OP
Uploaded byos pirovac
1,045 views

Murtelica 2016.

Školski list 'Murtelica' iz OŠ Pirovac donosi razne priče iz života učenika i aktivnosti škole, uključujući predstavljanje drugog broja lista uz rođendansko slavlje. Učenici sudjeluju na smotrama i natjecanjima, a njihovi radovi su odabrani za državnu smotru LidraNo 2015. U listu je naglašena važnost igre u dječjem odrastanju te su predstavljeni rezultati stručnog i kreativnog rada učenika.

Embed presentation

Download to read offline
OSNOVNE ŠKOLE PIROVAC
DOBRO NAM DOŠLI MURTELICA List učenika OŠ Pirovac Adresa uredništva: MURTELICA, Put škole 10, Pirovac tel./fax.: 022 46 60 53 e-mail: ured@os-pirovac.skole.hr Izdavač: OŠ Pirovac Za izdavača: ravnateljica Mirjana Božić, prof. Glavna urednica: Klara Vendl, 8.r. Odgovorna urednica: Anita Vrkić, prof. Novinari: Antea Čubrić, 5.r.; Nora Čubrić, 5.r.; Karlo Dobrović, 5.r.; Tamara Krišto, 5.r.; Franko Jan Sel- man, 5.r.; Marijana Franjić, 6.r.; Angela Reljica Kostić, 6.r.; Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.; Marija Tomkić, 6.r.; Viola Vukman, 6.r.; Katarina Gulam, 7.r. Učitelji suradnici: Silvana Crljen, Vesna Garofulić, Ljerka Kendeš, Marijana Lasan, Manuela Srdarev, Martina Srdarev, Darko Vlahov Fotografije: Uredništvo i Karolina Rančić, prof. Naslovnicu ostvarili: Karolina Rančić, prof.; Manuela Srdarev, prof.; Luka Božac, 7.r. Lektorirale: Mirjana Božić i Anita Vrkić Oblikovanje i grafička priprema: ILLECONCEPT Tisak: Pixel studio Naklada: 200 Klara Bog, ljudi! E vomeponovnosvama!Iakojemojaprijatelji- ca Tea, suurednica (Postoji li ova riječ?), a time i supatnica (E, ova postoji!), napustila osnovnu školu te se upustila u srednjoškolske pusto- lovine, zajedno s ostalim novinarima potrudila sam se da „Murtelica“ ne ispašta zbog gubitka. Opremili smo ju najbolje što znamo, a kako je zima ove go- dine oštra (šala mala), udebljali smo je za dodatne četiri stranice, znate, za svaki slučaj, neka se nađe. S obzirom da smo još uvijek osnovnoškolci, i k tomu još uvijek djeca (Hvala Bogu!), a djetinjstvo se temelji na igri, ove smo godine inspiracije imali na pretek. Kuda god se okrenemo, kamo god pogleda- mo, virnemo, ili samo malčice ćirnemo, naiđemo na igru. Nekada je to nedostatak jer nas igra često dovodi do manjka ozbiljnosti (dokaz su fotografije novinarki koje su na trenutak zaboravile da im je os- novna zadaća pisanje), ali od viška (u ovom slučaju glupiranja) glava ne boli. Osobito ako iz tog glupi- ranja nastane nešto pametno, a koliko je treći broj „Murtelice“ pametan i zanimljiv, otkrijte sami. Ove vam godine donosimo uvijek uzbudljive priče HGSS-a, bilježimo priču o hrabrom Palčiću (pozdravljamo sve Palčiće), skićemo se Europom otkrivajući prirodne ljepote (oni stariji su u Europi otkrili dijete u sebi – možda nas sad bolje razumiju), zavirili na snimanje CD-a (Bravo, mi i vi!), tražili i otkrili zanimljive glazbenike i sportaše među nama i nemalo se iznenadili otkriću. Uvijek ste se žalili na samo jednu zabavnu stranicu pa smo se i tu po- pravili. Reći vam sve što smo radili i o čemu smo pisali ne bi bila fora. Ne mogu jamčiti da će vam se ovogodišnja „Murtelica“ svidjeti, ali obećavam dobru zabavu. Razmišljam koliko mi je u ove četiri godine novinarstvo priraslo srcu. Nosilo je puno uzbuđenja, rada i odgovornosti, ali i radosti. A kojeg li veselja kada konačno „Murtelica“ izađe iz tiska! Da, sve će mi to nedostajati! I zato... S olovkom u ruci, Klara se odjavljuje. igrajte se s nama
Iz sadržaja MURTELICA / veljača 2016. 3 8-24 7 25-28 4 Put u nepoznato Murtelići Škrinja s blagom Tema broja: Igra Nazovi 112 34-35 43Tišina, snima se
Š kolskim je hodnicima 19. ožujka vladalo nemalo uzbuđenje. Naime, radile su se posljednje pripreme za predstavljanje drugog broja školskog lista „Murtelice”. Rođendansko je slavlje započelo u 12.30 sati u školskom holu pjesmom „Sutra je novi dan“ malog školskog zbora pod ravnanjem učiteljice Silvane Crljen. Predstavljanju su, osim učenika i djelat- nika škole, nazočili roditelji i gosti. Za ugodno se okružje pobrinula prof. Karo- lina Rančić koja je zamisao provela u djelo. Osim udobnih naslonjača, bio je tu i stolić s čajnikom i šalicama, sv- jetiljka, murtelica u „pitaru“, kao i škrinja s našim blagom – „Murtelicom”. Tako su se naše novinarke i glavne urednice Klara i Tea, predstavljajući „Murtelicu”, osjećale kao u emisiji „Osmi kat“. U udobnim su se 4 MURTELICA / veljača 2016. SRETAN ROĐENDAN sretan ti rođendan, Murtelice naša najdraža gošća - gđa Josipa Petrina Ante Jelušić odveo nas je a na kraju slatki zalogaji na putovanje u Budimpeštu naslonjačima uz prigodnu besjedu našle i ravnateljica Mirjana Božić i prof. Anita Vrkić, odgovorna urednica Murtelice. Mladi su se novinari predstavili odabra- nim ulomcima iz svojih radova, a literati su pokazali ljepotu i snagu riječi, književne i zavičajne. Uživali smo u glazbenim tre- nutcima učenika Vida Urema, Zoe Vuk- man i Marije Gulam. Pozorno smo slušali našu najdražu gošću Josipu Petrinu, radi- jsku novinarku HRT-a koja je napomenula da je njezina jedina primjedba na list da primjedaba nema. Istaknula je kako smo joj pozivom, ali i iznenađenjem za imen- dan, uljepšali dan. Svima je nazočnima slatko iznenađenje slijedilo pred kraj druženja – rođendanska čokoladna torta. • Klara Vendl, 8. i • Anita Vrkić, prof. ovo je škrinja s blagom s Đinom smo letjeli zrakoplovom
D ržavna se Smotra Li- DraNo 2015. održala od 23. do 27. ožujka za učenike osnovnih i sred- njih škola u Solarisu pored Šibenika. Među dvadeset i jednim skupnim scenskim nas- tupom našao se i naš „Krug“. Drams- ko-scensku igru „Krug“ potpisuju učenici viših razreda praćeni voditeljicom dramske družine prof. Anitom Vrkić. Izvođači su: Viola Vukman, Katarina Gulam, Antonio Vendl, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante Jelušić, Ðino Trošić i Klara Vendl. Igra je nastala na satovima dramske družine, a prikazuje jedan životni ciklus. Počelo je slatko Sunčano smo poslijepodne iskoristili za dugačku šetnju prekrasnim turističkim naseljem. Šećući se, posjetili smo pro- davaonicu „Svijet slastica“ u kojoj su nas, osim ukusnog sladoleda, oduševile ladice prepune slatkiša. Na svečanom nas je ot- vorenju Smotre u Kongresnoj dvorani Ho- tela Ivan, uz domaćine iz OŠ Brodarica, pozdravio prof. Miroslav Mićanović, član središnjeg odbora LiDraNa. Nakon ot- vorenja pogledali smo i prvi dio samostal- nih scenskih nastupa dajući podršku našoj Nini Mikulandri iz OŠ Petra Krešimira IV. iz Šibenika koja je govorila monolog „Mala vila“. Uzbuđenje raste Iako smo kasno otišli na spavanje, ujutro smo bili sretni i uzbuđeni, ne samo zbog palačinka za doručak, već zato što smo taj dan imali nastup. Kako je naš nastup bio planiran tek u 15.40 sati, većinu smo jutra proveli gledajući nastupe učenika iz drugih županija. Došao je red i na naš nastup. Ponosni što smo među najbolji- ma, ali i s dozom treme, uputili smo se na pozornicu. Bili smo zadovoljni nastu- pom. Još važnije, nastupom je bila zado- voljna i naša mentorica. Tu smo se večer ponovno svi dobro zabavljali, ali bi nas i sama pomisao na skori odlazak ponovno rastužila. Stoga smo preostalo vrijeme odlučili iskoristiti najbolje što znamo pa smo širili prijateljstvo i upoznali više djece nego ikad prije u tako kratkom raz- doblju. Ponovno svi na okupu Posljednji se dan Smotre održao okrugli stol za sudionike pojedinačnih i skupnih scenskih nastupa. Okrugli su stol za skupne scenske nastupe vodile članice od- bora za scenski izraz Stephanie Jamnicky i Jadranka Korda Krušlin. Treći član i re- datelj Mario Kovač nije mu prisustvovao iz opravdanih razloga. Naša im se scen- ska igra svidjela. Kazale su da je to jedna jednostavna i čista kolaž predstava koja prati događanja tijekom života. Državna se povjerenica Jadranka tom prigodom i našalila rekavši mora li sve u životu početi i završiti udajom. Zatvaranje se Smotre održalo u podne. Na zatvaranju su prisustvovali svi sudionici LiDraNa od učenika i njihovih voditelja do članova odbora svih izraza. Još jednom smo uživali u odabranim literarnim, novi- narskim i scenskim izrazima. Katarina Gulam, 7.r. MURTELICA / veljača 2016. 5 NA LOVORIKAMA mali glumci s velikim glumcima - Barbara Rocco glumci u društvu redatelja Marija Kovača svi na okupu (mentorica je iza objektiva) Državna Smotra LiDraNo S „Krugom“ na LiDraNu 2015. “Krug” je jedna jednostavna i čista kolaž pred- stava koja prati događanja tijekom života.
NA LOVORIKAMA 6 MURTELICA / veljača 2016. Županijska je Smotra LiDraNo 2015. održana 3. veljače u Kulturnom centru Vodice u Vodicama. Domaćin Smotre je bila OŠ Vodice. Našu su školu pred- stavili literati Barbara Roza Stief – Mušec („Kiša“) , Dana Bašić („Ditinjstvo“), Ka- tarina Gulam („Htjeti i smjeti“) i Klara Vendl („Slika“); novinari Katarina Gulam (reportaža „Živjeti košarku“) i Klara Vendl (putopisna reportaža „Snježnim stazama Francuske“); scenci Barbara Roza Stief- Mušec (monolog „Zašto baš ja“), Patrik Barić i Nika Erak (scenska igra „Neobična priča“), Jan Franko Selman i Matija Vla- hov (scenska igra „Tračare“), Katarina Gu- lam, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante Jelušić, Ðino Trošić, Antonio Vendl, Klara Vendl i Viola Vukman (dramsko-scenska igra „Krug“). Za Državnu su Smotru iz naše škole predloženi “Murtelica” i “Krug”. Katarina Gulam, 7.r. Osmaš je Ivan Konjević, pod vodstvom učitelja Tehničke kulture Darka Vlahova, sudjelovao na 57. Natjecanju mladih tehničara RH i 3. Smotri mladih poduzetnika koja se održala u travnju u Primoštenu. Ivan se natjecao u kategoriji strojarske konstrukcije. Nakon pisanja ispita, pristupio je izradi podnog vitla. Da to nije bio nimalo jednostavan zadatak, dokazuje i čitav dan proveden u učionici. Posljednjeg dana Smotre slijedila je obrana rada. Do iščekivanja rezul- tata sudionici su uživali u šetnjama Primoštenom, a nakon objave rezultata krenuli su svojim kućama. • Klara Vendl, 8.r. Izabrati učenika generacije za proteklu školsku godinu Učiteljskom vijeću nije bio ni najmanje jednostavan zadatak. Ipak, odluka je donesena jednoglasno. Za šk. god. 2014./2015. izabrane su čak dvije učenice: Tea Krišto i Dona Vuković. One su svojim učenjem i vladanjem, kao i brojnim sudjelovanjima na natjecanjima, bile uzoran prim- jer. Tea je, uređujući naš školski list, bila sudionik LiDraNa, vrijedan zadrugar, kao i čest sudionik brojnih likovnih natječaja, a u šk.god. 2013./2014. bila je na Natjecanju mladih tehničara RH. Dona je osvjetlala obraz našoj školi svojim poznavan- jem tema iz geografije, a posebice 1. mjestom u županiji u znanju iz hrvatskoga jezika te na kraju sudjelovanjem na državnom Infokupu 2015. Cure, sretno i čestitamo od srca! • Klara Vendl, 8.r. Županijski LiDraNo 2015. „Murtelica” i „Krug” predloženi za Državnu Smotru LiDraNo 2015 Natjecanje mladih tehničara Bravo za Ivana Tea i Dona - učenice generacije 2014./2015. Ivan Konjević Dona i Tea - vrijedne učenice generacije Ponovno u gostima kod načelnika Slavna desetorka na prijemu kod načelnika Drugu su godinu za redom načelnik Općine Pirovac g. Ivan Gu- lam i donačelnik g. Ante Čubrić ugostili i nagradili učenike naše škole koji su sudjelovali na državnim natjecanjima i smotrama u ovoj školskoj godini. Oni su: Dona Vuković (Infokup 2015., men- tor Darko Vlahov); Ivan Konjević (Natjecanje mladih tehničara RH, mentor Darko Vlahov); lidranovci – Viola Vukman, Katrina Gulam, Antonio Vendl, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante Jelušić, Ðino Trošić, Klara Vendl (mentor Anita Vrkić). Načelniče, vidimo se i dogodine! • Klara Vendl, 8.r. na prijemu kod načelnika
DUSZ raspisala natječaj Krajem 2014. godine Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) raspisala je Natječaj za likovne, literarne i foto radove djece i mladih. Tema natječaja bila je za- nimljiva - različite katastrofe te snaga i zaštita spašavanja. Kako su moji drugaši pokazali znatiželju za ovu temu, osobito nakon posjeta pripad- nika DUZS-a našoj školi, dogovorili smo se da ćemo nešto o tome nacrtati i napisati. Rezultat je bio pregršt neobičnih radova o požarima,potresima, vulkanima i akcijama spašavanja. Posebno su mi se svidjeli liter- arni radovi - upravo smo uvježbavali svoje prve pisane sastavke. Odlučila sam poslati najzanimljivije na natječaj. Nakon selekcije na županijskoj razini, gdje su učenici našeg razreda Dario Baus, Nino Sovilj Čubrić i Marino Vukman osvojili 1., 2. i 3. mjesto, sva tri rada poslana su u sjedište Uprave za odabir najkvalitetnijih radova na državnoj razini. Poziv u Pulu Jednog je jutra naša ravnateljica Mirjana Božić važno ušetala u učionicu i veselo ob- javila da je Nino Sovilj Čubrić, osvojio 2. mjesto za svoj literarni rad „Pas - prijatelj u nevolji“u kategoriji literarnih radova učenika od 1. do 4. razreda. Nino je bio poz- van u Pulu na svečanu dodjelu nagrada, i to na dva dana. Kakvo li je to samo uzbuđenje bilo! Nino je imao pravo na dva pratitel- ja - jedan pratitelj je mentor nagrađenog djeteta, dakle ja. Ali, tko će biti drugi prat- itelj? Nakon međusobnih razgovora između Nina, njegove mame i mene, Nino se odvažio na put bez mame, tako da je pala odluka da drugi pratitelj bude ravnateljica, kao predstavnica škole, ali i kao osoba koja se iskreno obradovala Ninovom uspjehu. Nisam bila sasvim sigurna kako će na sve ovo reagirati jedan osmogodišnjak koji prvi put u životu putuje nekamo bez roditelja. U Puli U Pulu smo krenuli u ponedjel- jak, 11. svibnja 2015. godine, zajedno s nagrađenima iz naše i Splitsko-dalmatin- ske županije te predstavnicima Uprave iz Šibenika i Splita. Naše je odredište bilo odmaralište Ministarstva unutarnjih poslo- va Valbandon, udaljeno nekoliko kilometara od Pule. Moram pohvaliti Nina - ponašao se kao pravi svjetski putnik - brzo se raspre- mio, a četkicu i pastu za zube odmah je važno odnio u kupaonicu. Navečer je bio organiziran odlazak u Pulu gdje smo se družili uz šetnju i razgledavanje grada. Na svečanoj dodjeli nagrada Svečanost se održavala u Domu hrvatskih branitelja, u organizaciji DUZS-a, pod pok- roviteljstvom Ministarstva znanosti, ob- razovanja i sporta, uz potporu Europske komisije i Ministarstva vanjskih i europ- skih poslova. Suorganizatori su bili Istarska županija i Grad Pula. Na natječaj je pristig- lo preko 3500 radova u osam kategorija.Sve nazočne pozdravio je dr. sc. Jadran Perinić, ravnatelj DUZS-a. Nino mi je kasnije priznao kako mu je srce udaralo kao ludo. Ali, to se na njemu nije baš primijetilo. Kad su nas prozvali, Nino je sve odradio kao pravi mali profesionalac. Uljudno je primio čestitke i preuzeo priznanje i veliku, šarenu vrećicu s darovima(moderni mobilni uređaj, stick, nogometnu loptu i kutiju s dijelovima za slaganje makete letjelice). U sklopu pro- grama djecu je razveselio mađioničar, a u glazbenom dijelu poznata grupa Colonia. Na povratku Pri povratku smo u Smiljanu kraj Gospića posjetili Muzej Nikole Tesle. Djeca su sa za- nimanjem gledala izložene Tesline izume, a uspjela su se i poigrati na “futurističkom” igralištu u sklopu Muzeja.Nino je priznao da mu s ravnateljicom i sa mnom “uopće nije bilo strašno”. Vjerujem mu jer mislim da smo bili sasvim dobar trio. A što se tiče svega doživljenoga, sigurna sam da će mu sve ostati u lijepoj uspomeni. I na kraju, htjela bih mu se zahvaliti jer je sebi i svima pokazao kako treba biti hrabar i zreo u nepoznatim situacijama. BRAVO, NINO! • Silvana Crljen, učiteljica NA LOVORIKAMA MURTELICA / veljača 2016. 7 Put u „nepoznato“ Učenik Nino Sovilj Čubrić osvojio 2. nagradu DUZS-a nagrađeni učenici - Tamara, Nino, Marino i Dario s učiteljicama Ljerkom i Silvanom Nino s učiteljicom Silvanom na svečanoj dodjeli
TEMA BROJA: IGRA 8 MURTELICA / veljača 2016. Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r
U potrazi za igrom TEMA BROJA: IGRA MURTELICA / veljača 2016. 9 Igram se, anketiram Igra raduje dijete, čini ga veselim i sretnim. Igrajući se, upoznaje okolinu, komunicira s njom i prilagođava je sebi. Bez igre nema ni zdravog djetinjstva. Uskratiti djetetu pravo na igru znači stati na put njegovu razvit- ku, oduzeti mu djetinjstvo, pravo na radost maštanja u kojem do izražaja dolaze njegove stvaralačke sposobnosti. Prvi razred Moja najdraža igračka Prvaši su sramežljivi i ne govore puno. Radije crtaju svoje omiljene igračke. Pokazuju nam svoje crteže. Nešto je hrabrija od ostalih djevojčica Mare koja nam na pitanje „Što je igra?“, reče: „To je kad se igraš i onda ideš na višu razinu.“ Na postavljeno pitanje „Koja je tvoja najdraža igračka?“, dobili smo šarolike odgovore. Djevojčicama su to plišanci poput medvjedića ili ponija, igračke neobična imena kao Čupko Klupko, ali i „domaći“ tovarić. Ni pirovački se dječaci ne razli- kuju od ostalih dječaka jer su se visoko na njihovu popisu našli auti, mobiteli, pištolji i legići. Drugi razred Igram se, igram se s… Da igre ne nedostaje ni među živahnim drugašima, možemo se svakodnevno uvjeriti. Zanimalo nas je kako se i s kime vole igrati. Najčešće se igraju s prijateljima, ukućanima, ali i kućnim ljubimcima. U igri pronalaze i svoja prva prava prijateljstva. Jedan je dječak rekao da od igre još više voli prijatelja Darija. Različita društva uvjetuju različite igre. S ukućanima su to najčešće društvene igre. Dječaci s prijateljima igraju nogomet ili vozaju autiće, a poneki u sebi otkrivaju i nindža-ratnike. Djevojčice se s prijateljicama igraju lovice, skrivača, a u po- sljednje im je vrijeme draga i igra „Udari pinjatu”. Ljubitelji kućnih ljubimaca igraju se sa psom ili papigicom. U anketi su sudjelovali svi učenici naše male škole (113). Nismo postavili samo jedno pitanje. Krenuvši od najmlađih, ispitali smo koje igračke izazivaju kod njih najviše radosti. S kime se najradije igraju otkrili su drugaši, a kojih se igara igraju za vrijeme ve- likog odmora trećaši. Ljute li se dok gube u društvenim igrama, povjerili su četvrtaši, a da je nogomet najvažnija igra na svijetu petaši i šestaši. Da je škola mjesto igre u svakom trenutku, kazali su sedmaši, a koju će igru kao uspomenu na djetinjstvo ponijeti, rekli su osmaši. ovo je moja omiljena igračka mi znamo crtati pobijedit ću u brojalici
TEMA BROJA: IGRA 10 MURTELICA / veljača 2016. Ako upitate četvrtaše koja im je omiljena društvena igra, dat će vam različite od- govore. Ima i onih neodlučnih pa navode više igara. Ipak, najviše njih voli igru svih generacija znanu kao „Čovječe, ne ljuti se“. Drugom dijelu razreda najdraža je igra „Monopoly“ u kojoj svaki od igrača, barem u igri, pametnim ulaganjem želi postati jedini vlasnik svih posjeda. U igrama se samo ponekad ljute na protivne igrače. Ima i onih koji ne podnose ruganja suigrača, kao i onih koji su se prestali ljutiti. Ali, gotovo svi (osim četvero ispitanika) priznaju da znaju varati ili se ne pridržavati pravila igre. Nekolicina njih radije igra druge igre kao što su kartaške igre „Uno” (u kojoj karta istog broja ili boje, ide na kartu istog broja ili boje) ili „Remi” (u kojoj igrači bacaju kartu koja im je najmanje potrebna i vuku po jednu iz špila, a cilj ja spustiti sve karte složene bar u tercove i poklopiti špil). Tu je i igra „Risiko” (u kojoj dvije crvene kockice služe za obranu, a tri crne za napad dok igrač mora sačuvati što više figura). Kada su dečki u pitanju, odgovor je vrlo jed- nostavan. Omiljena sportska igra dječacima 5. i 6. razreda jest nogomet. Zašto? I to je jednostavno. Većina ne samo da voli taj sport, već ga i trenira jer je zabavan, dinamičan. Vrlo brzo navode najdraži klub, navijačku skupinu Torcida, Hajduka iz Splita, omiljene domaće i svjetske nogometaše, dobru opremu, pravila. Jedan je šestaš izjavio da je nogomet njegov život. Zato najradije na satu tjelesne kulture biraju igranje nogometa. Dobar je i mali no- gomet u dvorani za ružna vremena. Zanim- ljivo je i da je najviše ispitanih djevojčica iz- abralo nogomet kao sport broj jedan. Drugo mjesto omiljenih sportova zauzeo je rukomet i to ne samo onaj kakav poznajemo, već vlas- tita verzija tzv. sjedećeg rukometa. Premda su na kraju igre, reći će, osigurane poderane tre- nirke, ne nedostaje dobre zabave. Na trećemu je mjestu odbojka koja je, prema mišljenju djevojčica, elegantan sport pa su je neke među njima odlučile trenirati. Svi će rado zaigrati graničare ili grupa gađa grupu. Sport koji je među učenicima najmanje omiljen jest tenis koji kod jednih stvara dosadu, a kod dru- gih glavobolju dok prate rad reketa i loptice. Djevojčice su se povjerile kako nikako ne vole igre u kojima zapovijedaju dječaci. nemojte reći mami da kartam nogomet - omiljena igra petaša i šestaša Nogomet – igra broj jedan Peti i šesti razred Ljubitelji društvenih igara Četvrti razred Trećaši vrijedno izvršavaju školske zadaće. Tko marljivo radi, zaslužuje se i pošteno odmoriti. Zato se svi raduju velikom odmoru u školi. Najčešće ga provode družeći se međusobno, ali i s prijateljima iz ostalih razreda. Nakon što se okrijepe dobrom marendom, jedva dočekaju vrijeme za igru. Najčešće igraju brze i dinamične igre jer vole trčati, skakati i nadmetati se. Neke od igara su: „Skakavac“, „Povu- ci-potegni“, „Od zida do zida“, „Ledene babe“, „Bubnjić“, „Tko će više“...Ima jedna igra koju većina najviše voli, a sami su je izmislili. Zove se „Cure love dečke“. Dječaci riječima i pokretima izazivaju cure da ih love. Kad cura ulovi dečka, uzvikuje: „1-2-3, za cure si ti!“ Za- tim ga stavlja u „zatvor“ (poluograđeno mjesto u školskom dvorištu). Jedna djevojčica je čuvarica jer dečki ne smiju pobjeći. Često igraju i igru „Tko će više“. Iza škole postoji jedan zid koji je pri dnu izbočen. Zatrče se i nogom odraze o izbočinu prema gore te ispruženom rukom dotaknu zid. Pobjednik je onaj tko zid dotakne na najvišem mjestu. Jedna od zanimljivijih igara je „Bubnjić“. Jedan učenik kleči na rukama i nogama (bubnjić), a dru- gi rukama ritmizira po njegovim leđima govoreći:„Bu - bnji - ću, bu - bnji - ću, tko će bi - ti o - vo?“ i pritom prstom pokazuje na neko- ga iz grupe. “Bubnjić” (ne znajući u koga je uperen prst) ima mogućnost odabrati između dva odgovora - policajac ili lopov. Kad se cijela grupa razbroji, policajci love lopove. Za ružna vremena, igraju igrice na mobitelu ili igre - brojalice, kao što je igra „Šećer, šećer, šećer, a med, med, med“. Dvoje igrača is- tovremeno ritmizira različitim dijelovima tijela i izgovara tekst. Izgo- varanje teksta i ritmiziranje tijekom igre ide sve brže i brže, a cilj je ne pogriješiti. Ovakve igre češće igraju djevojčice. Na velikom odmoru Treći razred ulovi me, ulovi me
TEMA BROJA: IGRA MURTELICA / veljača 2016. 11 Učenici se sedmoga razreda radije vole igrati za vrijeme nastave negoli sudjelo- vati u anketama. Morali smo obećati da nećemo izlaziti u javnost s imenima i, što je još važnije, nećemo o imenima pred ravnateljicom. „Odraslima su naše igre besmislene i glupe, ali nama su zanimljive i smiješne“, rekla je jedna sedmašica. U početku bijaše gađanje papirima, zapra- vo papirnatim kuglama, koje je preraslo u gađanje kredama, a potom u gađanje loptama skočicama o zid. „Dobro je što se loptice ne troše kao krede i papiri“, zaključio je netko. Tu je još gađanje mok- rom spužvom, sakrivanje torba i pernica. „Zbog toga smo imali dosta razgovora s razrednicom jer nitko ne želi otkriti kriv- ca. Čar je ovih igara baš u tome što posta- jemo složniji držeći leđa jedni drugima“, potvrdila je druga sedmašica. Sedmaši su osmislili i nekoliko vlastitih igara. „Postavljanje kišobrana” je igra u kojoj se rukohvatom kišobrana hvataju noge. Vezanje torba i jakna za stol igrača (koji ne zna da je igrač), a cilj je zbunjivanje u žurbi. Barikade sjedalicama ispred vrata prati i velika buka. „Ćići stolica” igra je u kojoj se oslanjajući na zid sjeda jedan na drugoga i to u dva reda. Najgore je onom prvome jer mora podnijeti i najveći teret. „Pi-ka-chu” je igra rukama koju slijedi i vrlo jednostavna igra riječima („kamen, papir, škare”), a gubitnik dobije šamar i povlačenje za obraz. „Slagalica” je igra piramida od tijela učenika. To je ujedno i najteža, ali i najopasnija igra. Sedmaši su postavili i novi rekord jer su napravili slagalicu od deset učenika. Ponekad igre živciraju, ali su, slažu se svi, dio odras- tanja, zabave, ali i učenja. Na kraju osmogodišnjega školovanja i skorog ulaska u svijet odraslih, zapitali smo se koje će igre iz djetinjstva ponijeti u sjećanju učenici osmoga razreda. Ivan će se najradije sjećati „Monopolyja“ jer je to zabavna i uzbudljiva igra koju je najčešće igrao s prijateljima. Anti će zauvijek u sjećanju ostati igra „Bomba” koju je smis- lio zajedno s prijateljima, a u kojoj igrači na rubovima igrališta dodaju loptu i viču „Bomba!“, „Vatra!“ ili „Voda!“. Vanjski igrač „baca“ bombu po zraku, a „vatru“ i „vodu“ kotrlja po podu dok igrači u sredini nastoje izbjeći loptu. Moniki je najdraža igra djetinjstva igra skrivača u kojoj je zaradila brojne ozljede skrivajući se na što bolje mjesto. Marin će djetinjstvo pamtiti po igri „Čovječe, ne ljuti se” u kojoj je naučio kontrolirati ljutnju, a Klara odabi- re igru „Scrabble“ zbog koje se smijala, ali i plakala, slažući riječi pomoću pločica vježbajući svoju snalažljivost. Anketirali: Antea Čubrić, Nora Čubrić, Karlo Dobrović, Franko Jan Selman, Barbara-Roza Stief-Mušec, Katarina Gulam, Klara Vendl Pst! Igre za vrijeme nastave Sedmi razred mi smo jednostavno ekipa za sve - Slagalica nama uopće ne trebaju sjedalice - Ćići stolice Osmi razred Igre za sjećanje
TEMA BROJA: IGRA 12 MURTELICA / veljača 2016. A ko ste čitali prethodne bro- jeve „Murtelice“, primijetili ste je da je dramska družina naše škole vrlo uspješna. U posljed- nje je tri godine, pod mentorstvom prof. Anite Vrkić, družina dvaput pozvana na Državnu Smotru Li- DraNo, a još jednom predložena. Njihova najveća posebnost, koju su istaknuli i članovi povjerenstva na Smotri, jest da su njihove dramsko- scenske igre jednostavne, zajednički su rad družine u kojoj do izražaja dolazi glumačka igra. Cijeli rujan i listopad jedini je zadatak družine - igranje. U scenskim improvizaci- jama kreću se zamišljenim prosto- rima, dodaju različite zvukove pred- metima (zvonjava telefona, škripanje vratima…), opisuju zamišljene pred- mete, razmišljaju naglas (unutarnji monolog), sukobljavaju se na zadanu početnu rečenicu ili rečenicu kojom završavaju sukob, rade zaustavljene prizore, kipove ili geste za tuđi govor. Kroz igru se javljaju ideje, dobivaju zadatci za domaću zadaću (naprav- iti karakterizaciju lika ili odabrati glazbu), daju se sugestije, savjetuju mlađi članovi družine. „Prvi nam nastup obično bude za školsku božićnu priredbu. Prije toga se igramo, pričamo, iščitavamo tek- stove i pokušavamo smisliti scensku igru u kojoj će biti integrirana naša svakodnevica. To mogu biti problemi odrastanja, novi učenik u školi ili (ne)tolerancija u društvu. Uz malo kreativnosti, kroz igru ćemo naprav- iti čudo!“ rekli su glumci. • Klara Vendl, 8.r. Igrom do predstave Igram se, glumim Igre ima u vrtiću, igralištu, ali i u školi, a najviše na satu engleskoga jezika. Naša se „teacherica“ Karolina trudi da nam na satu bude zabavno pa učimo pjevajući, plešući, glumeći... Tako je primjerice „sašila kazalište“ pa se neki razgovori glume pomoću šarenih lutkica ili životinja, a sašila je i simpatičnu sovu imenom Tess, sovu dječaka Elliota koji se još na početku na- lazio na stranicama naših udžbenika. Kada smo učili o životinjama, donijela bi nam plišane ili krpene igračke, a onda bismo os- novali farmu ili zoološki vrt usred učionice. Evo još jedan sjajan primjer! Kad smo učili nazive za hranu, naša bi nam „teacherica“ na sat donijela pravo voće i povrće pa bis- mo uz zabavu „prodavali na našoj maloj tržnici“. Dok smo učili o odjeći, naša bi se učionica pretvorila u mali londonski butik. Učeći nove riječi, podijeljeni u dvije grupe, na ploči upisujemo slova koja nedostaju, spajamo slova u riječi ili ih, primjerice, tražimo. To je uvijek veselo, preglasno – tko je bolji, tko je pogriješio. „Teacherica“ voli tu našu živost jer kaže da tako bolje pam- timo. Slažem se s njom i mislim da će nam svima u sjećanju ostati veseli i zabavni sa- tovi učenja engleskoga jezika. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Recite to engleski, molim Učimo igrajući se jedno smo se vrijeme igrali i kazališta sjena u pirovačkom zaljevu uvijek se nađe poneki labud predstavljamo vam našeg Ronnyja i njegovu prijateljicu Tess
TEMA BROJA: IGRA MURTELICA / veljača 2016. 13 Školsko igralište i popularno zvani parkić jedina su mjesta za igru u našemu mjestu. Školsko igralište ujutro je mjesto za školske aktivnosti, a popodne za razonodu i igru. Parkić je smješten u središtu Pirovca uz rivu. U parkiću se nalaze ljuljačke, kutak za najmlađe i veliki drveni brod s toboganom koji je postavljen prošlog proljeća. U parkiću se ljeti igra puno djece. Željeli bismo da u parkiću ima još sadržaja, ali i ovako je dobro. Ipak je to samo parkić. • Nora Čubrić, 5.r. U mjesecu je prosincu u našoj školi pokrenuta hu- manitarna akcija prikupljanja igračaka pod nazivom „Moja igračka za tvoj osmijeh“. U akciji su rado sudjelovali svi učenici od 1. do 8. razreda, ali i djelat- nici škole. Cilj je akcije bio prikupiti igračke i darovati ih Odjelu pedijatrije Opće bolnice Šibenik. Odaziv je bio velik. Moglo se naći svakojakih igračaka: od autića, lutaka, drvenih igračaka, slagalica, plišanaca do društvenih igara i slikovnica. Osim igračaka koji će olakšati duge bolesničke dane na Odjelu pedijatrije, dio će doniranih igračaka, nadamo se, izmamiti os- mijeh i na licima štićenika Centra za rehabilitaciju u Svetome Filipu i Jakovu. • Katarina Gulam, 7.r. Prošle je školske godine u našem školskom dvorištu „osvanula“ školica. I to ne jedna već dvije. Svi su jedva čekali veliki odmor kako bi mogli zaigrati nešto novo. Dovoljno je samo uzeti kamenčić u ruke i okušati se u skaku- tanju pazeći da se ne stane na označenu crtu. Nadamo se da će se ovoj igri veseliti mnoga djeca. Kakvo je to školsko dvorište bez dječje sreće i smijeha? • Marija Tomkić, 6.r. A što se dogodi kada našim dečkima dosadi naganjati loptu po školskom igralištu? Ne znate? E, tada oni igre na školskom dvorištu zamijene za igre na rivi. Kakve? Recimo, ostima hvataju hobotnice! Rezultat? Hobotnica teška 7 ki- lograma! Tko su ribolovci? Oni su Karlo Dobrović, Stipe Gulam, Toni Livaić i Luka Urem. Bravo, momci! • Katarina Gulam, 7.r. Gdje se igrati? Igrajmo se školice Mjesta za igru Novosti u školskom dvorištu Održana humanitarna akcija prikupljanja igračaka Moja igračka za tvoj osmijeh Lovci na hobotnice dobili smo prekrasan brod moja igračka za tvoj osmijeh nije ovo slučajno, a ni prvi put školicu svi volimo
A unutra… Domaćini nas dočekuju u glavnoj prostoriji gdje svi sjede za stolovima. Stolovi su manje-više okrugli, a sjediti za takvim sto- lovima znak je jednakosti i tolerancije. Gotovo sve prostorije ukrašene su prekrasnim kreativnim radovima naših malih umjet- nika. Radovima se dive svi koji posjete vrtić, a najponosniji su oni koji ga pohađaju. Novi radovi stižu iz vrijednih ruku vrtićanaca gotovo svaki dan te postaju prepoznatljiv logo Pirovca. Vrijedne ruke Vrtićem odzvanja smijeh i veselje. Upravo obilježavaju Dan jabuka. Sa stropa vise ukrasi u obliku jabuka. Za tu su prigodu zajedno s tetama i kuharicom ispekli kruh i pripremili džem od jabuka. Vrtićanci su vrlo darežljivi i nude nas svojim malim blagom. Kada biste i vi kušali ovu užinu, shvatili biste da je pop- ut one koju bi pripremili Mate i Tomaž, ako ne i bolja. Ali nisu naši domaćini poznati samo po džemu i kruhu. Poznati su i po natječajima na kojima sudjeluju, božićnim sajmovima i brojnim priredbama. Od teta doznajemo kako im u tome često pomažu i strpljivi roditelji koji s puno truda svojim mališanima osiguravaju najljepše kostime. TEMA BROJA: IGRA Igre ima najviše u vrtiću doživljaj jeseni pomažemo našoj kuharici pripremiti zimnicu kutak za igru vrijeme za razmišljenje U posjetu Dječjem vrtiću „Mendula“ Izvana jadac… Dok se približavate pirovačkom dječjem vrtiću „Mendula“, na prvi pogled uopće ga ne biste primijetili. Nadomak vrtića, uočit ćete manje parkiralište, tri zastave i telefonsku govornicu na lijevom boku zgrade. Zaključit ćete da je riječ o vrtiću jedino po mališanima i njihovim roditeljima. Vrtić, na žalost teta Ljubice i Marijane te djece, nema ni dvorište, a kamoli ljuljačku ili tobogan. Na sreću, to je njegova najveća mana. Prostorije se vrtića nalaze u prizemlju smeđe dvokatnice u Zagrebačkoj ulici. Zgradu dijele sa zaposlen- icima Općine Pirovac koji su njihovi prvi susjedi. Iznutra je vrtić vrlo jednostavno organiziran. Sastoji se od blagovaonice s kuhinjom, zahoda i prostorije za igru.
TEMA BROJA: IGRA MURTELICA / veljača 2016. 15 najljepše je kad se igramo zajedno Vodeći se spoznajom da je igra djetetov svijet, da mu obli- kuje ideje i prvu stvaralačku preradu realnog svijeta, da je igra učenje, a učenje igra, i mi smo odrasli krenuli u svijet igre, dječji svijet, osmišljavanjem prostora za igru i stvaralaštvo. Dječji vrtić „Mendula“ oduvijek je prostorno malen, ali velik u srcima teta, djece, roditelja, barba i teta koji rade u Općini Pirovac i brinu o svojoj djeci. Nekad je vrtić bio u prizem- lju stare škole, a kad se srušila stara škola i počela graditi nova, vrtić se opet preselio u prizemlje, ali ovaj put u zgradu Općine. Vrtić „Mendula“ uvijek je pun kao šipak (ove je go- dine upisano 40 mališana), a upisujemo djecu kad navrše tri godine. Ponosni smo na svoj mali prostor koji je velik u našim srcima, a vjerujem i u srcima mnogih generacija koji se s radošću sjećaju svojih teta i svih lijepih događaja – od prvih suza do diplome zrelosti pred polazak u školu. Kad barbe i tete iz Općine Pirovac sagrade novi vrtić, bit će svima bolje i ljepše. Imat će sve ono što djeca i njihovi roditelji zaslužuju u 21. stoljeću. A do tada – mi smo mali, al’ smo veliki. • Miranda Paić, ravnateljica vrtića Bilo kuda, igra svuda Ipak, vrtićanci se najviše vole igrati u vrtiću sa svojim pri- jateljima. Jednoglasno nam govore da je igra zabavna sama po sebi, ali da je još zabavnija s prijateljima. Pričaju nam i o dragim igračkama u vrtiću i igrama koje igraju. „Dan i noć i Igre u krugu” su im najdraže. Vole oni boraviti na svježem zraku, a kako nema- ju vlastito dvorište, tete organiziraju šetnje pirovačkim plažama. Na rastanku nam šalju pozdrave, a mi pune pozitivnih doj- mova, shvaćamo da su naši vrtićanci jedna vesela ekipa koja se zabavlja i u vrtiću i izvan njega uz glavni slogan: „Bilo kuda, igra svuda.“ • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Angela Reljica-Kostić, 6.r. Mi smo mali, al’ smo veliki Rekli su nam o vrtiću… Općina Pirovac oduvijek je vodila brigu o najmlađim članovima o čemu svjedoče razni lijepi ostvareni pro- jekti, ali i oni koji će se tek realizirati. Među prvim pokrenutim projektima koji su sve bliže ostvarenju stoji i izgradnja dječjeg vrtića. U ovoj godini planira se završiti ukupna projektna doku- mentacija kako bi se što prije primijenili na europske fondove i ostvarili ovaj vrijedan projekt koji će poboljšati kvalitetu življenja i pružiti djeci predškolsko obrazovanje kakvo i zaslužuju. Drugi projekt na koji smo jako ponosni je i dječji park u samom središtu mjesta. Radi se o već realiziranom projektu, a posebno oduševljenje, kako nas starijih, tako i onih mlađih, izazvao je gusarski brodić postavljen u parku zajedno s novom gumenom podlogom i novim igračkama. Sljedeći projekt, za koji bez lažne skromnosti možemo reći da će biti jedan od važnijih za sve one sportskog duha, izgradnja je višenamjenskog igrališta. Navedeni projekt će se realizirati u ovoj godini, a sredstva su već osigurana Proračunom za 2016. godinu. Svjesni smo problema da Općina Pirovac nema odgovarajući teren za bilo kakvu vrstu sportske aktivnosti, a izgradnjom ovog sportskog terena, tome ćemo napokon stati na kraj. U sklopu budućeg Trga Bezdan, a čija gradnja upravo traje, planira se i izgradnja manjeg dječjeg igrališta koji će upotpuniti sadržaj samog Trga. Ante Čubrić, zamjenik načelnika Novi projekti Općine Pirovac Brinemo o najmlađima
TEMA BROJA: IGRA 16 MURTELICA / veljača 2016. Zamka za roditelje Poznata je činjenica da je vrijeme blag- dana vrijeme najveće potražnje i potrošnje. Prodavaonice su u predblagdansko vrijeme pune kupaca, ali još više skupih stvarčica koje naprosto s polica viču „Kupi me!“ Često ljudi ulaze u prodavaonice i kupuju samo da bi nešto kupili zaraženi groznicom kupovanja. Djecu najčešće mami veličina igračaka, ali ne njezin oblik, tekstura ili smisao. Redovito će poneko dijete i tu ve- liku igračku odbaciti zbog neke još „bolje“ i tako će teško zarađeni novac roditelja još jednom otići u vjetar. A kako svaki dan možemo pronaći neku noviju i moderniju igračku, takvih slučajeva ima dosta. To do- kazuje da i oni najmlađi žele još i još i često odraslima „pjevaju“: „Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil…“ U krugu Živeći u užurbanom i materijalnom svije- tu, svome miljeniku roditelj će nerijetko ku- piti igračku kao nadomjestak ili iskupljenje za ono „Pusti me, nemam vremena, žurim“. Roditelji imaju sve manje i manje vremena, a dječje želje rastu. I tako u krug! Roditelji ostaju bez novaca, a djeca postaju pohlepna. Naravno, na sreću roditelja, postoje i djeca koja ne žele sudjelovati u krugu. Upravo bi takva djeca ostalima trebala biti uzor. To su djeca koja će se radije igrati vani s pri- jateljima, nego roditelje mučiti rečenicom: „Ja bih ovo, ovo i ovo!“ Najprodavanije su brendirane igračke kao što su Frozen, Maša i medvjed, Min- ions (Malci), Doktorica Pliško jer su među djecom vrlo popularni i crtići s tim junac- ima. „Principesa Medolina“ jedina je pro- davaonica igračaka u Pirovcu. Trgovinu vodi gđa Vanja Gulam, majka četvero djece. Prodavaonica radi vrlo uspješno, a gđa je Vanja rekla da ništa ne bi uspjela bez Božje pomoći jer im prodaje raste iz godine u godinu. Osim nas, razgovor s uspješnom mladom poduzetnicom na- javili su i novinari Šibenskog tjednika. Koje se igračke trenutno najviše pro- daju? Najprodavanije su brendirane igračke kao što su Frozen, Maša i medvjed, Min- ions (Malci), Doktorica Pliško jer su među djecom vrlo popularni i crtići s tim junac- ima. Prodaju li se više skupe – kvalitetne ili jeftine – nekvalitetne igračke? 90% igračaka su Disneyjeve igračke, a te su igračke originalne. Ljudi više kupuju takve skuplje igračke jer nije velika razlika u cijeni, a roditelji više vole da im se dijete igra kvalitetnijim igračkama. Vrijeme blagdana - vrijeme trošenja Riječ-dvije s gđom Vanjom Gulam, vlasnicom „Principese Medoline“ Principesa Vanja Pitam se, zašto roditelji ne bi malo usporili i pronašli vremena te sami ili zajedno sa svojim djetetom izradili igračke i uživali u druženju? Vjerujem da će se ple- menitom djetetu takva igračka jednako svidjeti kao i ona skupocjena. Osim toga, takvom ćete igračkom pokazati svome djetetu koliko je ono posebno. Kupiti igračku ili izraditi vlastitu mlada poduzetnica Vanja Gulam
TEMA BROJA: IGRA MURTELICA / veljača 2016. 17 Ne znate kako što kvalitetnije iskoristiti vrijeme provedeno s roditeljima?! Evo prijedloga za zajedničko druženje i uživanje u igri! 1. Izrežite platno na željenu veličinu (naš je 2,60 x 1,50 m). 2. Označite rubove i prošijte svaki kraj da u njega možete uvući letvicu. 3. Napravite i jedan „tunel“ na sre- dini s unutarnje strane za još jednu letvicu. 4. Izrežite otvor za prozor na jed- noj bočnoj strani (60 x 50 cm). Za- rubite i prošijte rubove prozora. 5. Sašijte, preokrenite i prišijte dvije trake za prozor. Po želji na vrh prišijte malo čipkice za „kontrine“ (zavjese). 6. Prvih pet koraka šiva mama, a onda nastupaju dječje ruke ukrašavajući šator. Nacrtajte cvjetiće, leptire, ptičice, psa i mačku, a po- tom ih izrežite i prilijepite (sašijte) na šator. Srce napunjeno lavandom objesite na prozor da bude mirisno! 7. Tatu zamolite da vam pronađe tri letvice dužine 1,50 m, dovoljno debele za provlačenje kroz tri „tune- la“. 8. Gornju letvicu zavežite za dva kraja i objesite negdje u sobi, na ter- asi ili u vrtu. 9. Na „pod“ šatora stavite nekoliko jastuka, debelu deku ili mali madrac i zabava može početi! Mi smo našu započeli kolačićima. Kreativni kutak „teacherice“ Karoline Šator Može i ovako I bez djece, odrasli su veliki potrošači. Za vrijeme blagdana primjerice sve češće kupuju gotove kolačiće ne razmišljajući kako su domaći finiji, jeft- iniji i, što je najvažnije, zdraviji. A ako i šalju čestitke, to su one gotove, već na- pisane. Meni je, na primjer, puno draže dobiti jedinstvenu, originalnu čestitku od one koju je dobilo na stotine drugih ljudi. Isto je tako i s igračkama. Pitam se, zašto roditelji ne bi malo usporili i pronašli vremena te sami ili zajedno sa svojim djetetom izradili igračke i uživali u druženju? Vjerujem da će se svakom djetetu takva igračka jednako svidjeti kao i ona skupocjena. Osim toga, takvom ćete igračkom poka- zati svome djetetu koliko je ono poseb- no. I još nešto! Nije ljepota u kupovanju već u samom darivanju. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Ima li igračaka koje se slabo prodaju? Kratko smo u ponudi imali lutke Mon- ster High koje su se slabo prodavale. Mis- lim da roditelji nisu željeli svojoj djeci kupovati igračke bez očiju sa sašivenim ustima. Kada tijekom godine prodate najviše igračaka? Prodaja je vezana za mjesece darivanja, a to je vrijeme Uskrsa i Božića. Većinu igračaka prodajemo preko našeg web shopa u kojem se može naći više od 1500 igračaka. Kupcima nudimo besplatnu uslugu umatanja, a često se u vrećici nađe i igračkica iznenađenja. Ima roditelja koji svoje dijete žele razveseliti svaki mjesec. Naše su cijene pristupačnije negoli u većim trgovinama, a to je upravo naš cilj. • Razgovarala: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. 1. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
Klađenje i kockanje pojmovi su koji postaju svakodnevica i upropaštavaju živote ljudi svih dobi, a sve češće i adolescenata i mla- dih. Pojmom kockanja označujemo igre na sreću, odnosno skup raznovrsnih igara usmjerenih na veći novčani dobitak. Kockaju zbog sreće Danas su igre na sreću u svijetu i kod nas vrlo raširene. Prema nekim procjen- ama više od milijun Hrvata na neki način prakticira igre u kojima bi povećali svoj novčani ulog. Zašto igraju? Zbog sreće, složit će se mnogi. A sreća? Sreća izaziva zadovoljstvo. Znanstvenici su otkrili da sretni trenutci izazivaju stvaranje dopa- mina – hormona sreće. A sreća je ujedno i osnovni motivacijski čimbenik sveukupne životne djelatnosti. No, sreću izaziva samo dobitak. Gubitak novaca vodi u zaduženja. Potreba da se veseli dobitku uvodi igrača u zanemarivanje brige za obitelj i posao. Počinje laganje. Slijedi krađa i kriminal, a igrač postaje ovisnik. Ovisnost o kockanju Istraživanja su pokazala da klađenje može prerasti u ovisnost, u kojem je slučaju osoba ovisna o aktivnosti koja proizvodi iste učinke kao i droga. Ovisnik, unatoč spoznaji o tome da mu klađenje donosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću i uvjerava sam sebe da će velikim dobit- kom i pokrivanjem dugova prekinuti s klađenjem. Neki se ljudi klade da se opuste i zabave, dok za većinu klađenje može postati veliki problem. Problematični (patološki) kockari i kladioničari ne mogu odoljeti kockanju/klađenju bez obzira na to gube li ili dobivaju. Liječnici savjetuju da, ukoliko simptomi patološkog kockanja/ klađenja budu uočeni, treba pomoći ovis- niku da sam uvidi svoju ovisnost, prihvati odgovornost za posljedice te da ih se ne osuđuje. U potrazi za odgovorima Na putu do škole svakoga jutra prolazi- mo pored jedine pirovačke kladionice koja se nalazi u istoj ulici u kojoj je smještena i naša škola (Ne zvuči baš edukativno, zar ne?), a ispred koje često zateknemo i nje- zine posjetitelje. U potrazi za odgovorima o dobnoj skupini najvjernijih posjetitelja, „kucam“ zajedno s Lukom iz sedmog raz- reda na vrata kladionice. „Maloljetnici u kladionici nemaju što raditi. Nemojte se niti truditi pokušavajući prijeći ovaj prag!“ dočekuje nas odlučnim riječima zaposlen- ica Antonia. Srećom, prije nego što nas je potjerala, objasnili smo joj da se nismo došli kladiti. Smatra da je klađenje ovis- nost koja se može izliječiti jer „čovjek koje- mu je toliko dosadno da cijeli dan provodi kockajući i kladeći se, zasigurno nema pa- metnijega posla, a svoju će ovisnost riješiti tako što će se zaposliti“, kazala je ona. Poz- dravila nas je riječima: „Vidimo se nakon vašeg maturalnog plesa, tada ćete oboje biti punoljetni i moći ćete se kladiti!“ Za- datak baš i nismo obavili bog zna kako, ali Antonia iz naše priče ulijeva nadu da će se i ostali maloljetnici u Lijepoj Našoj licem u lice suočiti s nekom Antoniom. Igranje ne mora biti ovisnost Ipak, igranje igara na sreću ne mora nužno stvarati ovisnost. Dapače, brojni su oni koji primjerice u kladionicu „za- vire“ jednom mjesečno ili uplate Bingo listić svakog četvrtka. Velika većina Hrvata ponedjeljkom u 21.00 sat pred malim TV ekranima stišće svoj Bingo listić nadajući se da je dobitan. Bingo danas igraju i mladi i oni nešto stariji. Iz prve ruke mogu pot- vrditi da su za moju baku Mariju (61) i djeda Antuna (65) zvuci uvodne špice omiljene emisije melem za njihove uši, a životni entuzijazam na vrhuncu. „Svakog drugog četvrtka kada se vraćam iz trgov- ine, kupim jedan Loto i jedan Bingo listić. Veselim se igri. Tko zna, možda mi baš taj donese sreću!“ priča sva razdragana moja baka. „Do sada nismo osvojili nikakav ve- liki novčani dobitak“, nadodaje djed An- tun, „većinom su to bili manji iznosi od 5 do 150 kuna.“ „I ne odustajemo! Nadamo se i dalje da će nam igre na sreću donijeti sreću!“ kazuju smijući se u glas. • Klara Vendl, 8.r. • Strip: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. TEMA BROJA: IGRA 18 MURTELICA / veljača 2016. Donose li igre na sreću doista sreću? Zamka ili samo zabava
MURTELICA / veljača 2016. 19 TEMA BROJA: IGRA Tko voli video igre u našoj školi? Fanovi video igrica Igrice su zanimljive, kreativne i edukativne. One potiču pamćenje, razvijaju inteli- genciju i istraživački duh. Uz njih učimo prihvatiti vlastiti neuspjeh i snalaziti se u novim situacijama. S druge strane, oprez! Mogu potaknuti agresiju, izazvati depresiju i pretilost. Mogu dovesti do ovisnosti o računalima jer ne možeš prestati igrati. Zbog njih si često pospan, svadljiv i plačljiv, a možeš i popustiti u učenju i skupiti loše ocjene. Mi djeca trebamo imati mjeru, a odrasli trebaju nadzirati igranje igrica kao i korištenje računala. Info Gamer Reboot u Zagre- bu je najveći sajam video igara u jugoistočnoj Europi. U pet dana od 11. do 15.studenog posjetilo ga je nekoliko tisuća ljudi, a među njima i ja. Predstavljene su najnovije igrice: sportske: Fifa 16, Pro evolution soccer 16, Pes 2016, NBA 2 u 14 akcijske: Call of duty, Star wars: Battlefront, Fallout 4, Grand theft Auto Five kreativne: Minecrafr: Story mode, Don´t starve horor: Soma, Dying light, Five night´s at Freddy´s 4. Meni je najdraža igrica Call of Duty. Igrao sam je s trojicom prijatelja. Tim- ski rad. Ova igrica, moram prizna- ti, nije kreativna niti edukativna... Malko je... agre... ratoborna... Zbog najmlađih učenika ne bih detaljno opisivao što je potrebno napraviti za pobjedu. Ukoliko vas baš jakoooo za- nima posjetite moj youtube kanal Cucko FJS. Vidjet ćete kako uz ovu igricu sati jure kao sekunde. Ipak, ne preporuča se djeci mlađoj od 11 go- dina! Ostali oprez! Pazite da vas ne obuzme! Franko Jan Selman, 5.r. Pazite da vas ne obuzme Unatoč zabranama Prvi put sam igrao video igru s pet go- dina kada je moj bratić dobio play sta- tion. Imao je samo jednu nogometnu igricu. Za dvije godine bratić je imao skoro sve igrice: i ratne, i nogometne… Kad bi došao k nama, igrali bismo igrice po cijeli dan. Dovodio bih prijatelje, sus- jede i ostalu rodbinu. U našoj su se kući igrale samo igrice, osim ako ne bismo bili u kazni. Mama bi ponekad izgubila živce te stricu rekla da više ništa ne don- osi. Nešto poslije, tata je na poslu dobio ogroman mobitel i brat i ja smo ponovno igrali igrice. Onda smo dobili zajedničko računalo. U početku računalo nije imalo zaporku, no jednoga smo dana pretjerali i mama je stavila zaporke i na računalo i na mobitel. Mogli smo dnevno samo tride- set minuta igrati igrice. No, na play sta- tion nije mogla utjecati. Moj bratić sada ima novi X BOX 360, a ja ću u 5. razredu dobiti svoj vlastiti mobitel. Vid Urem, 4.r. Biram igrice! Odmalena volim igrati video igrice. Ponekad imam problema sa sestrom zbog igrica. Najdraže su mi igrice Boom Beach, World of Tanks i Growtopia. Te igrice mogu igrati i po tri sata dnevno. Kada bih trebao birati između druženja s prijatelji- ma na igralištu ili igranja igrica, izabrao bih igrice. Antonio Vendl, 7.r. Dok pada kiša Igram nekoliko igrica na svojoj kon- zoli koja se zove Nintendo Wii. Konzo- lu sam dobio za Božić prije tri godine. Na njoj igram Wii Sports i Wii Party. U Wii Sportsu su igrice poput tenisa, boksa, golfa. Ponekad igram malo duže, no najčešće imam ograničeno vrijeme, a to je otprilike sat vremena. Najviše volim igrati igrice kad vani pada kiša. Adrian Begić, 7.r. Počeo sam igrati u vrtiću Moja je prva igrica bila World of War- craft. Počeo sam je igrati još u vrtiću, a stariji mi je brat pokazao kako se igra. Igrica je vrlo zanimljiva. Bit je igrice napraviti svog heroja i s njim prelaziti misije. Najprije se uđe na server gdje se nalaze likovi koje igram. Volim igrati vilenjake, patuljke, vukodlake, orkove… Lik je vukodlaka druid koji može mijen- jati oblike i postati tigar, medvjed, jelen. U igrici postoji jedan veliki svijet koji se zove Azeroth, a u njemu dva kontinenta. Lik možeš dignuti najviše do 100 razine. Još igram The Sims, Heroes 3, Fifa 14, Taken 6… Ðino Trošić, 8.r. • Pripremio Franko Jan Selman, 5.r.
J este li ikad razmišljali o tome da su i naši učitelji nekad bili djeca? Možete li ih zamisliti kako trčkaraju naokolo i igraju se? Možete li uopće vjerovati da su bili djeca? Mislim da ne možete. Za- pravo, kako tko. No, to sada nije ni važno. Važno je to da vam mi možemo pomoći pri maštanju… Igre na otvorenom „Sjećanja naviru. Djetinjstvo iz snova. Moje“, započela je sa sjetom ravnateljica. „Novonastalo naselje Jankolovica, u sklopu Poljoprivrednog dobra Vrana, u svoje je okrilje primilo više obitelji čiji su članovi tu dobili posao. Kao trogodišnja djevojčica, odmah sam počela pohađati dječji vrtić. Nas tridesetak dočekala je teta Slavica. Nismo voljeli vikende jer vrtić tada nije ra- dio. Male sjedalice, stolići, ormarići pleteni od pruća – dar pletarske radionice; svježe mlijeko – dar mljekare; kruh ispod peke i slatki kruščići ( još im osjećam miris) – dar pekare; tek pokupljena kokošja i tučja jaja – dar iz peradarnika; ogromni komadi žutog sira – dar Ujedinjenih naroda; sezonsko smo voće u izobilju jeli kao desert nakon toplo pripremljenog ručka spravljenog od puno šarolikog povrća – dar poljoprivredne zadruge. Igračke nismo dobivali na dar“, brzo je nadodala ravnateljica i nastavila, „izrađivale su ih spretne ruke naše tete Slavice, a kasnije i mi sami. Lutke različitih veličina i oblika od ostataka tkanine, kišobrančiće od plu- ta, čačkalica i raznobo- jnih ostataka vune, lopte od kože i krpe. Sva- kodnevne igre na otvorenom bile su oslobođene straha od automo- bila i gužvi. Preska- kali smo konop, igrali se skrivača, graničara, rumeni smo trčali do iznemoglosti, a strunjače su nam bile debela zelena pokošena trava. Igrali smo tane (nalik na današnje školice), zamrznute slike, pilje (ubacivanje kamenčića među prste), hula-hop, oduzi- manje zemlje (uz pomoć štapa i lopte) i još puno toga. Danas je bivša zgrada vrtića oronula, ali su sjećanja na njega i prijateljstva tada stečena, vječna“, zaključila je smiješeći se. Kraljevstvo princeze Karoline „Bezbrižne igre na Rudini, na Novoj i Staroj rivi ispunjavale su moje djetin- jstvo. Trčali smo uskim kamenitim TEMA BROJA: IGRA 20 MURTELICA / veljača 2016. Ovako su se igrale naše učiteljice i učitelji Djetinjstvo iz snova kolut imam i prijevoz imam - djevojčica Karolina smiješak djevojčice Maje djevojčica Marijana na triciklu
TEMA BROJA: IGRA MURTELICA / veljača 2015. 21 uličicama, skrivali se, tražili se. Svaka je kuća imala i puno domaćih životinja pa su i one bile dio naših igara. Najdraže mi se bilo igrati na brodu i oko njega. Uživala sam loviti ribu zajedno sa svojom sestrom“, uživala je „teach- erica“ u svojoj priči. „More bi nam u plićak donijelo i razne igračke pa smo ih maštovito oživljavale gradeći kućice i šatore, a od mora, zemlje i kamenčića pravile smo zidine nekih davnih kraljevstava. Za burnih i kišnih dana svoj dvorac bismo presel- ili u kuću. Palac, moja kuća, tada je stvarno za mene bio prostrani dvorac koji smo Tončica, Alda, Željko i ja istraživali i vladali svaki u svom malom kutu. Bilo je tu i malih bitaka, npr. ‘Tko prođe ovu crtu,…’ u kojima bi obično pobjeđivala moja sestra. Jako sam voljela svoje kaletice i trčkaranje od jedne do druge bake po nekom poslu jer je i to za mene bila igra. S prijateljicom Nevenom popela bih se na prvi dio našeg kampanela i onda bismo zvonile na popodnevnu misu kad bi njezin otac zvonar bio zauzet. Kako smo bile lagane, zvono bi nas u svakom trenut- ku povuklo prema gore i tako smo ‘letile’ gore-dolje nekoliko minuta“, smijala se „teacherica“. „Igra se kasnije nastavila šivanjem haljinica za lutkice pa suknje za mene te odjeće i igračaka za moju djecu. I danas šivam igračke, jastučiće, brodiće, ribice i ostale morske stvari i jako sam sretna jer znam da moja igra traje i svaki put kad prođem kroz Vrasela prema rivi, ja sam princeza koja ulazi u svoju bajku, u svoj stari Pirovac.“ Godine Winnetoua „Moje sjećanje na djetinjstvo i igračke ko- jima sam se igrao počinju u ranim sedam- desetima. Sjećam se da smo se tih godina snalazili kao djeca i imali bujnu maštu. Tih godina nije bilo prodavaonica igračkama već smo ih sami pravili“, započeo je učitelj Mladen. „Bile su to godine Winnetoua (indijanski poglavica Apača) pa smo rado pravili puške, lukove i strijele i igrali se po naselju. Kupovali smo sladoled koji je bio u obliku nogometne lopte. Koristili smo te plastične loptice i igrali njima no- gomet, a poslije smo ih punili pijeskom pa smo se njima i boćali. Kupovali smo sličice igrača koje su tada bile hit. Njima smo se igrali kao i današnja djeca. Kupovali smo i malene staklene figurice, tj. ‘klikere’ (pi- kule) na kioscima. Pripadam generaciji koja je više uživala u igrama vani, u prirodi. Bili smo veseli i radosni u tim igrama i nadam se da ih i moji prijatelji pamte.“ Stalno u pokretu „Već i sama pomisao na bezbrižne dane djetinjstva izmami mi osmijeh na lice“, raznježeno će učiteljica Maja. „To su bila ona ‘bolja vremena’ kad sam sve svoje slo- bodno vrijeme provodila u igri. U ulici nas je bilo desetak mojih godina i družili smo se uglavnom vani i stalno u pokretu. Kao najdražu igru pamtim gumi-gumi. U tome nisam imala konkurenciju, mogla sam preskočiti i ‘velika nebesa’“, pohvalila se učiteljica. „U do- broj smo formi bili i zbog igre graničara, boja, lovice, skrivača, nogometa, badmintona… rijet- ko smo sjedili na mjestu, jedino kad bismo igrali država-grad ili kartali, ali i takve smo igre igrali na ulici. Po kućama i sobama smo se malo zadržavali. A igračke? Nije ih bilo puno, sigurno ne ovoliko koliko ih imaju današnja djeca. Dobivali smo ih za neke posebne prilike. Kao najdraže pamtim lutkice koje mi je mama darovala za rođendan. Bilo ih je šest i zahvaljujući njima, usavršila sam svoje šivačke i krojačke vještine. Svaku krpicu sam pretvarala u haljinu, suknju, šal… I danas stoje u posebnoj kutiji kod roditelja, a najviše im se veseli moja kći. Tko zna, možda će i ona o njima pisati kao o najdražoj uspomeni iz djetinjstva“, nadometnula je učiteljica. Vožnja triciklom prava je uživancija „Bila su to lijepa vremena u kojima nis- mo mislili ni o čemu drugom, osim kako ćemo se igrati“, rekla je učiteljica Marijana. „Sjećam se beba, kako smo zvali lutke, i to onih koje mi je ujo nosio iz Nizozemske. Rado bih ih slagala po kauču. Među njima najposebnija je bila beba crnkinja u svijet- loplavoj haljini. Mislim da sličnu takvoj mojoj nije nitko imao. Vožnja je triciklom bila prava uživancija. Beba i tricikla se najviše sjećam iz ranoga djetinjstva. Kako smo rasli, rasle su i naše obaveze, a igra je postala drukčija. U osnovnoj smo se školi na ulici igrali skrivača i između ‘dvi’ vatre. Prije nastave i za vrijeme velikog odmora djevojčice su redovito igrale ‘na lastig’ koji su svi voljeli, a igru su pratile i smiješne pjesmice. Poneke se i danas sjetim“, završila je svoje sjećanje učiteljica Marijana. Pripremila Marija Tomkić, 6.r. Fotografije iz obiteljskog albuma dječak Mladen djevojčica Mirjana (prva lijevo)
Z animalo me kako su se igrali naši stari pa sam krenuo u malo istraživanje. Najprije sam razgovarao s mojom bakom Marijom Dobrović, a poslije su nam se pridružili barba Frane Dobrović i supružnici – teta Ana i barba Branko Čubrić. Razgovarajući s njima, doznao sam kako su uživali u svom svijetu igre i koliko im je ona značila. Evo što sam doznao o igrama koje su se igrale polovinom prošloga stoljeća. Na kantune Jedna se grupa djece na- lazila na „kantunu“ (uglu) kuće, a druga grupa na kraju ulice na „kantunu“ druge kuće. Igru su nadgledala tri sudca koji bi dali znak i svaka je grupa trčala kroz druge ulice kako bi prva došla do suprotnog „kantuna“. Pakoške/Klencalice Pakoške ili kasnije poznatije pod nazivom klencalice slične su današnjoj školici, samo što se kamenčić poskakujući (klencajući) na jednoj nozi gurkao nogom u novo polje. Kamen nije smio stati na crtu ili prijeći u drugo polje. Trepeši i trekanoči Igra je bila omiljena među dječacima. Nekolicina bi dječaka svojim tijelima „napravila most“. Drugi su dječaci skakali na „most“ (kao što danas preskakuju kozlić ) i uzvikivali “trepeši i trekanoči”. Morali su ostati sjediti, ali tako da im se pridruži što više igrača. „Most“ je trebao izdržati što dulje. Na vrteno Vrteno je 10 cm dugačak štap zašiljen s jedne i s druge strane. Na zemlji se nacrta krug. Jedan se kraj vrteno udari malom das- kom da odskoči, a onda se u zraku udara prema krugu. Ne smije se dotaknuti rukom, nego ga drugi igrač mora vratiti istim udarcem natrag. Pobjednik je onaj čije je vrteno palo u krug. Krasti zemlju Na zemlji se nacrta veliki krug. Igrač stoji izvan kruga i kraćim štapićem mora „ukrasti“ zemlju iz kruga izvijajući se, ali tako da ne upadne u krug i ne oslanja se ni na što. Pobjednik je onaj koji je zacrtao više zemlje. Nogomet na krpeš Stara čarapa bi se na- punila istrošenim krpama, zavezala i dečki bi igrali nogomet. Varoš i selo Pirovac je bio „po- dijeljen“ na varoš i selo. Dečki su se međusobno „dobacivali“ kamenjem, a poneko se vratio kući raz- bijene glave jer bi momci iz sela pjevali: „Varošanci, čuci,/ drš´te žabu u ruci/ kad van žaba kvrkne,/ onda van se smrkne./ Kad van žaba stane,/ onda van se svane.“ Pucanje na ključ Veliki ključ od konobe napunio bi se fosforom od šibica, a u to bi se umetnula velika „brukva“ (čavao) koja bi se zavezala špagom na drugi kraj ključa. Snažno bi se lupnulo o zid da pukne što jače. Skakanje u more Ljeti se natjecalo u skakanju na glavu, uštap (na noge) i u „sklu- bac“ (bomba). Rijetki su dobro skakali na glavu (kao nono Frane). Trebalo je skroz ispružiti tijelo, ruke i noge pa skočiti tako da iz mora prije izađu ruke nego što noge dotaknu površinu. TEMA BROJA: IGRA 22 MURTELICA / veljača 2016. Kako su se igrali naši stariji sumještani Igre naših starih Među djecom su bile omiljene i brojalice. Oj, dupine Dupini su bili svakodnevni gosti u ljetnim mjesec- ima pa bi djeca na rivi gledala i pjevala: „Oj, dupine, jarče/ što ti kapa skače?/ Rekla su ti dičina/ da si prava vrčina.“ Avionu, dođi doli Avioni nisu bili toliko česti kao dupini pa su svi „trčali“ za avionom i vikali: „Avionu, dođi doli, evo ti šaku soli.“ • Istražio Karlo Dobrović, 5.r. • Ilustrirala Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. igra Pakoške/Klencalice
MURTELICA / veljača 2016. 23 TEMA BROJA: IGRA I ako je teta Zorka Barić završila samo jedan razred osnovne škole, poznata je po svo- joj kreativnosti. Ispred kuće tete Zorke gledam predmete kojima je ukrasila ulaz. Unu- tra me dočekuje veselo društvo lut- kica, anđela, raznih životinja - baš kao u muzeju igračaka. Djetinjstvo Kako ste se igrali kao dijete? Igrali smo se kamenčićima i priskakali konac koji smo preli. U kući smo se igrali tako da smo gađali mendule. Promašena mendula išla je drugome igraču. Jeste li imali puno prijatelja za igru? Jesan. Moja mati imala je nas sed- mero, a u ulici je bilo ukupno dvadeset i sedmero dice. Dvadeset ženski i sedan muški. Jesu li Vam roditelji branili igrati se? Jesu, onda se malo igralo, posakrito – da ne vidu mati i otac. A kad bi se igrali, smotali bi malo krpic u buću i štrljali okolo. Moja je mati bila šnajderica pa smo imali krpica, samo kad se nešto rasparalo, morali smo tin krpan pokriti buže. Nas je bilo puno u kući ka i naši buž na robi. A onda sa 8 godin san već bila curica i igranje više nije bilo za me. Imali smo ovce pa smo po danu ja i ses- tra čuvali naših 300 ovac, a po noći smo muzle, davale malin janjcima isti. Kad bi bile jake zime, sa suvih stabal smo sku- pljali što se moglo da blago naranimo. Sa 13 godin san sa svojin ocen pošla iz Dubrave do Pirovca i sa Čunčinoga zida nosila balu diteline za moje janjce da ne krepaju od gladi. Po velikomu snigu san to na sebi nosila natrag u Dubravu, a na nogan san imala stričeve postole. Kad bi zakoračila, postol bi mi osta u snigu. Početak stvaranja Kako ste počeli izrađivati igračke? Prije 8 godin san pala i čudo se ozlidila. Moji su mislili da me više nema, čak mi je bija i svećenik dati bolesničko pomaza- nje. Trpila san velike bolove godinu dana i jedan dan se zavitovala - Isuse, pročitati ću cilu Bibliju (a ne čitan dobro, slovkan), pomozi mi da opet krenen! I pročitala san je – od sičnja do Uskrsa. I onda se u meni ništo otvorilo, ništo ka Božji dar, počela san raditi bebe. Sitila san se svoje mlados- ti, napravila svoju mater, braću… Jedno ste vrijeme radili i u gipsu. Kako? Jesan. Dok san još bila nepokretna, samo san mogla siditi, zamolila san sina da mi donese gips. Gips san stavila na pladanj, dodala malo vode i polako obrađivala nožen. Napravila san moga muža Marčela kako je ono bija iša u Australiju. Napravila san i sebe kako ga pratin, ali napravila san sebi lipu robu, da i ja buden gospoja! Kad san malo ozdravila, počela san raditi beštije – konje, zecove, janjce… Načinila san i nekoliko kipova - sv. Roka, Blaženog Stepinca. Je li to zahtjevno? Nije. Jačan orga- nizam, ali i mozak. Dok san bolovala, to me je spasilo. Što više radiš, to više i moreš. Od vune moren napraviti sve što zamislin – od čarapa za narodnu nošnju, džempera, šešira... To me smiruje. Često se pi- tan „Oklen mi ovo?“. Prije 5 godin su me zvali u vašu školu da im pomognen oko vune. Tamo san naučila tehniku filcanja. To mi se toliko svidilo i napravila san puno kućica, ljudi, riba, tičica. Vodilja kroz život Koliko vremena provodite u radu? Kako kad. Nekad uru, nekad manje. Kad san bila bolesna, nisan mogla puno. Nekad radin i noću kad ne moren spavati. Rad me ne zamara, već mi daje volju i zdravlje. Moja terapija je krunica uz koju svako jutro na Hrvatskom katoličkom rad- iju u 5 i po započinjen svoj dan. Što Vam je najdraže što ste napravili? Puno san toga napravila i sve mi je dra- go. Možda ipak kipovi svataca. Prave mi društvo. Koja Vam je najdraža tehnika? Filcanje. To mogu raditi dan i noć. Tom tehnikom moren sve napraviti. Izrađujete li igračke još uvijek? Stvarno volin igranje s vunon, koncen i ostalin materijalima koje mi dođu pod ruku. Dok stvaran, vidin svitlo koje me vodi naprid. Ne mogu pristati raditi, ali kad me počne boliti, pobignem sama od sebe – okrenen glavu, maknen i sakrijen od svoji očiju moje filcanje, pletenje oli vezenje. Kad mi se bol smiri, opet nađen moj „lik za život“ i tako svaki dan. Razgovarala i fotografirala Angela Reljica-Kostić, 6.r. Lik za život Razgovor s tetom Zorkom Barić, samoukom umjetnicom lutkica Zorka (lipa gospoja) sa svojim Marčelom teta Zorka i lutkica Zorka Kad mi se bol smiri, opet nađen moj „lik za život“ i tako svaki dan.
S igurno znate za igračke poput Bar- bie, aviona na daljinski ili lutke koja govori, a radi i ostalo. No, kladim se da nikad niste čuli za špulicu ili pikule. Da su djeca nekada morala biti dosjetljivi- ja od nas, uvjerila sam se razgovarajući sa svojim ukućanima koji su se za moje malo istraživanje i sami prisjetili čarobnih dana djetinjstva. „Ako smo se željeli igrati, morali smo sami sebi izraditi igračke“, rekao je moj djed. Tako je, primjerice, nastala špulica koja je bila omiljena u djetinjstvu moga djeda koji je odrastao u Zagorju. Igračku su izradili od špule (drveni valjak na koji se namotava konac) i pokretali ga uz pomoć sile gumice. Ta je igračka bila prototip današnjeg buldoždera na daljinski. Njome su se igrali dječaci dok su se djevojčice radije igrale gumi-gumija (što se i danas igra) ili mikada. Mikado je igra s drvenim štapićima u različitim bo- jama, a svaka je boja nosila različiti broj bodova. Cilj je igre bio skupiti najveći broj bodova izvlačenjem štapića, ali tako da se ne dotaknu dru- gi štapići. Djevojčice su rado šivale odjeću lutkama i igrale igru puckanja. Puckanje je igra pikulama za koju je bila potrebna spretnost. Dječaci su voljeli igrati nogomet, košarku ili rukomet. Omiljena im je igračka bila praćka kojom su gađali sve živo i neživo. Igrali su se drvenim avionima te izrađivali vlastite figurice od grančica, kestenja, žirova, lišća. Plišanci su bili popularni i kod jednih i dru- gih. U nešto novije vrijeme djevojčice su se počele igrati plastičnim lutkama i malim porculanskim ili drvenim figuricama koje su živjele u drvenim kućicama. Dječaci su se igrali metalnim vlakovima koji su prola- zili prugama pored drvenih stabala, kućica i kolodvora. Bile su tu i metalne ili plastične figurice vojnika ili običnih ljudi. Postojale su i lego kockice, no one su bile dvaput veće nego današnje. Djevojčice su sve više čitale bogato ilustrirane knjige i slikovnice, a drvene su konjiće podjednako voljeli i dječaci i djevojčice kao i zvrkove (drvene igračke koje se okreću i pri tome stvaraju šarenilo boja) koji su bivali ljepši i šareniji. Vrlo su popularne igračke bile i glazbene kutijice na kojima su najčešće bili naslikani motivi krajolika ili Božića, a ispuštale su melodije poput „Za Elizu“, uspavanke ili božićne melodije. • Istražila: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. TEMA BROJA: IGRA 24 MURTELICA / veljača 2016. …da je Barbie najpoznatija i najproda- vanija lutka na svijetu koja je proslavila 56.rođendan, a dobila je ime po djevojčici Barbari čiji je otac bio suosnivač tvrtke Met- tel, a kojemu je supruga dala ideju za lutku vidjevši svoju kći kako se igra papirnatim lutkama dajući im uloge odraslih? U početku je Barbie nosila rep i crno-bijeli kostim. Da- nas ima preko 40 kućnih ljubimaca, široku ponudu auta, prikolica i džipova, pa čak up- ravlja i zrakoplovom… … da priča o LEGO kockicama započinje u Danskoj još 1947. godine? Osnivač je Ole Kirk Christiansen koji je izmislio ime LEGO kao kombinaciju danskih riječi leg i godt što znači „lijepo se igraj“. … da je plišani medo dobio ime Teddy bear prema američkom predsjedniku Theodoreu Rooseveltu uz kojega se vezivala anegdota o tome kako je u lovu poštedio mladunče medvjeda? Medvjedići su se izrađivali od pliša ili drugog tekstila, a punili krpom, stiroporom… … da su mnoge igračke izrađene prema crtićima: Frozen (Snježno kraljevstvo), Minionsi (Malci), Cars (Auti), Disney Princess, Toy Story (Priča o igračkama)? … da se puzlle pripisuju londonskom kartografu Johnu Spilsburyju oko 1760. go- dine? U početku se slika crtala na ravnu površinu i zatim izrezivala pilom, a danas se puzlle izrađuju od kartona. Svaka slika može poslužiti za izradu, pa tako neke radi- onice izrađuju puzzle od osobnih fotografija naručitelja. • Istražila: Antea Čubrić, 5.r. Znate li… plišanci - omiljene igračke svih generacija dječaci su voljeli pikule drvene su igračke bile cijenjene Čime se igralo nekada Stare igračke
PODLISTAK NAJMLAĐIH MURTELICA / veljača 2016. 25 Zoe Vukman, 4.r. / tehnika: flomaster MURTELIĆI
PODLISTAK NAJMLAĐIH 26 MURTELICA / veljača 2016. Princeza Jednom je živjela princeza, a zvala se Veronika. Živjela je s ocem i majkom. Jednoga je dana došao zmaj. Kralj je pozvao svoje vitezove. Zmaj je bio jak i uzeo princezu. Vitezovi nisu uspjeli i kralj je bio tužan. On se trudi spasiti princezu, ali ne zna kako. Kralj je poslao najboljeg princa, a zvao se Noa. Išao je s braćom. Išao je, išao, išao i došao. Vidio je zmaja. Borili su se. Princ Noa pobijedio je zmaja, spasio princezu. Vjenčali su se i poljubili. I kraj priče! Noa Petrović Čubrić, 2. r. Zračni tramvaj Moj tramvaj voli letjeti. Vozi po oblacima. Ima krila poput aviona. Brz je kao munja i nevidljiv poput vjetra. Moj je tramvaj bolji od svih ostalih tramvaja na svijetu. Antonio Barić, 2. r. Ljubav - Dobro jutro – pozdravljam more. - Dobro jutro, ljepotice krasnoga lica – odgovara mi. - Ti si princ svijeta s prekrasnim plavim očima i mekanim poljupcem – kažem mu. - Dragocjen si kao sjajan biser. - Volim te – prošapće more i dotakne me svojim modrim valom. Tina Kartelo, 3. r. Posjet dobre vile Obećala mi je da će me posjetiti 2. prosinca. Pričekao sam je u sobi. Ispričao sam joj kako sam pomogao prijatelju oko zadaće. Bilo joj je drago. Rekla mi je da sam dobar i da se dobra djela uvijek do- brim vraćaju. Ja joj vjerujem. Marko Troskot, 2. r. Pas – prijatelj u nevolji Jednog dana u našu školu došao je pas koji spašava ljude. Sličio je na vuka – bio je crn, lijep i imao je šiljaste uši. Učiteljica se sakrila iza auta, a on ju je našao u jed- noj sekundi. Pas je najbolji prijatelj u nevolji! Nino Sovilj Čubrić, 3. r. (drugonagrađeni rad u kat- egoriji literarnih radova učenika od 1. do 4. r. OŠ na natječaju DUSZ-a) Mare Erak, 1.r. / tehnika: akvarel Lorena Josić, 3.r. / tehnika: kolaž
PODLISTAK NAJMLAĐIH MURTELICA / veljača 2016. 27 Prvo ljubavno pismo Draga moja ljubavi! Volio bih da se češće vidimo. Svaki put kad prođeš pokraj mene, ja se zacrvenim. A Ti? Kad bi došla do mene, mi bismo se igrali, za- bavljali, družili. Ti bi bila moje sunce, a ja Tvoj mjesec. Bila bi moje more, a ja Tvoj pijesak. Ja bih Ti bio najbolji dečko, a Ti najbolja cura. Volim Te iz sveg srca. Tvoj Kristian Kristian Franjić, 4.r. Lopta Lopta je moja najdraža igračka. Zbog te lopte moram se stalno penjati preko zida. Ali, ne ljutim se. Zbog nje dosada postaje „cool“. Zahvaljujući njoj, ljutnja postaje igra. Luka Čubrić, 3. r. Moj pas Reks Jednom sam išao sa svojim psom Reksom na planinu Dinaru. Pen- jali smo se prema vrhu, a oko nas su šetali turisti. Odjednom sam osjetio potres. Kamenje se počelo odronjavati prema turistima. Reks i ja smo se spustili da im pomognemo. Brzo sam nazvao 112. Prije nego što su spasitelji došli, Reks ih je nanjušio i pokazao im gdje smo. Kad su nas izvukli, svi su hvalili mog psa. Predložili su mi da im ga dam. Htjeli su ga izdresirati za traženje ljudi. Bojao sam se. Nisam htio da mi ga uzmu. A onda me Reks pogledao i stavio šapu na moju ruku. Kao da je sve razumio. Zadržao sam suze u očima i rekao da ću im ga dati, samo neka budu dobri prema njemu. Na kraju je Reks postao pravi pas tragač. Čak je završio i u novina- ma. Bio sam ponosan na njega. Za mene je on najbolji pas na svijetu. Dario Baus, 3. r. Toni Gulam, 2.r. / tehnika: kolaž Clea Livaić 1.r . / tehnika: akvarel Iva Begic, 2.r. / tehnika: kolaž Došla je zima Zima je neprimjetno pomakla jesen iz moga sela i zavlada- la čitavim krajem. Burom ju je otpuhala. Zaledila je lokve ispred moje kuće i otjerala ptice koje sam hranio. Po stablima je prosula pahulje i obradovala djecu. Matija Vlahov, 4. r.
PODLISTAK NAJMLAĐIH 28 MURTELICA / veljača 2016. Na pokladni je utorak u našoj školi bilo veselo. Zamis- lite – u školu su umjesto učenika stigle maškare i zav- ladale školom. Mačke su grebale i mijaukale, princeze šetale u dugim haljinama, vojnici marširali, Pipi Duga Čarapa je skakutala školom, junaci spašavali dame u nevolji, a vampiri prijetili zubima. Kada bi barem ovako bilo nekoliko puta na godinu! • Nika Erak, 4. r. Akcija čišćenja na plaži Lolić Šareni cvijet za ljepši svijet U lipnju 2015. godine sudjelovali smo u prikupljanju smeća na plaži Lolić povodom podizanja Plave zastave. Ak- ciju je organizirala TZ Pirovac i OŠ Pirovac pod nazivom „Šareni cvijet za ljepši svijet“. Cilj je akcije bio naučiti važnost očuvanja prirode i njezinih ljepota. Skupili smo puno smeća i očistili plažu, a potom smo posadili boro- ve. Dobili smo sokove i sladoled i zabavili se. Bilo nam je odlično. • Matija Vlahov, 4. r. Obilježili smo pokladni utorak M a š k a r e zavladale školom vrijedne ruke naših najmlađih mačke i dalje prijete, ali zato dame ostaju - dame Tko je ova maca ? Pipi uvijek svi vole mi smo crne, noćne mace
MEĐU NAMA MURTELICA / veljača 2016. 29 Ja sam majka Palčića. To je jako dramatično i stresno iskustvo počevši od teške i jedva iznesene trudnoće. Od samog početka morala sam ležati. U petom sam mjesecu trudnoće imala ljuštenje mater- nice i jako nemirno dijete u trbuhu. Ro- dila sam u 31. tjednu trudnoće carskim rezom. Izgubila sam mnogo krvi i jedva ostala živa. Kad sam se probudila, svoje dijete nisam ni vidjela jer su ga već odvezli u Split. Moj je mali Ante bio smješten u prilagođeni inkubator na intenzivnoj jedinici za nedonoščad. Tamo su ga pregledali i spo- jili na respirator jer je otežano disao. Ante nije imao razvijena pluća niti trtičnu kost. Težio je samo 1 700 g, a bio je dugačak 42 cm. Pred nama je bila duga i teška borba za život tek rođena djeteta. Liječnici nisu davali nikakve informacije jer nisu znali hoće li preživjeti. Prva tri tjedna bila su najgora. Moj je Ante bio pravi borac i preživio je. Dobio je na kilaži i bio prebačen u Šibenik. U šibenskoj je bolnici bio zadržan mjesec dana dok nije još dobio na težini. Napokon je svanuo dan kada je moj Ante stigao kući. Svi smo bili presretni. Kući je stiglo normalno di- jete koje je moralo tri puta tjedno ići na motoričke vježbe. Hvala Bogu, sve je to sada iza nas. Ante sada ide u peti razred, dobar je učenik i sjajan prijatelj, samo je malo sitniji od ostale djece. • Pripremila: Tamara Krišto, 5.r. Palčić gore Upoznajte Palčića među nama S vake se godine u Hrvatskoj prije vremena rodi 2 000 mališana, odnosno svako deseto dijete. Riječ je o djeci koja se rode između 26. i 37. tjedna trudnoće, a kojima je potreb- na intenzivna liječnička skrb kako bi preživjeli i izbjegli zdravstvene probleme u budućnosti. Upravo je njima posvećen 17. studenoga koji se obilježava kao Međunarodni dan svjesnosti o prijevre- menom rođenju. U javnosti su poznati kao Palčići. Da Palčići ne žive samo u bajkama, potvrđuje i jedan naš Palčić. Ante Krišto, učenik je petoga razreda. Dječak je to koji voli druženje, smijeh i igru, a najveća mu je strast nogomet. Uz školske obveze i treninge, stigne biti i dobar prijatelj. Njegova je majka pristala s nama po- dijeliti svoje majčinske brige, ali i ljubav. Moj je Ante bio pravi borac Ispovijest gđe Ivanke Krišto, hrabre majke hrabrog Palčića Palčić iliti Ante nekada hrabri naš Palčić Ante danas
ŠKOLSKI MOZAIK Dani su kruha u našu školu i ovaj put donijeli jesen. Da ne bismo kvarili tradiciju, i ove smo godine crtali, izrađivali, pisali, pjevali, mijesili. Škola je mirisala zahvaljujući krušnim proizvodima, slatkim keksićima i kolačićima. Naše smo slas- tice, kao i plodove jeseni postavili na veliki svečani stol u holu škole, a nakon župnikova blagoslova, počastili smo se i sami. Da ne bismo zaboravili dobre stare običaje, potrudila se gđa Zorka Barić koja se odazvala našem pozivu i pokazala nam kako napraviti pravi domaći kruh. • Tamara Krišto, 5.r. Učenici su petoga razreda izradili predivne jesenske šešire i po- kazali ih na završnoj priredbi Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje. Za tu su prigodu organizirali modnu reviju pod nazivom „Šeširi – jesen 2015“. Reviju je vodio petaš Paulo Meić- Sidić, a živom glazbom pratila ih je osmašica Marija Gulam. Bilo je tu šešira za repere, Meksikance, Engleze, Francuze. Možda ćete jednom takve šešire vidjeti na svjetskim modnim revijama. • Antea Čubrić, 5.r. Općina Pirovac pomaže učenicima U novu školsku godinu zakoračili smo spremniji nego dosad. Za to se ovaj put, uz naše roditelje, pobrinula i Općina Pirovac koja je s 50% iznosa sudjelovala u nabavi udžbenika za sve učenike naše škole. I ne samo to! Pripomogli su svojim doprino- som da marenda iz školske kuhinje bude što kvalitet- nija. Učenici i djelatnici naše škole sudjelovali su u berbi maslina, a zauzvrat nam je Općina darovala kvalitetno maslinovo ulje za školske potrebe. Hvala vam! • Klara Vendl, 8. r. Obilježili smo Dani kruha u školi Modna revija šešira grozd od keksića drugaši se zahvaljuju pjesmom petaši su ispekli pitu od jabuka kao da smo iz Londona zar nismo prekrasni
MURTELICA / veljača 2015. 31 ŠKOLSKI MOZAIK U srijedu, 28. listopada, ravnateljičin je poziv naišao na veliki odaziv. Pitate se o čemu je riječ? Naime, svi učenici i učitelji naše škole uputili su se u berbu maslina u okolici škole te u središtu općine. Uz priču, pjesmu i smijeh vri- jednim ručicama nije trebalo mnogo vremena da svoj posao obave kvalitetno. “Nadamo se da smo bili dovoljno vrijedni. Očekujemo kvalitetno maslinovo ulje”, rekli su učenici. Jedva čekamo berbu sljedeće godine. • Klara Vendl, 8. r. Dan škole obilježili smo 28. svibnja. Osim nastavnika i učenika, proslavi su se odazvali roditelji i dragi gosti. U prvom dijelu programa učenici su pokazali ono što su pripremili za- jedno sa svojim mentorima. Tu je bilo pjevanja o moru, plesa i glume i, naravno, puno smijeha. U drugom dijelu ravnateljica je dijelila priznanja za sudjelovanje na županijskim natjecanjima, a za sudionike na državnim natjecanjima našla se i knjiga. Ozračje je bilo upotpunjeno brojnim dječjim radovima nastalim kroz go- dinu. Mislim da će se mnogi složiti da je bilo odlično. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Iz školskog maslinika Mladi maslinari maslina je obrana Proslavili smo Dan škole Uz pjesmu, ples, glumu i obilje smijeha Gledali smo mjuzikl u HNK Šibenik „Matilda“ oduševila naše učenike U Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku, dana 26.siječnja 2016., gledali smo mjuzikl „Matilda“ redateljice Nine Klefin nastao prema romanu britanskog književnika Roalda Dahla. „Matilda“ je predstava o neobičnoj šestogodišnjoj djevojčici, „čudu od djeteta“, koja govori o problemima i neshvaćenosti u školi, ali i u kući. Djevojčica je posebna jer je plemenita i neiskvarena za razliku od svojih roditelja (Ðuro Bedara – Ja- kov Bilić i Keka Bedara – Nela Kocsis) ili muškobanjaste i strašne ravnateljice Mrge (Damir Lončar). Ipak na sceni, kao i u životu, postoje i dragi likovi poput učiteljice Dragić (Franka Klarić) koja će Matildi pružiti ljubav. Odlični songovi Marijane Nole i Nene Belana šalju nam lijepu poruku o vjeri u dobro koje pobjeđuje ljudsku zloću. Predstava je odlično odrađena i svakako je vrijedi pogledati. • Franko Jan Selman, 5. r. uživali smo u priredbi za Dan škole dramska družina nižih razreda
ŠKOLSKI MOZAIK 32 MURTELICA / veljača 2016. Naši su učenici cijelu godinu marljivo radili na projektu „More je zrcalo moje“. Svaki je učitelj za- jedno s učenicima u svoj predmet ukorporirao temu mora. Bilo je tu svega: sastavaka, pjesama, likovnih radova, plakata, prezentacija, glaz- benih i scenskih uradaka. Predstavl- janje projekta održano je 22. svibnja 2015. godine u školskom holu. Najprije smo pogledali zanim- ljivu prezentaciju o cijelom pro- jektu koju su izradili naš vjeroučitelj Dinko i knjižničarka Katarina. Poslije prezentacije slijedili su nas- tupi učenika. S užitkom smo slušali pjesmu “More i ja” koju su izveli učenici glazbene grupe nižih razre- da pod vodstvom učiteljice Silvane Crljen koja je napisala i skladala pjesmu. Da u našoj školi ima puno pjesničkih nada, dokazali su nam brojni učenici. Oduševili su nas likovni radovi. Bilo je tu svakojakih ribica, školjaka, ribara, mreža... Bilo nam je drago raditi na temu mora jer je ono naš prijatelj, ono nas okružuje i ono je zaista naše zrcalo. • Katarina Gulam, 7.r. Ej, ljudi! Propuštamo nastavu! Svi viši razredi u pratnji svojih razrednica kreću na izlet, osim osmaša. Autobus se trese od vike i sreće. Stižemo u Trogir i razgledavamo katedralu u starom dijelu grada, trg, školu... Cijelo nas vrijeme prati kiša, ali mi se sve- jedno dobro zabavljamo. Evo nas u Omišu! Ukrca- vamo se u dva manja broda i vozimo do Radmanovih mlinica. Nakon ručka, sasvim slučajno, krećemo u ekspediciju. Lutamo po kiši istaražujući šumu. Odlično je, iako smo mokri! Pri povratku iz Omiša zadržavamo se u Splitu, bolje rečeno u „City Centru One”. Kući se vraćamo glasno pjevajući. Ipak je kući najljepše. • Marija Tomkić, 6. r. Međužupanijska je smotra učeničkih zadruga održana 17. travnja 2015. u Rogoznici u Marini Frapa. Na Smotri su izloženi i predstavljeni učenički radovi zadrugara Šibensko-kninske i Zadarske županije. Iz naše županije sudjelovali su: UZ Krtol, UZ Školjka, UZ Šibensko blago, UZ Trgoflores, UZ Zeleni orah, UZ Most i naša UZ Makirina. Smotra je bila natjecateljskog i prodajnog karaktera. Našu su školu, pod vodstvom mentorice Branke Buljan Perić, predstavljale učenice Andrea Gulam, Tea Krišto i Dona Vuković. Na izložbeni smo stol posložili proizvode koje smo tijekom godine vrijedno pripremali: jastučiće punjene kaduljom, čajeve, vrećice s lavandom, džem od mandarina, maslinovo ulje…Prvo je mjesto osvojila UZ Zeleni orah iz Skradina, a mi smo četvrti. • Tea Krišto Projektni dan More je zrcalo moje Na Međužupanijskoj smotri UZ Šibensko-kninske i Zadarske županije Na izletu učenika viših razreda Vrijedne ruke naših zadrugara Ništa nam ne more ovi dan pokvarit slike od školjaka, vjenčići za za vrata upala u mrežu riba zlatna vrijedne zadrugarke - Dona, prof. Branka, Tea i Andrea mostom preko Cetine
ŠKOLSKI MOZAIK MURTELICA / veljača 2016. 33 Naša je škola bila domaćin međuopćinske Smotre LiDraNo 2015. Na Smotri je sudjelov- ala OŠ Vodice, OŠ Murterski škoji te naša škola. Susret je započeo u 11.00 sati. Kroz pro- gram su nas vodili Klara Vendl i Ante Jelušić. U uvodnom smo dijelu s užitkom poslušali Vida Urema (violončelo) i Zoe Vukman (vio- lina) te našu - pjevačicu i klavijaturisticu Mar- iju Gulam. Nakon što je ravnateljica Mirjana Božić Smotru proglasila otvorenom, ozbiljno smo krenuli na posao. Sve je započelo pojedinačnim nastu- pima učenika, a zatim se nastavilo skupnim scenskim nas- tupima. Po završetku scenskih nastupa, novinari i literati su se uputili u svoje učionice. Prosudbena povjerenstva imala su težak zadatak. • Katarina Gulam, 7.r. Naša je škola 26. veljače bila domaćin županijskog Natjecanja iz engleskog jezi- ka za učenike osnovnih i srednjih škola. U pratnji svojih mentora Natjecanju je pristupilo 12 učenika osmih razreda i 54 učenika srednjih škola. Prigodni je pro- gram u holu škole na engleskom jeziku vodila Klara Vendl. Nakon himne koju je Klara odsvirala na flauti, sve je prisutne razveselio mali zbor, kojim je ravnala učiteljica Silvana Crljen, pjevajući pjes- mice na engleskom jeziku (jer tako i počinjeučenjestranogjezika).Učenicaje Marija Cvita Gulam svojim glasom i svi- ranjem, usuđujemo se to reći, oduševila nazočne. Riječi je dobrodošlice, u ime svih učenika i djelatnika škole, upu- tila i naša ravnateljica Mirjana Božić poželjevši učenicima i njihovim men- torima ugodan boravak u školi te puno uspjeha u rješavanju ispita, a najboljima prolaz na državno Natjecanje. • Tea Krišto In English, please Ugostili smo Međuopćinski LiDraNo 2015. U društvu najboljih Nika i Patrik na međuopćinskom LiDraNu scensku igru Krug izveli smo prvi put Klara je svirala Lijepu našu Županijsko Natjecanje iz engleskoga jezika
P ripadnici su Državne službe za zaštitu i spašavanje (DSZS) te Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) posjetili našu školu. Uz zanim- ljivu i poučnu prezentaciju, službenici su DSZS-a održali predavanje učenicima prvog i drugog razreda. Mogli su naučiti kako najlakše zapamtiti broj poziva za pomoć 112, kako pozvati pomoć te što napraviti ako pomoći nema u blizini. Učenici su pomno slušali svaku riječ, a po- tom su i sami pričali svoje doživljaje. Nakon predavanja naši su se najmlađi zaputili u školsko dvorište u kojem su ih čekali pripadnici HGSS-a, a koji su ih upoznali s potražnim psom. Iako se u početku pas prepao velikog broja djece, poslije su se sprijateljili. Učiteljica je Sil- vana Crljen dobila zadatak sakriti se. Pas ju je tražio i potom uspješno pronašao. Idite u prirodu, ali ne sami Djelatnici HGSS-a, Blanka Lučić i Ante Ercegović, ispričali su mnogo toga o svoje- mu poslu i obavljanju dužnosti. Pojasnili su nam da je HGSS dobrotvorna organizacija koja se bavi spašavanjem ljudi, životinja i imovine u nepristupačnim područjima ili prirodnim katastrofama. Gospođa nam je Blanka otkrila da spasilački posao obavlja već osam godina te da je voditelj potražnih pasa Akija i Jode. Na terenima je sudjelov- ala diljem Hrvatske, ali i u susjednoj Bosni. Omiljene su joj akcije one koje se obave uspješno. Vašu je novinarku iznenadio podatak da pas u potragama zamjenjuje dvadesetak ljudi na terenu. Ispričala nam je i anegdotu o psu, zapravo kuji Aki, koja je sudjelovala u potrazi za nestalim alpinis- tomnaKamešnici.Spasiteljisutragalicijeli dan i svi su, naravno, ogladnjeli. Mudra je Aki obilazila sve spasitelje i lajala kako bi joj dali još koji komad sendviča. Osim njezina hranjenja, uspješno je završena i akcija. Na novinarsko pitanje voli li raditi s djecom i što bi im poručila, rekla je: „ Drago mi je raditi s djecom. Uvijek se izn- enadim koliko toga znaju. Poručila bih im da odlaze u prirodu, ali ne sami.“ Uz ugodno i poučno predavanje, vrijeme je brzo prošlo, a mi smo se još jednom uvjerili da je pas najbolji čovjekov prijatelj. • Katarina Gulam, 7. r. U GOSTIMA 34 MURTELICA / veljača 2016. Nazovi 112 Službenici DSZS i HGSS posjetili su našu školu stigli su i vatrogasci najprije smo slušali u učionici... ...a potom vani a onda nam se pridružio pas
PREDSTAVLJAMO MURTELICA / veljača 2016. 35 GđajeBlankaLučićrođenaje Zagrepčanka. Po zanimanju je medicinska sestra, a od 2000. godine živi u Vodicama. Ljubav pre- ma planinarenju naslijedila je od svog po- kojnog oca koji je s njom planinario dok je bila dijete te prenio ljubav prema prirodi. Od 2007. godine član je HGSS u Šibeniku, a trenutno radi na mjestu pročelnice. Kako se postaje član HGSS-a? Članom HGSS-a može postati svaki član Planinarskog saveza u Hrvatskoj, uko- liko pokaže vještinu i znanje u kretanju po planinama, speleološkim objektima ili drugim neurbanim dijelovima, a iskaže za- nimanje za volonterski rad. Kada je netko primljen, onda slijedi dvogodišnja obuka u kojoj se od člana očekuje da prođe prvu pomoć, tri osnovna tečaja za spašavanje sa stijena, spašavanje iz speleoloških objeka- ta i spašavanje u zimskim uvjetima te da se redovito odaziva na akcije, aktivnosti i sudjeluje u radu same stanice. Nakon toga može izaći na praktični ispit gdje se ispitu- je vladanje tehnika spašavanja i snalaženja u prirodi te, ukoliko uspješno položi ispit, stječe naziv - spašavatelj. Bez čega ne možete otići na interven- ciju? Oprema za spašavanje je raznolika i ovisi koga i gdje idemo spašavati kao i u kojim uvjetima idemo spašavati. Svakako ni- kada ne idemo bez svoje osobne opreme koja se sastoji od ruksaka u kojem je voda, malo hrane koja je puna energije i nije teška (kao suhe smokve i bademi), ka- banica, nešto toplo za obući, svjetilj- ka, nožić, torbica s prvom pomoći, komad užeta (koju zovemo zamka) i par karabin- era (privjesak). Kako se muške kolege odnose prema Vama? Razlike između spolova kada je u pi- tanju spašavanje, nema. Svaka je aktivnost, pa tako i akcija, vertikalnog smjera, a to znači da su razlike u statusu i iskustvu, a ne u spolovima, isto kao npr. u vojsci. Za svaku akciju pročelnik ili sljedeći po redu određuje vođu akcije. Vođa akcije naređuje, organizira i odgovoran je za provođenje za- datka te odgovara pročelniku. Vođa akcije je član s najvećim iskustvom ili s položenim spašavateljskim ispitom. Pročelnik sve nadgleda i ima zapovjednu odgovornost. Ukoliko vođa akcije ne izvršava svoj zadatak ili je zbog dužine akcije izmoren, onda pročelnik postavlja na njegovo mjesto novog vođu bez obzi- ra na spol. Koja Vam je inter- vencija dosad bila na- jzahtjevnija? Ponekad naše akcije spašavanja nisu uvijek ugodne. Nekada se mora- mo kretati po lošim vre- menskim uvjetima, mraku ili smo jako umorni zbog dužine ak- cije, a takve akcije su i najzahtjevnije. Bojite li se ponekad? Ja se osobno ne volim kretati noću kroz krš i makiju što je često slučaj kod potražnih akcija gdje tražimo izgubljenu osobu. S obzirom da je uvijek sa mnom moja vjerna pratiteljica, pas Aki, najviše se bojim za nju da ne bi pala u kakvu jamu ili se saplela o žicu krivolovaca ili, još gore, pojela otrov koji neodgovorni ljudi stavljaju oko svojih polja. Koliko za sada imate pasa u HGSS-u? U našoj stanici imamo tri psa koja već izlaze na potražne akcije i jednog koji je u sustavu obuke za potražnog psa. Je li riječ o određenoj vrsti psa ili to nije bitno? Svaki pas koji se s lakoćom može kretati po našem kršu može uz trening postati pas spašavatelj. Kako izgleda jedna obuka vašeg psa? Obuka je jednog takvog psa jako zahtjev- na. Počinje u štenećoj dobi, a traje čitav radni vijek psa. Psa se u početku trenira često. Osim što mora pokazati volju za ra- dom, pas mora biti i poslušan. Je li Vam zbog tako zahtjevnog i nepred- vidivog posla ugrožen privatni život? Ja imam dva potražna psa i rad sa psima mi oduzima većinu vremena i kad je u pitanju moj privatni život. Nemoguće je odvojiti gdje počinje, a gdje završava rad u HGSS-u, a tako je i sa svakom specijalizaci- jom unutar HGSS-a. Ima jedna uzrečica kod nas, a ona glasi: „Mi živimo HGSS.“ Je li Vaš posao cijenjen u društvu? Ako želiš biti u nečemu dobar, onda to trebaš i često vježbati. Taj naš trud da budemo dobri je svakako prepoznat u našoj zajednici, ali je i veliki motiv da budemo još bolji. Razgovarala Katarina Gulam, 7.r Razgovor s Blankom Lučić, članicom HGSS-a Ona živi HGSS potražni psi u akciji uvijek spremna - gđa Blanka Lučić i Aki Nemoguće je odvojiti gdje počinje, a gdje završava rad u HGSS-u, a tako je i sa svakom specijalizacijom unutar HGSS- a. Ima jedna uzrečica kod nas, a ona glasi: „Mi živimo HGSS”.
EKO-EKO 36 MURTELICA / veljača 2016. Gradovi uglavnom imaju po jednog sveca zaštitnika, ali zbog svoje burne prošlosti, grad Zadar štuje čak četiri zaštitnika. Ipak, od 20. studenoga sveti Krševan (Krizogon), sveti Šimun (Bogoprimac), sveta Anastasia (Stošija) i sveti Zoilo nisu jedini čuvari ovoga bisera Jadrana. Naime, pridružilo im se sedam ratni- ka, vjerojatno svima poznatih - transformera. „Transformeri čuvaju Zadar“ naziv je izložbe skulptura post- avljene na parkiralištu pokraj Novih vrata. „Krivac“ je za pojavu transformera dvadesetdvogodišnji crnogorski umjetnik Danilo Baletić, koji je inspiriran „blockbust- erom” „Transformers“ i u želji da podigne svijest o očuvanju okoliša, sakupljao dijelove automobila s au- tootpada te ih zavario u skulpture koje drži čuvarima okoliša. Poručio je: „Ne maltretirajte prirodu jer transformeri motre na vas!“ Rad sas- tavljen od sedam skulptura od recikli- ranog materijala visokih od 3 do 7,5 metara izazvao je veliko zanimanje djece i odraslih. Vjerujemo da će au- torova ideja o reciklaži kao ljudskoj svakodnevici postići željeni učinak. U slučaju da ste zakasnili pogledati ovu zanimljivu izložbu, transformere potražite u nekom drugom gradu Li- jepe Naše. • Klara Vendl, 8.r. Zasigurno ste u našem školskom dvorištu primijetili tri nove debeljuškaste kante. Znate li o čemu se uopće radi? Riječ je o kontejnerima za kompostiranje koji su dar Komunalnog poduzeća “Vrilo”. Ako se pitate što je kompostiranje, evo od- govora. Kompostiranje je razlaganje organ- skih ostataka da bi se dobilo biološki aktiv- no, humusno tlo, tzv. kompost kojim ćemo dohraniti zemlju oko škole. U ove kontejnere ne smijemo bacati ništa osim biorazgradivih tvari, dakle, ništa osim, pimjerice, ostataka ja- buke, kore banane, lišća, usitnjenog granja... Cilj je ovog projekta promovirati komposti- ranje među mladima u našoj općini. Zato, kompostirajmo zajedno! • Katarina Gulam, 7. raz. Neobična izložba mladoga umjetnika Danila Baletića Transformeri čuvaju Zadar grdosija od starog otpada U školskom dvorištu postavljeni kontejneri za kompostiranje Kompostirajmo zajedno! Ja kompostiram, a ti ? stvaramo dobre navike veliki kao u filmu
SUSRETI MURTELICA / veljača 2016. 37 P očetkom smo školske godine za- jedno s razrednicom Karolinom posjetili gospodina Mira Škripića koji u svome vrtu krije svijet neobičnih skulptura čiji je on autor. Galerija ili muzej na otvorenome u našem susjed- stvu, bile su asocijacije koje su mi padale na pamet dok smo u čudu razgledavali i razgovarali s našim neobičnim umjet- nikom. Poput kakva kustosa, vodio nas je kroz svoj svijet stvaralaštva. Koliko se godina bavite izrađivanjem skulptura i kojim se materijalima najčešće služite? Inspiraciju sam pronalazio odavno, ali sam počeo stvarati prije dvadeset godina. Za vrijeme radnog vijeka imao sam malo vremena. U odabiru sam materijala malo osobit jer se služim kamenom, drvom, metalom, plastikom. Isto tako, slikam i uljem i vodenim bojama. Oslikavanje zi- dova, na primjer. Jeste li završili kakvu školu ili se kip- arstvom bavite amaterski? Ovo je u cijelosti amaterski rad. Po struci sam metalac (bravar) pa stoga i najviše radim u metalu, ali izrađujem razne eksponate i od drugih materijala. Koliko skulptura ukrašava Vaš vrt? U vrtu se nalazi od 40 do 50 eksponata. To su Pinokio, čvor metalne cijevi, met- alni zaštitar, sidro u kamenu, jabuka, cvi- jet od kamena, hodočašće, galebovi, ribe u jatu, žongler, daska sa šest priča… Prodajete li ih? Ne živim od prodaje. Ako što i pro- dam, novac ide u dobrotvorne svrhe, a njih je, nažalost, puno. Gdje pronalazite inspiraciju? Inspiracije se javljaju u raznim prigo- dama – dok ležim, a ne mogu spavati, na biciklu. Ponekad i od neke replike dobijem svoju inspiraciju, ali nikad nije identična onoj početnoj. Najčešće mi se javlja inspiracija dok se krećem priro- dom. Koja Vam je skulptura najdraža? Sve za mene imaju isti značaj, ali se ponekad nekima i sam divim, kao npr. stubu (totemu) s dvadeset i dvije mor- ske životinje. Stub je bio vrlo zahtijevan. Radio sam ga intenzivno tri mjeseca ili oko šesto sati. Je li tko od Vaših krenuo sličnim sto- pama? Moja unuka Lisa ima sklonosti i volje, ali nema vremena jer je student, a njezin odabir smjer dizajna govori da voli um- jetnost. Što poručiti čitateljima Murtelice? Poručio bih im da budu kreativni u svakoj prilici pa će se javljati i nove in- spiracije i sklonost prema materiji. Ako se nekome sve ovo svidi, neka mi se javi. • Razgovarala: Klara Vendl, 8.r. Razgovor s gospodinom Mirom Škripićem, skulptorom iz susjedstva Najviše radim u metalu Inspiracije se javljaju u raznim prigodama – dok ležim, a ne mogu spavati, na biciklu. Najčešće mi se javlja inspiracija dok se krećem prirodom. Konjiću, điha balkon ukrašen drvenim skulpturama upravo ubrana u vrtu g. Mira
PUTOPISNA REPORTAŽA 38 MURTELICA / veljača 2016. „Vežite se, krećemo“, rekao je tata dok smo izlazili s parkirališta. Krenuli smo na obiteljsko putovanje, uz pratnju ABBE (se- strin najdraži bend). Otvaram novu knjigu i počinjem čitati, no ubrzo osjetim mučninu pa je zaklapam. Razmišljam o divnim mjestima na kojima smo već bili i koje ćemo ponovno posjetiti i onim još uvijek neotkrivenim i nepoznatim. Kakvo li je tata iznenađenje smislio ovaj put? Prvo iznenađenje – čokoladna Opatija Prvo mjesto za pamćenje jest mali muzej čokolade u sklopu Hotela „Milenij“ u Opatiji. Mmm… Kakav je to spoj slatkog iznenađenja i doživljaja! Pravo je zado- voljstvo bilo gledati kako se rade praline i čokoladni kolačići, a tek otkrivanje i uživanje u slatkim okusima. Sjećam se da sam slično takvo iskustvo doživjela u Sarajevu probajući poznate sarajevske ćevape. Drugo iznenađenje – ponor Rappenlochschlucht U Austriji smo posjetili Rappenloch- schlucht, jedan od najvećih ponora srednje Europe u blizini malog mjesta Dornbirna. To prekrasno i zadivljujuće iskustvo nikada neću zaboraviti. Prvo smo se malim au- tobusom vozili strmim stazama s kojih se prostirao prelijep pogled na Alpe. Izgledale su poput diva koji se uzdigao visoko iznad nas. No, od samog putovanja, još je ljepše odredište. Malim drvenim stazama krenuli Na putu prema selu za ob Đir po Europi muzej zeppelina - tatino je sljedeće obećanje Baš me zanima hoće li se pomaknuti
smo kroz divnu prirodu Austrije. Nakon nek- og vremena hoda i rečenica „Vidi ovo, vidi ono!“, stigli smo do čudesnog mjesta. Napo- minjem da to mjesto nije za ljude koji se boje visina. To je duboki ponor, a mi smo prolazili iznad njega. Odrasle ljude hvata panika, ali kako sestra i ja nismo odrasle, nama je to bio pravi izazov. Na povratku u autobus većina je ljudi bila blijeda poput krede. Preporuka za odmor Razmišljam o Njemačkoj, zemlji moga oca, kojom najviše putujemo. Svake godine posjećujemo München i ne baš poznati gradić Guldental kroz koji teče potok koji je okružen zelenim livadama na kojima pasu konji. U Guldentalu ćete češće na cesti sresti bicikl ili konja negoli auto. I zato, ako budete imali priliku, obavezno posjetite Guldental. Treće iznenađenje - vodopad Nisam niti stigla završiti sanjarenja o dosadašnjem putovanju, tata je povikao: „Stigli!“ Na to smo svi bučno odvezali poja- sove, ugasili ABBU i krenuli u novu avanturu. Nismo dugo šetali do Rheinfalla, u Europi vodom najbogatijeg vodopada koji se nalazi u Švicarskoj na rijeci Rajni, a čiji je protok vode 373 m³ u sekundi. Prizor je u najmanju ruku veličanstven. Visina je vodopada 23 metra, a najduži je slap dug 150 metara. Taj je vodo- pad djelovao na mene kao jedna od najvećih sila svijeta. Stvarao je veliku buku, padao je brzo i snažno. Mnogi turisti, za sreću, baca- ju novčiće u njega. Srećom, dobro je prošlo rađanje „perfect selfija“ ispred vodopada. Kad smo se ukrcali u auto i počeli jesti švicarsku čokoladu, shvatila sam kako ovo putovanje teži upoznavanju prirodnih ljepota. Putovanje još nije gotovo Uskoro stižemo u selo za obiteljski odmor kod Langernargena. Tamo sam poodavno stekla mnogo prijateljica. Iako ih žarko želim vidjeti, toliko sam umorna da se jed- va čekam izvaliti na krevet. Puno sam toga prošla, ali putovanje još nije gotovo. Tata je spominjao i lunaparkove i muzej zeppelina i … Putovanje je zasad prekrasno i nadam se da će tako ostati. Samo, nema mog Pirovca i mojih prijatelja. Što oni sada rade? Kupaju li se? Jedu li sladoled? Smiju li se? Nazvat ću ih danas poslijepodne. Razmišljajući o điru po Europi, Pirovcu i prijateljima, tiho tonem u san… • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Fotografije iz obiteljskog albuma PUTOPISNA REPORTAŽA MURTELICA / veljača 2016. 39 biteljski odmor Dornbirn - ovaj prirodni fenomen treba doživjeti pogled na Alpe Rheinfall - ljepoti nikada kraja Rheinfall - zadivljujuća snaga prirode
D a je učenje stranih jezika ne samo korisno, već i zabavno, dokazao je moj dvodnevni izlet u Veronu i Gardaland u organizaciji Škole stranih jezika Calimero iz Zadra. Glavni je krivac ovog put- ovanja moja starija kći Iva, polaznica Škole, kojoj sam bila pratitelj. Nas dvije iščekivale smo svaka svoj priželjkivani dan. Ja – ovaj prvi koji je nosio razgled divne Verone, a ona – onaj drugi koji je uključivao pojačano lučenje adrenalina u Gardalandu. Verona – grad ljubavnika U Veronu, grad na rijeci Adige u pokrajini Veneto, stižemo u popodnevnim satima. Ve- rona je grad bogate prošlosti na čijim ulica- ma sve vrvi od mnoštva posjetitelja svih boja. Divimo se rimskoj areni oko koje su brojne kulise jer teku pripreme za početak operne sezone pod zvijezdama po kojima je poznata. U prizemlju se nalaze brojne suvenirnice gdje kupujemo magnete, meni najdraže podsjet- nike s putovanja. Šećemo do Julijine kuće, zapravo dvorišta do kojeg stižemo prolazom s tisuće ispisanih ljubavnih poruka. U središtu je Julijin kip ispod balkona s kojega je ona vo- dila ljubavne razgovore sa svojim Romeom. Verona je grad i moćne obitelji Schaligero koja čuva njihove impozantne grobnice, a je- dan od trgova zauzima i Danteov spomenik koji je živio u gradu i bio prijatelj obitelji. U restoranu na trgu Piazza della Erbe uz Juli- jine raviole od 10 eura kreću i prva druženja. Pred Gardalandom Vrata se parka otvaraju tek u deset sati. Sve je u znaku četrdesete obljetnice postanka zabavnog parka koji godišnje posjeti blizu tri milijuna posjetitelja. Smješten je u gradiću Castelnuovo del Garda u blizini jezera Lago di Garda. Do otvaranja nas zabavljaju plesači žongleri koji izvode pozdravni ples do trenutka kad veseli Disneyjevi junaci izlaze pred nas, pjeva- ju i pozdravljaju. Razdragana gomila najrazličitijih ljudi kreće se prema pro- lazima iza kojih se krije nestvarni svijet ljudskih ruku. Odakle krenuti Iako imamo karte u rukama, pros- tor parka je ogroman. Stojimo u redu iščekujući ulaz u Magic House, neobičnu veliku građevinu u obliku stabla. U kući PUTOPISNA REPORTAŽA 40 MURTELICA / veljača 2016. Na izletu – spoj umjetnosti i lude zabave Probuđeno dijete ispred ulaza u park uzbuđenje raste - pozdrav Disneyjevih junaka Opusti se i uživaj
Većina će se vjernika složiti kako je Božić najljepši kršćanski blagdan. Da je doba darivanja započelo, svakodnevno nas podsjećaju mediji koji nas „bombardiraju“ različitim akcijama. No, je li čarolija Božića u darovima? Za mene su najljepši dio ukrašeni gradovi. Ove sam se godine divila adventu u četirima gradovima Lijepe Naše – Zagrebu, Šibeniku, Zadru i Osijeku. Zagreb – grad iz bajke Zagrebački je advent započeo kada se prva adventska svijeća upalila na Manduševcu. Božićni se duh osjećao na svakom trgu i u svakoj zagrebačkoj ulici. Svjetlosne su instalacije pret- varale grad u bajku. Atmosfera je bila na vrhuncu na Jelačićevu trgu gdje su posjetitelji iz različitih krajeva svijeta i Hrvatske uživali u koncertima poznatih izvođača. Zajednica Cenacolo na Kap- tolu pripremila je žive jaslice. Sajam na Zrinjevcu bio je ispunjen posjetiteljima. Nikome nije bilo hladno uz čašicu kuhanog vina ili vruće čokolade. Advent u Krešimirovu gra- du Krešimirov grad ništa nije pre- pustio slučaju. Šibenčani su božićnu čaroliju povezali s 950. obljetnicom grada nazvavši je „950a u Docu – Budi u Šibeniku 2016.“ U Perivoju je Roberta Vi- sianija bio bogati sajam gdje je najmlađe privlačila Tvrđavica (po uzoru na Tvrđavu sv. Mihovila) u kojoj su bile organizirane zanimljive radi- onice. Klizalištu „Ledeni đir“ radovali su se mnogi pokazavši da klizanje nije samo privilegija onih s kontinenta. Virtualna jelka u Zadru Po prvi se put u sklopu zadarske manifestacije „Ðir po gradu“ na Trgu Petra Zoranića održao „Advent u Zad- ru“. Domaći su izvođači svojim božićnim pjesmama širili duh Božića, a iz postavljen- ih su kućica mamili mirisi pržene ribe i fri- tula. Ono po čemu će ovogodišnji zadarski advent ostati upamćen jest virtualna jelka koja je, uz glazbenu podlogu, svake večeri izranjala iz mora u uvali Jazine. Božićna bajka u Osijeku Božićna je čarolija šetala ulicama Osijeka. Središnji se dio adventa događao u Tvrđi. Moglo se uživati u okusima vina na vinskom festivalu ili sladiti nepca na festivalu slasti- ca. Posjetitelji će se, naročito oni najmlađi, najradije sjećati „Božićne bajke u osječkom tramvaju“ koji je bio ukrašen s 30 000 lam- pica. Europa je izabrala pa biram i ja! Zagrebački je advent nadmašio sve ostale. je bajkovito, a glas nas uvodi u priču iza koje slijedi iznenađenje. Dok sjedimo, ljuljamo se i dižemo sve više tako da imam osjećaj kako ću ispasti iz svoga mjesta i pasti na glavu onima na suprotnoj strani. Svi vrište, vrištim i ja. Magic House označena je crvenom bo- jom, a to je boja koja se ne preporučuje oni- ma slabog srca i narušenog zdravlja. Vodene atrakcije Prepuštam se onima koji su park pos- jetili više puta uz napomenu da ne želim na crvena mjesta. Slijedi Jungle Rapids ili osvježavajuće spuštanje umjetnom rijekom u okruglim plovilima, dok nas pozdravljaju životinje džungle u prirodnoj veličini. Ljeto je pa se ne damo maknuti od vodenih atrak- cija i krećemo u pustolovinu imena Fuga de Atlantide (bijeg s Atlantide). Koje je to nezaboravno spuštanje splavima niz velike „tobogane“ ili spuštanje kanuima (Colorado Boat)! U meni se javlja probuđeno dijete! Brige odraslih briše park! Strogo crveno Uz Atlantidu smješten je Blue Tornado, najbrža vožnja u kojoj noge slobodno vise ispod sjedala, a na koju niti ne pomišljam. Pogled mi se lijepi za ljubitelje crvene boje koji su toliko odvažni da im glave vise naopačke (Sequoia Adventure) ili ih se s 40 metara visine slobodnim padom vraća majci Zemlji (Space Vertigo). Svugdje vriska, mili- juni otpuštenih čestica adrenalina. U nekom drugom životu, pomislih. Različitosti parka U parku je moguće diviti se Ramzesovoj grobnici, gađati limenke na Divljem zapadu, pojesti voćnu salatu u Aladinovu gradu, ići u potragu za gusarskim blagom duboko ispod zemlje, posjetiti Fantasy Land namijenjen najmlađima ili biti balvan i juriti poput nje- ga u 4D kinu. Ne možete jedino sve obići u samo jednom danu iako ste na početku dana mislili kako su pred vama sati istraživanja. Nadam se da ću drugom zgodom nadokna- diti propušteno, pronaći hrabricu u sebi i osvojiti nedostižnu crvenu boju. • Anita Vrkić, prof. • Fotografije iz obiteljskog albuma PUTOPISNA REPORTAŽA MURTELICA / veljača 2016. 41 Advent u Zagrebu, Šibeniku, Zadru i Osijeku Božićna čarolija zagrebački advent • Klara Vendl, 8. r.
Odabir destinacije Ekskurzija je poznata kao naj- popularniji i najiščekivaniji izlet osnovnoškolaca. Kao osmašica mogu svjedočiti uzbuđenju koje prethodi našoj četverodnevnoj ekskurziji koju planiramo provesti u proljeće ove go- dine. Jednoglasno smo odredili da je najveći hrvatski poluotok željena desti- nacija. Otprilike znamo što nas očekuje jer, iako će nam to putovanje ostati u prekrasnom sjećanju, vjerojatno neće biti drukčije od ostalih ekskurzija u Hrvatskoj. Ali, ako današnje ekskurzije usporedimo s prijašnjim, vidjet ćemo da su razlike brojnije od sličnosti. Ekskurzija nekad U školskom arhivu nedavno je pronađen plan i program ekskurzije osmog razreda iz 1963. godine koja se provela u razdoblju od 31. svibnja do 13. lipnja. „Ekskurzija se počela pripremati još u šestom razredu tako da su učenici stavljali novac na štednu knjižicu. Svaki učenik će uplatiti 10 000 dinara“, ovako je gospodin razrednik Marko Košćica započeo plan dvotjedne ekskurzije osmaša prije pedeset i dvije godine. Pretpostavljam da osmašima na ekskurziji prije pedeset i dvije godine nije bilo dosadno. Oni su se osim s Lij- epom Našom, upoznali i sa Slovenijom i Srbi- jom. Posjet „tipično lučkom gradu“ (Rijeka), razgledavanje Trsata i Ljubljane, penjanje na Bled, razgled „čarobne špilje“ u Postojnoj, „putovanje vlakom u velegrad“ (Zagreb) i šetnja Kaptolom, Zoološkim i Botaničkim vrtom, branje jagoda u iločkim šumama i obi- lazak Iteksa (tvornica tekstila), posjet Novom Sadu, Srijemskim Karlovcima, Petrovaradinu, Kamenici i Beogradu, samo su neke od nji- hovih aktivnosti u kojoj su se izmjenjivala dva prijevozna sredstva – brod i vlak. … i danas Zbog loše financijske situacije, ali i sve nemirnijih generacija, danas je ekskurziju od četrnaest dana gotovo nemoguće zamisliti, a kamoli provesti u djelo. Brojni su hrvatski učitelji-razrednici trajanje svojih ekskurzija smanjili na tri dana (uz dva noćenja). Možda je razlog tomu i briga za manjak učeničkog in- teresa, strah da će se tijekom duge ekskurzije učenici više dosađivati nego zabavljati ili bo- jazan da će neki učenici zabavu pronaći prim- jerice u alkoholu. Ako se vratimo ekskurziji s početka naše priče, zaključit ćemo da je zasigurno bila ekskurzija iz snova. Vjerojatno im većina osmaša danas zavidi, no, u ime današnjih pirovačkih osmaša, obećajem da ćemo se pobrinuti da će, ako ne po trajanju, naša ekskurzija biti jednako zabavna kao što je bila i ona prije pedeset i dvije godine. • tekst i ilustracija Klara Vendl, 8. r. 42 MURTELICA / veljača 2016. NEKAD I SAD Izleti nekad i danas Ekskurzija – najiščekivaniji učenički izlet Ove školske godine idemo na ekskurz- iju u Istru od 3. do 6. svibnja. Učenici su jako uzbuđeni i čini mi se da su pri- preme već počele. Na roditeljski sas- tanak čija je tema bila ekskurzija došli su, zamislite, svi roditelji jer su učenici htjeli pozorno odraditi svaki detalj. Za vrijeme sata razrednika učenicima sam čitala plan puta, a već sutradan molili su me da im opet čitam isti plan. Sve im je zanimljivo – raspituju su se o udob- nosti autobusa, hotelu u kojemu „mora biti i bazen“ (bez obzira što tri ljetna mjeseca ne izlaze iz mora). Spakirat će u torbe „polovicu“ ormara i osjećati se najvažnijim mladim osobama na svijetu. Dosadasambilananekolikoekskurzija i učenici su bili dobri. Nije bilo alkohola ni cigareta. Uživali su ulazeći i izlazeći iz soba i bili budni do dugo u noć, bolje reći do jutra. Voljeli su i razgledavanje, a najbolje im je išlo trošenje novaca na sitnice koje inače ne bi nikada kupili. Najvažnije mi je da se zdravi, ispunjeni i sretni vrate svojim domovima. • Karolina Rančić, prof. Što kažu razrednici Najvažnije mi je da se zdravi, ispunjeni i sretni vrate svojim domovima Ako današnje ekskurzije usporedimo s prijašnjim, vidjet ćemo da su razlike brojnije od sličnosti.
Tišina, snima se MURTELICA / veljača 2016. 43 U RITMU Glazbena grupa naše škole priprema svoj prvi CD Glazbena grupa, čija je voditeljica učiteljica Silvana Crljen, snima svoj prvi CD. Riječ je o četirima autorskim pjesmama učiteljice Silvane. Pjesme nose naslov: „Sutra je novi dan“, „Jesenski valcer“, „Došla nam je bijela zima“ i „More i ja“. U snimanju sudjeluju učenici od 1. do 5. razreda. Sastajali su se više puta u prostorijama Puhačkog orkestra Pirovac radi tonskog snimanja. Na snimanju je morala biti potpuna tišina. Možete samo zamisliti koliko je to bilo teško postići. Nekoliko su se puta morale ponavljati pjesme, solo dionice, refreni jer bi netko šušnuo jaknom, zakašljao se ili nasmijao. Istovre- meno, bilo je jako zabavno, ali i naporno. U veljači ili ožujku planira se sni- manje spota i to na nekoliko lokacija u Pirovcu. Svega ovoga ne bi bilo da nije entuzijazma učiteljice Silvane i gospo- dina Dina Selmana koji je izvršio tonsko snimanje, a snimat će i spot. Nadamo se da će CD biti sjajan kao i spot u kojemu će mnogi uživati u glazbi, a čija je promocija predviđena za Dan škole. • Antea Čubrić, 5. r. drugi krivac - g. Dino Selmanpjevamo iz duše ako popravim frizuru, bolje ću pjevati prvi krivac - učiteljica Silvana bilo je ponavljanja...ovako smo se zabavljali za vrijeme odmora
GLAZBENIM STOPAMA 44 MURTELICA / veljača 2016. I dok se mi obični smrtnici najčešće vučemo ulicom nakon završenog školskog dana, naša vrijedna četvorka već juri u drugu, glazbenu školu. Bez nji- hove nam je glazbe nezamisliv i jedan školski događaj. Oni su Marija Gulam (8.r.), sestre Viola (6.r.) i Zoe Vukman (4.r.) te Vid Urem (4.r.). U jurnjavi između dviju škola, porazgovarali su s nama. Koju glazbenu školu pohađaš? Marija i Vid: Glazbenu školu Ivana Lukačića u Šibeniku. Viola i Zoe: Glazbenu školu Vjekoslava Kaleba u Tisnome. Koliko dugo sviraš? Marija: Od petog razreda osnovne škole. Viola i Zoe: Sviram tri godine. Od osnutka glazbene škole u Tisnome. Vid: Tri godine. Koji instrument sviraš? Marija: Prije sam svirala klarinet, a od ove godine učim solo pjevanje. Viola i Vid: Violončelo. Zoe: Violinu. Otkuda ljubav prema odabranom instru- mentu? Marija: Ljubav prema glazbi i pjevanju postoji od treće godine. Viola: Najprije sam htjela svirati flautu. Mama je predložila čelo i meni se svidjelo. Zoe: Najprije me nagovorila mama. Sada sam sretna, a i učiteljica je draga. Vid: Išao sam na mnoge koncerte i na prvi se pogled zaljubio u violončelo. Je li teško pohađati dvije škole? Marija: Ponekad zna biti teško, ali sve ima svoje prolazne krize. Viola i Zoe: Nije. Vid: Na početku, ali sam se poslije navi- kao. Instrument volim, ali solfeggio baš i ne. Jesi li ikad želio/željela odustati? Marija: Ljubav je prema glazbi sve izdržala. Viola: Nikad nisam željela odustati. Zoe: Nisam. Vid: U nekim trenutcima jesam. Koliko dnevno vježbaš? Marija: Pjevam neprestano, ali vježbam od 30 do 60 minuta. Viola: Pola sata, osim danima kad imam glazbenu školu. Onda više. Zoe: Najmanje pola sata i više. Vid: Sat i pol do dva sata dnevno. Imaju li ukućani i susjedi razumijevanje za tvoje pjevanje/sviranje? Marija: Obitelj me razumije i podržava. Viola: Potiču me mama, tata i baka. Zoe: Susjedi me najvjerojatnije ne čuju jer nema primjedaba. Vid: Podržavaju me ukućani, a susjedi baš i ne. Sviraš li još koji instrument? Marija: Uz klarinet i pjevanje, sviram i klavir. Viola: Flautu. Željela bih još naučiti svi- rati harfu i klavir. Zoe: Klarinet, a znam nešto odsvirati i na djembeu/đembeu (afrički bubanj). Vid: U slobodno vrijeme sviram bubnjeve. Misliš li da će tvoje sviranje postati više od hobija? Marija: Sviranje nije samo hobi, već način života i strast. Viola: Nadam se. Zoe: Nadam se da hoće. Vid: Bilo bi lijepo. • Uredništvo Glazbenici među nama Zaljubljenici u glazbu Marija Gulam - i pjeva i svira Zoe Viola uvijek uživamo dok Vid svira
SPORT MURTELICA / veljača 2016. 45 U šibenskom bazenu osmaš Ante Jelušić pliva od prvog razreda. Njegovi su prijatelji trenirali plivanje pa je rekao: „ Zašto ne bih i ja probao?“ Već je s prvim treninzima u Plivačkom klubu „Šibenik“ zavolio taj sport. Najdraža mu je medalja koju je osvojio na plivačkom mitingu „Sv. Mihovil“ u Šibeniku. Poseban je osjećaj osvojiti medalju baš kod kuće, na svome terenu. Najdraži mu je stil prsno kojim postiže i najbolje rezultate. Najveću mu podršku daju roditelji, sestra i prijatelji. Plivanje je zabavan i zdrav sport, iako dosta naporan. „Preporučio bih svima da se bave plivanjem“, rekao je Ante. Koliko Ante voli ovaj sport, govori i činjenica da bi uvijek iznova odabrao plivanje. • Klara Vendl, 8. r. Tradicionalni se turnir u rukometu „Mali medo“ održao 6. veljače u Gospiću. Na turniru su sudjelovali dječaci rođeni 2006. i 2007. te djevojčice rođene 2005. Ove su godine sudjelovala tri učenika iz naše škole – Mario i Marino Vukman (2007.) te Kristian Franjić (2006.), rukometaši RK „Olimpija“ iz Vodica. Zahvaljujući napornim treninzi- ma, naš se četvrtaš Kristian Franjić zajedno sa svojom ekipom vratio sa zlatom. Čestitamo! • Marijana Franjić, 6. r. Osmašica Antonela Jajaš upisala se u Veslački klub „Du- pin“ iz Tisna. Veslanje joj se odmah svidjelo. Nije joj smetala ni činjenica što joj ono oduzima dosta vremena, niti to što se mora rano ustajati. „Jednostavno“, reći će, „zaljubila sam se u taj sport.“ Treninzi su izuzetno naporni, ali se trud isplati. Prošle su joj godine zaveslaji donijeli deset zlatnih medalja. Najdraža joj je ona s Hrvatskog veslačkog prvenstva održanog na zagrebačkom Jarunu gdje se okitila titulom prvakinje Hrvatske u samcu za kadetkinje. Uzori su joj braća Sinković koji su trostruki svjetski prvaci u dvojcu na pariće, a s kojima je razgovarala u više navrata što su za nju bili ne- zaboravni trenutci. Najveća joj je želja ući u reprezentaciju. Veslanje je izrazito naporan sport za koji treba imati volje, želje, ali i strpljenja. Ono iziskuje kompromise, a za uspjeh moraš dati sve od sebe. „Veslanje nije samo sport, to je način života“, poručila je Antonela. • Klara Vendl, 8. r. Rukomet – Kristian Franjić Zlatni medo Veslanje – Antonela Jajaš Zlatni zaveslaji Prvakinja Hrvatske u samcu za kadetkinje Plivanje - Ante Jelušić Uvijek samo plivanje mali medo - Kristian Franjić naša zlatna Antonela može i leđno
LITERARNO - LIKOVNE STRANICE 46 MURTELICA / veljača 2016. M oja je mama prava šopingholičarka. Baš prava. Njoj je jednako lijepo provoditi vrijeme u trgovini parfema, cipela, odjeće ili hrane. Tata i ja uopće ne možemo ra- zumjeti njezinu strast, a još manje gle- danje stvari koje ne namjerava kupiti. Dok ona vrluda među policama u trgovini, tata i ja najradije čekamo u autu. I načekamo se, moram priznati. Ona nam se svaki put ispričava i zahvaljuje na strpljenju, ali ne odustaje. Uporna je – kupuje, kupuje i kupuje. Kad uđe u neku trgovinu, izgubi pojam o vremenu i prostoru. Još nekako mogu razumjeti da zaboravi na vrijeme, ali da je zaboravila na mene, nikako ne mogu shvatiti. Jedno jutro, dok smo još živjeli u Zagrebu, a ja imao pet godina, mama je morala skoknuti do Dione. Diona je kvartovska prodavaonica prehrane. Baš sam se zagledao u crtić (već tada sam bio ovisnik o TV-u i računalima). Mama kaže da me je molila da idem s njom i da je, kao po običaju, zamolila susjedu da me pripazi. Meni se, navodno, nije dalo ići s njom. Htio sam ostati kod kuće (ja se baš ne sjećam da je bilo tako). Znam da je otišla i da je nije bilo dugo. Kad je završio crtić, a ja shvatio da sam sam sam- cat u stanu, počeo sam urlati. Plakao sam bespomoćan, urlao kao lav. Valjda sam mislio da će me tako čuti i mama u Dio- ni. Kad sam se umorio, odlučio sam otići iz stana, pa što bude. Spustio sam se sa šestog kata na peti. Plačući, naravno. Poz- vonio sam na prva vrata. Otvorila je stari- ja gospođa koju su moje suze rasplakale u istom trenutku. Kad sam joj rekao da je mama otišla i da sam sam, gospođa je plakala sve glasnije. Ušli smo u dizalo – uzrujana gospođa i ja - bos i u pidžami. Spustili smo se u prizemlje. Kad su se vra- ta otvorila, ugledao sam mamu. Ruke su joj bile pune vrećica. Sve ih je spustila na pod, a neke su se stvari rasule. Grlila me, ljubila i istovremeno zahvaljivala gospođi, mojoj spasiteljici. E, sad tu nije sretan kraj. Priznat ću vam – ovu priču nisam ispričao prvi put. Kad smo u prvom razredu s učiteljicom Loredanom išli u posjet Policijskoj postaji Šibenik, sve sam ovo ispričao policajcima. Bili su iznenađeni i zabrinuti za mene pa su pitali učiteljicu treba li tu što poduzeti. Učiteljica je spasila moju mamu rekavši policajcima da je moja mama krasna roditeljica, a da ja imam bujnu maštu. Na to sam se samo nasmijao. Od tada mama strahuje od Centra za socijalnu skrb pa vas molim da ovu priču ne širite dalje. • Franko Jan Selman, 5. r. Mama šopingholičarka Katarina Gulam, 7.r. / tehnika: karton-tisak
LITERARNO - LIKOVNE STRANICE MURTELICA / veljača 2016. 47 Tata je zaustavio automobil. Već smo se visoko popeli. Sada smo na samom vrhu brijega. Izašla sam iz auta. Nije prošla ni sekunda, a vjetar se počeo poigravati mojom kosom. Kratko smo hodali do samog ruba. Pogled je bio veličanstven - veliko more ispunjeno nizom natiskanih otoka nalik perlama na kolajni. A tek zalazak sunca! Nebo crveno, žuto i narančasto. Sunce, ogroman div koji zaranja u more. Tata se sklonio iza suhozida i slikao sunce. Pozvao me da dođem do njega i sklonim se od bure. Odlučno odbijam. Raspustila sam kosu. Letjela je oko mene kao jato ptica. Nježnom pjes- mom svojega fijuka, bura me zamo- lila za ples. Ona je oduvijek bila moja prijateljica. Prihvatila sam poziv. Svi- rala je pjesmu vjetrova, a instrumenti su joj bili trava i more. Isprva lagano, a onda sve brže i brže. Posljednje su zrake sunca počele plesati oko nas. Bura me okretala sve jače i jače, grlila me, ljubila moje lice i čelo, podizala od tla – visoko, visoko u nebo. Činilo se da cijeli svijet pleše s nama. A onda je ona morala otići u druge pusto- lovine. Bura je savršeno nesavršena. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r. S vjetlo dana ugledah jednog vrućeg ljeta. Mnoštvo očiju bilo je uprto baš u mene. Netko reče: „Princeza je rođena!“ Začuh majčin glas: „Ne. To je samo Klara.“ „Ali postat će princeza!“ sigurno dobaci tata. Ugasih prvu svjećicu na rođendanskoj torti. Zaželjeh da mi tata dovede konja kakvog sam jahala u Slavoniji. Mislim da ne zatražih previše. Pa, ipak sam ja tatina princeza. U dvorište dojuri bijela škoda s pridošlicom. Mamin se trbuh ne- kim čudom smanjio, a umjesto dara za princezu u naručju joj mali čupavi cmiz- dravac. Nazvaše ga mojim bratom. Dida mi pojasni da se u kraljevstvo princeze Klare doselio princ Antonio. Sada sigur- no nema mjesta za konja! Našom kućom, žuto obojanom, odjekivala je cika princa i princeze. A onda… Završilo je snažnim treskom vrata. Tata je napustio kuću. Tada nisam znala da to znači zauvijek. Shvatih zašto su se moji roditelji često zatvarali u sobu, a mama izlazila uplakana. Nad našim krovom nadviše se tamni oblaci za sve, osim za cmizdravca koji je bio premalen da shvati išta. Dan veselja u žutoj kući bijaše dan princezina polaska u školu. Svi me obasipaše savjetima, ali nitko nije ma- rio što je školska torba teža od princeze. U početku sam voljela školu, no s vre- menom se moje mišljenje promijenilo. Ljubav je prema karateu ostala. Nikome nije jasno kako princeza i karate idu za- jedno. Danas, s licem punim prišteva, volim karate i skijanje francuskim Alpama. Znam da je sviranje flaute i jahanje moja strast, a pisanje i crtanje moj način življenja. Mama je imala pravo! Ja sam samo Klara i nisam princeza. One žive u ba- jkama. Ali, moj tata i dalje mi nježno šapuće: „Princezo moja.“ • Klara Vendl, 8. r. Ples s burom Pričaoprincezi Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r. / tehnika: tempera-kolaž
LITERARNO - LIKOVNE STRANICE 48 MURTELICA / veljača 2016. U naše je vrijeme sve bilo gore, odjekuje uvi- jek ista rečenica. Jeste li ikada razmišljali o njoj? Vjerujete li u nju? Ja sam počela sumnjati. Je li uistinu prije sve bilo gore? Ne, nije. Barem ja tako mislim. Medicina je napredovala, kao i tehnologija. Pametni su mobiteli dosegnuli svoj vrhunac, a robot polako zamjenjuje čovjeka. Moje mišljenje ostalo je nepromijenjeno. Koliko se sjećam, svaka se bakina ili djedova priča odvijala na nekom proplanku ili šumarku. Koliko ćete često u današnje vrijeme vidjeti bicikl i livadu? Posvuda uzavreli asfalt, automo- bili i zgradurine. Pitam vas: Gdje su proplanci, šumarci i livade? Volim čitati pjesme o moru. Ono je uvijek modro, valovito, bajkovito. Ne spominju se mora zagađena ljudskom glupošću. Nigdje djevojčice koja uživa šećući obalom. Pitam vas: Gdje su čista mora u kojima se ribe ne guše, a morske životinje ne zarobljava ljudsko smeće? Često razmišljam o izumiranju pčela. Djeca su ih prije lovila radi zabave. Sljedeće ih generacije možda neće ni vidjeti. I ne samo pčele. A što je s vukovima, kornjačama ili bjeloglavim supovima? Pitam vas: Ne bojite li se da će nestati? Odrasli govore da imaju sve pod kontrolom. Iskreno, ne vjerujem im. Mogu li se klimatske promjene obuzdati? Globalno je zagrijavanje izazvano ljudskim nemarom. Ne učinite li što, temperatura će do kraja stoljeća toliko narasti da će nastati kaos. Ima li povratka? Vi i dalje samo sjedite i govorite kako je u vaše vrijeme sve bilo gore. Pitam vas posljednji put: Zašto još sjedite?! Pokrenite se! • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r. Naše vrijeme Dana Bašić, 7.r./ tehnika: kombinirana Antonela Jajaš, 8.r. / tehnika: tuš
LITERARNO - LIKOVNE STRANICE MURTELICA / veljača 2016. 49 O d prve godine života odlazim u očev rodni grad Bihać koji je smješten na rijeci Uni u sjevero- zapadnoj Bosni. Obično idemo za Božić. Tada je najljepše. Već na pola puta pojav- ljuju se prve nakupine snijega. Po dolasku odmah istrčim iz auta baki i djedu u zagrl- jaj, a strica pogodim grudom snijega. Idući dan budim se u zoru. Dok hranim kokoši i svinje, baka sprema domaće jaje i šalicu toplog kakaa. Na livadi barba Rade radim snjegovića koji je svake godine sve veći jer raste zajedno sa mnom. Kamenje mu stavljan za oči, gumbe za usta, oko vra- ta svoj šal, a djedov prastari cilindar posluži kao šešir. Otrčim po bakinu metlu i po mrkvu susjede Arife. Baka zove na ručak, a ja napuštam najzgodnijeg snjegovića u kra- ju. Nakon ručka, ponovno hitam snježnom prijatelju. Ali snjegoviću nedostaje nos! Odmah se sjetim jer se to iznova događa svake godine. Mrkvu redovito dograbi konj Beba. Ne ljutim se na njega. On samo traži hranu jer je njegov stari vlasnik umro. A možda, možda me na taj način pozdravlja. Žao mi Bebe! Kada barem ne bi bio toliko usamljen! Sa stricem idem praujni Ivki. Njezin brat ima kobilu Bosiljku. Volim jahati na Bosilj- ki, ali sada je zima pa mi ne daju. Kad sam ljetos jahala na njoj, bila sam prava kaubo- jka s Divljeg zapada. Odlazim s društvom na grudanje. Poslije namsepridružeimojabraća,aliistaribarba Rade. Grude lete na sve strane. Grudajući se, osvajamo izmišljene zemlje. Grudamo se sve do sumraka. Svi odlaze kući, osim mene. Skrivajući se, tražim Bebu. On je na- jbolji konj na svijetu. Obožavam ga, a i on mene. Dopušta mi popeti se u sedlo. Malo prošećemo zajedno, a onda pospremim sedlo i uzde. Odlazim na spavanje jedva čekajući sutrašnji odlazak na sanjkanje. Djed nas vodi na Plješevicu. Neko- liko sati prolazi kao u trenu. Na povratku čvrsto odlučujem da ću se nakon sanjkanja prošetati s Bebom i Bosiljkom. Tko zna? Možda se svide jedno drugome i Beba više ne bude sama. • Marijana Franjić, 6. r. Praznici s Bebom Marija Tomkić, 6.r. / tehnika: tempera-tuš
ZABAVNE STRANICE 50 MURTELICA / veljača 2016. Učiteljica se ljuti: - Darko, ne želim da sjediš kraj Tomice. On je jako zločest. - Učiteljice, budući da sam ja dobar, može li Tomica sjesti kraj mene? Učiteljica pita djecu: - Zašto je Karlo Veliki izmislio školu? - Zato što se to njega više nije ticalo. Bio je prestar za školu. Učiteljica ispravlja Ivanovu zadaću. - Ivane, sve si točno odgovorio. Je li ti tata pomogao? - Nije, učiteljice! Ovaj put je tata sve sam napisao. - Mama, znaš li kako se zove mjesto gdje svi spavaju, a govori samo jedna osoba? – pita Luka. - Ne znam! - Škola! Učiteljica pita: - Imate četiri kune u džepu, pa izgubite dvije. Što imate u džepu? Marija digne ruku: Rupu, učiteljice! - Jelena, kako glasi buduće vrijeme od glagola krasti? - Ja ću ići u zatvor, ti ćeš ići u zatvor, on će ići u zatvor… - Nina, što si ove godine naučila u školi? - Naučila sam razgovarati sa svojom prijateljicom u klupi a da ne mičem usnama. Svake nedjelje Ivan dobiva tjedni džeparac. Mama mu pruži 10 kuna. - Izvoli, Ivane! Što se kaže? - Samo 10 kuna? - Je li ti se svidjelo prvi dan u školi? - Prvi dan? Hoćeš reći da moram sutra ponovno u školu? Petar se vratio iz škole. - Mrzim engleski, mrzim engleski… - Petre, jako je važno naučiti engleski. Danas više od polovice ljudi na svijetu govori engleski. - Baš dobro! Dosta ih je i bez mene. (iz knjige „365 šala“; knjiga 3) Mi smo odabrali! Izaberi i ti svoj najdraži vic!
ZABAVNE STRANICE MURTELICA / veljača 2016. 51 osmislile: Viola Vukman, 6.r.; Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.; Klara Vendl, 8.r.
Murtelica 2016.

More Related Content

PDF
Tablica juhu 2018./2019.
byBoris Aračić
 
PDF
Murtelica 2015
bylook2015
 
PDF
Srednjoskolske uspomene 2017-2018
byŠkola Futura
 
PDF
Kozarko 2013.
byzbornica
 
PDF
Srednjoškolske uspomene 2011-2012
byŠkola Futura
 
PDF
Srednjoskolske uspomene 2016-2017
byŠkola Futura
 
PDF
Srednjoskolske uspomene 2013-2014
byŠkola Futura
 
DOC
Srednjoškolske uspomene 2011.
byadrianapbk
 
Tablica juhu 2018./2019.
byBoris Aračić
 
Murtelica 2015
bylook2015
 
Srednjoskolske uspomene 2017-2018
byŠkola Futura
 
Kozarko 2013.
byzbornica
 
Srednjoškolske uspomene 2011-2012
byŠkola Futura
 
Srednjoskolske uspomene 2016-2017
byŠkola Futura
 
Srednjoskolske uspomene 2013-2014
byŠkola Futura
 
Srednjoškolske uspomene 2011.
byadrianapbk
 

What's hot

PDF
Dan Pjesnika
byOŠ Vladimira Nazora Nova Bukovica
 
PDF
Riznica 13 (1)
byLidija Berberovic
 
PDF
Riznica 12 za web
byLidija Berberovic
 
PPTX
Youth Leisure Time - projekt SŠ Novska
byGordana Divic
 
PDF
Kvržica 2016.
byMarina Balen
 
PPTX
Završna svečanost u Područnoj školi Miljevci
byOŠ Vladimira Nazora Nova Bukovica
 
PDF
JU-HU, praznici su!
byBoris Aračić
 
PPSX
Osnovna škola Poreč
byappleid
 
PDF
Vodič kroz muzejske radionice, Split
byBoris Aračić
 
PPTX
Škola u prirodi - Orahovica - travanj 2013
byŠkola Popovac
 
PPT
Pipi klikolovka
byAnitaMati1
 
DOC
Djecje Igre U Subotici I Palovcu Otkrijmo Vrednote Hrvatsk
byTuristicka Kultura
 
DOC
Popis svih izabranih udžbenika oš sveti ilija 14 15
byTomislav_Vertus
 
DOCX
Muzicko ogledni (1)
byos21majpodgorica
 
PPTX
Bistrina 2014. 2015.
byOS_Primorje
 
PDF
Muzeji grada Splita - knjižica 2015.
byBoris Aračić
 
PDF
Newsletter 2
byteacher
 
PDF
Raspored polaganja razlikovnih-2013/14
byTrgovacka skola - Zagreb
 
Dan Pjesnika
byOŠ Vladimira Nazora Nova Bukovica
 
Riznica 13 (1)
byLidija Berberovic
 
Riznica 12 za web
byLidija Berberovic
 
Youth Leisure Time - projekt SŠ Novska
byGordana Divic
 
Kvržica 2016.
byMarina Balen
 
Završna svečanost u Područnoj školi Miljevci
byOŠ Vladimira Nazora Nova Bukovica
 
JU-HU, praznici su!
byBoris Aračić
 
Osnovna škola Poreč
byappleid
 
Vodič kroz muzejske radionice, Split
byBoris Aračić
 
Škola u prirodi - Orahovica - travanj 2013
byŠkola Popovac
 
Pipi klikolovka
byAnitaMati1
 
Djecje Igre U Subotici I Palovcu Otkrijmo Vrednote Hrvatsk
byTuristicka Kultura
 
Popis svih izabranih udžbenika oš sveti ilija 14 15
byTomislav_Vertus
 
Muzicko ogledni (1)
byos21majpodgorica
 
Bistrina 2014. 2015.
byOS_Primorje
 
Muzeji grada Splita - knjižica 2015.
byBoris Aračić
 
Newsletter 2
byteacher
 
Raspored polaganja razlikovnih-2013/14
byTrgovacka skola - Zagreb
 

Viewers also liked

PDF
KPCO
byMelissa Whitaker
 
PPT
Unidad 9. 1º Bachillerato
byjosemaria.iglesias
 
PPT
Real estate groups reviews
byrajugo
 
PDF
Axon Expl
byRobert Turck
 
ODP
Energíasrenovables
by2557452684
 
ODP
Partes de un ordenador Rosi
bync_hdez
 
PDF
Chubb mas seguro marzo 2016
byChubb Seguros
 
DOCX
BERNICELENORAWETTERresume (1).pdf
byBernice Wetter
 
PPTX
21st Century Sirens Series
byTracy Edmunds
 
ODP
GPS
byAlvarotomenoseda
 
PPTX
Nuevo año 2016 decimo
byThE_PhAnToM_46
 
PDF
IYPSofia_ratecard_ENG_Oct2015_lowres
byChristine Milner
 
PDF
Transcript
byKathryn Cedillo
 
KPCO
byMelissa Whitaker
 
Unidad 9. 1º Bachillerato
byjosemaria.iglesias
 
Real estate groups reviews
byrajugo
 
Axon Expl
byRobert Turck
 
Energíasrenovables
by2557452684
 
Partes de un ordenador Rosi
bync_hdez
 
Chubb mas seguro marzo 2016
byChubb Seguros
 
BERNICELENORAWETTERresume (1).pdf
byBernice Wetter
 
21st Century Sirens Series
byTracy Edmunds
 
GPS
byAlvarotomenoseda
 
Nuevo año 2016 decimo
byThE_PhAnToM_46
 
IYPSofia_ratecard_ENG_Oct2015_lowres
byChristine Milner
 
Transcript
byKathryn Cedillo
 

Similar to Murtelica 2016.

PPTX
SNAGA+RIJEČI+6+-+interaktivni+planovi+ploče.pptx
byMatildaVukman
 
PDF
BOR 22.pdf
byZeljka Zagorac
 
PDF
5 sat - razredne novine
bymarina085
 
PDF
3 riznica 11
byLidija Berberovic
 
PDF
Srednjoškolske uspomene 2010-2011
byPrivatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
PPTX
OS Gorican šk. god. 2015-2016 u slikama
byAlan Belak
 
PDF
Riznica 8 web
byLidija Berberovic
 
PPTX
Prezentacija o školi
byPrometnaskola
 
PPT
Kap
byNevenka nensyzg1
 
PDF
čAsopis 2013
byTarik Kapetanovic
 
SNAGA+RIJEČI+6+-+interaktivni+planovi+ploče.pptx
byMatildaVukman
 
BOR 22.pdf
byZeljka Zagorac
 
5 sat - razredne novine
bymarina085
 
3 riznica 11
byLidija Berberovic
 
Srednjoškolske uspomene 2010-2011
byPrivatna jezično-informatička gimnazija "Svijet"
 
OS Gorican šk. god. 2015-2016 u slikama
byAlan Belak
 
Riznica 8 web
byLidija Berberovic
 
Prezentacija o školi
byPrometnaskola
 
Kap
byNevenka nensyzg1
 
čAsopis 2013
byTarik Kapetanovic
 

Murtelica 2016.

  • 1.
  • 2.
    DOBRO NAM DOŠLIMURTELICA List učenika OŠ Pirovac Adresa uredništva: MURTELICA, Put škole 10, Pirovac tel./fax.: 022 46 60 53 e-mail: ured@os-pirovac.skole.hr Izdavač: OŠ Pirovac Za izdavača: ravnateljica Mirjana Božić, prof. Glavna urednica: Klara Vendl, 8.r. Odgovorna urednica: Anita Vrkić, prof. Novinari: Antea Čubrić, 5.r.; Nora Čubrić, 5.r.; Karlo Dobrović, 5.r.; Tamara Krišto, 5.r.; Franko Jan Sel- man, 5.r.; Marijana Franjić, 6.r.; Angela Reljica Kostić, 6.r.; Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.; Marija Tomkić, 6.r.; Viola Vukman, 6.r.; Katarina Gulam, 7.r. Učitelji suradnici: Silvana Crljen, Vesna Garofulić, Ljerka Kendeš, Marijana Lasan, Manuela Srdarev, Martina Srdarev, Darko Vlahov Fotografije: Uredništvo i Karolina Rančić, prof. Naslovnicu ostvarili: Karolina Rančić, prof.; Manuela Srdarev, prof.; Luka Božac, 7.r. Lektorirale: Mirjana Božić i Anita Vrkić Oblikovanje i grafička priprema: ILLECONCEPT Tisak: Pixel studio Naklada: 200 Klara Bog, ljudi! E vomeponovnosvama!Iakojemojaprijatelji- ca Tea, suurednica (Postoji li ova riječ?), a time i supatnica (E, ova postoji!), napustila osnovnu školu te se upustila u srednjoškolske pusto- lovine, zajedno s ostalim novinarima potrudila sam se da „Murtelica“ ne ispašta zbog gubitka. Opremili smo ju najbolje što znamo, a kako je zima ove go- dine oštra (šala mala), udebljali smo je za dodatne četiri stranice, znate, za svaki slučaj, neka se nađe. S obzirom da smo još uvijek osnovnoškolci, i k tomu još uvijek djeca (Hvala Bogu!), a djetinjstvo se temelji na igri, ove smo godine inspiracije imali na pretek. Kuda god se okrenemo, kamo god pogleda- mo, virnemo, ili samo malčice ćirnemo, naiđemo na igru. Nekada je to nedostatak jer nas igra često dovodi do manjka ozbiljnosti (dokaz su fotografije novinarki koje su na trenutak zaboravile da im je os- novna zadaća pisanje), ali od viška (u ovom slučaju glupiranja) glava ne boli. Osobito ako iz tog glupi- ranja nastane nešto pametno, a koliko je treći broj „Murtelice“ pametan i zanimljiv, otkrijte sami. Ove vam godine donosimo uvijek uzbudljive priče HGSS-a, bilježimo priču o hrabrom Palčiću (pozdravljamo sve Palčiće), skićemo se Europom otkrivajući prirodne ljepote (oni stariji su u Europi otkrili dijete u sebi – možda nas sad bolje razumiju), zavirili na snimanje CD-a (Bravo, mi i vi!), tražili i otkrili zanimljive glazbenike i sportaše među nama i nemalo se iznenadili otkriću. Uvijek ste se žalili na samo jednu zabavnu stranicu pa smo se i tu po- pravili. Reći vam sve što smo radili i o čemu smo pisali ne bi bila fora. Ne mogu jamčiti da će vam se ovogodišnja „Murtelica“ svidjeti, ali obećavam dobru zabavu. Razmišljam koliko mi je u ove četiri godine novinarstvo priraslo srcu. Nosilo je puno uzbuđenja, rada i odgovornosti, ali i radosti. A kojeg li veselja kada konačno „Murtelica“ izađe iz tiska! Da, sve će mi to nedostajati! I zato... S olovkom u ruci, Klara se odjavljuje. igrajte se s nama
  • 3.
    Iz sadržaja MURTELICA /veljača 2016. 3 8-24 7 25-28 4 Put u nepoznato Murtelići Škrinja s blagom Tema broja: Igra Nazovi 112 34-35 43Tišina, snima se
  • 4.
    Š kolskim je hodnicima 19.ožujka vladalo nemalo uzbuđenje. Naime, radile su se posljednje pripreme za predstavljanje drugog broja školskog lista „Murtelice”. Rođendansko je slavlje započelo u 12.30 sati u školskom holu pjesmom „Sutra je novi dan“ malog školskog zbora pod ravnanjem učiteljice Silvane Crljen. Predstavljanju su, osim učenika i djelat- nika škole, nazočili roditelji i gosti. Za ugodno se okružje pobrinula prof. Karo- lina Rančić koja je zamisao provela u djelo. Osim udobnih naslonjača, bio je tu i stolić s čajnikom i šalicama, sv- jetiljka, murtelica u „pitaru“, kao i škrinja s našim blagom – „Murtelicom”. Tako su se naše novinarke i glavne urednice Klara i Tea, predstavljajući „Murtelicu”, osjećale kao u emisiji „Osmi kat“. U udobnim su se 4 MURTELICA / veljača 2016. SRETAN ROĐENDAN sretan ti rođendan, Murtelice naša najdraža gošća - gđa Josipa Petrina Ante Jelušić odveo nas je a na kraju slatki zalogaji na putovanje u Budimpeštu naslonjačima uz prigodnu besjedu našle i ravnateljica Mirjana Božić i prof. Anita Vrkić, odgovorna urednica Murtelice. Mladi su se novinari predstavili odabra- nim ulomcima iz svojih radova, a literati su pokazali ljepotu i snagu riječi, književne i zavičajne. Uživali smo u glazbenim tre- nutcima učenika Vida Urema, Zoe Vuk- man i Marije Gulam. Pozorno smo slušali našu najdražu gošću Josipu Petrinu, radi- jsku novinarku HRT-a koja je napomenula da je njezina jedina primjedba na list da primjedaba nema. Istaknula je kako smo joj pozivom, ali i iznenađenjem za imen- dan, uljepšali dan. Svima je nazočnima slatko iznenađenje slijedilo pred kraj druženja – rođendanska čokoladna torta. • Klara Vendl, 8. i • Anita Vrkić, prof. ovo je škrinja s blagom s Đinom smo letjeli zrakoplovom
  • 5.
    D ržavna se SmotraLi- DraNo 2015. održala od 23. do 27. ožujka za učenike osnovnih i sred- njih škola u Solarisu pored Šibenika. Među dvadeset i jednim skupnim scenskim nas- tupom našao se i naš „Krug“. Drams- ko-scensku igru „Krug“ potpisuju učenici viših razreda praćeni voditeljicom dramske družine prof. Anitom Vrkić. Izvođači su: Viola Vukman, Katarina Gulam, Antonio Vendl, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante Jelušić, Ðino Trošić i Klara Vendl. Igra je nastala na satovima dramske družine, a prikazuje jedan životni ciklus. Počelo je slatko Sunčano smo poslijepodne iskoristili za dugačku šetnju prekrasnim turističkim naseljem. Šećući se, posjetili smo pro- davaonicu „Svijet slastica“ u kojoj su nas, osim ukusnog sladoleda, oduševile ladice prepune slatkiša. Na svečanom nas je ot- vorenju Smotre u Kongresnoj dvorani Ho- tela Ivan, uz domaćine iz OŠ Brodarica, pozdravio prof. Miroslav Mićanović, član središnjeg odbora LiDraNa. Nakon ot- vorenja pogledali smo i prvi dio samostal- nih scenskih nastupa dajući podršku našoj Nini Mikulandri iz OŠ Petra Krešimira IV. iz Šibenika koja je govorila monolog „Mala vila“. Uzbuđenje raste Iako smo kasno otišli na spavanje, ujutro smo bili sretni i uzbuđeni, ne samo zbog palačinka za doručak, već zato što smo taj dan imali nastup. Kako je naš nastup bio planiran tek u 15.40 sati, većinu smo jutra proveli gledajući nastupe učenika iz drugih županija. Došao je red i na naš nastup. Ponosni što smo među najbolji- ma, ali i s dozom treme, uputili smo se na pozornicu. Bili smo zadovoljni nastu- pom. Još važnije, nastupom je bila zado- voljna i naša mentorica. Tu smo se večer ponovno svi dobro zabavljali, ali bi nas i sama pomisao na skori odlazak ponovno rastužila. Stoga smo preostalo vrijeme odlučili iskoristiti najbolje što znamo pa smo širili prijateljstvo i upoznali više djece nego ikad prije u tako kratkom raz- doblju. Ponovno svi na okupu Posljednji se dan Smotre održao okrugli stol za sudionike pojedinačnih i skupnih scenskih nastupa. Okrugli su stol za skupne scenske nastupe vodile članice od- bora za scenski izraz Stephanie Jamnicky i Jadranka Korda Krušlin. Treći član i re- datelj Mario Kovač nije mu prisustvovao iz opravdanih razloga. Naša im se scen- ska igra svidjela. Kazale su da je to jedna jednostavna i čista kolaž predstava koja prati događanja tijekom života. Državna se povjerenica Jadranka tom prigodom i našalila rekavši mora li sve u životu početi i završiti udajom. Zatvaranje se Smotre održalo u podne. Na zatvaranju su prisustvovali svi sudionici LiDraNa od učenika i njihovih voditelja do članova odbora svih izraza. Još jednom smo uživali u odabranim literarnim, novi- narskim i scenskim izrazima. Katarina Gulam, 7.r. MURTELICA / veljača 2016. 5 NA LOVORIKAMA mali glumci s velikim glumcima - Barbara Rocco glumci u društvu redatelja Marija Kovača svi na okupu (mentorica je iza objektiva) Državna Smotra LiDraNo S „Krugom“ na LiDraNu 2015. “Krug” je jedna jednostavna i čista kolaž pred- stava koja prati događanja tijekom života.
  • 6.
    NA LOVORIKAMA 6 MURTELICA/ veljača 2016. Županijska je Smotra LiDraNo 2015. održana 3. veljače u Kulturnom centru Vodice u Vodicama. Domaćin Smotre je bila OŠ Vodice. Našu su školu pred- stavili literati Barbara Roza Stief – Mušec („Kiša“) , Dana Bašić („Ditinjstvo“), Ka- tarina Gulam („Htjeti i smjeti“) i Klara Vendl („Slika“); novinari Katarina Gulam (reportaža „Živjeti košarku“) i Klara Vendl (putopisna reportaža „Snježnim stazama Francuske“); scenci Barbara Roza Stief- Mušec (monolog „Zašto baš ja“), Patrik Barić i Nika Erak (scenska igra „Neobična priča“), Jan Franko Selman i Matija Vla- hov (scenska igra „Tračare“), Katarina Gu- lam, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante Jelušić, Ðino Trošić, Antonio Vendl, Klara Vendl i Viola Vukman (dramsko-scenska igra „Krug“). Za Državnu su Smotru iz naše škole predloženi “Murtelica” i “Krug”. Katarina Gulam, 7.r. Osmaš je Ivan Konjević, pod vodstvom učitelja Tehničke kulture Darka Vlahova, sudjelovao na 57. Natjecanju mladih tehničara RH i 3. Smotri mladih poduzetnika koja se održala u travnju u Primoštenu. Ivan se natjecao u kategoriji strojarske konstrukcije. Nakon pisanja ispita, pristupio je izradi podnog vitla. Da to nije bio nimalo jednostavan zadatak, dokazuje i čitav dan proveden u učionici. Posljednjeg dana Smotre slijedila je obrana rada. Do iščekivanja rezul- tata sudionici su uživali u šetnjama Primoštenom, a nakon objave rezultata krenuli su svojim kućama. • Klara Vendl, 8.r. Izabrati učenika generacije za proteklu školsku godinu Učiteljskom vijeću nije bio ni najmanje jednostavan zadatak. Ipak, odluka je donesena jednoglasno. Za šk. god. 2014./2015. izabrane su čak dvije učenice: Tea Krišto i Dona Vuković. One su svojim učenjem i vladanjem, kao i brojnim sudjelovanjima na natjecanjima, bile uzoran prim- jer. Tea je, uređujući naš školski list, bila sudionik LiDraNa, vrijedan zadrugar, kao i čest sudionik brojnih likovnih natječaja, a u šk.god. 2013./2014. bila je na Natjecanju mladih tehničara RH. Dona je osvjetlala obraz našoj školi svojim poznavan- jem tema iz geografije, a posebice 1. mjestom u županiji u znanju iz hrvatskoga jezika te na kraju sudjelovanjem na državnom Infokupu 2015. Cure, sretno i čestitamo od srca! • Klara Vendl, 8.r. Županijski LiDraNo 2015. „Murtelica” i „Krug” predloženi za Državnu Smotru LiDraNo 2015 Natjecanje mladih tehničara Bravo za Ivana Tea i Dona - učenice generacije 2014./2015. Ivan Konjević Dona i Tea - vrijedne učenice generacije Ponovno u gostima kod načelnika Slavna desetorka na prijemu kod načelnika Drugu su godinu za redom načelnik Općine Pirovac g. Ivan Gu- lam i donačelnik g. Ante Čubrić ugostili i nagradili učenike naše škole koji su sudjelovali na državnim natjecanjima i smotrama u ovoj školskoj godini. Oni su: Dona Vuković (Infokup 2015., men- tor Darko Vlahov); Ivan Konjević (Natjecanje mladih tehničara RH, mentor Darko Vlahov); lidranovci – Viola Vukman, Katrina Gulam, Antonio Vendl, Marija Gulam, Marin Gulam, Ante Jelušić, Ðino Trošić, Klara Vendl (mentor Anita Vrkić). Načelniče, vidimo se i dogodine! • Klara Vendl, 8.r. na prijemu kod načelnika
  • 7.
    DUSZ raspisala natječaj Krajem2014. godine Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) raspisala je Natječaj za likovne, literarne i foto radove djece i mladih. Tema natječaja bila je za- nimljiva - različite katastrofe te snaga i zaštita spašavanja. Kako su moji drugaši pokazali znatiželju za ovu temu, osobito nakon posjeta pripad- nika DUZS-a našoj školi, dogovorili smo se da ćemo nešto o tome nacrtati i napisati. Rezultat je bio pregršt neobičnih radova o požarima,potresima, vulkanima i akcijama spašavanja. Posebno su mi se svidjeli liter- arni radovi - upravo smo uvježbavali svoje prve pisane sastavke. Odlučila sam poslati najzanimljivije na natječaj. Nakon selekcije na županijskoj razini, gdje su učenici našeg razreda Dario Baus, Nino Sovilj Čubrić i Marino Vukman osvojili 1., 2. i 3. mjesto, sva tri rada poslana su u sjedište Uprave za odabir najkvalitetnijih radova na državnoj razini. Poziv u Pulu Jednog je jutra naša ravnateljica Mirjana Božić važno ušetala u učionicu i veselo ob- javila da je Nino Sovilj Čubrić, osvojio 2. mjesto za svoj literarni rad „Pas - prijatelj u nevolji“u kategoriji literarnih radova učenika od 1. do 4. razreda. Nino je bio poz- van u Pulu na svečanu dodjelu nagrada, i to na dva dana. Kakvo li je to samo uzbuđenje bilo! Nino je imao pravo na dva pratitel- ja - jedan pratitelj je mentor nagrađenog djeteta, dakle ja. Ali, tko će biti drugi prat- itelj? Nakon međusobnih razgovora između Nina, njegove mame i mene, Nino se odvažio na put bez mame, tako da je pala odluka da drugi pratitelj bude ravnateljica, kao predstavnica škole, ali i kao osoba koja se iskreno obradovala Ninovom uspjehu. Nisam bila sasvim sigurna kako će na sve ovo reagirati jedan osmogodišnjak koji prvi put u životu putuje nekamo bez roditelja. U Puli U Pulu smo krenuli u ponedjel- jak, 11. svibnja 2015. godine, zajedno s nagrađenima iz naše i Splitsko-dalmatin- ske županije te predstavnicima Uprave iz Šibenika i Splita. Naše je odredište bilo odmaralište Ministarstva unutarnjih poslo- va Valbandon, udaljeno nekoliko kilometara od Pule. Moram pohvaliti Nina - ponašao se kao pravi svjetski putnik - brzo se raspre- mio, a četkicu i pastu za zube odmah je važno odnio u kupaonicu. Navečer je bio organiziran odlazak u Pulu gdje smo se družili uz šetnju i razgledavanje grada. Na svečanoj dodjeli nagrada Svečanost se održavala u Domu hrvatskih branitelja, u organizaciji DUZS-a, pod pok- roviteljstvom Ministarstva znanosti, ob- razovanja i sporta, uz potporu Europske komisije i Ministarstva vanjskih i europ- skih poslova. Suorganizatori su bili Istarska županija i Grad Pula. Na natječaj je pristig- lo preko 3500 radova u osam kategorija.Sve nazočne pozdravio je dr. sc. Jadran Perinić, ravnatelj DUZS-a. Nino mi je kasnije priznao kako mu je srce udaralo kao ludo. Ali, to se na njemu nije baš primijetilo. Kad su nas prozvali, Nino je sve odradio kao pravi mali profesionalac. Uljudno je primio čestitke i preuzeo priznanje i veliku, šarenu vrećicu s darovima(moderni mobilni uređaj, stick, nogometnu loptu i kutiju s dijelovima za slaganje makete letjelice). U sklopu pro- grama djecu je razveselio mađioničar, a u glazbenom dijelu poznata grupa Colonia. Na povratku Pri povratku smo u Smiljanu kraj Gospića posjetili Muzej Nikole Tesle. Djeca su sa za- nimanjem gledala izložene Tesline izume, a uspjela su se i poigrati na “futurističkom” igralištu u sklopu Muzeja.Nino je priznao da mu s ravnateljicom i sa mnom “uopće nije bilo strašno”. Vjerujem mu jer mislim da smo bili sasvim dobar trio. A što se tiče svega doživljenoga, sigurna sam da će mu sve ostati u lijepoj uspomeni. I na kraju, htjela bih mu se zahvaliti jer je sebi i svima pokazao kako treba biti hrabar i zreo u nepoznatim situacijama. BRAVO, NINO! • Silvana Crljen, učiteljica NA LOVORIKAMA MURTELICA / veljača 2016. 7 Put u „nepoznato“ Učenik Nino Sovilj Čubrić osvojio 2. nagradu DUZS-a nagrađeni učenici - Tamara, Nino, Marino i Dario s učiteljicama Ljerkom i Silvanom Nino s učiteljicom Silvanom na svečanoj dodjeli
  • 8.
    TEMA BROJA: IGRA 8MURTELICA / veljača 2016. Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r
  • 9.
    U potrazi zaigrom TEMA BROJA: IGRA MURTELICA / veljača 2016. 9 Igram se, anketiram Igra raduje dijete, čini ga veselim i sretnim. Igrajući se, upoznaje okolinu, komunicira s njom i prilagođava je sebi. Bez igre nema ni zdravog djetinjstva. Uskratiti djetetu pravo na igru znači stati na put njegovu razvit- ku, oduzeti mu djetinjstvo, pravo na radost maštanja u kojem do izražaja dolaze njegove stvaralačke sposobnosti. Prvi razred Moja najdraža igračka Prvaši su sramežljivi i ne govore puno. Radije crtaju svoje omiljene igračke. Pokazuju nam svoje crteže. Nešto je hrabrija od ostalih djevojčica Mare koja nam na pitanje „Što je igra?“, reče: „To je kad se igraš i onda ideš na višu razinu.“ Na postavljeno pitanje „Koja je tvoja najdraža igračka?“, dobili smo šarolike odgovore. Djevojčicama su to plišanci poput medvjedića ili ponija, igračke neobična imena kao Čupko Klupko, ali i „domaći“ tovarić. Ni pirovački se dječaci ne razli- kuju od ostalih dječaka jer su se visoko na njihovu popisu našli auti, mobiteli, pištolji i legići. Drugi razred Igram se, igram se s… Da igre ne nedostaje ni među živahnim drugašima, možemo se svakodnevno uvjeriti. Zanimalo nas je kako se i s kime vole igrati. Najčešće se igraju s prijateljima, ukućanima, ali i kućnim ljubimcima. U igri pronalaze i svoja prva prava prijateljstva. Jedan je dječak rekao da od igre još više voli prijatelja Darija. Različita društva uvjetuju različite igre. S ukućanima su to najčešće društvene igre. Dječaci s prijateljima igraju nogomet ili vozaju autiće, a poneki u sebi otkrivaju i nindža-ratnike. Djevojčice se s prijateljicama igraju lovice, skrivača, a u po- sljednje im je vrijeme draga i igra „Udari pinjatu”. Ljubitelji kućnih ljubimaca igraju se sa psom ili papigicom. U anketi su sudjelovali svi učenici naše male škole (113). Nismo postavili samo jedno pitanje. Krenuvši od najmlađih, ispitali smo koje igračke izazivaju kod njih najviše radosti. S kime se najradije igraju otkrili su drugaši, a kojih se igara igraju za vrijeme ve- likog odmora trećaši. Ljute li se dok gube u društvenim igrama, povjerili su četvrtaši, a da je nogomet najvažnija igra na svijetu petaši i šestaši. Da je škola mjesto igre u svakom trenutku, kazali su sedmaši, a koju će igru kao uspomenu na djetinjstvo ponijeti, rekli su osmaši. ovo je moja omiljena igračka mi znamo crtati pobijedit ću u brojalici
  • 10.
    TEMA BROJA: IGRA 10MURTELICA / veljača 2016. Ako upitate četvrtaše koja im je omiljena društvena igra, dat će vam različite od- govore. Ima i onih neodlučnih pa navode više igara. Ipak, najviše njih voli igru svih generacija znanu kao „Čovječe, ne ljuti se“. Drugom dijelu razreda najdraža je igra „Monopoly“ u kojoj svaki od igrača, barem u igri, pametnim ulaganjem želi postati jedini vlasnik svih posjeda. U igrama se samo ponekad ljute na protivne igrače. Ima i onih koji ne podnose ruganja suigrača, kao i onih koji su se prestali ljutiti. Ali, gotovo svi (osim četvero ispitanika) priznaju da znaju varati ili se ne pridržavati pravila igre. Nekolicina njih radije igra druge igre kao što su kartaške igre „Uno” (u kojoj karta istog broja ili boje, ide na kartu istog broja ili boje) ili „Remi” (u kojoj igrači bacaju kartu koja im je najmanje potrebna i vuku po jednu iz špila, a cilj ja spustiti sve karte složene bar u tercove i poklopiti špil). Tu je i igra „Risiko” (u kojoj dvije crvene kockice služe za obranu, a tri crne za napad dok igrač mora sačuvati što više figura). Kada su dečki u pitanju, odgovor je vrlo jed- nostavan. Omiljena sportska igra dječacima 5. i 6. razreda jest nogomet. Zašto? I to je jednostavno. Većina ne samo da voli taj sport, već ga i trenira jer je zabavan, dinamičan. Vrlo brzo navode najdraži klub, navijačku skupinu Torcida, Hajduka iz Splita, omiljene domaće i svjetske nogometaše, dobru opremu, pravila. Jedan je šestaš izjavio da je nogomet njegov život. Zato najradije na satu tjelesne kulture biraju igranje nogometa. Dobar je i mali no- gomet u dvorani za ružna vremena. Zanim- ljivo je i da je najviše ispitanih djevojčica iz- abralo nogomet kao sport broj jedan. Drugo mjesto omiljenih sportova zauzeo je rukomet i to ne samo onaj kakav poznajemo, već vlas- tita verzija tzv. sjedećeg rukometa. Premda su na kraju igre, reći će, osigurane poderane tre- nirke, ne nedostaje dobre zabave. Na trećemu je mjestu odbojka koja je, prema mišljenju djevojčica, elegantan sport pa su je neke među njima odlučile trenirati. Svi će rado zaigrati graničare ili grupa gađa grupu. Sport koji je među učenicima najmanje omiljen jest tenis koji kod jednih stvara dosadu, a kod dru- gih glavobolju dok prate rad reketa i loptice. Djevojčice su se povjerile kako nikako ne vole igre u kojima zapovijedaju dječaci. nemojte reći mami da kartam nogomet - omiljena igra petaša i šestaša Nogomet – igra broj jedan Peti i šesti razred Ljubitelji društvenih igara Četvrti razred Trećaši vrijedno izvršavaju školske zadaće. Tko marljivo radi, zaslužuje se i pošteno odmoriti. Zato se svi raduju velikom odmoru u školi. Najčešće ga provode družeći se međusobno, ali i s prijateljima iz ostalih razreda. Nakon što se okrijepe dobrom marendom, jedva dočekaju vrijeme za igru. Najčešće igraju brze i dinamične igre jer vole trčati, skakati i nadmetati se. Neke od igara su: „Skakavac“, „Povu- ci-potegni“, „Od zida do zida“, „Ledene babe“, „Bubnjić“, „Tko će više“...Ima jedna igra koju većina najviše voli, a sami su je izmislili. Zove se „Cure love dečke“. Dječaci riječima i pokretima izazivaju cure da ih love. Kad cura ulovi dečka, uzvikuje: „1-2-3, za cure si ti!“ Za- tim ga stavlja u „zatvor“ (poluograđeno mjesto u školskom dvorištu). Jedna djevojčica je čuvarica jer dečki ne smiju pobjeći. Često igraju i igru „Tko će više“. Iza škole postoji jedan zid koji je pri dnu izbočen. Zatrče se i nogom odraze o izbočinu prema gore te ispruženom rukom dotaknu zid. Pobjednik je onaj tko zid dotakne na najvišem mjestu. Jedna od zanimljivijih igara je „Bubnjić“. Jedan učenik kleči na rukama i nogama (bubnjić), a dru- gi rukama ritmizira po njegovim leđima govoreći:„Bu - bnji - ću, bu - bnji - ću, tko će bi - ti o - vo?“ i pritom prstom pokazuje na neko- ga iz grupe. “Bubnjić” (ne znajući u koga je uperen prst) ima mogućnost odabrati između dva odgovora - policajac ili lopov. Kad se cijela grupa razbroji, policajci love lopove. Za ružna vremena, igraju igrice na mobitelu ili igre - brojalice, kao što je igra „Šećer, šećer, šećer, a med, med, med“. Dvoje igrača is- tovremeno ritmizira različitim dijelovima tijela i izgovara tekst. Izgo- varanje teksta i ritmiziranje tijekom igre ide sve brže i brže, a cilj je ne pogriješiti. Ovakve igre češće igraju djevojčice. Na velikom odmoru Treći razred ulovi me, ulovi me
  • 11.
    TEMA BROJA: IGRA MURTELICA/ veljača 2016. 11 Učenici se sedmoga razreda radije vole igrati za vrijeme nastave negoli sudjelo- vati u anketama. Morali smo obećati da nećemo izlaziti u javnost s imenima i, što je još važnije, nećemo o imenima pred ravnateljicom. „Odraslima su naše igre besmislene i glupe, ali nama su zanimljive i smiješne“, rekla je jedna sedmašica. U početku bijaše gađanje papirima, zapra- vo papirnatim kuglama, koje je preraslo u gađanje kredama, a potom u gađanje loptama skočicama o zid. „Dobro je što se loptice ne troše kao krede i papiri“, zaključio je netko. Tu je još gađanje mok- rom spužvom, sakrivanje torba i pernica. „Zbog toga smo imali dosta razgovora s razrednicom jer nitko ne želi otkriti kriv- ca. Čar je ovih igara baš u tome što posta- jemo složniji držeći leđa jedni drugima“, potvrdila je druga sedmašica. Sedmaši su osmislili i nekoliko vlastitih igara. „Postavljanje kišobrana” je igra u kojoj se rukohvatom kišobrana hvataju noge. Vezanje torba i jakna za stol igrača (koji ne zna da je igrač), a cilj je zbunjivanje u žurbi. Barikade sjedalicama ispred vrata prati i velika buka. „Ćići stolica” igra je u kojoj se oslanjajući na zid sjeda jedan na drugoga i to u dva reda. Najgore je onom prvome jer mora podnijeti i najveći teret. „Pi-ka-chu” je igra rukama koju slijedi i vrlo jednostavna igra riječima („kamen, papir, škare”), a gubitnik dobije šamar i povlačenje za obraz. „Slagalica” je igra piramida od tijela učenika. To je ujedno i najteža, ali i najopasnija igra. Sedmaši su postavili i novi rekord jer su napravili slagalicu od deset učenika. Ponekad igre živciraju, ali su, slažu se svi, dio odras- tanja, zabave, ali i učenja. Na kraju osmogodišnjega školovanja i skorog ulaska u svijet odraslih, zapitali smo se koje će igre iz djetinjstva ponijeti u sjećanju učenici osmoga razreda. Ivan će se najradije sjećati „Monopolyja“ jer je to zabavna i uzbudljiva igra koju je najčešće igrao s prijateljima. Anti će zauvijek u sjećanju ostati igra „Bomba” koju je smis- lio zajedno s prijateljima, a u kojoj igrači na rubovima igrališta dodaju loptu i viču „Bomba!“, „Vatra!“ ili „Voda!“. Vanjski igrač „baca“ bombu po zraku, a „vatru“ i „vodu“ kotrlja po podu dok igrači u sredini nastoje izbjeći loptu. Moniki je najdraža igra djetinjstva igra skrivača u kojoj je zaradila brojne ozljede skrivajući se na što bolje mjesto. Marin će djetinjstvo pamtiti po igri „Čovječe, ne ljuti se” u kojoj je naučio kontrolirati ljutnju, a Klara odabi- re igru „Scrabble“ zbog koje se smijala, ali i plakala, slažući riječi pomoću pločica vježbajući svoju snalažljivost. Anketirali: Antea Čubrić, Nora Čubrić, Karlo Dobrović, Franko Jan Selman, Barbara-Roza Stief-Mušec, Katarina Gulam, Klara Vendl Pst! Igre za vrijeme nastave Sedmi razred mi smo jednostavno ekipa za sve - Slagalica nama uopće ne trebaju sjedalice - Ćići stolice Osmi razred Igre za sjećanje
  • 12.
    TEMA BROJA: IGRA 12MURTELICA / veljača 2016. A ko ste čitali prethodne bro- jeve „Murtelice“, primijetili ste je da je dramska družina naše škole vrlo uspješna. U posljed- nje je tri godine, pod mentorstvom prof. Anite Vrkić, družina dvaput pozvana na Državnu Smotru Li- DraNo, a još jednom predložena. Njihova najveća posebnost, koju su istaknuli i članovi povjerenstva na Smotri, jest da su njihove dramsko- scenske igre jednostavne, zajednički su rad družine u kojoj do izražaja dolazi glumačka igra. Cijeli rujan i listopad jedini je zadatak družine - igranje. U scenskim improvizaci- jama kreću se zamišljenim prosto- rima, dodaju različite zvukove pred- metima (zvonjava telefona, škripanje vratima…), opisuju zamišljene pred- mete, razmišljaju naglas (unutarnji monolog), sukobljavaju se na zadanu početnu rečenicu ili rečenicu kojom završavaju sukob, rade zaustavljene prizore, kipove ili geste za tuđi govor. Kroz igru se javljaju ideje, dobivaju zadatci za domaću zadaću (naprav- iti karakterizaciju lika ili odabrati glazbu), daju se sugestije, savjetuju mlađi članovi družine. „Prvi nam nastup obično bude za školsku božićnu priredbu. Prije toga se igramo, pričamo, iščitavamo tek- stove i pokušavamo smisliti scensku igru u kojoj će biti integrirana naša svakodnevica. To mogu biti problemi odrastanja, novi učenik u školi ili (ne)tolerancija u društvu. Uz malo kreativnosti, kroz igru ćemo naprav- iti čudo!“ rekli su glumci. • Klara Vendl, 8.r. Igrom do predstave Igram se, glumim Igre ima u vrtiću, igralištu, ali i u školi, a najviše na satu engleskoga jezika. Naša se „teacherica“ Karolina trudi da nam na satu bude zabavno pa učimo pjevajući, plešući, glumeći... Tako je primjerice „sašila kazalište“ pa se neki razgovori glume pomoću šarenih lutkica ili životinja, a sašila je i simpatičnu sovu imenom Tess, sovu dječaka Elliota koji se još na početku na- lazio na stranicama naših udžbenika. Kada smo učili o životinjama, donijela bi nam plišane ili krpene igračke, a onda bismo os- novali farmu ili zoološki vrt usred učionice. Evo još jedan sjajan primjer! Kad smo učili nazive za hranu, naša bi nam „teacherica“ na sat donijela pravo voće i povrće pa bis- mo uz zabavu „prodavali na našoj maloj tržnici“. Dok smo učili o odjeći, naša bi se učionica pretvorila u mali londonski butik. Učeći nove riječi, podijeljeni u dvije grupe, na ploči upisujemo slova koja nedostaju, spajamo slova u riječi ili ih, primjerice, tražimo. To je uvijek veselo, preglasno – tko je bolji, tko je pogriješio. „Teacherica“ voli tu našu živost jer kaže da tako bolje pam- timo. Slažem se s njom i mislim da će nam svima u sjećanju ostati veseli i zabavni sa- tovi učenja engleskoga jezika. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Recite to engleski, molim Učimo igrajući se jedno smo se vrijeme igrali i kazališta sjena u pirovačkom zaljevu uvijek se nađe poneki labud predstavljamo vam našeg Ronnyja i njegovu prijateljicu Tess
  • 13.
    TEMA BROJA: IGRA MURTELICA/ veljača 2016. 13 Školsko igralište i popularno zvani parkić jedina su mjesta za igru u našemu mjestu. Školsko igralište ujutro je mjesto za školske aktivnosti, a popodne za razonodu i igru. Parkić je smješten u središtu Pirovca uz rivu. U parkiću se nalaze ljuljačke, kutak za najmlađe i veliki drveni brod s toboganom koji je postavljen prošlog proljeća. U parkiću se ljeti igra puno djece. Željeli bismo da u parkiću ima još sadržaja, ali i ovako je dobro. Ipak je to samo parkić. • Nora Čubrić, 5.r. U mjesecu je prosincu u našoj školi pokrenuta hu- manitarna akcija prikupljanja igračaka pod nazivom „Moja igračka za tvoj osmijeh“. U akciji su rado sudjelovali svi učenici od 1. do 8. razreda, ali i djelat- nici škole. Cilj je akcije bio prikupiti igračke i darovati ih Odjelu pedijatrije Opće bolnice Šibenik. Odaziv je bio velik. Moglo se naći svakojakih igračaka: od autića, lutaka, drvenih igračaka, slagalica, plišanaca do društvenih igara i slikovnica. Osim igračaka koji će olakšati duge bolesničke dane na Odjelu pedijatrije, dio će doniranih igračaka, nadamo se, izmamiti os- mijeh i na licima štićenika Centra za rehabilitaciju u Svetome Filipu i Jakovu. • Katarina Gulam, 7.r. Prošle je školske godine u našem školskom dvorištu „osvanula“ školica. I to ne jedna već dvije. Svi su jedva čekali veliki odmor kako bi mogli zaigrati nešto novo. Dovoljno je samo uzeti kamenčić u ruke i okušati se u skaku- tanju pazeći da se ne stane na označenu crtu. Nadamo se da će se ovoj igri veseliti mnoga djeca. Kakvo je to školsko dvorište bez dječje sreće i smijeha? • Marija Tomkić, 6.r. A što se dogodi kada našim dečkima dosadi naganjati loptu po školskom igralištu? Ne znate? E, tada oni igre na školskom dvorištu zamijene za igre na rivi. Kakve? Recimo, ostima hvataju hobotnice! Rezultat? Hobotnica teška 7 ki- lograma! Tko su ribolovci? Oni su Karlo Dobrović, Stipe Gulam, Toni Livaić i Luka Urem. Bravo, momci! • Katarina Gulam, 7.r. Gdje se igrati? Igrajmo se školice Mjesta za igru Novosti u školskom dvorištu Održana humanitarna akcija prikupljanja igračaka Moja igračka za tvoj osmijeh Lovci na hobotnice dobili smo prekrasan brod moja igračka za tvoj osmijeh nije ovo slučajno, a ni prvi put školicu svi volimo
  • 14.
    A unutra… Domaćini nasdočekuju u glavnoj prostoriji gdje svi sjede za stolovima. Stolovi su manje-više okrugli, a sjediti za takvim sto- lovima znak je jednakosti i tolerancije. Gotovo sve prostorije ukrašene su prekrasnim kreativnim radovima naših malih umjet- nika. Radovima se dive svi koji posjete vrtić, a najponosniji su oni koji ga pohađaju. Novi radovi stižu iz vrijednih ruku vrtićanaca gotovo svaki dan te postaju prepoznatljiv logo Pirovca. Vrijedne ruke Vrtićem odzvanja smijeh i veselje. Upravo obilježavaju Dan jabuka. Sa stropa vise ukrasi u obliku jabuka. Za tu su prigodu zajedno s tetama i kuharicom ispekli kruh i pripremili džem od jabuka. Vrtićanci su vrlo darežljivi i nude nas svojim malim blagom. Kada biste i vi kušali ovu užinu, shvatili biste da je pop- ut one koju bi pripremili Mate i Tomaž, ako ne i bolja. Ali nisu naši domaćini poznati samo po džemu i kruhu. Poznati su i po natječajima na kojima sudjeluju, božićnim sajmovima i brojnim priredbama. Od teta doznajemo kako im u tome često pomažu i strpljivi roditelji koji s puno truda svojim mališanima osiguravaju najljepše kostime. TEMA BROJA: IGRA Igre ima najviše u vrtiću doživljaj jeseni pomažemo našoj kuharici pripremiti zimnicu kutak za igru vrijeme za razmišljenje U posjetu Dječjem vrtiću „Mendula“ Izvana jadac… Dok se približavate pirovačkom dječjem vrtiću „Mendula“, na prvi pogled uopće ga ne biste primijetili. Nadomak vrtića, uočit ćete manje parkiralište, tri zastave i telefonsku govornicu na lijevom boku zgrade. Zaključit ćete da je riječ o vrtiću jedino po mališanima i njihovim roditeljima. Vrtić, na žalost teta Ljubice i Marijane te djece, nema ni dvorište, a kamoli ljuljačku ili tobogan. Na sreću, to je njegova najveća mana. Prostorije se vrtića nalaze u prizemlju smeđe dvokatnice u Zagrebačkoj ulici. Zgradu dijele sa zaposlen- icima Općine Pirovac koji su njihovi prvi susjedi. Iznutra je vrtić vrlo jednostavno organiziran. Sastoji se od blagovaonice s kuhinjom, zahoda i prostorije za igru.
  • 15.
    TEMA BROJA: IGRA MURTELICA/ veljača 2016. 15 najljepše je kad se igramo zajedno Vodeći se spoznajom da je igra djetetov svijet, da mu obli- kuje ideje i prvu stvaralačku preradu realnog svijeta, da je igra učenje, a učenje igra, i mi smo odrasli krenuli u svijet igre, dječji svijet, osmišljavanjem prostora za igru i stvaralaštvo. Dječji vrtić „Mendula“ oduvijek je prostorno malen, ali velik u srcima teta, djece, roditelja, barba i teta koji rade u Općini Pirovac i brinu o svojoj djeci. Nekad je vrtić bio u prizem- lju stare škole, a kad se srušila stara škola i počela graditi nova, vrtić se opet preselio u prizemlje, ali ovaj put u zgradu Općine. Vrtić „Mendula“ uvijek je pun kao šipak (ove je go- dine upisano 40 mališana), a upisujemo djecu kad navrše tri godine. Ponosni smo na svoj mali prostor koji je velik u našim srcima, a vjerujem i u srcima mnogih generacija koji se s radošću sjećaju svojih teta i svih lijepih događaja – od prvih suza do diplome zrelosti pred polazak u školu. Kad barbe i tete iz Općine Pirovac sagrade novi vrtić, bit će svima bolje i ljepše. Imat će sve ono što djeca i njihovi roditelji zaslužuju u 21. stoljeću. A do tada – mi smo mali, al’ smo veliki. • Miranda Paić, ravnateljica vrtića Bilo kuda, igra svuda Ipak, vrtićanci se najviše vole igrati u vrtiću sa svojim pri- jateljima. Jednoglasno nam govore da je igra zabavna sama po sebi, ali da je još zabavnija s prijateljima. Pričaju nam i o dragim igračkama u vrtiću i igrama koje igraju. „Dan i noć i Igre u krugu” su im najdraže. Vole oni boraviti na svježem zraku, a kako nema- ju vlastito dvorište, tete organiziraju šetnje pirovačkim plažama. Na rastanku nam šalju pozdrave, a mi pune pozitivnih doj- mova, shvaćamo da su naši vrtićanci jedna vesela ekipa koja se zabavlja i u vrtiću i izvan njega uz glavni slogan: „Bilo kuda, igra svuda.“ • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Angela Reljica-Kostić, 6.r. Mi smo mali, al’ smo veliki Rekli su nam o vrtiću… Općina Pirovac oduvijek je vodila brigu o najmlađim članovima o čemu svjedoče razni lijepi ostvareni pro- jekti, ali i oni koji će se tek realizirati. Među prvim pokrenutim projektima koji su sve bliže ostvarenju stoji i izgradnja dječjeg vrtića. U ovoj godini planira se završiti ukupna projektna doku- mentacija kako bi se što prije primijenili na europske fondove i ostvarili ovaj vrijedan projekt koji će poboljšati kvalitetu življenja i pružiti djeci predškolsko obrazovanje kakvo i zaslužuju. Drugi projekt na koji smo jako ponosni je i dječji park u samom središtu mjesta. Radi se o već realiziranom projektu, a posebno oduševljenje, kako nas starijih, tako i onih mlađih, izazvao je gusarski brodić postavljen u parku zajedno s novom gumenom podlogom i novim igračkama. Sljedeći projekt, za koji bez lažne skromnosti možemo reći da će biti jedan od važnijih za sve one sportskog duha, izgradnja je višenamjenskog igrališta. Navedeni projekt će se realizirati u ovoj godini, a sredstva su već osigurana Proračunom za 2016. godinu. Svjesni smo problema da Općina Pirovac nema odgovarajući teren za bilo kakvu vrstu sportske aktivnosti, a izgradnjom ovog sportskog terena, tome ćemo napokon stati na kraj. U sklopu budućeg Trga Bezdan, a čija gradnja upravo traje, planira se i izgradnja manjeg dječjeg igrališta koji će upotpuniti sadržaj samog Trga. Ante Čubrić, zamjenik načelnika Novi projekti Općine Pirovac Brinemo o najmlađima
  • 16.
    TEMA BROJA: IGRA 16MURTELICA / veljača 2016. Zamka za roditelje Poznata je činjenica da je vrijeme blag- dana vrijeme najveće potražnje i potrošnje. Prodavaonice su u predblagdansko vrijeme pune kupaca, ali još više skupih stvarčica koje naprosto s polica viču „Kupi me!“ Često ljudi ulaze u prodavaonice i kupuju samo da bi nešto kupili zaraženi groznicom kupovanja. Djecu najčešće mami veličina igračaka, ali ne njezin oblik, tekstura ili smisao. Redovito će poneko dijete i tu ve- liku igračku odbaciti zbog neke još „bolje“ i tako će teško zarađeni novac roditelja još jednom otići u vjetar. A kako svaki dan možemo pronaći neku noviju i moderniju igračku, takvih slučajeva ima dosta. To do- kazuje da i oni najmlađi žele još i još i često odraslima „pjevaju“: „Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil…“ U krugu Živeći u užurbanom i materijalnom svije- tu, svome miljeniku roditelj će nerijetko ku- piti igračku kao nadomjestak ili iskupljenje za ono „Pusti me, nemam vremena, žurim“. Roditelji imaju sve manje i manje vremena, a dječje želje rastu. I tako u krug! Roditelji ostaju bez novaca, a djeca postaju pohlepna. Naravno, na sreću roditelja, postoje i djeca koja ne žele sudjelovati u krugu. Upravo bi takva djeca ostalima trebala biti uzor. To su djeca koja će se radije igrati vani s pri- jateljima, nego roditelje mučiti rečenicom: „Ja bih ovo, ovo i ovo!“ Najprodavanije su brendirane igračke kao što su Frozen, Maša i medvjed, Min- ions (Malci), Doktorica Pliško jer su među djecom vrlo popularni i crtići s tim junac- ima. „Principesa Medolina“ jedina je pro- davaonica igračaka u Pirovcu. Trgovinu vodi gđa Vanja Gulam, majka četvero djece. Prodavaonica radi vrlo uspješno, a gđa je Vanja rekla da ništa ne bi uspjela bez Božje pomoći jer im prodaje raste iz godine u godinu. Osim nas, razgovor s uspješnom mladom poduzetnicom na- javili su i novinari Šibenskog tjednika. Koje se igračke trenutno najviše pro- daju? Najprodavanije su brendirane igračke kao što su Frozen, Maša i medvjed, Min- ions (Malci), Doktorica Pliško jer su među djecom vrlo popularni i crtići s tim junac- ima. Prodaju li se više skupe – kvalitetne ili jeftine – nekvalitetne igračke? 90% igračaka su Disneyjeve igračke, a te su igračke originalne. Ljudi više kupuju takve skuplje igračke jer nije velika razlika u cijeni, a roditelji više vole da im se dijete igra kvalitetnijim igračkama. Vrijeme blagdana - vrijeme trošenja Riječ-dvije s gđom Vanjom Gulam, vlasnicom „Principese Medoline“ Principesa Vanja Pitam se, zašto roditelji ne bi malo usporili i pronašli vremena te sami ili zajedno sa svojim djetetom izradili igračke i uživali u druženju? Vjerujem da će se ple- menitom djetetu takva igračka jednako svidjeti kao i ona skupocjena. Osim toga, takvom ćete igračkom pokazati svome djetetu koliko je ono posebno. Kupiti igračku ili izraditi vlastitu mlada poduzetnica Vanja Gulam
  • 17.
    TEMA BROJA: IGRA MURTELICA/ veljača 2016. 17 Ne znate kako što kvalitetnije iskoristiti vrijeme provedeno s roditeljima?! Evo prijedloga za zajedničko druženje i uživanje u igri! 1. Izrežite platno na željenu veličinu (naš je 2,60 x 1,50 m). 2. Označite rubove i prošijte svaki kraj da u njega možete uvući letvicu. 3. Napravite i jedan „tunel“ na sre- dini s unutarnje strane za još jednu letvicu. 4. Izrežite otvor za prozor na jed- noj bočnoj strani (60 x 50 cm). Za- rubite i prošijte rubove prozora. 5. Sašijte, preokrenite i prišijte dvije trake za prozor. Po želji na vrh prišijte malo čipkice za „kontrine“ (zavjese). 6. Prvih pet koraka šiva mama, a onda nastupaju dječje ruke ukrašavajući šator. Nacrtajte cvjetiće, leptire, ptičice, psa i mačku, a po- tom ih izrežite i prilijepite (sašijte) na šator. Srce napunjeno lavandom objesite na prozor da bude mirisno! 7. Tatu zamolite da vam pronađe tri letvice dužine 1,50 m, dovoljno debele za provlačenje kroz tri „tune- la“. 8. Gornju letvicu zavežite za dva kraja i objesite negdje u sobi, na ter- asi ili u vrtu. 9. Na „pod“ šatora stavite nekoliko jastuka, debelu deku ili mali madrac i zabava može početi! Mi smo našu započeli kolačićima. Kreativni kutak „teacherice“ Karoline Šator Može i ovako I bez djece, odrasli su veliki potrošači. Za vrijeme blagdana primjerice sve češće kupuju gotove kolačiće ne razmišljajući kako su domaći finiji, jeft- iniji i, što je najvažnije, zdraviji. A ako i šalju čestitke, to su one gotove, već na- pisane. Meni je, na primjer, puno draže dobiti jedinstvenu, originalnu čestitku od one koju je dobilo na stotine drugih ljudi. Isto je tako i s igračkama. Pitam se, zašto roditelji ne bi malo usporili i pronašli vremena te sami ili zajedno sa svojim djetetom izradili igračke i uživali u druženju? Vjerujem da će se svakom djetetu takva igračka jednako svidjeti kao i ona skupocjena. Osim toga, takvom ćete igračkom poka- zati svome djetetu koliko je ono poseb- no. I još nešto! Nije ljepota u kupovanju već u samom darivanju. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Ima li igračaka koje se slabo prodaju? Kratko smo u ponudi imali lutke Mon- ster High koje su se slabo prodavale. Mis- lim da roditelji nisu željeli svojoj djeci kupovati igračke bez očiju sa sašivenim ustima. Kada tijekom godine prodate najviše igračaka? Prodaja je vezana za mjesece darivanja, a to je vrijeme Uskrsa i Božića. Većinu igračaka prodajemo preko našeg web shopa u kojem se može naći više od 1500 igračaka. Kupcima nudimo besplatnu uslugu umatanja, a često se u vrećici nađe i igračkica iznenađenja. Ima roditelja koji svoje dijete žele razveseliti svaki mjesec. Naše su cijene pristupačnije negoli u većim trgovinama, a to je upravo naš cilj. • Razgovarala: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. 1. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
  • 18.
    Klađenje i kockanjepojmovi su koji postaju svakodnevica i upropaštavaju živote ljudi svih dobi, a sve češće i adolescenata i mla- dih. Pojmom kockanja označujemo igre na sreću, odnosno skup raznovrsnih igara usmjerenih na veći novčani dobitak. Kockaju zbog sreće Danas su igre na sreću u svijetu i kod nas vrlo raširene. Prema nekim procjen- ama više od milijun Hrvata na neki način prakticira igre u kojima bi povećali svoj novčani ulog. Zašto igraju? Zbog sreće, složit će se mnogi. A sreća? Sreća izaziva zadovoljstvo. Znanstvenici su otkrili da sretni trenutci izazivaju stvaranje dopa- mina – hormona sreće. A sreća je ujedno i osnovni motivacijski čimbenik sveukupne životne djelatnosti. No, sreću izaziva samo dobitak. Gubitak novaca vodi u zaduženja. Potreba da se veseli dobitku uvodi igrača u zanemarivanje brige za obitelj i posao. Počinje laganje. Slijedi krađa i kriminal, a igrač postaje ovisnik. Ovisnost o kockanju Istraživanja su pokazala da klađenje može prerasti u ovisnost, u kojem je slučaju osoba ovisna o aktivnosti koja proizvodi iste učinke kao i droga. Ovisnik, unatoč spoznaji o tome da mu klađenje donosi štetu, nastavlja s tom aktivnošću i uvjerava sam sebe da će velikim dobit- kom i pokrivanjem dugova prekinuti s klađenjem. Neki se ljudi klade da se opuste i zabave, dok za većinu klađenje može postati veliki problem. Problematični (patološki) kockari i kladioničari ne mogu odoljeti kockanju/klađenju bez obzira na to gube li ili dobivaju. Liječnici savjetuju da, ukoliko simptomi patološkog kockanja/ klađenja budu uočeni, treba pomoći ovis- niku da sam uvidi svoju ovisnost, prihvati odgovornost za posljedice te da ih se ne osuđuje. U potrazi za odgovorima Na putu do škole svakoga jutra prolazi- mo pored jedine pirovačke kladionice koja se nalazi u istoj ulici u kojoj je smještena i naša škola (Ne zvuči baš edukativno, zar ne?), a ispred koje često zateknemo i nje- zine posjetitelje. U potrazi za odgovorima o dobnoj skupini najvjernijih posjetitelja, „kucam“ zajedno s Lukom iz sedmog raz- reda na vrata kladionice. „Maloljetnici u kladionici nemaju što raditi. Nemojte se niti truditi pokušavajući prijeći ovaj prag!“ dočekuje nas odlučnim riječima zaposlen- ica Antonia. Srećom, prije nego što nas je potjerala, objasnili smo joj da se nismo došli kladiti. Smatra da je klađenje ovis- nost koja se može izliječiti jer „čovjek koje- mu je toliko dosadno da cijeli dan provodi kockajući i kladeći se, zasigurno nema pa- metnijega posla, a svoju će ovisnost riješiti tako što će se zaposliti“, kazala je ona. Poz- dravila nas je riječima: „Vidimo se nakon vašeg maturalnog plesa, tada ćete oboje biti punoljetni i moći ćete se kladiti!“ Za- datak baš i nismo obavili bog zna kako, ali Antonia iz naše priče ulijeva nadu da će se i ostali maloljetnici u Lijepoj Našoj licem u lice suočiti s nekom Antoniom. Igranje ne mora biti ovisnost Ipak, igranje igara na sreću ne mora nužno stvarati ovisnost. Dapače, brojni su oni koji primjerice u kladionicu „za- vire“ jednom mjesečno ili uplate Bingo listić svakog četvrtka. Velika većina Hrvata ponedjeljkom u 21.00 sat pred malim TV ekranima stišće svoj Bingo listić nadajući se da je dobitan. Bingo danas igraju i mladi i oni nešto stariji. Iz prve ruke mogu pot- vrditi da su za moju baku Mariju (61) i djeda Antuna (65) zvuci uvodne špice omiljene emisije melem za njihove uši, a životni entuzijazam na vrhuncu. „Svakog drugog četvrtka kada se vraćam iz trgov- ine, kupim jedan Loto i jedan Bingo listić. Veselim se igri. Tko zna, možda mi baš taj donese sreću!“ priča sva razdragana moja baka. „Do sada nismo osvojili nikakav ve- liki novčani dobitak“, nadodaje djed An- tun, „većinom su to bili manji iznosi od 5 do 150 kuna.“ „I ne odustajemo! Nadamo se i dalje da će nam igre na sreću donijeti sreću!“ kazuju smijući se u glas. • Klara Vendl, 8.r. • Strip: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. TEMA BROJA: IGRA 18 MURTELICA / veljača 2016. Donose li igre na sreću doista sreću? Zamka ili samo zabava
  • 19.
    MURTELICA / veljača2016. 19 TEMA BROJA: IGRA Tko voli video igre u našoj školi? Fanovi video igrica Igrice su zanimljive, kreativne i edukativne. One potiču pamćenje, razvijaju inteli- genciju i istraživački duh. Uz njih učimo prihvatiti vlastiti neuspjeh i snalaziti se u novim situacijama. S druge strane, oprez! Mogu potaknuti agresiju, izazvati depresiju i pretilost. Mogu dovesti do ovisnosti o računalima jer ne možeš prestati igrati. Zbog njih si često pospan, svadljiv i plačljiv, a možeš i popustiti u učenju i skupiti loše ocjene. Mi djeca trebamo imati mjeru, a odrasli trebaju nadzirati igranje igrica kao i korištenje računala. Info Gamer Reboot u Zagre- bu je najveći sajam video igara u jugoistočnoj Europi. U pet dana od 11. do 15.studenog posjetilo ga je nekoliko tisuća ljudi, a među njima i ja. Predstavljene su najnovije igrice: sportske: Fifa 16, Pro evolution soccer 16, Pes 2016, NBA 2 u 14 akcijske: Call of duty, Star wars: Battlefront, Fallout 4, Grand theft Auto Five kreativne: Minecrafr: Story mode, Don´t starve horor: Soma, Dying light, Five night´s at Freddy´s 4. Meni je najdraža igrica Call of Duty. Igrao sam je s trojicom prijatelja. Tim- ski rad. Ova igrica, moram prizna- ti, nije kreativna niti edukativna... Malko je... agre... ratoborna... Zbog najmlađih učenika ne bih detaljno opisivao što je potrebno napraviti za pobjedu. Ukoliko vas baš jakoooo za- nima posjetite moj youtube kanal Cucko FJS. Vidjet ćete kako uz ovu igricu sati jure kao sekunde. Ipak, ne preporuča se djeci mlađoj od 11 go- dina! Ostali oprez! Pazite da vas ne obuzme! Franko Jan Selman, 5.r. Pazite da vas ne obuzme Unatoč zabranama Prvi put sam igrao video igru s pet go- dina kada je moj bratić dobio play sta- tion. Imao je samo jednu nogometnu igricu. Za dvije godine bratić je imao skoro sve igrice: i ratne, i nogometne… Kad bi došao k nama, igrali bismo igrice po cijeli dan. Dovodio bih prijatelje, sus- jede i ostalu rodbinu. U našoj su se kući igrale samo igrice, osim ako ne bismo bili u kazni. Mama bi ponekad izgubila živce te stricu rekla da više ništa ne don- osi. Nešto poslije, tata je na poslu dobio ogroman mobitel i brat i ja smo ponovno igrali igrice. Onda smo dobili zajedničko računalo. U početku računalo nije imalo zaporku, no jednoga smo dana pretjerali i mama je stavila zaporke i na računalo i na mobitel. Mogli smo dnevno samo tride- set minuta igrati igrice. No, na play sta- tion nije mogla utjecati. Moj bratić sada ima novi X BOX 360, a ja ću u 5. razredu dobiti svoj vlastiti mobitel. Vid Urem, 4.r. Biram igrice! Odmalena volim igrati video igrice. Ponekad imam problema sa sestrom zbog igrica. Najdraže su mi igrice Boom Beach, World of Tanks i Growtopia. Te igrice mogu igrati i po tri sata dnevno. Kada bih trebao birati između druženja s prijatelji- ma na igralištu ili igranja igrica, izabrao bih igrice. Antonio Vendl, 7.r. Dok pada kiša Igram nekoliko igrica na svojoj kon- zoli koja se zove Nintendo Wii. Konzo- lu sam dobio za Božić prije tri godine. Na njoj igram Wii Sports i Wii Party. U Wii Sportsu su igrice poput tenisa, boksa, golfa. Ponekad igram malo duže, no najčešće imam ograničeno vrijeme, a to je otprilike sat vremena. Najviše volim igrati igrice kad vani pada kiša. Adrian Begić, 7.r. Počeo sam igrati u vrtiću Moja je prva igrica bila World of War- craft. Počeo sam je igrati još u vrtiću, a stariji mi je brat pokazao kako se igra. Igrica je vrlo zanimljiva. Bit je igrice napraviti svog heroja i s njim prelaziti misije. Najprije se uđe na server gdje se nalaze likovi koje igram. Volim igrati vilenjake, patuljke, vukodlake, orkove… Lik je vukodlaka druid koji može mijen- jati oblike i postati tigar, medvjed, jelen. U igrici postoji jedan veliki svijet koji se zove Azeroth, a u njemu dva kontinenta. Lik možeš dignuti najviše do 100 razine. Još igram The Sims, Heroes 3, Fifa 14, Taken 6… Ðino Trošić, 8.r. • Pripremio Franko Jan Selman, 5.r.
  • 20.
    J este li ikadrazmišljali o tome da su i naši učitelji nekad bili djeca? Možete li ih zamisliti kako trčkaraju naokolo i igraju se? Možete li uopće vjerovati da su bili djeca? Mislim da ne možete. Za- pravo, kako tko. No, to sada nije ni važno. Važno je to da vam mi možemo pomoći pri maštanju… Igre na otvorenom „Sjećanja naviru. Djetinjstvo iz snova. Moje“, započela je sa sjetom ravnateljica. „Novonastalo naselje Jankolovica, u sklopu Poljoprivrednog dobra Vrana, u svoje je okrilje primilo više obitelji čiji su članovi tu dobili posao. Kao trogodišnja djevojčica, odmah sam počela pohađati dječji vrtić. Nas tridesetak dočekala je teta Slavica. Nismo voljeli vikende jer vrtić tada nije ra- dio. Male sjedalice, stolići, ormarići pleteni od pruća – dar pletarske radionice; svježe mlijeko – dar mljekare; kruh ispod peke i slatki kruščići ( još im osjećam miris) – dar pekare; tek pokupljena kokošja i tučja jaja – dar iz peradarnika; ogromni komadi žutog sira – dar Ujedinjenih naroda; sezonsko smo voće u izobilju jeli kao desert nakon toplo pripremljenog ručka spravljenog od puno šarolikog povrća – dar poljoprivredne zadruge. Igračke nismo dobivali na dar“, brzo je nadodala ravnateljica i nastavila, „izrađivale su ih spretne ruke naše tete Slavice, a kasnije i mi sami. Lutke različitih veličina i oblika od ostataka tkanine, kišobrančiće od plu- ta, čačkalica i raznobo- jnih ostataka vune, lopte od kože i krpe. Sva- kodnevne igre na otvorenom bile su oslobođene straha od automo- bila i gužvi. Preska- kali smo konop, igrali se skrivača, graničara, rumeni smo trčali do iznemoglosti, a strunjače su nam bile debela zelena pokošena trava. Igrali smo tane (nalik na današnje školice), zamrznute slike, pilje (ubacivanje kamenčića među prste), hula-hop, oduzi- manje zemlje (uz pomoć štapa i lopte) i još puno toga. Danas je bivša zgrada vrtića oronula, ali su sjećanja na njega i prijateljstva tada stečena, vječna“, zaključila je smiješeći se. Kraljevstvo princeze Karoline „Bezbrižne igre na Rudini, na Novoj i Staroj rivi ispunjavale su moje djetin- jstvo. Trčali smo uskim kamenitim TEMA BROJA: IGRA 20 MURTELICA / veljača 2016. Ovako su se igrale naše učiteljice i učitelji Djetinjstvo iz snova kolut imam i prijevoz imam - djevojčica Karolina smiješak djevojčice Maje djevojčica Marijana na triciklu
  • 21.
    TEMA BROJA: IGRA MURTELICA/ veljača 2015. 21 uličicama, skrivali se, tražili se. Svaka je kuća imala i puno domaćih životinja pa su i one bile dio naših igara. Najdraže mi se bilo igrati na brodu i oko njega. Uživala sam loviti ribu zajedno sa svojom sestrom“, uživala je „teach- erica“ u svojoj priči. „More bi nam u plićak donijelo i razne igračke pa smo ih maštovito oživljavale gradeći kućice i šatore, a od mora, zemlje i kamenčića pravile smo zidine nekih davnih kraljevstava. Za burnih i kišnih dana svoj dvorac bismo presel- ili u kuću. Palac, moja kuća, tada je stvarno za mene bio prostrani dvorac koji smo Tončica, Alda, Željko i ja istraživali i vladali svaki u svom malom kutu. Bilo je tu i malih bitaka, npr. ‘Tko prođe ovu crtu,…’ u kojima bi obično pobjeđivala moja sestra. Jako sam voljela svoje kaletice i trčkaranje od jedne do druge bake po nekom poslu jer je i to za mene bila igra. S prijateljicom Nevenom popela bih se na prvi dio našeg kampanela i onda bismo zvonile na popodnevnu misu kad bi njezin otac zvonar bio zauzet. Kako smo bile lagane, zvono bi nas u svakom trenut- ku povuklo prema gore i tako smo ‘letile’ gore-dolje nekoliko minuta“, smijala se „teacherica“. „Igra se kasnije nastavila šivanjem haljinica za lutkice pa suknje za mene te odjeće i igračaka za moju djecu. I danas šivam igračke, jastučiće, brodiće, ribice i ostale morske stvari i jako sam sretna jer znam da moja igra traje i svaki put kad prođem kroz Vrasela prema rivi, ja sam princeza koja ulazi u svoju bajku, u svoj stari Pirovac.“ Godine Winnetoua „Moje sjećanje na djetinjstvo i igračke ko- jima sam se igrao počinju u ranim sedam- desetima. Sjećam se da smo se tih godina snalazili kao djeca i imali bujnu maštu. Tih godina nije bilo prodavaonica igračkama već smo ih sami pravili“, započeo je učitelj Mladen. „Bile su to godine Winnetoua (indijanski poglavica Apača) pa smo rado pravili puške, lukove i strijele i igrali se po naselju. Kupovali smo sladoled koji je bio u obliku nogometne lopte. Koristili smo te plastične loptice i igrali njima no- gomet, a poslije smo ih punili pijeskom pa smo se njima i boćali. Kupovali smo sličice igrača koje su tada bile hit. Njima smo se igrali kao i današnja djeca. Kupovali smo i malene staklene figurice, tj. ‘klikere’ (pi- kule) na kioscima. Pripadam generaciji koja je više uživala u igrama vani, u prirodi. Bili smo veseli i radosni u tim igrama i nadam se da ih i moji prijatelji pamte.“ Stalno u pokretu „Već i sama pomisao na bezbrižne dane djetinjstva izmami mi osmijeh na lice“, raznježeno će učiteljica Maja. „To su bila ona ‘bolja vremena’ kad sam sve svoje slo- bodno vrijeme provodila u igri. U ulici nas je bilo desetak mojih godina i družili smo se uglavnom vani i stalno u pokretu. Kao najdražu igru pamtim gumi-gumi. U tome nisam imala konkurenciju, mogla sam preskočiti i ‘velika nebesa’“, pohvalila se učiteljica. „U do- broj smo formi bili i zbog igre graničara, boja, lovice, skrivača, nogometa, badmintona… rijet- ko smo sjedili na mjestu, jedino kad bismo igrali država-grad ili kartali, ali i takve smo igre igrali na ulici. Po kućama i sobama smo se malo zadržavali. A igračke? Nije ih bilo puno, sigurno ne ovoliko koliko ih imaju današnja djeca. Dobivali smo ih za neke posebne prilike. Kao najdraže pamtim lutkice koje mi je mama darovala za rođendan. Bilo ih je šest i zahvaljujući njima, usavršila sam svoje šivačke i krojačke vještine. Svaku krpicu sam pretvarala u haljinu, suknju, šal… I danas stoje u posebnoj kutiji kod roditelja, a najviše im se veseli moja kći. Tko zna, možda će i ona o njima pisati kao o najdražoj uspomeni iz djetinjstva“, nadometnula je učiteljica. Vožnja triciklom prava je uživancija „Bila su to lijepa vremena u kojima nis- mo mislili ni o čemu drugom, osim kako ćemo se igrati“, rekla je učiteljica Marijana. „Sjećam se beba, kako smo zvali lutke, i to onih koje mi je ujo nosio iz Nizozemske. Rado bih ih slagala po kauču. Među njima najposebnija je bila beba crnkinja u svijet- loplavoj haljini. Mislim da sličnu takvoj mojoj nije nitko imao. Vožnja je triciklom bila prava uživancija. Beba i tricikla se najviše sjećam iz ranoga djetinjstva. Kako smo rasli, rasle su i naše obaveze, a igra je postala drukčija. U osnovnoj smo se školi na ulici igrali skrivača i između ‘dvi’ vatre. Prije nastave i za vrijeme velikog odmora djevojčice su redovito igrale ‘na lastig’ koji su svi voljeli, a igru su pratile i smiješne pjesmice. Poneke se i danas sjetim“, završila je svoje sjećanje učiteljica Marijana. Pripremila Marija Tomkić, 6.r. Fotografije iz obiteljskog albuma dječak Mladen djevojčica Mirjana (prva lijevo)
  • 22.
    Z animalo me kakosu se igrali naši stari pa sam krenuo u malo istraživanje. Najprije sam razgovarao s mojom bakom Marijom Dobrović, a poslije su nam se pridružili barba Frane Dobrović i supružnici – teta Ana i barba Branko Čubrić. Razgovarajući s njima, doznao sam kako su uživali u svom svijetu igre i koliko im je ona značila. Evo što sam doznao o igrama koje su se igrale polovinom prošloga stoljeća. Na kantune Jedna se grupa djece na- lazila na „kantunu“ (uglu) kuće, a druga grupa na kraju ulice na „kantunu“ druge kuće. Igru su nadgledala tri sudca koji bi dali znak i svaka je grupa trčala kroz druge ulice kako bi prva došla do suprotnog „kantuna“. Pakoške/Klencalice Pakoške ili kasnije poznatije pod nazivom klencalice slične su današnjoj školici, samo što se kamenčić poskakujući (klencajući) na jednoj nozi gurkao nogom u novo polje. Kamen nije smio stati na crtu ili prijeći u drugo polje. Trepeši i trekanoči Igra je bila omiljena među dječacima. Nekolicina bi dječaka svojim tijelima „napravila most“. Drugi su dječaci skakali na „most“ (kao što danas preskakuju kozlić ) i uzvikivali “trepeši i trekanoči”. Morali su ostati sjediti, ali tako da im se pridruži što više igrača. „Most“ je trebao izdržati što dulje. Na vrteno Vrteno je 10 cm dugačak štap zašiljen s jedne i s druge strane. Na zemlji se nacrta krug. Jedan se kraj vrteno udari malom das- kom da odskoči, a onda se u zraku udara prema krugu. Ne smije se dotaknuti rukom, nego ga drugi igrač mora vratiti istim udarcem natrag. Pobjednik je onaj čije je vrteno palo u krug. Krasti zemlju Na zemlji se nacrta veliki krug. Igrač stoji izvan kruga i kraćim štapićem mora „ukrasti“ zemlju iz kruga izvijajući se, ali tako da ne upadne u krug i ne oslanja se ni na što. Pobjednik je onaj koji je zacrtao više zemlje. Nogomet na krpeš Stara čarapa bi se na- punila istrošenim krpama, zavezala i dečki bi igrali nogomet. Varoš i selo Pirovac je bio „po- dijeljen“ na varoš i selo. Dečki su se međusobno „dobacivali“ kamenjem, a poneko se vratio kući raz- bijene glave jer bi momci iz sela pjevali: „Varošanci, čuci,/ drš´te žabu u ruci/ kad van žaba kvrkne,/ onda van se smrkne./ Kad van žaba stane,/ onda van se svane.“ Pucanje na ključ Veliki ključ od konobe napunio bi se fosforom od šibica, a u to bi se umetnula velika „brukva“ (čavao) koja bi se zavezala špagom na drugi kraj ključa. Snažno bi se lupnulo o zid da pukne što jače. Skakanje u more Ljeti se natjecalo u skakanju na glavu, uštap (na noge) i u „sklu- bac“ (bomba). Rijetki su dobro skakali na glavu (kao nono Frane). Trebalo je skroz ispružiti tijelo, ruke i noge pa skočiti tako da iz mora prije izađu ruke nego što noge dotaknu površinu. TEMA BROJA: IGRA 22 MURTELICA / veljača 2016. Kako su se igrali naši stariji sumještani Igre naših starih Među djecom su bile omiljene i brojalice. Oj, dupine Dupini su bili svakodnevni gosti u ljetnim mjesec- ima pa bi djeca na rivi gledala i pjevala: „Oj, dupine, jarče/ što ti kapa skače?/ Rekla su ti dičina/ da si prava vrčina.“ Avionu, dođi doli Avioni nisu bili toliko česti kao dupini pa su svi „trčali“ za avionom i vikali: „Avionu, dođi doli, evo ti šaku soli.“ • Istražio Karlo Dobrović, 5.r. • Ilustrirala Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. igra Pakoške/Klencalice
  • 23.
    MURTELICA / veljača2016. 23 TEMA BROJA: IGRA I ako je teta Zorka Barić završila samo jedan razred osnovne škole, poznata je po svo- joj kreativnosti. Ispred kuće tete Zorke gledam predmete kojima je ukrasila ulaz. Unu- tra me dočekuje veselo društvo lut- kica, anđela, raznih životinja - baš kao u muzeju igračaka. Djetinjstvo Kako ste se igrali kao dijete? Igrali smo se kamenčićima i priskakali konac koji smo preli. U kući smo se igrali tako da smo gađali mendule. Promašena mendula išla je drugome igraču. Jeste li imali puno prijatelja za igru? Jesan. Moja mati imala je nas sed- mero, a u ulici je bilo ukupno dvadeset i sedmero dice. Dvadeset ženski i sedan muški. Jesu li Vam roditelji branili igrati se? Jesu, onda se malo igralo, posakrito – da ne vidu mati i otac. A kad bi se igrali, smotali bi malo krpic u buću i štrljali okolo. Moja je mati bila šnajderica pa smo imali krpica, samo kad se nešto rasparalo, morali smo tin krpan pokriti buže. Nas je bilo puno u kući ka i naši buž na robi. A onda sa 8 godin san već bila curica i igranje više nije bilo za me. Imali smo ovce pa smo po danu ja i ses- tra čuvali naših 300 ovac, a po noći smo muzle, davale malin janjcima isti. Kad bi bile jake zime, sa suvih stabal smo sku- pljali što se moglo da blago naranimo. Sa 13 godin san sa svojin ocen pošla iz Dubrave do Pirovca i sa Čunčinoga zida nosila balu diteline za moje janjce da ne krepaju od gladi. Po velikomu snigu san to na sebi nosila natrag u Dubravu, a na nogan san imala stričeve postole. Kad bi zakoračila, postol bi mi osta u snigu. Početak stvaranja Kako ste počeli izrađivati igračke? Prije 8 godin san pala i čudo se ozlidila. Moji su mislili da me više nema, čak mi je bija i svećenik dati bolesničko pomaza- nje. Trpila san velike bolove godinu dana i jedan dan se zavitovala - Isuse, pročitati ću cilu Bibliju (a ne čitan dobro, slovkan), pomozi mi da opet krenen! I pročitala san je – od sičnja do Uskrsa. I onda se u meni ništo otvorilo, ništo ka Božji dar, počela san raditi bebe. Sitila san se svoje mlados- ti, napravila svoju mater, braću… Jedno ste vrijeme radili i u gipsu. Kako? Jesan. Dok san još bila nepokretna, samo san mogla siditi, zamolila san sina da mi donese gips. Gips san stavila na pladanj, dodala malo vode i polako obrađivala nožen. Napravila san moga muža Marčela kako je ono bija iša u Australiju. Napravila san i sebe kako ga pratin, ali napravila san sebi lipu robu, da i ja buden gospoja! Kad san malo ozdravila, počela san raditi beštije – konje, zecove, janjce… Načinila san i nekoliko kipova - sv. Roka, Blaženog Stepinca. Je li to zahtjevno? Nije. Jačan orga- nizam, ali i mozak. Dok san bolovala, to me je spasilo. Što više radiš, to više i moreš. Od vune moren napraviti sve što zamislin – od čarapa za narodnu nošnju, džempera, šešira... To me smiruje. Često se pi- tan „Oklen mi ovo?“. Prije 5 godin su me zvali u vašu školu da im pomognen oko vune. Tamo san naučila tehniku filcanja. To mi se toliko svidilo i napravila san puno kućica, ljudi, riba, tičica. Vodilja kroz život Koliko vremena provodite u radu? Kako kad. Nekad uru, nekad manje. Kad san bila bolesna, nisan mogla puno. Nekad radin i noću kad ne moren spavati. Rad me ne zamara, već mi daje volju i zdravlje. Moja terapija je krunica uz koju svako jutro na Hrvatskom katoličkom rad- iju u 5 i po započinjen svoj dan. Što Vam je najdraže što ste napravili? Puno san toga napravila i sve mi je dra- go. Možda ipak kipovi svataca. Prave mi društvo. Koja Vam je najdraža tehnika? Filcanje. To mogu raditi dan i noć. Tom tehnikom moren sve napraviti. Izrađujete li igračke još uvijek? Stvarno volin igranje s vunon, koncen i ostalin materijalima koje mi dođu pod ruku. Dok stvaran, vidin svitlo koje me vodi naprid. Ne mogu pristati raditi, ali kad me počne boliti, pobignem sama od sebe – okrenen glavu, maknen i sakrijen od svoji očiju moje filcanje, pletenje oli vezenje. Kad mi se bol smiri, opet nađen moj „lik za život“ i tako svaki dan. Razgovarala i fotografirala Angela Reljica-Kostić, 6.r. Lik za život Razgovor s tetom Zorkom Barić, samoukom umjetnicom lutkica Zorka (lipa gospoja) sa svojim Marčelom teta Zorka i lutkica Zorka Kad mi se bol smiri, opet nađen moj „lik za život“ i tako svaki dan.
  • 24.
    S igurno znate zaigračke poput Bar- bie, aviona na daljinski ili lutke koja govori, a radi i ostalo. No, kladim se da nikad niste čuli za špulicu ili pikule. Da su djeca nekada morala biti dosjetljivi- ja od nas, uvjerila sam se razgovarajući sa svojim ukućanima koji su se za moje malo istraživanje i sami prisjetili čarobnih dana djetinjstva. „Ako smo se željeli igrati, morali smo sami sebi izraditi igračke“, rekao je moj djed. Tako je, primjerice, nastala špulica koja je bila omiljena u djetinjstvu moga djeda koji je odrastao u Zagorju. Igračku su izradili od špule (drveni valjak na koji se namotava konac) i pokretali ga uz pomoć sile gumice. Ta je igračka bila prototip današnjeg buldoždera na daljinski. Njome su se igrali dječaci dok su se djevojčice radije igrale gumi-gumija (što se i danas igra) ili mikada. Mikado je igra s drvenim štapićima u različitim bo- jama, a svaka je boja nosila različiti broj bodova. Cilj je igre bio skupiti najveći broj bodova izvlačenjem štapića, ali tako da se ne dotaknu dru- gi štapići. Djevojčice su rado šivale odjeću lutkama i igrale igru puckanja. Puckanje je igra pikulama za koju je bila potrebna spretnost. Dječaci su voljeli igrati nogomet, košarku ili rukomet. Omiljena im je igračka bila praćka kojom su gađali sve živo i neživo. Igrali su se drvenim avionima te izrađivali vlastite figurice od grančica, kestenja, žirova, lišća. Plišanci su bili popularni i kod jednih i dru- gih. U nešto novije vrijeme djevojčice su se počele igrati plastičnim lutkama i malim porculanskim ili drvenim figuricama koje su živjele u drvenim kućicama. Dječaci su se igrali metalnim vlakovima koji su prola- zili prugama pored drvenih stabala, kućica i kolodvora. Bile su tu i metalne ili plastične figurice vojnika ili običnih ljudi. Postojale su i lego kockice, no one su bile dvaput veće nego današnje. Djevojčice su sve više čitale bogato ilustrirane knjige i slikovnice, a drvene su konjiće podjednako voljeli i dječaci i djevojčice kao i zvrkove (drvene igračke koje se okreću i pri tome stvaraju šarenilo boja) koji su bivali ljepši i šareniji. Vrlo su popularne igračke bile i glazbene kutijice na kojima su najčešće bili naslikani motivi krajolika ili Božića, a ispuštale su melodije poput „Za Elizu“, uspavanke ili božićne melodije. • Istražila: Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. TEMA BROJA: IGRA 24 MURTELICA / veljača 2016. …da je Barbie najpoznatija i najproda- vanija lutka na svijetu koja je proslavila 56.rođendan, a dobila je ime po djevojčici Barbari čiji je otac bio suosnivač tvrtke Met- tel, a kojemu je supruga dala ideju za lutku vidjevši svoju kći kako se igra papirnatim lutkama dajući im uloge odraslih? U početku je Barbie nosila rep i crno-bijeli kostim. Da- nas ima preko 40 kućnih ljubimaca, široku ponudu auta, prikolica i džipova, pa čak up- ravlja i zrakoplovom… … da priča o LEGO kockicama započinje u Danskoj još 1947. godine? Osnivač je Ole Kirk Christiansen koji je izmislio ime LEGO kao kombinaciju danskih riječi leg i godt što znači „lijepo se igraj“. … da je plišani medo dobio ime Teddy bear prema američkom predsjedniku Theodoreu Rooseveltu uz kojega se vezivala anegdota o tome kako je u lovu poštedio mladunče medvjeda? Medvjedići su se izrađivali od pliša ili drugog tekstila, a punili krpom, stiroporom… … da su mnoge igračke izrađene prema crtićima: Frozen (Snježno kraljevstvo), Minionsi (Malci), Cars (Auti), Disney Princess, Toy Story (Priča o igračkama)? … da se puzlle pripisuju londonskom kartografu Johnu Spilsburyju oko 1760. go- dine? U početku se slika crtala na ravnu površinu i zatim izrezivala pilom, a danas se puzlle izrađuju od kartona. Svaka slika može poslužiti za izradu, pa tako neke radi- onice izrađuju puzzle od osobnih fotografija naručitelja. • Istražila: Antea Čubrić, 5.r. Znate li… plišanci - omiljene igračke svih generacija dječaci su voljeli pikule drvene su igračke bile cijenjene Čime se igralo nekada Stare igračke
  • 25.
    PODLISTAK NAJMLAĐIH MURTELICA /veljača 2016. 25 Zoe Vukman, 4.r. / tehnika: flomaster MURTELIĆI
  • 26.
    PODLISTAK NAJMLAĐIH 26 MURTELICA/ veljača 2016. Princeza Jednom je živjela princeza, a zvala se Veronika. Živjela je s ocem i majkom. Jednoga je dana došao zmaj. Kralj je pozvao svoje vitezove. Zmaj je bio jak i uzeo princezu. Vitezovi nisu uspjeli i kralj je bio tužan. On se trudi spasiti princezu, ali ne zna kako. Kralj je poslao najboljeg princa, a zvao se Noa. Išao je s braćom. Išao je, išao, išao i došao. Vidio je zmaja. Borili su se. Princ Noa pobijedio je zmaja, spasio princezu. Vjenčali su se i poljubili. I kraj priče! Noa Petrović Čubrić, 2. r. Zračni tramvaj Moj tramvaj voli letjeti. Vozi po oblacima. Ima krila poput aviona. Brz je kao munja i nevidljiv poput vjetra. Moj je tramvaj bolji od svih ostalih tramvaja na svijetu. Antonio Barić, 2. r. Ljubav - Dobro jutro – pozdravljam more. - Dobro jutro, ljepotice krasnoga lica – odgovara mi. - Ti si princ svijeta s prekrasnim plavim očima i mekanim poljupcem – kažem mu. - Dragocjen si kao sjajan biser. - Volim te – prošapće more i dotakne me svojim modrim valom. Tina Kartelo, 3. r. Posjet dobre vile Obećala mi je da će me posjetiti 2. prosinca. Pričekao sam je u sobi. Ispričao sam joj kako sam pomogao prijatelju oko zadaće. Bilo joj je drago. Rekla mi je da sam dobar i da se dobra djela uvijek do- brim vraćaju. Ja joj vjerujem. Marko Troskot, 2. r. Pas – prijatelj u nevolji Jednog dana u našu školu došao je pas koji spašava ljude. Sličio je na vuka – bio je crn, lijep i imao je šiljaste uši. Učiteljica se sakrila iza auta, a on ju je našao u jed- noj sekundi. Pas je najbolji prijatelj u nevolji! Nino Sovilj Čubrić, 3. r. (drugonagrađeni rad u kat- egoriji literarnih radova učenika od 1. do 4. r. OŠ na natječaju DUSZ-a) Mare Erak, 1.r. / tehnika: akvarel Lorena Josić, 3.r. / tehnika: kolaž
  • 27.
    PODLISTAK NAJMLAĐIH MURTELICA /veljača 2016. 27 Prvo ljubavno pismo Draga moja ljubavi! Volio bih da se češće vidimo. Svaki put kad prođeš pokraj mene, ja se zacrvenim. A Ti? Kad bi došla do mene, mi bismo se igrali, za- bavljali, družili. Ti bi bila moje sunce, a ja Tvoj mjesec. Bila bi moje more, a ja Tvoj pijesak. Ja bih Ti bio najbolji dečko, a Ti najbolja cura. Volim Te iz sveg srca. Tvoj Kristian Kristian Franjić, 4.r. Lopta Lopta je moja najdraža igračka. Zbog te lopte moram se stalno penjati preko zida. Ali, ne ljutim se. Zbog nje dosada postaje „cool“. Zahvaljujući njoj, ljutnja postaje igra. Luka Čubrić, 3. r. Moj pas Reks Jednom sam išao sa svojim psom Reksom na planinu Dinaru. Pen- jali smo se prema vrhu, a oko nas su šetali turisti. Odjednom sam osjetio potres. Kamenje se počelo odronjavati prema turistima. Reks i ja smo se spustili da im pomognemo. Brzo sam nazvao 112. Prije nego što su spasitelji došli, Reks ih je nanjušio i pokazao im gdje smo. Kad su nas izvukli, svi su hvalili mog psa. Predložili su mi da im ga dam. Htjeli su ga izdresirati za traženje ljudi. Bojao sam se. Nisam htio da mi ga uzmu. A onda me Reks pogledao i stavio šapu na moju ruku. Kao da je sve razumio. Zadržao sam suze u očima i rekao da ću im ga dati, samo neka budu dobri prema njemu. Na kraju je Reks postao pravi pas tragač. Čak je završio i u novina- ma. Bio sam ponosan na njega. Za mene je on najbolji pas na svijetu. Dario Baus, 3. r. Toni Gulam, 2.r. / tehnika: kolaž Clea Livaić 1.r . / tehnika: akvarel Iva Begic, 2.r. / tehnika: kolaž Došla je zima Zima je neprimjetno pomakla jesen iz moga sela i zavlada- la čitavim krajem. Burom ju je otpuhala. Zaledila je lokve ispred moje kuće i otjerala ptice koje sam hranio. Po stablima je prosula pahulje i obradovala djecu. Matija Vlahov, 4. r.
  • 28.
    PODLISTAK NAJMLAĐIH 28 MURTELICA/ veljača 2016. Na pokladni je utorak u našoj školi bilo veselo. Zamis- lite – u školu su umjesto učenika stigle maškare i zav- ladale školom. Mačke su grebale i mijaukale, princeze šetale u dugim haljinama, vojnici marširali, Pipi Duga Čarapa je skakutala školom, junaci spašavali dame u nevolji, a vampiri prijetili zubima. Kada bi barem ovako bilo nekoliko puta na godinu! • Nika Erak, 4. r. Akcija čišćenja na plaži Lolić Šareni cvijet za ljepši svijet U lipnju 2015. godine sudjelovali smo u prikupljanju smeća na plaži Lolić povodom podizanja Plave zastave. Ak- ciju je organizirala TZ Pirovac i OŠ Pirovac pod nazivom „Šareni cvijet za ljepši svijet“. Cilj je akcije bio naučiti važnost očuvanja prirode i njezinih ljepota. Skupili smo puno smeća i očistili plažu, a potom smo posadili boro- ve. Dobili smo sokove i sladoled i zabavili se. Bilo nam je odlično. • Matija Vlahov, 4. r. Obilježili smo pokladni utorak M a š k a r e zavladale školom vrijedne ruke naših najmlađih mačke i dalje prijete, ali zato dame ostaju - dame Tko je ova maca ? Pipi uvijek svi vole mi smo crne, noćne mace
  • 29.
    MEĐU NAMA MURTELICA /veljača 2016. 29 Ja sam majka Palčića. To je jako dramatično i stresno iskustvo počevši od teške i jedva iznesene trudnoće. Od samog početka morala sam ležati. U petom sam mjesecu trudnoće imala ljuštenje mater- nice i jako nemirno dijete u trbuhu. Ro- dila sam u 31. tjednu trudnoće carskim rezom. Izgubila sam mnogo krvi i jedva ostala živa. Kad sam se probudila, svoje dijete nisam ni vidjela jer su ga već odvezli u Split. Moj je mali Ante bio smješten u prilagođeni inkubator na intenzivnoj jedinici za nedonoščad. Tamo su ga pregledali i spo- jili na respirator jer je otežano disao. Ante nije imao razvijena pluća niti trtičnu kost. Težio je samo 1 700 g, a bio je dugačak 42 cm. Pred nama je bila duga i teška borba za život tek rođena djeteta. Liječnici nisu davali nikakve informacije jer nisu znali hoće li preživjeti. Prva tri tjedna bila su najgora. Moj je Ante bio pravi borac i preživio je. Dobio je na kilaži i bio prebačen u Šibenik. U šibenskoj je bolnici bio zadržan mjesec dana dok nije još dobio na težini. Napokon je svanuo dan kada je moj Ante stigao kući. Svi smo bili presretni. Kući je stiglo normalno di- jete koje je moralo tri puta tjedno ići na motoričke vježbe. Hvala Bogu, sve je to sada iza nas. Ante sada ide u peti razred, dobar je učenik i sjajan prijatelj, samo je malo sitniji od ostale djece. • Pripremila: Tamara Krišto, 5.r. Palčić gore Upoznajte Palčića među nama S vake se godine u Hrvatskoj prije vremena rodi 2 000 mališana, odnosno svako deseto dijete. Riječ je o djeci koja se rode između 26. i 37. tjedna trudnoće, a kojima je potreb- na intenzivna liječnička skrb kako bi preživjeli i izbjegli zdravstvene probleme u budućnosti. Upravo je njima posvećen 17. studenoga koji se obilježava kao Međunarodni dan svjesnosti o prijevre- menom rođenju. U javnosti su poznati kao Palčići. Da Palčići ne žive samo u bajkama, potvrđuje i jedan naš Palčić. Ante Krišto, učenik je petoga razreda. Dječak je to koji voli druženje, smijeh i igru, a najveća mu je strast nogomet. Uz školske obveze i treninge, stigne biti i dobar prijatelj. Njegova je majka pristala s nama po- dijeliti svoje majčinske brige, ali i ljubav. Moj je Ante bio pravi borac Ispovijest gđe Ivanke Krišto, hrabre majke hrabrog Palčića Palčić iliti Ante nekada hrabri naš Palčić Ante danas
  • 30.
    ŠKOLSKI MOZAIK Dani sukruha u našu školu i ovaj put donijeli jesen. Da ne bismo kvarili tradiciju, i ove smo godine crtali, izrađivali, pisali, pjevali, mijesili. Škola je mirisala zahvaljujući krušnim proizvodima, slatkim keksićima i kolačićima. Naše smo slas- tice, kao i plodove jeseni postavili na veliki svečani stol u holu škole, a nakon župnikova blagoslova, počastili smo se i sami. Da ne bismo zaboravili dobre stare običaje, potrudila se gđa Zorka Barić koja se odazvala našem pozivu i pokazala nam kako napraviti pravi domaći kruh. • Tamara Krišto, 5.r. Učenici su petoga razreda izradili predivne jesenske šešire i po- kazali ih na završnoj priredbi Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje. Za tu su prigodu organizirali modnu reviju pod nazivom „Šeširi – jesen 2015“. Reviju je vodio petaš Paulo Meić- Sidić, a živom glazbom pratila ih je osmašica Marija Gulam. Bilo je tu šešira za repere, Meksikance, Engleze, Francuze. Možda ćete jednom takve šešire vidjeti na svjetskim modnim revijama. • Antea Čubrić, 5.r. Općina Pirovac pomaže učenicima U novu školsku godinu zakoračili smo spremniji nego dosad. Za to se ovaj put, uz naše roditelje, pobrinula i Općina Pirovac koja je s 50% iznosa sudjelovala u nabavi udžbenika za sve učenike naše škole. I ne samo to! Pripomogli su svojim doprino- som da marenda iz školske kuhinje bude što kvalitet- nija. Učenici i djelatnici naše škole sudjelovali su u berbi maslina, a zauzvrat nam je Općina darovala kvalitetno maslinovo ulje za školske potrebe. Hvala vam! • Klara Vendl, 8. r. Obilježili smo Dani kruha u školi Modna revija šešira grozd od keksića drugaši se zahvaljuju pjesmom petaši su ispekli pitu od jabuka kao da smo iz Londona zar nismo prekrasni
  • 31.
    MURTELICA / veljača2015. 31 ŠKOLSKI MOZAIK U srijedu, 28. listopada, ravnateljičin je poziv naišao na veliki odaziv. Pitate se o čemu je riječ? Naime, svi učenici i učitelji naše škole uputili su se u berbu maslina u okolici škole te u središtu općine. Uz priču, pjesmu i smijeh vri- jednim ručicama nije trebalo mnogo vremena da svoj posao obave kvalitetno. “Nadamo se da smo bili dovoljno vrijedni. Očekujemo kvalitetno maslinovo ulje”, rekli su učenici. Jedva čekamo berbu sljedeće godine. • Klara Vendl, 8. r. Dan škole obilježili smo 28. svibnja. Osim nastavnika i učenika, proslavi su se odazvali roditelji i dragi gosti. U prvom dijelu programa učenici su pokazali ono što su pripremili za- jedno sa svojim mentorima. Tu je bilo pjevanja o moru, plesa i glume i, naravno, puno smijeha. U drugom dijelu ravnateljica je dijelila priznanja za sudjelovanje na županijskim natjecanjima, a za sudionike na državnim natjecanjima našla se i knjiga. Ozračje je bilo upotpunjeno brojnim dječjim radovima nastalim kroz go- dinu. Mislim da će se mnogi složiti da je bilo odlično. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Iz školskog maslinika Mladi maslinari maslina je obrana Proslavili smo Dan škole Uz pjesmu, ples, glumu i obilje smijeha Gledali smo mjuzikl u HNK Šibenik „Matilda“ oduševila naše učenike U Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku, dana 26.siječnja 2016., gledali smo mjuzikl „Matilda“ redateljice Nine Klefin nastao prema romanu britanskog književnika Roalda Dahla. „Matilda“ je predstava o neobičnoj šestogodišnjoj djevojčici, „čudu od djeteta“, koja govori o problemima i neshvaćenosti u školi, ali i u kući. Djevojčica je posebna jer je plemenita i neiskvarena za razliku od svojih roditelja (Ðuro Bedara – Ja- kov Bilić i Keka Bedara – Nela Kocsis) ili muškobanjaste i strašne ravnateljice Mrge (Damir Lončar). Ipak na sceni, kao i u životu, postoje i dragi likovi poput učiteljice Dragić (Franka Klarić) koja će Matildi pružiti ljubav. Odlični songovi Marijane Nole i Nene Belana šalju nam lijepu poruku o vjeri u dobro koje pobjeđuje ljudsku zloću. Predstava je odlično odrađena i svakako je vrijedi pogledati. • Franko Jan Selman, 5. r. uživali smo u priredbi za Dan škole dramska družina nižih razreda
  • 32.
    ŠKOLSKI MOZAIK 32 MURTELICA/ veljača 2016. Naši su učenici cijelu godinu marljivo radili na projektu „More je zrcalo moje“. Svaki je učitelj za- jedno s učenicima u svoj predmet ukorporirao temu mora. Bilo je tu svega: sastavaka, pjesama, likovnih radova, plakata, prezentacija, glaz- benih i scenskih uradaka. Predstavl- janje projekta održano je 22. svibnja 2015. godine u školskom holu. Najprije smo pogledali zanim- ljivu prezentaciju o cijelom pro- jektu koju su izradili naš vjeroučitelj Dinko i knjižničarka Katarina. Poslije prezentacije slijedili su nas- tupi učenika. S užitkom smo slušali pjesmu “More i ja” koju su izveli učenici glazbene grupe nižih razre- da pod vodstvom učiteljice Silvane Crljen koja je napisala i skladala pjesmu. Da u našoj školi ima puno pjesničkih nada, dokazali su nam brojni učenici. Oduševili su nas likovni radovi. Bilo je tu svakojakih ribica, školjaka, ribara, mreža... Bilo nam je drago raditi na temu mora jer je ono naš prijatelj, ono nas okružuje i ono je zaista naše zrcalo. • Katarina Gulam, 7.r. Ej, ljudi! Propuštamo nastavu! Svi viši razredi u pratnji svojih razrednica kreću na izlet, osim osmaša. Autobus se trese od vike i sreće. Stižemo u Trogir i razgledavamo katedralu u starom dijelu grada, trg, školu... Cijelo nas vrijeme prati kiša, ali mi se sve- jedno dobro zabavljamo. Evo nas u Omišu! Ukrca- vamo se u dva manja broda i vozimo do Radmanovih mlinica. Nakon ručka, sasvim slučajno, krećemo u ekspediciju. Lutamo po kiši istaražujući šumu. Odlično je, iako smo mokri! Pri povratku iz Omiša zadržavamo se u Splitu, bolje rečeno u „City Centru One”. Kući se vraćamo glasno pjevajući. Ipak je kući najljepše. • Marija Tomkić, 6. r. Međužupanijska je smotra učeničkih zadruga održana 17. travnja 2015. u Rogoznici u Marini Frapa. Na Smotri su izloženi i predstavljeni učenički radovi zadrugara Šibensko-kninske i Zadarske županije. Iz naše županije sudjelovali su: UZ Krtol, UZ Školjka, UZ Šibensko blago, UZ Trgoflores, UZ Zeleni orah, UZ Most i naša UZ Makirina. Smotra je bila natjecateljskog i prodajnog karaktera. Našu su školu, pod vodstvom mentorice Branke Buljan Perić, predstavljale učenice Andrea Gulam, Tea Krišto i Dona Vuković. Na izložbeni smo stol posložili proizvode koje smo tijekom godine vrijedno pripremali: jastučiće punjene kaduljom, čajeve, vrećice s lavandom, džem od mandarina, maslinovo ulje…Prvo je mjesto osvojila UZ Zeleni orah iz Skradina, a mi smo četvrti. • Tea Krišto Projektni dan More je zrcalo moje Na Međužupanijskoj smotri UZ Šibensko-kninske i Zadarske županije Na izletu učenika viših razreda Vrijedne ruke naših zadrugara Ništa nam ne more ovi dan pokvarit slike od školjaka, vjenčići za za vrata upala u mrežu riba zlatna vrijedne zadrugarke - Dona, prof. Branka, Tea i Andrea mostom preko Cetine
  • 33.
    ŠKOLSKI MOZAIK MURTELICA /veljača 2016. 33 Naša je škola bila domaćin međuopćinske Smotre LiDraNo 2015. Na Smotri je sudjelov- ala OŠ Vodice, OŠ Murterski škoji te naša škola. Susret je započeo u 11.00 sati. Kroz pro- gram su nas vodili Klara Vendl i Ante Jelušić. U uvodnom smo dijelu s užitkom poslušali Vida Urema (violončelo) i Zoe Vukman (vio- lina) te našu - pjevačicu i klavijaturisticu Mar- iju Gulam. Nakon što je ravnateljica Mirjana Božić Smotru proglasila otvorenom, ozbiljno smo krenuli na posao. Sve je započelo pojedinačnim nastu- pima učenika, a zatim se nastavilo skupnim scenskim nas- tupima. Po završetku scenskih nastupa, novinari i literati su se uputili u svoje učionice. Prosudbena povjerenstva imala su težak zadatak. • Katarina Gulam, 7.r. Naša je škola 26. veljače bila domaćin županijskog Natjecanja iz engleskog jezi- ka za učenike osnovnih i srednjih škola. U pratnji svojih mentora Natjecanju je pristupilo 12 učenika osmih razreda i 54 učenika srednjih škola. Prigodni je pro- gram u holu škole na engleskom jeziku vodila Klara Vendl. Nakon himne koju je Klara odsvirala na flauti, sve je prisutne razveselio mali zbor, kojim je ravnala učiteljica Silvana Crljen, pjevajući pjes- mice na engleskom jeziku (jer tako i počinjeučenjestranogjezika).Učenicaje Marija Cvita Gulam svojim glasom i svi- ranjem, usuđujemo se to reći, oduševila nazočne. Riječi je dobrodošlice, u ime svih učenika i djelatnika škole, upu- tila i naša ravnateljica Mirjana Božić poželjevši učenicima i njihovim men- torima ugodan boravak u školi te puno uspjeha u rješavanju ispita, a najboljima prolaz na državno Natjecanje. • Tea Krišto In English, please Ugostili smo Međuopćinski LiDraNo 2015. U društvu najboljih Nika i Patrik na međuopćinskom LiDraNu scensku igru Krug izveli smo prvi put Klara je svirala Lijepu našu Županijsko Natjecanje iz engleskoga jezika
  • 34.
    P ripadnici su Državneslužbe za zaštitu i spašavanje (DSZS) te Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) posjetili našu školu. Uz zanim- ljivu i poučnu prezentaciju, službenici su DSZS-a održali predavanje učenicima prvog i drugog razreda. Mogli su naučiti kako najlakše zapamtiti broj poziva za pomoć 112, kako pozvati pomoć te što napraviti ako pomoći nema u blizini. Učenici su pomno slušali svaku riječ, a po- tom su i sami pričali svoje doživljaje. Nakon predavanja naši su se najmlađi zaputili u školsko dvorište u kojem su ih čekali pripadnici HGSS-a, a koji su ih upoznali s potražnim psom. Iako se u početku pas prepao velikog broja djece, poslije su se sprijateljili. Učiteljica je Sil- vana Crljen dobila zadatak sakriti se. Pas ju je tražio i potom uspješno pronašao. Idite u prirodu, ali ne sami Djelatnici HGSS-a, Blanka Lučić i Ante Ercegović, ispričali su mnogo toga o svoje- mu poslu i obavljanju dužnosti. Pojasnili su nam da je HGSS dobrotvorna organizacija koja se bavi spašavanjem ljudi, životinja i imovine u nepristupačnim područjima ili prirodnim katastrofama. Gospođa nam je Blanka otkrila da spasilački posao obavlja već osam godina te da je voditelj potražnih pasa Akija i Jode. Na terenima je sudjelov- ala diljem Hrvatske, ali i u susjednoj Bosni. Omiljene su joj akcije one koje se obave uspješno. Vašu je novinarku iznenadio podatak da pas u potragama zamjenjuje dvadesetak ljudi na terenu. Ispričala nam je i anegdotu o psu, zapravo kuji Aki, koja je sudjelovala u potrazi za nestalim alpinis- tomnaKamešnici.Spasiteljisutragalicijeli dan i svi su, naravno, ogladnjeli. Mudra je Aki obilazila sve spasitelje i lajala kako bi joj dali još koji komad sendviča. Osim njezina hranjenja, uspješno je završena i akcija. Na novinarsko pitanje voli li raditi s djecom i što bi im poručila, rekla je: „ Drago mi je raditi s djecom. Uvijek se izn- enadim koliko toga znaju. Poručila bih im da odlaze u prirodu, ali ne sami.“ Uz ugodno i poučno predavanje, vrijeme je brzo prošlo, a mi smo se još jednom uvjerili da je pas najbolji čovjekov prijatelj. • Katarina Gulam, 7. r. U GOSTIMA 34 MURTELICA / veljača 2016. Nazovi 112 Službenici DSZS i HGSS posjetili su našu školu stigli su i vatrogasci najprije smo slušali u učionici... ...a potom vani a onda nam se pridružio pas
  • 35.
    PREDSTAVLJAMO MURTELICA / veljača2016. 35 GđajeBlankaLučićrođenaje Zagrepčanka. Po zanimanju je medicinska sestra, a od 2000. godine živi u Vodicama. Ljubav pre- ma planinarenju naslijedila je od svog po- kojnog oca koji je s njom planinario dok je bila dijete te prenio ljubav prema prirodi. Od 2007. godine član je HGSS u Šibeniku, a trenutno radi na mjestu pročelnice. Kako se postaje član HGSS-a? Članom HGSS-a može postati svaki član Planinarskog saveza u Hrvatskoj, uko- liko pokaže vještinu i znanje u kretanju po planinama, speleološkim objektima ili drugim neurbanim dijelovima, a iskaže za- nimanje za volonterski rad. Kada je netko primljen, onda slijedi dvogodišnja obuka u kojoj se od člana očekuje da prođe prvu pomoć, tri osnovna tečaja za spašavanje sa stijena, spašavanje iz speleoloških objeka- ta i spašavanje u zimskim uvjetima te da se redovito odaziva na akcije, aktivnosti i sudjeluje u radu same stanice. Nakon toga može izaći na praktični ispit gdje se ispitu- je vladanje tehnika spašavanja i snalaženja u prirodi te, ukoliko uspješno položi ispit, stječe naziv - spašavatelj. Bez čega ne možete otići na interven- ciju? Oprema za spašavanje je raznolika i ovisi koga i gdje idemo spašavati kao i u kojim uvjetima idemo spašavati. Svakako ni- kada ne idemo bez svoje osobne opreme koja se sastoji od ruksaka u kojem je voda, malo hrane koja je puna energije i nije teška (kao suhe smokve i bademi), ka- banica, nešto toplo za obući, svjetilj- ka, nožić, torbica s prvom pomoći, komad užeta (koju zovemo zamka) i par karabin- era (privjesak). Kako se muške kolege odnose prema Vama? Razlike između spolova kada je u pi- tanju spašavanje, nema. Svaka je aktivnost, pa tako i akcija, vertikalnog smjera, a to znači da su razlike u statusu i iskustvu, a ne u spolovima, isto kao npr. u vojsci. Za svaku akciju pročelnik ili sljedeći po redu određuje vođu akcije. Vođa akcije naređuje, organizira i odgovoran je za provođenje za- datka te odgovara pročelniku. Vođa akcije je član s najvećim iskustvom ili s položenim spašavateljskim ispitom. Pročelnik sve nadgleda i ima zapovjednu odgovornost. Ukoliko vođa akcije ne izvršava svoj zadatak ili je zbog dužine akcije izmoren, onda pročelnik postavlja na njegovo mjesto novog vođu bez obzi- ra na spol. Koja Vam je inter- vencija dosad bila na- jzahtjevnija? Ponekad naše akcije spašavanja nisu uvijek ugodne. Nekada se mora- mo kretati po lošim vre- menskim uvjetima, mraku ili smo jako umorni zbog dužine ak- cije, a takve akcije su i najzahtjevnije. Bojite li se ponekad? Ja se osobno ne volim kretati noću kroz krš i makiju što je često slučaj kod potražnih akcija gdje tražimo izgubljenu osobu. S obzirom da je uvijek sa mnom moja vjerna pratiteljica, pas Aki, najviše se bojim za nju da ne bi pala u kakvu jamu ili se saplela o žicu krivolovaca ili, još gore, pojela otrov koji neodgovorni ljudi stavljaju oko svojih polja. Koliko za sada imate pasa u HGSS-u? U našoj stanici imamo tri psa koja već izlaze na potražne akcije i jednog koji je u sustavu obuke za potražnog psa. Je li riječ o određenoj vrsti psa ili to nije bitno? Svaki pas koji se s lakoćom može kretati po našem kršu može uz trening postati pas spašavatelj. Kako izgleda jedna obuka vašeg psa? Obuka je jednog takvog psa jako zahtjev- na. Počinje u štenećoj dobi, a traje čitav radni vijek psa. Psa se u početku trenira često. Osim što mora pokazati volju za ra- dom, pas mora biti i poslušan. Je li Vam zbog tako zahtjevnog i nepred- vidivog posla ugrožen privatni život? Ja imam dva potražna psa i rad sa psima mi oduzima većinu vremena i kad je u pitanju moj privatni život. Nemoguće je odvojiti gdje počinje, a gdje završava rad u HGSS-u, a tako je i sa svakom specijalizaci- jom unutar HGSS-a. Ima jedna uzrečica kod nas, a ona glasi: „Mi živimo HGSS.“ Je li Vaš posao cijenjen u društvu? Ako želiš biti u nečemu dobar, onda to trebaš i često vježbati. Taj naš trud da budemo dobri je svakako prepoznat u našoj zajednici, ali je i veliki motiv da budemo još bolji. Razgovarala Katarina Gulam, 7.r Razgovor s Blankom Lučić, članicom HGSS-a Ona živi HGSS potražni psi u akciji uvijek spremna - gđa Blanka Lučić i Aki Nemoguće je odvojiti gdje počinje, a gdje završava rad u HGSS-u, a tako je i sa svakom specijalizacijom unutar HGSS- a. Ima jedna uzrečica kod nas, a ona glasi: „Mi živimo HGSS”.
  • 36.
    EKO-EKO 36 MURTELICA /veljača 2016. Gradovi uglavnom imaju po jednog sveca zaštitnika, ali zbog svoje burne prošlosti, grad Zadar štuje čak četiri zaštitnika. Ipak, od 20. studenoga sveti Krševan (Krizogon), sveti Šimun (Bogoprimac), sveta Anastasia (Stošija) i sveti Zoilo nisu jedini čuvari ovoga bisera Jadrana. Naime, pridružilo im se sedam ratni- ka, vjerojatno svima poznatih - transformera. „Transformeri čuvaju Zadar“ naziv je izložbe skulptura post- avljene na parkiralištu pokraj Novih vrata. „Krivac“ je za pojavu transformera dvadesetdvogodišnji crnogorski umjetnik Danilo Baletić, koji je inspiriran „blockbust- erom” „Transformers“ i u želji da podigne svijest o očuvanju okoliša, sakupljao dijelove automobila s au- tootpada te ih zavario u skulpture koje drži čuvarima okoliša. Poručio je: „Ne maltretirajte prirodu jer transformeri motre na vas!“ Rad sas- tavljen od sedam skulptura od recikli- ranog materijala visokih od 3 do 7,5 metara izazvao je veliko zanimanje djece i odraslih. Vjerujemo da će au- torova ideja o reciklaži kao ljudskoj svakodnevici postići željeni učinak. U slučaju da ste zakasnili pogledati ovu zanimljivu izložbu, transformere potražite u nekom drugom gradu Li- jepe Naše. • Klara Vendl, 8.r. Zasigurno ste u našem školskom dvorištu primijetili tri nove debeljuškaste kante. Znate li o čemu se uopće radi? Riječ je o kontejnerima za kompostiranje koji su dar Komunalnog poduzeća “Vrilo”. Ako se pitate što je kompostiranje, evo od- govora. Kompostiranje je razlaganje organ- skih ostataka da bi se dobilo biološki aktiv- no, humusno tlo, tzv. kompost kojim ćemo dohraniti zemlju oko škole. U ove kontejnere ne smijemo bacati ništa osim biorazgradivih tvari, dakle, ništa osim, pimjerice, ostataka ja- buke, kore banane, lišća, usitnjenog granja... Cilj je ovog projekta promovirati komposti- ranje među mladima u našoj općini. Zato, kompostirajmo zajedno! • Katarina Gulam, 7. raz. Neobična izložba mladoga umjetnika Danila Baletića Transformeri čuvaju Zadar grdosija od starog otpada U školskom dvorištu postavljeni kontejneri za kompostiranje Kompostirajmo zajedno! Ja kompostiram, a ti ? stvaramo dobre navike veliki kao u filmu
  • 37.
    SUSRETI MURTELICA / veljača2016. 37 P očetkom smo školske godine za- jedno s razrednicom Karolinom posjetili gospodina Mira Škripića koji u svome vrtu krije svijet neobičnih skulptura čiji je on autor. Galerija ili muzej na otvorenome u našem susjed- stvu, bile su asocijacije koje su mi padale na pamet dok smo u čudu razgledavali i razgovarali s našim neobičnim umjet- nikom. Poput kakva kustosa, vodio nas je kroz svoj svijet stvaralaštva. Koliko se godina bavite izrađivanjem skulptura i kojim se materijalima najčešće služite? Inspiraciju sam pronalazio odavno, ali sam počeo stvarati prije dvadeset godina. Za vrijeme radnog vijeka imao sam malo vremena. U odabiru sam materijala malo osobit jer se služim kamenom, drvom, metalom, plastikom. Isto tako, slikam i uljem i vodenim bojama. Oslikavanje zi- dova, na primjer. Jeste li završili kakvu školu ili se kip- arstvom bavite amaterski? Ovo je u cijelosti amaterski rad. Po struci sam metalac (bravar) pa stoga i najviše radim u metalu, ali izrađujem razne eksponate i od drugih materijala. Koliko skulptura ukrašava Vaš vrt? U vrtu se nalazi od 40 do 50 eksponata. To su Pinokio, čvor metalne cijevi, met- alni zaštitar, sidro u kamenu, jabuka, cvi- jet od kamena, hodočašće, galebovi, ribe u jatu, žongler, daska sa šest priča… Prodajete li ih? Ne živim od prodaje. Ako što i pro- dam, novac ide u dobrotvorne svrhe, a njih je, nažalost, puno. Gdje pronalazite inspiraciju? Inspiracije se javljaju u raznim prigo- dama – dok ležim, a ne mogu spavati, na biciklu. Ponekad i od neke replike dobijem svoju inspiraciju, ali nikad nije identična onoj početnoj. Najčešće mi se javlja inspiracija dok se krećem priro- dom. Koja Vam je skulptura najdraža? Sve za mene imaju isti značaj, ali se ponekad nekima i sam divim, kao npr. stubu (totemu) s dvadeset i dvije mor- ske životinje. Stub je bio vrlo zahtijevan. Radio sam ga intenzivno tri mjeseca ili oko šesto sati. Je li tko od Vaših krenuo sličnim sto- pama? Moja unuka Lisa ima sklonosti i volje, ali nema vremena jer je student, a njezin odabir smjer dizajna govori da voli um- jetnost. Što poručiti čitateljima Murtelice? Poručio bih im da budu kreativni u svakoj prilici pa će se javljati i nove in- spiracije i sklonost prema materiji. Ako se nekome sve ovo svidi, neka mi se javi. • Razgovarala: Klara Vendl, 8.r. Razgovor s gospodinom Mirom Škripićem, skulptorom iz susjedstva Najviše radim u metalu Inspiracije se javljaju u raznim prigodama – dok ležim, a ne mogu spavati, na biciklu. Najčešće mi se javlja inspiracija dok se krećem prirodom. Konjiću, điha balkon ukrašen drvenim skulpturama upravo ubrana u vrtu g. Mira
  • 38.
    PUTOPISNA REPORTAŽA 38 MURTELICA/ veljača 2016. „Vežite se, krećemo“, rekao je tata dok smo izlazili s parkirališta. Krenuli smo na obiteljsko putovanje, uz pratnju ABBE (se- strin najdraži bend). Otvaram novu knjigu i počinjem čitati, no ubrzo osjetim mučninu pa je zaklapam. Razmišljam o divnim mjestima na kojima smo već bili i koje ćemo ponovno posjetiti i onim još uvijek neotkrivenim i nepoznatim. Kakvo li je tata iznenađenje smislio ovaj put? Prvo iznenađenje – čokoladna Opatija Prvo mjesto za pamćenje jest mali muzej čokolade u sklopu Hotela „Milenij“ u Opatiji. Mmm… Kakav je to spoj slatkog iznenađenja i doživljaja! Pravo je zado- voljstvo bilo gledati kako se rade praline i čokoladni kolačići, a tek otkrivanje i uživanje u slatkim okusima. Sjećam se da sam slično takvo iskustvo doživjela u Sarajevu probajući poznate sarajevske ćevape. Drugo iznenađenje – ponor Rappenlochschlucht U Austriji smo posjetili Rappenloch- schlucht, jedan od najvećih ponora srednje Europe u blizini malog mjesta Dornbirna. To prekrasno i zadivljujuće iskustvo nikada neću zaboraviti. Prvo smo se malim au- tobusom vozili strmim stazama s kojih se prostirao prelijep pogled na Alpe. Izgledale su poput diva koji se uzdigao visoko iznad nas. No, od samog putovanja, još je ljepše odredište. Malim drvenim stazama krenuli Na putu prema selu za ob Đir po Europi muzej zeppelina - tatino je sljedeće obećanje Baš me zanima hoće li se pomaknuti
  • 39.
    smo kroz divnuprirodu Austrije. Nakon nek- og vremena hoda i rečenica „Vidi ovo, vidi ono!“, stigli smo do čudesnog mjesta. Napo- minjem da to mjesto nije za ljude koji se boje visina. To je duboki ponor, a mi smo prolazili iznad njega. Odrasle ljude hvata panika, ali kako sestra i ja nismo odrasle, nama je to bio pravi izazov. Na povratku u autobus većina je ljudi bila blijeda poput krede. Preporuka za odmor Razmišljam o Njemačkoj, zemlji moga oca, kojom najviše putujemo. Svake godine posjećujemo München i ne baš poznati gradić Guldental kroz koji teče potok koji je okružen zelenim livadama na kojima pasu konji. U Guldentalu ćete češće na cesti sresti bicikl ili konja negoli auto. I zato, ako budete imali priliku, obavezno posjetite Guldental. Treće iznenađenje - vodopad Nisam niti stigla završiti sanjarenja o dosadašnjem putovanju, tata je povikao: „Stigli!“ Na to smo svi bučno odvezali poja- sove, ugasili ABBU i krenuli u novu avanturu. Nismo dugo šetali do Rheinfalla, u Europi vodom najbogatijeg vodopada koji se nalazi u Švicarskoj na rijeci Rajni, a čiji je protok vode 373 m³ u sekundi. Prizor je u najmanju ruku veličanstven. Visina je vodopada 23 metra, a najduži je slap dug 150 metara. Taj je vodo- pad djelovao na mene kao jedna od najvećih sila svijeta. Stvarao je veliku buku, padao je brzo i snažno. Mnogi turisti, za sreću, baca- ju novčiće u njega. Srećom, dobro je prošlo rađanje „perfect selfija“ ispred vodopada. Kad smo se ukrcali u auto i počeli jesti švicarsku čokoladu, shvatila sam kako ovo putovanje teži upoznavanju prirodnih ljepota. Putovanje još nije gotovo Uskoro stižemo u selo za obiteljski odmor kod Langernargena. Tamo sam poodavno stekla mnogo prijateljica. Iako ih žarko želim vidjeti, toliko sam umorna da se jed- va čekam izvaliti na krevet. Puno sam toga prošla, ali putovanje još nije gotovo. Tata je spominjao i lunaparkove i muzej zeppelina i … Putovanje je zasad prekrasno i nadam se da će tako ostati. Samo, nema mog Pirovca i mojih prijatelja. Što oni sada rade? Kupaju li se? Jedu li sladoled? Smiju li se? Nazvat ću ih danas poslijepodne. Razmišljajući o điru po Europi, Pirovcu i prijateljima, tiho tonem u san… • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r. Fotografije iz obiteljskog albuma PUTOPISNA REPORTAŽA MURTELICA / veljača 2016. 39 biteljski odmor Dornbirn - ovaj prirodni fenomen treba doživjeti pogled na Alpe Rheinfall - ljepoti nikada kraja Rheinfall - zadivljujuća snaga prirode
  • 40.
    D a je učenjestranih jezika ne samo korisno, već i zabavno, dokazao je moj dvodnevni izlet u Veronu i Gardaland u organizaciji Škole stranih jezika Calimero iz Zadra. Glavni je krivac ovog put- ovanja moja starija kći Iva, polaznica Škole, kojoj sam bila pratitelj. Nas dvije iščekivale smo svaka svoj priželjkivani dan. Ja – ovaj prvi koji je nosio razgled divne Verone, a ona – onaj drugi koji je uključivao pojačano lučenje adrenalina u Gardalandu. Verona – grad ljubavnika U Veronu, grad na rijeci Adige u pokrajini Veneto, stižemo u popodnevnim satima. Ve- rona je grad bogate prošlosti na čijim ulica- ma sve vrvi od mnoštva posjetitelja svih boja. Divimo se rimskoj areni oko koje su brojne kulise jer teku pripreme za početak operne sezone pod zvijezdama po kojima je poznata. U prizemlju se nalaze brojne suvenirnice gdje kupujemo magnete, meni najdraže podsjet- nike s putovanja. Šećemo do Julijine kuće, zapravo dvorišta do kojeg stižemo prolazom s tisuće ispisanih ljubavnih poruka. U središtu je Julijin kip ispod balkona s kojega je ona vo- dila ljubavne razgovore sa svojim Romeom. Verona je grad i moćne obitelji Schaligero koja čuva njihove impozantne grobnice, a je- dan od trgova zauzima i Danteov spomenik koji je živio u gradu i bio prijatelj obitelji. U restoranu na trgu Piazza della Erbe uz Juli- jine raviole od 10 eura kreću i prva druženja. Pred Gardalandom Vrata se parka otvaraju tek u deset sati. Sve je u znaku četrdesete obljetnice postanka zabavnog parka koji godišnje posjeti blizu tri milijuna posjetitelja. Smješten je u gradiću Castelnuovo del Garda u blizini jezera Lago di Garda. Do otvaranja nas zabavljaju plesači žongleri koji izvode pozdravni ples do trenutka kad veseli Disneyjevi junaci izlaze pred nas, pjeva- ju i pozdravljaju. Razdragana gomila najrazličitijih ljudi kreće se prema pro- lazima iza kojih se krije nestvarni svijet ljudskih ruku. Odakle krenuti Iako imamo karte u rukama, pros- tor parka je ogroman. Stojimo u redu iščekujući ulaz u Magic House, neobičnu veliku građevinu u obliku stabla. U kući PUTOPISNA REPORTAŽA 40 MURTELICA / veljača 2016. Na izletu – spoj umjetnosti i lude zabave Probuđeno dijete ispred ulaza u park uzbuđenje raste - pozdrav Disneyjevih junaka Opusti se i uživaj
  • 41.
    Većina će sevjernika složiti kako je Božić najljepši kršćanski blagdan. Da je doba darivanja započelo, svakodnevno nas podsjećaju mediji koji nas „bombardiraju“ različitim akcijama. No, je li čarolija Božića u darovima? Za mene su najljepši dio ukrašeni gradovi. Ove sam se godine divila adventu u četirima gradovima Lijepe Naše – Zagrebu, Šibeniku, Zadru i Osijeku. Zagreb – grad iz bajke Zagrebački je advent započeo kada se prva adventska svijeća upalila na Manduševcu. Božićni se duh osjećao na svakom trgu i u svakoj zagrebačkoj ulici. Svjetlosne su instalacije pret- varale grad u bajku. Atmosfera je bila na vrhuncu na Jelačićevu trgu gdje su posjetitelji iz različitih krajeva svijeta i Hrvatske uživali u koncertima poznatih izvođača. Zajednica Cenacolo na Kap- tolu pripremila je žive jaslice. Sajam na Zrinjevcu bio je ispunjen posjetiteljima. Nikome nije bilo hladno uz čašicu kuhanog vina ili vruće čokolade. Advent u Krešimirovu gra- du Krešimirov grad ništa nije pre- pustio slučaju. Šibenčani su božićnu čaroliju povezali s 950. obljetnicom grada nazvavši je „950a u Docu – Budi u Šibeniku 2016.“ U Perivoju je Roberta Vi- sianija bio bogati sajam gdje je najmlađe privlačila Tvrđavica (po uzoru na Tvrđavu sv. Mihovila) u kojoj su bile organizirane zanimljive radi- onice. Klizalištu „Ledeni đir“ radovali su se mnogi pokazavši da klizanje nije samo privilegija onih s kontinenta. Virtualna jelka u Zadru Po prvi se put u sklopu zadarske manifestacije „Ðir po gradu“ na Trgu Petra Zoranića održao „Advent u Zad- ru“. Domaći su izvođači svojim božićnim pjesmama širili duh Božića, a iz postavljen- ih su kućica mamili mirisi pržene ribe i fri- tula. Ono po čemu će ovogodišnji zadarski advent ostati upamćen jest virtualna jelka koja je, uz glazbenu podlogu, svake večeri izranjala iz mora u uvali Jazine. Božićna bajka u Osijeku Božićna je čarolija šetala ulicama Osijeka. Središnji se dio adventa događao u Tvrđi. Moglo se uživati u okusima vina na vinskom festivalu ili sladiti nepca na festivalu slasti- ca. Posjetitelji će se, naročito oni najmlađi, najradije sjećati „Božićne bajke u osječkom tramvaju“ koji je bio ukrašen s 30 000 lam- pica. Europa je izabrala pa biram i ja! Zagrebački je advent nadmašio sve ostale. je bajkovito, a glas nas uvodi u priču iza koje slijedi iznenađenje. Dok sjedimo, ljuljamo se i dižemo sve više tako da imam osjećaj kako ću ispasti iz svoga mjesta i pasti na glavu onima na suprotnoj strani. Svi vrište, vrištim i ja. Magic House označena je crvenom bo- jom, a to je boja koja se ne preporučuje oni- ma slabog srca i narušenog zdravlja. Vodene atrakcije Prepuštam se onima koji su park pos- jetili više puta uz napomenu da ne želim na crvena mjesta. Slijedi Jungle Rapids ili osvježavajuće spuštanje umjetnom rijekom u okruglim plovilima, dok nas pozdravljaju životinje džungle u prirodnoj veličini. Ljeto je pa se ne damo maknuti od vodenih atrak- cija i krećemo u pustolovinu imena Fuga de Atlantide (bijeg s Atlantide). Koje je to nezaboravno spuštanje splavima niz velike „tobogane“ ili spuštanje kanuima (Colorado Boat)! U meni se javlja probuđeno dijete! Brige odraslih briše park! Strogo crveno Uz Atlantidu smješten je Blue Tornado, najbrža vožnja u kojoj noge slobodno vise ispod sjedala, a na koju niti ne pomišljam. Pogled mi se lijepi za ljubitelje crvene boje koji su toliko odvažni da im glave vise naopačke (Sequoia Adventure) ili ih se s 40 metara visine slobodnim padom vraća majci Zemlji (Space Vertigo). Svugdje vriska, mili- juni otpuštenih čestica adrenalina. U nekom drugom životu, pomislih. Različitosti parka U parku je moguće diviti se Ramzesovoj grobnici, gađati limenke na Divljem zapadu, pojesti voćnu salatu u Aladinovu gradu, ići u potragu za gusarskim blagom duboko ispod zemlje, posjetiti Fantasy Land namijenjen najmlađima ili biti balvan i juriti poput nje- ga u 4D kinu. Ne možete jedino sve obići u samo jednom danu iako ste na početku dana mislili kako su pred vama sati istraživanja. Nadam se da ću drugom zgodom nadokna- diti propušteno, pronaći hrabricu u sebi i osvojiti nedostižnu crvenu boju. • Anita Vrkić, prof. • Fotografije iz obiteljskog albuma PUTOPISNA REPORTAŽA MURTELICA / veljača 2016. 41 Advent u Zagrebu, Šibeniku, Zadru i Osijeku Božićna čarolija zagrebački advent • Klara Vendl, 8. r.
  • 42.
    Odabir destinacije Ekskurzija jepoznata kao naj- popularniji i najiščekivaniji izlet osnovnoškolaca. Kao osmašica mogu svjedočiti uzbuđenju koje prethodi našoj četverodnevnoj ekskurziji koju planiramo provesti u proljeće ove go- dine. Jednoglasno smo odredili da je najveći hrvatski poluotok željena desti- nacija. Otprilike znamo što nas očekuje jer, iako će nam to putovanje ostati u prekrasnom sjećanju, vjerojatno neće biti drukčije od ostalih ekskurzija u Hrvatskoj. Ali, ako današnje ekskurzije usporedimo s prijašnjim, vidjet ćemo da su razlike brojnije od sličnosti. Ekskurzija nekad U školskom arhivu nedavno je pronađen plan i program ekskurzije osmog razreda iz 1963. godine koja se provela u razdoblju od 31. svibnja do 13. lipnja. „Ekskurzija se počela pripremati još u šestom razredu tako da su učenici stavljali novac na štednu knjižicu. Svaki učenik će uplatiti 10 000 dinara“, ovako je gospodin razrednik Marko Košćica započeo plan dvotjedne ekskurzije osmaša prije pedeset i dvije godine. Pretpostavljam da osmašima na ekskurziji prije pedeset i dvije godine nije bilo dosadno. Oni su se osim s Lij- epom Našom, upoznali i sa Slovenijom i Srbi- jom. Posjet „tipično lučkom gradu“ (Rijeka), razgledavanje Trsata i Ljubljane, penjanje na Bled, razgled „čarobne špilje“ u Postojnoj, „putovanje vlakom u velegrad“ (Zagreb) i šetnja Kaptolom, Zoološkim i Botaničkim vrtom, branje jagoda u iločkim šumama i obi- lazak Iteksa (tvornica tekstila), posjet Novom Sadu, Srijemskim Karlovcima, Petrovaradinu, Kamenici i Beogradu, samo su neke od nji- hovih aktivnosti u kojoj su se izmjenjivala dva prijevozna sredstva – brod i vlak. … i danas Zbog loše financijske situacije, ali i sve nemirnijih generacija, danas je ekskurziju od četrnaest dana gotovo nemoguće zamisliti, a kamoli provesti u djelo. Brojni su hrvatski učitelji-razrednici trajanje svojih ekskurzija smanjili na tri dana (uz dva noćenja). Možda je razlog tomu i briga za manjak učeničkog in- teresa, strah da će se tijekom duge ekskurzije učenici više dosađivati nego zabavljati ili bo- jazan da će neki učenici zabavu pronaći prim- jerice u alkoholu. Ako se vratimo ekskurziji s početka naše priče, zaključit ćemo da je zasigurno bila ekskurzija iz snova. Vjerojatno im većina osmaša danas zavidi, no, u ime današnjih pirovačkih osmaša, obećajem da ćemo se pobrinuti da će, ako ne po trajanju, naša ekskurzija biti jednako zabavna kao što je bila i ona prije pedeset i dvije godine. • tekst i ilustracija Klara Vendl, 8. r. 42 MURTELICA / veljača 2016. NEKAD I SAD Izleti nekad i danas Ekskurzija – najiščekivaniji učenički izlet Ove školske godine idemo na ekskurz- iju u Istru od 3. do 6. svibnja. Učenici su jako uzbuđeni i čini mi se da su pri- preme već počele. Na roditeljski sas- tanak čija je tema bila ekskurzija došli su, zamislite, svi roditelji jer su učenici htjeli pozorno odraditi svaki detalj. Za vrijeme sata razrednika učenicima sam čitala plan puta, a već sutradan molili su me da im opet čitam isti plan. Sve im je zanimljivo – raspituju su se o udob- nosti autobusa, hotelu u kojemu „mora biti i bazen“ (bez obzira što tri ljetna mjeseca ne izlaze iz mora). Spakirat će u torbe „polovicu“ ormara i osjećati se najvažnijim mladim osobama na svijetu. Dosadasambilananekolikoekskurzija i učenici su bili dobri. Nije bilo alkohola ni cigareta. Uživali su ulazeći i izlazeći iz soba i bili budni do dugo u noć, bolje reći do jutra. Voljeli su i razgledavanje, a najbolje im je išlo trošenje novaca na sitnice koje inače ne bi nikada kupili. Najvažnije mi je da se zdravi, ispunjeni i sretni vrate svojim domovima. • Karolina Rančić, prof. Što kažu razrednici Najvažnije mi je da se zdravi, ispunjeni i sretni vrate svojim domovima Ako današnje ekskurzije usporedimo s prijašnjim, vidjet ćemo da su razlike brojnije od sličnosti.
  • 43.
    Tišina, snima se MURTELICA /veljača 2016. 43 U RITMU Glazbena grupa naše škole priprema svoj prvi CD Glazbena grupa, čija je voditeljica učiteljica Silvana Crljen, snima svoj prvi CD. Riječ je o četirima autorskim pjesmama učiteljice Silvane. Pjesme nose naslov: „Sutra je novi dan“, „Jesenski valcer“, „Došla nam je bijela zima“ i „More i ja“. U snimanju sudjeluju učenici od 1. do 5. razreda. Sastajali su se više puta u prostorijama Puhačkog orkestra Pirovac radi tonskog snimanja. Na snimanju je morala biti potpuna tišina. Možete samo zamisliti koliko je to bilo teško postići. Nekoliko su se puta morale ponavljati pjesme, solo dionice, refreni jer bi netko šušnuo jaknom, zakašljao se ili nasmijao. Istovre- meno, bilo je jako zabavno, ali i naporno. U veljači ili ožujku planira se sni- manje spota i to na nekoliko lokacija u Pirovcu. Svega ovoga ne bi bilo da nije entuzijazma učiteljice Silvane i gospo- dina Dina Selmana koji je izvršio tonsko snimanje, a snimat će i spot. Nadamo se da će CD biti sjajan kao i spot u kojemu će mnogi uživati u glazbi, a čija je promocija predviđena za Dan škole. • Antea Čubrić, 5. r. drugi krivac - g. Dino Selmanpjevamo iz duše ako popravim frizuru, bolje ću pjevati prvi krivac - učiteljica Silvana bilo je ponavljanja...ovako smo se zabavljali za vrijeme odmora
  • 44.
    GLAZBENIM STOPAMA 44 MURTELICA/ veljača 2016. I dok se mi obični smrtnici najčešće vučemo ulicom nakon završenog školskog dana, naša vrijedna četvorka već juri u drugu, glazbenu školu. Bez nji- hove nam je glazbe nezamisliv i jedan školski događaj. Oni su Marija Gulam (8.r.), sestre Viola (6.r.) i Zoe Vukman (4.r.) te Vid Urem (4.r.). U jurnjavi između dviju škola, porazgovarali su s nama. Koju glazbenu školu pohađaš? Marija i Vid: Glazbenu školu Ivana Lukačića u Šibeniku. Viola i Zoe: Glazbenu školu Vjekoslava Kaleba u Tisnome. Koliko dugo sviraš? Marija: Od petog razreda osnovne škole. Viola i Zoe: Sviram tri godine. Od osnutka glazbene škole u Tisnome. Vid: Tri godine. Koji instrument sviraš? Marija: Prije sam svirala klarinet, a od ove godine učim solo pjevanje. Viola i Vid: Violončelo. Zoe: Violinu. Otkuda ljubav prema odabranom instru- mentu? Marija: Ljubav prema glazbi i pjevanju postoji od treće godine. Viola: Najprije sam htjela svirati flautu. Mama je predložila čelo i meni se svidjelo. Zoe: Najprije me nagovorila mama. Sada sam sretna, a i učiteljica je draga. Vid: Išao sam na mnoge koncerte i na prvi se pogled zaljubio u violončelo. Je li teško pohađati dvije škole? Marija: Ponekad zna biti teško, ali sve ima svoje prolazne krize. Viola i Zoe: Nije. Vid: Na početku, ali sam se poslije navi- kao. Instrument volim, ali solfeggio baš i ne. Jesi li ikad želio/željela odustati? Marija: Ljubav je prema glazbi sve izdržala. Viola: Nikad nisam željela odustati. Zoe: Nisam. Vid: U nekim trenutcima jesam. Koliko dnevno vježbaš? Marija: Pjevam neprestano, ali vježbam od 30 do 60 minuta. Viola: Pola sata, osim danima kad imam glazbenu školu. Onda više. Zoe: Najmanje pola sata i više. Vid: Sat i pol do dva sata dnevno. Imaju li ukućani i susjedi razumijevanje za tvoje pjevanje/sviranje? Marija: Obitelj me razumije i podržava. Viola: Potiču me mama, tata i baka. Zoe: Susjedi me najvjerojatnije ne čuju jer nema primjedaba. Vid: Podržavaju me ukućani, a susjedi baš i ne. Sviraš li još koji instrument? Marija: Uz klarinet i pjevanje, sviram i klavir. Viola: Flautu. Željela bih još naučiti svi- rati harfu i klavir. Zoe: Klarinet, a znam nešto odsvirati i na djembeu/đembeu (afrički bubanj). Vid: U slobodno vrijeme sviram bubnjeve. Misliš li da će tvoje sviranje postati više od hobija? Marija: Sviranje nije samo hobi, već način života i strast. Viola: Nadam se. Zoe: Nadam se da hoće. Vid: Bilo bi lijepo. • Uredništvo Glazbenici među nama Zaljubljenici u glazbu Marija Gulam - i pjeva i svira Zoe Viola uvijek uživamo dok Vid svira
  • 45.
    SPORT MURTELICA / veljača2016. 45 U šibenskom bazenu osmaš Ante Jelušić pliva od prvog razreda. Njegovi su prijatelji trenirali plivanje pa je rekao: „ Zašto ne bih i ja probao?“ Već je s prvim treninzima u Plivačkom klubu „Šibenik“ zavolio taj sport. Najdraža mu je medalja koju je osvojio na plivačkom mitingu „Sv. Mihovil“ u Šibeniku. Poseban je osjećaj osvojiti medalju baš kod kuće, na svome terenu. Najdraži mu je stil prsno kojim postiže i najbolje rezultate. Najveću mu podršku daju roditelji, sestra i prijatelji. Plivanje je zabavan i zdrav sport, iako dosta naporan. „Preporučio bih svima da se bave plivanjem“, rekao je Ante. Koliko Ante voli ovaj sport, govori i činjenica da bi uvijek iznova odabrao plivanje. • Klara Vendl, 8. r. Tradicionalni se turnir u rukometu „Mali medo“ održao 6. veljače u Gospiću. Na turniru su sudjelovali dječaci rođeni 2006. i 2007. te djevojčice rođene 2005. Ove su godine sudjelovala tri učenika iz naše škole – Mario i Marino Vukman (2007.) te Kristian Franjić (2006.), rukometaši RK „Olimpija“ iz Vodica. Zahvaljujući napornim treninzi- ma, naš se četvrtaš Kristian Franjić zajedno sa svojom ekipom vratio sa zlatom. Čestitamo! • Marijana Franjić, 6. r. Osmašica Antonela Jajaš upisala se u Veslački klub „Du- pin“ iz Tisna. Veslanje joj se odmah svidjelo. Nije joj smetala ni činjenica što joj ono oduzima dosta vremena, niti to što se mora rano ustajati. „Jednostavno“, reći će, „zaljubila sam se u taj sport.“ Treninzi su izuzetno naporni, ali se trud isplati. Prošle su joj godine zaveslaji donijeli deset zlatnih medalja. Najdraža joj je ona s Hrvatskog veslačkog prvenstva održanog na zagrebačkom Jarunu gdje se okitila titulom prvakinje Hrvatske u samcu za kadetkinje. Uzori su joj braća Sinković koji su trostruki svjetski prvaci u dvojcu na pariće, a s kojima je razgovarala u više navrata što su za nju bili ne- zaboravni trenutci. Najveća joj je želja ući u reprezentaciju. Veslanje je izrazito naporan sport za koji treba imati volje, želje, ali i strpljenja. Ono iziskuje kompromise, a za uspjeh moraš dati sve od sebe. „Veslanje nije samo sport, to je način života“, poručila je Antonela. • Klara Vendl, 8. r. Rukomet – Kristian Franjić Zlatni medo Veslanje – Antonela Jajaš Zlatni zaveslaji Prvakinja Hrvatske u samcu za kadetkinje Plivanje - Ante Jelušić Uvijek samo plivanje mali medo - Kristian Franjić naša zlatna Antonela može i leđno
  • 46.
    LITERARNO - LIKOVNESTRANICE 46 MURTELICA / veljača 2016. M oja je mama prava šopingholičarka. Baš prava. Njoj je jednako lijepo provoditi vrijeme u trgovini parfema, cipela, odjeće ili hrane. Tata i ja uopće ne možemo ra- zumjeti njezinu strast, a još manje gle- danje stvari koje ne namjerava kupiti. Dok ona vrluda među policama u trgovini, tata i ja najradije čekamo u autu. I načekamo se, moram priznati. Ona nam se svaki put ispričava i zahvaljuje na strpljenju, ali ne odustaje. Uporna je – kupuje, kupuje i kupuje. Kad uđe u neku trgovinu, izgubi pojam o vremenu i prostoru. Još nekako mogu razumjeti da zaboravi na vrijeme, ali da je zaboravila na mene, nikako ne mogu shvatiti. Jedno jutro, dok smo još živjeli u Zagrebu, a ja imao pet godina, mama je morala skoknuti do Dione. Diona je kvartovska prodavaonica prehrane. Baš sam se zagledao u crtić (već tada sam bio ovisnik o TV-u i računalima). Mama kaže da me je molila da idem s njom i da je, kao po običaju, zamolila susjedu da me pripazi. Meni se, navodno, nije dalo ići s njom. Htio sam ostati kod kuće (ja se baš ne sjećam da je bilo tako). Znam da je otišla i da je nije bilo dugo. Kad je završio crtić, a ja shvatio da sam sam sam- cat u stanu, počeo sam urlati. Plakao sam bespomoćan, urlao kao lav. Valjda sam mislio da će me tako čuti i mama u Dio- ni. Kad sam se umorio, odlučio sam otići iz stana, pa što bude. Spustio sam se sa šestog kata na peti. Plačući, naravno. Poz- vonio sam na prva vrata. Otvorila je stari- ja gospođa koju su moje suze rasplakale u istom trenutku. Kad sam joj rekao da je mama otišla i da sam sam, gospođa je plakala sve glasnije. Ušli smo u dizalo – uzrujana gospođa i ja - bos i u pidžami. Spustili smo se u prizemlje. Kad su se vra- ta otvorila, ugledao sam mamu. Ruke su joj bile pune vrećica. Sve ih je spustila na pod, a neke su se stvari rasule. Grlila me, ljubila i istovremeno zahvaljivala gospođi, mojoj spasiteljici. E, sad tu nije sretan kraj. Priznat ću vam – ovu priču nisam ispričao prvi put. Kad smo u prvom razredu s učiteljicom Loredanom išli u posjet Policijskoj postaji Šibenik, sve sam ovo ispričao policajcima. Bili su iznenađeni i zabrinuti za mene pa su pitali učiteljicu treba li tu što poduzeti. Učiteljica je spasila moju mamu rekavši policajcima da je moja mama krasna roditeljica, a da ja imam bujnu maštu. Na to sam se samo nasmijao. Od tada mama strahuje od Centra za socijalnu skrb pa vas molim da ovu priču ne širite dalje. • Franko Jan Selman, 5. r. Mama šopingholičarka Katarina Gulam, 7.r. / tehnika: karton-tisak
  • 47.
    LITERARNO - LIKOVNESTRANICE MURTELICA / veljača 2016. 47 Tata je zaustavio automobil. Već smo se visoko popeli. Sada smo na samom vrhu brijega. Izašla sam iz auta. Nije prošla ni sekunda, a vjetar se počeo poigravati mojom kosom. Kratko smo hodali do samog ruba. Pogled je bio veličanstven - veliko more ispunjeno nizom natiskanih otoka nalik perlama na kolajni. A tek zalazak sunca! Nebo crveno, žuto i narančasto. Sunce, ogroman div koji zaranja u more. Tata se sklonio iza suhozida i slikao sunce. Pozvao me da dođem do njega i sklonim se od bure. Odlučno odbijam. Raspustila sam kosu. Letjela je oko mene kao jato ptica. Nježnom pjes- mom svojega fijuka, bura me zamo- lila za ples. Ona je oduvijek bila moja prijateljica. Prihvatila sam poziv. Svi- rala je pjesmu vjetrova, a instrumenti su joj bili trava i more. Isprva lagano, a onda sve brže i brže. Posljednje su zrake sunca počele plesati oko nas. Bura me okretala sve jače i jače, grlila me, ljubila moje lice i čelo, podizala od tla – visoko, visoko u nebo. Činilo se da cijeli svijet pleše s nama. A onda je ona morala otići u druge pusto- lovine. Bura je savršeno nesavršena. • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r. S vjetlo dana ugledah jednog vrućeg ljeta. Mnoštvo očiju bilo je uprto baš u mene. Netko reče: „Princeza je rođena!“ Začuh majčin glas: „Ne. To je samo Klara.“ „Ali postat će princeza!“ sigurno dobaci tata. Ugasih prvu svjećicu na rođendanskoj torti. Zaželjeh da mi tata dovede konja kakvog sam jahala u Slavoniji. Mislim da ne zatražih previše. Pa, ipak sam ja tatina princeza. U dvorište dojuri bijela škoda s pridošlicom. Mamin se trbuh ne- kim čudom smanjio, a umjesto dara za princezu u naručju joj mali čupavi cmiz- dravac. Nazvaše ga mojim bratom. Dida mi pojasni da se u kraljevstvo princeze Klare doselio princ Antonio. Sada sigur- no nema mjesta za konja! Našom kućom, žuto obojanom, odjekivala je cika princa i princeze. A onda… Završilo je snažnim treskom vrata. Tata je napustio kuću. Tada nisam znala da to znači zauvijek. Shvatih zašto su se moji roditelji često zatvarali u sobu, a mama izlazila uplakana. Nad našim krovom nadviše se tamni oblaci za sve, osim za cmizdravca koji je bio premalen da shvati išta. Dan veselja u žutoj kući bijaše dan princezina polaska u školu. Svi me obasipaše savjetima, ali nitko nije ma- rio što je školska torba teža od princeze. U početku sam voljela školu, no s vre- menom se moje mišljenje promijenilo. Ljubav je prema karateu ostala. Nikome nije jasno kako princeza i karate idu za- jedno. Danas, s licem punim prišteva, volim karate i skijanje francuskim Alpama. Znam da je sviranje flaute i jahanje moja strast, a pisanje i crtanje moj način življenja. Mama je imala pravo! Ja sam samo Klara i nisam princeza. One žive u ba- jkama. Ali, moj tata i dalje mi nježno šapuće: „Princezo moja.“ • Klara Vendl, 8. r. Ples s burom Pričaoprincezi Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r. / tehnika: tempera-kolaž
  • 48.
    LITERARNO - LIKOVNESTRANICE 48 MURTELICA / veljača 2016. U naše je vrijeme sve bilo gore, odjekuje uvi- jek ista rečenica. Jeste li ikada razmišljali o njoj? Vjerujete li u nju? Ja sam počela sumnjati. Je li uistinu prije sve bilo gore? Ne, nije. Barem ja tako mislim. Medicina je napredovala, kao i tehnologija. Pametni su mobiteli dosegnuli svoj vrhunac, a robot polako zamjenjuje čovjeka. Moje mišljenje ostalo je nepromijenjeno. Koliko se sjećam, svaka se bakina ili djedova priča odvijala na nekom proplanku ili šumarku. Koliko ćete često u današnje vrijeme vidjeti bicikl i livadu? Posvuda uzavreli asfalt, automo- bili i zgradurine. Pitam vas: Gdje su proplanci, šumarci i livade? Volim čitati pjesme o moru. Ono je uvijek modro, valovito, bajkovito. Ne spominju se mora zagađena ljudskom glupošću. Nigdje djevojčice koja uživa šećući obalom. Pitam vas: Gdje su čista mora u kojima se ribe ne guše, a morske životinje ne zarobljava ljudsko smeće? Često razmišljam o izumiranju pčela. Djeca su ih prije lovila radi zabave. Sljedeće ih generacije možda neće ni vidjeti. I ne samo pčele. A što je s vukovima, kornjačama ili bjeloglavim supovima? Pitam vas: Ne bojite li se da će nestati? Odrasli govore da imaju sve pod kontrolom. Iskreno, ne vjerujem im. Mogu li se klimatske promjene obuzdati? Globalno je zagrijavanje izazvano ljudskim nemarom. Ne učinite li što, temperatura će do kraja stoljeća toliko narasti da će nastati kaos. Ima li povratka? Vi i dalje samo sjedite i govorite kako je u vaše vrijeme sve bilo gore. Pitam vas posljednji put: Zašto još sjedite?! Pokrenite se! • Barbara-Roza Stief-Mušec, 6. r. Naše vrijeme Dana Bašić, 7.r./ tehnika: kombinirana Antonela Jajaš, 8.r. / tehnika: tuš
  • 49.
    LITERARNO - LIKOVNESTRANICE MURTELICA / veljača 2016. 49 O d prve godine života odlazim u očev rodni grad Bihać koji je smješten na rijeci Uni u sjevero- zapadnoj Bosni. Obično idemo za Božić. Tada je najljepše. Već na pola puta pojav- ljuju se prve nakupine snijega. Po dolasku odmah istrčim iz auta baki i djedu u zagrl- jaj, a strica pogodim grudom snijega. Idući dan budim se u zoru. Dok hranim kokoši i svinje, baka sprema domaće jaje i šalicu toplog kakaa. Na livadi barba Rade radim snjegovića koji je svake godine sve veći jer raste zajedno sa mnom. Kamenje mu stavljan za oči, gumbe za usta, oko vra- ta svoj šal, a djedov prastari cilindar posluži kao šešir. Otrčim po bakinu metlu i po mrkvu susjede Arife. Baka zove na ručak, a ja napuštam najzgodnijeg snjegovića u kra- ju. Nakon ručka, ponovno hitam snježnom prijatelju. Ali snjegoviću nedostaje nos! Odmah se sjetim jer se to iznova događa svake godine. Mrkvu redovito dograbi konj Beba. Ne ljutim se na njega. On samo traži hranu jer je njegov stari vlasnik umro. A možda, možda me na taj način pozdravlja. Žao mi Bebe! Kada barem ne bi bio toliko usamljen! Sa stricem idem praujni Ivki. Njezin brat ima kobilu Bosiljku. Volim jahati na Bosilj- ki, ali sada je zima pa mi ne daju. Kad sam ljetos jahala na njoj, bila sam prava kaubo- jka s Divljeg zapada. Odlazim s društvom na grudanje. Poslije namsepridružeimojabraća,aliistaribarba Rade. Grude lete na sve strane. Grudajući se, osvajamo izmišljene zemlje. Grudamo se sve do sumraka. Svi odlaze kući, osim mene. Skrivajući se, tražim Bebu. On je na- jbolji konj na svijetu. Obožavam ga, a i on mene. Dopušta mi popeti se u sedlo. Malo prošećemo zajedno, a onda pospremim sedlo i uzde. Odlazim na spavanje jedva čekajući sutrašnji odlazak na sanjkanje. Djed nas vodi na Plješevicu. Neko- liko sati prolazi kao u trenu. Na povratku čvrsto odlučujem da ću se nakon sanjkanja prošetati s Bebom i Bosiljkom. Tko zna? Možda se svide jedno drugome i Beba više ne bude sama. • Marijana Franjić, 6. r. Praznici s Bebom Marija Tomkić, 6.r. / tehnika: tempera-tuš
  • 50.
    ZABAVNE STRANICE 50 MURTELICA/ veljača 2016. Učiteljica se ljuti: - Darko, ne želim da sjediš kraj Tomice. On je jako zločest. - Učiteljice, budući da sam ja dobar, može li Tomica sjesti kraj mene? Učiteljica pita djecu: - Zašto je Karlo Veliki izmislio školu? - Zato što se to njega više nije ticalo. Bio je prestar za školu. Učiteljica ispravlja Ivanovu zadaću. - Ivane, sve si točno odgovorio. Je li ti tata pomogao? - Nije, učiteljice! Ovaj put je tata sve sam napisao. - Mama, znaš li kako se zove mjesto gdje svi spavaju, a govori samo jedna osoba? – pita Luka. - Ne znam! - Škola! Učiteljica pita: - Imate četiri kune u džepu, pa izgubite dvije. Što imate u džepu? Marija digne ruku: Rupu, učiteljice! - Jelena, kako glasi buduće vrijeme od glagola krasti? - Ja ću ići u zatvor, ti ćeš ići u zatvor, on će ići u zatvor… - Nina, što si ove godine naučila u školi? - Naučila sam razgovarati sa svojom prijateljicom u klupi a da ne mičem usnama. Svake nedjelje Ivan dobiva tjedni džeparac. Mama mu pruži 10 kuna. - Izvoli, Ivane! Što se kaže? - Samo 10 kuna? - Je li ti se svidjelo prvi dan u školi? - Prvi dan? Hoćeš reći da moram sutra ponovno u školu? Petar se vratio iz škole. - Mrzim engleski, mrzim engleski… - Petre, jako je važno naučiti engleski. Danas više od polovice ljudi na svijetu govori engleski. - Baš dobro! Dosta ih je i bez mene. (iz knjige „365 šala“; knjiga 3) Mi smo odabrali! Izaberi i ti svoj najdraži vic!
  • 51.
    ZABAVNE STRANICE MURTELICA /veljača 2016. 51 osmislile: Viola Vukman, 6.r.; Barbara-Roza Stief-Mušec, 6.r.; Klara Vendl, 8.r.