Др Љубинка Шкодрић, Судбина архивске грађе краља Александра ОбреновићаArhivistika
Posle Majskog prevrata 1903. godine pokrenuto je pitanje dalje sudbine poverljive arhivske građe koja se nalazila u kasi kralja Aleksandra Obrenovića. Državni arhivar dr Mihailo Gavrilović je već u junu 1903. godine uputio zahtev da se ova arhivska građa preda Državnoj arhivi (danas Državnom arhivu Srbije). Primopredaja je izvršena 1908. godine s tim što je arhivska građa trebalo da ostane zapečaćena dok vlada ne donese odluku o njenom otvaranju. Tokom Prvog svetskog rata, sve zaraćene strane pokazivale su zainteresovanost za ovaj materijal, ali se usled ratnih zbivanja tokom 1915. godine arhivskoj građi iz kase kralja Aleksandra gubi trag, da bi u međuratnom periodu bili pronađeni i prikupljeni njeni delovi.
U radu je izvršen pokušaj da se utvrdi sadržina arhivske građe koja se nalazila u kasi kralja Aleksandra Obrenovića i da se rekonstruiše njena sudbina tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Posebna pažnja posvećena je analizi politike državnih vlasti, stavova političkih i javnih ličnosti, kao i aktivnosti i zalaganja arhivskih predstavnika za očuvanje i zaštitu ove vredne, ali politički osetljive i poverljive arhivske građe.
Др Љубинка Шкодрић, Судбина архивске грађе краља Александра ОбреновићаArhivistika
Posle Majskog prevrata 1903. godine pokrenuto je pitanje dalje sudbine poverljive arhivske građe koja se nalazila u kasi kralja Aleksandra Obrenovića. Državni arhivar dr Mihailo Gavrilović je već u junu 1903. godine uputio zahtev da se ova arhivska građa preda Državnoj arhivi (danas Državnom arhivu Srbije). Primopredaja je izvršena 1908. godine s tim što je arhivska građa trebalo da ostane zapečaćena dok vlada ne donese odluku o njenom otvaranju. Tokom Prvog svetskog rata, sve zaraćene strane pokazivale su zainteresovanost za ovaj materijal, ali se usled ratnih zbivanja tokom 1915. godine arhivskoj građi iz kase kralja Aleksandra gubi trag, da bi u međuratnom periodu bili pronađeni i prikupljeni njeni delovi.
U radu je izvršen pokušaj da se utvrdi sadržina arhivske građe koja se nalazila u kasi kralja Aleksandra Obrenovića i da se rekonstruiše njena sudbina tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Posebna pažnja posvećena je analizi politike državnih vlasti, stavova političkih i javnih ličnosti, kao i aktivnosti i zalaganja arhivskih predstavnika za očuvanje i zaštitu ove vredne, ali politički osetljive i poverljive arhivske građe.
2. О музеју
Од оснивања Музеја до данас стручно се прикупљају и проучавају музејски
предмети и етногенетски процеси, традиционална материјална култура,
друштвени односи и породични живот, обичаји, веровања и народно
стваралаштво.
6. Конак кнегиње Љубице је једна од
малог броја сачуваних зграда из
времена прве владавине кнеза
Милоша Обреновића. Грађен је у
периоду 1829–1831, по плановима
Хаџи Николе Живковића, званичног
кнежевог градитеља. Замишљен је да
буде репрезентативни двор српске
владајуће династије Обреновић.
Међутим, због близине Турака кнез
Милош је мало боравио у њему.
Своју примарну намену Конак је остварио током прве владавине кнеза Михаила (1839–
1842), када је служио као његова резиденција.
Након протеривања Обреновића из Србије (1842) зграду су у наредних сто тридесет
година користиле и према својим потребама уређивале различите државне
институције. Седамдесетих година 20. века управа града Београда одлучила је да
зграда Конака, у складу са својим историјским, уметничким и споменичким наслеђем,
добије нову намену и постане музеј. После санације и реконструкције зграда је 1980.
ушла у састав Музеја града Београда, а у септембру исте године отворена је стална
музејска поставка „Ентеријери београдских кућа 19. века“.
КОНАК КНЕГИЊЕ ЉУБИЦЕ