Lekovito bilje
Upotreba biljakau lečenju bolesti stara je koliko i čovečanstvo.
Pisani dokumenti o upotrebi biljaka u lekovite svrhe postoje
7000 godina.
Najstariji pisani dokument o upotrebi lekovitog bilja za izradu
lekova i za lečenje je pronađen na sumerskoj glinenoj pločici iz
Nipura, staroj skoro 5000 godina, u kojoj se nalazi 12 recepata
za izradu lekova.
Grci počinju sa upotrebom lekovitih biljaka oko 400 god. p.n.e.
Dok Rimljani oko 50 godine nove ere šire kulturno gajenje i
upotrebu lekovitih biljka kroz celu imperiju.
Jedna od najpoznatijih biljaka koja se u prošlosti koristila za
ublažavanje bolova bila je vrba. Zbog lekovitih svojstava njena
upotreba je i danas, i u tradicionalnoj medicini i farmaceutskoj
industriji, veoma zastupljena.
4.
Kora vrbe
Vrba sevekovima koristila u tradicionalnoj medicini, jer
njena kora sadrži salicin koji u organizmu prelazi u salicilnu
kiselinu-supstancu koja je po lekovitosti veoma slična
aspirinu, a pri tom ima dugotrajnije dejstvo.
Kod antičkih Grka je zabeleženo da je kora bele vrbe (Salix
alba) korišdena kao sredstvo za lečenje groznice.
Poznato je da je oko 400 god. pre
n.e. Hipokrat (440-377 pre n.e.), začetnik
medicine, preporučivao korišdenje
gorkog praha dobijenog iz kore i
listova vrbe radi olakšavanja bolova,
umanjenja groznice i bolova kod
porođaja.
5.
Beli gorki prahse kao lek spominje u tekstovima antičkog
Sumera, Libana i Asirije, a koristili su ga i Čiroki indujanci i
drugi američki starosedioci. Unutrašnja kora vrbe se
koristila za smanjivanje bolova kod različitih bolesti
Edvard Ston (1702–1768) je 1763. godine uspeo da otkrije
aktivni sastojak aspirina iz kore vrbe.
Francuski farmaceut Henri Leru i italijanski hemičar Rafaele
Pirija su 1828. godine izolovali aktivni sastojak vrbine kore,
nazvan salicin (prema latinskom nazivu za belu vrbu - Salix
alba).
Pirija je dobijenu kristalnu supstancu uspeo da prevede u
šeder i drugu komponentu, koja je oksidacijom dala salicilnu
kiselinu.
6.
1839. godine izbiljke Filipendula ulmaria nemači hemičari su
izolovali salicilnu kiselinu. Iako je njihov ekstrakt imao neke
pozitivne učinke, izazivao je stomačne probleme kao što su
iritacija, krvarenje, dijareja i smrt ako je konzumiran u velikim
dozama.
7.
1853. godine francuskihemičar Čarls Frederik Gerhardt je prvi
napravio acetilsalicilnu kiselinu - Pomešao je acetil hlorid sa
natrijumovim solima salicilne kiseline (natrijum salicilat).
Usledila je burna reakcija, a rezultirajuda tečnost je brzo
otvrdnula. Gerhardt je dobijenu supstancu nazvao salicil-acetni
anhidrid.
STRUKTURNA FORMULA
8.
1859, von Gilmje uspeo da dobije analitički čistu
acetilsalicilnu kiselinu (koju je nazivao acetilisana salicilna
kiselina) putem reakcije salicilne kiseline i acetil hlorida.
STRUKTURNE FORMULE
salicilna kiselina acetil hlorid
9.
1859. godine nemačkihemičar Herman Kolbe je osmislio
potupak dobijanja salicilne kiseline i uveo je u hemiju pojam
SINTEZA.
KОЛБЕОВА РЕАКЦИЈА АСПИРИНА
natrijumov salicilna
salicilat kiselina
salicilna kiselina acetanhidrid acetilsalicilna kiselina
ASPIRIN
10.
1869, naučnici Šroder,Prinzhorn i Kraut ponovili su sinteze koje
su izveli Gerhardt (sa natrijum salicilatom) i von Gilm (sa
salicilnom kiselinom) i došli su do zaključka da obe reakcije daju
istu supstancu - acetilsalicilnu kiselinu C9H8O4
Proizvodnja salicilne kiseline Kolbe-Šmitovom sintezom
11.
1897. godine FeliksHofman je uspeo da sintetičkim putem
dobije supstancu (sintetizovao je stabilnu formu praha ASA)
koja je vremenom postala najviše korišden lek u istoriji.
Jedinjenje je kasnije nazvano aspirin:
a - od acetline grupe,
spir - od spiraea - cvetam, i
in - uobičajeni završetak imena lekova u to vreme
6. marta, 1899 Bayer je ovo ime registrovao kao robnu marku.
12.
HRONOLOGIJA XX VEKA
1915. godine aspirin je postao je dostupan za upotrebu bez
recepta i počeo se proizvoditi u tabletnoj formi
1917. godine istekao američki patent na aspirin u posedu Bayer-a
1918. godine je masovno korišden u vreme izbijanja pandemije
španskog gripa
1920-tih godina koristi se za lečenje bolova koji potiču od
reumatizma, neuralgije i lumbaga
1948. godine doktor Lorens Krejven je zapazio da 400 muškaraca
koji su koristili aspirin nisu doživeli srčani napad (1 tableta
aspirina dnevno kao prevencija od mogudeg srčanog udara)
13.
1952. godine dozvoljenoje deci da žvadu aspirin
1969. godine aspirin se našao u setu lekova koje su koristili
astronauti “Apola”
Ranih 1970-tih godina svet medicine počeo je da shvata kako
funkcioniše aspirin ( inhibira prostaglandin)
1984. godine primena Toleraid® sloja (glatki sloj) omogudila je
da se tableta aspirina lakše proguta
1988. godine FDA (Food and Drug Administration - Administracija
za hranu i lekove) je prdložila da se aspirin uvede kao prevencija
za sprečavanje infarkta miokarda i kao prevencija u lečenju drugih
srčanih oboljenja
***Od 1988. do danas - proširen je i komercijalizovan spektar
upotrebe aspirina u prevenciji i lečenju različitih bolesti
14.
Bezbroj je pričao vrbi, lepih i ružnih, veselih i tužnih.
Što je kod naroda na obalama Sredozemnog mora maslina, kod
Arapa palma, to je kod severnih naroda Evrope vrba.
Jedna od bezbroj priča se vezuje i za crkveni praznik Cveti,
odnosno Vrbicu, kada se od grančica dobijenih u crkvi plete venac
koji stoji do ikone sve do naredne godine.
Jedno je sigurno, i u prošlosti i danas, i kod drugih i kod nas, ona
je korišdena, i koristi se ne bi li se ljudi oslobodili groznice,
glavobolje i ostalih muka.
15.
Sama vrba stojinad morem na steni
Rasplela je kosu zelenu i dugu,
Naliči na nimfu koja je prokleta,
Da postane drvo i da šumi tugu.
Jovan Dudič (1871 – 1943)
http://politikin-zabavnik.rs/pz/tekstovi/bela-krhka-i-zalosna