...........................................
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
............................................
                Vasko Popa (1922 – 1991)
Lekovito bilje
Upotreba biljaka u lečenju bolesti stara je koliko i čovečanstvo.
Pisani dokumenti o upotrebi biljaka u lekovite svrhe postoje
7000 godina.
Najstariji pisani dokument o upotrebi lekovitog bilja za izradu
lekova i za lečenje je pronađen na sumerskoj glinenoj pločici iz
Nipura, staroj skoro 5000 godina, u kojoj se nalazi 12 recepata
za izradu lekova.
Grci počinju sa upotrebom lekovitih biljaka oko 400 god. p.n.e.
Dok Rimljani oko 50 godine nove ere šire kulturno gajenje i
upotrebu lekovitih biljka kroz celu imperiju.
Jedna od najpoznatijih biljaka koja se u prošlosti koristila za
ublažavanje bolova bila je vrba. Zbog lekovitih svojstava njena
upotreba je i danas, i u tradicionalnoj medicini i farmaceutskoj
industriji, veoma zastupljena.
Kora vrbe
Vrba se vekovima koristila u tradicionalnoj medicini, jer
njena kora sadrži salicin koji u organizmu prelazi u salicilnu
kiselinu-supstancu koja je po lekovitosti veoma slična
aspirinu, a pri tom ima dugotrajnije dejstvo.
Kod antičkih Grka je zabeleženo da je kora bele vrbe (Salix
alba) korišdena kao sredstvo za lečenje groznice.
                      Poznato je da je oko 400 god. pre
                      n.e. Hipokrat (440-377 pre n.e.), začetnik
                      medicine, preporučivao korišdenje
                      gorkog praha dobijenog iz kore i
                      listova vrbe radi olakšavanja bolova,
                      umanjenja groznice i bolova kod
                      porođaja.
Beli gorki prah se kao lek spominje u tekstovima antičkog
Sumera, Libana i Asirije, a koristili su ga i Čiroki indujanci i
drugi američki starosedioci. Unutrašnja kora vrbe se
koristila za smanjivanje bolova kod različitih bolesti
Edvard Ston (1702–1768) je 1763. godine uspeo da otkrije
aktivni sastojak aspirina iz kore vrbe.
Francuski farmaceut Henri Leru i italijanski hemičar Rafaele
Pirija su 1828. godine izolovali aktivni sastojak vrbine kore,
nazvan salicin (prema latinskom nazivu za belu vrbu - Salix
alba).
Pirija je dobijenu kristalnu supstancu uspeo da prevede u
šeder i drugu komponentu, koja je oksidacijom dala salicilnu
kiselinu.
1839. godine iz biljke Filipendula ulmaria nemači hemičari su
izolovali salicilnu kiselinu. Iako je njihov ekstrakt imao neke
pozitivne učinke, izazivao je stomačne probleme kao što su
iritacija, krvarenje, dijareja i smrt ako je konzumiran u velikim
dozama.
1853. godine francuski hemičar Čarls Frederik Gerhardt je prvi
napravio acetilsalicilnu kiselinu - Pomešao je acetil hlorid sa
natrijumovim solima salicilne kiseline (natrijum salicilat).
Usledila je burna reakcija, a rezultirajuda tečnost je brzo
otvrdnula. Gerhardt je dobijenu supstancu nazvao salicil-acetni
anhidrid.
                   STRUKTURNA FORMULA
1859, von Gilm je uspeo da dobije analitički čistu
acetilsalicilnu kiselinu (koju je nazivao acetilisana salicilna
kiselina) putem reakcije salicilne kiseline i acetil hlorida.

                     STRUKTURNE FORMULE

        salicilna kiselina                 acetil hlorid
1859. godine nemački hemičar Herman Kolbe je osmislio
potupak dobijanja salicilne kiseline i uveo je u hemiju pojam
SINTEZA.
                 KОЛБЕОВА РЕАКЦИЈА АСПИРИНА




                                       natrijumov                 salicilna
                                        salicilat                 kiselina




   salicilna kiselina   acetanhidrid   acetilsalicilna kiselina

                                        ASPIRIN
1869, naučnici Šroder, Prinzhorn i Kraut ponovili su sinteze koje
su izveli Gerhardt (sa natrijum salicilatom) i von Gilm (sa
salicilnom kiselinom) i došli su do zaključka da obe reakcije daju
istu supstancu - acetilsalicilnu kiselinu C9H8O4




     Proizvodnja salicilne kiseline Kolbe-Šmitovom sintezom
1897. godine Feliks Hofman je uspeo da sintetičkim putem
dobije supstancu (sintetizovao je stabilnu formu praha ASA)
koja je vremenom postala najviše korišden lek u istoriji.
Jedinjenje je kasnije nazvano aspirin:
a - od acetline grupe,
spir - od spiraea - cvetam, i
in - uobičajeni završetak imena lekova u to vreme
6. marta, 1899 Bayer je ovo ime registrovao kao robnu marku.
HRONOLOGIJA XX VEKA
 1915. godine aspirin je postao je dostupan za upotrebu bez
recepta i počeo se proizvoditi u tabletnoj formi

1917. godine istekao američki patent na aspirin u posedu Bayer-a

1918. godine je masovno korišden u vreme izbijanja pandemije
španskog gripa

1920-tih godina koristi se za lečenje bolova koji potiču od
reumatizma, neuralgije i lumbaga

1948. godine doktor Lorens Krejven je zapazio da 400 muškaraca
koji su koristili aspirin nisu doživeli srčani napad (1 tableta
aspirina dnevno kao prevencija od mogudeg srčanog udara)
1952. godine dozvoljeno je deci da žvadu aspirin
1969. godine aspirin se našao u setu lekova koje su koristili
astronauti “Apola”
Ranih 1970-tih godina svet medicine počeo je da shvata kako
funkcioniše aspirin ( inhibira prostaglandin)

1984. godine primena Toleraid® sloja (glatki sloj) omogudila je
da se tableta aspirina lakše proguta
1988. godine FDA (Food and Drug Administration - Administracija
za hranu i lekove) je prdložila da se aspirin uvede kao prevencija
za sprečavanje infarkta miokarda i kao prevencija u lečenju drugih
srčanih oboljenja
***Od 1988. do danas - proširen je i komercijalizovan spektar
upotrebe aspirina u prevenciji i lečenju različitih bolesti
Bezbroj je priča o vrbi, lepih i ružnih, veselih i tužnih.

Što je kod naroda na obalama Sredozemnog mora maslina, kod
Arapa palma, to je kod severnih naroda Evrope vrba.

Jedna od bezbroj priča se vezuje i za crkveni praznik Cveti,
odnosno Vrbicu, kada se od grančica dobijenih u crkvi plete venac
koji stoji do ikone sve do naredne godine.

Jedno je sigurno, i u prošlosti i danas, i kod drugih i kod nas, ona
je korišdena, i koristi se ne bi li se ljudi oslobodili groznice,
glavobolje i ostalih muka.
Sama vrba stoji nad morem na steni
Rasplela je kosu zelenu i dugu,
Naliči na nimfu koja je prokleta,
Da postane drvo i da šumi tugu.
                                Jovan Dudič (1871 – 1943)

http://politikin-zabavnik.rs/pz/tekstovi/bela-krhka-i-zalosna
http://tesla.rcub.bg.ac.rs/~mrsasha/muzika/muzika.html
SPASONOSNI
 BELI PRAH
VRBINE KORE
ASPIRIN




Fabrički zaštideni nazivi: Bospyrin 100, Acisal, Andol, Aspirin, Nibol

      http://inventors.about.com/library/inventors/blaspirin.htm

Kora vrbe kroz istoriju

  • 2.
    ........................................... Slavuja tvojih danije Vrbe ne bi nikad Nežne preko praga prešle ............................................ Vasko Popa (1922 – 1991)
  • 3.
    Lekovito bilje Upotreba biljakau lečenju bolesti stara je koliko i čovečanstvo. Pisani dokumenti o upotrebi biljaka u lekovite svrhe postoje 7000 godina. Najstariji pisani dokument o upotrebi lekovitog bilja za izradu lekova i za lečenje je pronađen na sumerskoj glinenoj pločici iz Nipura, staroj skoro 5000 godina, u kojoj se nalazi 12 recepata za izradu lekova. Grci počinju sa upotrebom lekovitih biljaka oko 400 god. p.n.e. Dok Rimljani oko 50 godine nove ere šire kulturno gajenje i upotrebu lekovitih biljka kroz celu imperiju. Jedna od najpoznatijih biljaka koja se u prošlosti koristila za ublažavanje bolova bila je vrba. Zbog lekovitih svojstava njena upotreba je i danas, i u tradicionalnoj medicini i farmaceutskoj industriji, veoma zastupljena.
  • 4.
    Kora vrbe Vrba sevekovima koristila u tradicionalnoj medicini, jer njena kora sadrži salicin koji u organizmu prelazi u salicilnu kiselinu-supstancu koja je po lekovitosti veoma slična aspirinu, a pri tom ima dugotrajnije dejstvo. Kod antičkih Grka je zabeleženo da je kora bele vrbe (Salix alba) korišdena kao sredstvo za lečenje groznice. Poznato je da je oko 400 god. pre n.e. Hipokrat (440-377 pre n.e.), začetnik medicine, preporučivao korišdenje gorkog praha dobijenog iz kore i listova vrbe radi olakšavanja bolova, umanjenja groznice i bolova kod porođaja.
  • 5.
    Beli gorki prahse kao lek spominje u tekstovima antičkog Sumera, Libana i Asirije, a koristili su ga i Čiroki indujanci i drugi američki starosedioci. Unutrašnja kora vrbe se koristila za smanjivanje bolova kod različitih bolesti Edvard Ston (1702–1768) je 1763. godine uspeo da otkrije aktivni sastojak aspirina iz kore vrbe. Francuski farmaceut Henri Leru i italijanski hemičar Rafaele Pirija su 1828. godine izolovali aktivni sastojak vrbine kore, nazvan salicin (prema latinskom nazivu za belu vrbu - Salix alba). Pirija je dobijenu kristalnu supstancu uspeo da prevede u šeder i drugu komponentu, koja je oksidacijom dala salicilnu kiselinu.
  • 6.
    1839. godine izbiljke Filipendula ulmaria nemači hemičari su izolovali salicilnu kiselinu. Iako je njihov ekstrakt imao neke pozitivne učinke, izazivao je stomačne probleme kao što su iritacija, krvarenje, dijareja i smrt ako je konzumiran u velikim dozama.
  • 7.
    1853. godine francuskihemičar Čarls Frederik Gerhardt je prvi napravio acetilsalicilnu kiselinu - Pomešao je acetil hlorid sa natrijumovim solima salicilne kiseline (natrijum salicilat). Usledila je burna reakcija, a rezultirajuda tečnost je brzo otvrdnula. Gerhardt je dobijenu supstancu nazvao salicil-acetni anhidrid. STRUKTURNA FORMULA
  • 8.
    1859, von Gilmje uspeo da dobije analitički čistu acetilsalicilnu kiselinu (koju je nazivao acetilisana salicilna kiselina) putem reakcije salicilne kiseline i acetil hlorida. STRUKTURNE FORMULE salicilna kiselina acetil hlorid
  • 9.
    1859. godine nemačkihemičar Herman Kolbe je osmislio potupak dobijanja salicilne kiseline i uveo je u hemiju pojam SINTEZA. KОЛБЕОВА РЕАКЦИЈА АСПИРИНА natrijumov salicilna salicilat kiselina salicilna kiselina acetanhidrid acetilsalicilna kiselina ASPIRIN
  • 10.
    1869, naučnici Šroder,Prinzhorn i Kraut ponovili su sinteze koje su izveli Gerhardt (sa natrijum salicilatom) i von Gilm (sa salicilnom kiselinom) i došli su do zaključka da obe reakcije daju istu supstancu - acetilsalicilnu kiselinu C9H8O4 Proizvodnja salicilne kiseline Kolbe-Šmitovom sintezom
  • 11.
    1897. godine FeliksHofman je uspeo da sintetičkim putem dobije supstancu (sintetizovao je stabilnu formu praha ASA) koja je vremenom postala najviše korišden lek u istoriji. Jedinjenje je kasnije nazvano aspirin: a - od acetline grupe, spir - od spiraea - cvetam, i in - uobičajeni završetak imena lekova u to vreme 6. marta, 1899 Bayer je ovo ime registrovao kao robnu marku.
  • 12.
    HRONOLOGIJA XX VEKA 1915. godine aspirin je postao je dostupan za upotrebu bez recepta i počeo se proizvoditi u tabletnoj formi 1917. godine istekao američki patent na aspirin u posedu Bayer-a 1918. godine je masovno korišden u vreme izbijanja pandemije španskog gripa 1920-tih godina koristi se za lečenje bolova koji potiču od reumatizma, neuralgije i lumbaga 1948. godine doktor Lorens Krejven je zapazio da 400 muškaraca koji su koristili aspirin nisu doživeli srčani napad (1 tableta aspirina dnevno kao prevencija od mogudeg srčanog udara)
  • 13.
    1952. godine dozvoljenoje deci da žvadu aspirin 1969. godine aspirin se našao u setu lekova koje su koristili astronauti “Apola” Ranih 1970-tih godina svet medicine počeo je da shvata kako funkcioniše aspirin ( inhibira prostaglandin) 1984. godine primena Toleraid® sloja (glatki sloj) omogudila je da se tableta aspirina lakše proguta 1988. godine FDA (Food and Drug Administration - Administracija za hranu i lekove) je prdložila da se aspirin uvede kao prevencija za sprečavanje infarkta miokarda i kao prevencija u lečenju drugih srčanih oboljenja ***Od 1988. do danas - proširen je i komercijalizovan spektar upotrebe aspirina u prevenciji i lečenju različitih bolesti
  • 14.
    Bezbroj je pričao vrbi, lepih i ružnih, veselih i tužnih. Što je kod naroda na obalama Sredozemnog mora maslina, kod Arapa palma, to je kod severnih naroda Evrope vrba. Jedna od bezbroj priča se vezuje i za crkveni praznik Cveti, odnosno Vrbicu, kada se od grančica dobijenih u crkvi plete venac koji stoji do ikone sve do naredne godine. Jedno je sigurno, i u prošlosti i danas, i kod drugih i kod nas, ona je korišdena, i koristi se ne bi li se ljudi oslobodili groznice, glavobolje i ostalih muka.
  • 15.
    Sama vrba stojinad morem na steni Rasplela je kosu zelenu i dugu, Naliči na nimfu koja je prokleta, Da postane drvo i da šumi tugu. Jovan Dudič (1871 – 1943) http://politikin-zabavnik.rs/pz/tekstovi/bela-krhka-i-zalosna
  • 16.
  • 17.
  • 18.
    ASPIRIN Fabrički zaštideni nazivi:Bospyrin 100, Acisal, Andol, Aspirin, Nibol http://inventors.about.com/library/inventors/blaspirin.htm