19. ФИЗИЧКО – ХЕМИЈСКА СВОЈСТВА ЈЕДИНСТВЕНА У ПРИРОДИ
мала молекулска
тежина – течно
стање захваљујући
посебној структури
молекула
поларност
молекула –
ковалентна веза
са асиметричном
дистрибуцијом
електрона
максимална густина на 4°С
висока специфична
топлота- прима огромну
количину топлоте уз мало
повећање температуре
висок топлотни капацитет -
топлотни изолатор
висок површински напон -
кохезија и адхезија;
капиларност
кристална
структура
чврстог
агрегатног
стања - лед
лакши од воде
због велике
запремине
20. FIZIČKO – HEMIJSKA SVOJSTVA VODE
Voda ima osobinu da
se jonizuje – na H+ i
OH- jone.
U čistoj vodi broj H+ jona je jednak broju jona OH-. Rastvor koji ima
više jona H+ je kiseo, dok je rastvor sa više jona OH- bazan. Kiseli
rastvor ima pH manji od 7, bazni iznad 7, dok je neutralan sa pH=7.
Molekul vode je
polaran – grade se
vodonične veze
Molekul vode se sastoji od dva atoma vodonika, koji donose po jedan
elektron atomu kiseonikaka sa šest elektrona, čineći kovalentnu vezu.
Međutim, elektroni se kreću bliže atomu kiseonikaka, pa taj deo
molekula poseduje nagativni naboj (dipolni momenat), a onaj deo s
atomima vodonika je pozitivan
Voda poseduje veliki
kapacitet primanja
toplote (specifična
toplota)
Radi savladavanja vodonikovih veza mora se utrošiti mnogo veća
količina toplote pri promeni agregatnog stanja. Voda se greje i hladi
pet puta sporije od kopna, što znatno utiče na klimu.
Voda je najgušća na
+4°C; pri smrzavanju
dolazi do širenja, a ne
skupljanja vode
Led je lakši od vode i hvata se samo na površini. To omogućava
organizmima koji žive ispod da prežive hladnu zimu. Ako bi se voda
skupljala, led bi bio teži i tonuo bi. Postepeno bi se sva voda pretvorila
u led i Zemlja bi se na kraju potpuno zamrzla.
Visok površinski
napon
Zbog niza vodoničnih veza, molekuli vode su čvrsto privučeni jedni
drugima, pa je teško probiti površinu tečne vode (leti se mogu videti
mnogi insekti kako hodaju preko površine raznih vodnih površina).
Velika površinski napon vode je razlog da se voda zatvorena u
cevčicama malog prečnika penje nagore (kapilarnost). Prodiranje
vode u biljne sudove, kao i zadržavanje vode u malim pukotinama
između čestica tla moguće je upravo zbog velikog površinskog
napona.
22. UUllooggee ii zznnaaččaajj vvooddee
Ona je univerzalni
rastvarač
U vodi se rastvara najveći broj materija. Materije rastvorljive u
vodi nazivaju se hidrofilne (vole vodu), a one koje se ne
rastvaraju su hidrofobne (boje se vode).
Idealni metabolički
medijum
Metabolizam je ukupan promet materije i energije . Sve hemijske
reakcije u organizmu se odvijaju u uskom rasponu pH, između 6 i
8 (izuzetak je varenje u želucu čoveka i životinja, koje se odvija
pri pH oko 2). Čista voda ima pH=7 (neutralna je).
Transportna uloga
vode
Lako prenošenje materija koje se u njoj rastvaraju (aminokiseline,
šećeri, proteini) kroz samu ćeliju i iz jedne ćelije u drugu.
Voda ima ulogu i u
termoregulaciji
(održavanju stalne
telesne temperature
kod ptica i sisara).
Znojenjem se snižava telesna temperatura. Oko 1,5 l vode za 24
časa čovek izgubi preko znoja. Kao bezbojna tečnost, voda
propušta vidljivi deo Sunčevog spektra, a apsorbuje deo
infracrvenog zračenja, pa je stoga dobar toplotni izolator.
Voda učestvuje u
osmoregulaciji
(održavanje stalnog
osmotskog pritiska)
Kada u ćelijama čoveka, a pre svega u krvi, dođe do gubitka
vode povećava se osmotski pritisak (pritisak soli rastvorenih u
vodi), jer se povećala koncentracija soli. Krv zgusnuta za 1%,
koja kroz kapilare pritiče u mozak, izvodi iz ravnoteže nervne
ćelije centra u hipotalamusu. Sledi nekoliko nervnih reakcija i
onda osetimo žeđ
24. ЧЕТИРИ ГЛАВНА ТИПА МАКРОМОЛЕКУЛА КОЈИ СЕ
НАЛАЗЕ У ЋЕЛИЈИ
БИО
ЕЛЕМЕН
МОНОМЕРИ
-МАКРО
ТИ
(Градивни
МОЛЕКУЛ
блокови)
ПОЛИМЕР ПРИМЕР УЛОГА
Угљени
хидрати
C, H, O Моносахариди
Прости
шећери (10)
пполи
сахарид
сскроб,
гликоген,
целулоза,
хитин
Депои
енергије,
структурна
(ћелијски
зидови,
егзоскелет)
Липиди C, H, O,
Р
Масне
киселине (10)
и глицерол
// ммасти, уља,
стероиди,
фосфо
липиди
Депои
енергије,
структурна
(ћелијска
мембрана)
Протеини C, H, O,
N, S
Амино
киселине (20)
поли
пептид
Кератин,
пепсин,
инсулин
Структурна
Ензими
Хормони
Антитела
Нуклеинске
киселине
C, H, O,
P, N
Нуклеотиди (5) ппооллииннууккллееоо
ттиидд
DNA, RNA Информацио
на
42. Opšta
struktura
amino kiselina
Amino grupa
(-NH2)
Karboksilna grupa (-COOH)
-R ostatak ima različitu ssttrruukkttuurruu ii oossoobbiinnee
((rraassttvvoorrlljjiivvoosstt,, nnaaeelleekkttrriissaannjjee,, eelleemmeennttaarrnnii ssaassttaavv))
45. PRIMARNA
STRUKTURA
SEKUNDARNA
STRUKTURA
TERCIJARNA
STRUKTURA
- β paralelne ploče
Dva ili više
polipeptidna
lanca
KVATERNERNA
STRUKTURA
Uvijeni lanac
- α heliks
- nepravilno
klupče
linearna sekvenca amino kiselina
46.
47.
48. Vodonične veze
- α heliks β paralelne
ploče
elektrostatičke
veze
hidrofobne veze
koordinatne veze
metalnih jona
66. Razlike molekula RNK i DNK
RNK
• molekul je
jednolančan,
• sadrži šećer
ribozu u
nukleotidima
• umesto timina,
sadrži uracil.
DNK
• molekul je
dvolančan,
• sadrži šećer
dezoksiribozu u
nukleotidima