Murtelica 2015

LIST UČENIKA
OSNOVNE ŠKOLE PIROVAC
VELJAČA 2015. BROJ 2
Putopis
Snježnim stazama Francuske
Podlistak
U posjetu
TEMA BROJA
Murtelići Vatrena pustolovina
Kreativnost

DOBRO NAM DOŠLI
MURTELICA
List učenika OŠ Pirovac
Adresa uredništva:
MURTELICA, Put škole 10, Pirovac
tel./fax.:
022 46 60 53
e-mail:
ured@os-pirovac.skole.hr
Izdavač:
OŠ Pirovac
Za izdavača:
ravnateljica Mirjana Božić, prof.
Glavne urednice:
Klara Vendl, 7. r. i Tea Krišto, 8.r.
Odgovorna urednica:
Anita Vrkić, prof.
Novinari:
Barbara-Roza Stief-Mušec, 5.r.; Marija Tomkić,
5.r.; Viola Vukman, 5.r.; Dana Bašić, 6.r.; Katari-
na Gulam, 6r.; Antonio Vendl, 6.r.; Ante Jelušić,
7.r.; Ðino Trošić, 7.r.; Klara Vendl, 7.r.; Andrea
Gulam, 8.r.; Tea Krišto, 8.r.; Dona Vuković, 8.r.;
Učitelji suradnici:
Silvana Crljen, Vesna Garofulić, Ljerka Kendeš,
Marijana Lasan,
Karolina Rančić, Katarina Smolić, Manuela
Srdarev, Darko Vlahov
Fotografije:
Uredništvo i Katarina Smolić, prof.
Naslovnicu ostvarili:
Karolina Rančić, prof.; Katarina Smolić, prof.;
Manuela Srdarev, prof.; Andrea Gulam, 8r.; Tea
Krišto, 8.r.; Dona Vuković, 8.r.;
Lektorirale:
Mirjana Božić i Anita Vrkić
Oblikovanje i grafička priprema:
Branka Lukić
Tisak:
Pixel studio
Naklada:
300
Iz sadržaja
8 - 19
12 - 13
20 - 21
18 - 19
23 - 26
40 - 41
32 - 33
Zaplovite
kreativnim
morima
Pred vama je drugi broj Murtelice. Prošlogodišnji je broj imao
44 stranice, no ove smo se godine još više potrudili i naš smo
školski list „udebljali“ za još četiri kreativne stranice, a upravo
je kreativnost ovogodišnja tema broja. Ukoliko posegnete za
sljedećim stranicama, saznat ćete sve o veselim i kreativnim
radionicama sedmaša, otkrit ćete čari tkanja, doznati sve o
zanimljivim kreativnim ljudima koji svakodnevni život čine
ljepšim, putovat ćete s nama u razne dijelove Europe…
Vjerujemo da ćete zapljeskati našim brojnim školskim us-
pjesima, ali i uspjesima naših gostiju s kojima smo se družili.
Dok stignete do kraja, možda i ogladnite uz kuhane obroke
školske kuharice Mande. Nadamo se da će vas i naši najmlađi
Murtelići razveseliti svojim radovima. Stoga vas pozivamo da
zaplovite kreativnim morima OŠ Pirovac…
S olovkom u ruci,
Tea i Klara
Tema broja:
Kreativnost
Etno grupa pokrenula radionicu:
Čarolija tkanja u našoj školi
Zdenka Bilušić:
Kreatorica na djelu
Novosti iz školske kuhinje:
Što nam se to kuha
Podlistak najmlađih:
MURTELIĆI
Putopis:
Snježnim stazama Francuske
Predstavljamo vam bake u našoj školi:
U drugoj ulozi

NA LOVORIKAMA
MURTELICA / veljača 2015. 3
Državna Smotra LiDraNo u Primoštenu
Bravo za Murtelicu
D
a u našem slučaju ne vrijedi ona
narodna prvi se mačići u vodu
bacaju, dokaz je prvi broj Mur-
telice koji je pozvan na državnu Smotru
LiDraNo 2014. Ovogodišnji je domaćin
Smotre bila ponovno naša županija (po
tko zna koji put), a mjesto održavanja
prekrasni Primošten. Smotra se održala
od 23. do 27. ožujka za učenike osnovnih
i srednjih škola. Našu je školu u kategori-
ji školskih listova predstavljala glavna
urednica Murtelice Klara Vendl u pratnji
mentorice Anite Vrkić. Povjerenstvo je
za školske listove, u sastavu prof. Anite
Šojat, prof. Srećka Listeša i grafičkog
dizajnera Marka Bausa, odabralo Murte-
licu između devedeset listova osnovnih
škola predloženih za Smotru. Tako smo
se u dvorani Penkala 2 hotela Zora našli
u društvu petnaest odabranih listova
od kojih su četiri bila digitalna,
a ostali tiskani. S pozornošću
smo slušali savjete prosud-
benog povjerenstva čvrsti
u nakani da ćemo naučeno
primijeniti u novom broju
Murtelice. Budući da u
Primoštenu nismo samo radili, os-
tatak smo vremena proveli u druženju
s lidranovcima i šetnji Primoštenom te
uživali u gledanju brojnih ostvarenja
pojedinačnih i skupnih scenskih nas-
tupa.
U
kusi su različiti, ali svi se slažemo da je prvi broj Murte-
lice prošle godine doživio teško nadmašivi uspjeh. Ne
samo zato što je pozvan na državni Susret LiDraNo ,
već i zato što se broj Murteličinih čitatelja širi ne samo našom
zemljom, već i inozemstvom. Jedan je broj pristigao u London,
a nekoliko njih svjetlost je ugledalo u Njemačkoj, dok je jedan
na putu za Francusku. U svakom pogledu, Murtelica širi svoje
granice što pokazuje da dječja mašta čini čuda.
Klara Vendl, 7.r. i Anita Vrkić, prof.
ne poznaje granice
LiDraNo u PrimoštenuLiDraNo u Primoštenu
Bravo za Murtelicu
na pozornici lidranovskih događanja
čestitke prof. Srećka Listeša
Murtelica na ppt prezentaciji
Klara odgovara na pitanja
prof. Anite Šojat
u društvu petnaest odabranih listova
od kojih su četiri bila digitalna,
a ostali tiskani. S pozornošću
na pozornici lidranovskih događanja
S pozornošću
smo slušali pohvale
i savjete prosudbenog
povjerenstva čvrsti u
nakani da ćemo naučeno
primijeniti u novom
broju Murtelice.
Murtelica

4 MURTELICA / veljača 2015.
NA LOVORIKAMA
Murtelice, samo naprĳed
Kako smo
Uredništvo koji drži
do mišljenja svojih malih
i velikih čitatelja, proveli
smo anketu među učenicima,
učiteljima, ali i roditeljima
o prošlogodišnjem broju
Murtelice. Evo što smo
zabilježili.
Izražavam veliko zadovoljstvo i ponos što i ove
godine izlazi Murtelica. Zahvaljujući ljubavi
i entuzijazmu odgovorne urednice, profe-
sorice Anite Vrkić, veliki broj učenika razvija
ljubav prema novinarstvu. List je raznolik,
edukativan, poticajan. Sviđa mi se ime lista, a
osobito podlistak Murtelići. Gotovi su svi bro-
jevi razgrabljeni, a povratni su komentari bili
odlični. Drago nam je da je to prepoznato i na
državnoj Smotri LiDraNo 2014. Glavnim ured-
nicima i svim novinarima želim puno zado-
voljstva i uspjeha u budućem radu.
ravnateljica Mirjana Božić, prof.
Murtelica je ispunila očekivanja i
učenika i učitelja. Za svakog su tu može
naći ponešto. Prati aktivnosti učenika,
njihova postignuća od glazbe, sporta,
likovne umjetnosti… Omjer je teksta i
fotografije usklađen. Sviđaju mi se ko-
mentari učenika o određenim temama.
Predlažem tiskanje na eko papiru što
bi potaklo jačanje svijesti o potrebi
očuvanja šuma. Zabavni je kutak možda
siromašan, poneka bi jezična igra dobro
došla. Djeca vole stripove pa bi ih moglo
biti više. Poštujem realizatore jer je to ve-
liki posao.
Vesna Garofulić,
učiteljica razredne nastave
Murtelica mi se jako sviđa.
Željela bih da se izdaje svaki
mjesec. Voljela bih da se u za-
bavni kutak uvrste vicevi, za-
gonetke i križaljke. Volim čitati
Murtelicu i vidjeti likovne
radove učenika. Jednoga bih
dana voljela sudjelovati u
osmišljavanju Murtelice.
Antea Čubrić, 4.r.
Murtelica je pravo oličenje dječjeg
truda i dječje mašte. Oduševljava
me način na koji učenici pišu što
se to zbiva u njihovoj školi, a na-
jimpresivniji su mi njihovi liter-
arni i likovni radovi na kraju lista.
Svaka čast učenicima, ali i njihovim
učiteljima koji ih usmjeravaju na
pravi put u radu.
Željka Vendl, roditelj
Murtelica je jako dobar školski list i drago
mi je što se naša škola uključila u jedan tako
veliki i ozbiljni posao. List daje pregled svega
onog što su učenici radili tijekom godine i
koje su uspjehe postigli. Prvi je broj bio
odličan, ali sam sigurna da će drugi biti još
bolji. Vjerujem u naše učenike. Nadam se da
neće stati i da će nastaviti dalje u još boljem
izdanju.
Kata Gulam, roditelj
U Murtelici sam saznala zanimljivosti
koje nisam znala. Nasmijala me anke-
ta najmlađih o značenju riječi murtel-
ica. Svidjeli su mi se putopisi o Rimu
i obiteljskom putovanju Jelušićevih.
Bilo mi je zanimljivo čitati i o našem
načelniku i donačelniku i njihovim
karijerama, kao i o braći blizancima
iz nižih razreda. Murtelica je šarenilo
našeg školskog života. Bilo mi je zado-
voljstvo čitati.
Marija Čubrić, 8.r.
Ponosna na Murtelicu
To je veliki posao
Mlada nada novinarstva
Zadovoljstvo čitanja
Oličenje
dječje mašte
Samo naprijed

NA LOVORIKAMA
Devetero je učenika naše škole poz-
vano na županijsko Natjecanje mla-
dih tehničara koje se održalo u OŠ Ju-
rja Šižgorića u petak, 7. ožujka. Nakon
riješenih zadataka uslijedio je praktični
dio. Izrađivale su se makete, tj. ormarići
za cipele (papir), vrtni paviljoni (hamer
papir), kutije (šperploča) i vodene tur-
bine (lim).
Pod vodstvom učitelja tehničke kul-
ture Darka Vlahova, učenici su postigli
izvrsne rezultate. Katarina Gulam i An-
toio Vendl proslavili su se drugim i os-
mim mjestom u području maketarstva.
U kategoriji graditeljstva Ante Jelušić
i Klara Vendl zauzeli su drugo i peto
mjesto. Drugo mjesto osvojio je i Karlo
Josić iz područja obrade materijala. Jo-
sip Klarić je iz elektrotehnike završio
na trećem mjestu. No, najbolje smo
sačuvali za kraj.
Prvakinje u svojim kategorijama –
Antonela Jajaš iz modelarstva i Tea
Krišto iz strojarstva, pozvane su na
56. Natjecanje mladih tehničara RH
i 2. Smotru mladih poduzetnika koje
su se održale od 2. do 4. travnja 2014.
u Primoštenu. Uz rješavanje ispita, An-
tonela je izradila spremnik za baterije od
šperploče, a Tea model otporničke tur-
bine od lima.
Dona Vuković, 8.r.
Na ovogodišnjem se županijskom
Natjecanju iz matematike pojavio
izuzetno pametan momak proglašen
prvakom. Ipak, nije riječ o Albertu
Einsteinu, već o bivšem četvrtašu
Lovri Uremu koji je, uz vjernu pot-
poru svoje učiteljice Marijane Lasan,
dana 18. veljače u OŠ Petra Krešimira
IV. na županijskom Natjecanju iz
matematike zauzeo prvo mjesto.
Uspješno je riješio većinu zadataka
te ostvario 47 od mogućih 50 bo-
dova. Lovro se početkom školske go-
dine preselio u drugu školu, a mi mu
želimo puno školskih i matematičkih
uspjeha.
Klara Vendl, 7.r.
Županijski LiDraNo 2014.
Čuje li nas tkogod?
LiDraNo čuje!
Ovogodišnja je Smotra LiDraNa
(smotra literarnog, dramskog i
novinarskog stvaralaštva) održana
za učenike osnovnih i srednjih
škola Šibensko – kninske županije
u Katoličkoj osnovnoj školi u
Šibeniku 6. veljače 2014. godine.
Naša se škola na LiDraNu pred-
stavila literarnim radovima (Dana
Bašić, „Sloboda“; Marija Gulam,
„Ruku pod ruku“; Klara Vendl,
„Berijev svijet“ i Leonora Gal, „Sva
moja godišnja doba“), putopisnom
reportažom Klare Vendl „Glaz-
benim koracima do pape“, prvim
brojem školskog lista Murtelica,
monologom „Mamina maza“
(prema tekstu Sanje Pilić) koji je
kazivao tada drugaš Patrik Barić,
najmlađi sudionik LiDraNa, te
scenskom igrom „Čuje li me tko-
god“ (izvode Katarina Gulam, An-
tonio Vendl, Franco Čepulo, Mari-
ja Gulam, Ante Jelušić, Monika
Mućaj, Ðino Trošić i Klara Vendl).
Za državnu Smotru LiDraNa
predložen je naš školski list Mur-
telica i scenska igra „Čuje li me
tkogod“.
Klara Vendl, 7.r.
Natjecanje mladih tehničara
mlade tehničarke - Antonela i Tea
Pljesak za Antonelu i Teu
– mlade tehničarke
Lovro Urem, županijski pobjednik iz
matematike
Matematičar iz
„visokog društva“
lidranovci pred polazak
Mamina maza ili Patrik ?
Uz list na Smotru
LiDraNo predloženi
i scenci

NA LOVORIKAMA
U
z rođendan Jurja Šižgorića, u rujnu je Gradska knjižnica Jurja Šižgorića iz
Šibenika raspisala natječaj za narodne poslovice. Naime, pjesnik i prevoditelj
Juraj Šižgorić, koji je živio u XV. st., bio je prvi sakupljač narodnih poslovica
i njihov prvi prevoditelj s hrvatskog na latinski jezik. Nažalost, zbirka je netragom
nestala. Knjižnica mu se odužuje posvećujući mu natječaj. Zadatak je bio pronaći
i napisati neku zanimljivu narodnu poslovicu te je ubaciti u sandučić na Dječjem
odjelu knjižnice. U natječaju su sudjelovali učenici 5. i 7. razreda naše škole. Gradska
je knjižnica nagradila desetero učenika, između kojih i petašicu Barbaru Rozu Stief –
Mušec za poslovicu „Ljubav je kralj ljepote i prijatelj dobrote“.
Tea Krišto, 8.r.
Gradska je knjižnica Jurja Šišgorića
iz Šibenika raspisala natječaj na temu
zajedništva i prijateljstva pod na-
zivom „Kad se male ruke slože“ na-
dahnut Lovrakovom knjigom „Vlak u
snijegu“. Radovi su učenika osnovnih
i srednjih škola pristigli iz svih krajeva
Lijepe Naše. Povodom Svjetskog dana
knjige i Noći knjige 23. travnja 2014.
upriličena je i dodjela za najbolje lit-
erarne radove.
Ne mogu opisati radost koju sam
osjećala kada je moj rad „Blago pri-
jateljstva“ proglašen najboljim u
konkurenciji literarnih radova za
učenike od 6. do 8. razreda. Naša je
Antea Čubrić bila drugonagrađena za
rad „Moj prijatelj Pauk“ u konkurenci-
ji literarnih radova od 3. do 5. razreda.
Prva je tri najbolja likovna rada
i tri najbolja stripa proglasila prof.
Zdenka Bilušić, voditeljica Centra
za vizualnu kulturu djece i mladih, a
tri najbolja literarna rada voditeljica
Dječjeg odjela gđica Marina Šimić.
Zbor „Zdravo maleni“ svojim nam je
pjesmama, uglavnom iz filma „Vlak u
snijegu“, darovao veselo i prijateljsko
ozračje.
Klara Vendl, 7. r.
Povodom Mjeseca hrvatske knjige, Gradska knjižnica Jurja
Šižgorića objavila je natječaj pod nazivom Straničnik. Tema je
bila ljubav. Na natječaj se javila 51 škola iz Hrvatske, a među
njima bila je i naša škola. Za motiv su svojih radova naši učenici
odabrali stihove pjesama hrvatskih autora koji govore o ljubavi,
a neki su se i sami uhvatili u koštac s papirom. Pod vodstvom
mentorice Manuele Srdarev, odabrali su za tehniku tuš i pero.
Naša je osmašica Tea Krišto osvojila drugo mjesto. Svoju je na-
gradu preuzela na svečanom otvorenju izložbe 11. studenoga u
prostorijama knjižnice.
Dona Vuković, 8.r.
Obilježili smo rođendan Šibenčanina Jurja Šižgorića
Zrnca narodnih mudrosti
Uz Svjetski dan knjige i Noć knjige
Kad se male
ruke slože
Uz Mjesec hrvatske knjige
Ljubav na straničniku
osjećala kada je moj rad „Blago pri-
jateljstva“ proglašen najboljim u
konkurenciji literarnih radova za
učenike od 6. do 8. razreda. Naša je
Antea Čubrić bila drugonagrađena za
z rođendan Jurja Šižgorića, u rujnu je Gradska knjižnica Jurja Šižgorića iz
vrijedna sakupljačica poslovica Barbara Roza
Tein straničnik (desno)

NA LOVORIKAMA
Čast nam je i zadovoljstvo
predstaviti Ivanu Vukman,
učenicu generacije 2013./2014.
Pozdravljajući se s osmašima na
svečanoj dodjeli svjedodžaba
koncem lipnja, njihova raz-
rednica Maja Mezin proglasila
je upravo Ivanu za učenicu
generacije. Ivanino uzorno
ponašanje, marljivost u učenju
kao i trud i sudjelovanje u bro-
jnim izvannastavnim aktivnos-
tima škole, trebali bi nam biti
uzor u školovanju. Uvjereni
smo da je Ivana bez sumnje
zaslužila nagradu te joj iz svega
srca čestitamo i želimo sreću u
daljnjem školovanju.
Klara Vendl, 7.r.
Na 28. je natječaj Ivice Kičmanovića, koje organizira Matica hrvatska iz Zaprešića u surad-
nji sa Školskom knjigom i Školskim novinama, pristiglo 768 literarnih i novinarskih radova
učenika od 1.do 8.r. iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. U natječaju je sudjelovala i
naša škola.
Antea Čubrić, pod vodstvom svoje učiteljice Ljerke Kendeš, nagrađena je za svoj liter-
arni rad „Moj prijatelj Pauk“. Luka Urem ( razgovor „Ne volim što sam u mirovini“), Klara
Vendl (putopisna reportaža „Glazbenim koracima do pape“) i Tea Krišto (članak „Škole
preko oceana“), vođeni učiteljicom Anitom Vrkić, pohvaljeni su za svoje novinarske radove.
Klara Vendl, 7.r.
U
Domu oružanih snaga HV Zrinski
u Karlovcu, a pod pokroviteljstvom
Ministarstva obrazovanja i sporta,
u organizaciji Udruge za promicanje čitanja
Kalibra iz Karlovca, održana je u četvrtak, 25.
rujna, svečana dodjela nagrada za učenike koji
su sudjelovali na 10. natječaju Moja prva knji-
ga. Na ovogodišnjem natječaju sudjelovalo je
220 osnovnih škola s 876 pristiglih slikovnica.
Među nagrađenim je učenicima i Klara Vendl,
učenica 7. r., koja je za svoju slikovnicu „Berijev
svijet“ osvojila treću nagradu. Klara je, prema
propozicijama natječaja, sama opremila svoju
slikovnicu, tj. napravila ilustracije i tekst priče.
Uz ppt prezentaciju „10 godina projekta Moja
prva knjiga“, na svečanoj su priredbi učenici
OŠ „Grabrik“ iz Karlovca izveli igrokaz „Bajka
o dva LJ“, a folkloraši DND „Osmijeh“ iz Rajića
otplesali prigodne plesove. Osim predstavni-
ka Ministarstva i pokrovitelja manifestaci-
je, prvonagrađenim su učenicima nagrade
uručivale dječje književnice Sanja Pilić i Silvija
Šesto, koje su uz književnika Tita Bilopavlovića
(nije nazočio zbog bolesti), bile i članice povje-
renstva za ocjenjivanje i prosudbu slikovnica.
Prisutni učenici nisu krili svoju radost njihovom
nazočnošću, a književnice su se nakon priredbe
strpljivo fotografirale s učenicima i davale au-
tograme. Još strpljivije je Sanja Pilić potpisala
punu torbu knjiga koje je Klara ponijela sa
sobom, rekavši: „Kako mala torba, a iz nje
stalno nešto izvlačiš.“ Brojni posjetitelji mogli
su uživati u listanju pristiglih slikovnica, kao i
na izložbi tiskanih prvonagrađenih slikovnica
u proteklih deset godina izloženih u Gradskoj
knjižnici Ivana Gorana Kovačića.
Antonio Vendl, 6.r.
i Anita Vrkić, prof.
Na prijemu su kod načelnika Općine
Pirovac Ivana Gulama 10. lipnja, u pratnji
učitelja i ravnateljice Mirjane Božić, bili
učenici koji su postigli zapažene rezultate
na državnim natjecanjima. To su: Klara
Vendl (urednica školskog lista Murtelica) i
mentorica Anita Vrkić; Marija Cvita Gulam
(likovni rad) i mentorica Manuela Srdarev;
Antonela Jajaš, Tea Krišto (Tehnička kul-
tura) i mentor Darko Vlahov. Za osvojeno
prvo mjesto na županijskom Natjecanju iz
matematike nagrađen je Lovro Urem čija
je mentorica Marijana Lasan. Uz čestitke
je načelnik Ivan, u ime Općine Pirovac,
učenicima uručio i prigodne nagrade.
Zahvaljujemo načelniku i donačelniku na
toplom prijemu.
Klara Vendl, 7.r.
Ivana Vukman -
učenica generacije
28.natječaj Ivice Kičmanovića
Završna priredba natječaja „Moja prva knjiga“
S Berijem i Klarom u Karlovcu
Prijem kod načelnika Općine
Na 28. je natječaj Ivice Kičmanovića, koje organizira Matica hrvatska iz Zaprešića u surad-
natječaj Ivice Kičmanovića
naša škola.
28.28.
najljepša su priznanja kod kuće
Klara s mentoricom…
naš ponos – Ivana Vukman

TEMA BROJA: KREATIVNOST
Kreativnost
(ni)je
u modi
Kreativnost
ANKETA:
Što je kreativnost?
Nešto šivano i otkačene frizure.
(Magdalena, 2.r.)
Spretan rad.
(Antonio, 1.r.)
Kad nešto crtaš.
(Marko, 1.r.)
Kad ne zaprljamo ra-
dove. (Melisa,1.r.)
Kad smo dobri i ne tučemo se.
(Stipan, 1.r.)
Kad dobro pišemo
domaći. (Antonia, 1.r.)
Kad slušamo učiteljicu.
(Mate, 1.r.)
Kad pomažemo mami i
tati. (Ivano, 1.r.)
Biti super u sportu, glazbi,
slikanju… (Šimun, 2.r.)
Lijepo napravljen dvorac.
(Lorena, 2.r.)
Kada se netko zgodno oblači.
(Marko, 2.r.)
Ja sam kreativna u školi.
(Petra, 2.r.)

Mašta je važnija od znanja
Piše Marina Kevrić, školska pedagoginja
školska pedagoginja Marina Kevrić
J
este li se ikad zapitali što je za
vas kreativnost? Pogledamo li
u Anićev Rječnik hrvatskoga
jezika, pronaći ćemo objašnjenje
„stvaralačka sposobnost“. No, svatko
tu riječ tumači na svoj način. Mnogi
će se ipak složiti da su škole idealna
mjesta za razvijanje dječje kreativnos-
ti.
Izvannastavne aktivnosti potiču
kreativnost, a učitelji, voditelji izvan-
nastavnih aktivnosti, vode učenike
u stvaranju. Usprkos činjenici da
kreativnost nije „u modi“ jer učenici
prilikom upisa u srednje škole ili
fakultete ne dobivaju dodatne bodove
(za primjerice sudjelovanje na Smotri
LiDraNo ili pohađanje neke glazbene
škole), u našoj se školi vrijedno stvara.
Kada školom zastruje tipke klavira,
učenici nižih i viših razreda znaju da
počinju prekrasni trenutci stvaranja
i uživanja u glazbi. Uz malo boje i
ludost kista, učenici izvode prava
mala remek djela otkrivajući bogat-
stvo likovne umjetnosti. Spretne ruke
malih modelara izrađuju maštovite
predmete iz svakodnevnog života.
Ljepotu i čari glume pronalaze mali
i veliki glumci. Pirovac je sa svojom
okolinom prepun ljekovitog bilja
koje učenici beru, a potom pakiraju
u vrećice za čaj, izrađuju sapun ili
presađuju ukrasno bilje u keramičke
lončanice iz vlastite radinosti. Ako ste
pomislili da smo sve nabrojili, varate
se. A stvaralaštvo za vrijeme satova
razrednika kada se stvarajući učimo
zajedništvu i toleranciji?
Kada za vrijeme školskih svečanosti
krene suglasje glazbe, plesa, glume,
nitko ne ostaje ravnodušan, a dječja
lica zrcale se srećom i ponosom. Zi-
dovi škole postaju izložbeni prostori
koje krase mala umjetnička djela na
kojima bi nam mnogi mogli poza-
vidjeti, a stolovi pretrpani šarenim
radovima dječjih ruku. Recite sad, ne
bi li kreativnost trebalo uvrstiti u sam
vrh dječjih života čineći svijet ljepšim
i dajući nam velika krila za let.
Klara Vendl, 7.r., Tea Krišto, 8.r.
S
vaki čovjek ima potencijal za raz-
voj kreativnosti. Budući da je cilj
današnjeg obrazovanja kreativna
(stvaralačka), ali i kritična osoba, razvoj
kreativnosti treba poticati još od rane dječje
dobi.
Kreativnost je misaoni proces
Jednom je davno poznati znanstvenik i
jedan od najvećih umova čovječanstva Al-
bert Einstein rekao: „ Mašta je važnija od
znanja“ te „ Logika će te odvesti od točke
A do točke B. Mašta će te odvesti svug-
dje.” U to vrijeme mnogi nisu mogli sh-
vatiti značenje tih riječi i nisu znali uopće
o čemu on to govori. Zapravo je htio reći
da se iz mašte rađa kreativnost koja vodi
k novim saznanjima. Sve što je danas
znanje, jednom je bila nečija mašta. I bio
je u pravu jer kreativnost danas defini-
ramo kao misaoni proces u kojem osoba
stvara nove ideje i teorije kako bi došla
do novih rješenja i saznanja. Saznanja koja
su rezultat kreativnosti, originalna su jer
do njih pojedinac dolazi samostalno bez
prilagođavanja drugima.
Kreativnost treba poticati
Svaki čovjek ima potencijal za razvoj
kreativnosti. Budući da je cilj današnjeg
obrazovanja kreativna (stvaralačka), ali i
kritična osoba, razvoj kreativnosti treba
poticati još od rane dječje dobi. Odrasle
osobe, učitelji i roditelji mogu poticati
kreativnost na brojne načine: postavl-
janjem pitanja koja pobuđuju različite
psihičke funkcije: Tko?, Kada?, Gdje?,
Kako?, Zašto?; igrom originalnih odgovora;
izmišljanjem nastavka priče ili drukčijeg
kraja; dovršavanjem jednostavnih crteža
na što zanimljiviji način; smišljanjem i
dodavanjem različitih pokreta; konstruk-
cijskim igrama; problemskim pričama i dr.
Kreativnost jača
samopouzdanje
Razvijanjem kreativnog mišljenja djeca
jačaju samopouzdanje, uče kako svijet vi-
djeti vlastitim očima te da je istina nešto
za čime još tragamo, a ne nešto što smo
već usvojili. Dječji um treba pustiti s vre-
mena na vrijeme da mašta i bude slobo-
dan od kočnica. Svi su najuspješniji ljudi
na svijetu postigli sve moguće i nemoguće
zahvaljujući svojoj mašti.

Sve o projektima sedmaša
Čast mi je predstaviti moj razred, raz-
red kreativaca, i našu razrednicu i profe-
soricu engleskog jezika Karolinu Rančić.
Ovdje ćete saznati kako je sve počelo i na
koji to način sedmaši odrađuju svoje pro-
jekte. Zavirite zajedno s nama u učionicu
engleskog jezika, četvrtkom treći sat i vid-
jet ćete što se to rezucka, šiva, briše, piše,
lijepi, pakira, dekorira…
Kako je sve počelo
Nas jedanaestero, tada petaša, skakali
smo od sreće kada je ravnateljica rekla
da će nam razrednica biti naša voljena
„teacherica“. Uvijek nasmijana i puna
ideja, već prvog školskog dana nagovijes-
tila nam je velike projekte i podijelila s
nama ideje koje bismo mogli ostvariti u
sljedeće četiri godine. „Nije nas puno, ali
smo složni. Zajedno ćemo ostvariti sve
ciljeve“, govori nam i danas. I zaista! Us-
koro bismo vrijednim radom te prodajnim
izložbama za Božić i Uskrs mogli ostvariti
svoj cilj – uštedjeti novac za maturalac
u osmom razredu. Prošle godine smo svi
svečano otvorili račun u Jadranskoj banci
i naše uplate rastu. Do kraja osmog raz-
reda preostaje nam truditi se, slobodno
vrijeme u školi koristiti što pametnije i
uveseljavati ljude svojim projektima.
Od ideje do djela
Sedmi je razred do kraja prvog
polugodišta brojio jedanaestero učenika,
no bez Franka koji se preselio na Pag,
sada nas je desetero: Marija Cvita Gu-
lam, Marin Gulam, Antonela Jajaš, Frane
Jajaš, Ante Jelušić, Ivan Konjević, Monika
Mućaj, Đino Trošić, Leon Trošić i moja
malenkost. Svi vrijedno i rado sudjelu-
jemo u brojnim radionicama koje pod
vodstvom naše razrednice završe i bolje
od očekivanog. Ove smo godine završili
prošlogodišnje plastične lončiće za
cvijeće koje smo ukrašavali krhotinama
pločica čineći mozaike kakve susrećemo
u antičkoj kulturi stare Grčke. U lončiće
smo posadili biljke u narodu znane pod
imenom čuvarkuća.
Sedmaški „propuhnjaci“
Kako je vrijeme sve oštrije, za zimske
smo dane osmislili, kako ih je naš Ante
nazvao, „propuhnjake“. Riječ je o du-
guljastim jastucima koje smo sami
sašili od komada starih plahti te ih
punili ovčjom vunom. „Propuhnjaci“
se stavljaju pod vrata ili prozore kako
bi spriječili propuh u kući. Osim toga,
sjajna su i dekoracija. No, za vrijeme
projekta, dogodilo se neočekivano –
ponestalo je vune! Božićna se prodajna
izložba bližila, a većina je „propuh-
njaka“ ostala nenapunjena. Ponovno je
osvanula prilika da budemo kreativni.
Stare majice, potkošulje, haljine i
slične odjevne predmete, parali smo
i rezali škarama na trakice te njima
punili naše slavne „propuhnjake“. Na
kraju smo šivali sovice i cvjetiće ko-
jima smo ukrašavali naše radove. U
svakom slučaju, zasad zbornicu od
propuha štite čak tri „propuhnjaka“,
jedan je otputovao u Zagreb, a dva su
na putu za Njemačku. Ali, to nije sve!
Za božićnu smo prodaju pripremili
i boriće od ukrasne tkanine punjene
vatom sa štapićem cimeta umjesto
debla. Ti ukrasi bili su najtraženiji na
našem božićnom sajmu.
O projektima sedmaša mogla bih
pisati u nedogled. Tako bi naša Murtel-
ica bila opširnija od Shakespearovih djela.
Zasad ću ostati na ovome. Možda ćete se
jednom, tko zna gdje, i vi susresti s nekim
predmetom iz naših projekata.
Kreativna sedmašica
Klara Vendl
trebamo još toliko toga napraviti
propuhnjak u Marijinim rukama

Predložak potražite u našoj redakciji (čitaj školskoj knjižnici)
Kreativni kutak “teacherice“ Karoline
Kutijica za ljubavne poruke
Bliži se Valentinovo, ne znate što ćete?! Ne očajavajte.
Želite li NEKOGA iznenaditi lijepom porukom, možete to
napraviti na sljedeći način..
1. Izrežite ukrasni papir (malo tvrđi) u obliku srca.
2.
4.
6.
5.
3.
Nacrtajte četiri
unutarnje linije
i presavinite ih
pomoću ravnala
te svaki pregib još
stisnite prstima.
Donji dio srca
umetnite u otvoreni
gornji dio.
Spremite u džep i ubacite u torbu dok NETKO ne gleda.
Ako želite,
ukrasite
mašnom.
Najprije
presložite bočne
strane srca,
zatim gornji dio
srca i umetnite
poruku.

Prostorije naše škole umjesto da u
popodnevnim satima miruju, one upravo
suprotno - ne miruju. Etno grupa Maki-
rina napokon je zasukala rukave i pokren-
ula tkalački stan. Učiteljica likovne kul-
ture Manuela Srdarev organizirala je tečaj
snovanja i postavljanja osnove, odnosno
tkanja na tkalački stan i samo tkanje.
Četvrtkom od 15.30 do 17.30 u pet uzas-
topnih susreta učilo se od početka. Pozivu
etno grupe Makirina odazvala se gospođa
Ružica Karanović iz Kistanja. Vuna je ku-
pljena u kućnoj radinosti gospođe Ružice
koja, osim same proizvodnje i prodaje vune,
izrađuje, prema autentičnim narodnim
nošnjama, predmete kao što su torbe, tepi-
si, pregače, dijelovi nošnje…
Da je tkanje zaista čarobno, uvjerili smo
se i zato pomno slušali i upijali svaku riječ.
Za početak smo trebali naučiti neke osnove.
Tkanje započinje „snovanjem“ (nanošenje
osnove na „snovaču“), što se smatra vrlo
složenim poslom, ali smo i to uspješno
savladali. Tako nasnovana osnova stavlja
J
a sam odrasla na selu gdje su sve
djevojčice morale naučiti tkati jer su
svi pokrivači i uporabni predmeti u
domaćinstvu bili od vune.
Gospođa Ružica Karanović iz Kistanja
po zanimanju je medicinska sestra koja
još od djetinjstva radi za tkalačkim st-
anom. U novije vrijeme svoj je hobi pret-
vorila u posao. Zajedno sa svojim supru-
gom bavi se proizvodnjom i prodajom
vune, izrađuje dijelove nošnje prema
autentičnim narodnim motivima te pred-
mete poput torba, tepiha, pregača. Usto
vrijedno poučava učenike osnovnih škola,
srednjih umjetničkih škola kao i studente
na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Kako dječja znatiželja ne poznaje granice,
evo što smo u predasima tkanja doznale.
Je li Vam tkanje zanimanje ili hobi?
Po zanimanju sam medicinska sestra, ali
sam otišla u mirovinu i onda počela tkati.
Kako ste počeli tkati?
Tkala sam još kao djevojčica sa svojom
Etno grupa pokrenula radionicu
Čarolija tkanja u našoj školi
majkom. Ona nas je tjerala na rad. Ja sam
odrasla na selu gdje su sve djevojčice mo-
rale naučiti tkati jer su svi pokrivači i upor-
abni predmeti u domaćinstvu bili od vune.
Što za Vas predstavlja tkanje?
Nekada je tkanje bilo rad, a danas za mene
tkanje predstavlja nešto lijepo. U svakom
predmetu koji radim uživam i svoje znan-
je rado prenosim mladima. Tkanje je za
mene i relaksacija.
Neki krojači obično naslijede svoj šivaći
stroj. Jeste li i Vi naslijedili svoj tkalački
stan?
Naslijedila sam svoj tkalački stan i svoj
šivaći stroj.
Kako biste u tri riječi opisali tkanje?
Nešto lijepo, maštovito i ispunjeno ljubav-
lju.
Oni koji se bave tkanjem reći će da je
snovanje i stavljanje osnove na tkalački
stan teško. Slažete li se s tim?
Snovanje je teži dio posla koji su nekad
radile žene s iskustvom jer nije svaka žena
znala snovati. Uz pomoć ostalih, uspijevale
gđa Ružica Karanović za tkalačkim st-
anom
vrijedne ruke gđe Ružice
Razgovor s gđom Ružicom, učiteljicom tkanja
učenici s mentoricama tkanja
Ne može bez tkanja

13
U sklopu manifestacije
„Dani cvijeća u Svetom Filipu i Jakovu“
od 25.do 27.travnja 2014.godine, održana je
smotra učeničkih zadruga Zadarske i Šibensko-kninske
županije u kojoj je sudjelovala i naša zadruga „Makirina“.
Kad smo stigli na odredište, trebalo nam je petnaestak minuta da
pronađemo stol na kojemu ćemo izlagati svoje proizvode.
Prvo smo preko žičane ograde iznad stola pričvrstili naš „Prekrivač za
snove“, a potom smo na stol posložili svoje proizvode: maslinovo ulje, vrećice
punjene lavandom, sapune od lavande i čajeve od kadulje,
vrijeska, masline i komorača.
Pored stola smo stavili tkalački stan na kojem su posjetitelji mogli vidjeti kako
se tka, a koji nisu krili oduševljenje našim stolom, zaustavljajući se i postavljajući
pitanja o „Prekrivaču“, o tkalačkom stanu… Zainteresirani su mogli pogledati i
ppt prezentaciju o nastanku „Prekrivača“.
Osim nas, svoje su proizvode izložile i škole iz Skradina, Tisna, Katolička os-
novna škola iz Šibenika, Rogoznica i Centar za odgoj Šubićevac iz Šibenika.
Našlo se tu ručno rađenih torbica, privjesaka, vaza, džemova…
Komisiji smo ispričali o nastanku „Prekrivača“ i ostalih proizvoda i
organizaciji zadruge. Proglasili su nas četvrtima u županiji. Bili smo
zadovoljni svojom prezentacijom i odlučni u namjeri da drugi put
budemo još bolje pripremljeni.
M
akirina na Danima cvijeća
Dona Vuković, 8. r.
Kako smo radili sapun od lavande
U izradi nam je sapuna puno pomogla
svojim znanjem vanjska suradnica zadruge
Sanja Mrša Vukman. Kako nastaje sapun?
Najprije je nabavljen goveđi loj koji se usit-
nio, samlio, a potom otopio i pročistio u
kipućoj vodi. Masnoću, koja se prilikom
otapanja stvorila, pokupili smo po površini.
Sapunsku bazu je zbog složenosti posla
Sanja pripremila kod kuće. Za sapunsku
bazu korišten je loj, maslinovo i ricinusovo
ulje, kozje mlijeko i natrijev hidroksid/soda
kauštika. Takva pripremljena sapunska
baza je korištena u izradi sapuna u školi.
Sapun je nariban i otopljen. Kada se oto-
pio, oplemenili smo ga sušenim cvjetovi-
ma lavande, eteričnim uljem lavandina te
malo kukuruznog škroba da bi sapun imao
svilenkastu teksturu. Zagrijanu smo masu
ulijevali u drvene kalupe, kasnije rezali,
sušili do kraja i pakirali.
Tea Krišto, 8.r.
otopljeni smo sapun oplemenili sušenim cvjetovima lavande
lavanda iz školskog vrta
se na tkalački stan, namotava na osnovino
vratilo, provlači kroz ničanice te kroz brdo.
Nakon toga namotava se na robno vratilo i
tkanje može početi. Tkanje teče vrlo jed-
nostavno, a mi smo učeći, uživali u novim
saznanjima.
Bravo za nas! Tko zna, možda baš netko
od nas postane novi zaljubljenik u tkalačke
vještine...

Tea Krišto, 8. r.
anja
su osnovu postaviti na tkalački stan. Danas
je to puno lakše.
Dizajneri dizajniraju omiljenu odjeću
bez koje sigurno ne mogu zamisliti svoje
djelo. Imate li i Vi svoj omiljeni predmet?
Naravno, to je moja mala torba, moj
zaštitni znak, za koju sam dobila prvu na-
gradu za suvenir sjeverne Dalmacije.
Biste li mogli bez tkanja?
Sada ne.
Što najviše volite tkati?
Sve. Ne postoje stvari koje ne volim tkati.
Volite li ekspermentirati pri tkanju?
Voljela bih puno više, ali uvijek imam
narudžbu pa se moram pridržavati
zadanih normi.
Jeste li zadovoljni kako su naše učenice
savladale tkanje?
Bolje nego što sam se nadala. Lijepo ste
radile i bila bi prava šteta ne nastaviti
dalje jer ste naučile nešto predivno.
Razgovarala Tea Krišto, 8.r.

Da zajednička suradnja može
prerasti u niz projekata, a potom
i u prijateljstvo, pokazale su naša
učiteljica likovne kulture Manuela
Srdarev i Sanja Vukman, po struci
povjesničarka umjetnosti i prof.
talijanskog jezika. Sanja je čest
gost u našoj školi prenoseći nam
svoja bogata znanja kao vanjski
suradnik. Ljubav prema umjet-
nosti obje dijele, a kako su svoje
zajedničke ideje i snove pretvorile
u priču o ljepoti, otkrile su nam i
same.
Početak druženja
Kako je počelo vaše druženje/suradnja?
MANUELA: Sanja i ja smo se upoznale prije
dosta godina. Najprije smo se počele družiti kao
prijateljice. Sama je suradnja počela 2008. godine
u Porat clubu, pokraj Pirovca, gdje je ona imala
galeriju. U sklopu je tog prostora željela održavati
likovne radionice. Sve je počelo kad smo odlučile
tamo održati niz likovnih, kreativnih radionica. Ta
se suradnja protegla do danas.
SANJA: Ideja je bila jasna. Galerija u prirodi tre-
ba sadržaje koji će se prirodom i baviti. Tehnike i
materijali trebaju biti čisti, jednostavni, prirodni.
Lelu sam pozvala jer sam željela da osim čiste ide-
je, radionice budu i profesionalno na visokoj razini
kvalitete. Poznavajući Lelu kao osobu i cijeneći je
kao izvrsnog likovnog pedagoga, bila sam sigurna da
ćemo zajedno odraditi kvalitetan posao. Iz toga se
rodila želja da radimo i dalje na istim idejama.
Prekrivač za snove
– najdragocjeniji projekt
Možete li izdvojiti projekt koji vam je najdraži?
MANUELA: Pa mislim da se obje slažemo kada
kažemo da nam je „Prekrivač za snove – mapa sela“
najdragocjeniji projekt.
SANJA: Sve što smo radili, obožavam ! A to je cik-
lus od četiri radionice za Porat pod nazivom „Uran-
Razgovor s učiteljicom likovne kulture Manuelom Srdarev i Sanjom Vukman, vanjsko
stvaratelji Prekrivača
Najdraži su nam umjetnici ljudi koji žive svoj život, borci za
istinu i ljudska prava, umjetnici svih vrsta širom svijeta…
Zaljubljene
u umjetnost
Manuela i Sanja

janja“. „Prekrivač za snove“ meni je pose-
ban jer je iskoračio iz područja projekta i
postao sam način života. Osim konkretnog
rada na „Prekrivaču“ koji smo zajedno odra-
dile s djecom i odraslima, tu je i dodatna
kvaliteta života, sadržaja i odnosa koji su iz
njega proizašli. Primjerice, iz „Prekrivača“
je proizašao Zeleni salon - radna galerija u
kojoj smo par sezona zaista živjeli i radili
jednu lijepu priču. Dok se „Prekrivač“ u
toj fazi intenzivno punio, radilo se na dva
mjesta i u dva termina - u školi i u Zele-
nom salonu. Tada smo imali najveći osjećaj
društvene povezanosti i kvalitete odnosa sa
zajednicom.
Što je to Prekrivač za snove?
MANUELA: Prvi prototip „Prekrivača za
snove“ nastao je upravo u Poratu. Dobila
sam ideju da „Prekrivač za snove“ done-
semo u školske učionice i uz pomoć bro-
jnih generacija dovedemo do savršenstva.
Sve je počelo kada je Sanja pronašla lan
koji smo koristili kao podlogu. Središte tog
materijala probio je korijen neke biljke i tu
smo rupu iskoristili kao srce „Prekrivača“,
odnosno središte našeg sela.
SANJA: „Prekrivač“ bi bio ideja bajkovite
mape sela.
Koje materijale koristite za rad na
„Prekrivaču“?
SANJA: Prirodne tradicionalne tekstilne
materijale: vunu, brnistru, lan, konoplju,
prirodne biljne boje…
Koji je cilj „Prekrivača“?
MANUELA: Glavni razlog zašto iz-
rada „Mape sela“ ovako dugo traje i trajat
će, jest taj što želimo podučiti što više
pirovačke djece, ali i djece iz okolnih mjes-
ta, kao i odrasle, tkanju, filcanju na suho
i mokro, češljanju vune, šivanju, kukičanju
i brojnim drugim tehnikama koje su nas
naučili naši stari.
SANJA: Tragati, nalaziti, osvijestiti,
živjeti, sublimirati, nadići, biti…
O kreativnosti
Što je za vas kreativnost?
MANUELA: Misaoni proces u kojem
čovjek pronalazi nove ideje i nova rješenja
za određene probleme i izazove. Što više
rješenja čovjek može samostalno pronaći,
to je kreativniji. Kreativnost se može učiti i
treba se razvijati.
SANJA: Kreativnost je sloboda izbora,
traženje ljepote, istine... Strast da život
bude istinit, bogat iskustvima.
Jeste li zadovoljni dječjim tvaralaštvom
danas? Mislite li da su protekle generacije
bile kreativnije?
MANUELA: Ljudima nedostaje osjećaj
ovdje i sad - sistem od njih traži kruto
poštivanje norme, a to ubija svaku ljepotu.
Djeci se oduzima pravo da budu djeca,
oduzima im se mogućnost učenja na inteli-
gentan, svjež, kreativan način…
SANJA: Protekle generacije sigurno su
živjele s puno manje manipulacija. Današnje
su „overloadane“.Od preopterećenosti infor-
macijama, propuštaju sasvim razgovjetnu i
jasnu bit kao zalog sreće. Potrebno nam je da
se više spavača probude! Izazivam vas - to
je kreativnost! A kreativnost može biti i vaš
odgovor.
Je li zanemarena kreativnost u današnjem
društvu, školi…?
MANUELA: Definitivno, da.
SANJA: Da, do srži! Oni koji je ipak uspi-
jevaju na svakodnevnoj razini oživjeti, ravni
su malim herojima.
Jesu li vas u životu poticali na kreativno
izražavanje?
MANUELA: Jesu. Ponajprije moji roditelji.
SANJA: Meni je sve bilo poticaj. Crno ili
bijelo. Afirmacija ili negacija… Ono što me
ne bi puštalo da idem dalje, izazivalo je moju
pobunu. Dakle, bilo je dobro u oba smjera.
Bila je to potraga za svojim krilima. Velikim
krilima!
Kada ste otkrili da imate „ono nešto“?
MANUELA: Kada imaš dar za nešto, to ti
se čini toliko prirodno i uopće se ne osjećaš iz-
dvojeno. Ipak, jedan je trenutak za mene bio
vrlo značajan. U kući je bila jedna Goghenova
reprodukcija „Tahićanki“. Imala sam pet go-
dina i bila sam sama kod kuće. Udobno sam
se smjestila, stavila ispred sebe papir i olovku
i pokušala nacrtati. Tada sam shvatila – Gle,
ja to zaista mogu!
SANJA: Skoro pa odmah, u pelenama! Ha,
ha!
Najdraži umjetnik/ca
Tko je vaš najdraži umjetnik/ca?
MANUELA I SANJA (upadajući jedna
drugoj u riječ): Najdraži su nam umjetnici
ljudi koji žive svoj život, borci za istinu i
ljudska prava, umjetnici svih vrsta širom svi-
jeta, žene umjetnice, svakodnevni ljudi, sva-
kodnevne žene, svakodnevna djeca u svojim
trenutcima kad biraju kreativni, svježi, živi
- naš uzor je svekoliko svjetsko pulsiranje
svjetla i ljepote!
Razgovarale:
Tea Krišto, 8. r., Klara Vendl, 7. r.
anjskom suradnicom škole
Ljubav prema umjetnosti obje dijele, a kako su svoje zajedničke
ideje i snove pretvorile u priču o ljepoti, otkrile su nam i same.
Prekrivač za snove na izložbi
Fotografije iz obiteljskog albuma

Možda još niste čuli za Berija -
simpatičnog vrapca koji našoj Klari u
plavim omotnicama šalje priče s Ve-
like livade. Naravno, riječ je o Klarinoj
slikovnici „Berijev svijet“ koja je na 10.
natječaju Moja prva knjiga osvojila 3.
mjesto. Članovi su žirija književnice San-
ja Pilić i Silvija Šesto te književnik Tito
Bilopavović (koji zbog bolesti, nažalost,
nije mogao prisustvovati dodjeli nagra-
da) priznali kako podjela prvih, drugih
i trećih nagrada nije bila nimalo laka.
Trećenagrađenu smo sedmašicu upitali o
čarolijama Berijevog svijeta.
Otkud ideja za Berijev svijet?
Priče su s Velike livade, koje čine cijelu
zbirku priča o Berijevom svijetu nastale na
jedan vrlo neobičan, rekla bih, prijateljski
način. U mom razredu samo smo četiri
djevojčice – Marija, Antonela, Monika i ja.
Jedno jutro uzela sam papir i za Antonelu
napisala pričicu o ribici Elli koja, nažalost,
nije u slikovnici „Berijev svijet“. Moniki
sam napisala priču o mišici Iki, a Mariji o
sovi – učiteljici Uči. Priče sam im stavila u
plave omotnice koje mama čuva u jednoj
staroj kutiji za cipele, na omotnice sam
nacrtala vrapčića i pored njega žig u ko-
jem je pisalo „iz Berijevog svijeta“. Prije
početka prvog školskog sata podijelila sam
im priče i one su se oduševile. Na moje
iznenađenje, dečkima su se priče također
svidjele i tražili su da i njima napišem
koju priču. To sam i učinila! Tako su se
moje priče, poput neke epidemije, počele
širiti razredom.
Kako je započelo tvoje druženje s Beri-
jem?
Beri je zapravo bio prilika za moj bijeg
iz stvarnosti, iz svakidašnjeg života. Kada
bih bila ljuta i kada bi mi sve išlo na živce,
mama bi mi pružila bilježnicu u koju bih
zapisivala pripovijesti s Velike livade.
Bi li se, po tebi, Velika livada mogla
pronaći u stvarnom svijetu?
Čisto sumnjam. Velika livada je mjesto
gdje živi Beri sa svojim prijateljima i to je
mjesto gdje se ružne stvari jednostavno
ne događaju. Tamo je sve lijepo, dobro,
nema problema koji se ne može riješiti. U
stvarnosti ljudi ne znaju cijeniti takve vri-
jednosti. Jedina sreća do koje im je stalo
jest sreća njih samih.
Kakva je bila tvoja reakcija kada ti je
učiteljica hrvatskog jezika rekla da si
dobila nagradu?
Jednostavno nisam vjerovala. Zais-
ta nisam očekivala takvo što. U tre-
nutku kad me je učiteljica obavijes-
tila, počela sam skakati od sreće.
Ovo mi je, naime, bio drugi put da
sam se prijavila na natječaj. Tri go-
dine sam prije, još kao četvrtašica,
na natječaj poslala svoju slikovnicu
„Četvero gospode u Tužigradu“
koja tada nije bila nagrađena.
Kakvo je tvoje mišljenje o
ostalim nagrađenim, ali i o
nenagrađenim radovima koji su
bili izloženi u Karlovcu?
Jednom riječju, svi radovi
su bili prekrasni i da sam mo-
gla birati - sve bih ih proglasila
prvonagrađenima. Posebno su mi
se svidjele dvije prvonagrađene
slikovnice (dodijeljeno je uku-
pno 11 prvih nagrada i te su se
slikovnice tiskale): “Oštra sti-
jena” drugašice Leone Ivanković
te “Sjeverojug” Anje Kuzmić,
učenice 7. razreda.
Hoćeš li se ponovno prijaviti na ovaj
natječaj?
Naravno! Treća nagrada ove godine
samo mi je pružila dodatnu motivaciju.
Jedva čekam i nadam se dobroj zabavi.
Razgovarao
Antonio Vendl, 6.r.
Beri – moj bijeg
iz stvarnosti
Razgovor s Klarom, autoricom slikovnice „Berijev svijet“
jest sreća njih samih.
Kakva je bila tvoja reakcija kada ti je
učiteljica hrvatskog jezika rekla da si
dobila nagradu?
Jednostavno nisam vjerovala. Zais-
ta nisam očekivala takvo što. U tre-
nutku kad me je učiteljica obavijes-
tila, počela sam skakati od sreće.
Ovo mi je, naime, bio drugi put da
sam se prijavila na natječaj. Tri go-
dine sam prije, još kao četvrtašica,
na natječaj poslala svoju slikovnicu
„Četvero gospode u Tužigradu“
koja tada nije bila nagrađena.
Kakvo je tvoje mišljenje o
ostalim nagrađenim, ali i o
nenagrađenim radovima koji su
bili izloženi u Karlovcu?
su bili prekrasni i da sam mo-
gla birati - sve bih ih proglasila
prvonagrađenima. Posebno su mi
se svidjele dvije prvonagrađene
slikovnice (dodijeljeno je uku-
pno 11 prvih nagrada i te su se
slikovnice tiskale): “Oštra sti-
jena” drugašice Leone Ivanković
te “Sjeverojug” Anje Kuzmić,Klara i Beri
V
elika livada je mjesto gdje živi
Beri sa svojim prijateljima i to
je mjesto gdje se ružne stvari
jednostavno ne događaju. Tamo je sve
lijepo, dobro, nema problema koji se ne
može riješiti.

N
eki naoko nevažan detalj
- pokret, pogled, izgovo-
rena rečenica, može me
potaknuti na izražavanje.
Silvana Crljen učiteljica je
drugog razreda. Poznata je po
svom glazbenom talentu. Is-
tovremeno piše, sklada i svira
svoje pjesme. U njezinoj je
glazbenoj grupi učenika nižih
razreda uvijek veselo. Na prired-
bama svi jedva čekaju njihove
odlične nastupe. Ona na jedin-
stven način potiče učenike na
kreativnost. Znam to dobro jer
je bila i moja učiteljica.
Kada Vam se svidjela glazba?
Glazbu volim otkad znam za
sebe. Kao mala djevojčica uvijek
sam plesala i pjevala, a tako je
ostalo do danas.
Imate li glazbenu naobrazbu?
Moji su roditelji prepoznali
kod mene interes za glazbu pa
su me sa sedam i pol godina up-
isali u glazbenu školu i duboko
sam im zahvalna na tome. Pohađala sam
jednu godinu „glazbeni vrtić“ te sam
završila osnovnu i 1. razred srednje glaz-
bene škole. Sviram klavir, a amaterski i
gitaru, harmoniku, usnu harmoniku…
Na koji način potičete učenike da
dožive glazbu?
Kroz različite glazbene aktivnosti u
sklopu nastave i glazbene grupe u školi
koju vodim već 20-ak godina, a to znači
pjevanje pjesama, sviranje udaraljki,
izvođenje glazbenih igara, plesanje…
Dok slušaju glazbu, moji učenici se
izražavaju – dirigiraju, crtaju, šeću raz-
redom i izvode pokrete ili samo zatvore
oči i sanjare.
Glazbena grupa i pleše i pjeva. Kako
ste spojili ples i glazbu?
Djeca koja pjevaju, uglavnom imaju
smisla i za ples. Zato su moje pjesme
često popraćene plesnim pokretima, u
čemu mi pomažu i učenici. Unutar glaz-
bene grupe, djeluje i plesna grupa – oda-
beremo poznatu pjesmu zanimljivog rit-
ma, osmislimo koreografiju, uvježbamo
je i izvedemo ples na priredbi.
Počeli ste pisati i skladati
pjesme. Biste li to radili i da niste
učiteljica?
Još sam u osnovnoj školi
počela pisati stihove onako, za
svoju dušu. U posljednje sam
vrijeme to obnovila, potaknuta
dječjom znatiželjom i njihovom
nepresušnom energijom. Posao
učiteljice i ljubav prema djeci
usmjerile su me na stvaralaštvo i
zbog toga sam jako sretna.
Što su teme Vaših pjesama?
Teme su bliske dječjim
razmišljanjima, a govore o ljubavi,
prijateljstvu, školi, prirodi…
Što je za Vas kreativnost? U
čemu je nalazite?
Kreativnost je trenutak zanosa
i inspiracije. Nalazim je u sva-
kodnevnom životu. Neki naoko
nevažan detalj - pokret, pogled,
izgovorena rečenica, može me
potaknuti na izražavanje.
Dok radite po kući, pustite li
pjesmu ili pjevušite?
Kad radim ili vozim, slušam glazbu.
Ako me ponese, pjevam i plešem dok re-
cimo perem suđe ili brišem prašinu.
Za Vas je glazba samo hobi ili nešto
više?
Kada sam sretna, ali i tužna, kroz glaz-
bu izražavam svoje osjećaje. Za mene je
glazba nešto više – to je stil življenja.
Razgovarala
Dana Bašić, 6.r.
Razgovor s učiteljicom razredne nastave Silvanom Crljen
G l a z b a –
moj stil življenja
učiteljica Silvana Crljen - piše, sklada i svira

Svatko od nas posjeduje dar za nešto i
svatko bi taj dar za života trebao otkriti i
njegovati jer dar je dar. S njim treba postu-
pati s pažnjom. Ja imam taj dar, ali i sreću
da sam se u tom pronašla.
Neporecivo nadarena Šibenčanka Zden-
ka Bilušić završila je Akademiju likovnih
umjetnosti u Sarajevu, zaposlila se kao
učiteljica likovne kulture i u prosvjeti
provela dvadeset i dvije godine. Osim što
već devet godina kao zaposlenica Gradske
knjižnice Jurja Šižgorića u Šibeniku vodi
Centar za vizualnu kulturu djece i mladih,
radi i na Međunarodnom dječjem festivalu
u Šibeniku. Kako kaže strast joj je lut-
karstvo, slikarstvo njezina ljubav i zvanje, a
ilustracija izazov. Iza sebe ima tri autorske
slikovnice i nekoliko koje je likovno oprem-
ila. Ukusi su različiti, ali složit ćete se da je
gđa Zdenka jedna od najkreativnijih žena
naše županije.
Nadahnuća i izvori
Tko je bio Vaš uzor sve ove godine
stvaranja?
Uh! Teško pitanje. Imam puno uzora u
raznim područjima jer me zanima mnogo
toga: i književnost, i lutkarstvo, i slikarstvo.
Ako moram izdvojiti nekoga iz hrvatske
javnosti, izdvojit ću Zvonimira Baloga jer
je on svestran i poput mene voli vrludati
između različitih područja umjetnosti. On
je bio moj kolega po struci, slikar i likovni
pedagog, ali i književnik.
Jeste li ga imali priliku upoznati?
Nažalost, nisam.
Odakle ljubav prema umjetnosti?
Svatko od nas posjeduje dar za nešto i
svatko bi taj dar za života trebao otkriti i
njegovati jer dar je dar. S njim treba postu-
pati s pažnjom. Ja imam taj dar, ali i sreću
da sam se u tom pronašla.
Koji je izvor Vaše kreativnosti?
Izvor je sam život, svakodnevni trenutci.
Sve što život nosi povod je za stvaranje.
Svatko od nas ima svoj životni put i svaki
je različit, drukčiji. Život vas jednostavno
mora inspirirati.
Koja je Vaša prva pomisao na
kreativnost?
Dar koji svatko krije u sebi.
Rad s djecom
Jeste li zadovoljni rezultatima koje
postižu djeca na Vašim radionicama?
Jesam. Ali nisam zadovoljna uvjetima
Razgovor sa Zdenkom Bilušić, voditeljicom Centra za vizualnu kulturu djece i mladih u šibenskoj g
Kreato
zamolile smo je da nam nacrta murtelicu

i općenito situacijom u školstvu. Djeca
su preopterećena školskim programima i
ostaje im malo vremena za svakodnevne
aktivnosti. Sve to skupa nije dobro orga-
nizirano. Djeca su u svemu tome žrtve.
Svako bi dijete trebalo imati još slobodnog
vremena jer je ono važno i treba ga posve-
titi igri koju najčešće žrtvuju za redovne
obavezne sadržaje.
Ima li poteškoća u radu s djecom?
I ima i nema. Radila sam u školi dugo,
a kako više nisam u nastavi, primjećujem
promjene. Mislim da se djeca teže kon-
centriraju na zadatke, da im je pozornost
slabija. Možda je to zbog medija kojima se
služe, a u kojima je sve dostupno i nemaju
se potrebu koncentrirati. Svaka informacija
je nadohvat. Djeca premalo rade rukama i
nespretna su, iako je i to individualno. Ima
djece koja vole raditi prstima i rukama, ali
većina ih ne radi. To nije dobro jer se ne raz-
vija spretnost. Fina motorika djeluje na raz-
voj mozga i određenih sposobnosti, ali se to
zanemaruje. Zanemaruje se zbog načina na
koji živimo. Stvari se mijenjaju, djeca očito
imaju višak energije i trebaju je potrošiti.
Ona su preživahna, zaigrana i teško se kon-
centriraju. To bi bio najveći problem s ko-
jim se susrećem u radu i općenito svih nas
koji radimo s djecom u radionicama.
Koje su najčešće teme u radionicama
Centra za vizualnu kulturu?
Trenutno radimo svetog Nikolu i Kram-
pusa. Netom prije radili smo brod u boci.
Uvijek ima nešto. Uglavnom su to likovni
zadatci. Teme su obično klasične kao i u
školi, a vezane su za Božić, Uskrs, Dan
hrvatske knjige, Mjesec hrvatske knjige,
maškare i slično. U dogovoru sa školama,
kada one organiziraju integriranu nas-
tavu, imamo šetnje gradom, a za sam grad
najčešće su vezane naše teme.
Čime se bavite na Međunarodnom
dječjem festivalu?
Na Festivalu sam djeteta najprije bila
voditeljica radionica. Prvo sam vodila
likovne, a kasnije i lutkarske radionice, a
nekoliko godina i grafičke radionice.
Najdraži joj je Faust
Jeste li još kao djevojčica možda pisali i
ilustrirali priče?
U drugom smo razredu osnovne škole
imali zadatak za domaći rad. Kako se u
nižim razredima uvijek nešto piše i ilus-
trira, moja je učiteljica primijetila da meni
to dobro ide. To mi je ostalo u sjećanju, ali
se više ne sjećam teme.
Recite nam nešto o svojim slikovni-
cama.
Imam tri autorske slikovnice, a to znači
da sam ih u potpunosti opremila – i nari-
sala i napisala. To su: Faust, leteći čovjek i
Priča o dva Jurja, koje su vezane uz poznate
Šibenčane – Fausta Vrančića, Jurja Šižgorića
i Jurja Dalmatinca, te Putovanje jedne
kornjače. Ima više onih koje sam likovno
opremila za druge autore kao što su Aljoša
Vuković, Ivana Kružić Polić i još mnoge
drugi.
Koja Vam je Vaša najdraža slikovnica?
Faust, leteći čovjek koja je ujedno i moja
prva slikovnica.
Podrška u radu
Tko Vam je najveća podrška u radu?
Najveća mi je podrška moj sin, iako ja ne
mislim da je ovo što sam postigla veliki us-
pjeh. On je od malena volio priče i onda sam
morala stalno izmišljati neke nove priče jer
mu klasične nisu bile dovoljne. Ali i dok sam
radila u OŠ Petra Krešimira IV., imala sam
odličan tim. Ondašnja nastavnica povijesti
Loredana Miletić, nastavnica hrvatskoga
jezika Nataša Jurić Stanković i ja bile smo
pravi dream team. Stalno smo nešto radile i
to mi je ostalo u lijepom sjećanju. Učiteljski
je poziv divan i da me netko pozove, već su-
tra bih otišla raditi. Još sam uvijek učiteljica
u srcu.
Je li Vaš sin krenuo majčinim stopama?
Moj sin studira knjižničarstvo i na trećoj
je godini. Ni s čim nisam utjecala na njegov
odabir, ali moje ga priče još uvijek prate i
potiču na daljnje obrazovanje. Svašta ga
zanima. Uz školovanje nađe vremena za svi-
ranje.
Saznali smo da ste radili i u našoj školi.
Kako Vam je bilo raditi?
Kad sam radila u vašoj školi, bilo je
odlično. Imala sam vrlo drage kolege, razredi
su bili veliki, a djeca vrlo kreativna.
Razgovarale
Tea Krišto, 8.r. i Klara Vendl, 7.r.
enskoj gradskoj knjižnici
orica na djelu
kreativni nered Zdenka Bilušić

DOGAĐANJA
Novosti iz školske kuhinje
Novinari Slobodne Dalmacije pos-
jetili su našu školu. Razlog njihova
posjeta jesu kuhani Mandini obroci za
koje su, kažu, čuli usputno. Odlučili su
o našoj kuhinji napraviti reportažu. U
vremenima kada nas gospodarska kriza
još uvijek ne napušta, a mediji bruje o
gladnoj djeci koja postaju sve češći pos-
jetitelji pučke kuhinje, pravo je ugodno
iznenađenje naša kuhinja i teta Man-
da koja je glavni i odgovorni krivac za
promjene.
Dana Bašić, 6.r.
Uz kuhani obrok, učenici su se mogli
zasladiti i ukusnim mandarinama. Za
to je bila zaslužna Općina Pirovac koja
je učenicima i učiteljima škole darovala
200 kg mandarina iz doline Neretve,
pomažući tako i hrvatskim poljoprivred-
nicima. Budući da mandarine brzo
trunu, a mi ih ne uspijevamo pojesti,
kuharici je Mandi ponovno sinula ideja
- kako bi bilo od mandarina napraviti
džem i ponuditi ga djeci na kruhu za
marendu. Zamišljeno je i ostvareno pa
su se mandarine brzo našle u staklenim
teglicama. I Dom „Mihek“ pridružio se
Općini Pirovac i darovao mandarine.
Hvala svima!
Dana Bašić, 6.r.
Novinari Slobodne u posjetu
Općina Pirovac darovala mandarine
N
a školskim hodnicima među
učenicima ove godine vlada
pravo uzbuđenje i iščekivanje.
Razlog tomu su novosti iz školske
kuhinje. Školska je kuharica Manda
odlučila u školsku marendu uvrstiti nešto
toplo i domaće. Sve je počelo jelom spa-
ghette bolognese i od tada broj učenika
koji primaju marendu neprestano raste.
Do sada smo probali razne umake s tjest-
eninom, odličan pašta fažol, pohane
palačinke punjene šunkom i sirom. Za
prste polizati! Sve nestaje u trenu, a
učenici se uče strpljivom čekanju u redu
pred kuhinjskom pultom i ponašanju za
stolom. Neki traže repete, naročito oni iz
viših razreda. Manda ima pune ruke po-
sla, a poslije odmora prazne teće.
mogli bismo mi i još
ovakve goste volimo
Tea Krišto, 8r.

DOGAĐANJA
N
adam se da će zavoljeti blitvu,
špinat i salatu jer im ih uskoro
planiram ponuditi. Jednostavno,
voljela bih unijeti više zelenoga u ponudu,
ali pomalo, na mala vrata, kako se kaže u
narodu.
Što je naumila skuhati naredni tjedan,
kuharica Manda uvijek objavi na zidu
pored pulta. Poput pravih znatiželjnika,
zavirili smo u njezino kuhinjsko carstvo
iako znamo da je nezaposlenima ulaz
zabranjen. Sva u bijelome, svezane kose
i bijelom kapom na glavi, dočekuje nas
nasmijana. Ne čudi nas jer je ona baš
takva – uvijek vesela i dobro raspoložena.
Ono što nas često iznenadi, njezina je
sposobnost pamćenja naših želja.
Ponuditi učenicima gotovu marendu
ne zvuči zahtjevno. Što Vas je potaklo
da u školsku marendu uvrstite kuhani
obrok koji iziskuje puno više Vašeg vre-
mena i priprema?
Dosadilo mi je godinama davati iste
marende. Osim toga, broj marendi se
bitno smanjio. Predložila sam ravnatelji-
ci ideju o kuhanoj marendi i ona me
podržala.
Kako su učenici prihvatili kuhani ob-
rok u 10.30?
Toga sam se najviše bojala. Često djeca
dolaze u školu gladna jer ne stignu jesti
kući ili ne mogu jesti čim ustanu. No,
djeca su zdrava, imaju jako dobar apetit i
kuhani obrok su primili samo tako.
Mislite li da se sada hrane zdravije?
Mislim da je sve zdravije od suhog ob-
roka, ali kako i njega djeca vole, ostavila
sam ga u ponudi dvaput tjedno. Danas
ne smijemo omalovažavati bilo kakvu
hranu jer su mnogi gladni.
Je li se promijenila cijena marende u
odnosu na prošlu godinu?
Nije, zasad je ostala ista. Možda ćemo
u budućnosti ipak morati povisiti cijenu.
Volite li eksperimentirati u kuhinji?
Volim. Sve dok ne postignem to da su
svi zadovoljni izborom jela, ja ću poma-
lo istraživati. Nadam se da ću postići
da djeca do kraja polugodišta prihvate
neka jela koja nisu nikad prije jela ili ih
ne vole. Nadam se da će zavoljeti blitvu,
špinat i salatu jer im ih uskoro planiram
ponuditi. Jednostavno, voljela bih uni-
jeti više zelenoga u ponudu, ali pomalo,
na mala vrata, kako se kaže u narodu. Kad
može Popaj, mogu i oni.
Što na sve kažu roditelji?
Drago mi je kad me zaustave na ulici,
pozdrave i priupitaju o marendi. Mislim
da me podržavaju.
Razgovarala Tea Krišto, 8.r.
Kuhinjski razgovori s kuharicom Mandom
Kad može
Popaj...
Djelatnici OŠ Pirovac bili su jednoglasni
– Manda Kasalo, najdjelatnica je OŠ Piro-
vac u 2014. godini. Stoga su joj posljed-
njeg nastavnog dana prvog polugodišta
upriličili nemalo iznenađenje priopćivši
joj priznanje. Naša Manda nije krila
iznenađenje (a kliznula je i pokoja suza)
kada smo joj, gurajući se oko nje poput
male djece, darovali kuhaču, pregaču i
kuhinjsku krpu (dar dostojan vrsne ku-
harice) i, naravno, buket cvijeća, baš kako
priliči jednoj dami.
Unatoč činjenici da odgovorni u državi
žele maknuti iz škola „sve suvišno osoblje“
gurajući ih u privatne agencije za iznajm-
ljivanje, a nemajući sluha da škola bez njih
jednostavno ne smije i ne može, Manda je
njima, kao u inat, udahnula u školske pro-
store novine kojima smo svi oduševljeni.
Mande, uz tebe smo!
Anita Vrkić, prof.
Najdjelatnica škole
ona zna kuhati
najkuharica Manda

DOGAĐANJA
Meni se baš sviđa
Meni se sviđa kuhana marenda.
Najviše volim rižu. Teta Manda kuha
super rižot. Volim Mandu jer super
kuha.
Petra Barić, 2.r.
Od prvog razreda primam školsku
marendu. Ove godine dogodilo se pra-
vo čudo. Naša kuharica Manda je jako
vrijedna i svakog se jutra iz kuhinje
osjeća miris njezinih finih jela.
Jedva čekam da zvoni odmor i da
vidim što je lijepo spremila. Kad dobi-
jemo marendu, svi je tako brzo poj-
edemo i najradije bismo uzeli repete.
Voljela bih da do kraja moga školovanja
ostane ovako slasna marenda.
Nora Čubrić, 4.r.
O novoj marendi mislim sve na-
jbolje. Marenda više nije jednolična već
raznovrsna. I u nutritativnom je sastavu
bitno poboljšana jer sadrži ugljikohi-
drate, bjelančevine, minerale i vita-
mine. Zastupljeni su svi hranjivi sasto-
jci koji su neophodni za pravilan rast i
razvoj djece školskog uzrasta. Naravno,
najviše zasluga za ukusnu i kuhanu mar-
endu ima naša kuharica. S puno dobre
volje, ali i kuharskog umijeća, Mande u
kuhinji svakodnevno priprema različita
jela, napitke te nastoji što više ugoditi
učeničkim željama. Taj su trud i ljubav
prema kuhanju učenici prepoznali pa je
odaziv skoro stopostotan, što je prava
rijetkost po školama. Ovakav oblik mar-
ende podržava projekt zdrave prehrane i
formiranje zdravih prehrambenih navika.
Branka Buljan Perić,
prof. biologije i kemije
Grašak s mesom
Potrebni sastojci: 4 crvena luka, mrkva,
peršin, 400 g graška, 2 kg krumpira, 2 pe-
lata, 1,5 kg pilećeg bijelog mesa, sol, vegeta
i papar.
Priprema: lagano popržiti luk dok ne požuti,
dodati mrkvu rezanu na kockice i narezano
meso. Dodati sol, malo papra i žličicu vegete.
Pustiti da lagano „krčka“, potom dodati
grašak i sve preliti temeljcem od pileće juhe.
Poklopiti i pustiti da kuha 15 minuta. Zatim
dodati krumpir rezan na kocke. Kada prokuha,
dodati sjeckane pelate. Jelo je gotovo ako je
krumpir kuhan i grašak mekan. Posuti sjecka-
nim peršinom i skinuti s vatre.
Dobar tek!
Rekli su
o marendi…
Roditelji
Učenici
Jako smo zadovoljni
Jako sam zadovoljna što je naša škola
uvrstila kuhane obroke za marendu.
Moj sin Stipan hvali kuharicu jer ih
svaki dan iznenadi svojim kulinarskim
umijećima. Posebno hvali musaku.
Nama roditeljima je posebno drago
kad znamo da nam dijete ima zdravu
prehranu u školi. Prehrana je u razvoju
djeteta jako bitna i zato sve pohvale or-
ganizaciji i kuharici Mandi.
Klaudija Morić
Jako mi je drago što je u pirovačku
školu napokon „stigla“ kuhana maren-
da. Bitno mi je da se moja djeca hrane
zdravo. Ako je njima marenda dobra,
i meni je. Ante jako voli kuhanu mar-
endu i uvijek ima pune riječi hvale za
kuharicu Mandu. Najdraže mu je jelo
meso s prilogom od povrća. Kući dolazi
sit i zadovoljan te viče s vrata: „Mama,
mama, Mande nas je opet sve iznena-
dila!“
Iva Krišto
Marenda je u našoj školi odlična. Skoro
svaki dan imamo kuhano. Primao sam
je i prije kad je bila iz naše pekare „Piro-
vac“. Sada mi je najdraža musaka, a naša
je kuharica Manda najbolje spremi. Prije
školsku marendu nisu svi primali, a sada
gotovo svi učenici.
Roko Trošić, 6.r.
Za sve one koji bi se željeli okušati
u kulinarstvu, Mande je pripremila re-
cept.(Ovo ipak pripremite uz nazočnost
odraslih! Jest da smo pisali i o vatrogas-
cima, ali…)
Formiranje zdravih prehrambenih navika
nemam vremena potražiti mjesto

PODLISTAK NAJMLAĐIH
Marko Troskot, 1.r. / tehnika: kolaž i flomaster
MURTELIĆI

Prijateljicu sam pratila
svoj put nisam kratila.
Putem smo se šetale
kao balerine se okretale
usput zastajkivale
u dvorišta zagledale
nikom nismo smetale
pa onda trčkarale
na klupe sjedale
pa se odmarale
jedna drugu pazile
nove patike nismo gazile.
A onda se sunce skrilo
žao nam je bilo
igri izgubio se sjaj
putu bio je kraj.
Prijateljica i ja
Melisa Lauman Relić, 1.r. / tehnika: flomaster
Snovi i
sanjarenja
Moja mama kaže da sam ja
njen san koji se ostvario. Ja
sanjam speed cars, ronjenje
s naočalama koje imaju ka-
meru. Sanjam pehare, san-
jam kako glumim glavnu
ulogu u predstavi i da
sam slavni glumac. Uvijek
sanjam ono što nemam, a
želio bih imati. Nadam se
da će se moji snovi ostva-
riti. Mama kaže da dok se
snovi ne ostvare trebam
sanjariti.
Jan Franko Selman, 4.r.
Moja mama
Moja je mama
fina dama.
Trenirku nosi
po kući,
za posao bira
što obući.
Kad pomoć trebam,
uvijek je pri ruci,
kada učim
i kad sam u strci.
Najsretnija ja sam
kad me milo gleda,
stavi u krilo
i nikom me ne da.
Za sva blaga
ovog svijeta
ne bih je dala,
za sve to skupa –
veliko joj hvala.
Lucia Freya Stief - Mušec, 1.r. / tehnika: flomaster
Nino Sovilj , 2.r.
/ tehnika: ugljen

Zimski praznici
Ovu sam zimu prvi put išao u Slovačku s nogometnim klubom.
Vozili smo se cijelu noć. Bio sam u hotelu Jazminu. Vidio sam
puno snijega. Trenirao sam svaki dan i igrao utakmice. Vratio sam
se autobusom u Varaždin gdje su me čekali roditelji. Bili smo svi
skupa kod tete u Novigradu kraj Koprivnice. U nedjelju smo se vra-
tili kući. Bilo mi je odlično.
Valentino Baus, 3.r.
Ivan Šarić, 2.r. / tehnika: ugljen i kredaNoa Petrović Čubrić, 2.r. / tehnika: flomaster
Purger i Dalmatinac
U Zagrebu sam se rodio, u Pirovac doselio,
Zagreb sam volio, Pirovac zavolio.
U Pirovcu boravim, ali Zagreb nikako da zaboravim.
Kada pogledam more, drago mi je da je plave boje.
Kad se sjetim snijega, najdraža mi boja bijela.
Ova pisma nema smisla ako nije dalmatinska.
U Zagrebu san se rodija, u Pirovac doselija,
Zagreb san volija, Pirovac zavolija.
U Pirovcu boravin, ali Zagreb nikako da zaboravin.
Kad pogledan more, sritan san da je plave boje.
Kad se sitin sniga, najdraža mi boja bila.
Jan Franko Selman, 4.r.
Moja baka
Moja baka se zove Ana. Ona je prije bila učiteljica,
a sada je u mirovini. Srednjih je godina. Volimo se
zajedno šetati. Moja baka i ja se dobro slažemo i
pomažemo jedna drugoj. Nekada se posvađamo, ali
i brzo pomirimo. Nikada je neću zaboraviti.
Zoe Vukman, 3.r.
Zoe Vukman, 3.r. / tehnika: flomaster
Pablo Krpetić, 3.r. / tehnika: flomaster i gvaš

ZABILJEŽILI SMO
Za istraživački smo rad dobili zadatak istražiti štetnost gazi-
ranih pića, aromatiziranih voda i sokova za razrjeđivanje.
Nakon uvida u etikete pojedinih proizvoda, zaključili smo
da u tim proizvodima ima puno šećera i drugih štetnih tvari
te bi bilo najbolje piti vodu.
Matija Vlahov, 3.r.
Na izletu smo bili u petak, 9. svibnja 2014. Prvo
smo posjetili otok Krapanj. Učili smo o morskim
spužvama, posjetili muzej i kupili pokoju školjku.
Nakon toga smo išli u Primošten gdje smo ručali.
U Šibeniku smo posjetili akvarij. Najviše su mi se
svidjele piranje. Slikali smo se ispred katedrale sv.
Jakova. Poslije smo se zabavili u parku u Vodicama.
U Pirovac smo se vratili poslijepodne. Bilo mi je
odlično!
Matija Vlahov, 3. r.
U Gradskoj je knjižnjci „Juraj Šižgorić“ u Šibeniku 22.
travnja 2014. otvorena izložba likovnih radova na temu
„Čestitka Robertu Visianiju“ povodom Dana hrvatske knjige
i Dana planeta Zemlje. Na likovni se natječaj javilo deset
škola iz Dalmacije. Pod vodstvom učiteljice Ljerke Kendeš
u natječaju su sudjelovali učenici: Dino Barić, Mara Bašić,
Antea Čubrić, Nora Čubrić, Tamara Krišto, Paulo Meić-Sidić
i Chiara Petrović. Samo su neki radovi bili nagrađeni. Među
šest nagrađenih radova bio je rad Nore Čubrić koja je osvo-
jila II. mjesto s crtežom obične kupine i divljeg šipka u tuš
tehnici. Nora je nagrađena knjigom i priznanjem, a mentorica
i škola priznanjem.
Nakon dodjele nagrada, bilo je predstavljanje knjige pjesama
za djecu „I vama i nama zavrzlama“ koju je napisao Aljoša
Vuković, a ilustrirala Zdenka Bilušić. Stihove je čitao pjesnik
Mladen Bjažić koji je nedavno proslavio 90. rođendan. Pred-
stavljanje je bilo poučno i zabavno.
Antea Čubrić, 4.r. i Nora Čubrić, 4.r.
Voda – najbolje piće
hura za vodu!
U Hrvatsko zagorje krenuli su 20.
svibnja učenici trećeg i četvrtoga raz-
reda zajedno sa svojim učiteljicama
Ljerkom i Marijanom. U Zagrebu
smo posjetili najvažnije zname-
nitosti: Tehnički muzej i Zoološki
vrt Maksimir. Krenuli smo prema
Čakovcu u kojem smo bili smješteni
u hotelu „Park“. Nakon provedene
noći u Čakovcu, posjetili smo Muzej
Međimurja. Šetali smo Perivojem
Zrinskim, a poslije toga razgledali smo
Stari grad. Crkva sv. Nikole, nažalost,
bila je zatvorena. Ostatak dana proveli
smo na riječnom mlinu na rijeci Muri.
Nakon večere, sudjelovali smo na
natjecanju u najluđoj frizuri. Sutradan
smo posjetili dvorac Trakošćan. Nakon
dvorca razgledavali smo Muzej krapin-
skog neandertalca i nalazište krapin-
skog pračovjeka u Krapini gdje smo
pogledali kratki film o praljudima. U
Varaždinu, gradu anđela, obišli smo
Varaždinsko groblje. U hotelu smo
te večeri gledali žongliranje vatrom.
Posljednji dan posjetili smo Marijino
svetište u Mariji Bistrici, dvorac Oršić i
Muzej seljačkih buna u Gornjoj Stubi-
ci. Slijedila je kratka vožnja do Donje
Stubice i hotela Jezerčica, gdje smo
ručali, igranje u parku i povratak kući.
Antea Čubrić
i Angelina Grgurinović, 4.r.
Hrvatsko zagorje – škola u prirodi
baš su zanimljivi stari zanati
Naše čestitke
Robertu Visianiju
Prvaši i drugaši na Krapnju
pozdrav s izleta

SUSRETI
J
oš kao mali obožavao sam oponašati
scene iz filmova.
Slučajnim susretom na LiDraNu
u Primoštenu imala sam priliku povesti
razgovor s dječakom kojeg vjerojatno
pozna velik broj ljudi. No, ovog puta
umjesto zelenih hlača, nosio je traperice.
Pretpostavljate, on nije slavni Hlapić
iz djela još slavnije književnice Ivane
Brlić Mažuranić, već mlada hrvatska
glumačka nada koja je utjelovila lik do-
broga Hlapića. Na LiDraNu je Mile,
učenik 8.r. OŠ Vrbani iz Zagreba, ka-
zivao pjesmu „More“ Josipa Pupačića.
Dragi čitatelji, predstavljam vam – Milu
Biljanovića.
Mile, reci nam nešto o sebi.
Učenik sam osmog razreda OŠ Vrbani
u Zagrebu. Bavim se plivanjem, akro-
batskim rock and rollom, idem na en-
gleski u školu stranih jezika te pohađam
Zagrebačko kazalište mladih (ZKM).
Vrlo si talentiran. Kako je započelo
tvoje druženje s glumom?
Još kao mali obožavao sam oponašati
scene iz filmova. Jednom kad sam išao s
tatom u ZKM, tamo su bile neke gospođe
kojima sam citirao scene iz filmova. One
su nagovarale moga tatu da me upiše u
ZKM čiji sam član uskoro i postao.
Kakvi su tvoji doživljaji sa seta?
Meni je to bilo jedno od najljepših
iskustava ikada. Bilo je predivno i stvar-
no sam se zabavljao. Osobito su mi bili
dragi Goran Navojec (majstor Mrkonja),
Milan Pleština (Crni čovjek), Bojan
Navojec, Mustafa Nadarević i mnogi
drugi.
Kako si dobio ulogu Hlapića?
U ZKM su na naš sat stigli ljudi iz
režije i pozvali još jednog dječaka i mene
na audiciju. Prolazili smo krugove, izbor
glumaca se sužavao i na kraju su izabrali
mene.
Je li tvoje lice i prije uloge Hlapića
bilo na malim TV ekranima?
Par sam godina prije Hlapića imao
ulogu u jednom kratkometražnom filmu
za nekakav akademski rad, a poslije sam
Hlapića dobio jednu epizodnu ulogu u
seriji „Odmori se, zaslužio si“ i ponovno
u još jednom kratkometražnom filmu
„Zujanje“. I to je sve.
Bude li ti ponekad naporno kada
obožavatelji traže autogram?
Nekada zna biti naporno, ali moram
se nositi s tim. Naravno, sve za dobrobit
filma.
Ponašaju li se tvoji školski prijatelji
sada drukčije prema tebi?
Ne, ne! Podržavaju me. Sve je rela-
tivno ostalo isto kao i prije tako da sam
i zadovoljan kako stvari stoje. Moji raz-
redni prijatelji su se navikli.
Je li bilo teško uskladiti školske ob-
veze i snimanje?
Nije. Tri mjeseca sam izbivao iz škole,
ali poslije sam pisao sve ispite, od-
govarao sve što sam propustio i prošao
sam odličnim. Istina, pisanja je bilo na
pretek, ali preživio sam. Glumu doista
volim te se namjeravam nastaviti njome
baviti. Za glumu mi ništa nije teško.
Razgovarala Klara Vendl, 7.r.
Razgovor s mladim glumcem Milom Biljanovićem
U Hlapićevu društvu
Hlapić ili Mile ?
Mile i Klara

ŠKOLSKI MOZAIK
Motivirani pjesmom Dobriše
Cesarića „Jesen“ ovogodišnji
smo projekt povodom Dana kru-
ha nazvali „Ona je tu“. Slikalo se,
crtalo, pisalo i mijesilo. Naime,
učenici su krenuli u pravu ku-
linarsku pustolovinu. Ozbiljno
su se prihvatili posla i sa svojim
razrednicima pripremali slastice.
Naši su niži razredi pripremali
kolače od jabuka, a viši razredi,
zatrpani receptima, uspjeli su
zamisli prenijeti u djelo. Tako
su se pekle palačinke, kuglofi,
medenjaci , muffini... Kuhala se
tu i juha od bundeve, fina i prava
domaća.
Pojedini su učenici pokazali
svoja prava kulinarska umijeća.
Sve urađeno u mjesecu listopadu
mogli smo pogledati u prezent-
aciji na video zidu 31. listopada
2014.
Na svečanom stolu u školskom
holu, uz pomoć naših ma-
jka i baka, našlo se za svakoga
ponešto. Nakon programa u ko-
jem su učenici pjesmom i recit-
acijom pokazali što su naučili,
župnik je blagoslovio jesenske i
krušne proizvode.
Tea Krišto, 8.r.
Na jednodnevni izlet u Sinj 20. svibnja
krenuli su učenici petog, šestog i sedmog
razreda naše škole u pratnji svojih razred-
nica Branke, Karoline i Anite. U vožnji do
Sinja uživali smo dva sata.
Stigavši do Sinja, prošetali smo uli-
com koja u vrijeme Alke postaje alkarsko
trkalište, a koju čuvaju stari kestenovi
posađeni u čast poginulim vojnicima Cetin-
ske krajine. Posjetili smo crkvu Čudotvorne
Gospe Sinjske čija se slika nalazi na lijevom
bočnom oltaru. Vjernici zavjetne molitve
upućuju dragoj Gospi hodajući u krug oko
oltara. I mi smo prošli kroz uski prolaz iza
oltara.
U društvu arheologinje u Muzeju Ce-
tinske krajine razgledavamo vrijedne spo-
menike. Vozimo se do HE Peruća koja je
sagrađena na umjetnom Perućkom jezeru.
Doznajemo da su zbog njegove izgrad-
nje potopljena mnoga naselja. Jezero se
ponekad zaledi, (naročito za jake zime
2012.godine), a ponekad se zbog niske ra-
zine vode mogu vidjeti ostaci potopljenih
sela.
Ostatak dana provodimo na gospodar-
skom imanju Panj, okruženom ledinom
U našu su školu ponovno stigli glumci iz
Kazališnog studija Rijeka. Izveli su nam predstavu
„Ribar Palunko i njegova žena“ prema istoimenoj
bajci spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić. Predstavu
su gledala djeca iz DV „ Mendula“ te učenici
naše škole od prvog do šestog razreda. Bajka
govori o ribaru Palunku koji više ne može trpjeti
svoj svakidašnji život bez novca i raskoši te okreće
novu stranicu u svom životu. Odluči da će tri dana
sjediti u svom čamcu i tri dana neće loviti ribu,
nadajući se da će mu taj zavjet pomoći da dođe do
željenog bogatstva. Trećeg dana izroni pred njega
Zora – djevojka i odluči ga nagraditi.
Glumci su u priču uveli i nas, svoju publiku,
tako da je malog Vlatka glumio Marko Vukman,
učenik drugog razreda.
Premda malo zbunjen, uspio je odraditi svoju
ulogu do kraja. Za ugodnu atmosferu i za zanim-
ljivu predstavu zaslužni su u prvom redu glumci.
Dana Bašić, 6.r.
Kulinarska pustolovina za Dane kruha
U gradu Alke
najveći svjetski kuhari - Karlo, Stipan i Vice
Ribar Palunko
u našoj školi
Palunko je u mreži ulovio...
Na pozornici
Na jednodnevnom izletu

ŠKOLSKI MOZAIK
I ove smo godine sudjelovali u
likovnom natječaju Gradske knjižnice
Jurja Šižgorića iz Šibenika pod na-
zivom „Božićno drvce“. U natječaju je
sudjelovalo četrnaest škola, a izloženo
je petnaest radova. Izložba je bila ot-
vorena od 16. prosinca do 8. siječnja.
Natječaj nije bio natjecateljskog karak-
tera. Drvce su izradile učenice 8. razreda
Andrea Gulam i Tea Krišto pod mentor-
skom palicom učiteljice likovne kulture
Manuele Srdarev. Najprije su izrađivale
koncentrične krugove od kartona koje su
kaširale, obojale u bijelo, a potom slag-
ale na kaširanu dršku od metle prethod-
no obojenu u bijelo. Kad se to osušilo,
manje su kartonske krugove bojale u
narančastu, zelenu i ljubičastu boju te ih
urezivale u bijelo obojene koncentrične
krugove. Na kraju je dodan još samo
ljubičasti vrh i drvce je bilo spremno za
izložbu.
Tea Krišto, 8.r.
gdje se igramo. Za ručak imamo obilate
porcije bečkog odreska i pomfrita, a za
piće narančin sok. Nakon ručka slijedi igra.
Potežemo konop, skačemo u vrećama, a de-
vetorica hrabrih dječaka natječu se u trčanju
Alke. Nakon tri utrke, proglašen je i slavodo-
bitnik Marko Čubrić, učenik petoga razreda.
Na povratku još jednom kratko obilazimo
Sinj.
Dana Bašić, 6.r.
„Božićno drvce“ na izložbi
Učenici su 5.(sada 6.) razreda sudjelovali
na Maskenbalu ptica u organizaciji Parka
prirode „Vransko jezero“. Povod je Svjets-
ki dan zaštite močvarnih staništa koji se
obilježava 2. veljače. Izrađivali su maske u
kolaž tehnici uz vodstvo učiteljice likovne
kulture Manuele Srdarev. Predstavljale
su zaštićene ptičje vrste: zlatovranu, ma-
log vranca, prstenjaka, lisku, orla zmi-
jara, čubastog gnjurca… Nagrađeni su
malim gatalicama (igrice) i naljepnicama s
crtežima ptica.
Katarina Gulam, 6. r.
Dan zaštite močvarnih staništa
Ptice u školi
sve jedna ljepša od druge
na okupu u Cetinskoj krajini
autorice na djelu

U POSJETU
S
va djeca u Pirovcu znaju za vatro-
gasce. A kako i ne bi! Svakodnevno
na putu do škole prolazimo pored
zgrade doma, zamišljamo se na velikim
vatrogasnim vozilima ili u mislima gasimo
velike požare. Činjenica da su oni naši prvi
susjedi, umiruje. Stoga ne čudi što su naši
marljivi i aktivni vatrogasci ove jeseni pri-
mili brojne nove mlade članove. Naša je
škola iznjedrila dvadeset i jedan pomladak
u DVD-u Pirovac. Pomladak čine učenici
od 1. do 6. razreda. Naravno, zasad su tu
uzbudljivi treninzi, druženje s prijateljima
i puno smijeha. A kasnije? Uzbudljive,
opasne akcije u kojima će se možda
spašavati životi. Uh, koliko akcije! No čini
se da o tome već maštaju najmlađi. Tko?!
Pa naši učenici! No, njima to nije šala. Mar-
ljivo su vježbali te zajedno s ostalima pos-
jedali u vatrogasna vozila i ponosno krenuli
na vatrogasno natjecanje Šibensko-kninske
županije u Skradin koje je održano 5. lis-
topada 2014. godine. Još ponosniji vratili
su se kući. I zamislite, nisu pokupili jedno
prvo mjesto, već dva! U konkurenciji su od
tristotinjak vatrogasaca ostvarili pobjedu u
dvije kategorije. Naime, u kategoriji „Vatro-
gasni pomladak djevojčice“ i kategoriji
„Vatrogasni pomladak dječaci“ osvojili su
prva mjesta. Bravo, samo tako nastavite! A
ako i vi, dragi čitatelji, želite saznati još
što o našim hrabrim vatrogascima, pozi-
vamo vas u vatrenu pustolovinu.
„DVD Pirovac osnovali su građani koji
su vidjeli potrebu za zaštitom od požara
još 1971. godine“, rekao nam je jedan od
članova Zapovjedništva DVD-a Pirovac,
gospodin Ive Begić. „Danas DVD broji
65 članova od kojih su 23 operativna
vatrogasca, a to znači da mogu ići gasiti
požare i spašavati ljude“, pojasnio nam
je gospodin Begić. Na novinarsko pitanje
koji je najiskusniji vatrogasac, gospodin
Ive Begić nam je rekao: „Svi smo mi
iskusni i na terenu jednaki i stoga ne rad-
imo međusobne razlike.“ Doznali smo
da je osamdesetih godina bilo dosta mla-
dih vatrogasaca u Pirovcu, a ovo je treća
godina za redom da ponovno treniraju
mladi. „Zašto je važno raditi s mladima?“
zanima nas dalje. „Važno je jer promiču
kulturu spašavanja ljudi i gašenja požara,
uče nešto novo i drukčije, a uče i svoje
roditelje o tome što mi radimo i koji je
naš posao“, zaključio je gospodin Begić.
Osnivanje DVD-a Pirovac
Zašto raditi s mladima
Među vatrogascima DVD-a Pirovac
Pomladak DVD-a Pirovac
prislanjače, sastavljače, rastegače, kukače
- vrste prijenosnih vatrogasnih ljestvi
brentača - aparat za gašenje požara vo-
dom i pjenom zapremine 15; sprave kojima
naši mladi vatrogasci izvode vatrogasne
vježbe.
naprtnjača - aparat za gašenje požara
vodom zapremine 25 l, nosi se na leđima i
većinom se koristi za šumske požare.
pjenilo- kemijskatekućinakojamiješajući
se s vodom i zrakom proizvodi pjenu
mali i veliki vatrogasci
Vatrena pustolovina
Barbara Roza Stief-Mušec, 5.r.
Marija Tomkić, 5.r.

U POSJETU
Strah je jedna ljudska osobina, sastavni dio
života i ovog posla. Zahvaljujući treninzima,
strah se smanjuje.
Zapovjednik Antonio Begić dugogodišnji
je pirovački vatrogasac. Iza njega je 21 godina
vatrogastva, a o pozivu vatrogasca, na koji su
ga u mladosti potakli prijatelji, priznao je da je
razmišljao još kao dječak.
Jeste li zadovoljni poslom?
Jesam. Još uvijek kad dolazim na posao ili se
vraćam s posla, idem sa smiješkom na licu jer
mi nije teško, a u poslu i dalje nalazim veliko
zadovoljstvo.
Koji Vam je bio najteži i najozbiljniji poth-
vat?
Bilo ih je više, ali su najzahtjevniji požari
gašenja objekata, kuća. Tu se kriju velike opas-
nosti.
Je li Vas kad bilo strah?
Jest, i to je jedna ljudska osobina, sastavni
dio života i ovog posla. Zahvaljujući treninzi-
ma, strah se smanjuje.
Kako izgleda jedan vatrogasni trening?
Vatrogasne treninge dijelimo na taktičke i
natjecateljske. Taktički treninzi pomažu opera-
tivnim vatrogascima da u slučaju neke ugroze
mogu predvidjeti tijek događanja i brzo don-
ositi ispravne odluke. Veliki se dio tog treninga
obavlja u učionici uz puno literature, skica i
izračuna. U natjecateljski su trening uključeni
i naši najmlađi članovi - učenici OŠ Pirovac. Ti
su treninzi puno zabavniji jer je tu uvijek puno
smijeha, vike, mokrih cipela, ali ima i ozbiljnog
rada što nam svjedoče rezultati u posljednje
dvije godine. Cilj ovih vježbi je u što manjem
vremenskom roku odraditi zadanu vježbu sa
što manje pogrešaka i zato pred natjecanja
natjecatelji intenzivno treniraju.
Koju opremu posjeduje DVD Pirovac?
Posjedujemo jedno terensko zapovjedno
vozilo i tri specijalna vatrogasna vozila. Za-
povjedno terensko vozilo služi za prijevoz
vatrogasaca i opreme. Navalno vozilo prvo
izlazi na sve zahtjevnije intervencije (požar ob-
jekta, požar dimnjaka, tehnička intervencija u
prometu, ispumpavanje vode....) zbog opreme
koju posjeduje. Osim za prijevoz vatrogasaca
i sredstava za gašenje, ono raspolaže izolaci-
jskim aparatima (boce za disanje), pumpama
za ispumpavanje, vatrogasnim ljestvama...
Autocisterna služi za prijevoz vatrogasaca
i veće količine sredstava za gašenje te za
dopremu pitke vode stanovništvu. Za nju
je karakterističan bacač vode „top“ velikog
dometa i protoka vode od 1400 l u minuti.
Naš DVD posjeduje i šumsko vozilo koje služi
za prijevoz vatrogasaca i gašenje požara na ot-
vorenom prostoru.
Mislite li da će i Vaši sinovi krenuti Vašim
stopama?
Ne forsiram ih, ali su oni i sami aktivni
članovi mladeži vatrogasnog društva.
Koja je Vaša želja kao vatrogascu?
Imati što manje posla, a to znači požara. Mi
smo najjeftiniji kad sjedimo u domu.
Razgovarale:
Barbara-Roza Stief-Mušec, 5.r.
i Marija Tomkić, 5.r.
Razgovor sa zapovjednikom Antonijom Begićem
Najjeftiniji kada sjede u domu
Na treninzima je zabavno
Učlanio sam se u mlade vatrogasce
kada ih je osnovao moj tata. Pozvao
sam i neke od svojih prijatelja: Luku,
Antonia, Katarinu, Petra…Prvo smo
bili u uzrastu pomladak. Bili smo
na dva natjecanja. Na prvom je bila
samo muška ekipa i osvojili smo 1.
mjesto, a na drugom je bila i ženska
ekipa i osvojili smo dva prva mjesta.
Na treningu se nas devet podijeli u tri
grupe po tri člana. Na početku imamo
dvije kante s vodom koje nosimo do
brentače. Zatim jedan uzme crijevo
i gađa metu (plastičnu bocu) dok
druga dva pumpaju tako dugo dok se
meta ne sruši.
Adrian Begić, 6.r.
Vatrogascima sam se pridružila jer
mi je bilo dosadno. Na treninzima je
zabavno. Okružena sam prijateljima.
Kad odrastem, ne želim se baviti
ovim poslom.
Chiara Petrović, 4.r.
Moji prijatelji su me nagovorili da
im se pridružim. Treniram već dvije
godine. Kad završimo s treninzima,
idemo na natjecanja. Jednoga dana
želio bih biti pravi vatrogasac.
Valentino Baus, 3.r.
do pobjede će samo hrabri
Evo što su nam rekli
mladi vatrogasci…
pjenogenerator - vatrogasna armatura
za dobivanje velikih količina pjene (objekt
veličine naše škole napunio bi pjenom za 10-
ak minuta)
vatrogasni pomladak - najmlađi članovi
DVD-a u dobi od 6 do navršenih 12 godina.
vatrogasna mladež - članovi DVD-a u dobi
od 12 do navršenih 16 godina.
navalna grupa - čine je dva vatrogasca koji
obavljaju najsloženije i najopasnije poslove
u vatrogasnim intervencijama

PUTOPISNA REPORTAŽA
O
dredište ovogodišnjeg obiteljskog
putovanja bilo je pravi alpski raj
– jedno od najelitnijih skijališta u
Europi smješteno u jugoistočnoj Francus-
koj. U povijesnoj pokrajni Savoie s više
od 600 kilometara uređenih skijaških
staza smjestile su se Tri doline:
Courchevel, Meribel i Bellville.
S bratom, mamom i očuhom,
nekoliko dana nakon dočeka
Nove godine, zaputila sam se u
treću, ujedno i najveću dolinu
Bellville k najvišem europskom
skijalištu izgrađenom na čak 2300
metara nadmorske visine − u turistički
gradić Val Thorens.
Putovanje u prošlost
Nakon proputovanih 1200 kilometara i
gotovo četrnaest sati putovanja, ugledala
sam ploču na kojoj je velikim slovima pisalo
Bienvenue á Val Thorens što u prijevodu
znači Dobro došli u Dolinu Thorens. Sli-
jedilo je tjedan dana uživanja u skijaškim
stazama koje pružaju francuske Alpe, ali i
u ljepotama naočigled prekrasnog naselja.
No, u prvom danu naišli smo i na prvi prob-
lem jer nismo mogli pronaći hotel. Stoga
smo bez ustručavanja prihvatili izreku
tko pita ne skita te smo upitali poštara za
pomoć. Na nespretnom nam je engleskom
objasnio kako doći do velike drvene zgrade
okružene starinskim uličnim svjetiljkama.
Hotel LeCheval Blanc u kompleksu ho-
tela Village Montana ima tri zvjezdice što
je svakako bilo zasluženo. Hotel je iznutra
bio još ljepši. Svidjele su mi se drvene zidne
obloge, drvena kuhinja, stolovi i sjedalice
izrezbareni po uzoru na one iz ranijih
stoljeća... Putovanje u Val Thorens sada mi
je izgledalo kao putovanje vremeplovom.
Rue Caron – ulica iz bajke
Zaputili smo se u razgledavanje sportsk-
og centra. Šećući njime, došli smo do ulaza
u zabavni park u kojem su se djeca mogla
zabavljati skačući na trampolinima, igrajući
tenis, stolni tenis, odbojku, košarku, nogo-
met… Moj brat nije odolio pokušaju da
nauči žonglirati, ali kada je primijetio da
mu ne ide baš najbolje, nagovorio me da
zaigramo nogomet. Nisam se ni snašla, a
u mom se golu našla prva lopta. Gubeći s
razlikom 6:0, odlučih odustati. Izašli smo
na drugom kraju zgrade. Prizor koji sam
ugledala, ostavio me bez riječi. Imala sam
osjećaj kao da sam ušla u Zemlju Čudesa.
Ulica u koju smo zašli, izgledala je kao da
je upravo ispala iz neke bajke. Njome je
još uvijek vladao božićni ugođaj tako da je
blještavilo lampica oduzimalo dah. Pekar-
nice u ulici Rue Caron mamile su nas svo-
jim mirisima. Nismo odoljeli probati fran-
cuske kroasane kao ni švicarske čokolade iz
susjedne prodavaonice. U jednom od izloga
nalazio se kolut sira promjera oko pedeset
centimetara. Mama je ušavši u tu trgov-
inu, dohvatila bocu kravljeg mlijeka te nas
podsjećala koliko je ono zdravo. Dok je moj
brat isprobavao praline različitih punjenja,
punoljetna je polovica uživala u čašici kuha-
nog vina. Zagledala sam se u vrhove planina
iščekujući sutrašnje jutro kada ću ponovno
stati na skije. Upravo u tom trenutku, prva
mi je pahulja pala na nos.
Probuđena Snježna Kraljica
Prvog sam se jutra probudila prije svih.
Ugledala sam vrane koje su se gnijezdile
na mom prozoru. Uz svisce, zečeve i lisice,
vrane su životinje koje simboliziraju pokra-
jinu Savoi. Bila sam toliko uzbuđena da
sam istog trena uskočila u bratovo skijaško
odijelo, mamine pancerice i pojurila prema
vratima sobe neopranih zubi i bez doručka.
Sva sreća da me majčin glas zaustavio prije
nego što su me ostali gosti hotela vidjeli on-
ako nepočešljanu i neurednu. Sat vremena
kasnije, konačno smo sišli na skijašku stazu
koja se nalazila u blizini hotela. Priznajem,
uz silno uzbuđenje osjećala sam i strah.
Strah da sam zaboravila skijati. No, svi
osjećaji su nestali kada su skije na mojim
nogama krenule kliziti padinom. Počela sam
ubrzavati. Vjetar mi je mrsio kosu. Osjećala
sam se kao da lebdim. To sam voljela više
od ičega. Osjećaj da rušiš sve zakone fizike.
Osjećaj da nemoguće postaje moguće. Kad
Snjeznim stazama Fran
San svake
djevojčice, ali i
dječaka mojih godina,
jest posjetiti čarobnu Fran-
cusku o kojoj toliko slušamo.
Ovo je priča kako su snovi
jedne djevojčice postali
stvarnost...
pogled iz hotela La Cheval Blanc
Dobro došli u Dolinu Thorens

osjećaš da ti nitko ništa ne može. Idućih se
dana u meni budila Janica Kostelić.
Vožnja gondolom
Svakog smo se dana vozili gondolom
koja bi nas odvela na čak 3200 metara nad-
morske visine. Bila je to jedna od najvećih
gondola u Europi koja je mogla prevesti
150 ljudi odjednom. Za vrijeme vožnje u
gondolama, provukla bih se do prozora i
ugledala rijeku ljudi u raznobojnim odije-
lima kako jure stazom. Bilo je tu male djece,
ali i odraslih koji rade svoje prve pokrete na
skijama i „snowboardevima“. Bilo je ljudi
koji jure te se zalijeću na nakupine snijega
izvan staze kako bi izvodili akrobacije u zr-
aku. Bilo je i onih koji su padali na svakom
koraku. Kada bi se gondola zaustavila, upu-
tili bismo se prema crvenoj stazi. U skijanju
postoje četiri boje staza koje se dodjeljuju
prema njihovoj strmini. Potpuno ravne
staze nazivaju se zelenima i nisu nami-
jenjene skijašima već samo pješacima. Na
najblažim padinama nalaze se plave staze
koje su odličan izbor za one koji tek uče ski-
jati. Te se staze još nazivaju i baby staze.
Mnogo strmije su crvene staze na kojima
skijaju iskusni i spretni skijaši. Ako ste pro-
fesionalac ili dovoljno hrabri, otići ćete na
najstrmiju – crnu stazu koja je prekrivena
nakupinama snijega koje vam omogućuju
da skijama skočite visoko u zrak. Takve
nakupine još se u žargonu nazivaju i „hup-
seri“. Iako ih je moj mlađi brat obožavao,
ja sam se trudila izbjegavati ih – više sam
voljela uživati jureći na ravnom.
U društvu profesionalaca
Za vrijeme našeg boravka u Val Thoren-
su odvijale su se kvalifikacije, ali i finalne
utrke Ski Cross World Cup-a 2015. gdje su
natjecatelji iz cijelog svijeta pokazivali svoje
vještine skokovima u zrak. Ovo natjecanje
još je poznato kao natjecanje u skijanju
slobodnim stilovima. Na natjecanje je bilo
prijavljeno 63 skijaša i 34 skijašice. Pob-
jedu Ski Cross World Cup-a u ženskoj je
kategoriji odnijela Marielle Thompson iz
Kanade, a u muškoj je kategoriji najbolji
rezultat postigao Nijemac Andreas Schauer.
Cijelo natjecanje, kao i treninzi natjecatel-
ja, emitirali su se na brojnim svjetskim
TV programima. Kao uspomenu na sv-
jetsko natjecanje, kući sam ponijela majicu
karakteristične zelene boje i natpisa. Slične
majice kupile su i dvije bakice pored mene
koje su svojim spretnim skijaškim pokreti-
ma još jednom dokazale da ovaj sport ne
pita za godine.
Magloviti pozdrav
Posljednje sam večeri sama otišla u uli-
cu Rue Caron. Promatrala sam planinske
kućice. Sve su slično izgledale. Za njih je
tipičan tudorski stil koji prevladava u ovim
krajevima Francuske. Ušla sam u jednu od
suvenirnica. Brojna mjesta na policama za-
uzimali su magneti, snježne kugle, kape i
šalice s likom malenog patuljka s češerom
umjesto kape te lišćem koje mu služi kao
odjeća. Prodavačica mi je objasnila da je taj
patuljak neslužbeni zaštitni znak Val Tho-
rensa te za cijelu dolinu Bellville. Kupivši
snježnu kuglu, već na izlazu sam ju pro-
tresla gledajući kako se umjetni snijeg u
njezinoj unutrašnjosti spušta na dno.
Jutro kada smo trebali krenuti kući bilo
je jako maglovito. Kako bi se reklo, nisi vi-
dio prst pred nosom. Izgubila se prekrasna
planinska panorama kojoj sam se divila
svako jutro proteklih dana. Od puste magle
nisam vidjela ni vrane što su se gnijezdile
na mom prozoru. Čeznutljivo sam pogle-
davala prema prozoru i čudila se kakav mi
to magloviti pozdrav šalje ovaj prekrasani
francuski gradić. Kada smo krenuli prema
autu, iako ih nisam vidjela, po licu sam i ru-
kama osjetila pahuljice snijega. Znala sam
da skladno plešu nebom – kao što su plesale
dok sam lebdjela stazom.
Klara Vendl, 7.r.
rancuske
nove skijaške nade ispred prodavaonice švicarskih sireva ljepote doline Bellville

O
n je najmnogoljudniji grad Belgi-
je s 1,8 milijuna stanovnika. Up-
ravno je središte Europske unije i
višejezični grad. Najzastupljeniji jezik je
nizozemski koji još nazivaju i flamanskim,
te francuski i njemački jezik koji ima naj-
manje govornika.
U novu avanturu
U novu sam avanturu po Europi kren-
ula 10. travnja 2014. Iako je to već moje
peto letenje zrakoplovom, nisam mogla
sakriti strah. Moja se sestra Matea smjes-
tila do prozora jer je to njezino prvo put-
ovanje. Neka joj bude! Tijekom leta u
zrakoplovu je poprilično bučno i veselo, a
ja sam umorna jer cijelu noć nisam spav-
ala od uzbuđenja. Sjedala su neudobna,
a iza mene se Engleskinje cijelo vrijeme
smiju i udaraju nogama u moje sjedalo.
Na odredištu
U zemlji smo čokolade i piva. Na
odredište stižemo devet minuta prije
vremena predviđenog za slijetanje.
Slijećemo u Charleroi jer tamo slijeću
zrakoplovi zrakoplovne kompanije Ry-
anair. Osjećamo se pomalo izgubljeno
i zato dobro pratimo ostale putnike.
Stižemo do čekaonice u kojoj nas čeka
tetak. Do Bruxellesa se automobilom
vozimo 45 minuta. Čim smo otvorili vra-
ta stana, u zagrljaju mi se našao moj mali
rođak Matija.
Šetnja gradom
Danas je naš prvi pravi izlazak u grad.
Bruxelles se nalazi u središtu Belgije,
između Flandrijske nizine i Brabantske
visoravni. On je najmnogoljudniji grad
Belgije s 1,8 milijuna stanovnika. Uprav-
no je središte Europske unije i višejezični
grad. Najzastupljeniji jezik je nizozemski
koji još nazivaju i flamanskim, te francus-
ki i njemački jezik koji ima najmanje gov-
ornika. Razgledavamo gotičku katedralu
sv. Michaela. Katedrala je doista velika i
prostrana s mnoštvom detalja, a vrijedno
je i arheološko nalazište. Na glavnom
smo trgu imenom Grand Place koji se
zbog svoje ljepote nalazi i na UNESCO-
voj listi svjetske baštine. Trg je doista
prekrasan i pun ljudi, a ljudi odjeveni u
patuljke privlače kupce u različite trgov-
U gradu čokolad
Bruxelles u Andreinim očima
Trg Grand Place

ine. Jedemo vafle koji su odlični. Jedna
od uličica vodi do Manneken Pisa, sim-
bola Bruxellesa koji
predstavlja dječaka
koji mokri, a prema
legendi predstavlja
građansku hrabrost.
Naime, legenda kaže
da je dječak videći
neprijateljsku vojsku
s grane drveta mokrio
po vojsci ne bi li je
tako zaustavio. Prolaz-
imo pored Palače Slo-
bode, Kraljevske palače,
parlamenta, hrvatskog
veleposlanstva…
Parkovi – ponos
Bruxellesa
Radnim danima ne ide-
mo nikamo jer tetak radi.
Gradsko naselje u kojem
stanuju moji rođaci je lij-
epo uređeno i mirno, pravo
obiteljsko. Ujutro Matea, Matija
i ja odlazimo do malog parka, a popodne
u veliki park. Bruxelles se ponosi par-
kovima, fontanama i brojnim statuama.
Moram priznati da su im parkovi lijepi,
zeleni i čisti. U malom je parku šuma
u kojoj dva puta uspijevam vidjeti vje-
vericu, a osim divljih životinja u parku
se pronađe i pokoja domaća životinja
poput kokoši, patke, pa čak i koze. Veliki
park je moderan. Jedna četvrtina parka
je pješčanik namijenjen djeci, a ostalo
su šetnice, travnati prostori za piknik,
košarkaško igralište i teretane u prirodi.
Ljepoti nikad kraja
Najbolji su dani tek uslijedili. Rodio se
mali Ivan. Njega i tetu posjećujemo u bol-
nici. Obadvoje su odlično. Nakon posjeta
šećemo ulicama u središtu Bruxellesa.
Na svakom nam se uglu nudi kebab,
vafli i pomfrit. Bruxelles je spoj srednjo-
vjekovnih i modernih zgrada. U ulici smo
prestižnih trgovina: Armani, Rolex, Hugo
Boss, Chanell, Louis Voitton… Najviše
me se doimaju uske kućice i visoke zgrade
među kojima je i hotel Plaza koji se nalazi i
u New Yorku. Sigurno će se rijetki složiti sa
mnom, ali meni Bruxelles pomalo „baca“
na američke gradove zbog uskih kućica kao
u San Francisku i visokih zgrada kao u New
Yorku.
Vidimo se
ponovno
Bilo je prekrasno u Brux-
ellesu koji je još jedno
novo iskustvo i lijepa uspo-
mena. Jedino mi je žao što
nisam uspjela vidjeti Ato-
mium, čelično-aluminijsku
konstrukciju i atrakciju koja
predstavlja devet atoma do-
bronamjernog iskorištavanja
atomske energije, i Malu Eu-
ropu, park u kojem se nalaze
makete poznatih europskih
građevina napravljene u om-
jeru 1:25. No, za sve postoji i
drugi put, zar ne?
Andrea Gulam, 8.r.
ade, piva i vafla
od uličica vodi do Manneken Pisa, sim-
imo pored Palače Slo-
bode, Kraljevske palače,
parlamenta, hrvatskog
Parkovi – ponos
Radnim danima ne ide-
mo nikamo jer tetak radi.
Gradsko naselje u kojem
stanuju moji rođaci je lij-
epo uređeno i mirno, pravo
ellesu koji je još jedno
novo iskustvo i lijepa uspo-
mena. Jedino mi je žao što
nisam uspjela vidjeti Ato-
mium, čelično-aluminijsku
konstrukciju i atrakciju koja
predstavlja devet atoma do-
bronamjernog iskorištavanja
atomske energije, i Malu Eu-
ropu, park u kojem se nalaze
makete poznatih europskih
građevina napravljene u om-
jeru 1:25. No, za sve postoji i
drugi put, zar ne?
Manneken Pis
na trgu Grand Place

Uzbuđenje raste
Rano je jutro. Pakiram posljednje sit-
nice i zajedno s obitelji odlazim prema
zagrebačkom autobusnom kolodvoru.
Napokon sjedam u autobus i jedva čekam
polazak. Uzbuđenje raste. Krećemo.
Vozimo se prema granici s Mađarskom.
Vodič nam kazuje plan putovanja. Uči
nas ponešto mađarskim riječima. Meni su
pomalo smiješne jer ih je teško izgovoriti.
Prvi susret
Jurimo Panonskom nizinom. Zele-
nilu nikad kraja. Sve je puno obrađenih
površina. Vodič nam dijeli planove grada
Budimpešte pokazujući nam glavne ori-
jentire u gradu. Ulazimo u velegrad s 2,5
milijuna stanovnika. U srcu smo grada
koji još zovu i Kraljica Dunava. Rijeka
Dunav razdvaja nekadašnje gradove Bu-
dim i Peštu koji su danas jedinstveni grad.
Prelazimo preko Elizabetinog mosta, jed-
nog od sedam mostova u Budimpešti.
S mosta se pruža prekrasan pogled na
Budimski dvorac ili Kraljevsku palaču
i Parlament. Prelazimo s budimske na
peštansku stranu.
Božićni ugođaj
Šećemo Vaci ulicom s mnogo trgov-
ina i lijepih visokih zgrada. Sve je puno
turista. Vodič nam predlaže razgleda-
vanje tržnice, kikiriki bara ili uživanje u
budimpeštanskom božićnom ugođaju.
Odlučujemo se za tržnicu. Tržnica izvana
izgleda predivno. Njen šareni krov građen
Budimpeštansk
Pozdrav iz Kraljice Dunava
Budimpeštom noću
jedan od najljepših
Parlamenata svijeta
na ulici

Murtelica 2015

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (19)

Similar to Murtelica 2015

Similar to Murtelica 2015 (19)

Murtelica 2015