda
za udruge, organizacija civilnoga društva te Udruge gradova, a gradonačelnice i gradonačelnici
njome izražavaju spremnost za razvijanje suradnje i partnerskog odnosa s organizacijama
civilnoga društva te se obvezuju na provođenje aktivnosti kojima se unapređuje savjetovanje te
uspostavlja transparentan i djelotvoran sustav financiranja i podrške provedbi projekata i
programa organizacija civilnoga društva od interesa za opće dobro.
Deklaracija je rezultat suradnje Ureda za udruge s Udrugom gradova u provođenju mjera i
aktivnosti predviđenih Nacionalnom strategijom stvaranja poticajnog okruženja za razvoj
civilnoga društva od 2012. do 2016. godine.
Do 15. prosinca 2013. Deklaraciju su potpisali gradonačelnici sljedećih gradova (ukupno
njih 72):
1. Bakar
2. Biograd na Moru
3. Bjelovar
4. Buje
5. Buzet
6. Cres
7. Čakovec
8. Čazma
9. Donji Miholjac
10. Drniš
11. Duga Resa
12. Đurđevac
13. Garešnica

8. 14. Glina
15. Grubišno Polje
16. Hrvatska Kostajnica
17. Hvar
18. Ivanić-Grad
19. Jastrebarsko
20. Kastav
21. Klanjec
22. Knin
23. Komiža
24. Koprivnica
25. Kraljevica
26. Krapina
27. Križevci
28. Kutina
29. Labin
30. Lipik
31. Makarska
32. Našice
33. Nin
34. Nova Gradiška
35. Novigrad
36. Novska
37. Opatija
38. Orahovica
39. Otok
40. Ozalj
41. Pakrac
42. Pazin
43. Petrinja
44. Pleternica
45. Ploče
46. Požega
47. Pregrada
48. Pula
49. Rab
50. Rijeka
51. Rovinj
52. Samobor
53. Senj
54. Sisak
55. Skradin
56. Slatina
57. Slavonski Brod

9. 58. Solin
59. Supetar
60. Sveta Nedelja
61. Sveti Ivan Zelina
62. Šibenik
63. Trilj
64. Umag
65. Varaždin
66. Velika Gorica
67. Virovitica
68. Vodice
69. Vrbovec
70. Vrlika
71. Zabok
72. Zaprešić
Na sjednici održanoj 12. srpnja 2012., Vlada Republike Hrvatske usvojila je Nacionalnu
strategiju stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2012. do 2016. gje.
Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2012.
do 2016. godine dokument je u kojemu se, na strateškoj razini, pokušavaju odrediti ciljevi
koje Republika Hrvatska u sferi razvoja civilnoga društva želi postići u narednom
petogodišnjom razdoblju. Dokument, osim uvodnih i završnih odredbi te pojmovnika, sadrži
četiri glavna dijela: vrijednosno utemeljenje odnosa države i civilnog društva, razvoj civilnog
društva u Hrvatskoj, područja Nacionalne strategije i provedba Nacionalne strategije. Najvažniji
i najopsežniji dio je onaj u kojemu se određuju temeljna područja Nacionalne strategije, pri čemu
se u dokumentu navode četiri takva područja: institucionalni okvir za potporu razvoju civilnog
društva, civilno društvo i sudionička demokracija, osnaživanje uloge organizacija civilnoga
društva za društveno-ekonomski razvoj i djelovanje i daljnji razvoj civilnog društva u
međunarodnom kontekstu. Za svako od navedenih područja određuju se ciljevi i mjere koje se
Nacionalnom strategijom žele ostvariti, provedbene aktivnosti potrebne za ostvarenje tih ciljeva i
mjera, nositelji i sunositelji tih aktivnosti, rokovi i izvori sredstava potrebni za provedbu
aktivnosti te pokazatelji na temelju kojih bi se trebao vrednovati napredak u provedbi. U
dokumentu je tako navedeno ukupno 26 ciljeva, 27 mjera te 91 provedbena aktivnost.
Prvi dio dokumenta, vrijednosno utemeljenje odnosa države i civilnog društva, ukratko
navodi i objašnjava temeljne vrijednosti na kojima Nacionalna strategija počiva. U drugom dijelu
dokumenta analizira se razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, posebice razvoj normativno-
institucionalnog okvira. Prvo od navedenih prioritetnih područja odnosi se na institucionalnu
potporu razvoju civilnoga društva, pri čemu treba istaknuti da se kao jedan od glavnih ciljeva
za taj dio navodi promoviranje i osiguravanje ujednačenog razvoja civilnoga društva u svim
regijama Hrvatske. Drugo prioritetno područje nazvano je civilno društvo i sudionička

10. demokracija, a u njemu su obrađena pitanja uloge građana u političkom procesu, njihove
kompetencije za sudjelovanje u procesima donošenja političkih odluka i oblikovanja javnih
politika, građanskoga odgoja i obrazovanja, volontiranja i neprofitnih medija. Treće područje
strategije, osnaživanje uloge organizacija civilnoga društva za društveno-ekonomski razvoj,
podijeljeno je u dvije cjeline, od kojih je jedna pružanje socijalnih usluga od strane organizacija
civilnoga društva, a druga socijalne inovacije i razvoj socijalnog poduzetništva. Posljednje,
četvrto područje opisuje mogućnosti i izazove koji proizlaze iz činjenice pristupanja
Hrvatske Europskoj uniji, ali i iz drugih globalizacijskih procesa u sferi ekonomije, politike
i kulture.
Samobor, 01.12.2014.
Prilog: Iz aktivnosti Udruge naziva Društvo žena „Novi Milenij“, Sveta Nedelja
Osnovana je 2 000 godine u gradu Sveta Nedelja. Rukovođena svojim Planom i Programom a u
cilju zapošljavanja teže zapošljivih skupina žena i osoba s posebnim potrebama obavila je niz
volonterskih aktivnosti za dobrobit šire zajednice tijekom ove 2014 godine. Cilj joj je
aktivnosti locirati u objektu Jagnjić dola 112 za dobrobit šire zajednice i pojedinih
članica(članova). S ti u vezi gradu Sveta Nedelja uputila je početkom prosinca tekst slijedećeg
sadržaja:

11. ZAMOLBA za stručnom pomoći i podrškom u cilju zapošljavanja članica Udruge
Poštovani,
Sukladno uvjetima i načinima za korištenje sredstava za provođenje Mjera za poticanje
zapošljavanja putem iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje a u svezi objavljivanja
Javnog poziva, iskazujemo interes i podnosimo zahtjev .
On se odnosi na korištenje sredstava za poticanje zapošljavanja u 2014. godini a u svezi mjere
„Radom za zajednicu i sebe.“
Programom pod nazivom „ Od kreativne do zaštitne radionice“ a zahvaljujući Inicijativama
Predsjednice Udruge žena „Novi Milenij“ – gđe Sandre Gabrovec i mag. Zdenkice Stanec u
svojstvu stručne suradnice iskazujemo interes za zapošljavanjem radnica– članica Udruge i
žena žrtava nasilja koje su smještene u Sigurnoj kući u Samoboru za koje tražimo i sredstva.
Navedene su gopođe prijavljene u evidenciji HZZ-a duže od 12(dvanaest) mjeseci.Sukladno
njihovim željama i kompetencijama a u skladu s djelatnošću Udruge razradili smo Sažetak
Poslovnog plana s programskim osnovama te najljubaznije molimo da isti proučite i skrenete
nam pažnju na eventualne propuste.
1. Naše polazište je popraviti marginaliziran status osoba s posebnim potrebama i žena
starije životne dobi koje su u diskriminirajućem položaju bezuspješnog traženja posla
duži period vremena . Želja nam je uz pomoć Grada Sveta Nedelja organizirati i provoditi
Kreativne radionice stolarstva i dekupaža, cvjećarstva i aranžerstva te krojenja i šivanja s
tradicijskom kreativnom radionicom.U svrhu pokretanja posla proizvodnje i usluga

12. obavljamo razgovore s djelatnicima nadležnih institucija te radimo na daljnjem
okupljanju članstva kao i volonterskom organiziranju rada Kreativne radionice za učenike
i građane Svete Nedelje u prostoru Stare pošte i Osnovnim školama gradova Sveta
Nedelja i Zagreb.
2. Planiramo proizvoditi drvene uporabne predmete u unikatnoj dekupaž tehnici ( kutije,
tacne, stalke za novine i sl.), suvenire lutkica u tradicijskoj narodnoj nošnji, uzgajati
cvijeće i kreirati aranžmane od rezanog i suhog cvijeća. Ujedno planiramo pružati usluge
poduke izrade spomenutih artikala za cjelokupnu populaciju uključujući osobe s
posebnim potrebama koje trebaju individualizirani edukacijsko rehabilitacijski pristup.
3. Smatramo da upravo mi zbog osobnog znanja i iskustva, sposobnosti i predanosti
spomenutu poslovnu inicijativu možemo učiniti uspješnom u korist pojedinih članova kao
i cjelokupne zajednice a u cilju novih zapošljavanja i širenja poslovanja prema Zaštitnoj
radionici i Poduzeću.
4. Skrećemo Vam pažnju da naše članice imaju sve potrebne kvalifikacije, bogato
prethodno radno iskustvo ( čak i 27 punih godina u obrazovnom sustavu) te da se
kontinuirano cjeloživotno obrazuju u cilju dodatne profesionalne, tehničke i poslovne
edukacije.
5. Za sada posjedujemo jednu šivaču mašinu dobivenu od grada Sveta Nedelja. Koristimo ju
za obavljanje naših volonterskih aktivnosti za potrebe djece oboljele od malignih bolesti
u dogovoru s Udrugom „Jak kao Jakov“ kao i za aktivnosti suradnje s Osnovnim školama
a u skladu s Planovima i Programima nižih razreda .Koristimo staru pohabanu opremu u
vlasništvu članova Udruge : automobile, računala, printere, fotokopirne uređaje,
fotoaparate i videokamere kao i prostor stare pošte Grada Sveta Nedelja. Ovim putem
iskazujemo interes za novijom opremom kao i obećanim prostorom kuće na adresi
Jagnjić dol 112 gdje bismo u prikladnom okruženju nastavili raditi .
6. Voljni smo pružati i usluge kao i izrađivati proizvode. Potencijalni korisnici su naši
sugrađani koji su ujedno i naši potencijalni kolege ukoliko su u diskriminirajućoj skupini
osoba o kojima želimo voditi brigu i pružati pomoć i podršku. Poznato nam je kako
organizacije civilnog društva i grada Sveta Nedelja i grada Samobora kao i županije
oskudijevaju s ovakvim Programima. Njihove slabosti učinile su da smo upravo mi u
prednosti. Vjerujemo da će ljudi prepoznati našu kvalitetu i hrvatski proizvod i prihvatiti i
naše usluge i naše proizvode. Odlučni smo da usluge pružamo na području grada Sveta
Nedelja a da proizvode prodajemo od maloprodajnih dućana preko štandova, kućne
radinosti, vlastite radione, veleprodaje, direktne prodaje, sajmova i trgovačkih centara
diljem svijeta. O inicijativi namjeravamo obavještavati usmenim reklamama,
posjetnicama, novinskim umecima, plakatima i letcima, prospektima, poštom, oglasima u
novinama, natpisima na vozilima, reklamama na radiju i televiziji.
Za navedeno očekujemo izvore početnog kapitala iz poticaja Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje, proračunskih sredstava gradova Samobor i Sveta Nedelja, državnih

13. potpora i poticaja, fondova EU ,kredita ,posudbe od obitelji i prijatelja kao i inicijalnih
skromnih preostalih vlastitih novčanih sredstava.
Literatura:
Anderlić, V. (1912.) Socijologija. Đakovo:
Biskupska tiskara.
Anderlić, V. (1940.) Socijalni problemi I. Vukovar:
Tiskara “Novo Doba”.
Baloban, S. (2004.) Socijalni govor Crkve u Hrvatskoj.
Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
Baloban, S., Dugalić, V. (2004.) Neke oznake solidarnosti
u katoličkoj socijalnoj misli u
Hrvatskoj od 1900. do 1945. Bogoslovska
smotra, 74(2):493-538.
Batelja, J. (1990.) Živjeti iz vjere. Duhovni lik i
pastirska skrb kardinala Alojzija Stepinca.
Zagreb: Nadbiskupski duhovni stol.
Bauer, A (1931.) Okružnica od 25. 11. 1931. br.
8554. Katolički list, 82(48):577.
Bauer, A. (1933.) Provedbena naredba za organizaciju
karitativnog rada. Katolički list,
84(48):573-574.
Benigar, A. (1993.) Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal.
II. popravljeno i prošireno izdanje.
Zagreb: Glas Koncila – Hrvatska franjevačka
provincija sv. Ćirila i Metoda.
Dugalić, V. (2005.) Kršćanski Caritas i socijalna
politika. Diacovensia, 13(2):239-272.
Karitas nadbiskupije zagrebačke. (1934.) Vijesti
iz Središnjice. Karitas, 1(2):14-15.
Karitas nadbiskupije zagrebačke. (1934.a) Vijesti
iz Zajednice za grad Zagreb. Karitas,
1(2):15.
Karitas. (1934.) Jedna goruća potreba. Karitas,
1(2):9.
Katolički list. (1931.) Crkvene vijesti, Ljetni dani
Crvenog Križa. Katolički list, 82(21):261.
Katolički list. (1931.a) Crkvene vijesti, Zimski
dani Crvenog Križa. Katolički list, 82(6):70.
Katolički list. (1931.b) Otvorenje novog sirotišta
na Vrhovcu. Katolički list, 82(42):515.
Katolički list. (1932.) Crkvene vijesti, Ljetni dani
Crvenog Križa. Katolički list, 83(22):275.
Katolički list. (1932.a) Dosadašnji rezultati karitativne
akcije zagrebačkog svećenstva. Katolički
list, 83(4):46.
Katolički list. (1932.b) Dosadašnji rezultati karitativne
akcije zagrebačkog svećenstva. Katolički
list, 83(10):120.

14. Katolički list. (1933.) Statut za karitativni rad
u nadbiskupiji zagrebačkoj. Katolički list,
84(43):514-515.
Katolički list. (1934.) Osvrt na karitativnu djelatnost
crkve. Katolički list, 85(4):43-44.
Nuk, V. (1931.) Župnik i Caritas, u: Katolički list,
82(50):617-619.
Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije. (1931.)
Katolički episkopat svome narodu sa Biskupske
Konferencije održane u Zagrebu od 12.-16.
oktobra 1931. Službeni vjesnik Zagrebačke
nadbiskupije, 18(2):22
Stepinac, A. (1941.) Govor preuzv. Nadbiskupa
prigodom tjedna za ‘zimsku pomoć’. Katolički
list, 92(2):13-14.
Valković, M. (1994.) Socijalni nauk Crkve i socijalna
politika. Revija za socijalnu politiku,
Linkovi: 1. Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj
https://www.youtube.com/watch?v=qfA1NGzLXEA
2. Katolička crkva
https://www.youtube.com/watch?v=ODa2K1hJF3o
3. Nedjelja Caritasa
https://www.youtube.com/watch?v=hlMYnFS83nc
4. Značaj, uloga i status civilnog društva u Hrvatskoj 29.6.2012. DIO 1/2
https://www.youtube.com/watch?v=or6OnAijnVo
5.MLADI POKREĆU SVIJET: Civilno društvo @ Kkc Pixel, gost: Udruga Kopriva
https://www.youtube.com/watch?v=O7g-Px9ciu8
6. Radionica Civitas Dyn@mo, u Koprivnici 18.9.2013.
https://www.youtube.com/watch?v=agCz_iJHdA8