1. PUCKA KNJIŽNICA
izdavana
POVJESNIČKE CRTICE.
DRUŠTVOM SVETOJERONIMSKIM,
öd 800. god, prije Krista do 500, god, poslije Krista,
KNJIGA CXV.
PO NAJBOLJIM NAŠIM PISCIMA
-
STARI SLAVENI, / sastavio
'
od JULIJE GOLLNER.
JULIJA GOLLNERA.
DRUŠTVO SV. JERONIMA.
ZAGREB. ZAGREB.
TISAK DIONIČKE TISKARE. TISAK DIONIČKE TISKAltE.
1898. 1898.

2. PREDGOVOR.
ši vrijedni povjesničari sakupiše u spojim djelima
lijepe i obilne podatke o životu, obiSajima i vjeri
naših pradjedova, starih Slavena. Nu ova su djela ponaj-
više izdanja naše dične i marne „Matice Hrvatske", te
su već po svom općem sadržaju opredijeljena za srednje
slojeve našega naroda, a po tom su malo poznata u
nižim slojevima naroda. Po mojem skromnom mnüenju
svakako će biti korisno, ako se naš narod upozna sa
starim Slavenima, da se tako barem zt koji čas duhom
prenese u ono pradavno doba, pa da vidi, s kakovim su
se teškoćama i nezgodama imali boriti, kako su se m i -
jenjale i usavršivale njihove uredbe kako su uredili svoje
domaće ognjište, kako su ustrojili vlast i državu, kako
su vjeru imali, kakove običaje itd.
Odlučio sam s toga u ovom djelcu podat cijenjenim
čitaocima jasnu sliku o svem ovom. Dakako, da tu nema
ništa nova, i da bi se o tom predmetu đilo mnogo više
napisati; al to bi možda učinilo cijelu sliku nejasnom,
a i knjigu prevelikom.
Kod izradbe ovog djelca poslužio sam se poglavito
medju ostalim knjigama knjigom : Franjo Valla: „Povjest
srednjega vijeka". Prvi dio. Po ovoj sam knjizi udesio
cijeli raspored ovog-ι djelca. Osobito mi je dobro poslu-
žila krasno sastavljena „Povjest Hrvatska" od Tade Srni·
1
čiklasa, zatim „Slaveni u^davnini· od đra. T. Maretića

3. 6
i druge. Prema ovim knjigama nastojao sam, da u kratko
sve ono napomenem, što je znamenitije, da tako dobi-
jemo što potpuniju sliku o starim Slavenima.
Cijenim da je potrebno i dobro, da se i hrvatski
puk, kao grana velikoga slavenskoga naroda, upozna sa
životom svojih starih predjedova, dok su oni jošte po-
gani bili. Glava prva.
Slaveni se sele u Evropu.
Koprivnica, mjeseca veljače 1898.
Kad odrastao čovjek promatra maleno, novorodjeno
Pisac. dijete, nekako mu se i nehotice nameće pitanje i po-
misao, da li je i on bio tako malen i nemoćan?! Ta
silna opreka nekako mu se čini nevjerojatna. Pa ipak je
tako! Isto ovakova misao dolazi nam i onda, kad pro-
matramo silnu onu površinu naše zemlje, koju je za-
premio gorostas slavenski, i koja nadilazi šestinu našega
svijeta. Da, kao što svaki narod, tako je i Slaven bio
dijete. Njega ne nalazimo od pravijeka u Evropi, već je
njegova kolijevka bila tamo negdje pri izvoru rijeke Sir
Darja i Amu Darja u vrletnoj gori zvanoj HindokuŠ.
Slaven je, kako danas znademo, u rodu Indijcu, Persi-
janeu, Grku, Latinu, Keltu, Germanu itđ. Svi ovi narodi,
koje danas dijele velike razlikosti, bili su dugo vremena
jedno: imali su jednu vjeru, jedan jezik, jednake običaje,
i jednako sve, što čini narcđ narodom.
Ovi su se narodi počeli u davna vremena s nepoz-
natih i nejasnih nam uzroka razilaziti po širokom svijetu,
a time su nastale mnoge razlikosti međju pojedinim na-
rodima. Posve je naime razumljivo, čim se je više jedno
pleme od drugoga uđaljivalo, da se je tim više jedno
drugomu otudjivalo. Uzrok tomu lako nam je naći: po-
mislimo samo na prerazličnu domovinu, podneblje, zatim
na oue silne ravnice, šume, brđine, močvare, rijeke, —
to je sve na njih silno djelovalo, te ih preobrazilo. I

4. 8 9
tako je došlo malo po malo do toga, da su se oni stali demeaa, koji su došli u Evropu. — Kako se danas znade,
jedan od drugoga razlikovati baš po svem onom, što im ulaveni su došli u ove svoje zemlje najkasnije u petom
je prije bilo zajedničko. — Tako se je počelo mijenjati djekn prije Isusa.
ime, vjera, običaji i jezik, te nastađcše od arijskoga pra- Slaveni su našli u svom norom stanu stare žitelje,
naroda današnji Indo-evropejci. Od Arijaca postadoše tako zvane Fine ili oude. To su bili ljudi malena stasa,
najprije zapadni i istočni Arijci. Zapadni Arijci rođiše slaba tijela, a i duh im je bio slabo razvijen. Kako su
Slavene- Germane i Kelto-Grko-Latine, a istočni Arijci: ovi patuljci živjeli, i jesu li kakove države osnovali, nije
Irance, Persijance, Baktorijance, Indijce i t. d. Mi ćemo nam poznato. Sve što nam se od njih sačuvalo do danas,
sve ove ostaviti, pa ćemo se baviti samo onim, što nas jesu samo t. zv. gradjevine na kolju (Pfahlbauten). To
zanima, a to je slavenski rod. su kukavne kućice, gradjene na kolcima usred močvara
Kako smo već prije napomenuli, Slaveni su zappdni i jezera, da se lakše brane od neprijatelja. U ovim ža-
Arijci, te su nekoje vrijeme bili sa Germanima isti narod. losnim ljudskim stanovima, a i oko njih, naći je još i
Spomenuti nam valja, da su Slavene i njihova najvjer- oruđja i oružja svakojaka. To oruđje i oružje načinjeno
nija braća Litvani ostavili, te da su tad počeli drugim, je samo od kosti ili pak od kamena. O željezu ili o kojoj
t. j. svojim jezikom govoriti. Kako dugo su bili Slaveni drugoj kovini nema tu ni spomena Taj je dakle narod
zajedno sa Germanima i Litvancima, to ne znamo, ali bio u tako zvanoj „kamenoj periodi (dobi)", te ga je danas
je sigurno, da to njihovo prijateljstvo seže u najdavnija gotovo svuda nestalo. Uspomena mu se uzdržala jedino
Aremena, i da je bilo dugotrajno. u Euskoj, u kneževini Finskoj. S ovim je narodom imao
Stari Slaveni nisu prvi krenuli iz svoje pradomovine. Slaven najprije posla; on ga je imao iz zemlje izbaciti
Prije njih krenuše njihova braća Grci, Lat'ni, Kelti i i izagnati.
Germani, a za njima tek Slaveni. Oni narodi, koji su Nu nisu se stari Slaveni imali boriti samo sa pra-
prije krenuli i koji su prije stigli u Evropu zauzeše po- žiteljima, nego su se oni morali boriti i sa novom do-
najviše jug i zapad, đočim je Slavenima ostao istok, gdje movinom. Valjalo se tu naime boriti sa njezinim velikim
je i danas srce najjačoj slavenskoj državi. Došavši stari i divljim rijekama i sa onim silnim njihovim poplavama,
Slaveni u svoju novu postojbinu zauzeše zemlju izmeđju a valjalo se boriti i sa močvarama i ogromnim šumama.
gornjega Dona i Dnjepra u današnjoj Eusiji, zatim su Najprije je trebalo svladati rijeke i svesti ih u njihovo
dosezali na zapad i sjever do srednje Visle i Baltičkoga pravo korito, dalje je trebalo sagraditi mostove, ma bili
mora i do rijeke Pripeta i preko nje. Nu oni nisu bili oni ma kakovi, trebalo je močvare isušiti, šume iskrčiti,
osamljeni, jer su se oko njih nastanili drugi narodi. Tako putove prosjeci, divljač zatrti i t d. Svakomu je jasno,
su ih sa sjevero-zapadne strane stisli u taj mali prostor da je za taj ogromni posao bilo potrebno mnogo radinih
Aisti ili Litavci, sa zapada Germani, sa sjevera i istoka ruku, da je tu bilo mnogo napora i krvava znoja. Sve
ćudi ili Fini (narod mongolskog plemena), a napokon te pak poteškoće moći ćemo si još bolje predstaviti, ako
s juga najprije neka nearijska plemena, a onda Skiti i na um uzmemo, da je Slavenu, koji je za onda bio neuk,
Sarmati. Ovi Skiti i Sarmati bili su posljednji od arijskoga trebalo mnogo i mnogo vijekova, dok ih je svladao.

5. 10 11
Ova pradomovina starih Slavena zvala se Velika, ili više doznati o različnim zemljama i narodima. On je za
Bijela Hrvatska, iz koje se na sve strane raseli se sla- cijelo mnogo raspitivao za narode, do kojih mu nije bilo
venska plemena i narodi Jedni krenuše na zapad prema moguće doći, a valjda je i vidio kojega čovjeka iz onih
Krkonošam i Labi, drugi pođjoše preko Karpata prema zemalja, te s njim preko tumača štogod govorio. Sve
staroj Panoniji, a treći se uz Orno more prikučiše dolnjemu svoje doživljaje sabrao je Herodot u svoju za nas pre-
Dunavu i istočno-rimskomu carstvu. Ovo napomenusmo vrijednu povjest.
samo zato, da se vidi, kako su se raselila slavenska ple- U ovoj povjesti opisuje vrijedni povjesničar najprije
mena i ntrodi. Skite, glavni narod u tim krajevima. O ovom narodu
treba da nešto progovorimo i s toga, što su gdjekoji
i» pisci novijega vremena mislili, da su Skiti bili slavenski
narod, — a to je mnijenje krivo. Herodot veli, da se
Glava druga. ovaj narod sam zove Skoloti, a ime Skita da su mu
nadjeli Grci. On razlikuje prave Skite od nepravih. Za
Prve vijesti o Slavenima. prve veli, da su se dijelili u dvoje, jedni su bili pastiri
Za današnje naše znanje ima malo koji pisac sta- ili nomadi, a drugi carski Skiti. Po svoj prilici ovo raz-
roga svijeta toliku važnost, koliku ima prvi grčki po- likovanje ne znači drugo, nego da su jedni i drugi bili
vjesničar Herodot. Da je s kojom nesrećom propalo divno doduše isti narod, nu da su se medju pobom govorom
njegovo djelo, naše bi znanje o starim narodima bilo razlikovali. Nepravi Skiti nisu, vrlo vjerojatno, ni bili
vrlo jadno i kukavno, a možda i nikakvo. Koliko i m a m o Skiti, nego samo skitski podanici ili kmetovi, a Herodot
biti zahvalni Herodotu za njegove bilješke o različnim ih je samo poradi toga ubrojio m e l j u Skite, jer nije
narodima, o tom nam ne treba ovdje govoriti. Mi He- pravo znao, kako su se oni sami zvali. — Ove neprave
rodota za to spominjemo, jer u njegovoj povjesti, i to u Skite razlikuje Herodot dvojako. Jedni su mu Skiti orači,
četvrtoj knjizi, ima nekoliko bilježaka, iz kojih dozna- a drugi su Skiti ratari.
jemo nešto malo o prastarim Slavenima. Sto mi danas znademo o Skitima jeste, da su Skiti
Herodot boravio je negdje oko godine 450. prije bili hajdučki narod, i da su živjeli samo od boja i znoja
Krista nekoliko vremena u gradu Olbiji, koji je bio na onih naroda, koje su podjarmili. Pored svega svoga bar-
utoku rijeke Buga u Orno more. Grad Olbija bio je barstva imali su oni ipak nekakovu državu, a to nam
grčka naseobina, a ležao je blizu današnjega ruskog kaže, da oni nisu bili posvema divlji. Divljaci naime
grada Nikolajeva. Ovdje je imao slavni ovaj Grk mnogo ne znadu, što je država. Skitska je država u vrijeme
prilike, da dozna koješta o barbarskim narodima, koji su Herođotovo obuzimala prostor, koji leži medju utokom
živjeli u to doba u današnjoj južnoj i sjevernoj Bu- Dona i utokom Dnjestra. Na sjeveru joj je bila granica
siji, dakle u domovini starih Slavena, čitavo je djelo riječica Psol, a zatim gornji Bug i Dnje4ar. Koje su
Herođotovo dokaz, kako je taj „otac povjesti" bio krvi bili Skiti, ne zna se pravo. Učeni Čeh Šafafik mislio
vrlo radoznao i da je svuda nastojao, kako će što je i dokazivao, da su bili narod mongolske krvi. Drugi

6. 12 13
opetf drže, kako ono prije spomenuh, da su bili Slaveni. ime spomenemo samo ova mjesta: Budaci, Budak, Bu-
Danas je najvjerojatnije to, da su Skiti srodnici Irancima, dakovac, Budin, Budina, Budinica, Budim, Buđaševo, Bu-
dakle Persijaneiraa, Jermenima i drugim narodima ovoga đinšćina. Na slavenski izvor riječi „Budin" sjećaju nas i
plemena. premnoga osobna imena, koja su kod Slavena vrlo po-
Osim Skita bilo je tu i Sarmata i drugih naroda, znata, kao što su n pr. Budimir, Buđislav, Buđivoj, Bu-
veli Herodot. Za Sarmate znademo danas za cijelo, da dilo i mnoga druga.
su bili roda iranskoga, i da su govorili jezikom, koji je Vidjeli smo prije, da je Herodot osim pravih Skita
bio vrlo sličan skitskomu ili, kako Herodot veli, koji je poznavao i neprave Skite, a to su bili Skiti orači i Skiti
bio pokvareni jezik skitski. ratari. Premda ništa ne znamo o njihovoj narodnosti i
Koga su roda bili drugi narodi u ovim zemljama, jeziku, opet nije nevjerojatno, da su Skiti orači i Skiti
koje „otac povjesti" spominje u svom djelu, nije pravo ratari bili takodjer Slaveni. Na ovu nas misao navodi
poznato. Samo za Neure i Budine znade za sigurno, da i to, što su Slaveni od pamtivijeka bili izvrsni težaci i
su bili Slaveni, pa za to ćemo o njima nešto malo pro- kopači i da su upravo s ljubavlju obradjivah polja. S druge
govoriti. pak strane ne zna se, da bi u onim krajevima, gdje su
Neuri su živjeli u to vrijeme u južnom dijelu da- iivjeli Herodotovi Skiti orači i Skiti ratari, igda stajala
našnje gubernije volinjske i u istočnoj Galiciji, a Sudini za dulje vremena kakva neslavenska plemena, nego uvijek
su bili susjedi Neurima i boravili su negdje uz gornji nalazimo sve do danas Slavene.
Dnjepar. Bez sumnje bilo je u Herodotovo doba još i više
Herodot doduše malo govori o životu ovih plemena, slavenskih plemena, nego li su dosad navedena, ali kako
ali i ono malo, što nam pripovijeda o njima, kaže nam, Flerodot za druge nije ništa doznao, nama ne ostaje drugo,
da oni ne mogu drugo biti nego Slaveni. To nam po- nego se zadovoljiti s onim, što imamo. Dosta je koješta
tvrdjuje i samo irne Neuri ili po današnjem jeziku Nuri. nesigurno i tamno u Herodota, ali jedna je stvar prilično,
To ime ništa drugo ne znači, nego dolina ili nizina, a ako ne posve sigurna, da pradomovina Slavena^ leži u
takova je upravo i bila zemlja, gdje su se ti prvi po- srednjoj evropskoj Rusiji uz rijeke Bug (donji a možda
znati Slaveni smjestili. Osim toga ima traga tomu imenu i gornji), Dnjepar, Dnjestar i Don.
Neuri ili Nuri i danas u imeuu polj-koga gradića Nur i Poslije Herodota dugo opet šuti povjest o Slave-
riječice Nure, koja se izlijeva blizu toga gradića u ri- nima. Kad su opet gički i rimski pisci o njima progo-
jeku Bug. vorili, već je svijet bio čisto drugi, jer su njim vladali
Isto je tako i ime Budini roda slavenskoga. To nam silni rimski carevi. U to se doba promijenila mnogo i
kaže današnja ruska rijeka Buda i potok ruski Budka, a domovina Slavena, evropska Busija. U njoj nisu više
osim toga mnoštvo sela u zapadnoj Busiji, kao što su gospodovali Skiti, nego Sarmati. Sarmati su bili srodni
Buda, Budina, Budajeva, Budišće, Budavka itd. O tom cSkitima, te su već oko godine 4lO prije Krista'stali pre-
nas uvjeravaju i mnoga zemljopisna imena, koja se na- laziti preko rijeke Dona i počeli sve više pritiskivati Skite.
laze u zemlji, gdje živu Hrvati i Šibi. Dosta je, da u to To pritiskivaaje i pritješnjivanje tako je napredovalo, da

7. 15
14
vode prije spomenuti pisci, slavenskoga su izvora, i do
su oko rodjenja Kristova Sarmati zavladali svom zemljom dana su današnjega poznata svemu svijetu. Ona nam
skitskom. U to vrijeme nalazimo samo malo ostataka kažu, da su plemena, koja su se njima ponosila, bili
pravih Skita, jer ostali ili poginuše ili se izgubiše ili se pravi pravcati Slaveni. Osobito se zapadni i južni svijet
pak posarmatiše. Od sada su Sarmati bili najjači narod upoznao sa Slavenima, otkada je Dacija, t. j. današnja
u istočnoj Evropi. Kao što prije ime Skita, tako je sada istočna Ugarska, Erđelj i Eumunjska pala u ruke Bim-
dugo vremena njihovo ime jedino poznato grčkim i rim- Ijana i njihova cara Trajana. Bimljani su sada dolazili
skim piscima. Kad god ovi što govore o istočnoj Evropi u dodir sa Slavenima kroz Daciju, pače je vrlo vjero-
ili o kom god drugom narodu tih krajeva, tad ne 7nadu jatno, da su se Eimljani više puta zalijetali i u krajeve
za drugo ime nego zn sarmatsko. preko rijeke Dnjestra i Dnjppra, t. j. u domovinu sla-
Plinije, Tacit i Ptolomej jedina su tri pisca, koji vensku. To de nain možebiti i protumačiti, da je i danas
su u svojim djelima ostavili nekoliko mrvica o starim poznato Slavenima ime cara Trajana, toga neprijatelja
Slavenima, svojim suvremenicima. Plinije se rodio 23. Dačana, i da je dapače Slaven toga cara ubrojio međju
godine poslije Krista, a Tacit 54. posije Krista. Malo svoje bogove.
kasnije, t. j. oko god. 160. pi c ao je Klauđije Ptolomej
svoje zemljopisno djelo. I ovi pisci nalaze Slavene, gdje
i Herođot. I njima je domovina Slavena današnja Bu-
sija. Ovi nazivlju te Slavene raznim imenima: ili Venete Glava treća.
ili Srbe ili Poljane li Velete ili Hrvate ili Krivice ili
Sjeverane ili kako drukčije, Za ime Veneti (Vendi ili Selidba Slavena na jug i zapad Evrope.
Vinđi) znademo, da je tudje i da su ga Slavenima na- Poslije Ptolomej a zašuti opet povjest o Slavenima.
djeli Nijemci, njihovi susjedi. To ime označuje od pri- Tek Julije Kapitolin progovori o njima. On poče pri-
like ljude, koji pasu stada, a to baš najviše dolikuje povijedati, kako su Markomani i Kvadi god. 165. navalili
starim Slavenima. na rimsko carstvo, te se tako nehotice dotače i Slavena.
Da je ime Veneti (Vindi ili Venđi) njemačko, kaže On naime veli, da su Markomane i Kvađe, koji su bili
nam i to, što ga Nijemci i danas upotrebljavaju za Sla- Germani, istisnuli iz njihove domovine drugi istočni na-
vene, koji živu u Kranjskoj, Koruškoj, Štajerskoj i Lu- rodi, pa tako dodjoše pred vrata rimske države i za'skaše
žiei. I danas jošte krste Nijemci mnoga mjesta slavenska od Rima zemlje. Ovi pak spomenuti istočni narodi nisu
tim imenom. Ta poznata su u spomenutim zemljama ova mogli biti drugi, nego li Slaveni. Slaveni su se po tom
zemljopisna (mjestopisiia) imena: Vindenhausen, Vindisch- u to doba stali micati. — i u istinu pomakoše se u to
graetz, Venđdorf, Venđeborg, Vinđischthal, Vindsberg, doba slavenski pradjedovi u krajeve yislanske, u zemlje
Vindisch-Landsberg (Podčetrtek) itd. Ovakovih i sličnih Baltičkoga mora. Ovo more bilo je već odavna na glasu
imena ima pače danas i u zemljama, gdje se Slavenima sa svoga jantara.
sasvim trag zameo, i ona su nam danas jedini dokaz,
da ih je nekada i tu bilo. Sva druga imena, koja na-

8. 16 17
Otkađa su pak Germani radi zlata i zemlje rimske iietali ovakve kolone na državna dobra, onda su ih do-
stali ostavljati svoje krajeve i seliti se prema Bajni, Du- bile pojedine općine, a najposlije i privatni ljudi. Gospo-
navu i Ornomu moru, počeli su se osobito Slaveni ši- dari plaćali su za njih porez. Istom pod carem Konstan-
riti na sapad Ovo burno doba trajalo je od konca dru- tinom budu im svi odnosi uređjeni.
goga do konca četvrtoga vijeka. U strašnom ratu, koji U isto doba. kad su Slaveni na zapadu i jusru Ev-
je trajao sve do god. 180 poslije Krista, borili su se rope tražili novih zemalja, podjarmili su divlji Goti nji-
s carem Markom Aurelijem ne samo Germani, nego i hovu braću u njihovoj pradomovini, u današnjoj Busiji.
mnogi Slaveni. Kad se boj svršio, dobili su Slaveni ze- Ovaj germanski narod živio je još u Ptolomejevo doba
malja u rimskom carstvu, i to u Mesiji, Panoniji i gornjoj pri Visli, ali oko god. 200. ostaviše Goti tu zemlju i od-
Italiji. seliše se u južnu Busiju i nastaniše se izmeđju Dnjestra
I u trećem se vijeku zacrveni mnogo puta Dunav i Dnjepra. Malo po malo raširiše se na istok ća do Dona,
od krvi rimske i barbarske, u ovo doba bili su najveći a na zapad do Dacije i preko nje i pođjarmiše sve na-
neprijatelji Eima Goti, koji su se spustili od Visle k Or- rode u tim zemljama. Sarmati, dosadanji gospodari u
nomu moru i Dunavu, Uz njih su zadavali Eimu najviše tim krajevima, morali su ispred novih i jačih silnika
jada tako zvani Karpati ili Hrvati, pleme slavensko u bježati iz zemlje iza Dona, jer onaki razbijači i Skitalice,
istočnim Karpatima. Karpati su tražili od carstva isti kakovi su bili Sarmati, nisu navikli živjeti pod jarmom
danak, koji su dobivali i Goti, te su u to ime navalji- druaroga naroda, za nj raditi i hraniti ga. Ova je sudbina
vali na Mesiju. God. 244. porazio ih je doduše car Filip snašla za rat neuvježbane i k tomu neujeđinjene Slavene.
Arap, nu oni su i dalje pustošili rimske zemlje. Gotski kralj Hermanrik (Ermanarik) obrnuo je pod svoju
S njima je imao kasnije posla i car Aurelijan. Na- vlast osim drugih naroda takođjer Slavene, pače i da-
pokon ovlada ovaj narod car Galerije i preseli ga pod leke Litavce. Gotski je kralj Hermanrik pokorio Slavene
silu veliki dio iz karpatske đomovinp u Panoniju, Daciju, oko god. 350. poslije Krista.
Mesiju i Traciju. Na taj način počeli su se Slaveni nase- Nu i ovoj novoj germanskoj državi i njezinu vladaru
Ijivati na balkanskom poluotoku. Od ovoga doba još dva Hermaniku nije bilo sudjeno dugo vladanje. Kada je nje-
vijeka pridolazili su sa sjevera k ovim Slavenima i druga gova država bila najsilnija, te se činilo, da joj se ne
njihova braća bez ikakve buke i vike. U prvo vrijeme treba bojati nikoga na svijetu, onda se najednoć od ne-
bili su ovi Slaveni u novim svojim stanovima samo kao kuda iza Dona stvore divlji Huni i odmah prisile Her-
„koloni". Eimljani su naime svladane barbare uzimali manrika, da s njima mejđan dijeli. Junački Hermanrik,
sebi za „kolone", t. j. za težake i kmetove, da im rade koji je bio već u mnogo bojeva, izidje i u ovaj boj kao
polje i da budu prema potrebi vojnici. Nema kraja u starac od 110 godina, ali hunski poglavica Balamber
rimskoj državi, gdje ne bi bilo takovih barbara, polo- smlati gotsku vojsku, a gotsku državu uharači (podjarmi).
vljenih u ratovima na Bajni i Dunavu. Oni nisu imali Starac se Hermanrik od žalosti probode, a njegov na-
svoje zemlje, nego su obrađjivali tuđju, i u to ime da- sljednik trebalo je da pazi, kako će se s Hunima poga-
vali svojim gospodarima odredjene danke. Najprije su đjati. Huni su istina bili strašan i grozan narod, groz-
Stari Slaveni. 2

9. 18 19
niji od svih barbara, što su ih prije njih vidjeli Grci i r'adoše im se širiti naskoro uralsko-čudski narodi, Ugri
Kimljani, nu pored svega bio je njihov jaram Slavenima i Bugari, koji su ostavili rijeku Volgu i goru oral, i
lakši, nego li gotski. Slaveni su naime kao marljivi i stali te spuštati oko Dona, a i dalje na zapad oko Cr-
vrsni ratari hljebom hranili gladne čopore hunske, kako noga mora. Nu što su tu izgubili, gledali su da nado-
su prije hranili Gote, Sarmate i Skite. Videći Huni ve- knade u Daciji i u Podunavlju.
liku korist, što ju imaju od Slavena, nisu ih hotje'i Uz takovu ljubav izmedju Huna i Slavena nije čudo,
držati u onako krutu jarmu, kako su držali druge na- da je i zapad ta dva naroda pomiješao, i da su Grci i
rode, koji su se mogli svaki čas dignuti na oružje. Huni Eimljani zvali Slavene Hunima, kao što su ih prije na-
su ostavili Slavenima njihove knezove, i samo su to iskali zivali Skitima i Sarmatima. Poslije propasti hunske dr-
od njih, da im plaćaju danak i da im novcem i hranom žave započe novo doba povjesti slavenske.
i svojim četama pomažu u vrijeme rata. Neki pisci misle u drugoj naime polovini petoga v.jeka razli se sla-
baš zbog toga i s još drugih uzroka, da su Huni bili venska bujica iznenada preko Odre, Labe, Karpata i Du-
Slaveni i prijatelji i branitelji slavenski. Mnijenje to nije nava po Germaniji, Ugarskoj i zemljama Balkanskog
ničim dokazano, nu to je danas istina, da su Huni u poluotoka. Ovoj selidbi ima više uzroka. Prvi će svakako
istinu voljeli Slavene, nego drugi narod. O tom nas uvje- biti taj, što su se sada Slaveni izbavili tudjega hunskoga
rava i ovaj dogadjaj: gospodstva i dobavili bvoje slobode. Drugi je uzrok taj,
Hermanrikov nasljednik Vinitar teško je podnosio što je Slavenima, koji su se već jako umnožili, postala
hunsku vlast nad sobom, za to je gledao, da se kako domovina pretijesna. Treće: poželjeli su oui poput Ger-
i«pod nje izvije. Prije nego de pokušati bojnu sreću mana, krasnih i Bogom blagoslovljenih južnih zemalja.
s Hunima, udari na Slavene. Uzrok toj navali nije poznat. Napokon četvrti je uzrok taj, što su ih sa sjevera i istoka
U prvom boju ostane pobjeda na slavenskoj strani, a pritisli uralsko-turki narodi kao: Bugari, Avari i Kozari,
kad iza toga Vinitar i drugi put udari na Slavene, po- te im nije preostalo ino, nego ili ukloniti se ovim jakim
služi njemu sreća. Okrutni Vinitar nije se sad zadovoljio susjedima i poći dalje na jug i zapad, ili zapodjeti s njima
samom pobjedom, već je uhvaćenog slavenskog kneza L o j , za koji e nije moglo znati, kad i kako će se svr-
Bozu s njegovim sinovima i sa sedamdesetero druge ve- šiti i tko će ostati pobjednikom.
like gospođe dao objesiti, čuvši hunski poglavica Ba- Tako udjoše Slaveni u sjevernu Njemačku, neki na-
lamber za taj veliki zločin, kojega ne bi ni Huni uči- vališe na Markomane i Kvade u Češkoj i Moravskoj,
nili, krene odmah na Vinitara, da ga kazni, pa ga svojom gdjekoji padoše pače u Bavarsku, Franačku, Turingiju i
rukom posijeee. Ovo se dogodi oko godine 384. Šašku, a bilo ih je, koji se tu nisu primirili, nego po-
Slažući se tako sa Hunima dobro, počeše se Slaveni djoše đak u Holandiju i Britaniju. Teško je reci, kad su
pod okriljem i uz pripomoć i u društvu s ovim svojim se Slaveni počeli seliti u te krajeve i kad su se sasvim
prijateljima seliti u Daciju, Panoniju i današnju gornju u njima ugnijezdili. Danas se znade samo to, da s ι tako-
Ugarsku i u zemlje oko Ornoga more, koje su do sada zvani polabski Slaveni već izmedju 200.—400. god. za-
uvijek tudji narodi imali u svojim rukama. Na htok ne uzeli njemačke zemlje sve do rijeke Odre. Malo kasnije,

10. 21
t. j. u drugoj polovini čestoga vijeka bile su u njihovim natisnuše Slaveni u te zemlje. Nema sumnje, da je već"
rukama i druge spomenute zemije. Od rijeke Visle do i prije gospodstva langobardskoga bio Slaven ovdje poznat
Sale nije bilo u to vrijeme ni traga Nijemcima. i naseljen. Malo je vrijeme potrajalo i on je gospodar
Sijela polabskih Slavena bila su izmedju Češke i ne samo Panonije, nego i današnjoj gornjoj i dolnjoj
Baltičkoga mora. Oni su se dijelili na četiri ogranka. Austriji, Štajerskoj, Kranjskoj, Koruškoj, Istriji, Furlan-
Bili su to: Bodriee, Ljutice, Srbi i Pornorani. — Na skoj i svim današnjim zemljama, koje se nazivlju slo-
koncu petoga vijeka ili na početku šestoga dodjoše iz venske, hrvatske i srpske. Gdjekoje pleme spusti se ćak
Bijele Hrvatske, iz današnje Galicije, Česi u Češku, a u istočni Tirol i južnu Švicarsku. Ovoj su selidbi Sla-
moravski Slaveni i Slovaci u doline i porječja rijeke vena bili ponajviše uzrok Avari, koji su se u to doba
Morave, Grona i Vaga. — Pred silom češkom nestade na strahovit način pojavili u Evropi.* — Pred njima
u kratko vrijeme starih žitelja Markomaua, a nabrzo uni- i njihovim nasiljem bježao je Slaven u ove spomenute
štiše i njihova braća u današnjim svojim zemljama, Mo- zemlje. Osim toga bili su Slaveni ovomu divljemu narodu
ravskoj i Slovačkoj, onu šaku Heruia, Eugia i Kvada, kao predstraže, koje je on uvijek napred turao protiv
koji su tu ostali iza opće selidbe Germana na jug i svoga neprijatelja, te Slaveni koje kao saveznici, koje pak
zapad Evrope. — U isto ovo doba, a osobito iza odlaska kao podanici avarski poplaviše svu zemlju do jadran-
istočnih Gota u Italiju god. 493. počeše Slaveni nasrtati skoga mora.
preko dolnjega Dunava u istočno rimsko carstvo. Starih U ovo doba, t. j. u šestom vijeku, počeše se prvi
gospodara sada nestade ili se pretvoriše u slavenske ro- put zvati Slaveni, i to Slaveni na zapadu rijeke Dnjestra
bove i kmetove, a po Balkanu zaon samo riječ slavenska. imenom: Slovenin. Što to ime znači, ne zna se pravo.
Slaveni brzo dodjoše i do najvećih časti u carstvu. Već Čini se, da ono dolazi od riječi „slovo", i da su stari
god. 469. zapovijedaju Onogoj i Ostruj legijama u Tra- Slaveni njim htjeli označiti čovjeka, koji znade govoriti
ciji, a malo kasnije za cara Justinijana beru lovorike u i koga oni razumiju. Prema tomu i ime Nijemac ne
ratu perzijskom slavenski vojskovodje Dobrogost, Všegerd znači drugo, nego čovjeka, koji je Slavenu nijem, t. j.
i Svarun. U sedmom vijeku u slavenskim je rukama vet koga on ne razumije. Osim toga imena čulo se u to
Mesija, Tracija, Macedonija, pače Tesalia i Peioponez. vrijeme i ime Anti. Tako su se krstili južni Slaveni na
U sedmom i osinom vijeku predjoše Slaveni na drugu istoku rijeke Dnjestra. U ieđmom vijeku nesta posve
stranu Bospora i Htlesponta, i smjestiše se u više kra- ovoga posljednjega naziva. Od sada, a osobito od deve-
jeva Male Azije i Sirije. U prvoj polovini osmoga vijeka * A v a r i su uralsko-čuđsko pleme, koje je u Evropu doju-
već su Slaveni sasvim gospodari slavne Helade (Grčke). rilo iz svoje domovine iza Kaspijskoga mora. Živući poput Huna
God. o;0. padoše uralsko-ćudski Bugari na Balkan, nu i na svojim konjima, naučni podnositi zimu, buru i svaku nepo-
godu, a brzi kao strijele, strašni su svojim neprijateljima. Avari
oni naskoro postaše Slaveni. Kad su se Langobardi isdili
nisu bili narod mnogobrojan, ali su si na brzo toliko Slavena
iz današnje gornje Ugarske u Panonija t. j. u današnju pokorili, da su se smjeli hvaliti pred Grcima, da ih toliko ima,
Ugarsku na desnoj strani Dunava i Hrvatsku medju bavom da bi mogli ispiti sve vode carstva, a da sebi niti žedje uga-
i Dravom, a onda opet iz Panonije u Italiju, odmah se sili ne bi.

11. 22 23
toga vijeka, otkad su ime slavensko razglasili sv. apo- Glava četvrta.
stoli OMI i Metođ, zovu svi pisci naše starije samo Sla-
venima. Što kaže j e z i k o životu, običajima, prosvjeti,
U sedmom se vijeku dovrši velika selidba Slavena. vjeri, osobnim i mjesnim imenima starih Sla-
Od baltičkoga do jadranskoga, egejskoga i jonskoga vena.
mora, od rijeke Labe, Sale, Šumave, Aniže, Drave i Save Mnogo su se slavenski ljudi mučili i razbijali si
do Crnoga mora i do Dona i Volge te čudskih jezera glavu, da unesu što svjetla u pradavna vremena starih
čuo se u to vrijeme samo glas slavenski. Od toga doba Slavena. Žalibože do dana današnjega posao im išao slabo
počelo je svjetlo povjesti sve više padati na slavenske od ruke. Ovomu neuspjehu su u glavnom dva uzroka,
narode, koji bijahu na zapadu i jugu Evrope. Gusta Prvi je, što su stari Slaveni bili ljudi nepismeni i što
tmina pokrivala je u to vrijeme još samo pradomovinu nisu nikakove vijesti o svom životu ostavili. Drugi je
i prasijelo svih Slavena, a to su krajevi, gdje su se smje- uzrok, što su stari Slaveni bili dugo vremena odaljeni
stili Busi i Poljaci, ta najveća plemena slavenska. Što od prosvijetljenih naroda Grka i Eimljana, i što na taj
su ovi narodi radili i kakov su život provodili, otkad .«u način ni ovi narodi nisu mogli ništa saznati o njihovu
se od njih odijelila njihova braća južna i zapadna, o svem životu i običajima. Po tom sve, što danas o starim sla-
nam tom povjest šuti. Nema sumnje, ovi Slaveni imali venskim vremenima znademo, to sve kazuje nam samo
su bolju sudbinu, nego njihova braća zapadna i južna, jezik Slavena. Jezik starih Slavena pripovijeda nam, kako
koja su se morala bez prestanka boriti i medju se i su se oni odijelili i od svoje najbliže braće Litavaca, te
s tudjim narodima za novu svoju domovinu Živeći tako kako su se već i u ono doba, dok su bili jedan narod,
dugo vremena u miru, razmnož se se i ojačaše brzo ti razvile razlike u govoru, koje danas još više rastavljaju
istočnjaci, a kad osvanu deveti vijek, imade svijet što i zapadne i sjevero-istočne njihove krajeve. Jezik starih
vidjeti. Iz nepoznatih nizina evropskih pomoliše oholu Slavena vodi nas o^im toga u tajne slavenskoga života.
glavu Eusi i Poljaci, narodi, koje Evropa nije do sada On nam otvara srce i dušu slavenskih praotaca, on nam
ni po imenu poznavala, nu koji će se od sada mjeriti sa predočuje i slika sav njihov rad, ćudoređnost, vjeru i
svakim njezinim narodom i po broju duša i po duševnim prosvjetu za ono doba, dok su još bili jedan narod i dok
vrlinama i po slavi i po srcu junačkom. su još jednim jezikom govorili.
Mi ćemo sada promotriti, kako nam jezik starih
Slavena to sve pokazuje.
Kao kod svih arijskih naroda, tako je naći i kod
današnjih Slavena riječi i naziva, koje jednako glase i
jednako značenje imadu. Nema sumnje, da su sve te
riječi i nazivi, pače ne samo riječi i nazivi, nego i oue
stvari, koje oni označuju, bile poznate i tako zvanim Pra-
slavenima, t. j. onim Slavenima, koji su još bili jedan

12. 24 25
narod i imali jedan jezik. Posakupimo li mi to jednako cvjetnatim poljima, a bio je još veseliji, kada se jejiapio
i slično jezično blago, t. j. riječi i nazive iz svih da- meda i vina. I danas goji i njeguje Slaven svoje „blago" :
našnjih slavenskih rječnika, dobiti ćemo živu sliku i pri- vola, kravu, konja, ovcu i kozu i kako se već zove sve
liku starih Praslavena. to njegovo bogatstvo i veselje. Sve nas to uvjerava, da
Svim današnjim Slavenima poznate su riječi: oko, su ljubitelji pčele i stoke ne samo dnnašnji Slaveni, nego
uho, plug, brana, crtalo, pčela, med, vosak, vol, krava, i stari Slaveni.
tele, konj, koza, konoplja, lan, luk, jabuka, kruška, kuća Isto su tako ljubili stari Slaveni i ratarstvo ili poljo-
ili dom, dvor, zakon i red, bog i žrtva, grec ili svećenik, djelstvo, a na to ga je još više tjerala njegova pusta
koplje, mlat, sulica i strijela. Sve ove i nebroj još drugih rodna crnica. Poznato je, da su i danas Eusi ponajviše
ovakovih „sveslavenka", — sve nam to kaže, da su da- ratari, a njihov kraj da je evropska žitnica. Nu nisu
našnji Slaveni ne samo sinci iste matere, nego da su stari Slaveni samo kako god obdjelavali svoja polja, nego
oni i njihovi stariji od pamtivijeka i marljivi i razumni su to oni činili umno i razumno. Njima nije bio plug
ratari, pčelari, stočari, riječju dobri gospodari. Ove i samo komad drva, da ruje po zemlji, nego je bio umjetno
druge sveslavenke kazuju nam i to, da su ne samo da- sastavljen, jer se spominju ovi dijelovi pluga: lemeš,
našnji nego i stari Slaveni vješti obrtnici, trgovci, ljubi- crtalo, oralo, ralo, brnača. Za izvjesno zmmo, da su stari
telji reda i zakona, Boga, vjere i bogoslužja, te da su Slaveni poznavali: pšenicu, ječam, oves ili zob, raž i
hrabri i junački braniči svoga domaćega praga protiv proso. Glede riječi sito znademo, da kod današnjih Sla-
svakoga neprijatelja. vena a i kod Praslavena znači i hranu i žito, a to nas
Svim današnjim Slavenima poznati su osim toga uči, da je žito stare Slavene najviše hranilo. Od davnih
Vukići, Medvjedići i Lisci, — zatim Volavje, Jasenovac, vremena hranili su se osim toga: kašom, bobom, grahom,
Srebrenica, te nam i ove sveslavenke kazuju, da su da- lećom, repom, lukom i češnjem, a poznavali su i hmelj,
našnji Slaveni braća Nu ne samo to. One nam pripo- jer otkuda bi današnjim njihovim potomcima te spome-
vijedaju još i to, da su i današnji a i stari Slaveni o'so- nute riječi i stvari?
biti ljubitelji prirode, i da jedni i drugi i sebi i svome Žitno zrno trli su ili na žrvnju ili mljeli u mlinu.
čedu, kao i svojim selima i gradovima najradije daju Time su dobivali muku, od koje su pravili kvas i tijesto,
imeaa, koja se nalaze u sva tri carstva prirode, naime hljeb i kolače. Stari slaveni bili su pametni ratari l liva-
imena životinja, bilina i ruda. dari, a to nam svjedoče riječi današnjih, dakle i starih
Kod svih današnjih Slavena ima nebroj riječi, i to Slavena. Oni su kao i danas orali brazde, sijali, seli,
jednakih i sličnih, koje govore o pčelarstvu, stočarstvu i kosili, vezali u snopove, cjepovima mlatili na gumnu.
voćarstvu, a to je dokaz, da su sve te stvari i nazivi bili Slama se kao i danas sprevila u stogove, a na njivi
poznati i u njihovoj pradomovini. I danas je mila svim ostaje strnište, da se izore opet za buduću godinu.
Slavenima marua pčela, koja zuji i lijeta od cvijeta do Osim pluga, koji smo malo prije spomenuli, spo-
cvijeta, kao što im je mio i lijepi i žuti vosak i slatki minje se i drugo gospodarsko oriidje: kosa, srp, motika,
med. Veseo je bio narod, kad su mu se pčele rasule po lopata. Za dovoz priroda imadu kola, a imađu i taljige

13. 26 27
i tačke. Osobito je zanin ljivo a i vrijf dno spomenuti, da ugodno življenje. Obidjemo li dom tih Praslavena (dom
su stari Slaveni, a osobito Hrvati ostavljali jedan dio dolazi od riječi, koja znači graditi što od drva), vidjet
njiva na ugaru, te to već pokazuje početak razumna go- ćemo, da imađe: vježu, strehu, sljeme, pivnicu, vrata,
spodarstva. Isto je tako zanimljivo znati, da su već oni prag, izbu, stijenu, dvor, peć ili pest i klupu. Ovi sta-
razlikovali jaro ili proljetni usjev i oziminu. novi nisu 'bili i za ljude i za blago, jer ako svrnemo
Nu Praslaven nije bio nikada sam, Bog je bio uvijek oko malo na okolo, opazit ćemo hlijev fstaju), koji je
uza nj. On mu uresi dom svakojakim korisnim i krasnim odijeljen od kuće i preko dvorišta. Da budu Slavenima
drvećem. Tu je bila kao i kod današnjih Slavena sveta domovi trajniji, bijelili su ih vapnom. Više kuća složilo
lipa, ogromni dub (hrast), mnogo spominjano drvo ja- se u ves (naše selo ili selište), a to nam opet kazuje,
vorova, a osim toga poznavali su i imali: bukvu, klen, da oni ne bježe jedan od drugoga kao divljaci, nego da
vrbu, brezu, brijest, jasen, johu, bor i jelu. Da se pak se savijaju sve rod sa rodom, krv sa krvlju u veće za-
vidi, kako Slaven nije bio lijeniv, nego kako si je znao jednice, nego što je mala porodica.
pomoći u pojedinim zgodama, gdje je narav bila slaba, Da su bili Slaveni i prijatelji obrta, ni o tom se
to ovdje napominjemo, da se on dosjetio voćke opleme- ne može sumnjati, jer uz tako obilno ratarstvo morala
njivati. Ovo je pak tim zanimljivije znati, što niti naj- je cvasti i domaća obrtnost. To ćemo odmah vidjeti. Oni
stariji Germani, pače i najstariji Grci nisu toga umjeli. umiju raditi dlijetom korita, 'badnje, bačve, sliče, a umjeli
Kako se vidi, stari su Slaveni od pamtivijeka dobri su spremati i potJcove, kotle i lonce. U domaćem kućnom
gospodari, t. j. ratari i stočari. Uz takav posao nije ni obrtu cvalo je prelo i tkanje, a radi se na stan i na
čudo, da su oni postali brzo vlasnici i rodnih oranica i kromu u čunak i u brdo. Sami prave platno, a od njega
bujnih livada i pašnjaka i šuma prepunih svakojakoga spremaju gaće i TcoŠulje, a prave i sukno, a od njega
drveća. Nije s toga čudo, da im je omiljela svoja kućica, suknju i sulmjenjaču. Osim toga još su najbolji dokaz,
svoja voljica i slobodica i da se počeo razvijati kod njih da su stari Slaveni bili prijatelji obrta, ove „sveslavenke" :
i kućni i društveni život, koji je temelj svakomu dru- kovati i kovač, zlatiti i zlatar, suknar, lončar, tkati i
štvenomu uredjenju. tkalac, željezo, mjed, zlato, srebro, kosa, dlijeto, sjekira,
Aidemo sada da vidimo, kakovi su stanovi starih kliješta, nož, srp, motika, pila, koplje, strijela, mač, ostruga,
Slavena. Ponajprije valja nam spomenuti, da to nisu bile igla, žlica, lopata, kola, kolo, stol, stolac, kotao, platno,
nikakove jame u zemlji ili tako zvane zemunice, öini se, sukno, plašt, obruč, prsten, pečat, svijeća i svijećnjak.
da i stari Slaveni, kao i drugi narodi u prvom svom po- Sve su te stvari Slaveni pravili i poznavali, a sve nam
četku nisu poznavali cigle i zida, pače da su te stvari to kaže, da su bili vješti i radini obrtnici i zanatlije.
i riječi tudje, i da su se ovi tek kasnije s njima upo- I trgovina je bila mila Praslaveno. On nije imao
znali. Je li to istina, tko će kazati! Danas se zna samo doduše još svoga kovanoga novca, ali pored svega toga
to, da su kuće slavenske, koje su nam najstariji pisci rado je on prodavao svoju i tuđju robu, kako nam to
opisali, gradjene bile od drva, i to nad zemljom. U njima pokazuju sveslavenske riječi: mjera, trg i lakat. Riječi
da je bilo svega, što danas imućniji seljak treba za svoje pak: zakon, red, pravo^sud, pravica"! krivica kažu nam,

14. 28
da stari Slaveni nisu bili barbari. Sveslavenski pak na- Ijezno dobaX S orim su oružjem u ruci Praslaveii οΊ-
zivi: pleme, rod, općina, knez, kmet, vojvoda, vladika, bili sve navale svoiih neprijatelja, i samo tako mogli se
starosta, starješina pokazuju nam, da je kod Praslavena održati u ono strašno doba u onoj vrevi naroda i u vječnoj
bilo uredjenje porodično i pučko (demokratičko). borbi za život.
Nadalje su sveslavenske riječi: objet ili žrtva, vještac Kako su stari Slaveni bili ljubitelji prirode i kako
ili prorok, žrec ili svećenik, mogila, raj, nebo molitva, su oni tu ljubav preim prirodi ošitovali, to srno malo
bog i bijes. I ove nam drugo ne govore, nego da su i prije spomenuli, pa ćemo sada o tome malo opširnije
praoci Slaveni vjerovali u neurorlost duše i naplatu po- progovoriti. Osim vuka, medvjeđa, lisice, košute i srnjaka,
slije smrti, a osim toga, da su rado doprinosili žrtve mio je slavenskomu svijetu i vepar, tur, kuna, jež, konj,
višim bićima i rado pričali o boju izmeđju bogova i vol i sve pitome i domaće uglednije životinje. Smiješno
bijesova. je doduše, ali je živa'istina, da se je stari Slaven baeio
Stari su Slaveni nerado kavgu zametali i najviše je u društvo neugledne životinje (zvjeradi) i da mu je pače
njihovu miroljubivu srcu godio mir i prijateljstvo sa i svinja i magarac ili osao pomagao stvarati nazive "'svojim
svakim. No da se obrane od zlih susjeda, gradili su od milima. U istinu je ovu čudna stvar, osobito pak s toga,
drveća i od zemlje tako zvane gradove, a sve su opasa- što znademo, da je samo otac ili s njegovom dozvolom
vali šancevima i nasipima. Šuma im je vazda dobro po- koji bliži rođjak nadijevao imena novorođjenčađi. Nu
služila, jer ih je ona štitila od neprijatelja, a da im bude Slavena može kod toga jedino umiriti misao, da su i
još većom obranom, posjekli bi i povaljali bi po njoj drugi narodi, a osobito Germani tako radili.
nebroj drveća. Na taj način zaprečivali su oni ulaz svakoj Nu ne samo imena životinja, nego i imena bilina i
vojsci u svoju domovinu. Ako ih je uza svu opreznost plodova a i njihovih česti, imala, su priteći u pomoć,
ipak neprijatelj iznenadio, tad nisu bili plašljivi zečevi, kad se komu nadijevalo ime. To se osobito đoga-
niti krotki janjci, nego su kao lavovi odbijali sve nasr- djalo, kad se radilo o ženskom spolu. U istinu i pravo
taje od svoje mile grude. Za obranu su u prvom redu je. da je tako. Za muškarce neka su imena životinja
upotrebljavali luk i ubojitu strjelicu i praćku. Ako to hrabrih, "jakih i junačkih, a ljepoticama neka su imena
nije bilo dovoljno, tad su se džilitali i nađmetavali oštrim cvijeća, njegova mirisa, sjaja i boje, jer to najbolje doli-
kopljem i sulicom. A kad ni to nije pomoglo, tad su se kuje njihovoj naravi. Upravo radi toga naći ćeš mnogo
hvatali teška mlata, krvava noža, smrtne sjekire i ju- ženskih imena, koja su posuđjena od raznih bilina. Tako
načkoga mača. — Sve ovo oružje i još k tomu šljem nalazimo u našem narodu međju inim i ova imena:
(kaciga), branju (oklop) i štit prenijeli su Slaveni iz svoje Eužica, Cvjeta, Nevenka, Ljubica, Bosiljka, Liljana, Smi-
pradomovine u današnje svoje krajeve. Ako je pak koji Ijana, Koviljka, Ljerka, Malina, Kupina, Jagoda, Drijenka,
komad ovoga oružja bio od kamena, tad je to bilo više Kalina. Breza, Lipa, Trnjina, Borka, Lczana, Grožđjana,
od običaja, nego od potrebe, jer je već svijet u Evropi, Grozd islam, Višnjica, Jelka, Jelina, Vrba Dunja, Pelinka.
a i stari Slaveni, prošao tako zvanu kamenu periodu Lovorka itđ
(dobu), te; si već^tejistvarijpravilifod^mjedi i željeza (že-

15. 30 31
Kad su ljudima nedostajala imena životinja i bilina, svomujčeđu. Žele li, da ide uvijek pravom stazom i da
tad pođjoše u zemlju, te uzeše imena raznih ruda. Tako je dobro, nadijevaju mu ime od riječi: blag, n. pr.
nastadoše imena: Zlatan, Zlatica, Srebra, Biserka, Kre- Blagoje, Blagoslava, ili od riječi: dobar, n. pr. Dobromir,
meniea, Draffulj Koraljka, Uglješa itđ. Svojemu čedu. Dobroslav itđ.
koje su jedva dočekali, davali su imena, koia jasno Žele li dobri roditelji, da njihovo dijete štuju i ljube
izrazuju ovo njihovo očekivanje. Tako imamo imena: dobri i pravedni ljudi, te da ga prati zadovoljstvo u
Željko, Zeljana, Prvinica, Prvan, Prvoslav. Ako im se životu, tad su im pri ruci riječi: ljubav, drag hvala,
rodio miljenae prije ili kasnije, nego su se nadali, eto čast, utjeha, tih. veseo, a od toga lagano sastave lijepa
mu opet nađjenuše prema tomu ime: Nenađ, Nenada. imena: Ljuba, Ljubomir, Predrag, Miođrag, Dragutin,
Nada, Darosava, Dana, Darinka, Nadislav. — Dakako daje Dragica, Dragomu, Hvalisava, öastimir, Tješimir, Sjetnica,
Slaven svojemu čedu želio dug život, dobru sreću, brzo Tihoslava, Tihomir, Tihorađ, Yeselin, Vesel;ca itd.
ojačanje, te da brzo ponaraste. Sve nam to pokazuju ova Pored svega toga ištu Slaveni kao pravi i pošteni
imena: Zivko, Zivana, Dabiživ, Eastko, Zđravko, Srećko itd. ljudi i to od djece, da brane pravicu protiv krivice, da
Iznevjeri li se djetetu rano sreća, i tu si pomaže Slaven, planu, ako treba, i gnjevom protiv zlotvora ljudskoga,
te mu daje ime Nahođ ili Nadjen. Izgubi li čedo mila Zato je naći kod Slavena ovakovih imena: Sijeeignjev,
oca ili majku, i tu već ima Slaven riječ „sirota" u pri- Ognjena, Srdan, Ljutoviđ, Jaroslava, Jaromir, Srčanica,
pravi, a od nje onda načini koliko hoće imena za toga Grdimir, Grmislav, Strahinja, Strahomir, Tvrdislav, Tvrtko,
nesretnoga maloga Slavena. Zauzmu li se za ovakovo Hudislav. — Ova sva imena kazuju nam, da Slaven nije
siroče rodjaei i uzmu li ga pod svoje, tad mu mnogo bio kukavica, nego da je i on znao usplamtiti pravednim
puta daju ime, kojim ih ono nazivlje, kad počne tepati gnjevom. Stari su Slaveni na ime govorili svojim sino-
i s njima se razgovarati. vima : „Ljubi, sine, mir, nu ne bježi kao kukavica pred
Ovo učine ti dobri ljudi ponajviše s toga, da ih se svojim neprijateljem, nego se ogledaj s njime, kad godj
njihovo siroče više sjeća. Odatle imamo imena, koja su ustreba". Eađi toga okitio je Slaven svoje mezimče i sa ime-
izvedena od riječi: djed, baba, brat, sestra, Ijelja, teta, nima: Slavimir, Branimir, Zvonimir, Vladimir, Tugomir,
a takova su: Djeđoslav, Djedomir, Bratiša Bratoslav, Gojslav, Brosegoj, Bojan, Bojana, Eatimir, Brana, Branko,
Bratomil, Ljelja, Kćerana, Sina. Brrivoj, Hrvoje itđ. Imena pak: Hrabroslav, Slavan itd.
Mnoga slavenska imena opominju nas na mladost i jasno nam pokazuje, da je i u Slavena dobro razvijeno
slabost djetinju. Ovamo spadaju svi nazivi, koji potječu čuvstvo hrabrosti, ponosa i slave.
od korijena ili riječi mlađ, djeva, nevin, a takova su: Žele li roditelji, da im se dijete primi mirna posla,
Mladen, Mladena, Djeva, Nevinka i tomu slična. daju mu ime Mirko ili pak Ljubomir; žele li, da im
Poznato je svima nama, da su brižni i nježni rodi- bude gospodin ili gospodja, evo im ime: Gospova; žele
telji andjeli čuvari svojoj djeci, i da đršću nad njihovim li, da im dijete imade vlast ili da vlada, eto im ime:
životom Pnajbrižljivije paze na svaki njihov korak. Ta Vlađoje, Vlastimir, Vlastica, Vladislav itđ. Žele li, da im
se briga i ljubav roditelja vidi i u imenima, koja'đaju bude dijete umno, bistro, mudro, tvorno i voljno svemu
'

16. 32
dobru, eto im ime: Znanoslav, Sudimir, Bistra, Mudrica, Napokon evo nekoja imena mjesta, posudjena iz uzeta
Gredimir, Voljka itđ. Imena pak: Vitodrag, Široslav, iz rudstva: Srebrenica, Slankamen, Kamenica, Glina,
govore nam o uzrastu, visini i širini tijela Slavenova Zlatar, Kamensko, Bude, Bakar i tomu slična.
mezimčeđa. Uz ta carstva dale su osobito mnoge nazive Slave-
Nadalje molio je Slaven svoja nebesa, da urese po- nima gore, doline, visočine, nizina, rijeke, potoci, ušća,
tomka njegova i ljepotom tijela, i da ga učine svojim izvori, klanci, jame. kotline, šume, trave, livade, mostovi,
ljubimcem. Za to mu je i izvodio imena od riječi: krasan, prelazi brodovi preko rijeka, jezera i mora, zatoni morski,
lijep i Bog. Tako nalazimo imena: Krasoje, Ljepava, otoci, močvare, ribnjaci i druge stvari, kojih je sijaset.
Lijepa, Ubava, Bogdan, Bogoslav, Božana, Bozo, Bogomil, Mi ćemo i od ovih nabrojit nekoja, a ta su: Brđovac,
Bogomila, Divna. Bregi, Gorica, Vrhovae, Brdjani, Eavnagora, Marinđol,
Napokon, kad se sve to dogodilo, omiljelo je to Dolina, Poljana Dubrava, Dubravšćak, Dubraviea, Suho-
čedo i ljudima, i oni su ga stali kititi što sjajnijim na- polp, Suhomlaka Bečica, Eijeka, Lokve, Struga, Brod,
zivima, pa tako nalazimo imena: Sjajna, Zvjezdana, Hrib, Klis, Sfarilaz, Virje, Gaj, Kuti, Koritna, Jarak,
Zvijezđodrag Dika itd. Vrginmost, Staza Klanac, Brlog, Babinpotok, Otok,
Promotriv ovako imena krsna kod Slavena, promo- Otočac itđ.
trit ćemo sad u kratko imena mjesta. Gdjekoje mjesto
izvelo si je naziv iz naziva koje osobe. Nu ponajviše
potražila su si sela i selišta slavenska svoja imena u sva
tri poznata carstva prirode. Glava peta.
Ponajprije navest ćemo nekoja imena posudjena iz Što govore pisci o životu, običajima, obrtu,
šivotinjstva. Takova su: Volavje, Golubovac, Orlovae, trgovini l prosvjeti starih Slavena.
Kozarevac, Eakovac, Voloder, Jelenska, Sokolovac, Košu-
tarica, Mačkovac, Svinjar, Svilaj, Pčelić, Piškorevci, Sve što smo do sada spomenuli o životu i običa-
Paučje, Konjoševci, Vukovar, Vukmanić, Vukovje, Golu- jima starih Slavena, povadili smo iz riznice slavenskoga
binci, Trabče, Ježevo, Komarevo, Komarnica, Eibnik, jezika. Nema sumnje, da bi se moglo još i više takovih
Eakovica, Dabar, Skakavac, Jastrebarsko, Kravarsko itd. crtica napisati o starim Slavenima, al nama su dovoljne
Evo nadalje nekoja imena mjesta posudjena kod i ove. Sad ćemo pak posebice promotriti, što nam jav-
prirode, a uzeta iz bttinstva: Jabukovac, Kostajnica, Ora- ljaju o tim stvarima pisci starijih vremena
bovica, Bršljanica, Trnovitica, Lipovčani, Lipovljani, Ka- Grci šestoga vijeka: povjesničar Prohopije i car
linovac, Glogovnica, Brestovac, Jasenovac, Borovo, Šlji- Mavridje pišu o starim Slavenima ovo: „Slaveni po-
voševci, Klenak, Bukevje, Brezovica, Topolovac, Dubica, štuju slobodu, nikako ne dadu se pokoriti ili da budu
Hrastovica, Kukuruzari, Vrbovac, Vrbovsko, Jablanac, sluge, a najviše to u svojoj zemlji, gdje su hrabri i
Leskovae, Trsat, Svibovac, Hrženica, Bukovac, Jesenje, mukotrpni. Kad treba što odlučiti ili se o čemu dogo-
Jasenaš, Joševica, Grahova, Bobovac, Drenovac itd. voriti, sastaju se Slaveni u tako zvani saJor, i samo ono,
Stari Slsmsai, β

17. 34 35
što bi ovaj rekao, to je bilo svima slušati". Nu ova slo- imati, da su Slaveni živjeli u velikim razgranjenim za-
drugama. Gdjekada su pače te zadruge zauzimale cijela
boda prelazila je žalibože često svoje granice i počela
se izradjati više puta u neslogu i razuzdanost, koja je sela i okoline; nu koliko god bile one velike, uvijek je
bila svakoga ukora vrijedna, jer im je mnogo škodila u svaki zadrugar imao pravo na imetak svoje zadruge.
Osobito je mogao posegnuti za tem općom imovinom,
njihovom državnom i društveaom redu. Tako postade
kad mu je bilo pogostiti kojeg tudjinca. U tom slučaju
sloboda — ta majka svega napretka — izvor mnoge
bio je njegov gost — gost cijele zadruge. Za to, ako si
bijede i nevolje kod Slavena.
je za nj što prisvojio, nije to bila kradja nego stvar do-
Car Mavricije pohvalio je i mnoge njihove kreposti
i njihovu mukotrpnost, jer veli: „Lasno podnose zimu i puštena.
vrućinu i goiotu tijela i kukavnu hranu, — sve to, kada U kratko rečeno, Slaveni u prva vremena ni ne
svoj dom brane". Dakle snaga je naših otaca istom u znadu, što je kradja, ni što su tatovi. Sve su te stvari
obrani svoje krvi, kuće i zemlje. Tako treba razumjeti onu oni naučili od drugih naroda u kasnija vremena. Svatko
nauku svih povjesničara, da su Slaveni miroljubive ćudi. je u zadruzi imao svoj život, zato Slavenu i nije trebalo
Osim toga pripovijedaju nam spomenuti a i drugi ni ključa ni brave ni svega onoga, čim su drugi narodi
tudjiaci i to, da su stari Slaveni neobično gostoljubivi. branili svoj imutak. Nu Slaveni nisu bili dobri samo
Njihov neprijatelj car Mavrieije, koji je kroz desetak [mirnu tuđjincu. Oni su isto takovi bili i tudjincu ne-
godina ratovao na Slavene, da ih sasvim uništi, veli o | prijatelju, koga su u boju uhvatili. Tako veli car Ma vri -
njihovoj gostoljubivosti ovo: „Prema strancima su veoma eije: „Koji su kod njih zasužnjeni, ne ostaju sužnji za
milostivi, mnogo si truda daju, da ih uščuvaju nepovri- j^uvijek, kao kod drugih naroda, već ih drže neko vrijeme ;
jedjene, i da ih dobro očuvaju provodeći ih od jednoga > ako se isplate, mogu kući proći ili pak da ostanu kod
mjesta fia drugo, kamo imadu stići. Predadu ih onda l njih kao slobodni i prijatelji". Skoro istim riječima veli
bližnjemu susjedu, pa ako se po njegovoj neopreznosti [ i piše o slavenskoj gostoljubivosti i Lav Mudri.
strancu kakovo zlo dogodi, trgne onaj, koji mu ga je j,i Zaista ova je vrlina slavenska velika, a Slaven je
predao, u boj na svoga susjeda, smatrajući z& svoju svetu pokazao njom, da je po srcu svome daleko nad drugim
dužnost, da osveti bivšega svoga gosta". , narodima, pače i nad Grcima i Rimljanima. Žalibože
Kod svega toga lijepoga običaja najčudnovatije je : ova je dobrota Slavenu mnogo škodila, jer se njegovi
ipak bilo to, da je Slaven mogao i jela i pila i svega, , sinovi zaljubiše malo po malo sasvim u tuđjinee, i za-
što njegovu gostu treba, uzeti i kod svoga susjeda, ako boraviše za se i za svoje probitke i domovinu. Odatle i
to sam nije imao. Nijemac JMmhold veli: „Kod Sla- dolazi, da Slaveni premnogo puta ljube i štuju više tuđje,
vena nije bilo sramota gosta tudjirn jelom i pilom do- nego svoje, više tuđji jezik, nego svoj materinski. Već
čekati. Kod njih je pače svijet javno govorio: što po je to Taeit vidio kod starih Veneta, pa je zato i rekao,
da su običaji tih Slavena mnogo iskvareni i pomiješani
noći ukradeš, to podaj po danu svomu gosta". U istinu
s običajima njihovih gospodara Sarmata.
ovo je pretjeiana gostoljubivostj ali je ovdje pretjerao i
Nijemac, kad govori o kradji. Na umu nam valja naime

18. 36
37
Kao što su bili Slaveni čovječni tadjincu, tako su,
bijesni ratnici, koji su krv lasno prolijevali kao i Ger-
a još i više, bili svojima. U istinu, malo gdje se u to
mani. Samo nisu išli tražiti rata kao Germani.
to doba brinulo toliko za starce, žeoe, djecu i nemoćne
U boj nisu išli stari Slaveni u bojnim redovima,
bolesnike, kao što kod Slavena Ženama bili su nježni i
BU niti nisu dijelili megdana sa neprijateljima kao
ljubazni. Oni nisu, kao drugi narodi, na njih svaljivali
divljaci bez ikakova reda ili kao rpa gladnih vukova,
sve terete gospodarstva, nego su kao vjerni drugovi
koji misle samo na svoj plijen. — Najobičnije išao je
s njima zajedno obavljali sve kućne i poljske poslove.
stari Slaven pješke u rat. Oružje mu je bilo: mač,
Oni su pače držali žene za čuvarice božjih tajna i višega
koplje, sulica i strijela, praćka i štit. Na znak trublje
znanja, a osim toga su vjero-ali, da se one osobito raz-
sakupio bi se on oko svoje sve'inje — zastave, i polazio
umiju u pjesništvo, liječenje i u zakone. Kad je tako,
veselo u boj protiv neprijatelja. Slaven se nerado borio
tko će se čuditi, da su Slaveni imali žene dapače za
na otvorenom polju. S neprijateljem klao se najrađje po
svoje vladarice i knjeginje. Sjetimo se samo slavne
šumama i močvarama, te je bez prestanka dan i noć
Libuše, Kaže, Tete, Vande, Tuge, Vuge, Olge. — Nu
na nj navaljivao. Najmilije mu je bilo, kad bi ga u
ovu preveliku ljubav i štovanje znale su Slavenke i od-
kakovo blato ili tjesnac zavabio ili na kakav drugi način
vratiti. Zaista velika i neibična bila je njihova odanost
prevario ili nadmudrio. Kao kod Germana, tako se i kod
i vjernost prema svojim drugovima. Tako piše o njima
Slavena u boju držao rod roda, brat brata. Krvne sveze
car Mavricije: „Žene su im čiste i vjerne muževima
združivale su ljude u pojedine vojničke rpe, a svima na
svojim preko svake mjere, te se mnoge iza smrti mu-
čelu bilo je njihov starješina ili župan, koji im je u
ževe vlastitom smrću utješe, — vole u vodu utonuti,
vrijeme mira bio savjetnik, sudac, glavar i svećenik.
nego li da samotno živu."
Mnoga rijeka na Balkanu, mnogo bojno polje na svijetu
Eazumijeva se, da je kod Slavena, teška i strašna
kadro je koju lijepu kazati o slavenskom junaštvu.
kazna stigla svaku nevjernicu, i da nije bilo muka, kojih
Što car Mavricije o ratovanju Slavena pripovijeda,
ne bi izmislio Slaven, samo da je što više kazni za nji-
to ide očevidno u one njegove desetgodišnje ratove, gdje
hovn nevjeru. — Slaven se obično zadovoljio sa jednom
su vojske njegove preljetal·1 prtko Dunava i na mirne
ženom. Samo bogatiji i odiičniji ljudi uzimali su u kuću
oče naše navaljivale. Tamo je trobalo očima našim, da
tolika ljuba i drugarica, koliko su mogli hraniti. Njihovi
se mnogo puta razlete po šumama, a onda opet saberu
vladari ženili su se više puta samo s političkih uzroka i
i na juriš udare. Koji su bili blizu voda ili močvara na-
uzimali više žena, da time dodju što više u savez i rod-
stanjeni, znali su poskakati u vođu, kad ih je dostigla
binstvo s drugim vladarima.
nagla navala. Da mogu u vodi disati i da se ne podave,
Starim Slavenima bio je najmiliji mir, i oni su ne-
znali bi tako držati u üst'ma trstiku, da joj je vršak
rado započinjali kavgu s drugim narodima. Nu prevario
virio iz vode. U zimi, veli car, da je dobro na njih na-
bi se, tko bi mislio, da su oni bili kukavice ili narod,
valiti, jer nemaju pristaništa u šumama. Cijeli je njegov
kako neki hoće, sasvim „golubinje ćudi". Mavricij i drugi opis pravi način lova na Slavene.
pisci, a osobito krvna djela njihova svjedoče, da su bili

19. 38 30
Drugačije nam pripovijeda očevidac solunski opsije- nomu^narodu odvratiti: „Sva je^ta djela naučio Slaven
danje svoga rodnoga grada Soluna po našim očima. On od vas i vraća samo šilo za ognjilo!"
veli: „Drugoga dana pripreme strojeve za osvajanje Miroljubivost Slavena potvrdjuju nam i druge nji-
grada; najprije gvozdene tučke, kojima se bacalo ka- hove prilike. Kod drugih naroda vidimo, kako osnivaju
menje, a zatim tako zvane kornjače, pokrivši ih suhim velike i jake države, a to sve u to ime, da lakše napa-
kožama. Da im Solunjani kornjače vrućom smolom ne daju na susjede. Slavenu nije toga dopustila ne satno
upale, pokrivali bi ih jošte kožama netom ubitih volova njegova ljubav za slobodu, nego i njegova mirna i blaga
i prikivali čavlima. Kada su već sve spremili blizu zidina, ćud. Kod njega ćeš za to naći toliko državica, koliko
počnu treći dan bacati i biti Solunjane kamenjem. Nji- plemena. Spomenemo li k tomu još poznatu medjusobnu
hovi su opet strijelci stali bacati strijele, te je od njih slavensku neslogu, eto svega, što je Slavena zaustavilo
zrak potamnio, a činilo se, kano da su se nad grad nad- na putu slave i što je učinilo, da se nije đovinuo do
vili zimski oblaci. Nitko se ne usudjuje pomoliti na one visine i moći, koja mu dolikuje po njegovim vrli-
zidine, da gleda, kako vojuju neprijatelji svojim stro- nama i množini i broju njegovih sinova. To je već vidio
jevima prema zidinam građa. Tako se primakoše ne- glasoviti arapski putnik Ibrahim Ihn Jakub, koji veli:
prijatelji do zidina gradskih, a rogovi i srpovi njihovih „Slaveni su neustrašivi i vješti vojnici. Da nisu ras-
strojeva ruju već, te se bedemi potresoše u svojim te- eijepani u nebroj rodova i plemena, zaista ne bi se ni-
meljima". jedan narod na svijetu mogao s njirta mjeriti".
Bili su dakle cei naši i vješti i bijesni u ratnoj To žalosno stanje trajalo je sve do pokrštenja Sla-
igri a množina njihovih strijelica i nagla iznenadna i vena. Tek u to doba spasoše nekoji junački i krepki
vatrena navala dovela je mnogo puta u smutnju rimsku slavenski vladari svoje pleme od sramote, a i od pro-
vojsku. Nije s toga istina, da su stari Slaveni bili ku- pasti. Nije s toga čudo, da su zlatnim slovima ubilje-
kavice i narod golubinje ćudi, koji se dao daviti kao žena u povjesti slavenskoj imena: Držislav i Tomislav,
rob svakomu čovjeku. Nemanja i Dušan, Krum i Simeon, Boleslav i Karlo,
Još je čudnovatije, kad neki vele, da su Slaveni Eurik i Petar, Mojmir i Eastislav, Mječislav i Boleslav
razbojnički narod, kao Huni i Avari. Ta poznato je, kako Hrabri. Oni utemeljiše prve slavenske jače države i po-
je Slaven od prirode miroljubiv, i kako se laća britke kazaše svijetu da je i Slaven kadar braniti svoje ognjište
sablje samo onda, kad mu je od prijeke potrebe. Ako i pripraviti si bolju sudbinu.
Nijemci najcrnjim bojama rišu svoje susjede polabske Prema onoj narodnoj: „Gdje je nesreće, tamo je i
Slavene, ako ih nazivlju divljacima, to im se na sve to sreće", donijela je Slavenu njegova blaga narav pored
može lijepo odgovoriti s njihovim zemljacima: Herderom i svega zla i dosta koristi. Ne trateći Slaven svoje vri-
Jakobsom, koji kažu: „Svemu su tomu mnogo uzrok jeme ratom i vježbanjem u oružju, bavio se on poslo-
sami Nijemci, koji su nebroj puta ogriješili svoju dušu vima mira, te je malo po malo došao do blagostanja i
u pitomoj zemlji slavenskoj". Ako se na Slavena ljute naobrazbe, za koju su mu svi barbari njegova doba
Grci i zovu ga^ barbarom, i tu se može ovomu ponos- mogli biti zavidni.

20. 40 41
O obrtu i trgovini njihovoj pripovijedaju nam nji- O tom, da li su stiri Slaveni imali i pismo, ne-
hovi trgovački i obrtnički gradovi, kojih je bilo na sve mamo vijesti iz pradavnih vremena. U zeleno-gorskom
strane, gdje su stanovali Slaveni. Ovi gradovi bili su na rukopisu kaže se, da su u češki sabor skupa sa Libušom
glasu sa svoga bogatstva i veličine, i sa prebogatih došle dvije slavne i učene djevice, i da je jedna od njih
svojih poganskih hramova i drugih javnih zgrada. Svi imala uza se daske, na kojima su bili upisani zakoni, a
se ti gradovi spominju doduše u kasnije vremena, nu druga mač, kojim je krivicu kaznila. Kakvo je to bilo
nema sumnje, da su se oni, da dotjeraju do toga cvata, pismo na ovim daskama, trga ne znamo.
počeli razvijati veo u prastara poganska vremena. Od Monak Hrabar, koji je živio na koncu devetog ili
ovih gradova dosta je da spomenemo slavnu Vinetu ili na početku desetog vijeka, piše o tom: „U|početku nisu
Juliu, Bostok, Bukovac i današnji Lübek. Zatim spomi- imali poganski Slaveni pismena, nego su crtama i
njemo Prag, koji opisuje poznati putnik Ibn Jakub kao rezama pisali i gatali". Ove nam riječi kažu, da je ovo
veliki trgovački grad. Isto tako bio je na glasu Meklen- staro slavensko pismo bilo nesavršeno, — tu su naime
burg. koji se zvao Velijgrađ, ti jest veliki grad. mjesto naših slova bile slike. Do pravoga pisma, gdje
Riječju, Slaveni su prenašali svoju robu na sve svaki glas ima svoje slovo, došli su Slaveni tele za sv.
strane i po kopn i i po moru i po jezerima i po rijekama. apostola drila i Metodija.
Iz početka davali su svoju robu za kože i blag.), poslije Osim toga poznavali su siari Slaveni kao it' o drugi
su primali slavenski trgovci za svoju robu komade fina svoja nebesa i tajne svojih bogova. Uz to bili ?u oni
platna, đočim su se s pravim kovanim novcem upoznali vješti liječnici i pravnici. Mnogi je od njih poznavao
tek kasnije, i to nije bio njihov, nego bizantinski i nebroj bilina i njima liječio svoje bolesnike, a mnogi je
arapski. od njih znao na pamet nebroj zakona Da nekoje stvari
No stari Slaveni nisu bili samo prosti i marljivi bolje zapai te, slagali su ih u pjesme i pripovijetke,
radnici, već se njihov duh zanimao i za veće i svetije stvari. dočim su samo zakone znali katkad napisati na daske.
Već od drugoga vij -ka poslije Krista govore Skandinavei Napokon nam valja napomenuti, da su Slaveni po-
i Grci o slavenskim djedovima kao o narodu koji je pun znati i kao ljubitelji pjevanja,, glazbe i plesa. Lijepo veli
znanja i prosvjete i koji ima pače i pismo. Tko se o Štur: „Svaki narod kazuje na svoj način, što mu je na
tom žtli uvjeriti, neka pogleda samo u riječi, koje su srcu i što ga oduševljava. Indijac zal'jeva svoju dušu u
od Slavena posudili Grci, Madžari i drugi narodi To su orijaške hramove, Ptrzijanac u svete knjige, Egipćanin u
imena za ratarstvo, pčelarstvo, stočarstvo, porodične sveze, piramide, obeliske i tajinstvene labirinte, Grk u kipove,
trgovinu i obrt, za bolesti t'g'ela i duše, odijela, i hrane, Eoman u s'ike, koje te začiravaju, German u muziku, a
mjere i novca, crkve i vjere, države i čin)vnika, vladara Slaven u pjesmu, koja te je kadra ganuti i dirnuti." Za
i njegova dvora itd. Sve su ove riječi, a uz riječi razu- čudo je, da tudjinci o toj slavenskoj vrlini govore malo
mijeva se i stvari, koje ove riječi označuju, uzeli od ili ništa. Istom grčki pisac Teofilakt Simokata, koji je
Slavena u svoj jezik spomenuti narodi, a osobito Madžari. živio u sedmom vijeku, napisa ove riječi: „Kad je car
Mavrieije 591. godine boravio u Traeiji i tu se pri-

21. 43
pravljao na boj, uhvate jednoga dana carski ljudi tri ovakove 'pjesme, pripovijetke i poslovice, u koje je on
čovjeka. Ovi zarobljenici bili su Slaveni i nisu imali prelio sve svoje znanje i mišljenje, svoje srce i dušu
uza se oružja, nego samo tambure. Kad ih car zapitao, svoju. Nu pošto se je ipak sačuvao trag svim tim stva-
odakle su i od kojega su naroda i zašto su pošli na riica, počeo je Slaven odavna marljivo kupiti i sabirati
Balkan, odgovoriše mu: „Mi smo Slaveni, domovina je uz vrijedne i vješte tumače ovu slatku uspomenu na
naša na obali zapadnoga Oceana, i mi ne poznajemo svoja davna vremena, a time se ujedno rastjeruje tama,
oružja, nego samo tamburu". koja je obavila sa sviju strana poganske stare Slavene.
Doduše ovo mjesto ne govori o pjesmi, nego o
glazbi, ali tko znade, u kako je usku savezu pjesma
s tamburom, i n opće sa glazbom, tomu ne treba doka-
*
zivati, da su i ovi Slaveni bili pjevači, i da su uza svoj Glava šesta.
mili instrumenat (stroj) i pjevali. Eiječi spomenutoga
Grka potvrđjuju osim drugih pisaca, osobito Ibn Dasta Društveno i državno uređjenje.
i Al Bekri, dočim je danas poznata stvar, da su svi Tako stigosmo k slavenskoj obitelji, k tomu prvomu
Slaveni bili ljubitelji pjesme i glazbe. To osobito vrijedi hramu slavenskoga života. Živo vrelo za onu davnu dobu
za slavenske žene. Safafik veli: „Gdjegod je koja Sla- slavenskih naroda, nalaze svi ispitatelji ovoga predmeta
venka, tu je i pjesma. Po brdu i dolini, po kući i dvoru, u našoj zadruzi, iz koje je izrasao sav javni i državni
po šumi i livadi, po vrtu i vinogradu, svuda se ori glas život slavenski. „Zadruga jest" veli Bogišić, „ona obitelj,
njezin". U opće može se reći, da nema naroda na gdje više pojedinih ljudi iste krvi, a i obitelj u užem
svijetu, kod kojega bi bilo toliko naravna, čista i ču- smislu zajedno živu i jedno jedino gospodarstvo, koje je
stvena pjesništva, kao kod Slavena. Samo tako može se njihova opća svojina, zajednički obradjuju pod upravom
razumjeti, da je i danas svim Slavenima poznata riječ: glavara, koga obično sami izbiraju". Postanak zadruge i
pjeti i pjevati, pjesma i pjesan. Mnogi će nas zapitati, njezin razvitak pokazuje nam temeljnu misao slavensku
a kakovo je bilo to pjevanje ? O čem su pjevali ? Slaveni 0 svojoj krvi.
su uz ljubav opjevali bojeve bogova na nebu, te bojeve Imao je otac više sinova, svi su se poženili i ostali
i junaštva ljudi na zemlji: lirici (čustvenoj ili ljubaznoj s ocem pod jednim krovom. Kad je otac umro, nisu se
pjesmi) i eposu (junačkoj pjesmi) pridružila se s vre- njegova djeca razilazila i medju se dijelila očevine. Oni
menom i drama (predstava). Nu to nije bila drama kao su ostali i nadalje na istom zemljištu i uživali svi za-
danas, nego je to bio đialog, t. j. razgovor dvoje ljudi. jedno očevu muku. Na taj način mogla je zadruga po-
Dakle kako se vidi, kod Slavena bilo je narodnoga stati velika, i to tako, da je već bila, kako ima primjera,
blaga svake ruke. Uz pjesmu, pripovijetku i poslovicu, 1 nesrodna, te su se na primjer ljudi u zadruzi po krš-
orila se po njihovim gajevima, hramovima i drugim, ćanskom zakon mogli i međju se ženiti. Kada je t i j
zgradama i pjesma lirska, epska i dramatska. Kad je slučaj nastao, onda se zadruga potrgala, da opet dodje
Slaven došao do pravoga pisma, stalo je ovo istiskivati po naravnom slavenskom zakonu svoja krv pod jedan

22. 44 45
krov. Ovim je načinom i veći skup kuća i obitelji činio je sramota i crn obraz. Nego dajte, da se ni bratsku
selo (ves), koje je obično bilo jednoga roda, pak su imali dogovorimo, koga ćemo mjesto njega jutros imenovati".
i skupno ime kao sinovi jednoga pradjeda. Samo žene Za ni'im onda progovori drugi najstariji: „Ne treba nika-
ođilazile su iz kuće, ali zato narodna pjesma ne može kova dogovora, jer ne ćemo novi sakon staroj zemlji
dosta da naglasi, kako ide djevojka „M tudjinu sa tu- mećati, nego je to tvoje, a i za tebe je, ti vladaj i
djina". Dapače ih i otac i mati i rodjena braća već na upravljaj, a Bog će s nama najbolje, ako Bog da! Evo,
polasku za tudje smatraju. ja te najprvi poznajem za starješinu oi kuće i ljubim ti
Ovakovu skupu ljudi, kao što je bila zadruga, tre- ruke". Digne S3 i poljubi ga u ruke.
balo je, da imađu neki red i zakon, po kome će se vla- Djedovinu su svi zadrugari jednako uživali i ona je
dati, kako će si hranu pribavljati. Trebalo je, da imadu prelazila netaknuta od koljena do koljena. Slaveni su
nekoga, oko kom će se sakupiti sav taj veliki zbor. držali, da zadrugari nisu njezini vlasnici, nego samo
Eadi toga bio uvijek netko u toj zajednici glavar. Ovoga uživatelji. Samo prihod djedovine, to jest žito i blago,
su najprije izmeđju sebe izabrali potomci prvoga praro- bila je imovina zadrugara. Od žita i blaga zadržali bi
ditelja, a njihovim tragom podjoše i njihovi potomci. Na nešto za sve njih zajedno, a drugo su ili medju se razdijelili
taj način ne ostade ziđruga nikada bez starješine, vla- ili su prodali, a novac upotrebili na opću korist. Tako
dike, gospodara, Jcnesa i staroste i kako se već zovu ti je došao svaki zadrugar do imovine ili do prćije. On je
njezini poglavari. mogao s vremenom svoju imovinu povećati, osobito pak
Glavar skrbio se kao rodjeni otac za svoju zajed- je ova narasla; ako je bio sretan u ženidbi, i ako mu je
nicu. On se za nju bjgovima molio i žrtve žrtvovao, on žena uz svoju dobrotu i valjanost donijela i lijep miraz.
joj je čuvao svetinje i kipove božje. Oa se brinuo za red Kako se dakle vidi, djedovina bila je glavno bogat-
u kući i na polju i na Mrakom mjestu, te je razdjeljivao stvo sviju zadrugara, i teško svima, ako bi ona postrađala
medju zađiugare poslove. On je mjesto njih govorio i bilo to nerođicom i kako drukčije. Eadi toga nisu dali
radio u javnim skupštinama. On je napokon mirio, kad stari Slaveni bez velike nevolje u nju dirati. Ako im se
je trebalo, posvadjenu braću. udavala kći u koji drugi rod, dali su joj, koliko god su
Da je pri izboru g sspod tra bil i i osobita svetkovina, mogli i žita i blaga i drugoga gibiva imutka; al te kćeri
to smijemo pred tnjevati, jer ima o tom jošte mali tračak nema, kojoj bi oni dali za miraz što od svoje djedovine,
u običajim narodnim. Navest ćemo ovdj·' običaj u Her- to jest o l negibiva imutka. Isto je tako bilo i sa zadru-
cegovini. garom ako se je priženio u drugu koju kuću. On je
Poslije smrti domaćine sastanu se ovi ukućani. Pro- dobio svega, al od djedovine ništa
govorite će tad najstariji: „Ej, braćo i djeco moja ! glavu Ako se ipak kada zadruga trgala, tad su morali biti
kućnu izgubismo, te bez glave ostadosmo, ali je naš dijelovi uvijek jednaki, jer su i Slaveni bili svi jedan
otac (ili stric) nas mjesto sebe po božjem daou ostavio, drugomu jednaki i ravni. Dakako da je uz ovako čuvanje
da njega naslijedimo, a nas je red, da uzdržimo njegov djedovine svima Slavenima bilo dobro, i da medju njima
glas i obraz pred svijetom, pa ako ne znadosmo, naša nije bilo sirotinje i bijede, jer svatko, koji je bio vrijedan

23. 46 47
ijkoji je radio, dobio je i hrane i svega, što mu je taVo su uz svoju staricu majku ovi novi članovi. Oni su
trebalo od zajednice. I za bolesnike bilo je dobro, jer se njezina djeca, a poglavar njezin jeste i poglavar njihov.
je svaki liječio na troškove svojih zadrugara. A onomu, Tako s vremenom ponaraste οΛ slabašne mladice, od
koji je dospio u kakovu nevolju, pritjecala je sva zajed- dvoje Ijudi. bujno i ogromno drvo, velika zadruga, društvo
nica u pomoć, pa tako je isti ovu iaglje podnosio. od više stotina glava. Nu što se vize porodica množi,
N u uza sve to ipak se je katkada našao koji Slaven, to se sve više jedan član porodice drugomu otudjuje.
koji je stradao, gladovao i žedjao. Al to se dogadjalo Poradi toga, tko danas mater-kuću ostavi, taj prekine
samo onima, koji su bili nevaljali i koji su bili samo na s njom svaku svezu i općenje. On dobije drugo ime, on
sramotu drugim Slavenima. Ovakove su obično zadrugari je sam svoj. i može si gdje drugdje saviti gnijesdo za
bacili radi kakova zločina ili nedjela iz svoje zadruge, a se i za svoju porodicu. Kako se vidi, i kod današnjih
od onoga časa prestali su se brinuti za njih. Ovako vi južnih Slavena može biti velikih zadruga, nu te zadruge
jadnici potucali bi se od nemila do nedraga, a kamo god ne mogu biti nikada takove, da bi bile cijela sela ili
bi dolazili, zatvariii bi pred njima vrata i odbijah ih od općine i da bi se s ovima mogle mjeriti.
sebe. Dakle ka'<o se vidi, kod Slavena je u to doba samo I kod današnjih Velikih Busa nešto je slična sla-
zločest čovjek siromašan. S toga i znači kod starih Slavena venskomu rodu. I kod Čeha i Poljaka bilo je nešto takova
riječ hud i zločest ujedno i siromašan. do šestnaestoga vijeka. Kod čeha i Poljaka imala je
Ovakovih zadruga, o kakovima smo do sada govorili, zadruga svoj zajednički imutak, a kod Busa svi općinari
imade još i dan danas kod Hrvata, Srba, Bugara i kod uživaju općinsku zemlju i imovinu. Nu to je jedina stvar,
Slovenaca, koji borave u nekadanjem kraljevstvu mle- koja nas kod tih naroda sjeća na stari slavenski rod, a
tačkom. Vrlo je vjerojatno, da ih je bilo i kod Slovenaca sve je drugo drugačije.
austrijskih, nu to im se već odavna trag zameo. Kao i U starom su se slavenskom rodu svi zadrugari, koliko
starim slavenskim rodovima, tako je i svim ovim zadru- god ih bilo, ponosili jednim imenom, itrenom prvoga
gama izvor jedan praotac. I ove zadruge imaju kao i svoga praroditelja ili starješine. Da pak pokažu, da su
stari slavenski rodovi svoju djedovinu, koja se ne dijeli, njegova djeca, dodavali bi k njegovu imenu ili nazivu
i starješinu, koji nad svima zadrugarima vlada. Pored nastavke, koji to znače. Tako ako se je prvi starješina
svega toga ipak je velika razlika izmedju spomenute ili praroditelj zvao Tugomir, tad bijahu oni Tugomirići,
od Jablana postađoše Jablanići, od Vojna Vojnici, od
dvije uredbe.
Borislava Borislavići, od Bađovana Badovanići. Tako je
Nekadanji je slavenski rod ili općina sjedinjivao sve
isto bilo i s imenima mjesta, u kojima su oni živjeli. I
žitelje sela u jedno, a današnja zadruga južnih Slavena
ono se znalo prozvati po praocu. Odatle se danas mnogo
sastavljena je samo iz veće porodice. Kad kod južnih
selo slavensko zove imenom porodičnim, samo povećanim
Slavena kuća majka postane pretijesna zadrugarima, tad
spomenutim nastavcima. TaVo je od Vojin postalo Vojnić,
si oko nje gradi svaka mlada porodica svoje auanje stanje
od Tugomir Tugomirićfili Tugomirić itd.
ili tako zvanu zgradu (komora). Kao uz kvočku pilići,

24. 48 49
Još nam ralja napomenuti, da su se u starim sla- koji je bio zajednički. Odatle i dolaze, da poslije ova
venskim rodovima članovi sastajali zajedno na djedovsku riječ „župa" znamenuje „lijepu sunčanu zemlju". Pored
svetkovinu, koju je valjda najstariji starješina obavio. župa spominju se i gradovi, a po broju gradova na pri-
Napokon se znalo gđjekomu rodu prišiti što po- mjer u Panoniji uzeo se broj županija. Župa je upravo
rugljiva, nu to je bilo vrlo rijetko. Uh velika upravna općina. Župa znači i danas mnogo
čeljadi oko skupnoga stola. Tako se ima razumjeti ona
riječ u Lici: „U mene ima puno župa", ili ovo pitanje:
„Domaćino, imaš li puno župa?"
Glava sedma, Malo prije smo naveli, da se pored župa spominju
P l e ine i n a r o d . gradovi. Grad se dizao usred župa i to ponajviše uz
močvare, vodu ili na strmu brdu, da se laglje brani.
Pleme je postalo od više rodova I ono je imalo Grad je bio utvrdjen jarcima i nasipima, te je bio opasan
svoje ime. Katkada si je zadržalo stari naziv svoga roda, drvenim zidom, koji je bio nabit zemljom. Poznato je i
a katkad si je opet skovalo novi. Tako ni od roda to, da je u tim slavenskim tvrdjama bilo mnogo javnih
Kafića i Šubiea postala plemena Kafići i Šubići. Od i.-1 i posebničkih (prijatnih) kuća. I ove su bile od drva,
stanovnika na kojoj rijeci postadoše Eiječani, od žitelja a da budu trajnije i ljepše, nabio je i njih stari Slaven
u nizini 'Poljani, od žitelja kod jezera Jezerani, kod vode zemljom, a o im toga pobijelio ih i svakojako išarao. U
Morave Moravljani, za brdima Brdjani, za burnijem Za- grad bi snosili Slaveni u čas nevolje sve svoje blago i
humljani. Gdjekoja slavenska plemena, koja se nastanila dragocjenosti. U nj bi zatvarali djecu, žene i nemoćne
u nekadanjim rimskim i grčkim zemljama, pridržaše starce, da ih obrani i štiti od neprijatelja. Oko ovakovih
stara grčka i latinska imena gradova, rijeka i gora, ali gradova, kojih je bilo svagdje, gdje je bilo i Slavenstva,
ih prekrojiše prema svomu. Od Salona načiniše Solin, podigla su se naskoro pređgradja, stanovi za obrtnike i
od Saus-Sava, od Drinus-Drina, od Margus-Morava, od trgovce. — Sve je pleme moralo graditi, popravljati i
Naissus-Niš, od Naro-Neretva, od Scardus-Sar planina itđ. uzdržavati svoju tvrdjavicu, pače i kod nje stražu stražiti.
— Nu najradje su Slaveni donijeli iz stare domovine Na čelu plemena bio je šupan ili, kao što neki
svoja stara imena. S toga se i dogadja, da se i danas u Slaveni toga svoga glavara zovu, Jenen ili vojvoda.* Sva
najudaljenijim slavenskim zemljama nađje jednako na- prava i dužnosti, koje je imao starješina u općini, imao
zvanih rijeka i gora. Tako je rijeka Cetina u Dalmaciji je župan u pkmenu, a osim toga bio je on i vođja u
i u Busiji; rijeka San(a) u Galiciji, Kranjskoj, Štajerskoj, ratu. I njega je kao i starješinu izabirao narod ili bolje
Bosni i u Hrvatskoj; rijeka Morava u Moraviloj i Srbiji,
Desna u Eusiji i češkoj itđ. * Pravo staro h r v a t s k o p l e m e imalo je više županija na
prostoru svoga stanovanja. Pravi vojvode plemena bili su bani.
Po plemenu zvala se i šupa, u kojoj je ono bora- Oni su bili poglavice plemena hrvatskih. Da je ta čast stara i
vilo. Više bratstva zajedno vezalo se u župu. Izmedju iz pretkršćanske dobe, vidi se po pjesmama, koje sežu sadržajem
svojim u pogansku dobu, a imadu pripjeva: a j m e b a n e ili
više jrodova ili bratstva bio je jedan krasan sunčam kraj, k u k u b a n e , ili l e l e b a n e itđ.
Stari Slaveni. 4