Murtelica 2016.

DOBRO NAM DOŠLI MURTELICA
List učenika OŠ Pirovac
Adresa uredništva:
MURTELICA, Put škole 10, Pirovac
tel./fax.:
022 46 60 53
e-mail:
ured@os-pirovac.skole.hr
Izdavač:
OŠ Pirovac
Za izdavača:
ravnateljica Mirjana Božić, prof.
Glavna urednica:
Klara Vendl, 8.r.
Odgovorna urednica:
Anita Vrkić, prof.
Novinari:
Antea Čubrić, 5.r.; Nora Čubrić, 5.r.; Karlo
Dobrović, 5.r.; Tamara Krišto, 5.r.; Franko Jan Sel-
man, 5.r.; Marijana Franjić, 6.r.; Angela Reljica
Kostić, 6.r.; Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.; Marija
Tomkić, 6.r.; Viola Vukman, 6.r.;
Katarina Gulam, 7.r.
Učitelji suradnici:
Silvana Crljen, Vesna Garofulić, Ljerka Kendeš,
Marijana Lasan, Manuela Srdarev, Martina
Srdarev, Darko Vlahov
Fotografije:
Uredništvo i Karolina Rančić, prof.
Naslovnicu ostvarili:
Karolina Rančić, prof.; Manuela Srdarev, prof.;
Luka Božac, 7.r.
Lektorirale:
Mirjana Božić i Anita Vrkić
Oblikovanje i grafička priprema:
ILLECONCEPT
Tisak:
Pixel studio
Naklada:
200
Klara
Bog, ljudi!
E
vomeponovnosvama!Iakojemojaprijatelji-
ca Tea, suurednica (Postoji li ova riječ?), a
time i supatnica (E, ova postoji!), napustila
osnovnu školu te se upustila u srednjoškolske pusto-
lovine, zajedno s ostalim novinarima potrudila sam
se da „Murtelica“ ne ispašta zbog gubitka. Opremili
smo ju najbolje što znamo, a kako je zima ove go-
dine oštra (šala mala), udebljali smo je za dodatne
četiri stranice, znate, za svaki slučaj, neka se nađe.
S obzirom da smo još uvijek osnovnoškolci, i k
tomu još uvijek djeca (Hvala Bogu!), a djetinjstvo se
temelji na igri, ove smo godine inspiracije imali na
pretek. Kuda god se okrenemo, kamo god pogleda-
mo, virnemo, ili samo malčice ćirnemo, naiđemo
na igru. Nekada je to nedostatak jer nas igra često
dovodi do manjka ozbiljnosti (dokaz su fotografije
novinarki koje su na trenutak zaboravile da im je os-
novna zadaća pisanje), ali od viška (u ovom slučaju
glupiranja) glava ne boli. Osobito ako iz tog glupi-
ranja nastane nešto pametno, a koliko je treći broj
„Murtelice“ pametan i zanimljiv, otkrijte sami.
Ove vam godine donosimo uvijek uzbudljive
priče HGSS-a, bilježimo priču o hrabrom Palčiću
(pozdravljamo sve Palčiće), skićemo se Europom
otkrivajući prirodne ljepote (oni stariji su u Europi
otkrili dijete u sebi – možda nas sad bolje razumiju),
zavirili na snimanje CD-a (Bravo, mi i vi!), tražili i
otkrili zanimljive glazbenike i sportaše među nama
i nemalo se iznenadili otkriću. Uvijek ste se žalili
na samo jednu zabavnu stranicu pa smo se i tu po-
pravili. Reći vam sve što smo radili i o čemu smo
pisali ne bi bila fora. Ne mogu jamčiti da će vam
se ovogodišnja „Murtelica“ svidjeti, ali obećavam
dobru zabavu. Razmišljam koliko mi je u ove četiri
godine novinarstvo priraslo srcu. Nosilo je puno
uzbuđenja, rada i odgovornosti, ali i radosti. A kojeg
li veselja kada konačno „Murtelica“ izađe iz tiska!
Da, sve će mi to nedostajati! I zato...
S olovkom u ruci, Klara se odjavljuje.
igrajte se s nama

Iz sadržaja
MURTELICA / veljača 2016. 3
8-24
7
25-28
4
Put u nepoznato
Murtelići
Škrinja s blagom
Tema
broja:
Igra
Nazovi 112 34-35
43Tišina, snima se

Š
kolskim je hodnicima
19. ožujka vladalo nemalo
uzbuđenje. Naime, radile su se
posljednje pripreme za predstavljanje
drugog broja školskog lista „Murtelice”.
Rođendansko je slavlje započelo u 12.30
sati u školskom holu pjesmom „Sutra
je novi dan“ malog školskog zbora pod
ravnanjem učiteljice Silvane Crljen.
Predstavljanju su, osim učenika i djelat-
nika škole, nazočili roditelji i gosti. Za
ugodno se okružje pobrinula prof. Karo-
lina Rančić koja je zamisao
provela u djelo. Osim udobnih naslonjača,
bio je tu i stolić s čajnikom i šalicama, sv-
jetiljka, murtelica u „pitaru“, kao i škrinja
s našim blagom – „Murtelicom”. Tako su
se naše novinarke i glavne urednice Klara
i Tea, predstavljajući „Murtelicu”,
osjećale kao u emisiji „Osmi
kat“. U udobnim su se
4 MURTELICA / veljača 2016.
SRETAN ROĐENDAN
sretan ti rođendan, Murtelice
naša najdraža gošća - gđa Josipa Petrina Ante Jelušić odveo nas je a na kraju slatki zalogaji
na putovanje u Budimpeštu
naslonjačima uz prigodnu besjedu našle
i ravnateljica Mirjana Božić i prof. Anita
Vrkić, odgovorna urednica Murtelice.
Mladi su se novinari predstavili odabra-
nim ulomcima iz svojih radova, a literati
su pokazali ljepotu i snagu riječi, književne
i zavičajne. Uživali smo u glazbenim tre-
nutcima učenika Vida Urema, Zoe Vuk-
man i Marije Gulam. Pozorno smo slušali
našu najdražu gošću Josipu Petrinu, radi-
jsku novinarku HRT-a koja je napomenula
da je njezina jedina primjedba na list da
primjedaba nema. Istaknula je kako smo
joj pozivom, ali i iznenađenjem za imen-
dan, uljepšali dan. Svima je nazočnima
slatko iznenađenje slijedilo pred kraj
druženja – rođendanska čokoladna torta.
• Klara Vendl, 8. i
• Anita Vrkić, prof.
ovo je škrinja s blagom
s Đinom smo letjeli zrakoplovom

D
ržavna se Smotra Li-
DraNo 2015. održala
od 23. do 27. ožujka
za učenike osnovnih i sred-
njih škola u Solarisu pored
Šibenika. Među dvadeset i
jednim skupnim scenskim nas-
tupom našao se i naš „Krug“. Drams-
ko-scensku igru „Krug“ potpisuju učenici
viših razreda praćeni voditeljicom dramske
družine prof. Anitom Vrkić. Izvođači su:
Viola Vukman, Katarina Gulam, Antonio
Vendl, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante
Jelušić, Ðino Trošić i Klara Vendl. Igra je
nastala na satovima dramske družine, a
prikazuje jedan životni ciklus.
Počelo je slatko
Sunčano smo poslijepodne iskoristili
za dugačku šetnju prekrasnim turističkim
naseljem. Šećući se, posjetili smo pro-
davaonicu „Svijet slastica“ u kojoj su nas,
osim ukusnog sladoleda, oduševile ladice
prepune slatkiša. Na svečanom nas je ot-
vorenju Smotre u Kongresnoj dvorani Ho-
tela Ivan, uz domaćine iz OŠ Brodarica,
pozdravio prof. Miroslav Mićanović, član
središnjeg odbora LiDraNa. Nakon ot-
vorenja pogledali smo i prvi dio samostal-
nih scenskih nastupa dajući podršku našoj
Nini Mikulandri iz OŠ Petra Krešimira IV.
iz Šibenika koja je govorila monolog „Mala
vila“.
Uzbuđenje raste
Iako smo kasno otišli na spavanje, ujutro
smo bili sretni i uzbuđeni, ne samo zbog
palačinka za doručak, već zato što smo
taj dan imali nastup. Kako je naš nastup
bio planiran tek u 15.40 sati, većinu smo
jutra proveli gledajući nastupe učenika
iz drugih županija. Došao je red i na naš
nastup. Ponosni što smo među najbolji-
ma, ali i s dozom treme, uputili smo se
na pozornicu. Bili smo zadovoljni nastu-
pom. Još važnije, nastupom je bila zado-
voljna i naša mentorica. Tu smo se večer
ponovno svi dobro zabavljali, ali bi nas i
sama pomisao na skori odlazak ponovno
rastužila. Stoga smo preostalo vrijeme
odlučili iskoristiti najbolje što znamo
pa smo širili prijateljstvo i upoznali više
djece nego ikad prije u tako kratkom raz-
doblju.
Ponovno svi na okupu
Posljednji se dan Smotre održao okrugli
stol za sudionike pojedinačnih i skupnih
scenskih nastupa. Okrugli su stol za
skupne scenske nastupe vodile članice od-
bora za scenski izraz Stephanie Jamnicky
i Jadranka Korda Krušlin. Treći član i re-
datelj Mario Kovač nije mu prisustvovao
iz opravdanih razloga. Naša im se scen-
ska igra svidjela. Kazale su da je to jedna
jednostavna i čista kolaž predstava koja
prati događanja tijekom života. Državna
se povjerenica Jadranka tom prigodom i
našalila rekavši mora li sve u životu početi
i završiti udajom.
Zatvaranje se Smotre održalo u podne.
Na zatvaranju su prisustvovali svi sudionici
LiDraNa od učenika i njihovih voditelja
do članova odbora svih izraza. Još jednom
smo uživali u odabranim literarnim, novi-
narskim i scenskim izrazima.
NA LOVORIKAMA
mali glumci s velikim
glumcima - Barbara Rocco
glumci u društvu redatelja Marija Kovača
svi na okupu (mentorica je iza objektiva)
Državna Smotra LiDraNo
S „Krugom“ na
LiDraNu 2015.
“Krug” je
jedna jednostavna
i čista kolaž pred-
stava koja prati
događanja tijekom
života.

NA LOVORIKAMA
Županijska je Smotra LiDraNo 2015.
održana 3. veljače u Kulturnom centru
Vodice u Vodicama. Domaćin Smotre
je bila OŠ Vodice. Našu su školu pred-
stavili literati Barbara Roza Stief – Mušec
(„Kiša“) , Dana Bašić („Ditinjstvo“), Ka-
tarina Gulam („Htjeti i smjeti“) i Klara
Vendl („Slika“); novinari Katarina Gulam
(reportaža „Živjeti košarku“) i Klara Vendl
(putopisna reportaža „Snježnim stazama
Francuske“); scenci Barbara Roza Stief-
Mušec (monolog „Zašto baš ja“), Patrik
Barić i Nika Erak (scenska igra „Neobična
priča“), Jan Franko Selman i Matija Vla-
hov (scenska igra „Tračare“), Katarina Gu-
lam, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante
Jelušić, Ðino Trošić, Antonio Vendl, Klara
Vendl i Viola Vukman (dramsko-scenska
igra „Krug“).
Za Državnu su Smotru iz naše škole
predloženi “Murtelica” i “Krug”.
Osmaš je Ivan Konjević, pod vodstvom učitelja
Tehničke kulture Darka Vlahova, sudjelovao na 57.
Natjecanju mladih tehničara RH i 3. Smotri mladih
poduzetnika koja se održala u travnju u Primoštenu.
Ivan se natjecao u kategoriji strojarske konstrukcije.
Nakon pisanja ispita, pristupio je izradi podnog vitla.
Da to nije bio nimalo jednostavan zadatak, dokazuje
i čitav dan proveden u učionici. Posljednjeg dana
Smotre slijedila je obrana rada. Do iščekivanja rezul-
tata sudionici su uživali u šetnjama Primoštenom, a
nakon objave rezultata krenuli su svojim kućama.
• Klara Vendl, 8.r.
Izabrati učenika generacije za proteklu školsku
godinu Učiteljskom vijeću nije bio ni najmanje
jednostavan zadatak. Ipak, odluka je donesena
jednoglasno. Za šk. god. 2014./2015. izabrane su
čak dvije učenice: Tea Krišto i Dona Vuković. One
su svojim učenjem i vladanjem, kao i brojnim
sudjelovanjima na natjecanjima, bile uzoran prim-
jer. Tea je, uređujući naš školski list, bila sudionik
LiDraNa, vrijedan zadrugar, kao i čest sudionik
brojnih likovnih natječaja, a u šk.god. 2013./2014.
bila je na Natjecanju mladih tehničara RH. Dona
je osvjetlala obraz našoj školi svojim poznavan-
jem tema iz geografije, a posebice 1. mjestom u
županiji u znanju iz hrvatskoga jezika te na kraju
sudjelovanjem na državnom Infokupu 2015.
Cure, sretno i čestitamo od srca!
Županijski LiDraNo 2015.
„Murtelica” i „Krug” predloženi za Državnu Smotru LiDraNo 2015
Natjecanje mladih tehničara
Bravo za Ivana
Tea i Dona - učenice generacije 2014./2015.
Ivan Konjević
Dona i Tea - vrijedne učenice
generacije
Ponovno u gostima kod načelnika
Slavna desetorka na
prijemu kod načelnika
Drugu su godinu za redom načelnik Općine Pirovac g. Ivan Gu-
lam i donačelnik g. Ante Čubrić ugostili i nagradili učenike naše
škole koji su sudjelovali na državnim natjecanjima i smotrama u
ovoj školskoj godini. Oni su: Dona Vuković (Infokup 2015., men-
tor Darko Vlahov); Ivan Konjević (Natjecanje mladih tehničara
RH, mentor Darko Vlahov); lidranovci – Viola Vukman, Katrina
Gulam, Antonio Vendl, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante
Jelušić, Ðino Trošić, Klara Vendl (mentor Anita Vrkić).
Načelniče, vidimo se i dogodine!
na prijemu kod načelnika

DUSZ raspisala natječaj
Krajem 2014. godine Državna uprava za
zaštitu i spašavanje (DUZS) raspisala je
Natječaj za likovne, literarne i foto radove
djece i mladih. Tema natječaja bila je za-
nimljiva - različite katastrofe te snaga i
zaštita spašavanja.
Kako su moji drugaši pokazali znatiželju
za ovu temu, osobito nakon posjeta pripad-
nika DUZS-a našoj školi, dogovorili smo se
da ćemo nešto o tome nacrtati i napisati.
Rezultat je bio pregršt neobičnih radova o
požarima,potresima, vulkanima i akcijama
spašavanja. Posebno su mi se svidjeli liter-
arni radovi - upravo smo uvježbavali svoje
prve pisane sastavke. Odlučila sam poslati
najzanimljivije na natječaj. Nakon selekcije
na županijskoj razini, gdje su učenici našeg
razreda Dario Baus, Nino Sovilj Čubrić i
Marino Vukman osvojili 1., 2. i 3. mjesto,
sva tri rada poslana su u sjedište Uprave za
odabir najkvalitetnijih radova na državnoj
razini.
Poziv u Pulu
Jednog je jutra naša ravnateljica Mirjana
Božić važno ušetala u učionicu i veselo ob-
javila da je Nino Sovilj Čubrić, osvojio 2.
mjesto za svoj literarni rad „Pas - prijatelj
u nevolji“u kategoriji literarnih radova
učenika od 1. do 4. razreda. Nino je bio poz-
van u Pulu na svečanu dodjelu nagrada, i to
na dva dana. Kakvo li je to samo uzbuđenje
bilo! Nino je imao pravo na dva pratitel-
ja - jedan pratitelj je mentor nagrađenog
djeteta, dakle ja. Ali, tko će biti drugi prat-
itelj? Nakon međusobnih razgovora između
Nina, njegove mame i mene, Nino se
odvažio na put bez mame, tako da je pala
odluka da drugi pratitelj bude ravnateljica,
kao predstavnica škole, ali i kao osoba koja
se iskreno obradovala Ninovom uspjehu.
Nisam bila sasvim sigurna kako će na sve
ovo reagirati jedan osmogodišnjak koji prvi
put u životu putuje nekamo bez roditelja.
U Puli
U Pulu smo krenuli u ponedjel-
jak, 11. svibnja 2015. godine, zajedno s
nagrađenima iz naše i Splitsko-dalmatin-
ske županije te predstavnicima Uprave iz
Šibenika i Splita. Naše je odredište bilo
odmaralište Ministarstva unutarnjih poslo-
va Valbandon, udaljeno nekoliko kilometara
od Pule. Moram pohvaliti Nina - ponašao
se kao pravi svjetski putnik - brzo se raspre-
mio, a četkicu i pastu za zube odmah je
važno odnio u kupaonicu. Navečer je bio
organiziran odlazak u Pulu gdje smo se
družili uz šetnju i razgledavanje grada.
Na svečanoj dodjeli nagrada
Svečanost se održavala u Domu hrvatskih
branitelja, u organizaciji DUZS-a, pod pok-
roviteljstvom Ministarstva znanosti, ob-
razovanja i sporta, uz potporu Europske
komisije i Ministarstva vanjskih i europ-
skih poslova. Suorganizatori su bili Istarska
županija i Grad Pula. Na natječaj je pristig-
lo preko 3500 radova u osam kategorija.Sve
nazočne pozdravio je dr. sc. Jadran Perinić,
ravnatelj DUZS-a. Nino mi je kasnije
priznao kako mu je srce udaralo kao ludo.
Ali, to se na njemu nije baš primijetilo. Kad
su nas prozvali, Nino je sve odradio kao
pravi mali profesionalac. Uljudno je primio
čestitke i preuzeo priznanje i veliku, šarenu
vrećicu s darovima(moderni mobilni uređaj,
stick, nogometnu loptu i kutiju s dijelovima
za slaganje makete letjelice). U sklopu pro-
grama djecu je razveselio mađioničar, a u
glazbenom dijelu poznata grupa Colonia.
Na povratku
Pri povratku smo u Smiljanu kraj Gospića
posjetili Muzej Nikole Tesle. Djeca su sa za-
nimanjem gledala izložene Tesline izume, a
uspjela su se i poigrati na “futurističkom”
igralištu u sklopu Muzeja.Nino je priznao
da mu s ravnateljicom i sa mnom “uopće
nije bilo strašno”. Vjerujem mu jer mislim
da smo bili sasvim dobar trio. A što se tiče
svega doživljenoga, sigurna sam da će mu
sve ostati u lijepoj uspomeni. I na kraju,
htjela bih mu se zahvaliti jer je sebi i svima
pokazao kako treba biti hrabar i zreo u
nepoznatim situacijama. BRAVO, NINO!
• Silvana Crljen, učiteljica
NA LOVORIKAMA
Put u „nepoznato“
Učenik Nino Sovilj Čubrić osvojio 2. nagradu DUZS-a
nagrađeni učenici - Tamara, Nino, Marino
i Dario s učiteljicama Ljerkom i Silvanom
Nino s učiteljicom Silvanom na svečanoj dodjeli

TEMA BROJA: IGRA
Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r

U potrazi za igrom
TEMA BROJA: IGRA
Igram se, anketiram
Igra raduje dijete, čini ga veselim i sretnim.
Igrajući se, upoznaje okolinu, komunicira s
njom i prilagođava je sebi. Bez igre nema ni
zdravog djetinjstva. Uskratiti djetetu pravo
na igru znači stati na put njegovu razvit-
ku, oduzeti mu djetinjstvo, pravo na radost
maštanja u kojem do izražaja dolaze njegove
stvaralačke sposobnosti.
Prvi razred
Moja najdraža igračka
Prvaši su sramežljivi i ne govore puno. Radije crtaju svoje omiljene
igračke. Pokazuju nam svoje crteže. Nešto je hrabrija od ostalih
djevojčica Mare koja nam na pitanje „Što je igra?“, reče: „To je kad
se igraš i onda ideš na višu razinu.“ Na postavljeno pitanje „Koja je
tvoja najdraža igračka?“, dobili smo šarolike odgovore. Djevojčicama
su to plišanci poput medvjedića ili ponija, igračke neobična imena kao
Čupko Klupko, ali i „domaći“ tovarić. Ni pirovački se dječaci ne razli-
kuju od ostalih dječaka jer su se visoko na njihovu popisu našli auti,
mobiteli, pištolji i legići.
Drugi razred
Igram se, igram se s…
Da igre ne nedostaje ni među živahnim drugašima, možemo
se svakodnevno uvjeriti. Zanimalo nas je kako se i s kime vole
igrati. Najčešće se igraju s prijateljima, ukućanima, ali i kućnim
ljubimcima. U igri pronalaze i svoja prva prava prijateljstva.
Jedan je dječak rekao da od igre još više voli prijatelja Darija.
Različita društva uvjetuju različite igre. S ukućanima su to
najčešće društvene igre. Dječaci s prijateljima igraju nogomet
ili vozaju autiće, a poneki u sebi otkrivaju i nindža-ratnike.
Djevojčice se s prijateljicama igraju lovice, skrivača, a u po-
sljednje im je vrijeme draga i igra „Udari pinjatu”. Ljubitelji
kućnih ljubimaca igraju se sa psom ili papigicom.
U
anketi su sudjelovali svi učenici naše male škole (113). Nismo
postavili samo jedno pitanje. Krenuvši od najmlađih, ispitali
smo koje igračke izazivaju kod njih najviše radosti. S kime se
najradije igraju otkrili su drugaši, a kojih se igara igraju za vrijeme ve-
likog odmora trećaši. Ljute li se dok gube u društvenim igrama, povjerili
su četvrtaši, a da je nogomet najvažnija igra na svijetu petaši i šestaši. Da
je škola mjesto igre u svakom trenutku, kazali su sedmaši, a koju će igru
kao uspomenu na djetinjstvo ponijeti, rekli su osmaši.
ovo je moja omiljena igračka
mi znamo crtati
pobijedit ću u brojalici

TEMA BROJA: IGRA
Ako upitate četvrtaše koja im je omiljena društvena igra, dat će vam različite od-
govore. Ima i onih neodlučnih pa navode više igara. Ipak, najviše njih voli igru svih
generacija znanu kao „Čovječe, ne ljuti se“. Drugom dijelu razreda najdraža je igra
„Monopoly“ u kojoj svaki od igrača, barem u igri, pametnim ulaganjem želi postati
jedini vlasnik svih posjeda. U igrama se samo ponekad ljute na protivne igrače. Ima i
onih koji ne podnose ruganja suigrača, kao i onih koji su se prestali ljutiti. Ali, gotovo
svi (osim četvero ispitanika) priznaju da znaju varati ili se ne pridržavati pravila igre.
Nekolicina njih radije igra druge igre kao što su kartaške igre „Uno” (u kojoj karta istog
broja ili boje, ide na kartu istog broja ili boje) ili „Remi” (u kojoj igrači bacaju kartu
koja im je najmanje potrebna i vuku po jednu iz špila, a cilj ja spustiti sve karte složene
bar u tercove i poklopiti špil). Tu je i igra „Risiko” (u kojoj dvije crvene kockice služe za
obranu, a tri crne za napad dok igrač mora sačuvati što više figura).
Kada su dečki u pitanju, odgovor je vrlo jed-
nostavan. Omiljena sportska igra dječacima
5. i 6. razreda jest nogomet. Zašto? I to je
jednostavno. Većina ne samo da voli taj sport,
već ga i trenira jer je zabavan, dinamičan. Vrlo
brzo navode najdraži klub, navijačku skupinu
Torcida, Hajduka iz Splita, omiljene domaće
i svjetske nogometaše, dobru opremu, pravila.
Jedan je šestaš izjavio da je nogomet njegov
život. Zato najradije na satu tjelesne kulture
biraju igranje nogometa. Dobar je i mali no-
gomet u dvorani za ružna vremena. Zanim-
ljivo je i da je najviše ispitanih djevojčica iz-
abralo nogomet kao sport broj jedan. Drugo
mjesto omiljenih sportova zauzeo je rukomet
i to ne samo onaj kakav poznajemo, već vlas-
tita verzija tzv. sjedećeg rukometa. Premda su
na kraju igre, reći će, osigurane poderane tre-
nirke, ne nedostaje dobre zabave. Na trećemu
je mjestu odbojka koja je, prema mišljenju
djevojčica, elegantan sport pa su je neke
među njima odlučile trenirati. Svi će rado
zaigrati graničare ili grupa gađa grupu. Sport
koji je među učenicima najmanje omiljen jest
tenis koji kod jednih stvara dosadu, a kod dru-
gih glavobolju dok prate rad reketa i loptice.
Djevojčice su se povjerile kako nikako ne vole
igre u kojima zapovijedaju dječaci.
nemojte reći mami da kartam
nogomet - omiljena igra petaša
i šestaša
Nogomet – igra broj jedan
Peti i šesti razred
Ljubitelji društvenih igara
Četvrti razred
Trećaši vrijedno izvršavaju školske zadaće. Tko marljivo radi,
zaslužuje se i pošteno odmoriti. Zato se svi raduju velikom odmoru
u školi. Najčešće ga provode družeći se međusobno, ali i s prijateljima
iz ostalih razreda. Nakon što se okrijepe dobrom marendom, jedva
dočekaju vrijeme za igru. Najčešće igraju brze i dinamične igre jer vole
trčati, skakati i nadmetati se. Neke od igara su: „Skakavac“, „Povu-
ci-potegni“, „Od zida do zida“, „Ledene babe“, „Bubnjić“, „Tko će
više“...Ima jedna igra koju većina najviše voli, a sami su je izmislili.
Zove se „Cure love dečke“. Dječaci riječima i pokretima izazivaju cure
da ih love. Kad cura ulovi dečka, uzvikuje: „1-2-3, za cure si ti!“ Za-
tim ga stavlja u „zatvor“ (poluograđeno mjesto u školskom dvorištu).
Jedna djevojčica je čuvarica jer dečki ne smiju pobjeći. Često igraju i
igru „Tko će više“. Iza škole postoji jedan zid koji je pri dnu izbočen.
Zatrče se i nogom odraze o izbočinu prema gore te ispruženom rukom
dotaknu zid. Pobjednik je onaj tko zid dotakne na najvišem mjestu.
Jedna od zanimljivijih igara je
„Bubnjić“. Jedan učenik kleči na
rukama i nogama (bubnjić), a dru-
gi rukama ritmizira po njegovim
leđima govoreći:„Bu - bnji - ću, bu
- bnji - ću, tko će bi - ti o - vo?“ i
pritom prstom pokazuje na neko-
ga iz grupe. “Bubnjić” (ne znajući
u koga je uperen prst) ima mogućnost odabrati između dva odgovora
- policajac ili lopov. Kad se cijela grupa razbroji, policajci love lopove.
Za ružna vremena, igraju igrice na mobitelu ili igre - brojalice, kao
što je igra „Šećer, šećer, šećer, a med, med, med“. Dvoje igrača is-
tovremeno ritmizira različitim dijelovima tijela i izgovara tekst. Izgo-
varanje teksta i ritmiziranje tijekom igre ide sve brže i brže, a cilj je ne
pogriješiti. Ovakve igre češće igraju djevojčice.
Na velikom odmoru
Treći razred
ulovi me, ulovi me

TEMA BROJA: IGRA
Učenici se sedmoga razreda radije vole
igrati za vrijeme nastave negoli sudjelo-
vati u anketama. Morali smo obećati da
nećemo izlaziti u javnost s imenima i, što
je još važnije, nećemo o imenima pred
ravnateljicom. „Odraslima su naše igre
besmislene i glupe, ali nama su zanimljive
i smiješne“, rekla je jedna sedmašica. U
početku bijaše gađanje papirima, zapra-
vo papirnatim kuglama, koje je preraslo
u gađanje kredama, a potom u gađanje
loptama skočicama o zid. „Dobro je što
se loptice ne troše kao krede i papiri“,
zaključio je netko. Tu je još gađanje mok-
rom spužvom, sakrivanje torba i pernica.
„Zbog toga smo imali dosta razgovora s
razrednicom jer nitko ne želi otkriti kriv-
ca. Čar je ovih igara baš u tome što posta-
jemo složniji držeći leđa jedni drugima“,
potvrdila je druga sedmašica. Sedmaši
su osmislili i nekoliko vlastitih igara.
„Postavljanje kišobrana” je igra u kojoj
se rukohvatom kišobrana hvataju noge.
Vezanje torba i jakna za stol igrača (koji
ne zna da je igrač), a cilj je zbunjivanje
u žurbi. Barikade sjedalicama ispred vrata
prati i velika buka. „Ćići stolica” igra je u
kojoj se oslanjajući na zid sjeda jedan na
drugoga i to u dva reda. Najgore je onom
prvome jer mora podnijeti i najveći teret.
„Pi-ka-chu” je igra rukama koju slijedi i
vrlo jednostavna igra riječima („kamen,
papir, škare”), a gubitnik dobije šamar i
povlačenje za obraz. „Slagalica” je igra
piramida od tijela učenika. To je ujedno
i najteža, ali i najopasnija igra. Sedmaši
su postavili i novi rekord jer su napravili
slagalicu od deset učenika. Ponekad igre
živciraju, ali su, slažu se svi, dio odras-
tanja, zabave, ali i učenja.
Na kraju osmogodišnjega školovanja
i skorog ulaska u svijet odraslih, zapitali
smo se koje će igre iz djetinjstva ponijeti u
sjećanju učenici osmoga razreda. Ivan će
se najradije sjećati „Monopolyja“ jer je to
zabavna i uzbudljiva igra koju je najčešće
igrao s prijateljima. Anti će zauvijek u
sjećanju ostati igra „Bomba” koju je smis-
lio zajedno s prijateljima, a u kojoj igrači
na rubovima igrališta dodaju loptu i viču
„Bomba!“, „Vatra!“ ili „Voda!“. Vanjski
igrač „baca“ bombu po zraku, a „vatru“ i
„vodu“ kotrlja po podu dok igrači u sredini
nastoje izbjeći loptu. Moniki je najdraža
igra djetinjstva igra skrivača u kojoj je
zaradila brojne ozljede skrivajući se na što
bolje mjesto. Marin će djetinjstvo pamtiti
po igri „Čovječe, ne ljuti se” u kojoj je
naučio kontrolirati ljutnju, a Klara odabi-
re igru „Scrabble“ zbog koje se smijala,
ali i plakala, slažući riječi pomoću pločica
vježbajući svoju snalažljivost.
Anketirali:
Antea Čubrić, Nora Čubrić, Karlo Dobrović, Franko Jan Selman,
Barbara-Roza Stief-Mušec, Katarina Gulam, Klara Vendl
Pst! Igre za vrijeme nastave
Sedmi razred
mi smo jednostavno ekipa za sve -
Slagalica
nama uopće ne trebaju sjedalice - Ćići stolice
Osmi razred
Igre za
sjećanje

TEMA BROJA: IGRA
A
ko ste čitali prethodne bro-
jeve „Murtelice“, primijetili
ste je da je dramska družina
naše škole vrlo uspješna. U posljed-
nje je tri godine, pod mentorstvom
prof. Anite Vrkić, družina dvaput
pozvana na Državnu Smotru Li-
DraNo, a još jednom predložena.
Njihova najveća posebnost, koju su
istaknuli i članovi povjerenstva na
Smotri, jest da su njihove dramsko-
scenske igre jednostavne, zajednički
su rad družine u kojoj do izražaja
dolazi glumačka igra. Cijeli rujan i
listopad jedini je zadatak družine
- igranje. U scenskim improvizaci-
jama kreću se zamišljenim prosto-
rima, dodaju različite zvukove pred-
metima (zvonjava telefona, škripanje
vratima…), opisuju zamišljene pred-
mete, razmišljaju naglas (unutarnji
monolog), sukobljavaju se na zadanu
početnu rečenicu ili rečenicu kojom
završavaju sukob, rade zaustavljene
prizore, kipove ili geste za tuđi govor.
Kroz igru se javljaju ideje, dobivaju
zadatci za domaću zadaću (naprav-
iti karakterizaciju lika ili odabrati
glazbu), daju se sugestije, savjetuju
mlađi članovi družine.
„Prvi nam nastup obično bude za
školsku božićnu priredbu. Prije toga
se igramo, pričamo, iščitavamo tek-
stove i pokušavamo smisliti scensku
igru u kojoj će biti integrirana naša
svakodnevica. To mogu biti problemi
odrastanja, novi učenik u školi ili
(ne)tolerancija u društvu. Uz malo
kreativnosti, kroz igru ćemo naprav-
iti čudo!“ rekli su glumci.
Igrom do predstave
Igram se,
glumim
Igre ima u vrtiću, igralištu, ali i u školi,
a najviše na satu engleskoga jezika. Naša
se „teacherica“ Karolina trudi da nam na
satu bude zabavno pa učimo pjevajući,
plešući, glumeći... Tako je primjerice
„sašila kazalište“ pa se neki razgovori glume
pomoću šarenih lutkica ili životinja, a sašila
je i simpatičnu sovu imenom Tess, sovu
dječaka Elliota koji se još na početku na-
lazio na stranicama naših udžbenika. Kada
smo učili o životinjama, donijela bi nam
plišane ili krpene igračke, a onda bismo os-
novali farmu ili zoološki vrt usred učionice.
Evo još jedan sjajan primjer! Kad smo učili
nazive za hranu, naša bi nam „teacherica“
na sat donijela pravo voće i povrće pa bis-
mo uz zabavu „prodavali na našoj maloj
tržnici“. Dok smo učili o odjeći, naša bi se
učionica pretvorila u mali londonski butik.
Učeći nove riječi, podijeljeni u dvije grupe,
na ploči upisujemo slova koja nedostaju,
spajamo slova u riječi ili ih, primjerice,
tražimo. To je uvijek veselo, preglasno – tko
je bolji, tko je pogriješio. „Teacherica“ voli
tu našu živost jer kaže da tako bolje pam-
timo. Slažem se s njom i mislim da će nam
svima u sjećanju ostati veseli i zabavni sa-
tovi učenja engleskoga jezika.
• Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.
Recite to engleski, molim
Učimo igrajući se
jedno smo se vrijeme igrali i kazališta sjena
u pirovačkom zaljevu uvijek se nađe poneki labud
predstavljamo vam našeg Ronnyja i
njegovu prijateljicu Tess

TEMA BROJA: IGRA
Školsko igralište i popularno zvani parkić jedina su mjesta za igru u
našemu mjestu. Školsko igralište ujutro je mjesto za školske aktivnosti,
a popodne za razonodu i igru. Parkić je smješten u središtu Pirovca uz
rivu. U parkiću se nalaze ljuljačke, kutak za najmlađe i veliki drveni
brod s toboganom koji je postavljen prošlog proljeća. U parkiću se ljeti
igra puno djece. Željeli bismo da u parkiću ima još sadržaja, ali i ovako
je dobro. Ipak je to samo parkić.
• Nora Čubrić, 5.r.
U mjesecu je prosincu u našoj školi pokrenuta hu-
manitarna akcija prikupljanja igračaka pod nazivom
„Moja igračka za tvoj osmijeh“. U akciji su rado
sudjelovali svi učenici od 1. do 8. razreda, ali i djelat-
nici škole. Cilj je akcije bio prikupiti igračke i darovati
ih Odjelu pedijatrije Opće bolnice Šibenik. Odaziv
je bio velik. Moglo se naći svakojakih igračaka: od
autića, lutaka, drvenih igračaka, slagalica, plišanaca
do društvenih igara i slikovnica. Osim igračaka koji će
olakšati duge bolesničke dane na Odjelu pedijatrije,
dio će doniranih igračaka, nadamo se, izmamiti os-
mijeh i na licima štićenika Centra za rehabilitaciju u
Svetome Filipu i Jakovu.
• Katarina Gulam, 7.r.
Prošle je školske godine u našem školskom
dvorištu „osvanula“ školica. I to ne jedna već
dvije. Svi su jedva čekali veliki odmor kako bi
mogli zaigrati nešto novo. Dovoljno je samo
uzeti kamenčić u ruke i okušati se u skaku-
tanju pazeći da se ne stane na označenu crtu.
Nadamo se da će se ovoj igri veseliti mnoga
djeca. Kakvo je to školsko dvorište bez dječje
sreće i smijeha?
• Marija Tomkić, 6.r.
A što se dogodi kada našim dečkima dosadi naganjati loptu po školskom
igralištu? Ne znate? E, tada oni igre na školskom dvorištu zamijene za igre na
rivi. Kakve? Recimo, ostima hvataju hobotnice! Rezultat? Hobotnica teška 7 ki-
lograma! Tko su ribolovci? Oni su Karlo Dobrović, Stipe Gulam, Toni Livaić i
Luka Urem. Bravo, momci!
Gdje se igrati?
Igrajmo se školice
Mjesta za igru
Novosti u školskom dvorištu
Održana humanitarna akcija prikupljanja igračaka
Moja igračka
za tvoj osmijeh
Lovci na
hobotnice
dobili smo prekrasan brod
moja igračka za tvoj osmijeh
nije ovo slučajno, a ni prvi put
školicu svi volimo

A unutra…
Domaćini nas dočekuju u glavnoj prostoriji gdje svi sjede za
stolovima. Stolovi su manje-više okrugli, a sjediti za takvim sto-
lovima znak je jednakosti i tolerancije. Gotovo sve prostorije
ukrašene su prekrasnim kreativnim radovima naših malih umjet-
nika. Radovima se dive svi koji posjete vrtić, a najponosniji su oni
koji ga pohađaju. Novi radovi stižu iz vrijednih ruku vrtićanaca
gotovo svaki dan te postaju prepoznatljiv logo Pirovca.
Vrijedne ruke
Vrtićem odzvanja smijeh i veselje. Upravo obilježavaju Dan
jabuka. Sa stropa vise ukrasi u obliku jabuka. Za tu su prigodu
zajedno s tetama i kuharicom ispekli kruh i pripremili džem
od jabuka. Vrtićanci su vrlo darežljivi i nude nas svojim malim
blagom. Kada biste i vi kušali ovu užinu, shvatili biste da je pop-
ut one koju bi pripremili Mate i Tomaž, ako ne i bolja. Ali nisu
naši domaćini poznati samo po džemu i kruhu. Poznati su i po
natječajima na kojima sudjeluju, božićnim sajmovima i brojnim
priredbama. Od teta doznajemo kako im u tome često pomažu i
strpljivi roditelji koji s puno truda svojim mališanima osiguravaju
najljepše kostime.
TEMA BROJA: IGRA
Igre ima najviše
u vrtiću
doživljaj jeseni
pomažemo našoj kuharici pripremiti zimnicu
kutak za igru
vrijeme za razmišljenje
U posjetu Dječjem vrtiću
„Mendula“
Izvana jadac…
Dok se približavate pirovačkom dječjem vrtiću „Mendula“, na
prvi pogled uopće ga ne biste primijetili. Nadomak vrtića, uočit
ćete manje parkiralište, tri zastave i telefonsku govornicu na lijevom
boku zgrade. Zaključit ćete da je riječ o vrtiću jedino po mališanima
i njihovim roditeljima. Vrtić, na žalost teta Ljubice i Marijane te
djece, nema ni dvorište, a kamoli ljuljačku ili tobogan. Na sreću,
to je njegova najveća mana. Prostorije se vrtića nalaze u prizemlju
smeđe dvokatnice u Zagrebačkoj ulici. Zgradu dijele sa zaposlen-
icima Općine Pirovac koji su njihovi prvi susjedi. Iznutra je vrtić
vrlo jednostavno organiziran. Sastoji se od blagovaonice s kuhinjom,
zahoda i prostorije za igru.

TEMA BROJA: IGRA
najljepše je kad se igramo zajedno
Vodeći se spoznajom da je igra djetetov svijet, da mu obli-
kuje ideje i prvu stvaralačku preradu realnog svijeta, da je
igra učenje, a učenje igra, i mi smo odrasli krenuli u svijet igre,
dječji svijet, osmišljavanjem prostora za igru i stvaralaštvo.
Dječji vrtić „Mendula“ oduvijek je prostorno malen, ali velik
u srcima teta, djece, roditelja, barba i teta koji rade u Općini
Pirovac i brinu o svojoj djeci. Nekad je vrtić bio u prizem-
lju stare škole, a kad se srušila stara škola i počela graditi
nova, vrtić se opet preselio u prizemlje, ali ovaj put u zgradu
Općine. Vrtić „Mendula“ uvijek je pun kao šipak (ove je go-
dine upisano 40 mališana), a upisujemo djecu kad navrše
tri godine. Ponosni smo na svoj mali prostor koji je velik u
našim srcima, a vjerujem i u srcima mnogih generacija koji se
s radošću sjećaju svojih teta i svih lijepih događaja – od prvih
suza do diplome zrelosti pred polazak u školu. Kad barbe i
tete iz Općine Pirovac sagrade novi vrtić, bit će svima bolje i
ljepše. Imat će sve ono što djeca i njihovi roditelji zaslužuju u
21. stoljeću. A do tada – mi smo mali, al’ smo veliki.
• Miranda Paić, ravnateljica vrtića
Bilo kuda, igra svuda
Ipak, vrtićanci se najviše vole igrati u vrtiću sa svojim pri-
jateljima. Jednoglasno nam govore da je igra zabavna sama po
sebi, ali da je još zabavnija s prijateljima. Pričaju nam i o dragim
igračkama u vrtiću i igrama koje igraju. „Dan i noć i Igre u krugu”
su im najdraže. Vole oni boraviti na svježem zraku, a kako nema-
ju vlastito dvorište, tete organiziraju šetnje pirovačkim plažama.
Na rastanku nam šalju pozdrave, a mi pune pozitivnih doj-
mova, shvaćamo da su naši vrtićanci jedna vesela ekipa koja se
zabavlja i u vrtiću i izvan njega uz glavni slogan: „Bilo kuda, igra
svuda.“
Angela Reljica-Kostić, 6.r.
Mi smo mali,
al’ smo veliki
Rekli su nam o vrtiću…
Općina Pirovac oduvijek je vodila brigu o najmlađim
članovima o čemu svjedoče razni lijepi ostvareni pro-
jekti, ali i oni koji će se tek realizirati. Među prvim pokrenutim
projektima koji su sve bliže ostvarenju stoji i izgradnja dječjeg
vrtića. U ovoj godini planira se završiti ukupna projektna doku-
mentacija kako bi se što prije primijenili na europske fondove i
ostvarili ovaj vrijedan projekt koji će poboljšati kvalitetu življenja
i pružiti djeci predškolsko obrazovanje kakvo i zaslužuju.
Drugi projekt na koji smo jako ponosni je i dječji park u samom
središtu mjesta. Radi se o već realiziranom projektu, a posebno
oduševljenje, kako nas starijih, tako i onih mlađih, izazvao je
gusarski brodić postavljen u parku zajedno s novom gumenom
podlogom i novim igračkama.
Sljedeći projekt, za koji bez lažne skromnosti možemo reći da
će biti jedan od važnijih za sve one sportskog duha, izgradnja je
višenamjenskog igrališta. Navedeni projekt će se realizirati u ovoj
godini, a sredstva su već osigurana Proračunom za 2016. godinu.
Svjesni smo problema da Općina Pirovac nema odgovarajući
teren za bilo kakvu vrstu sportske aktivnosti, a izgradnjom ovog
sportskog terena, tome ćemo napokon stati na kraj.
U sklopu budućeg Trga Bezdan, a čija gradnja upravo traje,
planira se i izgradnja manjeg dječjeg igrališta koji će upotpuniti
sadržaj samog Trga.
Ante Čubrić, zamjenik načelnika
Novi projekti Općine Pirovac
Brinemo o najmlađima

TEMA BROJA: IGRA
Zamka za roditelje
Poznata je činjenica da je vrijeme blag-
dana vrijeme najveće potražnje i potrošnje.
Prodavaonice su u predblagdansko vrijeme
pune kupaca, ali još više skupih stvarčica
koje naprosto s polica viču „Kupi me!“
Često ljudi ulaze u prodavaonice i kupuju
samo da bi nešto kupili zaraženi groznicom
kupovanja. Djecu najčešće mami veličina
igračaka, ali ne njezin oblik, tekstura ili
smisao. Redovito će poneko dijete i tu ve-
liku igračku odbaciti zbog neke još „bolje“
i tako će teško zarađeni novac roditelja
još jednom otići u vjetar. A kako svaki dan
možemo pronaći neku noviju i moderniju
igračku, takvih slučajeva ima dosta. To do-
kazuje da i oni najmlađi žele još i još i često
odraslima „pjevaju“: „Tata, kupi mi auto,
bicikl i romobil…“
U krugu
Živeći u užurbanom i materijalnom svije-
tu, svome miljeniku roditelj će nerijetko ku-
piti igračku kao nadomjestak ili iskupljenje
za ono „Pusti me, nemam vremena, žurim“.
Roditelji imaju sve manje i manje vremena,
a dječje želje rastu. I tako u krug! Roditelji
ostaju bez novaca, a djeca postaju pohlepna.
Naravno, na sreću roditelja, postoje i djeca
koja ne žele sudjelovati u krugu. Upravo bi
takva djeca ostalima trebala biti uzor. To
su djeca koja će se radije igrati vani s pri-
jateljima, nego roditelje mučiti rečenicom:
„Ja bih ovo, ovo i ovo!“
Najprodavanije su brendirane igračke
kao što su Frozen, Maša i medvjed, Min-
ions (Malci), Doktorica Pliško jer su među
djecom vrlo popularni i crtići s tim junac-
ima.
„Principesa Medolina“ jedina je pro-
davaonica igračaka u Pirovcu. Trgovinu
vodi gđa Vanja Gulam, majka četvero
djece. Prodavaonica radi vrlo uspješno, a
gđa je Vanja rekla da ništa ne bi uspjela
bez Božje pomoći jer im prodaje raste iz
godine u godinu. Osim nas, razgovor s
uspješnom mladom poduzetnicom na-
javili su i novinari Šibenskog tjednika.
Koje se igračke trenutno najviše pro-
daju?
Najprodavanije su brendirane igračke
kao što su Frozen, Maša i medvjed, Min-
ions (Malci), Doktorica Pliško jer su među
djecom vrlo popularni i crtići s tim junac-
ima.
Prodaju li se više skupe – kvalitetne ili
jeftine – nekvalitetne igračke?
90% igračaka su Disneyjeve igračke, a
te su igračke originalne. Ljudi više kupuju
takve skuplje igračke jer nije velika razlika
u cijeni, a roditelji više vole da im se dijete
igra kvalitetnijim igračkama.
Vrijeme blagdana
- vrijeme trošenja
Riječ-dvije s gđom Vanjom Gulam, vlasnicom „Principese Medoline“
Principesa
Vanja
Pitam se, zašto roditelji
ne bi malo usporili i
pronašli vremena te sami
ili zajedno sa svojim
djetetom izradili igračke
i uživali u druženju?
Vjerujem da će se ple-
menitom djetetu takva
igračka jednako svidjeti
kao i ona skupocjena.
Osim toga, takvom ćete
igračkom pokazati svome
djetetu koliko je ono
posebno.
Kupiti igračku ili izraditi vlastitu
mlada poduzetnica Vanja Gulam

TEMA BROJA: IGRA
Ne znate kako što kvalitetnije
iskoristiti vrijeme provedeno s
roditeljima?! Evo prijedloga za
zajedničko druženje i uživanje u
igri!
1. Izrežite platno na željenu
veličinu (naš je 2,60 x 1,50 m).
2. Označite rubove i prošijte svaki
kraj da u njega možete uvući letvicu.
3. Napravite i jedan „tunel“ na sre-
dini s unutarnje strane za još jednu
letvicu.
4. Izrežite otvor za prozor na jed-
noj bočnoj strani (60 x 50 cm). Za-
rubite i prošijte rubove prozora.
5. Sašijte, preokrenite i prišijte
dvije trake za prozor. Po želji na vrh
prišijte malo čipkice za „kontrine“
(zavjese).
6. Prvih pet koraka šiva mama,
a onda nastupaju dječje ruke
ukrašavajući šator. Nacrtajte cvjetiće,
leptire, ptičice, psa i mačku, a po-
tom ih izrežite i prilijepite (sašijte)
na šator. Srce napunjeno lavandom
objesite na prozor da bude mirisno!
7. Tatu zamolite da vam pronađe
tri letvice dužine 1,50 m, dovoljno
debele za provlačenje kroz tri „tune-
la“.
8. Gornju letvicu zavežite za dva
kraja i objesite negdje u sobi, na ter-
asi ili u vrtu.
9. Na „pod“ šatora stavite nekoliko
jastuka, debelu deku ili mali madrac
i zabava može početi! Mi smo našu
započeli kolačićima.
Kreativni kutak
„teacherice“ Karoline
Šator
Može i ovako
I bez djece, odrasli su veliki potrošači.
Za vrijeme blagdana primjerice sve
češće kupuju gotove kolačiće ne
razmišljajući kako su domaći finiji, jeft-
iniji i, što je najvažnije, zdraviji. A ako i
šalju čestitke, to su one gotove, već na-
pisane. Meni je, na primjer, puno draže
dobiti jedinstvenu, originalnu čestitku
od one koju je dobilo na stotine drugih
ljudi. Isto je tako i s igračkama.
Pitam se, zašto roditelji ne bi malo
usporili i pronašli vremena te sami ili
zajedno sa svojim djetetom izradili
igračke i uživali u druženju? Vjerujem
da će se svakom djetetu takva igračka
jednako svidjeti kao i ona skupocjena.
Osim toga, takvom ćete igračkom poka-
zati svome djetetu koliko je ono poseb-
no.
I još nešto! Nije ljepota u kupovanju
već u samom darivanju.
Ima li igračaka koje se slabo prodaju?
Kratko smo u ponudi imali lutke Mon-
ster High koje su se slabo prodavale. Mis-
lim da roditelji nisu željeli svojoj djeci
kupovati igračke bez očiju sa sašivenim
ustima.
Kada tijekom godine prodate najviše
igračaka?
Prodaja je vezana za mjesece darivanja,
a to je vrijeme Uskrsa i Božića. Većinu
igračaka prodajemo preko našeg web
shopa u kojem se može naći više od 1500
igračaka. Kupcima nudimo besplatnu
uslugu umatanja, a često se u vrećici nađe
i igračkica iznenađenja. Ima roditelja koji
svoje dijete žele razveseliti svaki mjesec.
Naše su cijene pristupačnije negoli u
većim trgovinama, a to je upravo naš cilj.
• Razgovarala:
Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.
1.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Klađenje i kockanje pojmovi su koji postaju
svakodnevica i upropaštavaju živote ljudi
svih dobi, a sve češće i adolescenata i mla-
dih. Pojmom kockanja označujemo igre
na sreću, odnosno skup raznovrsnih igara
usmjerenih na veći novčani dobitak.
Kockaju zbog sreće
Danas su igre na sreću u svijetu i kod
nas vrlo raširene. Prema nekim procjen-
ama više od milijun Hrvata na neki način
prakticira igre u kojima bi povećali svoj
novčani ulog. Zašto igraju? Zbog sreće,
složit će se mnogi. A sreća? Sreća izaziva
zadovoljstvo. Znanstvenici su otkrili da
sretni trenutci izazivaju stvaranje dopa-
mina – hormona sreće. A sreća je ujedno i
osnovni motivacijski čimbenik sveukupne
životne djelatnosti. No, sreću izaziva samo
dobitak. Gubitak novaca vodi u zaduženja.
Potreba da se veseli dobitku uvodi igrača
u zanemarivanje brige za obitelj i posao.
Počinje laganje. Slijedi krađa i kriminal, a
igrač postaje ovisnik.
Ovisnost o kockanju
Istraživanja su pokazala da klađenje
može prerasti u ovisnost, u kojem je
slučaju osoba ovisna o aktivnosti koja
proizvodi iste učinke kao i droga. Ovisnik,
unatoč spoznaji o tome da mu klađenje
donosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću
i uvjerava sam sebe da će velikim dobit-
kom i pokrivanjem dugova prekinuti s
klađenjem. Neki se ljudi klade da se opuste
i zabave, dok za većinu klađenje može
postati veliki problem. Problematični
(patološki) kockari i kladioničari ne mogu
odoljeti kockanju/klađenju bez obzira na
to gube li ili dobivaju. Liječnici savjetuju
da, ukoliko simptomi patološkog kockanja/
klađenja budu uočeni, treba pomoći ovis-
niku da sam uvidi svoju ovisnost, prihvati
odgovornost za posljedice te da ih se ne
osuđuje.
U potrazi za odgovorima
Na putu do škole svakoga jutra prolazi-
mo pored jedine pirovačke kladionice koja
se nalazi u istoj ulici u kojoj je smještena
i naša škola (Ne zvuči baš edukativno, zar
ne?), a ispred koje često zateknemo i nje-
zine posjetitelje. U potrazi za odgovorima
o dobnoj skupini najvjernijih posjetitelja,
„kucam“ zajedno s Lukom iz sedmog raz-
reda na vrata kladionice. „Maloljetnici u
kladionici nemaju što raditi. Nemojte se
niti truditi pokušavajući prijeći ovaj prag!“
dočekuje nas odlučnim riječima zaposlen-
ica Antonia. Srećom, prije nego što nas je
potjerala, objasnili smo joj da se nismo
došli kladiti. Smatra da je klađenje ovis-
nost koja se može izliječiti jer „čovjek koje-
mu je toliko dosadno da cijeli dan provodi
kockajući i kladeći se, zasigurno nema pa-
metnijega posla, a svoju će ovisnost riješiti
tako što će se zaposliti“, kazala je ona. Poz-
dravila nas je riječima: „Vidimo se nakon
vašeg maturalnog plesa, tada ćete oboje
biti punoljetni i moći ćete se kladiti!“ Za-
datak baš i nismo obavili bog zna kako, ali
Antonia iz naše priče ulijeva nadu da će se
i ostali maloljetnici u Lijepoj Našoj licem
u lice suočiti s nekom Antoniom.
Igranje ne mora biti ovisnost
Ipak, igranje igara na sreću ne mora
nužno stvarati ovisnost. Dapače, brojni
su oni koji primjerice u kladionicu „za-
vire“ jednom mjesečno ili uplate Bingo
listić svakog četvrtka. Velika većina Hrvata
ponedjeljkom u 21.00 sat pred malim TV
ekranima stišće svoj Bingo listić nadajući
se da je dobitan. Bingo danas igraju i mladi
i oni nešto stariji. Iz prve ruke mogu pot-
vrditi da su za moju baku Mariju (61) i
djeda Antuna (65) zvuci uvodne špice
omiljene emisije melem za njihove uši, a
životni entuzijazam na vrhuncu. „Svakog
drugog četvrtka kada se vraćam iz trgov-
ine, kupim jedan Loto i jedan Bingo listić.
Veselim se igri. Tko zna, možda mi baš taj
donese sreću!“ priča sva razdragana moja
baka. „Do sada nismo osvojili nikakav ve-
liki novčani dobitak“, nadodaje djed An-
tun, „većinom su to bili manji iznosi od 5
do 150 kuna.“ „I ne odustajemo! Nadamo
se i dalje da će nam igre na sreću donijeti
sreću!“ kazuju smijući se u glas.
• Strip: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.
TEMA BROJA: IGRA
Donose li igre na sreću doista sreću?
Zamka ili samo zabava

TEMA BROJA: IGRA
Tko voli video igre u našoj školi?
Fanovi video igrica
Igrice su zanimljive, kreativne i edukativne. One potiču pamćenje, razvijaju inteli-
genciju i istraživački duh. Uz njih učimo prihvatiti vlastiti neuspjeh i snalaziti se u
novim situacijama. S druge strane, oprez! Mogu potaknuti agresiju, izazvati depresiju
i pretilost. Mogu dovesti do ovisnosti o računalima jer ne možeš prestati igrati. Zbog
njih si često pospan, svadljiv i plačljiv, a možeš i popustiti u učenju i skupiti loše ocjene.
Mi djeca trebamo imati mjeru, a odrasli trebaju nadzirati igranje igrica kao i korištenje
računala.
Info Gamer Reboot u Zagre-
bu je najveći sajam video igara u
jugoistočnoj Europi. U pet dana od
11. do 15.studenog posjetilo ga je
nekoliko tisuća ljudi, a među njima i
ja. Predstavljene su najnovije igrice:
sportske: Fifa 16, Pro evolution soccer
16, Pes 2016, NBA 2 u 14 akcijske: Call
of duty, Star wars: Battlefront, Fallout
4, Grand theft Auto Five kreativne:
Minecrafr: Story mode, Don´t starve
horor: Soma, Dying light, Five night´s
at Freddy´s 4.
Meni je najdraža igrica Call of Duty.
Igrao sam je s trojicom prijatelja. Tim-
ski rad. Ova igrica, moram prizna-
ti, nije kreativna niti edukativna...
Malko je... agre... ratoborna... Zbog
najmlađih učenika ne bih detaljno
opisivao što je potrebno napraviti za
pobjedu. Ukoliko vas baš jakoooo za-
nima posjetite moj youtube kanal
Cucko FJS. Vidjet ćete kako uz ovu
igricu sati jure kao sekunde. Ipak, ne
preporuča se djeci mlađoj od 11 go-
dina! Ostali oprez! Pazite da vas ne
obuzme!
Franko Jan Selman, 5.r.
Pazite da vas ne obuzme
Unatoč
zabranama
Prvi put sam igrao video igru s pet go-
dina kada je moj bratić dobio play sta-
tion. Imao je samo jednu nogometnu
igricu. Za dvije godine bratić je imao
skoro sve igrice: i ratne, i nogometne…
Kad bi došao k nama, igrali bismo igrice
po cijeli dan. Dovodio bih prijatelje, sus-
jede i ostalu rodbinu. U našoj su se kući
igrale samo igrice, osim ako ne bismo
bili u kazni. Mama bi ponekad izgubila
živce te stricu rekla da više ništa ne don-
osi. Nešto poslije, tata je na poslu dobio
ogroman mobitel i brat i ja smo ponovno
igrali igrice. Onda smo dobili zajedničko
računalo. U početku računalo nije imalo
zaporku, no jednoga smo dana pretjerali i
mama je stavila zaporke i na računalo i na
mobitel. Mogli smo dnevno samo tride-
set minuta igrati igrice. No, na play sta-
tion nije mogla utjecati. Moj bratić sada
ima novi X BOX 360, a ja ću u 5. razredu
dobiti svoj vlastiti mobitel.
Vid Urem, 4.r.
Biram igrice!
Odmalena volim igrati video igrice.
Ponekad imam problema sa sestrom zbog
igrica. Najdraže su mi igrice Boom Beach,
World of Tanks i Growtopia. Te igrice
mogu igrati i po tri sata dnevno. Kada bih
trebao birati između druženja s prijatelji-
ma na igralištu ili igranja igrica, izabrao
bih igrice.
Antonio Vendl, 7.r.
Dok pada kiša
Igram nekoliko igrica na svojoj kon-
zoli koja se zove Nintendo Wii. Konzo-
lu sam dobio za Božić prije tri godine.
Na njoj igram Wii Sports i Wii Party.
U Wii Sportsu su igrice poput tenisa,
boksa, golfa. Ponekad igram malo
duže, no najčešće imam ograničeno
vrijeme, a to je otprilike sat vremena.
Najviše volim igrati igrice kad vani
pada kiša.
Adrian Begić, 7.r.
Počeo sam igrati u vrtiću
Moja je prva igrica bila World of War-
craft. Počeo sam je igrati još u vrtiću, a
stariji mi je brat pokazao kako se igra.
Igrica je vrlo zanimljiva. Bit je igrice
napraviti svog heroja i s njim prelaziti
misije. Najprije se uđe na server gdje
se nalaze likovi koje igram. Volim igrati
vilenjake, patuljke, vukodlake, orkove…
Lik je vukodlaka druid koji može mijen-
jati oblike i postati tigar, medvjed, jelen.
U igrici postoji jedan veliki svijet koji se
zove Azeroth, a u njemu dva kontinenta.
Lik možeš dignuti najviše do 100 razine.
Još igram The Sims, Heroes 3, Fifa 14,
Taken 6…
Ðino Trošić, 8.r.
• Pripremio Franko Jan Selman, 5.r.

J
este li ikad razmišljali o tome da su i
naši učitelji nekad bili djeca? Možete
li ih zamisliti kako trčkaraju naokolo
i igraju se? Možete li uopće vjerovati da
su bili djeca? Mislim da ne možete. Za-
pravo, kako tko. No, to sada nije ni važno.
Važno je to da vam mi možemo pomoći pri
maštanju…
Igre na otvorenom
„Sjećanja naviru. Djetinjstvo iz snova.
Moje“, započela je sa sjetom ravnateljica.
„Novonastalo naselje Jankolovica, u sklopu
Poljoprivrednog dobra Vrana, u svoje je
okrilje primilo više obitelji čiji su članovi
tu dobili posao. Kao trogodišnja djevojčica,
odmah sam počela pohađati dječji vrtić.
Nas tridesetak dočekala je teta Slavica.
Nismo voljeli vikende jer vrtić tada nije ra-
dio. Male sjedalice, stolići, ormarići pleteni
od pruća – dar pletarske radionice; svježe
mlijeko – dar mljekare; kruh ispod peke i
slatki kruščići ( još im osjećam miris) – dar
pekare; tek pokupljena kokošja i tučja jaja –
dar iz peradarnika; ogromni komadi žutog
sira – dar Ujedinjenih naroda; sezonsko
smo voće u izobilju jeli kao desert nakon
toplo pripremljenog ručka spravljenog od
puno šarolikog povrća – dar poljoprivredne
zadruge. Igračke nismo dobivali na dar“,
brzo je nadodala ravnateljica i nastavila,
„izrađivale su ih spretne ruke naše tete
Slavice, a kasnije i mi sami. Lutke različitih
veličina i oblika od ostataka tkanine,
kišobrančiće od plu-
ta, čačkalica
i raznobo-
jnih ostataka
vune, lopte od
kože i krpe. Sva-
kodnevne igre
na otvorenom
bile su oslobođene
straha od automo-
bila i gužvi. Preska-
kali smo konop, igrali
se skrivača, graničara,
rumeni smo trčali do
iznemoglosti, a strunjače
su nam bile debela zelena
pokošena trava. Igrali smo
tane (nalik na današnje
školice), zamrznute slike,
pilje (ubacivanje kamenčića
među prste), hula-hop, oduzi-
manje zemlje (uz pomoć štapa
i lopte) i još puno toga. Danas
je bivša zgrada vrtića oronula, ali
su sjećanja na njega i prijateljstva
tada stečena, vječna“, zaključila je
smiješeći se.
Kraljevstvo princeze Karoline
„Bezbrižne igre na Rudini, na Novoj
i Staroj rivi ispunjavale su moje djetin-
jstvo. Trčali smo uskim kamenitim
TEMA BROJA: IGRA
Ovako su se igrale naše učiteljice i učitelji
Djetinjstvo
iz snova
kolut imam i prijevoz imam
- djevojčica Karolina
smiješak djevojčice Maje
djevojčica
Marijana
na triciklu

TEMA BROJA: IGRA
uličicama, skrivali se, tražili se. Svaka je
kuća imala i puno domaćih životinja pa su
i one bile dio naših igara. Najdraže mi
se bilo igrati na brodu i oko njega.
Uživala sam loviti ribu zajedno sa
svojom sestrom“, uživala je „teach-
erica“ u svojoj priči. „More bi nam
u plićak donijelo i razne igračke pa
smo ih maštovito oživljavale gradeći
kućice i šatore, a od mora, zemlje i
kamenčića pravile smo zidine nekih
davnih kraljevstava. Za burnih i
kišnih dana svoj dvorac bismo presel-
ili u kuću. Palac, moja kuća, tada
je stvarno za mene bio prostrani
dvorac koji smo Tončica, Alda,
Željko i ja istraživali i vladali svaki u
svom malom kutu. Bilo je tu i malih
bitaka, npr. ‘Tko prođe ovu crtu,…’
u kojima bi obično pobjeđivala moja
sestra. Jako sam voljela svoje kaletice
i trčkaranje od jedne do druge bake
po nekom poslu jer je i to za mene bila
igra. S prijateljicom Nevenom popela
bih se na prvi dio našeg kampanela i onda
bismo zvonile na popodnevnu misu kad bi
njezin otac zvonar bio zauzet. Kako smo
bile lagane, zvono bi nas u svakom trenut-
ku povuklo prema gore i tako smo ‘letile’
gore-dolje nekoliko minuta“, smijala se
„teacherica“. „Igra se kasnije nastavila
šivanjem haljinica za lutkice pa suknje
za mene te odjeće i igračaka za moju
djecu. I danas šivam igračke, jastučiće,
brodiće, ribice i ostale morske stvari i
jako sam sretna jer znam da moja igra
traje i svaki put kad prođem kroz Vrasela
prema rivi, ja sam princeza koja ulazi u
svoju bajku, u svoj stari Pirovac.“
Godine Winnetoua
„Moje sjećanje na djetinjstvo i igračke ko-
jima sam se igrao počinju u ranim sedam-
desetima. Sjećam se da smo se tih godina
snalazili kao djeca i imali bujnu maštu. Tih
godina nije bilo prodavaonica igračkama
već smo ih sami pravili“, započeo je učitelj
Mladen. „Bile su to godine Winnetoua
(indijanski poglavica Apača) pa smo rado
pravili puške, lukove i strijele i igrali se
po naselju. Kupovali smo sladoled koji je
bio u obliku nogometne lopte. Koristili
smo te plastične loptice i igrali njima no-
gomet, a poslije smo ih punili pijeskom pa
smo se njima i boćali. Kupovali smo sličice
igrača koje su tada bile hit. Njima smo se
igrali kao i današnja djeca. Kupovali smo
i malene staklene figurice, tj. ‘klikere’ (pi-
kule) na kioscima. Pripadam generaciji koja
je više uživala u igrama vani, u prirodi. Bili
smo veseli i radosni u tim igrama i nadam
se da ih i moji prijatelji pamte.“
Stalno u pokretu
„Već i sama pomisao na bezbrižne dane
djetinjstva izmami mi osmijeh na lice“,
raznježeno će učiteljica Maja. „To su bila
ona ‘bolja vremena’ kad sam sve svoje slo-
bodno vrijeme provodila u igri. U ulici nas
je bilo desetak mojih godina i družili smo
se uglavnom vani i stalno u pokretu. Kao
najdražu igru pamtim gumi-gumi. U tome
nisam imala konkurenciju, mogla sam
preskočiti i ‘velika nebesa’“,
pohvalila se učiteljica. „U do-
broj smo formi bili i zbog igre
graničara, boja, lovice, skrivača,
nogometa, badmintona… rijet-
ko smo sjedili na mjestu, jedino
kad bismo igrali država-grad ili
kartali, ali i takve smo igre igrali na
ulici. Po kućama i sobama smo se
malo zadržavali. A igračke? Nije ih
bilo puno, sigurno ne ovoliko koliko
ih imaju današnja djeca. Dobivali
smo ih za neke posebne prilike. Kao
najdraže pamtim lutkice koje mi
je mama darovala za rođendan. Bilo ih je
šest i zahvaljujući njima, usavršila sam
svoje šivačke i krojačke vještine. Svaku
krpicu sam pretvarala u haljinu, suknju,
šal… I danas stoje u posebnoj kutiji kod
roditelja, a najviše im se veseli moja kći.
Tko zna, možda će i ona o njima pisati
kao o najdražoj uspomeni iz djetinjstva“,
nadometnula je učiteljica.
Vožnja triciklom prava je uživancija
„Bila su to lijepa vremena u kojima nis-
mo mislili ni o čemu drugom, osim kako
ćemo se igrati“, rekla je učiteljica Marijana.
„Sjećam se beba, kako smo zvali lutke, i to
onih koje mi je ujo nosio iz Nizozemske.
Rado bih ih slagala po kauču. Među njima
najposebnija je bila beba crnkinja u svijet-
loplavoj haljini. Mislim da sličnu takvoj
mojoj nije nitko imao. Vožnja je triciklom
bila prava uživancija. Beba i tricikla se
najviše sjećam iz ranoga djetinjstva. Kako
smo rasli, rasle su i naše obaveze, a igra je
postala drukčija. U osnovnoj smo se školi
na ulici igrali skrivača i između ‘dvi’ vatre.
Prije nastave i za vrijeme velikog odmora
djevojčice su redovito igrale ‘na lastig’ koji
su svi voljeli, a igru su pratile i smiješne
pjesmice. Poneke se i danas sjetim“, završila
je svoje sjećanje učiteljica Marijana.
Pripremila Marija Tomkić, 6.r.
Fotografije iz obiteljskog albuma
dječak Mladen
djevojčica Mirjana (prva
lijevo)

Z
animalo me kako su
se igrali naši stari pa
sam krenuo u malo
istraživanje. Najprije sam
razgovarao s mojom bakom
Marijom Dobrović, a poslije
su nam se pridružili barba
Frane Dobrović i supružnici
– teta Ana i barba Branko
Čubrić. Razgovarajući s
njima, doznao sam kako su
uživali u svom svijetu igre i
koliko im je ona značila. Evo
što sam doznao o igrama
koje su se igrale polovinom
prošloga stoljeća.
Na kantune
Jedna se grupa djece na-
lazila na „kantunu“ (uglu)
kuće, a druga grupa na kraju
ulice na „kantunu“ druge
kuće. Igru su nadgledala tri
sudca koji bi dali znak i svaka je grupa trčala kroz druge ulice kako
bi prva došla do suprotnog „kantuna“.
Pakoške/Klencalice
Pakoške ili kasnije poznatije pod nazivom klencalice slične su
današnjoj školici, samo što se kamenčić poskakujući (klencajući)
na jednoj nozi gurkao nogom u novo polje. Kamen nije smio stati
na crtu ili prijeći u drugo polje.
Trepeši i trekanoči
Igra je bila omiljena među dječacima. Nekolicina bi dječaka
svojim tijelima „napravila most“. Drugi su dječaci skakali na
„most“ (kao što danas preskakuju kozlić ) i uzvikivali “trepeši i
trekanoči”. Morali su ostati sjediti, ali tako da im se pridruži što
više igrača. „Most“ je trebao izdržati što dulje.
Na vrteno
Vrteno je 10 cm dugačak štap zašiljen s jedne i s druge strane.
Na zemlji se nacrta krug. Jedan se kraj vrteno udari malom das-
kom da odskoči, a onda se u zraku udara prema krugu. Ne smije se
dotaknuti rukom, nego ga drugi igrač mora vratiti istim udarcem
natrag. Pobjednik je onaj čije je vrteno palo u krug.
Krasti zemlju
Na zemlji se nacrta veliki krug. Igrač stoji izvan kruga i kraćim
štapićem mora „ukrasti“
zemlju iz kruga izvijajući
se, ali tako da ne upadne
u krug i ne oslanja se ni na
što. Pobjednik je onaj koji
je zacrtao više zemlje.
Nogomet na krpeš
Stara čarapa bi se na-
punila istrošenim krpama,
zavezala i dečki bi igrali
nogomet.
Varoš i selo
Pirovac je bio „po-
dijeljen“ na varoš i selo.
Dečki su se međusobno
„dobacivali“ kamenjem, a
poneko se vratio kući raz-
bijene glave jer bi momci
iz sela pjevali: „Varošanci,
čuci,/ drš´te žabu u ruci/
kad van žaba kvrkne,/
onda van se smrkne./ Kad van žaba stane,/ onda van se svane.“
Pucanje na ključ
Veliki ključ od konobe napunio bi se fosforom od šibica, a u to
bi se umetnula velika „brukva“ (čavao) koja bi se zavezala špagom
na drugi kraj ključa. Snažno bi se lupnulo o zid da pukne što jače.
Skakanje u more
Ljeti se natjecalo u skakanju na glavu, uštap (na noge) i u „sklu-
bac“ (bomba). Rijetki su dobro skakali na glavu (kao nono Frane).
Trebalo je skroz ispružiti tijelo, ruke i noge pa skočiti tako da iz
mora prije izađu ruke nego što noge dotaknu površinu.
TEMA BROJA: IGRA
Kako su se
igrali naši stariji
sumještani
Igre naših starih
Među djecom su bile omiljene i brojalice.
Oj, dupine
Dupini su bili svakodnevni gosti u ljetnim mjesec-
ima pa bi djeca na rivi gledala i pjevala:
„Oj, dupine, jarče/ što ti kapa skače?/ Rekla su ti
dičina/ da si prava vrčina.“
Avionu, dođi doli
Avioni nisu bili toliko česti kao dupini pa su svi
„trčali“ za avionom i vikali: „Avionu, dođi doli, evo
ti šaku soli.“
• Istražio Karlo Dobrović, 5.r.
• Ilustrirala Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.
igra Pakoške/Klencalice

TEMA BROJA: IGRA
I
ako je teta
Zorka Barić
završila samo
jedan razred
osnovne škole,
poznata je po svo-
joj kreativnosti.
Ispred kuće tete
Zorke gledam
predmete kojima je
ukrasila ulaz. Unu-
tra me dočekuje
veselo društvo lut-
kica, anđela, raznih
životinja - baš kao u
muzeju igračaka.
Djetinjstvo
Kako ste se igrali
kao dijete?
Igrali smo se
kamenčićima i priskakali konac koji smo
preli. U kući smo se igrali tako da smo
gađali mendule. Promašena mendula išla
je drugome igraču.
Jeste li imali puno prijatelja za igru?
Jesan. Moja mati imala je nas sed-
mero, a u ulici je bilo ukupno dvadeset
i sedmero dice. Dvadeset ženski i sedan
muški.
Jesu li Vam roditelji branili igrati se?
Jesu, onda se malo igralo, posakrito –
da ne vidu mati i otac. A kad bi se igrali,
smotali bi malo krpic u buću i štrljali
okolo. Moja je mati bila šnajderica pa
smo imali krpica, samo kad se nešto
rasparalo, morali smo tin krpan pokriti
buže. Nas je bilo puno u kući ka i naši
buž na robi. A onda sa 8 godin san već
bila curica i igranje više nije bilo za me.
Imali smo ovce pa smo po danu ja i ses-
tra čuvali naših 300 ovac, a po noći smo
muzle, davale malin janjcima isti. Kad bi
bile jake zime, sa suvih stabal smo sku-
pljali što se moglo da blago naranimo.
Sa 13 godin san sa svojin ocen pošla iz
Dubrave do Pirovca i sa Čunčinoga zida
nosila balu diteline za moje janjce da ne
krepaju od gladi. Po velikomu snigu san
to na sebi nosila natrag u Dubravu, a na
nogan san imala stričeve postole. Kad bi
zakoračila, postol bi mi osta u snigu.
Početak stvaranja
Kako ste počeli izrađivati igračke?
Prije 8 godin san pala i čudo se ozlidila.
Moji su mislili da me više nema, čak mi
je bija i svećenik dati bolesničko pomaza-
nje. Trpila san velike bolove godinu dana
i jedan dan se zavitovala - Isuse, pročitati
ću cilu Bibliju (a ne čitan dobro, slovkan),
pomozi mi da opet krenen! I pročitala san
je – od sičnja do Uskrsa. I onda se u meni
ništo otvorilo, ništo ka Božji dar, počela
san raditi bebe. Sitila san se svoje mlados-
ti, napravila svoju mater, braću…
Jedno ste vrijeme radili i u gipsu. Kako?
Jesan. Dok san još bila nepokretna, samo
san mogla siditi, zamolila san sina da mi
donese gips. Gips san stavila na pladanj,
dodala malo vode i polako obrađivala
nožen. Napravila san moga muža Marčela
kako je ono bija iša u Australiju. Napravila
san i sebe kako ga pratin, ali napravila
san sebi lipu robu, da i ja buden gospoja!
Kad san malo ozdravila, počela san raditi
beštije – konje, zecove, janjce… Načinila
san i nekoliko kipova - sv. Roka, Blaženog
Stepinca.
Je li to zahtjevno?
Nije. Jačan orga-
nizam, ali i mozak.
Dok san bolovala,
to me je spasilo.
Što više radiš,
to više i moreš.
Od vune moren
napraviti sve što
zamislin – od
čarapa za narodnu
nošnju, džempera,
šešira... To me
smiruje. Često se pi-
tan „Oklen mi ovo?“.
Prije 5 godin su me
zvali u vašu školu da
im pomognen oko
vune. Tamo san naučila
tehniku filcanja. To mi
se toliko svidilo i napravila
san puno kućica, ljudi, riba, tičica.
Vodilja kroz život
Koliko vremena provodite u radu?
Kako kad. Nekad uru, nekad manje.
Kad san bila bolesna, nisan mogla puno.
Nekad radin i noću kad ne moren spavati.
Rad me ne zamara, već mi daje volju i
zdravlje. Moja terapija je krunica uz koju
svako jutro na Hrvatskom katoličkom rad-
iju u 5 i po započinjen svoj dan.
Što Vam je najdraže što ste napravili?
Puno san toga napravila i sve mi je dra-
go. Možda ipak kipovi svataca. Prave mi
društvo.
Koja Vam je najdraža tehnika?
Filcanje. To mogu raditi dan i noć. Tom
tehnikom moren sve napraviti.
Izrađujete li igračke još uvijek?
Stvarno volin igranje s vunon, koncen
i ostalin materijalima koje mi dođu pod
ruku. Dok stvaran, vidin svitlo koje me
vodi naprid. Ne mogu pristati raditi, ali
kad me počne boliti, pobignem sama od
sebe – okrenen glavu, maknen i sakrijen
od svoji očiju moje filcanje, pletenje oli
vezenje. Kad mi se bol smiri, opet nađen
moj „lik za život“ i tako svaki dan.
Razgovarala i fotografirala
Angela Reljica-Kostić, 6.r.
Lik za život
Razgovor s tetom Zorkom Barić, samoukom umjetnicom
lutkica Zorka (lipa gospoja) sa svojim Marčelom teta Zorka i lutkica Zorka
Kad mi se bol smiri,
opet nađen moj „lik za
život“ i tako svaki dan.

S
igurno znate za igračke poput Bar-
bie, aviona na daljinski ili lutke koja
govori, a radi i ostalo. No, kladim
se da nikad niste čuli za špulicu ili pikule.
Da su djeca nekada morala biti dosjetljivi-
ja od nas, uvjerila sam se razgovarajući sa
svojim ukućanima koji su se za moje malo
istraživanje i sami prisjetili čarobnih dana
djetinjstva.
„Ako smo se željeli igrati, morali smo sami
sebi izraditi igračke“, rekao je moj djed. Tako
je, primjerice, nastala špulica koja je bila
omiljena u djetinjstvu moga djeda koji
je odrastao u Zagorju.
Igračku su izradili od
špule (drveni valjak na
koji se namotava konac)
i pokretali ga uz pomoć
sile gumice. Ta je igračka
bila prototip današnjeg
buldoždera na daljinski.
Njome su se igrali dječaci
dok su se djevojčice radije
igrale gumi-gumija (što
se i danas igra) ili mikada.
Mikado je igra s drvenim
štapićima u različitim bo-
jama, a svaka je boja nosila
različiti broj bodova. Cilj je
igre bio skupiti najveći broj
bodova izvlačenjem štapića,
ali tako da se ne dotaknu dru-
gi štapići. Djevojčice su rado
šivale odjeću lutkama i igrale
igru puckanja. Puckanje je igra
pikulama za koju je bila potrebna spretnost.
Dječaci su voljeli igrati nogomet, košarku ili
rukomet. Omiljena im je igračka bila praćka
kojom su gađali sve živo i neživo. Igrali su
se drvenim avionima te izrađivali vlastite
figurice od grančica, kestenja, žirova, lišća.
Plišanci su bili popularni i kod jednih i dru-
gih.
U nešto novije vrijeme djevojčice su se
počele igrati plastičnim lutkama i malim
porculanskim ili drvenim figuricama koje
su živjele u drvenim kućicama. Dječaci su
se igrali metalnim vlakovima koji su prola-
zili prugama pored drvenih stabala, kućica i
kolodvora. Bile su tu i metalne ili plastične
figurice vojnika ili običnih ljudi. Postojale
su i lego kockice, no one su bile dvaput
veće nego današnje. Djevojčice su sve više
čitale bogato ilustrirane knjige i slikovnice,
a drvene su konjiće podjednako voljeli i
dječaci i djevojčice kao i zvrkove (drvene
igračke koje se okreću i pri tome stvaraju
šarenilo boja) koji su bivali ljepši i šareniji.
Vrlo su popularne igračke bile i glazbene
kutijice na kojima su najčešće bili naslikani
motivi krajolika ili Božića, a ispuštale su
melodije poput „Za Elizu“, uspavanke ili
božićne melodije.
• Istražila: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.
TEMA BROJA: IGRA
…da je Barbie najpoznatija i najproda-
vanija lutka na svijetu koja je proslavila
56.rođendan, a dobila je ime po djevojčici
Barbari čiji je otac bio suosnivač tvrtke Met-
tel, a kojemu je supruga dala ideju za lutku
vidjevši svoju kći kako se igra papirnatim
lutkama dajući im uloge odraslih? U početku
je Barbie nosila rep i crno-bijeli kostim. Da-
nas ima preko 40 kućnih ljubimaca, široku
ponudu auta, prikolica i džipova, pa čak up-
ravlja i zrakoplovom…
… da priča o LEGO kockicama započinje
u Danskoj još 1947. godine? Osnivač je
Ole Kirk Christiansen koji je izmislio ime
LEGO kao kombinaciju danskih riječi leg i
godt što znači „lijepo se igraj“.
… da je plišani medo dobio ime Teddy bear
prema američkom predsjedniku Theodoreu
Rooseveltu uz kojega se vezivala anegdota
o tome kako je u lovu poštedio mladunče
medvjeda? Medvjedići su se izrađivali od
pliša ili drugog tekstila, a punili krpom,
stiroporom…
… da su mnoge igračke izrađene prema
crtićima: Frozen (Snježno kraljevstvo),
Minionsi (Malci), Cars (Auti), Disney
Princess, Toy Story (Priča o igračkama)?
… da se puzlle pripisuju londonskom
kartografu Johnu Spilsburyju oko 1760. go-
dine? U početku se slika crtala na ravnu
površinu i zatim izrezivala pilom, a danas
se puzlle izrađuju od kartona. Svaka slika
može poslužiti za izradu, pa tako neke radi-
onice izrađuju puzzle od osobnih fotografija
naručitelja.
• Istražila: Antea Čubrić, 5.r.
Znate li…
plišanci - omiljene igračke svih generacija
dječaci su voljeli pikule
drvene su igračke bile cijenjene
Čime se
igralo
nekada
Stare igračke

PODLISTAK NAJMLAĐIH
Zoe Vukman, 4.r. / tehnika: flomaster
MURTELIĆI

Princeza
Jednom je živjela princeza, a zvala se Veronika.
Živjela je s ocem i majkom. Jednoga je dana došao
zmaj. Kralj je pozvao svoje vitezove. Zmaj je bio jak i
uzeo princezu. Vitezovi nisu uspjeli i kralj je bio tužan.
On se trudi spasiti princezu, ali ne zna kako. Kralj je
poslao najboljeg princa, a zvao se Noa. Išao je s braćom.
Išao je, išao, išao i došao. Vidio je zmaja. Borili su se.
Princ Noa pobijedio je zmaja, spasio princezu. Vjenčali
su se i poljubili. I kraj priče!
Noa Petrović Čubrić, 2. r.
Zračni tramvaj
Moj tramvaj voli letjeti. Vozi po oblacima. Ima krila
poput aviona. Brz je kao munja i nevidljiv poput vjetra.
Moj je tramvaj bolji od svih ostalih tramvaja na svijetu.
Antonio Barić, 2. r.
Ljubav
- Dobro jutro – pozdravljam more.
- Dobro jutro, ljepotice krasnoga lica – odgovara mi.
- Ti si princ svijeta s prekrasnim plavim očima i mekanim
poljupcem – kažem mu.
- Dragocjen si kao sjajan biser.
- Volim te – prošapće more i dotakne me svojim modrim
valom.
Tina Kartelo, 3. r.
Posjet dobre vile
Obećala mi je da će me posjetiti 2.
prosinca. Pričekao sam je u sobi. Ispričao
sam joj kako sam pomogao prijatelju oko
zadaće. Bilo joj je drago. Rekla mi je da
sam dobar i da se dobra djela uvijek do-
brim vraćaju. Ja joj vjerujem.
Marko Troskot, 2. r.
Pas – prijatelj u nevolji
Jednog dana u našu školu došao je pas koji spašava
ljude. Sličio je na vuka – bio je crn, lijep i imao je šiljaste
uši. Učiteljica se sakrila iza auta, a on ju je našao u jed-
noj sekundi. Pas je najbolji prijatelj u nevolji!
Nino Sovilj Čubrić, 3. r. (drugonagrađeni rad u kat-
egoriji literarnih radova učenika od 1. do 4. r. OŠ na
natječaju DUSZ-a)
Mare Erak, 1.r. / tehnika: akvarel
Lorena Josić, 3.r. / tehnika: kolaž

Prvo ljubavno pismo
Draga moja ljubavi!
Volio bih da se češće vidimo. Svaki put kad prođeš pokraj mene,
ja se zacrvenim. A Ti? Kad bi došla do mene, mi bismo se igrali, za-
bavljali, družili. Ti bi bila moje sunce, a ja Tvoj mjesec. Bila bi moje
more, a ja Tvoj pijesak. Ja bih Ti bio najbolji dečko, a Ti najbolja
cura. Volim Te iz sveg srca.
Tvoj Kristian
Kristian Franjić, 4.r.
Lopta
Lopta je moja najdraža igračka. Zbog te lopte moram se
stalno penjati preko zida. Ali, ne ljutim se. Zbog nje dosada
postaje „cool“. Zahvaljujući njoj, ljutnja postaje igra.
Luka Čubrić, 3. r.
Moj pas Reks
Jednom sam išao sa svojim psom Reksom na planinu Dinaru. Pen-
jali smo se prema vrhu, a oko nas su šetali turisti.
Odjednom sam osjetio potres. Kamenje se počelo odronjavati
prema turistima. Reks i ja smo se spustili da im pomognemo. Brzo
sam nazvao 112. Prije nego što su spasitelji došli, Reks ih je nanjušio
i pokazao im gdje smo.
Kad su nas izvukli, svi su hvalili mog psa. Predložili su mi da im ga
dam. Htjeli su ga izdresirati za traženje ljudi. Bojao sam se. Nisam
htio da mi ga uzmu. A onda me Reks pogledao i stavio šapu na moju
ruku. Kao da je sve razumio. Zadržao sam suze u očima i rekao da ću
im ga dati, samo neka budu dobri prema njemu.
Na kraju je Reks postao pravi pas tragač. Čak je završio i u novina-
ma. Bio sam ponosan na njega. Za mene je on najbolji pas na svijetu.
Dario Baus, 3. r.
Toni Gulam, 2.r. / tehnika: kolaž
Clea Livaić 1.r . / tehnika: akvarel
Iva Begic,
2.r. / tehnika:
kolaž
Došla je zima
Zima je neprimjetno pomakla jesen iz moga sela i zavlada-
la čitavim krajem. Burom ju je otpuhala. Zaledila je lokve
ispred moje kuće i otjerala ptice koje sam hranio. Po stablima
je prosula pahulje i obradovala djecu.
Matija Vlahov, 4. r.

Na pokladni je utorak u našoj školi bilo veselo. Zamis-
lite – u školu su umjesto učenika stigle maškare i zav-
ladale školom. Mačke su grebale i mijaukale, princeze
šetale u dugim haljinama, vojnici marširali, Pipi Duga
Čarapa je skakutala školom, junaci spašavali dame u
nevolji, a vampiri prijetili zubima. Kada bi barem ovako
bilo nekoliko puta na godinu!
• Nika Erak, 4. r.
Akcija čišćenja na plaži Lolić
Šareni cvijet
za ljepši svijet
U lipnju 2015. godine sudjelovali smo u prikupljanju
smeća na plaži Lolić povodom podizanja Plave zastave. Ak-
ciju je organizirala TZ Pirovac i OŠ Pirovac pod nazivom
„Šareni cvijet za ljepši svijet“. Cilj je akcije bio naučiti
važnost očuvanja prirode i njezinih ljepota. Skupili smo
puno smeća i očistili plažu, a potom smo posadili boro-
ve. Dobili smo sokove i sladoled i zabavili se. Bilo nam je
odlično.
• Matija Vlahov, 4. r.
Obilježili smo pokladni utorak
M a š k a r e
zavladale školom
vrijedne ruke naših najmlađih
mačke i dalje prijete, ali zato dame ostaju - dame
Tko je ova maca ?
Pipi uvijek svi vole
mi smo crne, noćne mace

MEĐU NAMA
Ja sam majka Palčića. To je jako
dramatično i stresno iskustvo počevši od
teške i jedva iznesene trudnoće. Od samog
početka morala sam ležati. U petom sam
mjesecu trudnoće imala ljuštenje mater-
nice i jako nemirno dijete u trbuhu. Ro-
dila sam u 31. tjednu trudnoće carskim
rezom. Izgubila
sam mnogo krvi i jedva ostala živa. Kad
sam se probudila, svoje dijete nisam ni
vidjela jer su ga već odvezli u Split. Moj
je mali Ante bio smješten u prilagođeni
inkubator na intenzivnoj jedinici za
nedonoščad. Tamo su ga pregledali i spo-
jili na respirator jer je otežano disao.
Ante nije imao razvijena pluća niti
trtičnu kost. Težio je samo 1 700 g, a bio
je dugačak 42 cm. Pred nama je bila duga
i teška borba za život tek rođena djeteta.
Liječnici nisu davali nikakve informacije
jer nisu znali hoće li preživjeti. Prva tri
tjedna bila su najgora. Moj je Ante bio
pravi borac i preživio je. Dobio je na kilaži
i bio prebačen u Šibenik. U šibenskoj je
bolnici bio zadržan mjesec dana dok nije
još dobio na težini. Napokon je svanuo
dan kada je moj Ante stigao kući. Svi smo
bili presretni. Kući je stiglo normalno di-
jete koje je moralo tri puta tjedno ići na
motoričke vježbe. Hvala Bogu, sve je to
sada iza nas. Ante sada ide u peti razred,
dobar je učenik i sjajan prijatelj, samo je
malo sitniji od ostale djece.
• Pripremila: Tamara Krišto, 5.r.
Palčić gore
Upoznajte Palčića među nama
S
vake se godine u Hrvatskoj prije
vremena rodi 2 000 mališana,
odnosno svako deseto dijete. Riječ
je o djeci koja se rode između 26. i 37.
tjedna trudnoće, a kojima je potreb-
na intenzivna liječnička skrb kako bi
preživjeli i izbjegli zdravstvene probleme
u budućnosti. Upravo je njima posvećen
17. studenoga koji se obilježava kao
Međunarodni dan svjesnosti o prijevre-
menom rođenju. U javnosti su poznati
kao Palčići.
Da Palčići ne žive samo u bajkama,
potvrđuje i jedan naš Palčić. Ante Krišto,
učenik je petoga razreda. Dječak je to
koji voli druženje, smijeh i igru, a najveća
mu je strast nogomet. Uz školske obveze
i treninge, stigne biti i dobar prijatelj.
Njegova je majka pristala s nama po-
dijeliti svoje majčinske brige, ali i ljubav.
Moj je Ante bio pravi borac
Ispovijest gđe Ivanke Krišto, hrabre majke hrabrog Palčića
Palčić iliti Ante nekada
hrabri naš Palčić
Ante danas

ŠKOLSKI MOZAIK
Dani su kruha u našu školu i ovaj put donijeli jesen. Da
ne bismo kvarili tradiciju, i ove smo godine crtali, izrađivali,
pisali, pjevali, mijesili. Škola je mirisala zahvaljujući krušnim
proizvodima, slatkim keksićima i kolačićima. Naše smo slas-
tice, kao i plodove jeseni postavili na veliki svečani stol u
holu škole, a nakon župnikova blagoslova, počastili smo se i
sami. Da ne bismo zaboravili dobre stare običaje, potrudila
se gđa Zorka Barić koja se odazvala našem pozivu i pokazala
nam kako napraviti pravi domaći kruh.
• Tamara Krišto, 5.r.
Učenici su petoga razreda izradili predivne jesenske šešire i po-
kazali ih na završnoj priredbi Dani kruha – dani zahvalnosti za
plodove zemlje. Za tu su prigodu organizirali modnu reviju pod
nazivom „Šeširi – jesen 2015“. Reviju je vodio petaš Paulo Meić-
Sidić, a živom glazbom pratila ih je osmašica Marija Gulam. Bilo
je tu šešira za repere, Meksikance, Engleze, Francuze. Možda
ćete jednom takve šešire vidjeti na svjetskim modnim revijama.
• Antea Čubrić, 5.r.
Općina Pirovac
pomaže učenicima
U novu školsku godinu zakoračili smo spremniji
nego dosad. Za to se ovaj put, uz naše roditelje,
pobrinula i Općina Pirovac koja je s 50% iznosa
sudjelovala u nabavi udžbenika za sve učenike naše
škole. I ne samo to! Pripomogli su svojim doprino-
som da marenda iz školske kuhinje bude što kvalitet-
nija. Učenici i djelatnici naše škole sudjelovali su u
berbi maslina, a zauzvrat nam je Općina darovala
kvalitetno maslinovo ulje za školske potrebe. Hvala
vam!
• Klara Vendl, 8. r.
Obilježili smo
Dani kruha u školi
Modna revija šešira
grozd od keksića
drugaši se zahvaljuju pjesmom
petaši su ispekli pitu od jabuka
kao da smo iz Londona
zar nismo prekrasni

ŠKOLSKI MOZAIK
U srijedu, 28. listopada, ravnateljičin je poziv naišao na veliki odaziv. Pitate
se o čemu je riječ? Naime, svi učenici i učitelji naše škole uputili su se u berbu
maslina u okolici škole te u središtu općine. Uz priču, pjesmu i smijeh vri-
jednim ručicama nije trebalo mnogo vremena da svoj posao obave kvalitetno.
“Nadamo se da smo bili dovoljno vrijedni. Očekujemo kvalitetno maslinovo
ulje”, rekli su učenici. Jedva čekamo berbu sljedeće godine.
• Klara Vendl, 8. r.
Dan škole obilježili smo 28. svibnja. Osim nastavnika i
učenika, proslavi su se odazvali roditelji i dragi gosti. U prvom
dijelu programa učenici su pokazali ono što su pripremili za-
jedno sa svojim mentorima. Tu je bilo pjevanja o moru, plesa i
glume i, naravno, puno smijeha. U drugom dijelu ravnateljica je
dijelila priznanja za sudjelovanje na županijskim natjecanjima, a
za sudionike na državnim natjecanjima našla se i knjiga. Ozračje
je bilo upotpunjeno brojnim dječjim radovima nastalim kroz go-
dinu. Mislim da će se mnogi složiti da je bilo odlično.
Iz školskog maslinika
Mladi maslinari
maslina je obrana
Proslavili smo Dan škole
Uz pjesmu, ples, glumu
i obilje smijeha
Gledali smo mjuzikl u HNK Šibenik
„Matilda“ oduševila naše učenike
U Hrvatskom narodnom kazalištu u
Šibeniku, dana 26.siječnja 2016., gledali
smo mjuzikl „Matilda“ redateljice Nine
Klefin nastao prema romanu britanskog
književnika Roalda Dahla. „Matilda“ je
predstava o neobičnoj šestogodišnjoj
djevojčici, „čudu od djeteta“, koja govori
o problemima i neshvaćenosti u školi,
ali i u kući. Djevojčica je posebna jer
je plemenita i neiskvarena za razliku
od svojih roditelja (Ðuro Bedara – Ja-
kov Bilić i Keka Bedara – Nela Kocsis)
ili muškobanjaste i strašne ravnateljice
Mrge (Damir Lončar). Ipak na sceni,
kao i u životu, postoje i dragi likovi
poput učiteljice Dragić (Franka Klarić)
koja će Matildi pružiti ljubav. Odlični
songovi Marijane Nole i Nene Belana
šalju nam lijepu poruku o vjeri u dobro
koje pobjeđuje ljudsku zloću. Predstava
je odlično odrađena i svakako je vrijedi
pogledati.
• Franko Jan Selman, 5. r.
uživali smo u priredbi za Dan škole
dramska družina nižih razreda

ŠKOLSKI MOZAIK
Naši su učenici cijelu godinu
marljivo radili na projektu „More
je zrcalo moje“. Svaki je učitelj za-
jedno s učenicima u svoj predmet
ukorporirao temu mora. Bilo je tu
svega: sastavaka, pjesama, likovnih
radova, plakata, prezentacija, glaz-
benih i scenskih uradaka. Predstavl-
janje projekta održano je 22. svibnja
2015. godine u školskom holu.
Najprije smo pogledali zanim-
ljivu prezentaciju o cijelom pro-
jektu koju su izradili naš vjeroučitelj
Dinko i knjižničarka Katarina.
Poslije prezentacije slijedili su nas-
tupi učenika. S užitkom smo slušali
pjesmu “More i ja” koju su izveli
učenici glazbene grupe nižih razre-
da pod vodstvom učiteljice Silvane
Crljen koja je napisala i skladala
pjesmu. Da u našoj školi ima puno
pjesničkih nada, dokazali su nam
brojni učenici. Oduševili su nas
likovni radovi. Bilo je tu svakojakih
ribica, školjaka, ribara, mreža...
Bilo nam je drago raditi na temu
mora jer je ono naš prijatelj, ono nas
okružuje i ono je zaista naše zrcalo.
Ej, ljudi! Propuštamo nastavu! Svi viši razredi u
pratnji svojih razrednica kreću na izlet, osim osmaša.
Autobus se trese od vike i sreće. Stižemo u Trogir i
razgledavamo katedralu u starom dijelu grada, trg,
školu... Cijelo nas vrijeme prati kiša, ali mi se sve-
jedno dobro zabavljamo. Evo nas u Omišu! Ukrca-
vamo se u dva manja broda i vozimo do Radmanovih
mlinica. Nakon ručka, sasvim slučajno, krećemo
u ekspediciju. Lutamo po kiši istaražujući šumu.
Odlično je, iako smo mokri! Pri povratku iz Omiša
zadržavamo se u Splitu, bolje rečeno u „City Centru
One”. Kući se vraćamo glasno pjevajući. Ipak je kući
najljepše.
• Marija Tomkić, 6. r.
Međužupanijska je smotra učeničkih zadruga održana 17. travnja
2015. u Rogoznici u Marini Frapa. Na Smotri su izloženi i predstavljeni
učenički radovi zadrugara Šibensko-kninske i Zadarske županije. Iz naše
županije sudjelovali su: UZ Krtol, UZ Školjka, UZ Šibensko blago, UZ
Trgoflores, UZ Zeleni orah, UZ Most i naša UZ Makirina. Smotra je
bila natjecateljskog i prodajnog karaktera. Našu su školu, pod vodstvom
mentorice Branke Buljan Perić, predstavljale učenice Andrea Gulam, Tea
Krišto i Dona Vuković. Na izložbeni smo stol posložili proizvode koje
smo tijekom godine vrijedno pripremali: jastučiće punjene kaduljom,
čajeve, vrećice s lavandom, džem od mandarina, maslinovo ulje…Prvo je
mjesto osvojila UZ Zeleni orah iz Skradina, a mi smo četvrti.
• Tea Krišto
Projektni dan
More je zrcalo moje
Na Međužupanijskoj smotri UZ
Šibensko-kninske i Zadarske županije
Na izletu učenika viših razreda
Vrijedne ruke naših zadrugara
Ništa nam ne more
ovi dan pokvarit
slike od školjaka, vjenčići za za vrata
upala u mrežu riba zlatna
vrijedne zadrugarke - Dona, prof. Branka, Tea i Andrea
mostom preko Cetine

ŠKOLSKI MOZAIK
Naša je škola bila domaćin međuopćinske
Smotre LiDraNo 2015. Na Smotri je sudjelov-
ala OŠ Vodice, OŠ Murterski škoji te naša
škola. Susret je započeo u 11.00 sati. Kroz pro-
gram su nas vodili Klara Vendl i Ante Jelušić.
U uvodnom smo dijelu s užitkom poslušali
Vida Urema (violončelo) i Zoe Vukman (vio-
lina) te našu - pjevačicu i klavijaturisticu Mar-
iju Gulam. Nakon što je ravnateljica Mirjana
Božić Smotru proglasila otvorenom, ozbiljno
smo krenuli na posao. Sve je započelo pojedinačnim nastu-
pima učenika, a zatim se nastavilo skupnim scenskim nas-
tupima. Po završetku scenskih nastupa, novinari i literati su
se uputili u svoje učionice. Prosudbena povjerenstva imala
su težak zadatak.
Naša je škola 26. veljače bila domaćin
županijskog Natjecanja iz engleskog jezi-
ka za učenike osnovnih i srednjih škola.
U pratnji svojih mentora Natjecanju je
pristupilo 12 učenika osmih razreda i 54
učenika srednjih škola. Prigodni je pro-
gram u holu škole na engleskom jeziku
vodila Klara Vendl. Nakon himne koju je
Klara odsvirala na flauti, sve je prisutne
razveselio mali zbor, kojim je ravnala
učiteljica Silvana Crljen, pjevajući pjes-
mice na engleskom jeziku (jer tako i
počinjeučenjestranogjezika).Učenicaje
Marija Cvita Gulam svojim glasom i svi-
ranjem, usuđujemo se to reći, oduševila
nazočne. Riječi je dobrodošlice, u ime
svih učenika i djelatnika škole, upu-
tila i naša ravnateljica Mirjana Božić
poželjevši učenicima i njihovim men-
torima ugodan boravak u školi te puno
uspjeha u rješavanju ispita, a najboljima
prolaz na državno Natjecanje.
• Tea Krišto
In English, please
Ugostili smo
Međuopćinski LiDraNo 2015.
U društvu najboljih
Nika i Patrik na međuopćinskom LiDraNu
scensku
igru Krug
izveli smo
prvi put
Klara je svirala Lijepu našu
Županijsko Natjecanje iz engleskoga jezika

P
ripadnici su Državne službe za
zaštitu i spašavanje (DSZS) te
Hrvatske gorske službe spašavanja
(HGSS) posjetili našu školu. Uz zanim-
ljivu i poučnu prezentaciju, službenici
su DSZS-a održali predavanje učenicima
prvog i drugog razreda. Mogli su naučiti
kako najlakše zapamtiti broj poziva za
pomoć 112, kako pozvati pomoć te što
napraviti ako pomoći nema u blizini.
Učenici su pomno slušali svaku riječ, a po-
tom su i sami pričali svoje doživljaje.
Nakon predavanja naši su se najmlađi
zaputili u školsko dvorište u kojem su
ih čekali pripadnici HGSS-a, a koji su
ih upoznali s potražnim psom. Iako se u
početku pas prepao velikog broja djece,
poslije su se sprijateljili. Učiteljica je Sil-
vana Crljen dobila zadatak sakriti se. Pas ju
je tražio i potom uspješno pronašao.
Idite u prirodu, ali ne sami
Djelatnici HGSS-a, Blanka Lučić i Ante
Ercegović, ispričali su mnogo toga o svoje-
mu poslu i obavljanju dužnosti. Pojasnili su
nam da je HGSS dobrotvorna organizacija
koja se bavi spašavanjem ljudi, životinja i
imovine u nepristupačnim područjima ili
prirodnim katastrofama. Gospođa nam je
Blanka otkrila da spasilački posao obavlja
već osam godina te da je voditelj potražnih
pasa Akija i Jode. Na terenima je sudjelov-
ala diljem Hrvatske, ali i u susjednoj Bosni.
Omiljene su joj akcije one koje se obave
uspješno. Vašu je novinarku iznenadio
podatak da pas u potragama zamjenjuje
dvadesetak ljudi na terenu. Ispričala nam
je i anegdotu o psu, zapravo kuji Aki, koja
je sudjelovala u potrazi za nestalim alpinis-
tomnaKamešnici.Spasiteljisutragalicijeli
dan i svi su, naravno, ogladnjeli. Mudra
je Aki obilazila sve spasitelje i lajala kako
bi joj dali još koji komad sendviča. Osim
njezina hranjenja, uspješno je završena i
akcija. Na novinarsko
pitanje voli li raditi
s djecom i što bi im poručila, rekla je: „
Drago mi je raditi s djecom. Uvijek se izn-
enadim koliko toga znaju. Poručila bih im
da odlaze u prirodu, ali ne sami.“
Uz ugodno i poučno predavanje, vrijeme
je brzo prošlo, a mi smo se još jednom
uvjerili da je pas najbolji čovjekov prijatelj.
• Katarina Gulam, 7. r.
U GOSTIMA
Nazovi 112
Službenici DSZS i HGSS posjetili su našu školu
stigli su i vatrogasci
najprije smo slušali u
učionici... ...a potom vani
a onda nam se pridružio pas

PREDSTAVLJAMO
GđajeBlankaLučićrođenaje Zagrepčanka.
Po zanimanju je medicinska sestra, a od
2000. godine živi u Vodicama. Ljubav pre-
ma planinarenju naslijedila je od svog po-
kojnog oca koji je s njom planinario dok je
bila dijete te prenio ljubav prema prirodi.
Od 2007. godine član je HGSS u Šibeniku,
a trenutno radi na mjestu pročelnice.
Kako se postaje član HGSS-a?
Članom HGSS-a može postati svaki
član Planinarskog saveza u Hrvatskoj, uko-
liko pokaže vještinu i znanje u kretanju
po planinama, speleološkim objektima ili
drugim neurbanim dijelovima, a iskaže za-
nimanje za volonterski rad. Kada je netko
primljen, onda slijedi dvogodišnja obuka
u kojoj se od člana očekuje da prođe prvu
pomoć, tri osnovna tečaja za spašavanje sa
stijena, spašavanje iz speleoloških objeka-
ta i spašavanje u zimskim uvjetima te da
se redovito odaziva na akcije, aktivnosti i
sudjeluje u radu same stanice. Nakon toga
može izaći na praktični ispit gdje se ispitu-
je vladanje tehnika spašavanja i snalaženja
u prirodi te, ukoliko uspješno položi ispit,
stječe naziv - spašavatelj.
Bez čega ne možete otići na interven-
ciju?
Oprema za spašavanje je
raznolika i ovisi koga i gdje
idemo spašavati kao i u
kojim uvjetima idemo
spašavati. Svakako ni-
kada ne idemo bez svoje
osobne opreme koja se
sastoji od ruksaka u kojem
je voda, malo hrane koja
je puna energije i nije teška
(kao suhe smokve i bademi), ka-
banica, nešto toplo za obući, svjetilj-
ka, nožić, torbica s prvom pomoći, komad
užeta (koju zovemo zamka) i par karabin-
era (privjesak).
Kako se muške kolege odnose prema
Vama?
Razlike između spolova kada je u pi-
tanju spašavanje, nema. Svaka je aktivnost,
pa tako i akcija, vertikalnog smjera, a to
znači da su razlike u statusu i iskustvu, a
ne u spolovima, isto kao npr. u vojsci. Za
svaku akciju pročelnik ili sljedeći po redu
određuje vođu akcije. Vođa akcije naređuje,
organizira i odgovoran je za provođenje za-
datka te odgovara pročelniku. Vođa akcije
je član s najvećim iskustvom ili s položenim
spašavateljskim ispitom. Pročelnik sve
nadgleda i ima zapovjednu odgovornost.
Ukoliko vođa akcije ne izvršava svoj zadatak
ili je zbog dužine akcije izmoren, onda
pročelnik postavlja na njegovo
mjesto novog vođu bez obzi-
ra na spol.
Koja Vam je inter-
vencija dosad bila na-
jzahtjevnija?
Ponekad naše akcije
spašavanja nisu uvijek
ugodne. Nekada se mora-
mo kretati po lošim vre-
menskim uvjetima, mraku ili
smo jako umorni zbog dužine ak-
cije, a takve akcije su i najzahtjevnije.
Bojite li se ponekad?
Ja se osobno ne volim kretati noću
kroz krš i makiju što je često slučaj kod
potražnih akcija gdje tražimo izgubljenu
osobu. S obzirom da je uvijek sa mnom
moja vjerna pratiteljica, pas Aki, najviše se
bojim za nju da ne bi pala u kakvu jamu
ili se saplela o žicu krivolovaca ili, još gore,
pojela otrov koji neodgovorni ljudi stavljaju
oko svojih polja.
Koliko za sada imate pasa u HGSS-u?
U našoj stanici imamo tri psa koja već
izlaze na potražne akcije i jednog koji je u
sustavu obuke za potražnog psa.
Je li riječ o određenoj vrsti psa ili to nije
bitno?
Svaki pas koji se s lakoćom može kretati
po našem kršu može uz trening postati pas
spašavatelj.
Kako izgleda jedna obuka vašeg psa?
Obuka je jednog takvog psa jako zahtjev-
na. Počinje u štenećoj dobi, a traje čitav
radni vijek psa. Psa se u početku trenira
često. Osim što mora pokazati volju za ra-
dom, pas mora biti i poslušan.
Je li Vam zbog tako zahtjevnog i nepred-
vidivog posla ugrožen privatni život?
Ja imam dva potražna psa i rad sa psima
mi oduzima većinu vremena i kad je u
pitanju moj privatni život. Nemoguće je
odvojiti gdje počinje, a gdje završava rad u
HGSS-u, a tako je i sa svakom specijalizaci-
jom unutar HGSS-a. Ima jedna uzrečica
kod nas, a ona glasi: „Mi živimo HGSS.“
Je li Vaš posao cijenjen u društvu?
Ako želiš biti u nečemu dobar, onda
to trebaš i često vježbati. Taj naš trud da
budemo dobri je svakako prepoznat u našoj
zajednici, ali je i veliki motiv da budemo
još bolji.
Razgovarala Katarina Gulam, 7.r
Razgovor s Blankom Lučić, članicom HGSS-a
Ona živi HGSS
potražni psi u akciji
uvijek spremna - gđa Blanka Lučić i Aki
Nemoguće je
odvojiti gdje počinje,
a gdje završava rad u
HGSS-u, a tako je i sa svakom
specijalizacijom unutar HGSS-
a. Ima jedna uzrečica kod nas,
a ona glasi: „Mi živimo
HGSS”.

EKO-EKO
Gradovi uglavnom
imaju po jednog sveca
zaštitnika, ali zbog svoje
burne prošlosti, grad Zadar
štuje čak četiri zaštitnika.
Ipak, od 20. studenoga
sveti Krševan (Krizogon),
sveti Šimun (Bogoprimac),
sveta Anastasia (Stošija) i
sveti Zoilo nisu jedini čuvari
ovoga bisera Jadrana. Naime,
pridružilo im se sedam ratni-
ka, vjerojatno svima poznatih
- transformera.
„Transformeri čuvaju Zadar“
naziv je izložbe skulptura post-
avljene na parkiralištu pokraj
Novih vrata. „Krivac“ je za pojavu
transformera dvadesetdvogodišnji
crnogorski umjetnik Danilo
Baletić, koji je inspiriran „blockbust-
erom” „Transformers“ i u želji da
podigne svijest o očuvanju okoliša,
sakupljao dijelove automobila s au-
tootpada te ih zavario u skulpture
koje drži čuvarima okoliša. Poručio
je: „Ne maltretirajte prirodu jer
transformeri motre na vas!“ Rad sas-
tavljen od sedam skulptura od recikli-
ranog materijala visokih od 3 do 7,5
metara izazvao je veliko zanimanje
djece i odraslih. Vjerujemo da će au-
torova ideja o reciklaži kao ljudskoj
svakodnevici postići željeni učinak.
U slučaju da ste zakasnili pogledati
ovu zanimljivu izložbu, transformere
potražite u nekom drugom gradu Li-
jepe Naše.
Zasigurno ste u našem školskom dvorištu
primijetili tri nove debeljuškaste kante.
Znate li o čemu se uopće radi?
Riječ je o kontejnerima za kompostiranje
koji su dar Komunalnog poduzeća “Vrilo”.
Ako se pitate što je kompostiranje, evo od-
govora. Kompostiranje je razlaganje organ-
skih ostataka da bi se dobilo biološki aktiv-
no, humusno tlo, tzv. kompost kojim ćemo
dohraniti zemlju oko škole. U ove kontejnere
ne smijemo bacati ništa osim biorazgradivih
tvari, dakle, ništa osim, pimjerice, ostataka ja-
buke, kore banane, lišća, usitnjenog granja...
Cilj je ovog projekta promovirati komposti-
ranje među mladima u našoj općini.
Zato, kompostirajmo zajedno!
• Katarina Gulam, 7. raz.
Neobična izložba mladoga umjetnika Danila Baletića
Transformeri
čuvaju Zadar
grdosija od starog otpada
U školskom dvorištu postavljeni kontejneri za kompostiranje
Kompostirajmo zajedno! Ja kompostiram, a ti ?
stvaramo dobre navike
veliki kao
u filmu

SUSRETI
P
očetkom smo školske godine za-
jedno s razrednicom Karolinom
posjetili gospodina Mira Škripića
koji u svome vrtu krije svijet neobičnih
skulptura čiji je on autor. Galerija ili
muzej na otvorenome u našem susjed-
stvu, bile su asocijacije koje su mi padale
na pamet dok smo u čudu razgledavali i
razgovarali s našim neobičnim umjet-
nikom. Poput kakva kustosa, vodio nas je
kroz svoj svijet stvaralaštva.
Koliko se godina bavite izrađivanjem
skulptura i kojim se materijalima
najčešće služite?
Inspiraciju sam pronalazio odavno, ali
sam počeo stvarati prije dvadeset godina.
Za vrijeme radnog vijeka imao sam malo
vremena. U odabiru sam materijala malo
osobit jer se služim kamenom, drvom,
metalom, plastikom. Isto tako, slikam i
uljem i vodenim bojama. Oslikavanje zi-
dova, na primjer.
Jeste li završili kakvu školu ili se kip-
arstvom bavite amaterski?
Ovo je u cijelosti amaterski rad. Po
struci sam metalac (bravar) pa stoga i
najviše radim u metalu, ali izrađujem
razne eksponate i od drugih materijala.
Koliko skulptura ukrašava Vaš vrt?
U vrtu se nalazi od 40 do 50 eksponata.
To su Pinokio, čvor metalne cijevi, met-
alni zaštitar, sidro u kamenu, jabuka, cvi-
jet od kamena, hodočašće, galebovi, ribe
u jatu, žongler, daska sa šest priča…
Prodajete li ih?
Ne živim od prodaje. Ako što i pro-
dam, novac ide u dobrotvorne svrhe, a
njih je, nažalost, puno.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiracije se javljaju u raznim prigo-
dama – dok ležim, a ne mogu spavati,
na biciklu. Ponekad i od neke replike
dobijem svoju inspiraciju, ali nikad nije
identična onoj početnoj. Najčešće mi se
javlja inspiracija dok se krećem priro-
dom.
Koja Vam je skulptura najdraža?
Sve za mene imaju isti značaj, ali se
ponekad nekima i sam divim, kao npr.
stubu (totemu) s dvadeset i dvije mor-
ske životinje. Stub je bio vrlo zahtijevan.
Radio sam ga intenzivno tri mjeseca ili
oko šesto sati.
Je li tko od Vaših krenuo sličnim sto-
pama?
Moja unuka Lisa ima sklonosti i volje,
ali nema vremena jer je student, a njezin
odabir smjer dizajna govori da voli um-
jetnost.
Što poručiti čitateljima Murtelice?
Poručio bih im da budu kreativni u
svakoj prilici pa će se javljati i nove in-
spiracije i sklonost prema materiji. Ako
se nekome sve ovo svidi, neka mi se javi.
• Razgovarala: Klara Vendl, 8.r.
Razgovor s gospodinom Mirom Škripićem, skulptorom iz susjedstva
Najviše radim
u metalu
Inspiracije se javljaju u raznim prigodama – dok ležim, a ne mogu
spavati, na biciklu.
Najčešće mi se javlja inspiracija dok se krećem prirodom.
Konjiću, điha
balkon ukrašen drvenim skulpturama upravo ubrana u vrtu g. Mira

PUTOPISNA REPORTAŽA
„Vežite se, krećemo“, rekao je tata dok
smo izlazili s parkirališta. Krenuli smo na
obiteljsko putovanje, uz pratnju ABBE (se-
strin najdraži bend). Otvaram novu
knjigu i počinjem čitati, no ubrzo
osjetim mučninu pa je zaklapam.
Razmišljam o divnim mjestima na
kojima smo već bili i koje ćemo ponovno
posjetiti i onim još uvijek neotkrivenim i
nepoznatim. Kakvo li je tata iznenađenje
smislio ovaj put?
Prvo iznenađenje
– čokoladna Opatija
Prvo mjesto za pamćenje jest mali muzej
čokolade u sklopu Hotela „Milenij“ u
Opatiji. Mmm… Kakav je to spoj slatkog
iznenađenja i doživljaja! Pravo je zado-
voljstvo bilo gledati kako se rade praline i
čokoladni kolačići, a tek otkrivanje i uživanje
u slatkim okusima. Sjećam se da sam slično
takvo iskustvo doživjela u Sarajevu probajući
poznate sarajevske ćevape.
Drugo iznenađenje –
ponor Rappenlochschlucht
U Austriji smo posjetili Rappenloch-
schlucht, jedan od najvećih ponora srednje
Europe u blizini malog mjesta Dornbirna.
To prekrasno i zadivljujuće iskustvo nikada
neću zaboraviti. Prvo smo se malim au-
tobusom vozili strmim stazama s kojih se
prostirao prelijep pogled na Alpe. Izgledale
su poput diva koji se uzdigao visoko iznad
nas. No, od samog putovanja, još je ljepše
odredište. Malim drvenim stazama krenuli
Na putu prema selu za ob
Đir po Europi
muzej zeppelina - tatino je sljedeće obećanje
Baš me zanima hoće li
se pomaknuti

Murtelica 2016.

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (19)

Viewers also liked

Viewers also liked (13)

Similar to Murtelica 2016.

Similar to Murtelica 2016. (20)

Murtelica 2016.