2. Goran je utrčao u sobu,uzeo nešto od stvari i krenuo do društva na ulicu,ali ga je majka zaustavila i rekla: Sanjina majka je donijela ovo pismo za tebe.Sanjina majka? Pa što? Pismo je od Sanje. Pa što ona hoće od mene,među nama je sve gotovo.
3. Nemoj tako Gorane,njena majka je toliko bila tužna,nije mi ništa rekla,samo je donijela pismo i otišla. Goran je uzeo pismo,polako otvorio i rekao :
4. Da,to je Sanjin rukopis nakrivljen na desnu stranu. U njegovim očima se stvorila Sanjina slika,nije mogao da se ne nasmije. Sanja je bila tako lijepa,imala je smeđu kosu i zelene oči uz najslađe lice. Goran je tiho rekao majci da mora ići da ga prijatelji čekaju. Nemoj tako Gorane,molim te..Pročitaj ga sad,ti znaš da je Sanja uvijek bila tvrdoglava i da ti ne bi pisala da nešto nije u redu. Uzeo je ponovo pismo i počeo čitati:
5. Zdravo Gorane! Izvini što ti dosađujem ovim pismom,ali moram da ti kažem sve. Ti si Gorane odnio sve od mene,uzeo si sjaj mojih očiju,moj ponos,volju za životom. Molim te vrati se malo u prošlost,prisjeti se naše ljubavi. Sjećaš li se,Gorane,kada smo se sreli? Uvijek sam tvrdila da volim plavokose i plavooke..zato sam obožavala Davora,Pericu i Jašu,a ipak kad sam te ugledala smeđokosa i smeđooka i zaljubila sam se prvi put u životu mada nisam vjerovala u ljubav na prvi pogled .
6. Stalno sam te gledala,a onda si me jednog dana primijetio,prišao mi i tako je sve počelo. Bili smo zajedno u školi,u hodniku,navečer vani. Sjećaš li se našeg prvog poljupca,bio je nevješt,ali najslađi. Svi su znali za našu vezu i zavidjeli nam. Volio si moju kosu i znam točno kada si rekao da me voliš. Goranu potekoše suze u sebi i govorio je:Volim te još uvijek,Sanja!
7. Ljubili smo se dugo pod stablom i nismo primijetili kada je došao zadnji tramvaj. Pošli smo kući pješke i na putu nas je uhvatila kiša,ali mi za to nismo marili. Bili smo mokri kao miševi,kada smo došli do tvoga stana.
8. Kiša nije prestajala i tvoja majka me nije puštala doma. Tu sam noć prespavala kod tebe.Prvi put sam ti pripala i tada mi je netko prvi put dokazao da me voli.Da,Gorane,ti si me volio kao ja tebe. Naša ljubav je bila tako jaka da sam mislila da nas nitko neće rastaviti.
9. Ali ti si otišao na fakultet i ljubav je odjednom otišla od mene. Svakim si danom bio sve hladniji prema meni i nisam mogla shvatiti tvoje ponašanje prema meni.
10. Tek kasnije si i rekao da ideš nekom drugom iz razreda. Otišao si jednostavno kao što si i došao,ne pokušavši ni da mi objasniš. Znala sam te sresti,ali me nisi prepoznao. Sjećam se,jednom sam te srela,mirisao si njezinu kosu kao nekada mene i ljubio ju kao nekada mene.
11. Otišla sam kući i dugo plakala gledajući tvoju sliku koja je stajala i još uvijek stoji na mom ormariću. Dane i noći plakala sam nad tvojom slikom. Za mene nije više bilo žalosti,život mi je bio prazan. A onda sam počela gubiti na težini,u mene se uvukla čudna bolest,moje stanje je bilo sve gore. Doktori su me uzalud htjeli spasiti,nisu mogli jer ja to nisam željela. Nedavno su mi rekli da neću dugo živjeti.
12. Kad pročitaš ovo pismo,mene možda više neće biti. Htjela sam samo da ti kažem da sam te voljela više od svega i nisam te mogla zaboravit. Htjela sam,ali mojoj patnji došao je kraj.
13. Ne tražim tvoje cvijeće na mom grobu,molim te samo malo mjesto u tvom srcu,time ćeš vratiti sve što si odnio. .Zbogom,Gorane,volim te i nemoj me zaboraviti. Samo tvoja Sanja
14. Sanjino pismo Gorana je pogodilo u srce,suze su mu se slivale niz lice,a pismo mu je ispalo iz ruke.Istrčao je iz stana i krenuo prema Sanjinoj kući. Ugledao je širom otvorena vrata i ušao. Sanja je ležala na krevetu,a njena je majka sjedila pokraj nje i plakala.Bila je lijepa iako blijeda. Ugledavši Gorana,osmijeh joj se pojavi u očima,uspjela je samo da kaže:Gorane ti me ipak voliš. Ruka koja je uhvatila Gorana odjednom je popustila,a glava klonula.
15. Ugasi se njen život. Goran bolno zajeca naslonivši glavu na Sanjino naručje i vid mu se zamutio suzama. Plakao je kao dijete kojem su uzeli igračku i on želi da mu se vrati.
16. Sanja više nije mogla čuti Goranove riječi: Sanja,zašto mi nisi prije rekla,vrati mi se,molim te…Sanju su sutradan pokopali,a Goran je stajao pored groba.Plakao je i dugo govorio: Da,Sanja,ja sam te volio,ali znam da sam bio tvrdoglav kao i ti..Znam da sam pogriješio upoznavši Tanju. Nisam se htio poniziti i zamoliti te da mi se vratiš,htio sam te napraviti ljubomornom,nisam imao razloga pa sam ispao budala.Trebala si mi reći,zašto mi nisi rekla???
17. Neka,i ja ću s tobom,Sanja volim te,molim te,čekaj me. Goran iz dana u dan sve je više patio,bio je blizu smrti. Sve je više vremena provodio kraj Sanjina groba govoreći i spavajući. Ljeto je bilo kada su Gorana pokopali kraj Sanje. Danas nakon nekoliko godina još se spominje velika ljubav. Dvije stranice u mom dnevniku i na mramoru još uvijek čitaju grobove Sanje i Gorana.
18. Istiniti događaji o Sanji i Goranu napisani su u Zagrebu na groblju Mirogoj na jednoj mramornoj ploči.
