1. SaZetak
insteinovi pristalice iskrivili su povijesne dinjenice. Albert Einstein (1879-
1955), <Osoba stoljeio magazina Time, napisao je dugu raspravu o spe-
cijalnoj teoriji relativnosti (zapravo se zvala <O elektrodinamici tijela u
kretanju, 1905.), ne navodeii nikakve izvore. Mnoge od kljudnih ideja
koje je predstavio bile su poznate Lorentzu (na primjer, Lorentzova transformacija)
i Poincardu prije nego Stoje Einstein 1905. napisao svoju slavnu raspravu.
Kao Sto je bilo tipidno za Einsteina, on nije otkrivao teorije; samo ih je prisva-
jao. Uzeo je postojeii korpus znanja, izabrao ideje koje su mu se svidale, a zatim
ih umetnuo u pridu o svom doprinosu specijalnoj relativnosti. To je udinjeno uz
puno znanje i pristanak mnogih njegovih kolega, kao Sto su urednici Annalen der
Physik.
Najprepoznatljivija jednadZba svih vremena je E: mc2. Prema konvenciji, pripi-
suje se iskljudivo Albertu Einsteinu (1905). Medutim, pretvaranje tvari u energiju i
energije u tvar bilo je poznato joS Sir Isaacu Newtonu (<Grubotvarna tijela i svje-
tlost pretvorivi su jedno u drugo...>, 1104.). JednadZba se moZe pripisati S. Tolveru
Prestonu ( 1 875), Julesu Henriu Poincardu ( 1 900; prema Brownu, 1967 .) i Olintu De
Prettou (1904.) prije Einsteina. Buduii da Einstein nikada nije ispravno izveo E :
mc2 (Ives, 1952.), dini se da nema nidega Sto bi tu jednadlbu povezivalo s bilo dirne
Sto je izvorno Einsteinovo.
Selektivno predstavljaju6i podatke o pomrdini 1919. tako da navodno podrZavaju
<Einsteinovu> opiu teoriju relativnosti, Afthur Eddington izveo je jednu od zasi-
gurno najve6ih znanstvenih prijevara 20. stoljeia. Njegovo bezrezervno pruZanje
podr5ke Einsteinu iskrivilo je tok povijesti. Eddingtona nije toliko zanimalo provje-
ravanje teorije, koliko je Zelio okruniti Einsteina kao kralja znanosti.
Zajednicafizilara, moLda i nesvjesno, upustila se u neku vrstu prijevare i tihe za-
vjere; to je bio nusprodukt jednostavnog pasivnog promatranja hiperinflacije Ein-
steinovih zasluga i reputacije. Ta Sutnja iSla je na korist svima koji su podrZavali
Einsteina.
Uvod
Znanost je, po samoj svojoj prirodi, uskih horizonata. Opdenito uzev5i, kemidari
ditaju i pi5u o kemiji, biolozi ditaju i piSu o biologiji, a fizidari ditaju i piSu o fizici.
Ali moZda se svi natjedu za isti istraZivadki dolar (u najSirem smislu). Tako, kad bi
znanstvenici htjeli vi5e novcazasebe, mogli bi se odluditi natjecati na nesportski na-
din. To mogu postiii na nadin da uvjere agencije koje ih financiraju da su oni vaZniji
od bilo koje druge grane znanosti. Ako se agencije sloZe, to bi moglo stvoriti nevolje
drugim granama znanosti. Jedan od nadina da se dode do vi5e novca je stvaranje
superjunaka- superjunaka kao Stoje bio Einstein.
Einsteinov ugled produkt je zajednice fizilara, njegovih sljedbenika i medija.
Svaka od tih grupa imala je enormne koristi od uzdizanja Einsteina do statusa iko-
ne. Zajednica fizidara dobila je milijarde u potporama za istraLivanja, Einsteinovi
VELIAEA-OZIj]|NXZOOS www nexusmasazrne. com NEXUS.65

2. sljedbenici obilno su nagraileni, a medijske korporacije poput
magazina Time prodavale su milijune primjeraka stavljajuii
Einsteina na naslovnicu kao <osobu stolje6u.
Kada izb ij e skandal, zajednica fizilar a, E i nstei no vi s lj edbe-
nici i mediji poku5at 6e ublaZiti negativne vijesti i dati im pozi-
tivniji prizvuk. Medutim, njihovi napori bit ie osujedeni kada
se Einsteinov rad, <O elektrodinamici i tijelima u ketanju>
razotkrije u pravom svjetlu: kao vje5t plagijat 20. stolje6a.
Specijalna relativnost
Jules HenriPoincar6 (1854-1912.) bio je velik znanstvenik
kojije dao znalajan doprinos specijalnoj teoriji relativnosti.
Web-lokacija Internetske enciklopedije filozofije kaLe da je
Poincar6: (1) <skicirao preliminarnu verziju specijalne teorije
relativnosti>; (2) <ustvrdio daje brzina svjetlosti granidna br-
zino (u svom radu iz 1904. objavljenom u Bull. of Sci. Math.
28, Poincar6je ukazao na (potpuno novu mehaniku, u kojoj
bi inercija koja se pove6ava s brzinom svjetlosti postala grani-
ca koju nije moguie prijeii>); (3) iznio teoriju da <masa ovisi
o brzini>; (4) <formulirao princip relativnosti, prema kojoj
nijedan mehanidki ili elektromagnetski pokus ne moZe utvr-
diti razliku izmedu stanja uniformnog kretanja i stanja miro-
vanjo; i (5) <izveo Lorentzovu transformaciju>.
Odigledno je koliko je Poincar6 bio duboko umije5an u
specijalnu relativnost. iak je iKeswani (1965.) osjetio po-
trebu da kaLe da je <JoS 1895, Poincard, inovator, naslutio
da je nemogu6e utvrditi apsolutno kretanje>, i da je (1900.,
predstavio 'principe relativnog ketanja' koje je kasnije zvao
ekvivalentnim terminima 'zakon relativnosti' i 'princip rela-
tivnosti'u svojoj knjizi Science and Hypothesls, objavljenoj
1902.>. Einstein nije odao priznanje ovom ranijem teorijskom
radu kadaje 1905. napisao svoju raspravu u kojoj nije naveo
izvore.
Pored toga Sto je skicirao preliminarnu verziju relativnosti,
Poincar6 je dao i najvaZniji dio cijelog koncepta - todnije,
njegov odnos prema lokalnom vremenu. On je takoder do5ao
na ideju sinkronizacije satova, kojaje od presudne vaLnosti za
specij alnu relativnost.
Charles Norman je napisao, <Oni ie pokazati dazasluge za
veiinu stvari koje se trenutno pripisuju Einsteinu, pripadaju,
u stvari, Poincar6u>, i <...prema mi5ljenju relativista, mjerni
Stap stvara prostor, satovi stvaraju vrijeme. Sve to bilo je po-
znato Poincardu i drugima davno prije Einsteina, i onaj tko to
otkri6e pripisuje njemu dini nepravdu prema istini>.
Drugi znanstvenici nisu bili toliko impresionirani <Einste-
inovom> specijalnom teorijom relativnosti kao Sto je to bila
javnost. <JoS jedna zanimljiva znatajka sada slavnog Ein-
steinovog radaiz 1905. je odsutnost bilo kakvog spominjanja
Poincarda ili bilo koga drugog), napisao je Max Bom u Physics
in My Generation. <To ostavlja dojam da se radi o posve no-
vom otkriiu. Ali to, naravno, kao Sto sam poku5avao objasniti,
nije istinu (Born, 1956.). G. Bumiston Brown (1967) istide,
<Bit 6e jasno da je, suprotno popularnom vjerovanju, Einste-
in odigrao samo manju ulogu u izvodenju korisne formule u
ogranidenoj ili specijalnoj teoriji relativnosti, a Whittaker ju je
nazv ao Poi ncardova i Lorentzova teorij a relativnosti... >
Albert Einstein, snimljen 1905. godine u vrijeme kada je radio u
patentnom uredu
Cinjenica da je Einsteinova specijalna teorija relativnosti u
nekim krugovima bila poznata kao Poincar6ova i Lorentzo-
va teorija relativnosti daje naslutiti da su Poincar6 i Lorentz
moZda imali nekakve veze s njenim nastankom. U vezi s Ein-
steinovom raspravom uznemiruje to Sto, iako je Poincard bio
vodeii svjetski strudnjak za relativnost,izgleda da Einstein za
njega nikada nije duo, ili nije smatrao da je on napisao ne5to
Sto bi bilo vrijedno spomenuti!
Poincard je, u obradanju javnosti objavljenom 1904, iznio
neke vaZne komentare o specijalnoj teoriji relativnosti. <Iz
svih ovih rezultata, budu li oni potvrdeni, nastala bi jedna pot-
puno nova mehanika... bila bi, prije svega, obiljeZena dinje-
nicom da nikakva brzina ne bi mogla nadma5iti brzinu svje-
tlosti... zato Sto bi se tijelima suprotstavljala sve veia inercija
koja bi se opirala onome Sto ubrzava njihovo kretanje; a ta
inercija postala bi beskonadna s pribliZavanjem brzini svje-
tlosti... Promatrad koji sam putuje ne bi sumnjao da bilo koja
prividna brzinamoLe prijedi brzinu svjetlosti: i to bi onda bila
kontradikcija, sjetimo li se da taj promatrad ne bi koristio iste
satove kao nepokretni promatrad, vei satove koji pokazuju
'lokalno vrijeme'.> (Poincar6, I 905)
Einstein, plagijator
Sada je vrijeme da izravno govorimo o tome Sto je bio
Einstein: on je, prije svega, bio plagijator. Nije se ustezao od
krade tudih radova i njihovog predstavljanja pod svojim ime-
nom. iini se odiglednim da je to bilo namjerno.
66.NEXUS www. nexusm agazi ne. com VELJAeA-OzVl1'KZOO'

3. Uzmimo ovaj odlomak iz knjige Ronalda W. Clerka Eir-
stein: The Lfe i Times (ovdje se ne spominje Poincard; samo
nekoliko besmislenih citata). Evo Sto pi3e na stranici 101: <'O
elektrodinamici tijela u pokretu'... je po mnogo 6emu jedan
od najizvanrednijih znanstvenih radova koji su ikada napisa-
ni. Bio je neobidan dak i po stilu i formi, bez napomena i
in,ora koji daju teiinu vecini ozbiljnih izlaganja.-.> (naglasak
dodan).
Zasto Einstein, sa svojim iskustvom dinovnika na paten-
tnom zavodu, ne bi vidio potrebu da u svom dlanku o specijal-
noj relativnosti navede izvore? Moglo bi
se pomisliti da bi Einstein, kao novajlija,
trebao navesti previie izvora, a ne prema-
lo.
Ne bi li takoder trebalo odekivati ne5to
vi5e standarde od urednika koji je primio
dug rukopis u kojem se odigledno ne oda-
je priznanje izvorima? iini se da nije bilo
pokusaja kontrole kvalitete prije nego Sto
ga je objavio u Annalen der Physik. Veiina
kompetentnih urednika odbila bi dlanak i
bez titanja. Ako ni5ta drugo, moglo bi se
odekivati da 6e urednik pregledati literatu-
ru kako bi utvrdio jesu li Einsteinove
tvrdnje o autorstYu todne.
Max Born je ustvrdio, <Zapanjuju-
6e je to Sto se u njemu nigdje ne spo-
minje prethodna literatura> (naglasak
dodan) (Born, 1956.). On odigledno
Zeli reii da nedostatak popisa izvora
nije normalna pojava, i da je to, dak i
po standardima s podetka 20. stoljeia,
vrlo dudno, dak i neprofesionalno.
Einstein je uvijao i izvrdavao kako
bi izbjegao optuZbe za plagiranie, ali
to je bilo odigledno.
Od Bjerknesa (2002.) doznajemo za
sljedeie rijedi Jamesa MacKayea: <Einsteinovo objaSnjenje
je dirnerrzionalna krinka za Lorentzovo... Tako Einsteinova
teorija nije pobijanje. niti alternativa Lorentzovoj. To je samo
duplikat i rnaska za nju... Einstein neprestano tvrdi da je Lo-
rentzova teorija u pravLl, samo se ne slaZe s njenom'inter-
pretacijom'. Nije li. stoga, jasno da je u ovom [sludaju], kao
i u dmgirn sludajevirna, Einsteinova teorija samo maska za
Lorentzovu, dok je prividrro neslaganje oko 'interpretacije'
sarno pitanje rijeci?>
Poincar6 je rrapisao 30 knjiga i preko 500 radova o filozo-
fiji, maternatici i fizici. Einstein je pisao o rnatematici, fizici
i filozofiji, ali je tvrdio da nikada nije procitao Poincardov
doprinos fizici.
Pa ipak, mnoge od Poincar6ovih ideja - na primjer, da je
brzirra svjetlosti granica i da se masa poveiava s brzinom
- naile su se u Eir.rsteinovorn radtt, <O elektrodinanrici tijela
r.r pol<retu> bez navodenja njihovog izvora.
E,ir.rsteinova krada skoro svega Sto su napisali Lorentz i
Poincard pri pisanju svog rada podigla je granicu tolerancije
prema plagiranju. U eri informacija, takvo plagijatorstvo ne
bise moglo skrivatiunedogled, pa ipak zajednicafizidara jo5
uvijek nije ispravila ovu nepravdu.
U svom radu iz I 907, Einstein se izjasnio o svom stavu
prema plagiranju: <Meni se dini da je u prirodi posla da su
ono 5to slijedi dijelom vei ranije rije5ili drugi autori. Usprkos
toj dinjenici, budu6i da su bitna pitanja ovdje obrailena s dru-
ge todke glediSta, dajem si za praYo izostaviti detaljan popis
literature...>
Ovom je izjavom Einstein objavio da je plagiranje, ako se
dobro zapakira, prihvatljivo istraZivadko
orude.
Evo kako je <plagiranje> definirano u
jednom besprijekornom izvoru, Webste-
rovom novom medunarodnom rieiniku
engleskog j ezika, drugo izdanje, nekra6e-
no,1947, str. 1.878: <Ukrasti ili posuditi
tude i prikazivati kao svoje (ideje, rijedi,
umjetnidka djela, itd.); koristiti bez odgo-
varajuteg navodenja izvora tude ideje,
izrqze ili djela. Utiniti plagijab> (nagla-
sak dodan). Nije li to upravo ono Sto je
dinio Einstein?
Odgovaraju6e navodenje izvora
sastoji se od dva aspekta: pravovre-
menosti i umjesnosti. Re6isvijetu da
jeLorenlz dao osnovu za specijalnu
teoriju relativnosti 30 godina nakon
dina nije pravovremeno (vidi dolje),
nije umjesno i ne predstavlja odgova-
rajude davanje priznanja. Ni5ta Sto je
Einstein napisao ex post facto u vezi
s Lorentzovim doprinosom ne moZe
ispraviti osnovni din plagiranja.
Prava priroda Einsteinovog plagi-
ranja obja5njenaje u njegovom radu
iz 1935., <Elementarne derivacije
jednakosti mase i energije>, gdje je, raspravljaju6i o Maxwe-
llu, napisao, <Pitanje o nezavisnosti tih odnosa prirodno je,
budu6i da Lorentzova transformacija, prava osnova speciial-
ne teorije relativnosti...> (naglasak dodan)
Tako je Einstein dak i priznao da je Lorentzova transfor-
macija bila prava osnova njegovog radaiz 1905. Svatko tko
sumnja u dinjenicu da je on bio plagijator morao bi postaviti
jedno jednostavno pitanje, <Sto .je Einstein znao i kad je to
znao?>> Einstein se uspio izvu6i s planiranim plagiranjem, a
ne sludajnim plagiranjem koje je uobidajeno (Moody, 2001 .).
Povijest formule E: mc2
Tko je prvi doiao do koncepta transformacije tvari u ener-
giju i obrnuto? Taj koncept datira barem joS od Sir Isaaca
Newtona (1704.). Brown (1967.) je izjavio sljede6e: <Tako
je postupno nastala formula E : mc2, koju je bez opienitog
dokaza iznio Poincard 1900.).
Jadna stvar koju moZerno reii sa sigumo56u je da Einstein
nije tvorac jednadZbe E : mc2.
VELJACA_OZUIAK 2006 www. nexusmapazine.com NEXUS .67

4. Tada narn ostaje pitanje: <Tko jest?>
Bjerkens (2002.) je kao moguieg kandidata naveo S. Tol-
vera Prestona, kojije <fonrulirao atomsku energiju, atomsku
bombu i supervodljivost jo5 1870-ih, na temelju formule E :
mc:>.
Pored Prestona, valna osoba u povijesti E : mc2 koja za-
sluZuje veliko priznanje je Olinto De Pretto (1904.). Ovo vre-
mensko poklapanje posebno je sumnjivo zato Sto je Einstein
dobro govorio talijanski, pregledavao je dokumente koje su
napisali talijanski fizilari, i njegov najbolji prijatelj bio je
Michele Besso, Svicarski Talijan. Odigledno je da je Einstein
(1905.) imao pristup literaturi i da ju je bio u stanju ditati.
U <Einsteinovo E : mc2 'bila je talijanova ideja'> (Carroll,
1999.), vidimo jasne dokaze da je De Pretto bio ispred Einste-
ina u vezi s formulom E: mc2.
Sto se tide njegovog uvidanja da se go-
lema kolidina energije moZe osloboditi iz
male kolidine tvari, Prestonu (1875.) treba
priznati da je to znao prije Einsteinovog
rodenja. Jasno je da je Preston u svom
radu koristio formulu E : mc2, zato Sto
vrijednosti koje je utvrdio - tj. da jedan
grain (0,064 grama) moZe podiii predmet
od 100.000 tona do visine od 1.9 milja
- daju jednadZbu E : mc2.
Prema Ivesu (l 9 52.),Einsteinov poku5aj
izvodenja formule E : mc2 bio je fatalno
pogreSan zato Sto se Einstein upustio u do-
kazivanje onoga Sto je pretpostavljao.
To je slidno nepaZljivom baratanju
jednadZbama za radioaktivni raspad
koje je Einstein izveo. Pokazalo se
da je Einstein pomije5ao kinematiku i
mehaniku, i ispao je neutrino.
Neutrino bi rnogao biti mitska de-
stica koju je sludajno stvorio Einstein
lCarezani. 1999.). U vezi s neutrinom
irnamo dva izbora: ili ih ima barem 40
razliditih vrsta ili ih ima nula. Ovdje
valja primijeniti Occamovu o5tricu.
PomrEina 1919.
Ne moZe biti jasnije definicije znanstvene prijevare od ono-
ga Sto se 29. svibnja 1919. dogodilo u tropima. Posebno je
jasno da je Edington krivotvorio podatke o pomrdini Sunca
kako bi rezultati bili u skladu s <Einsteinovim> radom o op-
6oj relativnosti. Poor (1930.), Brown (1967.), Clark (1984.) i
McCausland (200 I .) bavili su se problemima vezanim uz ovu
pomrdinu.
Ono Sto ekspediciju u Sobral i Principe dini sumnjivom je
Eddingtonova gorljiva podrika Einsteinu, koja je vidljiva iz
njegove izjave, <Time Sto je bila prva u testiranju, i konadno
tt potvrilivanjir 'neprijateljske' teorije, na5a nacionalna zvjez-
darrrica odrLalaje na Zivotu najvrednije znaltstvene tradici-
je...> (naglasak dodan) (Clark, 1984.). Iz ovih rijedi moZe se
zakljuciti da Eddington nije bio upoznat s osnovnirn znan-
stvenim nadelima. Njegov posao bio je da prikuplja podatke
- ane da potvrtluje Einsteinove teorije.
Daljnji dokazi prijevare mogu se pronaci u samim Ed-
dingtonovim izjavama i Clarkovom uvodu u njih (ibid, str.
285.): <29. svibnja podeo je s jakom kiSom, koja je prestala
tek oko podneva. Sve do l:30 popodne, kadaje pomrdina ve6
bila podela, grupa nije ni vidjela Sunce: 'Morali smo provesti
na5 program fotografiranja na temelju poujerenja...'> (nagla-
sak dodan). Eddington otkriva svoje prave predrasude: bioje
spreman na bilo Sto kako bi potvrdio da je Einstein u pravu.
Ali Eddingtona niSta nije moglo omesti: uiinilo se kao da
bi napori, Sto se tide ekspedicije u Principeu, mogli biti ne-
uspjeSni>; <Razvili smo fotografije, po dvije svake noii tije-
kom Sest noii nakon pomrdine... Obladno vrijeme poremetilo
je moje planove i morao sam tretirati mjerenja na drugaiiji
naiin nego ito sam namjeravao; zbog
toga nisam bio u mogutnosti objoviti bilo
kakve preliminarne rezultate>> (naglasak
dodan) (Clark, ibid.).
Eddingtonove rijedi zapravo govore
jako puno o rezultatima. ilm .ie prona-
Sao i najmanji djelii dokaza koji je bio
u skladu s <Einsteinovom> opiom teori-
jom relativnosti, smjesta ga je proglasio
potvrdom teorije. Je li to znanost?
Gdje su bili astronomi kada je Eddin-
gton predstavio svoja otkri6a? Je li itko
osim Eddingtona uop6e pogledao fotogra-
fije pomrdine? Poor ih je pogledao,
i potpuno je odbacio Eddingtonove
zakljudke. To je ne5to zbog dega bi
se svaki etidni znanstvenik zamislio.
Evo nekoliko citata iz Poorovog
saZetka: <Matematidka formula po
kojoj je Einstein izradunao svoj ot-
klon od 1,75 sekundi za svjetlosne
zrake koje prelaze rub Sunca dobro
je poznata i jednostavna formula fi-
zikalne optike>; <<l{ijedan od funda-
mentalnih koncepata promjenjivosti
vremena, iskrivljenosti prostora,
simultanosti ili relativnosti kretanja
nije na bilo koji naiin ukljuien u Einsteinovo predvidanje ili
formule za otklon sujetlosti>>; <Brojnim i pomno planiranim
ekspedicijama s ciljem promatranja pomrdine pripisivana je,
stoga, fiktivna vaZnost. Njihovi rezultati nisu mogli ni potvr-
diti ni osporiti teoriju relativnosti...> (naglasci dodani) (Poor,
1e30.).
Od Browna (1967.) doznajemo da Eddington nije mogao
dodekati da svjetskoj javnosti objavi kakoje Einsteinova teo-
rija potvrdena. Eddington je te tvrdnje terneljio na preuranje-
nim zakljudcima iz fotografskih ploda. U podetku se stvarno
<dirrilo> da se zvijezde iskrivljuju kako bi trebalo, u skladu
s Einsteinovirn predvidanjima, ali onda se, prema Brownu,
dogodilo ne5to neodekivano: prirnijeieno je da se nekoliko
zvijezda iskrivljuje r.r poprednom smjeru od odekivanog, a
68 .NEXUS www. nexusmasazine.com vELlAeA-OzUJ1.rc ZOO'

5. neke druge iskrivile su se u smjeru suprotnom od onog koji
predvida teorija relativnosti.
Na apsurdnost podataka prikupljenih tijekom pomrdine
1919. ukazaoje Poor (1930.), kojije istaknuo daje 85% po-
dataka o juZnoameridkoj pomrdini odbadeno zbog <sludajne
pogreSke>, tj. nisu bile u skladu s Einsteinovim predvida-
njem. Zahvaljuju6i nekoj neobidnoj
sludajnosti, l5% <dobrih> podata-
ka bilo je u skladu s Einsteinovom
predvidenom konstantom. lzgleda
da su zvijezde koje se nisu pokora-
vale Einsteinovoj teoriji na zgodan
nadin privremeno ostavljene po stra-
ni - i tako je roden mit.
I tako, na temelju Sadice dvosmis-
lenih podataka, 200 godina teorija,
eksperimentiranja i promatranja gur-
nutoje u stranu kako bi se napravilo
mjesta za Einsteina. Pa ipak, Ste-
phen Hawking (1999) jo5 uvijek
citira diskreditirani Eddingtonov
pokus kao daje evandelje. Te5ko je
razumjeti kako Hawking moZe ko-
mentirati, <Nova teorija zakrivljenog
prostor-vremena zvala se opda relativnost... Potvrdena je na
spektakularan nadin 1919., kadaje britanska ekspedicija u za-
padnoj Africi opazilalagan pomak u poloZaju zvijezdal<ra1
Sunca za vrijeme pomrdine.
Njihova svjetlost, kao Sto je Einstein ranije predvidio, za-
krivila se dok je prolazila kraj Sunca. To je bio izravandokaz
da su vrijeme i prostor bili iskrivljeni>. Da li to Hawking zai-
sta vjeruje da Sadica podataka, izmasirana vi5e od Snicla, dini
osnovu za svrgavanje paradigme koja je preZivjela vi5e od
dva stoljeia bespo5tednog provjeravanja?
Medutim, pravo je pitanje: <Gdje je bio
Einstein u svemu ovome?> Do vreme-
na kada je 1935. napisao svoju raspravu
sigurno je vei znao za Poorov rad: <Po-
micanje zvijezda, ako stvarno postoji, ne
pokazuje ni najmanje slidnosti s otklonima
koje je predvidio Einstein: ne podudaraju
se u smjeru, velidini, ili u stupnju smanje-
nja s udaljeno5du od Sunca>. ZaSto se nije
javno izjasnio o spisu koji je bio u izrav-
noj kontradikciji s njegovim radom? Za5to
Einsteinovi sljedbenici nisu pokuSali obja-
vitiistinu o laZnim podacima i21919.?
Posebno je surnnjivo to Sto ni instru-
menti ni fizidki uvjeti nisu bili priktadni
za mjerenja visoke preciznosti. Kao Sto
je istaknuto u internetskom dlanku kojeg
je 2002. objavio Britanski institut za pre-
ciznu fiziku, kamere s poklopcem koje je
koristila ekspedicija bile su precizne samo
do 1125 stupnja. To znadi da su samo zbog
mjerne nesigumosti kamera vrijednosti
VELIACA-OzVleX ZOoe
kojeje Eddington oditao bile preko 200 puta preciznije nego
Sto je to bilo moguie.
McCausland (200 I ) citira biv5eg urednika Easopisa Nature,
Sir Johna Maddoxa, <Oni [Crommelin i Edington] su ivrslo
odluiili da 6e izmjeriti otklon svjetlosti...>; <Ono Sto nije tako
dobro dokumentirano jest dinjenica da 1919. mjerenja nisu
bila posebno precizna>>; <Usprkos
dinjenici da su eksperimentalni do-
kazi relativnosti iz 1919. bili vrlo
nepouzdani, Einsteinova enormna
slava ostalaje netaknuta, i njegova
teorija do dana"Snjeg dana slovi kao
jedno od najve6ih postignuia ljud-
ske misli> (naglasci dodani).
Jasno je da od samog podetka
Eddingtona nipo5to nije zanima-
la proujera <Einsteinove> teorije;
zanimalo ga je samo da je potvr-
di. Jedan od motivacijskih faktora
u Eddingtonovoj odluci da uzvisi
Einsteina bilo je i to Sto su obojica
dijelili ista politidka uvjerenja: pa-
cifizam. Zelimo li mislitida politika
nije igrala ulogu u Eddingtonovoj
oduSevljenoj podr5ci Einsteinu, moramo postaviti samo jedno
pitanje: <Bi li Eddington bio tako spreman podrZati Einsteina
da je Einstein bio 'jastreb'? To nije neutemeljeno zapaLanje.
Eddington je svoju ulogu velikog mirotvorca shvaiao vrlo
ozbiljno.
Zelio je ujediniti britanske i njemadke znanstvenike nakon
Prvog svjetskog rata. Je li bilo boljeg nadina da se neprija-
teljskog teoretidara Einsteina uzdigne na pijedestal? U svojoj
gorljivoj Lelji da postane mirotvorac, Eddington je izgubio
osnovnu objektivnost kojaje esencijalna osobina svakog do-
U centru painje - Einstein u Berlinu okruien politiaarima i uglednim javnim osobama
www. nexusmagazlne. com NEXUS.69

6. brog znanstvenika. Eddington je prestao biti znanstvenik, i
umjesto toga, postao je Einsteirlov zagovornik.
Odigledno friziranje podataka u koje su se upustili Eddin-
gton i drugi bezodnaje subverzija znanstvenog procesa i mo-
gnie je da je odgovoma za krivu usmjerenost znanstvenog
istraZivanja tijekom veieg dijela stoljeia. Vjerojatno nadma-
Suje <dovjeka iz Piltdowna> u konkurenciji za najveiu prije-
varu 20. stoljeia. Britanski institut zapreciznu fiziku upitao
je, <Je li ovo prijevara stoljeda?>, i ustvrdio <lzvje5taj Kra-
ljevskog dru5tva iz1919. o pomrdini koja potkrepljuje relativ-
rrost obmanjivao je svijet 80 godina!> McCausland je izjavio
da <Prema miSljenju autora, samopouzdana objava o defi-
nitivnoj potvrdi Einsteinove teorije relativnosti u studenom
1919. nije bila trijumf znanosti, kakvom se desto prikazuje,
negojedan od najZalosnijih incidenata u znanstvenoj povijesti
20. stolje6u.
Ne moZe se dovoljno naglasiti da je pomrdina iz 1919.
udinila Einsteina Einsteinom. Ona mu je preko noii donijela
medunarodnu slavu, usprkos dinjenici da su podaci bili falsi-
ficirani i da za op6u teoriju relativnosti nije bilo ba5 nikakvih
dokaza. Ovo iskrivljavanje povijesti poznato je vei vi5e od
80 godina, a jo5 uvijek ga podrZavaju ljudi poput Stephena
Hawkinga i Davida Levya.
Rezime i zakljuEci
Sira javnost sklona je vjerovati da su znanstvenici najve-
ii branitelji etike, da je znanstvena strogost mjera istinitosti.
Ljudima je slabo poznato na koji se nadin provodi znanost
kada je prisutna lidnost.
Cini se da je Einsteirr vjerovao da je iznad znanstvenog pro-
tokola. Mislio je da moZe natezati pravila kako mu se svida i
izvuii se s tim; ostati tamo dovoljno dugo da njegovi nepri-
jatelji odurnru, a njegovi sljedbenici zavladaju. U znanosti,
posljednji preZivjeli sljedbenik pobjerluje - i piSe povijest.
U Einsteinovom sludaju, njegovo bezodno i opetovano poi-
gravanje s plagiranjem nipo5to nije zaboravljeno, a njegovi
sljedbenici su uvijek iznova posudivali otkriia drugih znan-
stvenika i koristili ih za kiienje Einsteinove aureole.
Einsteinova reputacija stoji na tronoScu. Jedna noga je Ein-
steinovo navodno plagiranje. Je li bio plagijator? Druga noga
je zajednica fizilara. Sto su oni znali o Einsteinu i kad su to
znali? Tre(,a noga su mediji. Jesu li oni instrument istine ili
obmane kada je rijed o Einsteinu? Vrijeme ie pokazati.
Zajednicafizltara takoder stoji na trono5cu. Prva noga je
Einsteinova fizika. Druga noga je hladna fuzija. Tre6a noga je
autodinamika. Najvedi problem s trono5cem je to Sto se ruSi
ako se otpili samo jedna noga. Postoje barem tri vrlo ozbiljne
discipline kod kojih se moZe predvidjeti mogu6 kolaps fizike.
Znanost je stolica s vi5e nogu. Jedna noga je fizika; druga
noga su znanosti o Zemlji; tre6a noga je biologija; a detvrta
kernija (npr. hladna fuzija). Sto 6" t. dogoditi ako, primjera
radi, kolabira fizika? Hoie li znanost pasti?
O autoru:
Richard Moody mladi magistrirao je geologiju, autor je
triju knjiga o teoriji iaha, a pisao je iza Mensa Bulletin.Prote-
kle ietiri godine intenzivno je istra2ivao o Albertu Einsteinu.
Mo2e ga se kontaktirati e-mailom na Slmrea@aol.com.
Utgrn,tttra:..,
' ::: :-,::::::r. .::
. Bjerknes,,.,C,l'' Coli),. Albeii Einsteihl-
The Incorrigible Plagiarist, XTX inc.,
Dowers Grove.
. Born, M. (1956), Physics in My Genera-
fion, Peigamon Press, London, str. 193.
. Brown, G., Burniston :(1"967),"What is
wrong with relativity?", BuIL of the Inst,
of Physics and Physical Soc., str.7l-77.
' Carezani, R. (1999), Autodynamics: Fun-
dameni'tal Basisfor a New Relativistic Me-
chanics, SAA, Drultvo za unapredenje
autodinamike.
. Carroli, R., "Einstein's E = mc2 'was
Italian's td.ea" The Guardian; 11; listo.
pada I999.
. Clarh R.W. (1984), Einstein: The'Ltfe
and Times,Avon Books, New York.
. De Pretto, O. (1904), "lpotesi dell'etere
nella vita dell'universo', Reale Istituto
Veneto di Scienze, Lett€re ed Arti, Feb.
1904, svezak LXIII, dio II, str.439-500.
. Einstein, A. (1905a), "Zur Elektrody-
namik bewegter Korper" ("On the Elec-
trodynamics of Moving Bodies"), Ar-
nalen der Physik 17:37 -65.
' i.r::.' ':'.::r , IIl:, l
; Einstein,A, (i905b);f!Does the:Ineitia of a
Body Depend on its Energy Content?", Ar-
qglen der Plrysrft tr8:639-641. ,:
. Einstein, A. (1907), "Uber die vom Re-
lativitiitspringzip geforderte Tiiigheit der
En-ergi e'l Aa[ a tb n' der, Phy s ik 234 :51I-l t 4
(citat na str. 373),
' Einstein, A. (1935),llElementary Deriva-
tion of the Equivalence of Mass and Ener-
gy",BuII. Amer, Moth. Soc.61:223-230 (prvi
put izneseno kao Jedanaesto predavanje
Josiaha Willarda Gibisa na' zajednigkom
sastanku Ameiiikog fizikalnog dru5tva i
AAAS-ove Sekcije A, Pittsburgh, Decem-
ber 28, 1934).
. Hawking, S.,
t'Person
of the Century",
Time Magazihe,3l. prosinca; 1999;
. kes, Hs. (I952),"Derivation of the Mass-En-
ergy Relation';y' ,Opt. Soc. Amer.42:540:543,
. Keswani, G.H. (I965), "Origin and Con-
cept of Relativity'l Brit. I. PhiJ. Soc, l5:286-
306.
. Mackaye, j. (1931), The Dynamic [Jniverse,
Charles Scribner's Sons, New York, str. 42-
43.
. Maddox, 1. (1995), "More Precise Solar-
timU lilnt-Uending'i Nature 377:ll.
. Moody, R., Jr (r001), "Plagiarism Per-
sonifi ed", Mensa BuIl. 442(Feb):5.
. Newton, Sir Isaac (1704), Opticks,Do'
ver Publications, Inc., New York, str. cxv.
. Nordman, C .(1921),Einstein etI'uniiers,
,.pra+i;'io4h' M.e;ue kao'"Einstiin
and the Universe", Henry Holt and Co.,
New York, str. l0-1 l, 16 (od Bjerknes,
2002).
. Poincar6, J.H. (1905), "The Principles
of Mathematical Physics"; The Monist,
svezak XV, br. 1, sijeinja 1905;iz govora
na Medunarodnom kongresu o umjet-
nosti i znanosti, rujan 1904. : ,
. Poor, C.L. (1930),'The Deflection of
Light as Observ.gd at To.tal Solar Eclips-
e{', J. Opt. Soc' Aarcr 20tI73-2IL,
. Internetska enciklopedija filozofije,
Jules Henri Poincar6 (1854-1912), na
http : //www'utm.edu/re sea r ch I iep I p I
poincare.htm.
. Webster, N. (1947), Webster's New In-
ternational Dictionary of the English
Language, drugo izdanje, nekraieno, str.
r878.
TO.NEXUS vrr'ww n exus m a gazi n e. com vELlAeA-OzVInrc zOOA