1. PRVI MRAK
Sonata iščeznuća.
Umrijeti kako umire dan.
Ostaviti svijetu kist svjetala
nad platnom što ga vlaži
kamen s kupskog dna.
Pogled s pustog nasipa.
Dlan i zaveslaj.
Varljiv lahor nečujno ziba suhu vlat
na dugoj, dugoj sjeni jablana.
Lako je vrbama, vodenim travama
izdivljalim iz nijemog tla.
Skoro će Doba Kiša.
Doba Nevjernika.
Nigdje ribara.
U narančastim ponjavama
gdje Sunce stelju skriva
mrijesti se prvi mrak.
Kukom će svojom povući dušu
ponad lopoča, štukinih virova,
staklasto-zelen jaz.
Vlado Karagić