Istarski razvod je dokument iz XIII. i XIV. stoljeća koji uspostavlja granice između posjeda akvilejskog patrijarha, Venecije i pazinske grofovije, pisan na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Također se opisuju politički i gospodarski razvoj srednjovjekovne Bosne, uključujući utemeljitelje bosanske dinastije i važnost franjevaca u povijesti. Vjernici crkve bosanske, poznati kao krstjani, odbacuju materijalizam i održali su se sve do dolaska Osmanlija.