skj margetic tranzicija kadroviranje komunisticke elite

2007-04-04
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=179&Itemid=1

Tranzicijska prijevara: Projekt kadrovskog kontinuiteta
komunističke elite
Apr 04, 2007 at 03:00 PM
Savez komunista Hrvatske je, projektirajući društvenu i političku tranziciju (ono što je Ivica Račan
nazvao „demokratskim promjenama“), još potkraj 70-ih godina dvadesetoga stoljeća počeo
kadrovsko restrukturiranje i repozicioniranje, kako unutar sustava državne birokracije, tako i unutar
samog partijskog aparata, na svim razinama. Pozicioniranje partijskih kadrova u sustavu, vrh
Saveza komunista smatrao je jednom od najvažnijih zadaća i pretpostavka nastavka tranzicijskog
projekta.

Projekt disperzije kadrova
Već 1979. godine Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije započeo je internu selekciju
kadrova i osoba koje trebaju izraditi jedan od najtajnijih partijskih dokumenata ikada: Projekt
disperzije partijskih kadrova i kadrovskog kontinuiteta. Glavna dijagonala toga projekta bilo je
osmišljavanje tehnologije i mehanizama zadržavanja pozicija moći u sustavu i nakon što se
promijene društveno politički uvjeti u zemlji. Drugim riječima, trebalo je izraditi partijski kadrovski
inženjering koji bi omogućio kadrovski kontinuitet SK i nakon političkih promjena i mogućeg
odlaska s vlasti Saveza komunista.

Na taj bi način Savez komunista unutar državnog aparata stvorio samostalne centre moći i zadržao
utjecaj preko doslovno usporednog sustava vlasti kojeg čine partijski kadrovi.

Koordinator ðura Knežević
Te iste, 1979. godine, za koordinatora izrade Projekta disperzije kadrova i kadrovskog kontinuiteta
izabran je tadašnji profesor više škole organizacije rada u Novom Sadu, dr. ðura Knežević.
Knežević je tada bio provjereni, profesionalni, partijski kadar i funkcioner SKJ. Kao politički
profesionalac bio je predsjednik Sreskog komiteta Narodne omladine u Vršcu, sekretar Općinskog
komiteta SK u Plandištu, predsjednik Sreskog odbora SSRN u Pančevu, rukovoditelj aalitičko
informativne službe u Pokrajinskom komitetu SK Vojvodine, član Izvršnog odbora Pokrajinske
konferencije SSRN Vojvodine. Godine 1974. magistrirao je na Fakultetu političkih nauka u
Beogradu sa temom „Politički profesionalizam u SKJ“.

Radna skupina projekta
ðura Knežević je, po preuzimanju ovog zaduženja, organizirao malu radnu skupinu koja je za
Centralni komitet SKJ trebala raditi na ovom projektu: Dušan Alimpić (Pokrajinski komitet SK
Vojvodine), dr. Radoš Smiljković, dr. Sava Živanov, dr. Balša Špadijer, dr. Vukašin Pavlović i dr.
Stojan Tomić.

Temeljni tranzicijski dokument
Tako je započeo tajni komunistički projekt naslovljen „Kadrovska politika u Savezu komunista
Jugoslavije“. Taj će projekt biti jedan od glavnih tajnih dokumenata za pripremu prijelomnog 12.
kongresa SKJ, od 26. do 29. lipnja 1982. Smjernice dane u ovom dokumentu Partije predstavljale su
jedan od temeljnih dokumenata političke i ekonomske tranzicije od 1982. do 1990. godine, sa
dugoročnim posljedicama njegove primjene i nakon tzv. „demokratskih promjena“ od 1990. do
2007. godine.
Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

1

2007-04-05
Tranzicijska prijevara (2): „Definicija kadrovske politike SKJ“
Apr 05, 2007 at 12:29 PM
„Kadrovska politika u Savezu komunista Jugoslavije je organizirana djelatnost koja podrazumijeva
osposobljavanje, rasporeñivanje i stvaranje uvjeta za aktivnost pojedinaca ili grupe lica, izabranih ili
na radna mjesta rasporeñenih, na osnovu odreñenih principa i kriterija i u cilju obavljanja političkih
ili stručnih funkcija i poslova prema programsko političkim, statutarnim i konkretnim potrebama“,
opisuje Knežević „definiciju kadrovske politike SKJ“ u svojem projektu i nastavlja: „U tom smislu
ona (kadrovska politika SK, op. a.) obuhvaća: lica, organe, organizacije i službe koje je
konceptiraju, realiziaju i stručno prate; principe i kriterije izbora ljudi i organa; determinante koje
utječu na njen razvoj, kao i funkcije koje vrši u snaženju SKJ“.

Rasporeñivanje provjerenih kadrova
Kako i sam Knežević navodi u svojem tekstu, cilj ovoga projekta je rasporeñivanje provjerenih
partijskih kadrova na odreñene pozicije u sustavu na kojima će se zadržati i ukoliko Savez
komunista izgubi formalne političke pozicije u vlasti.

Detaljna načela i kriteriji disperzije kadrova
Razvidno je i da su Knežević i članovi njegova tima izradili i detaljna načela i kriterije odabira i
rasporeñivanja kadrova. Tek ovim dokumentom kadrovska politika i službe zadužene za njezinu
provedbu preuzimaju jednu od najodgovornijih uloga u tranzicijskoj strategiji Saveza komunista.
Cilj je: preko partijskih kadrova zadržati pozicije moći i nakon političkih promjena, odnosno nakon
što tijekom „demokratske“ tranzicije Savez komunista formalno, na izborima, izgubi vladajuću
poziciju u državi.

Komisija za „Popis zaštićenih kadrova“
U tom smislu opisuju se i karakteristike kadrovske politike: „Kadrovska politika ima svoje
protagoniste, normativna akta, zadatke i dogovornosti, iborni postupak, razvojnost i adaptivnost u
konkretnim društvenim uvjetima“.

Kao protagoniste svoje kadrovske politike Savez komunista izabrao je posebnu komisiju unutar
Centralnog komiteta, čija je osnovna zadaća bila izraditi „Popis zaštićenih kadrova“, kao osnovni
kadrovski dokument koji operativno razrañuje karovsku strategiju Kneževića i njegove grupe. Kao
osnovni normativni akt kadrovske politike usvojen je već citirani partijski dokument, a jedan od
najvažnijih zadataka bila je kadrovska prilagodljivost novim društveno političkim uvjetima.

Tajni proces tranzicije komunističke elite unutar sebe same
Ovakvo projektiranje kadrovske politike Saveza komunista dogaña se usporedno sa projektiranjem
političke i ekonomske tranzicije, čime je Savez komunista izgradio takav sustav koji je
komunističkoj eliti omogućio zadržavanja pozicija moći i nakon promjena vlasti 1990. godine.
drugim riječima, umjesto demokratske tranzicije i pada sustava diktature SKH, u Hrvatskoj se
odvijao tajni proces tranzicije komunističke elite unutar sebe same. Tako je do sada politička
komunistička elita preuzela pozicije ekonomske i financijske moći (z pomoć tranzicijskog projekta
samoupravljanja), dok je poziciju političke moći prepustila fiktivnoj licitaciji javnosti, koju su
nazvali „prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj“.
Nastavlja se ...
Domagoj Margetić

2007-04-05
Tranzicijska prijevara (3): Redefiniranje centara moći
Apr 05, 2007 at 01:43 PM

2

„Savez komunista treba utvrñivati globalnu politiku i pravovremeno davati odgovore na sva bitna
pitanja našeg daljnjeg razvoja, zauzimati jasne i jedinstvene stavove o problemima društveno –
ekonomskog i političkog razvoja i dosljedno se boriti za njihovo uspješno rješavanje u praksi.
Istovremeno, njegova pozicija se ne može ostvarivati ukoliko se ne uključi vrlo konkretno u
razmatranje i izjašnjavanje o tekućim pitanjima društvene prakse organa i organizacija gdje će i
njegovi delegati neosredno sudjelovati“.

Transfer moći na ekonomske i financijske centre
Iz ovog se partijskog dokumenta jasno vidi kako je vrh Saveza komunista bio svjestan kako prije ili
kasnije mora napustiti poziciju političke vlasti, ali njima je ionako bilo bitnije zadržati svarne
pozicije moći. Zato su neposredno prije, tijekom i nakon 12. kongresa SKJ pristupili
restrukturiranju i reorganizaciji, redefiniranju centara moći u partiji i državi. Time su, zapravo,
izvršili transfer moći na ekonomske i financijske centre. U provedbi tog tranzicijskog modela
unutar same partije, krije se i pavi razlog kasnijeg raskola unutar SKJ, tijekom i nakon izvarednog
14. kongresa SKJ u Beogradu, 1990. godine.

Račan i Milošević u glavnim ulogama
Name, u tranzicijskim procesima, ključne uloge preuzimaju upravi Ivica Račan i Slobodan
Milošević, kako u svojim republičkim savezima komunista, tako i u središnjem SKJ. I Raan i
Milošević spadaju u tehnokratske grupacije unutar SKJ i najvažnije im je preusmjeravanje na
financijske i ekonomske centre moći, te preuzimanje tih novostrukturiranih pozicija. To su ujedno i
pravi motivi njihova kasnijeg razlaza na 14. kongresu SKJ.

Komunistička oligarhija
Ono što je za provedbu kadrovske politike Centralni komitet saveza komunista Jugoslavije (i
centralni komiteti republičkih partija) smatrao bitnim jest kadrovska baza kojom Savez komunista
raspolaže u tranzicijskim procesima. U isto vrijeme broj članova SKJ do danas je ostao
svojevrsnom tajnom. Bio je to tajni partijski podatak. Te su činjenice, meñutim, važne kako bi
razumjeli i stekli uvid u širinu i rasprostranjenost kadrovske mreže Saveza komunista, koju
slobodno možemo nazvati komunističkom oligarhijom. Ti su ljudi i danas rasporeñeni na
pozicijama u državnom aparatu, financijskom i ekonomskom sustavu, vojsci, policiji i
obavještajnim službama.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-06
Tranzicijska prijevara (4): Promjena partijskih organizacijskih oblika
Apr 05, 2007 at 03:16 PM
Tajni partijski kadrovski projekt donosi detaljne podatke o kretanju brojnosti članstva
Saveza komunista, koji jasno ukazuju i na mogućnost široke rasprostranjenosti tih kadrova
i danas u sustavu.

Kretanje broja članova SKJ
„U periodu 1945.-1952. porast je karakterističan jer je povezan sa dva krupna politička
dogañaja: Rezolucijom Informbiroa i uvoñenjem radničkog samoupravljanja. Godine 1948.
kao znak podrške otporu naroda i Partije staljinističkom napadu, u Partiju je primljeno 215
987 članova što je najveći priliv oji i do danas nije premašen. U periodu uvoñenja
radničkog samoupravljanja broj članova Partije raste sa 482 938 na 772 920. U razdoblju
od 1935.-1955. godine, poslije Šestog kongresa, a u vrijeme ekonomskih teškoća,
3

rasformiranja seljačkih radnih zadruga i sprovoñenja drugih mjera, prvi put poslije rata
dolazi do opadanja članstva SKJ sa 772 420 na 624 806. Zatim dolazi rast i SKJ u 1960.
godini premašuje milijun članova. U daljnjoj ujednačenosti izuzetak je 1968. godina
(čehoslovački dogañaji i studentska aktivnost nakon Smjernica CK SKJ) kada je postignut
najveći prijem poslije 1948. godine – 175 296 novih članova. Prodor nacionalizma,
liberalizma i tehnokratizma donosi pad članstva na nivo 1960. godine, da bi se novim
kursom Saveza komunista posljednjih godina ukupan broj osjetno povećao. Očigledno je
da mobilnost Saveza komunista i njegova politička akcija na rješavanju složenih
društvenih problema stimulativno utječe na porast interesiranja za prijem u njegove
redove“.

Prilagodba organizacijskih oblika
Popratni proces projekta disperzije kadrova bio je proces promjene i prilagoñavanja
partijskih organizacijskih oblika novim, tranzicijskim uvjetima. Naime, već prije 12.
kongresa SKJ, partija je uputila uski krug svojih čelnika na potrebu promjene
organizacijskih oblika, koji bi u promijenjenim društveno političkim uvjetima prividno
funkcionirali ako nepartijske organizacije. Upravo preko tih organzacijskih oblika
komunistička je elita uspjela do danas zadržati pozicije društvenog utjecaja preko
institucija civilnog društva. Mnoge su grañanske udruge i javne institucije nastale upravo
slijedom projekta Saveza komunista o promjeni i prilagoñavanju partijskih orgaizacijskih
oblika.

Pravni slijed civilnog društva u Hrvatskoj
Čak niti danas sedamnaest godina nakon pada komunizma mnoge od tih udruga i
organizacija u svojim dokumentima priznaju kako su formalno pravne slijednice raznih
organizacijskih oblika Saveza komunista ili Socijalističkog saveza.

„U svakoj političkoj partiji su oblici organiziranja njezin konstitutivni element, odnosno
vezivno tkivo izmeñu programa i akcije, teorije i prakse, ciljeva i praktično političke
aktivnosti. Sa većom političkom ulogom organizacije širi se lepeza njene organizacione
strukture. Kako uloga partije nje jednom zauvijek data tako ni oblici ne mogu ostati
neizmijenjeni“, navodi Knežević u svojem projektu.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-06
Tranzicijska prijevara (5): Stvaranje novih organizacijskih oblika SK
Apr 05, 2007 at 03:43 PM
Vidljivo je kako je i sam vrh Saveza komunista bio uvjeren da partijski oblici ne mogu ostati
nepromijenjeni, već se trebaju transformirati u nove organizacijske oblike kako bi osvarili
postavljene zadaće. Pri tomu je važno naglasiti da i Kneževićev dokument, poput mnogih
drugih dokumenata, jasno daje do znanja da glavni zadatak Saveza komunista nije ostati
na vlasti pod svaku cijenu, pod organizacijskom formom SKJ. Upravo suprotno, Savez
komunista odlučio je disperzirati utjecaj na različite organizacijske oblike kako bi osigurao
opstanak i ostanak na vlasti komunističke oligarhije pod oblikom prividno demokratskih
organizacija i institucija.

„Demokratska tranzicija“
Stvarajući raznovrsne organizacijske oblike Savez komunista je, zapravo, započeo proces
kojeg današnje parlamentarne stranke u Hrvatskoj nazivaju „demokratskom tranzicijom“.
4

Osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća stvorene su takve organizacijske strukture
Saveza komunsta Hrvatske, koje su potkraj 80-ih i početkom 90-ih godina dvadesetoga
stoljeća započele svoju novu organizacijsku transformaciju u quasi demokratske oblike
organiziranja, promijenivši organizacijske oblike u „novoorganizirane“ i „novoregistrirane“
udruge grañana, sindikate, strukovne organizacije, političke stranke.

Kadrovska tranzicija
Svi ti „novonastali“ organizacijski oblici imali su, i danas imaju, jednu zajedničku
karakteristiku i konstantu: zadržavanje bivših kadrova SK na novim pozicijama, što je
komunističkoj eliti omogućilo kadrovsku tranziciju i nevjerojatnu transformaciju. Taj proces
nazivamo kadrovskim kontinuitetom komunističke elite u Hrvatskoj.

Potrebu prilagodljivosti partijskih organizacijskih oblika predvidio je i projektirao
tajni projekt CK SKJ.
„Promjene u uvjetima političke aktivnosti, u ciljevima i okolnostima koji za partiju nastaju u
njenoj borbi za ostvarenje interesa radničke klase, traže gipkost organizacije i njenu velku
adaptivnu sposobnost. Prema različitim uvjetima stvaran je različit tip partije i njoj
odgovarajući model rganiziranja. To nije uvijek istovremeni proces, a to potvrñuje da je
izgrañivanje i primjena organizacijskih oblika u suštini idejno – političko pitanje“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-06
Tranzicijska prijevara (6): Prilagoñavanje organizacijskih oblika tranzicijskim ciljevima
Apr 06, 2007 at 07:52 AM
Kao jednu od osnovih karakteristika Saveza komunista u promjenjivim političkim uvjetima
projekt navodi „gipkost“ i „veliku adaptivnu sposobnost“ organizacije. Prilagoñavanje
modela organiziranja za Savez komunista nije nikakva inovacija. Tu karakteristiku partija
je, zapravo, u kontinuitetu sačuvala još od svojih prvi organizacijskih oblika. Takvi procesi
transformacije i prilagodbe rganizacijskih oblika svakako otvaraju jedno važno i novo
pitanje u analizi nastanka i organiziranja Saveza komunista. Organizacijska geneza
Saveza komunista nedvojbeno dokazuje kako je Savez komunista orgaiziran i nastao, te
djelovao kao zločinačka, odnosno (suvremenim riječnikom rečeno) teroristička
organizacija. Od takvih karakterističnih načina svojeg organiziranja i djelovanja nisu bježali
niti sami pripadnici komunističke elite i čelnici Saveza komunista. Naprotiv, često su i sami
potvrñivali tajni, zločinački i teroristički karakter svoje organizacije i svih njezinih
organizacijskih oblika.

U svim parlamentarnim strankama dobro su pozicionirani pripadnici komunističke
elite
„Važno je da oblici budu u funkciji cilja; neokamenjeni, nedvojivi od društvenog bića
organizacije“. Drugim riječima, bez obzira kakvi formalno – pravno bili organizacijski oblici
Savea komunista, njihov se cilj i način funkcioniranja neće promijeniti. Iskustvo u proteklih
sedamnaest godina upravo to i dokazuje. Naime, bez obzira u kojim su se strankama našli
disperzirani kadrovi SKH, bez obzira u kojim institucijama, oranizacijama i udrgama,
nastavili su primjenjivati jednake metode rada kao u vrijeme vladavine SKH, što je još
gore, institucije u kojima se takvi kadrovi nalaze funkcioniraju po modelu nekadašnjih
komunističkih institucija. Danas ne postoji niti jedna parlamentarna stranka u čijem
najužem vodstvu ne sjede pripadnici komunističke elite. To je i bio jedan od ciljeva
kadrovskog tranzicijskog projekta u Savezu komunista. U tom dokumentu partijski
5

kadrovski stručnjaci i priznaju kako se kroz različite prilagoñene organizacijske oblike
ciljevi Saveza komunista mogu lakše ostvarivati. „Poznato je a oblike organiziranja treba
funkcionalno i racionalno stvarati, kako bi se pomoću njih ciljevi lakše realizirali“.

Održavanje na pozicijama moći
Novi organizacijski oblici, koje je projektirao Savez komunista, modelirani su upravo na
način kako bi zadovoljili izvršavanje jednog od najvažnijih tranzcijskih zadataka:
održavanje komunističke elite na pozicijama moći nakon formalne uspostave
višestranačkog sustava. U svrhu postizanja tih ciljeva SKH je pozicionirao svoje kadrove
na ključne pozicije u poduzećima, bankama, državnim institucijama, organizacijama i
udrugama, te kasnije u novonastalim političkim strankama, policiji, vojsci i obavještajnim
službama.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-06
Tranzicijska prijevara (7): Stvaranje uvjeta za tihi transfer kadrova
Apr 06, 2007 at 08:37 AM
„Potpuni sklad oblika i sadržaja postiže se ako se oblici modeliraju prema zadacima i
potrebama organizacije. Utvrñivanje sheme, broja i rasporeda organizacijskih modela, a
da ne budu stereotipni, postaje indikator koliko se politička organizacija i njena praksa
pomjera od isključive direktive do obilježja inicijative“. Stvaranje „elastične strukture“ novih
organizacijskih oblika Saveza komunista zapravo stvara institucionalnu infrastrukturu za
infiltraciju partijskih kadrova. Tajni projekt CK SKJ to u cijelosti dokazuje.

Organizacijska transformacija Saveza komunista
„Proširenje političko radijusa organizacije i njenih foruma utjee na oblike organiziranja da
postanu otvoreni, elastični, svrsishodni. Oblici se i ne stvaraju da bi se ispoljavalo jedino
rukovodstvo, nego prije svega da se aktivira članstvo“.

Organizacijska transformacija SK u multiorganizacijsku otvorenu strukturu bila je zapravo
tehnički preduvjet za dugoročno pozicioniranje komunstičke oligarhije u sustavu. Prva faza
toga projekta trajala je od 1979. do 1982. godine. Tijekom te tri godine stvoreni su formalni
preduvjeti za političku, organizacijsku i kadrovsku tranzciju unutar samoga Saveza
komunista. U isto vrijeme selektirana je „nova“ partijska elita čiji su najpoznaiji predstavnici
bili: Ivica Račan i Slobodan Milošević. Tijekom priprema 12. konresa SKJ u tajnosti su
formirane radne skupine koje su radile na pojedinim tranzicijskih projektima. Usporedno s
tim stvarana je lista kadrova za izbor u tranzicijski mandat najviših upavnih tijela Saveza
komunista. U tom tranzicijskom mandatu sačinjena je kadrovska kombinacija starih
(odlazećih) partijskih kadrova i novih (dolazećih) kadrova Saveza komunista. Bio je to
partijski transfer moći. Jedini mandat novog Centralnog komiteta bila je izrada, razrada i
provedba tranzicijskog projekta.

Premještanje kadrova
„Značajan čimbenik u organiziranju Saveza komunista i u odabiru odgovarajućih oblika
rada bile su česte teritorijalno političke promjene i reorganizacije, što je obično donosilo
nove poslove i funkcije ili transformiranje dotadašnjih; pomjeranje kadrova; ukidanje ili
stvaranje nekih organa, foruma i oblika“.

I sami autori kadrovskog tranzicijskog projekta, u dokumentu podnesenom uskom krugu
članova CK SKJ, navode kako je jedna od najvažnijih posljedica transformacije
6

organizacijskih oblika premještanje kadrova u sustavu. U tu su svrhu u vrhu Saveza
komunista odlučili provesti i potrebne promjene statutarnih odredba Statuta SKJ i SKH.
Kao ključni cilj pojavila se potreba neformalnijeg funkcioniranja Saveza komunista, kako bi
se omogućilo nastajanje najrazličitijih organizacijskih oblika, te tihi transfer kadrova na
predviñene pozicije.

„Formalizam je devijantna pojava metoda i oblika rada Saveza komunista koja nastaje u
odreñenim idejno političkim i organizacijskim uvjetima i povratno djeluje na njih.
Inzistirajući na proceduri, postupku, i formi i instrumentima, formalizam doprinosi
zanemarivanju suštine, sadržaja i ciljeva“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-07
Tranzicijska prijevara (8): Izgradnja mreže partijske tranzicijske moći
Apr 06, 2007 at 02:11 PM
Potpuno je razvidno kako je ovim projektom više nego ikada prije Savez komunista odlučio
koristiti nezakonite i neformalne postupke i metode u postizanju ciljeva zacrtanih
tranzicijskim projektom. U svojim projektima Savez komunista, zapavo, preporučuje
izbjegavanje procedure, postupka, formalnosti, formi i instrumenata, jer će se na taj način
lakše ostvariti partijski tranzicijski ciljevi. Ono što je još važnije, takvom „deformalizacijom“
najuža partijska elita dobiva diskrecijski mandat upravljanja tranzicijskim procesima u
cjelini.

Druga faza projekta pozicioniranja komunističke oligarhije
Delegitimira se Savez komunista kao organizacijska cjelina, dok aktivnu političku
legitimaciju preuzima uska komunistička elita. Možemo reći da je upravo na taj način
dugoročno stabiliziana pozicija partijske oligarhije. Tako dolazimo do druge faze projekta
pozicioniranja komunističke oligarhije u sustavu. Ta je faza trajala od 1982. godine do
1984. godine. U Centralnom komitetu SKJ tu fazu projeka predvodili su Vladimir Bakarić,
Jakov Blažević, Nijaz Dizdarević, Stane Dolanc, Dušan Dragosavac, Petar Gračanin,
Milan Kučan, Jure Bilić, Branko Mamula, Lazar Mojsov, Milka Planinc, Ivica Račan, Petar
Stambolić, Mika Špiljak, Josip Vrhovec, Cvijetin Mijatović, Branko Mikulić. Centralni
komitet SKJ, čiji su ovi bili članovi, izabran 1982. godine, bio je ujedno tranzicijski Centralni
komitet, čija je glavna zadaća bila stvoriti novu organizacijsku i kadrovsku arhitekturu
Saveza komunista, kako bi kasnije mandat predali novoj partjskoj eliti. Ivica Račan je i
tada, kao i 1990., bio osoba tranzicijskog kadrovskog kontinuiteta. Kadrovska politika
Saveza komunista, koju je projektirao tadašnji Centralni komitet, do danas je u kontinuitetu
ostala na snazi i primjenjuje se u cijelosti. Kadrovi pozicionirani u sustavu od 1982. do
1990. godine zadržali su svoje pozicije i nakon tzv. „demokratskih promjena“ 1990. godine.
neki su se čak repozicionirali na važnije i utjecajnije pozicije, uglavnom u ekonomsko
financijskom sustavu, ali i političkom i administrativnom aparatu. Završnica ove faze
projekta bilo je Račanovo formiranje njegovog najužeg tima i izrada tranzicijskog projekta
za Hrvatsku do 2000. godine. Kasnija dogañanja i razvoj situacije u Republici Hrvatskoj
dokazati će neprekinutu provedbu ovog partijskog projekta do danas.

Proširenje kadrovske baze Saveza komunista
„Porast broja osnovnih organizacija veoma je značajan za ukupno jačanje Saveza
komunista. Važno je da se komunisti organiziraju svuda gdje žive i rade. Pozitivno je što

7

se organizacije stvaraju u osnovnim organizacijama udruženog rada, mjesnim
zajednicama, na fakultetima. Posljednjih godina osjeća se u tom smislu poboljšanje“.

Jedan od zadataka Saveza komunista u vremenu od 1982. do 1984. godine bio je i
proširenje kadrovske baze SK, kako bi mogli provesti predviñene projekte. Kneževićev
projekt, kao što navodim, u tu je svrhu predvidio širenje mreže partijskih organizacija,
osnivanje novih osnovnih organizacija Saveza komunista. U toj fazi projekta partijski je vrh
otišao korak dalje u pozicioniranje partijskih kadrova u svakom poduzeću, instituciji, školi,
fakultetu, mjesnoj zajednici. Taj je proces voñen na način da su u svim takvim
organizacijama osnovali osnovne organizacije Saveza komunista i postavljali njihove
sekretare. Bila je to izgradnja mreže partijske tranzicijske moći, glemog, prikrivenog,
partijskog kadrovskog aparata, koji je preživio i nakon formalno – ravnog odumiranja
partije. Taj je aparat osigurao kadrovski tranzicijski slijed komunističkoj oligarhiji i nakon
što je formalno pravno Savez komunista napustio javnu scenu. Osim toga, SDP Ivice
Račana i zakonski i programski je priznat kao pravni slijednik Saveza komunista, kao i
mnoge druge organizacije, ustanove, institucije, fakulteti, udruge i političke stranke.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-07
Tranzicijska prijevara (9): Početak izgradnje tehnomenadžerske komunističke elite
Apr 06, 2007 at 02:50 PM
Meñutim, već u ranim fazama provedbe partijskog tranzicijskog projekta pojavile su se
naznake budućih tehnokratskih struktura. Odnosno, dolazi do početka izgradnje
financijske elite, koju će potkraj osmadesetih godina dvadesetoga stoljeća Račanova
grupacija formirati kao stvarnu, novu komunističku elitu, nazvanu tehnomenadžerima. U
tom je projektu s Račanom već u tim završnim godinama komunizma sudjelovala i Vesna
Pusić.

Trougao tehnokratske moći
„Klasna antiradnička suština tehnokratizma ispoljavana je u otuñenosti velikog dijela
društvene akumulacije od neposrednih proizvoñača, što je doprinijelo jačanju upravljačkih
centara, naročito u prometu, bankarstvu, fondovima društveno – političkih zajednica,
osiguranju, u stambenim poduzećima, i slično. Tehnokratija je kao „tihi osvajač“ razvijala
neke oblike prisvajanja tuñeg rada na osnovu privilegiranog, monopolskog položaja u
kojem glavnu riječ ima „trougao moći relativno osamostaljenih političkih, industrijskih i
financijskih vrhuški“ koji vrši preraspodjelu u financiranju investicija“.

Stvaranje samostalnih centara moći
Još važnija posljedica tih prvih faza tranzicijskog projekta, kao što ovdje i priznaje
Kneževićeva grupa jest formiranje potpuno neovisnih centara moći u bankama,
financijskim fondovima, osiguravajućim poduzećima, te drugim komunističkim
poduzećima. Ovaj tajni partijski dokument priznaje kako su u tajnosti stvoreni paralelni
partijski centri moći, potpuno osamostaljeni u svojem djelovanju i interesima od formalnih
centara moći: Saveza komunista i državnog aparata. Ono što autori ovoga projekta nisu
mogli znati jst činjenica da je i iza izgradnje tih paralelnih centara moći stajala tadašnja
vrhuška Saveza komunista, odnosno najuža partijska elita.

8

Mandat projektiranja budućnosti
Upravo će ova, relativno tajna financijska elita, već 1984. godine preuzeti mandat od
Račanove grupacije za izradu dugoročne gospodarske strategije do 2000. godine. Drugim
riječima, mandat projektiranja budućnosti tada su reuzeli upravo ti paralelni centri moći.

„Samoupravljanje se često formaliziralo i postajalo paravan za djelovanje monopolističkih i
neformalnih grupa. Tehnokratsko birokratsku uzurpaciju radnička klaa teško pobjeñuje, ne
samo zato što ima „socijalističku fasadu“, nego i zato jer se raña u njenim redovima i
institucijama“.

Tihi državni udar komunističke elite
Ono što se, zapravo, dogañalo bila je izgradnja neformalnog partijskog sistema, možemo
reći otpornog na promjene, prilagodljivog, fleksibilnog, otvorenog i nedovršenog sustava.
Izgradnja sustava neformalnih grupa predstavljala je, u svojoj biti tihi državni udar partijske
elite.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-07
Tranzicijska prijevara (10): Uloga financijskih centara moći
Apr 07, 2007 at 01:36 AM
Partijski je projekt već tada predviñao višestruku slojevitost neformalnih grupa. Na vrhu te
piramide bili su moćnici. Slijede oni koji su očekivali potporu moćnika, kako bi ostvarili
svoje ciljeve. Najširi je sloj bio, pak, sastavljen od onih članova koji aktivno ili pasivno
podupiru prve dvije grupacije. Upravo preko ovih članova skupine moćnika provodile su
svoje pritajene manipulacije i vršile pritisak, kako bi u formalnim tijelima postigli odluke i
mjere koje su namjeravali provesti. U stvarnosti se radilo o usporednim mehanizmima
vladanja i upravljanja sustavom, te ostvarivanju interesa partijske elite na neformalan
način.

Dominantna uloga bankarske elite
U tom je procesu bankarska financijska elita preuzela dominantnu ulogu, što i Kneževićev
tajni projekt spominje, odnosno problematizira i smatra da bi to trebalo primijeniti. Nije
meñutim, imao informacije kako je bankarska elita u najužoj sprezi sa vrhom Saveza
komunista.

„Dominantna uloga banaka, organa društveno političkih zajednica i druigih čimbenika izvan
udruženog rada, ne samo da opterećuje privredu, nego ometa udruživanje rada i
sredstava i značajniji utjecaj radničke klase na proširenu reprodukciju“.

Financijska oligarhija
Upravo na tim osnovama nastaju financijski centri moći koji će preuzeti ključnu ulogu u
Hrvatskoj od 1988. godine do danas. Iz dominantne uloge komunističkih banaka,
početkom 80-ih godina dvadesetoga stoljeća, izrasla je moćna financijska oligarhija koja
danas predstavlja jedini pravi centar moći u Hrvatskoj. Pripadnici te grupacije su i svi
hrvatski premijeri od 1990. godine do danas, bez iznimka. Oni su arhitekti hrvatske
ekonomske tranzicije. Ta je elita izrasla iz višegodišnje pljačke koju je provodio najuži vrh
Saveza komunista. Iz partijskog kriminala izrastao je sustav financijske moći komunističke
oligarhije. Izvlačenje novca preko bankarskog sustava započelo je još 1976. godine, kao
svojevrsna predtranzicijska faza partijskog „reformskog“ projekta.

9

Jačanje bankarske elite
Banke su 1976. godine, nakon plaćenih rashoda ostvarile prihod od 13,8 milijarda
tadašnjih dinara, odnosno čak 49% više nego 1975., dok je tada prihod cijele privrede
povećan za samo 18%. Od tih 13,8 milijarda, banke su svojim osnivačima rasporedile
skromnih 1,8 milijarda ili oko 13 posto svojeg prihoda. Iste godine, poduzeća su bankama,
na osnovu kamata, uplatila čak 72,8 milijarda dinara. Iz ovih podataka možemo vidjeti
način i brzinu kojom je bankarska elita, povezana sa vrhom Saveza komunista, postajala
financijski sve moćnija, a politički neovisnija. Na kraju je to dovelo do njihove
monopolističke, moćne pozicije. Postali su jednostavno nedodirljivi i utjecajniji od bilo koje
druge grupacije u državi.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-07
Tranzicijska prijevara (11): Organizacijska i institucionalna mreža
Apr 07, 2007 at 02:06 AM
S druge strane, usporedno sa ovim procesima, Savez komunista je gradio mrežu svojih
organizacija i institucija. Kao jednu od najvažnijih tranzicijskih osobina Saveza komunista,
Kneževićev projekt naglašava važnost pravovremene organizacijske transformacije partije
i svih njezinih organizacijskih oblika.

Pravovremena transformacija
„U stvaranju i angažiranju društveno političkih organizacija Savez komunista ima
dugogodišnje iskustvo. Od nastajanja Narodnosolobodilačkog fronta kao široko
koncipiranog okupljanja svih patriotskih snaga spremnih a borbu, nacionalno i socijalno
osloboñenje, pa do široke lepeze političkih organizacija i udruženja grañana u sadašnjem
samoupravnom političkom sistemu – stečeno je pozitivno iskustvo i saznanje o
neophdnosti njhovog postojanja i važnosti pravovremene transformacije prema zahtjevima
konkretne faze društvenog razvoja“.

Uloga različitih organizacijskih oblika SK
Projekt kadrovske tranzicije ekskluzivno izrañen 1979. godine za uski krug članova CK
SKJ detaljno razrañuje i ulogu različitih organizacijskih oblika pod kontrolom Saveza
komunista, te istovremeno izvan svake dvojb, teze ovoga projekta dokazuju najužu
povezanost Saveza komunista sa tim organizacijskim oblicima iako se u javnim
dokumentima Savez komunista trudio dokazati kako su ti organizacijski oblici potpuno
neovisni od same partije. S druge strane, u svojim tajnim i internim dokumentima Savez
komunista uvjetuje djelovanje tih organizacija ulogom i djelovanjem Saveza komunista.

Položaj i uloga društveno političkoh organizacija
„Položaj i uloga društveno političkih organizacija oduvijek su bili uvjetovani ulogom i
svakodnevnim djelovanjem Saveza komnista. Zato se njihov odnos (a osobto SKJ i
SSRNJ) uvijek svodio na osnovno pitanje: kako da se izradi sistem veza odnosa pa da se
postigne aktivnost članova Saveza komunista u tim organizacijama, a da one ne budu
prema Savezu komunista u podreñenoj, transmisijskoj, niti konkurentskoj poziciji“.

Osim toga, Savez komunista je koristio te organizacijske oblike često kao paravan svojih
akcija i projekata, lažno prikazujući kako su nositelji odreñenih aktivnosti organizacije koje
nisu u vezi sa partijom.

10

„Mada su u meñuvremenu nastale načajne promjene, ovaj zahtjev za aktivnim radom
komunista u društveno političkim organizacijama ostaje trajno aktualan jer je provjereni i
potvrñeni način idejnog utjecaja i pokretanja širokog kruga ljudi u političku akciju za
rješavanje raznih društvenih pitanja“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-08
Dragi gospodine Safaric,
Hvala Vam na svoj potpori koju ste mi pruzali, hvala sto ste bili uz mene u danima mojeg boravka u
haaskom zatvoru. Kao sto vidite i to sam vrijeme iskoristio da napisem knjigu o komunistickoj
traziciji u Hrvatskoj i o tomu kako je komunisticka elita ostala zapravo na pozicijama moci. Sada to
u nastavcima objavljujem na mojem portalu, a nadam se da ce taj materijal jednog dana biti
objavljen i kao tiskana knjiga. Mislim da ljudi tu istinu trebaju znati.

Ovo je link na 12. nastavak "Tranzicije":
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=191&Itemid=1

I ja se nadam da se vidimo na Bleiburgu ove godine, mi cemo svakako ovdje nastaviti nasu
inicijativu za lustraciju i krenuti u jos jacu akciju oko te inicijative.

Sretan Vam Uskrs! Vidimo se.

Domagoj

Tranzicijska prijevara (12): Institucionalna mreža tranzicije
Apr 07, 2007 at 04:44 AM
Mreža novonastalih društveno političkih organizacija bila je svojevrsna dijagonala
provedbenog dijela partijskog tranzicijskog projekta. Možemo to nazvati institucionalnom
mrežom tranzicije, koja je trebala stvoriti privid stvarnih društvenih, političkih, ekonomskih,
demokratskih promjena u partiji, društvu i državi. Kasniji povjerljivi dokumenti američke
CIA-e ukazuju na to da su američke obavještajne službe ne samo pratile ove procese u
Savezu komunista, već su preko svojih ljudi za vezu bili izravno uključeni u ovaj partijski
projekt.

CIA dala potporu „Novom kursu“ SKJ
Vjerovali su kako tranzicija predvoñena Savezom komunista može osigurati stabilnost i
opstanak bivše SFRJ. Mogu, bez pretjerivanja, reći da je projekt „Novog kursa“ SKJ
nastao na temelju CIA-inih procjena i uz pomoć američkih obavještajnih stručnjaka koji su
80-ih godina dvadesetoga stoljeća uspostavili razgranatu mrežu svojih kotakata u samom
vrhu CK SKJ i CK SKH. Na tragu CIA-inih obavještajnih procjena i projekcija Savez
komunista je projektirao društveno političke promjene, te promjenu načina djelovanja svih
svojih javnih i prikrivenih organizacijskih oblika.

„Novi kurs“
„Novi kurs Saveza komunista, promjene u političkom sistemu i ovakva zamisao o ulozi
društveno političkih organizacija pokazuju da je u prvi plan razvijanja socijalističkog
samoupravljanja izbio i šire zamišljen utjecaj subjektivnog faktora. Društveno političke
11

organizacije (uključujući i Savez komunista) našle su se pred obvezom da svoj rad
saobraze novim oklnostima nakon donošenja Ustava, Zakona o udruženom radu i
konstituiranja skupštinskog sistema na delegatskom principu. Savez komunista se, bar u
osnovnim crtama, izjasnio o tome kako treba izgledati i u kojim političkim i organizacijskim
okvirima se treba vršiti promjena djelovanja ovih organizacija“, navodi Kneževićev
dokument.

Ključna pozicija u provedbi tranzicijske kadrovske politike
Slijedom toga društveno političke organizacije, odnosno organizacijski oblici Saveza
komunista, izvan same partije, preuzimaju i ključnu poziciju u kreiranju i provedbi
tranzicijske kadrovske politike.

„Društveno političkim organizacijama, a naročito Socijalističkom savezu kao njihovom
frontu, povjereni su značajni zadatci u organiziranju političke aktivnosti na konstituiranju i
usmjeravanju delegatskog sistema, na ispunjenju ustavnih obveza u kadrovskoj politici, a
oni su slijedeći:
- da razmatra opća pitanja kadrovske politike i izgradnje kadrova;
- da utvrñuje zajedničke programe društvene aktivnosti i kriterije za izbor
delegacija u osnovnim organizacijama udruženog rada, mjesnim i interesnim
zajednicama, društveno političkim zajednicama, drštveno političkim organizacijama i
skupštinama društveno političkih zajednica;
- da osigurava demokratsko predlaganje i utvrñivanje kandidata za vršenje
samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija;
- da prati i ocjenjuje rad samoupravnih organa i nositelja javnih funkcija, naročto u
pogledu javnosti njihova rada i odgovornosti u radu.
Ostvarivanje ovih obveza je preduvjet da kadrovska politika, u svim oblastima, postane
stvar demokratsog odlučivanja samih radnih ljudi“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-08
Tranzicijska prijevara (13): Socijalistički savez – koordinacija tranzicije
Apr 07, 2007 at 02:24 PM
U ime Saveza komunista i ostalih organizacijskih oblika provedbu kadrovske politike
preuzeo je Socijalistički savez, kao svojevrsna krovna organizacija svih organizcijskih
oblika Saveza komunista. Ono što će kasnije biti zanimljivo jest činjenica da su unutar tog
istog Socijalističkog saveza nastale prve političke stranke kao novi organizacijski oblici
1989. i 1990. godine. Bile su to danas gotovo sve parlamentarne stranke: HDZ, HSP,
HNS, HSS, SDP, HSLS. Sve te stranke tada su nastale kao „novi“ organizacijski oblici
Socijalističkog saveza, pod kontrolom Saveza komunista. Socijalistički savez tada je
poslužio kao koordinacija tih stranaka, unutar koje su voñeni i tajni razgovori o
osiguravanju kadrovskog kontinuiteta. Ove činjenice jasno ukazuju na to kako se tzv.
„demokratskim promjenama“ 1990. godine stvarno ništa nije promijenilo.

Instrumentalizirana tranzicija
Komunistička oligarhija uspjela je, uz pomoć navedenih stranaka, provesti takav model
tranicije koji joj je omogućio opstanak na stvarnim pozicijama moći. Ovo se nikako nije
dogodilo slčajno. Svi predstavnici novonastalih stranaka bili su svjesni da je Socijalistički
savez zapravo organizacijski instrument Saveza komunista, što dokazuje i Kneževićev
dokument.
12

„Savezu komunista takoñer predstoji širi razmah aktivnosti, pretežno u dva vida: jedan je
da njegovi članovi budu uključeni u rad društveno političkih i samoupravnih organizacija,
organa i institucija, a drugi je da Savez komunista, putem svoje delegacije u
Socijalističkom savezu, društveno političkim vijećima skupština i u društvenim savjetima
ostvaruje svoj neposredni utjecaj“.

Eksponent tranzicijske politike
Socijalistički savez bio je najotvoreniji i najizloženiji eksponent tranzicijske politike i
projekta Saveza komunista. Osim toga, predstavljao je ne samo koordinacju svih
organizacijskih oblika partije, već i kadrovsku bazu podataka kojom se Savez komunista
služio prema potrebi. Bio je to i prijelazni model društvenog, organizacijskog, političkog i
intelektualnog pluralizma i generator demokratizacijske strategije koju su osmislili u vrhu
CK SKJ. Savez komunista je upravo Socijalistički savez koristio kao laboratorij za vježbu
provedbe svojeg tranzicijskog projekta.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-08
Tranzicijska prijevara (15): Najutjecajniji klan komunističke elite
Apr 08, 2007 at 03:29 AM
Bio je to jedan od najvažnijih zaokreta u projektiranju partijskog kadrovskog kontinuiteta.
Ubacivanjem nove generacije kadrova Saveza komunista u sustav, započela je izgradnja
nove komunističke elite, koja će svoj puni uzlet na pozicijama moći doživjeti tek nakon
1990. godine. Projekt rotacije kadrova u biti je projekt kadrovske disperzije i
repozicioniranja u sustavu. Početkom provedbe ovoga projekta započelo je kadrovsko
restrukturiranje Saveza komunista, te kadrovsko preslagivanje državne administracije koju
su nakon 1990. godine preuzeli novonastali organizacijski oblici.

Načela kadrovske politike
Promjenjivost društvenih odnosa pred Savez komunista je postavilo zadatak relativno
ubrzane kadrovske tranzicije, stoga se pojavom novih organizacijskih oblika prividno
mijenjala ne samo uloga Saveza komunista u kadrovskoj politici, nego i sama načela
provedbe kadrovske politike. Širenje kadrovske baze Saveza komunista bio je, pritom,
preduvjet učvršćivanja stečenih i stvaranja novih pozicija utjecaja i moći. Disperzija
kadrova nije se mogla odvijati u uvjetima ograničenog broja ljudi uključenog u kadrovsku
tranziciju Saveza komunista. Širenje kadrovske baze bio je jedan od glavnih projekata
Kneževićeve kadrovske strategije, koju je Savez komunista usvojio 1979. godine i potvrdio
1982. godine.

„Nesumnjiva je zasluga Saveza komunista što je, mada ne jednako brižljivo i ustrajno,
razañivao načela kadrovske politike, te je nekad i vrlo bolno zasijecao u poziciju spostvene
vlasti i monopola u ovoj sferi. Time je pokazivao da polazi od promijenjenih društvenih
odnosa, svoje drugačije uloge u cjelini, pa i u kadrovskoj politici. Značajnu ulogu u
demokratizaciji izbora, učešću većeg broja ljudi u izradi kriterija i dostupnosti političkih
funkcija novim ljudima – imali su principi javnosti, dekumulacije funkcija, nacionalne
ravnopravnosti i parietne zastupljenosti itd. Iako je njihova primjena bila neujednačena,
često formalizirana, ne može se osporiti da je dala i rezultate kako u činjenici da je već
sam proces samoupravljanja tražio širenje kruga politički aktivnh ljudi, tako i činjenicom da
su SKJ i druge društveno političke organizacije povećavale broj oblika organiziranja i
13

okupljanja aktivista, te je kadrovski potencijal, i pored svih otpora i slabosti, ipak rastao,
osposobljavao se i sada olakšao da se desetine hiljada ljudi uključe u delegatski sastav, a
takoñer i u forume političkih organizacija“.

Moralno politička podobnost kadrova
Danas, sa vremenskim odmakom od preko dvadeset godina mnogi utjecajni pojedinci koji
su se tih godina našli u partijskoj kadrovskoj križaljci uvjeravaju nas kako tamo „nisu bili iz
uvjerenja“. Stvari, meñutim, nisu niti blizu toliko jednostavne koliko ih pojednostavljuju
pripadnici nekadašnje komunističke elite. Bez obzira na širenje kadrovske baze Savez
komunista i njegove kadrovske službe najviše su pozornosti posvećivali provjeri kadrova,
njihovu praćenju i ocjenjivanju. Nitko nije mogao „slučajno“ i bez temeljite provjere postati
pripadnik komunističke elite. O tom procesu provjere kadrova govori i tajni partijski projekt.

„Drugi vrlo značajan kriterij kadrovske politike je moralno politički lik biranih, a s tim u vezi
izgrañivanje vrijednosnog sistema i orijentacije u Savezu komunista, odnosno u društvu.
Drgim riječima radi se o skupu zahtjeva koje sada nazivamo moralno politička podobnost“.

„Mišljenja smo da je za sadašnju praktično političku upotrebu kriterija moralno političke
podobnosti urgentno da se u Savezu komunista, u društvenim dogovorima o kadrovskoj
politici i u svim drugim organima i institucijama preciznije razjasni što se pod tim
podrazumijeva; kao i za koga utvrñuje podobnost, obveznost pismene formulacije i sve
druge relevantne elemente takvog reguliranja da se izbjegnu nesporazumi, povreda ljudi i
Statuta i poremećaj odnosa u organizacijama“.

Odnosi unutar članstva SKJ
Danas mnogi pripadnici komunističke elite ili skrivaju činjenicu o svojem članstvu u Savezu
komunista ili pripadnost toj organizaciji opravdavaju objašnjavajući kako članstvo u partiji
tada nije ništa značilo. To je, meñutim, potpuno lažna slika, posebno kada se tako
opravdavaju razni bivši dužnosnici Saveza komunista ili srodnih organizacija. Istina je,
ipak, ponešto drugačija. Oni koji su zauzimali dužnosničke pozicije u Savezu komunista
prošli su temeljiti program obuke i postupak izbora.

„Dolazimo i do pitanja: ima li razlike u nivou, „specifičnoj težni“ funkcije koja se povjerava
profesionalcu od one namijenjene volonteru. Primenjivana je gotovo kao pravilo praksa da
se u rukovodstvima „višeg“ nivoa izvršni organi i inokosni funkcioneri biaju i rad obavljaju u
profesionalnom statusu. Ako tome dodamo da je dosta dug takvo konstituiranje
povezivano sa drugim društvenim sektorima, organima vlasti i slično uočavamo
koncentraciju ovlaštenja u relativno uskom krugu i nesumnjivu superiornost tih funkcionera
prema članovima foruma i drugim aktivnostima. Tu su činjenicu konstatirale i kritičke
analize SKJ poslije Pisma i 21. sjednice Predsjedništva SKJ“.

Klanovi unutar komunističke elite
Kao što priznaje i ovaj partijski dokument tijekom tranzicije unutar samoga Saveza
komunista došlo je do transfera moći prema uskoj komunističkoj eliti koja je preuzela
voñenje kasnijih tranzicijskih procesa. Stvorena je tako, unutar samoga Saveza komunista,
moćna tranzicijska elita koja je u različitim oblicima i na razne načine svoju stvarnu moć i
utjecaj zadržala do danas. Nedvojbeno je da su i unutar same te elite nastali moćni klanovi
predvoñeni nekadašnjim javnim ili tajnim komunističkim moćnicima. Podjela pozicija moći
nakon 1990. godine kretala se upravo meñu tim klanovima.

Gregurićev klan
Jedan od najmoćnijih je svakako Gregurićev klan. Franjo Gregurić nadzirao je svaku Vladu
u Hrvatskoj od 1990. do 2000. godine i u uskom krugu odanih pripadnika elite upravljao je
društvenim, političkim i ekonomskim procesima u zemlji. Gregurićev je klan ojačao potkraj
14

1970-ih godina dvadesetoga stoljeća, pod pokroviteljstvom partijske linije na čijem je čelu
bila nekadanja jugoslavenska savezna premijerka Milka Planinc. Najpoznatiji članovi
ovoga klana su: nikica Valentić, Mladen Vedriš, Zlatko Mateša, Ivan Čermak, Jure Radić,
Mate Granić, Hrvoje Šarinić, Vesna Škare Ožolt, Franjo Luković, Davor Štern Nenad
Porges, Božo Prka, Borislav Škegro, Branko Mikša. Od 1990. godine do danas ova je
grupa stvorila moćnu financijsku oligarhiju, bez čijeg se „blagoslova“ u Hrvatskoj ne
donose odluke. Njihova pozicija moći do danas je ostala nedodirljivom, a pretpostavlja se
kako se radi o financijski najmoćnijoj i politički najutjecajnijoj grupaciji.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-08
Tranzicijska prijevara (16): Mehanizmi kadrovske tranzicije
Apr 08, 2007 at 01:21 PM
Možda je upravo geneza nastajanja „Gregurićeva klana“ dobar primjer konačnog rezultata
projekta rotacije kadrova unutar Saveza komunista. Nastanak i djelovanje Gegurićeve
grupacije svakako pokazuje što je bio cilj rotacije kadrova i mehanizme uz pomoć kojih su
provjereni članovi komunističke elite bili zbrinjavani u sustavu.

I projekt Kneževića i njegove radne grupe ove mehanizme opisuje prilično detaljno.
„Na osnovu uloge koju je imao Savez komunista i prema stanju u sferi kadrovske politike,
u njegovim forumima se dosta dugo očuvao profesionalni hermetizam i zadržavanje
pojedinaca i po nekoliko mandata na istim funkcijama. To je bio jedan od uzročnika za
negativne pojave u političkom ponašanju i odnosu prema radu. Takva praksa je
povećavala rutinerstvo, samozadovoljstvo, izjednačavanje i funkcije. Brže su se mijenjale
opće društvene prilike i novi zahtjevi u djelovanju Saveza komunista, nego rukovodeći
sastav i njegovo osposobljavanje. Ako se sada analizira kako je Savez komunista gledao
na stanje i izlaz iz njega, onda se može reći da su upozorenja izricana znatno ranije nego
što su poduzete praktične mjere. To govori da je postojao otpor promjenama, pokušaj
odlaganja. Iako je, na primjer, na Osmom kongresu uočena opasnost od nekih tendencija,
nama se čini značajnim ukazati na zapažanja jednog ranijeg skupa Trećeg plenuma CK
SKJ, 1961. godine. Tada se konstatira da se u komitetima koncentriraju mnogi poslovi iz
domena vlasti, jer su i njihovi nositelji istovremeno u najužem partijskom rukovodstvu što
je odlukama Plenuma mijenjano, te su ukinuti sekretarijati u općinskom, dnosno nisu više
predstavnički u sreskim komitetima. Tom prilikom je, koliko nam je poznato, prvi put u nas
spomenut princip rotacije i očekivanje da će u Savezu komunista i drugim organizacijama
postati normalno da poslije izbornog perioda, na mjesto jednog broja članova komteta koji
odlaze na druge političke funkcije dolaze novi ljudi koji su u društveno političkom radu
isoljili svoje kvalitete i stekli ugled kod članova SK i ostalih radnih ljudi. Bilo je riječi i o
nagrañivanju funkcionera i upućivanju po isteku mandata u struku“.

Osposobljavanje kadrova za društveno političke promjene
U ovom projektu kadrovski arhitekti Saveza komunista priznaju kako društveno političke
promjene u zemlji moraju slijediti i promjene unutar same partije. Drugim riječima,
kadrovska rotacija mora slijediti zacrtane ciljeve trazicijskog projeta Saveza komunista i
osposobiti rukovodeće kadrove unutar partije za promjene koje slijede. Još je važnija
činjenica da Kneževićev projekt izravno priznaje kako je rotacija kadrova očuvaje
partijskog kadrovskog kontinuiteta. Naime, kadrovi koji se rotiraju i odlaze sa svojih
dotadašnjih funkcija ne napuštaju sustav. Naprotiv, oni i dalje ostaju dio partijske

15

kadrovske križaljke. „Odlazeći“ kadrovi zapravo se prerasporeñuju na nove funkcije ili na
pozicije unutar struke. To i jest pravi cilj disperzije kadrova u sustavu.

„Sistem rotacije i jest učinio na izmjeni ustaljenih struktura, pomjeranju „nezamjenjivih“, a
prije svega na promjeni odnosa prema političkoj aktivnosti i vršenju funkcije“.

Zamka projekta rotacije kadrova
Kao što je vidljivo iz ovog tajnog dokumenta u početnim fazama tranzicije Savez
komunista je užurbano provodio „osvježivanje“ kadrovske baze i strukture kako bi tijekom
80-ih godina dvadesetoga stoljeća mogao disperzirati u sustavu što veći broj provjerenih i
povjerljivih kadrova. Istovremeno našli su se u svojevrsnoj zamci vlastitog projekta. Naime,
dosljedna primjena projekta rotacije s vremenom bi zahtijevala i rotaciju najuže partijske
elite, odnosno onih ljudi koji su osmislili, vodili i nadzirali tranzicijski projekt. To je, dakako,
po njihovom mišljenju trebalo spriječiti, jer bi time bio ugrožen sam cilj projekta; opstanak
komunističke elite na pozicijama moći.

Model zatvorene rotacije
Stoga je Kneževićev projekt osmislio horizontalnu rotaciju kadrova u zatvorenom krugu
kako bi vrhuški Saveza komunista omogućio zadržavanje njihovih pozicija.

„Praksa je pokazala: postoji horizontalno promovianje rotacija u krugu. To je u jednoj
sredini kruženje nekolicine funkcionera u mandatnim inervalima sa jedne na drugu
funkciju, prema tome, zatvaranje od prošrenja broja reflektanata“.

Ovaj je model zatvorene rotacije bivša komunistička (kasnije tehnomenadžerska) elita
zadržala do danas. Unutar novonastalih organizacijskih oblika redovito dolazi do rotacije i
izmjenjivanja kadrova. S druge strane na stvarnim pozicijama ekonomske i financijske
moći od 1990. godine do danas u kontinuitetu se izmjenjuju isti ljudi, pripadnici financijske i
političke elite. Njih svega osamstotinjak. Takav model, stvoren 1979. godine, osigurao je
nastanak, stabilizaciju i učvršćivanje pozicija postkomunističkoj oligarhiji u Hrvatskoj.
Umjesto demokratskog modela usvojen je i provodi se komunistički oligarhijski model
političke vlasti i financijskih centara moći. Dokumenti Saveza komunista dokazuju kako je
to projekt koji se u Hrvatskoj provodi zadnjih skoro trideset godina.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-08
Tranzicijska prijevara (17): Distribucija funkcija unutar komunističke elite
Apr 08, 2007 at 02:01 PM
Upravo tajni kadrovski projekt Saveza komunista detaljno opisuje i dokazuje kako se radi o
dobro osmišljenom stvaranju tranzicijske kadrovske oligarhije.

Prelazak sa „nižih“ na „više“ dužnosti
„Sistemom rotacije ispoljeno je tendiranje funkcionera iz užih u šire društveno političke
zajednice. Znači da je vertikalno mobilnost bila razvijena skoro isključivo u jednom pravcu,
tj. „naviše“. Objašnjenje za ovakvu tendenciju moguće je naći u prisutnom stanju i
odnosima: manja sredina znači i manju izbirljivost, kako u pogledu prelaska na drugu
dužnost profesionalne, tako i onu stručne prirode. Tome se mogu dodati i drugi motivi –
porodični, emotivni, a svakako i materijalno statusni. Iz raspoloživih podataka i političke
prakse poznato je da su različite pogodnosti na strani funkcija „višeg“ nivoa. Iz tog razloga
16

se javljaju dvije tendencije – po jednoj težnja funkcionara iz bazičnih foruma da budu
izabrani i prijeñu u forum jačeg centra, a po drugoj – tamo se prema njima ispoljava
zatvorenost. Ventil selektiranja je stroži prema kadrovima iz baze, pa ipak je evidentna
koncentracija kadrova, a naročito „nerasporeñenih“ funkcionara u republikama,
pokrajinama i u Federaciji. Oni se regrutiraju dolaskom i zadržavanjem, odnosno vrlo
rijetkim vraćanjem na „niže“ dužnosti“.

Pokretljivost kadrova
Pokretljivost kadrova, zapravo je omogućilo izgadnju moćne komunističke elite, koja i
danas u Hrvatskoj nadzire političke procese, državnu administraciju, vojsku, policiju,
obavještajne službe, kretanje kapitala, ali i najviše državne institucije: Vladu, Sabor i Ured
Predsjednika.

„U razmatranju aktualnih pitanja kadrovske politike, Predsjedništvo CK SKJ je na sjednici u
rujnu 1975. godine istaknulo da osnovu te kadrovske politike čine, izmeñu ostalih i
„demokratska izmjenjivost, rotacija i pokretljivost kadrova u skladu sa Ustavom i
odgovarajućim društvenim dogovorima i samoupravnim sporazumima“.

Koncentracija moći u rukama CK SKJ
Pojava koncentracije moći u rukama uskog kruga komunističke elite nikako nije slučajna
posljedica partijskog tranzicijskog projekta. Prije možemo reći da je to bio jedan od ciljeva
unutarnje tranzicije Saveza komunista. Taj vrh komunističke elite brojao je početkom
tranzicijskog procesa 128 osoba. Svi su oni tada bili članovi CK SKJ. Meñutim, u isto
vrijeme zauzimali su važne pozicije političkog utjecaja u drugim organizacijskim oblicima i
na različitim političkim razinama. Od njih 128, 83 su bili istovremeno članovi Saveznog
odbora Socijalističkog saveza, 75 članovi glavnih odbora Socijalističkog saveza, 78 su bili
istovremeno i članovi centralnih komiteta epubličkih partija, 62 su bili savezni, a 23
republički zastupnici u parlamentima. Bez tog uskog kruga ljudi nije se mogla donijeti niti
jedna važna odluka u državi. Takav obrazac djelovanja zadržali su do danas i u
nepromijenjenom obliku djeluju u današnjoj Hrvatskoj.

„Bitno je da se distribucija funkcija vrši tako da ne bude odvojena od drugih principa idejno
političkog, organizacijskog i kadrovskog jačanja Saveza komunista. Neophodno je učiniti
svaku funkciju dostupnom svakom članu koji svojim radom i kvalitetama ispunjava kriterije
kadrovske politike, a opterećenje funkcijama svesti na mjeru realnosti i distribuiranja na što
više lica. Neka polazište u toj orijentaciji bude članstvo, angažiranost u osnovnoj
organizaciji, sa zahvaćanjem svih nivoa, funkcija i funkcionera. Vrlo je važno da se stvore
uvjeti rada koji će odbaciti favoriziranje funkcije i funkcionera – po vrsti organizacije ili
posla; po nivou i načinu obavljanja; po atraktivnosti i „korisnosti“; po toleriranju
zadržavanja i kruženja; po širenju uvjerenja i ponašanju u duhu važnosti i nezamjenjivosti“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-09
Tranzicijska prijevara (18): Nova faza tranzicije nakon kadrovske stabilizacije
Apr 08, 2007 at 02:29 PM
z dokumenta Saveza komunista o projektiranju kadrovske politike vidimo kako je sam
patijski vrh bio prisiljen još prije 12. kongresa SKJ osmisliti projekt distribucije funkcija, kao
novu komponentu cjelokupnog tranzicijskog projekta. Ovo, svakako, nije zanemarivi
projekt. To je logičan nastavak projekta disperzije kadrova, jer je upravo distribucija

17

funkcija bila jedna od pretpostavka kako bi Savez komunista uopće mogao rasporediti
svoje kadrove unutar sustava.

Završna faza kadrovske tranzicije SK
Morali su točno znati gdje će rasporediti i koju će osobu rasporediti na odreñenu funkciju.
Projektiranje distribucije funkcija možemo nazvati i završnom fazom same kadrovske
tranzicije Saveza komunista. Jer pozicije na koje su kadrovi rasporeñivani u procesu
distribucije funkcija više nisu bile podložne kadrovskoj rotaciji. Uloga ovog procesa bila je
kadrovska stabilizacija, odnosno ono što danas nazivamo kadrovskim kontinuitetom.
Projekt distribucije funkcija bio je, zapravo, zadnji mikroprojekt prije ulaska u novu fazu
tranzicije koja je slijedila od 1984. do 1988. godine, a glavni cilj je bio izrada dugoročne
političko ekonomske strategije do 2000. godine.

Treća tranzicijska faza
Bila je to treća tranzicijska faza. Taj projektni dio izrade dugoročne strategije do 2000.
godine vodili su: Ivica Račan, Mato Crkvenac, Zoran Jašić, Zvonimir Baletić, Željko
Rohatinski, Ante Čičin-Šain, Pero Jurković, Gorazd Nikić, Juraj Pañen, Ivan Rusan,
Borislav Škegro, Stjean Zdunić, Dragomir Vojnić, Božidar Javorović. Svi ti ljudi ostali su u
kontinuitetu na različitim pozicijama do danas.

Izgradnja tehnomenadžerske elite
U isto vrijeme pokreće se i projekt internog školovanja članstva i rukovoditelja Saveza
komunista na svim razinama. Radilo se zapravo o pripremi za najvažniju četvrtu fazu
tranzicije, odnosno izgradnju tehnomenadžerske elite unutar same partije kao pripremi za
preuzimanje pozicija moći u predstojećem višestranačkom sustavu nakon 1990. godine.

„Briga koju je Savez komunista vodio o osposobljavanju proizlazila je iz dva osnovna
razloga: jedna je stvarala socijalna struktura rukovodećeg korpusa i promjene osnovnih
zanimanja profesionalnih političkih kadrova, a drugi razlog je neprekidno stimuliran
složenim zadacima organizacije i rukovodstva Saveza komunista u novim društvenim
uvjetima. U tom procesu socijalno obrazovna „slika“ se znatno mijenja i vrlo je teško
definirati njene osnovne karakteristike odvojeno od sve organiziranijeg sistema i političkog
obrazovanja biranih“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-09
Tranzicijska prijevara (19): Komunističke kadrovske službe
Apr 09, 2007 at 01:50 AM
Sukladno tome mijenja se u sklopu distribucije funkcija i sama struktura rukovodećih
kadrova u Savezu komunista. Prilikom rasporeñivanja kadrova u sustavu vodi se računa
upravo o potrebama četvrte tranzicijske faze, te se biraju i postavljaju ljudi koji odgovaraju
zahtjevu izgradnje novog oblika partijske elite – tehnomenadžerske elite. U tom su
vremenu jasno definirani interesi vrha Saveza komunista prilikom projektiranja modela
završne faze tranzicijskih promjena. Ti su insteresi odreñeni kao: pozicije financijske moći,
kontinuitet kadrova u državnoj administraciji, kapital i kontrola nad kapitalom, imovina u
nekretninama, protuzakonito utvrñivanje pravnog slijeda nad imovinom SKJ, osiguravanje
kadrovske rotacije, podjela i transfer političke moći, transfer kadrova u nove političke
stranke, društveno politička reorganizacija, promjena organizacijskih oblika partije,
rekonceptualizacija sistema, reinstitucionalizacija, reprofilacija kadrova, sistemsko
18

redizajniranje, projektiranje novih odnosa, kontrolirana i ograničena „demokratska
tranzicija“.

„Kadrovska politika ne može biti improvizacija“
Svi ti ciljevi neizbježno su se odražavali i uvjetovali su projektiranje kadrovske politike.

„Kadrovska politika u društvu, odnosno u Savezu komunista predstavlja vrlo složen i važan
posao: po broju lica koja su njome obuhvaćena; organima i funkcionarima angažiranim na
njeoj razradi; po fazama kroz koje taj složeni proces prolazi, a posebno po utjecaju koji
ima na razvoj organizacije (društva) i odnose meñu ljudima. Za ravnomjerno i
pravovremeno odvijanje svake faze aktivnosti, evidentiranja, kandidiranja, biranja,
osposobljavanja, mandatnog angažiranja, provjeravanja i ocjenjivanja, dugoročnog
planiranja, itd.; za dosljedno utvrñivanje i primjenu njenih kriterija; za sinkronizaciju i
koordinaciju brojnh aktera i za sve druge praktično političke aktivnosti koje uvjetuje ili
stvara – neophodni su odgovarajući politički, organizacijski, materijalno tehnički, financijski
i kadrovski uvjeti. U organizaciji koja ima milijunsko čanstvo, stotine organa i tisuće biranih
lica; u društvu koje razvija neposrednu socijalističku demokraciju, samoupravljanje i
delegatski sistem sa milijunima ljudi – birača i biranih – kadrovska politika ne može biti
improvizacija, uzgredna djelatnost i povremena, kampanjska angažiranost svih i u svemu
što je čini političkom djelatnošću izuzetne važnosti“.

Sustav komunističkih kadrovskih služba
Sam kadrovski projekt Saveza komunista dokazuje kako kod izbora kadrova i njihovog
pozicioniranja u sustavu nije bilo slučajnosti ili imprvizacija. Postojao je izgrañen sustav
kadrovskog uvjetovanja, kao što to avodi Kneževićev dokument. Upravo iz tih razloga vrh
Saveza komunista još je 1975. godine, kao jedan od preduvjeta provedbe tranzicijskog
projekta odlučio organizirati specijalne kadrovske službe. Sustav tih kadrovskih služba
nutar partije bio je, zapravo, jedna od najelitnijih i najvažnijih komunističkih obavještajnih
služba. Bez njihovog mišljenja, karakteristika i odobrenja niti jedan pojedinac se nije
mogao provući kroz kadrovsku križaljku u sustav.

„Kada je došlo do preispitivanja iskustava i slabosti u sferi kadrovske politike, kritička
zapažanja su upućivala organe Saveza komunista da se bolje organiziraju i kad je
evidencija i stručna služba u pitanju.

Predsjedništvo CK SKJ, donijelo je na svojoj sjednici 11. prosinca 1975. godine Odluku o
uvoñenju evidencije kadrova u Savezu komunista Jugoslavije. Njome su obuhvaćeni svi
kadrovi na izbornm funkcijama Saveza komunista i u radnim tijelima foruma i organa
Saveza komunista na svim nivoima. Evidencija se vodi na osnovu „Uptnika za kadrove
SKJ“, u kome je formulirano 75 pitanja, ostavljen odgovaajući prostor za biografiju i popis
najvažnijih društveno političkih funkcija koje je član SK, koji se vodi u evidenciji, ranije
obavljao. Izvršni komitet Predsjedništva CK SKJ donio je Uputstvo o voñenju evidencije
kadrova u SK, praćenju njihovog razvoja i kretanja (sjednice 3. i 16. ožujka i 8. travnja
1976. godine) i Uputstvo za popunjavanje Upitnika za kadrove SKJ (studenog 1976.
godine). tako su stvorene pretpostavke da se jednoobrazno, svestrano, ažurno i
dugoročno obavlja ovaj posao koji može ispraviti raniji odnos i olakšati voñenje kadrovske
politike.

Istovremeno, Predsjedništvo CK SKJ je nložilo da se formiraju radna tijela ili komisije pri
svim rukovodstvima SK i da se utvrde njihovi zadaci u pomaganju izvršno političkim
organima u voñenju kadrovske politike, a da se u svim društveno političkim zajednicama
formiraju odgovarajuće kadrovske službe“.

19

Tito o ustrojavanju kadrovskih služba
Ovakvo formiranje kadrovskih služba projektirano je 1976. godine još pod nadzorom
tadašnjeg komunističkog diktatora Josipa Broza Tita.

„Tito: ... Vidite, od samog početka loše smo startali. Kad bih danas zatražio da mi se
negdje, recimo u nekoj općini ili republici, dade kadrovski list da vidim kako se netko od
rukovodećih ljudi razvijao, pa i ne samo od rukovodećih, ne bih to mogao dobiti. Mi to
nemamo, a morali bismo imati kartoteku za kadrove u čitavoj zemlji i odozdo do gore. To
moramo imati. Moramo pratiti kako se kadrovi razvijaju i ponašaju da bismo, danas –
sutra, kada zatreba, odmah znali gdje se netko može naći, da je provjeren da je takav i
takav (...) Ljude moramo pratiti u njihovom radu, moramo pratiti njihov rad i život da
možemo sa sigurnošću znati u svako doba tko je tko i kakav je. Bez toga nema i ne može
biti pravilne kadrovske politike. (Iz Titovog intervjua Dari Janeković, „Vjesnik“, 2. veljače
1976. godine)“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-09
Tranzicijska prijevara (20): Projektiranje zaštićenih kadrova
Apr 09, 2007 at 02:43 AM
Kako vidimo iz sadržaja partijskog projekta detaljne evidencije partijskih kadrova vodile su
se u Savezu komunista još od prosinca 1975. godine. Kadrovske evidencije i popratni
dosjei i podatci čuvani su kao najstrože povjreljivi komunistički dokumenti. Ta
dokumentacija i danas skriva popis svih pripadnika komunističke oligarhije u Hrvatskoj.
Ovog trenutka svi ti strogo povjerljivi dosjei SKH u posjedu su i pod kontrolom jedne jedine
osobe: Ivice Račana.

Popis zaštićenih kadrova
Upravo na temelju ove tajne dokumentacije u svibnju 1990. godine, tijekom tajnih
pregovora i dogovora Ivice Račana sa Josipom Manolićem i Stjepanom Mesićem o
prijenosu vlasti astavljen je jedan od najvažnijih dokumenata političke tranzicije u
Hrvatskoj, koji je osigurao nastavak provedbe partijskog tranzicijskog projekta: Popis
zaštićenih kadrova. To je ujedno bio i posljednji dokument koji je dugoročno osigurao
kadrovski kontinuitet bivšoj komunističkoj eliti i njezin repozicioniranje tijekom političkim
promjena. Zbog tih je dogovora bilo i presudno da prvi premjer Republike Hrvatske nakon
tzv. „demokratskih promjena“ bude upravo Stjepan Mesić, a njegov nasljednik Josip
Manolić.

Stabilnost partijskog kadrovskog kontinuiteta
Na taj je način osigurana stabilnost partijskog kadrovskog kontinuiteta. Osim toga, Mesić i
Manolić preuzeli su kao službeni program upravo Račanov projekt iz 1984. godine kojim je
SKH projektirao dugoročnu strategiju razvoja do 2000. godine. Neki od Račanovih ljudi koji
su bili izravno uključeni u partijski tranzicijski projekt anažirani su kao ministri ili savjetnici u
Mesićevoj i kasnije Manolićevoj Vladi. Primjerice: Stjepan Zdunić, Dražen Kalogjera,
Zvonimir Baletić, Borislav Škegro, Božidar Javorović, Ante Čičin-Šain, Pero Jurković.

Zadaće kadrovskih služba
Kneževićev projekt detaljno je razradio model rada kadrovske službe Saveza komunista,
na temelju koje je nastala jedna od najvećih kadrovskih kartoteka u bivšoj SFRJ.

20

„Mada je protekao relativno kratak vremenski period, evidentiranje kadrova (putem
popunjavanja Upitnika) izvršava se na svim nivoima. Meñutim, za kadrovske službe se
kaže da „njihova organiziranost i djelovanje, često ne odgovaraju namjeni“. A kakvi su im
zadci postavljeni ilustriramo tekstom Društvenog dogovora o ostvarivanju kadrovske
politike u SR Hrvatskoj, koji u članu 34. navodi:

Zadaci kadrovskih službi jesu:
- da pripremaju prijedloge planova kadrova;
- da prate razvoj i usmjeravanje kadrova;
- da pripremaju i surañuju u izradi i ostvarivanju prijedloga programa stručnoga,
društveno ekonomskog i marksističkog obrazovanja;
- da prate i predlažu odgovarajuće mjere za poboljšanje životnih i radnih uvjeta;
- da pripremaju analize, nužne za donošenje odluka u kadrovskoj politici;
- da obavljaju i druge poslove u kadrovskoj politici u skladu s normativnim aktima“.

Mrežno organizirana tranzicijska baza
Iz ovog je dokumenta razvidno koliko je bio opseg kadrovskog tranzicijskog projekta
Saveza komunista, kao i šroka ovlaštenja koja je odlukom partijskog vrha dobila kadrovska
služba u okviru cjelokupnog tranzicijskog projekta. Nakon samog CK SKH, kadrovska
služba bila je drugi po važnosti provedbeni organ projekta političko ekonomske tranzicije
Saveza komunista. Možemo reći da je kadrovska služba bila mrežno organizirana
tranzicijska baza.

„Ocjena u Izvještaju o radu SK Hrvatske i njegovih organa izmeñu Sedmog i Osmog
kongresa SKH o službi mogla bi se prihvatiti kao približno važeća za cijeli Savez
komunista, a ona glasi:

„Na području planiranja, pripremanja, usmjeravanja, obrazovanja i evidencije kadrova i
kadrovskih potreba, te praćenja i vrednovanja rada i sklonosti, postignuti su početni
rezultati. Još se uvijek više govori o važnosti i potrebama tog zadatka nego što se
poduzimaju konkretne i dugoročne mjere. Kadrovska je politika u cjelini, a posebno ona
koju vode rukovodstva društveno političkih organizacija, više orijentirana na razmještaj
postojećih kadrova a manje na njihovu izgradnju“.

Značaj jedinstvene evidencije i stručne službe u ostvarivanju kadrovske politike proizlazi iz
obveza da se ovi poslovi planiraju, stručno obrañuju, ažurno vode i olakšaju rukovodstvu i
organizacijama blagovremeno i svestrano sagledavanje stanja i poduzimanje političkih
mjera na realiziranju kadrovske politike. U tom procesu služba treba pomoći, ali ne i
nametati se. Ona može upozoriti, ali ne smije preuzeti kompetencije drugih. Za službu
takoñer vrijede kriteriji kadrovske politike i odnosa u Savezu komunista i zato bi bilo važno
da ona bude aparat, administracija organizacije, a ne politike“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-09
Tranzicijska prijevara (21): Izgradnja oligarhijskog modela vlasti
Apr 09, 2007 at 03:44 AM
Projektiranje kadrovske politike za Savez komunista predstavljalo je strateško pitanje u
smislu uspjeha cjelokupnog tranzicijskog projekta. Razmještaj, odnosno disperzija,
kadrova u sustavu osiguravala je vodeću poziciju komunističke elite u svim fazama i
21

procesima tranzicije. Meñutim, upravo ovi projekti dokazuju kako u Hrvatskoj bez obzira na
formalnu demokratizaciju do danas nije došlo do stvarne demokratske tranzicije, a niti do
prave promjene vlasti.

Reinstalacija komunističke elite umjesto smjene vlasti
Uspstavljen je kadrovski kontinuitet jedne te iste elite, a umjesto demokratskog,
pluralističkog, političkog i ekonomskog procesa održao se komunistički model rotacije
kadrova u zatvorenom krugu. Stvarnih demokratskih promjena, jednostavno, nije niti bilo.
Nije stvorena nova hrvatska elita već je došlo do reinstalacije, tobože refrmirane,
komunističke elite.

Instrument održivosti komunističke elite
„Kako je kadrovska politika u Savezu komunista definirana kao strategijsko pitanje
ostvarivanja njegove avangadne uloge, time je istaknuta važnost i suština funkcije koju
ona ima u tom procesu. Koliko više korespondira programskim ciljevima i organizacisjkom
ustrojstvu Saveza komunista, toliko više doprinosi njegovom klasno idejnom snaženju“.

I sam autor partijskog kadrovskog tranzicijskog projekta predvidio je moguće zlouporabe u
provedbi kadrovske politike Saveza komunista. Partijski čelnici, s druge strane,
Kneževićeva upozorenja o mogućim zloupotrebama pretvorili su u sastavni dio strategije
kadrovske politike. Tako je kadrovska politika Saveza komunista postala instrument
održivosti moćne komunističke elite. Sustav koji se počeo raspadati ta je elita iskoristila za
stjecanje pozicija financijske moći, kao pričuvne pozicije nakon što doñe do političke
tranzicije i prividnog prijenosa vlasti na nove organizacijske oblike.

Opasnosti projektiranja kadrovske politike
„Kadrovska politika nije apstrakcija: ostvaruju je ljudi, ispoljavaju principi. U njenoj
složenosti to su ligamenti koji joj omogućuju koherentnost, ali i iznenañenje, neuhvatljivost.
I kao što može da izgubi „korak“ sa organizacijom, tako može i da se, pod utjecajem
pojedinih organa ili organizacija otuñi, separira, pretvori u sredstvo grupaško-
frakcionaškog obračuna i služenja užim interesima pojedinaca i dijelova organizacije. (...)
A da ne bi bila samotok, osamostaljena ili zloupotrebljena sila, neophodno je da Savez
komunista izgradi demokratske mehanizme utjecaja članstva, organizacija i rukovodstava
(dakle organizacije u cjelini) na faze razrade i sve principe primjene kadrovske politike.

Tranzicijski „kameleon sindrom“
Na takav prividni prijenos mandata političke vlasti, u kadrovskom smislu, Savez komunista
je pripremao i projekt ðure Kneževića i njeove skupine. Jedan od ciljeva tog tajnog prjekta
bio je i tranzicijsko prilagoñaanje komunističkog vodstva novim uvjetima i društvenom
restrukturiranju u procesu tranzicije. Trebalo je, naime, omogućiti komnističko eliti
preuzimanje financijsko – ekonomske moći u državi, dok je u isto vrijeme politička moć
samo formalno, mandatno prenesena na nove organizacijske oblike. Možemo to nazvati
svojevrsnim tranzicijskim „kameleon sindromom“. Komunistička elita formalno odlazi s
vlasti, ali istovremeno preuzima financijsko ekonomske poluge upravljanja državom,
stvarajući na taj način paralelizam moć, izgradnjom pravog usporednog sustava vlasti i
mehanizama moći i utjecaja u državi.

„Važno je da se kadrovskom politikom djeluje na fizionomiju rukovodstva Saveza
komunista i njegovo prilagoñavanje samoupravnoj političkoj strukturi i činjenici da on nije
jedini čimbenik u društvenim odnosima“.

„Demokratska inovacija kadrovske politike“
Tako, primjerice, dok HDZ preuzima poziciju političke vlasti 1990. godine, komunistička
elita i njezini kadrovi preuzimaju nadzor nad cijelim financijsko – ekonomskim sustavom
22

države: bankama, velikim državnim poduzećima i fondovima. Naravno, ključni igrači u
HDZ-u tada (Mesić, Manolić) bili su toga svjesni, te je takva preraspodjela moći bila
sastavni dio tranzicijskih dogovora HDZ-a i SDP-a. Danas vidimo, ponovno, tu
podudarnost globalne političke i ekonomske strategije tih dviju političkih stranaka, ali i
njihovih satelita u Saboru. Još u tajnom projektu iz 1979. godine ovakav adrovski model
tranzicije čelnici Saveza komunista nazvali su „demokratskom inovacijom kadrovske
politike“. Umjesto izgradnje demokratskog društva u Hrvatskoj se dogodila samo podjela
moći unutar stare komunističke elite, i na tim temeljima izgradnja izrazito oligarhijskog
političkog modela vlasti, centara odlučivanja i stvarne političke i ekonomske moći.
Demokratska procedure, pravo izbora, višestranačje i parlamentarna demokracija samo su
dekorativna manifestacija tog „kameleon sindorma“ hrvatske tranzicije.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-09
Tranzicijska prijevara (22): Unutarnje organizacijske transformacije SKJ
Apr 09, 2007 at 04:50 AM
Dokument Saveza komunista kojim se projektira kadrovska tranzicija najbolje dokazuje
kako je cijelokupna kadrovska politika Saveza komunista (koja je do danas ostavila
posljedice u Hrvatskoj) imala za jedini cilj osiguravanje pozicije komunističkoj eliti. U tome
je taj projekt postigao potpuni uspjeh.

Idejno i kadrovsko jačanje Saveza komunista
„Želimo da naglasimo da će se ova funkcija kadrovske politike – ostvarivanje vodeće,
idejno – usmjeravajuće uloge Saveza komunista – potpunije vršiti ukoliko se ima u vidu da
nju ispunjavaju i oni zadaci (relacije, meñuutjecaji) koje kadrovska politika preuzima kad su
u pitanju demokratski centralizam, rad i uloga rukovodstava i djelovanje profesionalne
strukture u Savezu komunista. Od toga kako se oni „vladaju“ i koliko utječu na konstalaciju
snaga, na opredjeljenje za demokatski konstituiran ili birokratski deformiran odnos, ovisiti
će i realni, politički „učinak“ kadrovske politike.

Kadrovska politika i demokratski centralizam imaju značajnu ulogu u organizacijskom,
idejnom i kadrovskom jačanju Saveza komunista. U tom smislu se može ostvariti i
meñusobni utjecaj, kako bi se izbjegla opasnost ponavljanja ranijih nepoželjnih skustava i
posljedica“.

Operacionalizacija partijskog tranzicijskog projekta
Kao razrada ovog projekta u Savezu komnista su nastali i mnogi drugi dokumenti koji su
na različitim razinama operacionalizirali partijski tranzicijski projekt i služili kao izravna
uputstva kadrovima Saveza komunista o ponašanju i djelovanju u novonastalim uvjetima.

„Bilo je i drugih dokumenata, drugačijeg naziva, ali slične sadržine i poruke, kao što su
Nacrt teza o reorganizaciji SKJ, Smjernice, Akcijski program, Platforma, Osnovne teze i
sl.“.

U takve dokumente svakako možemo ubrajati i naputke koje je CK SKH slao svojim
organizacijama, razrañujući upute o reorganizaciji i transformaciji partijskih organizacijskih
oblika, te preraspodjeli kadrova u procesu organizacijske transformacije i reorganizacije
Saveza komunista.

23

„Političke organizacije se reorganiziraju, transformiraju prema potrebama razvoja društva i
njihovog mjesta i uloge u tom procesu. Epicentar političkog odlučivanja pomjeren je prema
bazi. Njemu odgovara nov način konstituiranja organa. Afirmira se institucija delegiranja i
vrši bitno pomjeranje u poziciji političkog profesionalizma“.

Organizacijske promjene u SKJ
Sastavni dio toga procesa, u sklopu priprema 12. kongresa SKJ, bile su i organizacijske
promjene, odnosno reorganizacija i transformacija same strukture Saveza komunista. Kao
pretostavka ovakvih promjena usvojen je novi, izmijenjeni Statut SKLJ, koji je čelništvu
partije i komunističkoj eliti dao zeleno svjetlo za provedbu tranzicijskog projekta. Glavni cilj
ovih organizacijskih promjena bio je osigurati odlučujuću ulogu vrha Saveza komunista u
predstojećim društveno političkim procesima.

„Statut SK Jugoslavije, usvojen na Jedanaestom kongresu vrlo precizno odreñuje tko u
Savezu komunista donosi političke odluke i stavove (članovi, konferencije, kongresi) a
„političko-izvršni organi donose odluke i preuzimaju mjere samo u okviru svoje funkcije na
osnovu usvojene politike Saveza i stavova organa koji su ih izabrali“. Time se
razgraničavaju ovlaštenja i onemogućava formiranje i djelovanje aktiva izvan okvira
Statutom utvrñene prakse. Staje obveza da se u Savezu komunista prije svega, a zatim u
drugim organiacijama, prevaziñu ranije metode i osigura regularan rad izabranih foruma i
organa, a u tome i primjena kadrovske politike u izboru ljudi i rukovodstava SKJ“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-09
Tranzicijska prijevara (23): Neformalni tranzicijski centri moći
Apr 09, 2007 at 05:33 AM
Prema povjerljivim podatcima Saveza komunista u tranzicijskim procesima sudjelovalo je
čak 282 tisuća i 515 provjerenih pouzdanih članova SKH. Drugim riječima, to je točan broj
pripadnika komunističke nomenklature koji su bili uključeni u proces kadrovske tranzicije i
osiguravanja kadrovskog kontinuiteta komunističke elite. Veliki dio tih ljudi i danas je na
pozicijama u državnom aparatu ili u ekonomsko – financijskom sustavu.

Mreža osnovnih organizacija SK
Osim toga, u vrijeme početka provedbe tranzicijskog projekta Savez komunista je imao
organiziranu mrežu od 47 210 osnovnih organizacija, od kojih je samo u ekonomskom
sustavu bilo organizirano njih 20 726, u državnoj administraciji 10 691, te primjerice na
fakultetima i školama 916 osnovnih organizacija. Bila je to široko rasprostranjena i
pozicionirana organizacijsko kadrovska tranzicijska mreža Saveza komunista.

Spori proces transformacije SK
Usprkos takvom širenju organizacijske mreže komunistička elita smatrala je, neposredno
prije održavanja 12. kongresa SKJ da proces transformcije Saveza komunista ide pre
sporo, bojeći se kako bi organizacijska transformacija mogla usporiti cijeli projekt tranzicije
i zacrtane rokove za njegovu provedbu.

„... Na društveni život ... i demokratizaciju odnosa, imali su značajan utjecaj i slijedeći
faktori:

24

Spor proces transformacije Saveza komunista. U njegovim organizacijama je ispoljavana
politička imobilnost, formalizam, bavljenje sobom i organizacijskim shemama. Člastvo je, u
tim sredinama gubilo idejnu orijentaciju, povodilo se po lokalnim primjerima, dok je život u
društvu tražio odgovore, usmjeravanje, reagiranje na nove okolnosti. U takvoj situaciji lako
je bilo svako shvaćanje i postupak „pokriti samoupavnim ovlaštenjima i partijskim
stavovima. Djelovanjem SK izvan strukture vlasti gubila se i njegova privlačnost za one
pojedince i ocijalne kategorije koje su u nekadašnjoj poziciji Saveza komunista vidjeli i
vlastitu šansu da sudjeluju u diobi vlasti. Demokratizacija društvenih i unutarpartijskih
odnosa shvaćena je od pojedinaca kao pravo i mogućnost na slobodno djelovanje – u ime
SK, ali za uže, odnosno grupne i lične interese“.

Transmisijska središta za upravljanje reorganizacijskim procesima u SK
Zbog prijeteće opasnosti od neuspjeha ovakve organizacijske transformacije vrh Saveza
komunista usposavio je neformalne centre moći kao transmisijska središta iz kojih se
upravljalo reorganizacijskim procesima unutar samoga Saveza komunista. Upravo preko
tih neformalnih cenara moći Savez komunista je kontrolirao i one institucije i pozicije vlasti
s kojih se formalno povukao.

„Akcione jezgre“
S druge strane, niža rukovodstva Saveza komunista organizirana su kao operativna
središta za provedbu tranzicijske strategije, koja su u vrhu Saveza komunista nazivali
„akcionim jezgrama“. U vremenu nakon 12. kongresa SKJ pravo će te „akcione jezgre“
preuzeti stratešku ulogu u tranzicijskoj fazi stvaranja nove organizacijske i kadrovske
arhitekture Saveza komunista.

„Kadrovska politika treba, u ovom smislu, da doprinese, stvaranju i ispoljavanju takve
uloge rukovodstava Saveza komunista kojom će pružati odgovore na pitanja našeg
vremena; kojom će znati i umjeti, da, u okviru svojih ovlaštenja, odreñuju strategiju i taktiku
izgradnje socijalističkog samoupravljanja i da ostvaruju tome imanentnu ulogu, sadržaj,
metod i oblike organiziranja Saveza komunista.

Rukovodstva Saveza komunista djeluju kao njegova „akciona jezgra“.“

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-10
Tranzicijska prijevara (24): Povlastice komunističke elite
Apr 09, 2007 at 03:17 PM
U to su vrijeme rukovodeće strukture na više razina u Savezu komunista brojale čak 13
tisuća 464 osobe. Oni su tada predstavljali koordiniranu „akcionu jezgru“ provedbe
tranzicijskog projekta. Istovremeno je formirana koordinacijska mreža za povećanje
akcijske sposobnosti Saveza komunista na provedbi tranzicijske strategije. U tu je mrežu
bilo uključeno tisuću i pet stotina funkcionera Saveza komunista. Takve su promjene i
reorganizacije osim povećanja operativne učinkovitosti imale za cilj dodatno i disperziju,
odnosno premještanje kadrova u sustavu.

Broj potrebnih političkih profesionalaca
„Drugi razlog, često navoñen, odnosi se na učestale teritorijalno političke promjene i
reorganizacije, što je obično donosilo kadrovska pomjeranja, nastajanja novih poslova i
funkcija ili trasformiranje dotadašnjih“.
25

U provedbi kadrovske tranzicije u Savezu komunista Jugoslavije bilo je jednako važno
uvoñenje novih kadrova u sustav, kao i očuvanje i prerasporeñivanje starih kadrova. O
tomu povjerljivi Kneževićev projekt govori prilično detaljno.

„Nije moguće reći točan broj potrebnih političkih profesionalaca, jer on ovisi od cjelokupnog
procesa podruštvljavanja politike. Javlja se, dakle, potreba i mogućnost da se što
racionalnije utvrdi vrsta i broj profesionalnih političkih funkcija u SKJ, odnosno u društvu;
da se u većoj mjeri kombinira vršenje funkcija na profesonalnoj i poluprofesionalnoj i
amaterskoj (volonterskoj) osnovi; istovremeno neophodno je analizirati, odnosno
primjenjivati sistem izmjenjivosti, podmlañivanja i rotiranja postojećih profesionalnih
funkcionera kako bi se, i u okviru utvrñenog broja, spriječile moguće tendencije
profesionalnog hermetizma.

To je važno i sa stajališta ostvarivanja funkcija kadrovske politike jer se vrlo često zahtjevi
odnose na profesionalnu strukturu. To je, svakako, slučaj i sa brigom o profesionalnim
funkcionerima. Ona se, u vidu rasporeñivanja, proteže do danas“.

Povlastice komunističke elite temeljene na pljački i kreditnom zaduživanju države
Meñutim, istovremeno sa povećanjem kadrovske baze Saveza komunista, povećavali su
se i troškovi tranzicijskog projekta. Novim je, baš kao i starim, kadrovima Savez komunista
osiguravao iznimne društvene, olitičke, statusne i financijske povlastice protivno svim
zakonskim propisima. Tako je izgrañivna bogata komunistička elita, iji je status u svakom
smislu bio dugoročno osiguran. Na privilegije partijskog kadrovskog aparata godišnje su se
trošile milijarde američkih dolara. Izvor tih sredstava bio je uglavnom iz prekomjernog
inozemnog zaduživanja države.

„U strukturi maerijalnih benificija značajnu stavku su sačinjavali: funkcionalni dodaci, visok
iznos za odvojeni život, besplatan (ili simbolično plaćen) stan i telefon, pravo na korištenje
društvenog automobila, lovišta, odmarališta, čak i opskrbljivanje iz posebnih skladišta.
Funkcija je osiguravala stan, putovanja, privilegije, prestiž. Ona je stimulira karijerizam;
napredovanje na ljestvici funkcija dobijalo je i svo materijalni izraz, a istovremeno u
sistemu vrijednosti označavalo potvrñivanje i tim pojedincima otvaralo perspektivu i
socijalnu stabilnost. Time je istovremeno bio stimuliran i politički profesionalizam jer je
osiguravao vlast, nagradu i privilegije, društveni ugled“.

Troškovi hladnog tranzicijskog pogona
Zamislite samo da je svakom od 13 464 tranzicijskih funkcionera Saveza komunista
osiguran stan, automobil, ministarska mjesečna plaća, odjeća, telefon, koliko su iznosili
godišnji troškovi, da tako kažem, hladnog tranzicijskog pogona? Radi se uistinu o
milijardama dolara. U isto vrijeme prosječan čovjek je tranzicijsko vrijeme preživjavao sa
stotinjak njemačkih maraka mjesečne plaće.

Upravo zbog tako povlaštenih pozicija pripadnici komunističke elite nisu bili voljni napuštati
svoje pozicije, čak niti kada bi to od njih tražila sama partija.

„Principi i primjena kadrovske politike u Savezu komunista imaju izuzetan značaj po tome
koliko se uspješno i dosljedno ostvaruju prema profesionalnom sastavu foruma i organa.
Empirijski podaci pokazuju da se lakše pomjeraju, u struku vraćaju, mlañi ljudi koji su tek
izašli iz radne organizacije, nego dugogodišnji politički radnici koji mijenjaju funkcije, ali ne
idu iz politike. Uistinu bi bilo zanimljivo analizirati to „profesionalno jezgro“ u Savezu
komunista i u društvu koje kruži, ali odolijeva i promjenama i novim načelima kadrovske
politike. A u čitavom periodu drži najvitalnije funkcije, a to znači i odgovarajući utjecaj u
organizaciji, sa onoliko prilagoñavanja koliko je neophodno da se ta izuzetna pozicija
26

očuva. Sa sva tri nivoa profesionalizacije (da je nekima povremeno zanimanje, drugima
sporedno, a ima ih kojim a je i jedino) ovaj političko profesionalni korpus predstavlja za
kadrovsku politiku „probni kamen“ njenog dosega. Zato je za kadrovsku politiku i Saveza
komunista bitno da motre, kritički anaiziraju i energično inzistiraju na dosljednom
podvrgavanju političkog profesionalizma ulozi SKJ i suvremenim kretanjima.

Nastavlja se ...

Domagoj Margetić

2007-04-11
Tranzicijska prijevara (25): Kadrovi u institucijama od posebnog društvenog značaja
Apr 11, 2007 at 07:28 AM
S druge strane, utvrñena načela provedbe kadrovske politike Saveza komunista trebala su
poslužiti proširenju kadrovske baze, ali u isto vrijeme i zaštititi pozicije postojećoj
komunističkoj eliti.

„Savez komunista smatra da realizacija kadrovske politike u društvu treba da polazi od
sljedećih osnovnih principa: (...) dugoročnog planiranja i usmjeravanja; jedinstvenosti
ciljeva i cjelovitosti kriterija kadrovske politike; demokratske izmjenjivosti, rotacije i
pokretljivosti kadrova, u skladu sa Ustavom i odgovarajućim društvenim dogovorima i
samoupravnim sporazumima“.

Preraspodjela ovlasti na nove organizacijske oblike
Provedba takvih načela zahtijevala je ovoga puta od Saveza komunista značajniju
preraspodjelu ovlasti na nove organizacijske oblike kako bi se osigurao neprekinuti
tranzicijski kontinuitet. Model samoorganizacije kadrova u sustavu pokazao se kao
dovoljno elastičan i prilagodljiv proces koji je mogao odgovoriti novim zahtjevima
tranzicijske strategije. Takav je model jamčio s jedne strane preraspodjelu ovlasti u
području kadrovske politike, dok je istovremeno osiguravao kontrolnu poziciju Saveza
komunista nad cijelim procesom.

„Osloboditi se u ovoj sferi stare prakse iz vremena kada je neposredno vršio vlast, za
Savez komunista je značilo da se mora odreći isključivog prava i brige za osposobljavanje
i rasporeñivanje kadrova. Razuñeni samoupravni, drušveno – politički sistem, sa
mnoštvom organa, organizacija i institucija, sve više je postajao izvor i osnova kadrovske
politike, dakle, neophodno je otvoriti proces demokratizacije i samoorganiziranja u ovom
domenu. Time se Savezu komunista ne oduzima obveza da brine o kadrovskoj politici u
društvu, ali se mijenja suštinski odnos – od neposrednog rasporeñivanja ka idejno –
političkom usmjeravanju i ostvarivanju principa kadrovske politike u društvu, a naročito u
djelatnostima od posebnog društvenog značenja.

Bilo je potrebno proširiti krug nositelja kadrovske politike; da se razrade kriteriji i obuhvai
veći broj ljudi; da se stvori adekvatan izborni sistem i demokratska procedura
evidentiranja, kandidiranja, biranja i javne kontrole rada izabranih lica i organa. O
kadrovskoj politici počinju brinuti: društveno političke i radne organizacije, skupštinski i
samoupravni organi i njihova ovlaštena tijela, zborovi birača i drugi društveni subjekti. Ipak,
Savezu komunista, ostaje i dalje da usmjerava, inicira, analizira, korigira – bilo direktno na
svojim sjednicama i u dokumentima ili putem obvezivanja svojih članova da kadrovsku
politiku realiziraju u svojoj radnoj i životnoj sredini“.

27

Posebno važne institucije, službe i djelatnosti
Dvije su osnovne karakteristike ovoga procesa: proširenje kruga nositelja kadrovske
politike i identifikacija djelatnosti i služba od posebnog društvenog značaja, gdje će se
posebnim mjerama izvršiti disperzija i infiltracija provjerenih komunističkih kadrova. Kao
posebno važne institucije, službe i djelatnosti označene su: vojska, policija, obavještajne
službe, sudstvo, tužiteljstva, prosvjeta, mediji. Od 1982. do 1990. godine u te institucije
Savez komunista ubacio je svoje najpovjerljivije kadrove i u potpunosti je nadzirao te
djelatnosti. Situacija se nije promijenila niti nakon 1990. godine. Pripadnici komunističke
elite i danas u kontinuitetu kontroliraju te institucije i djelatnosti.

„(...) Zanemarivana je kadrovska politika u djelatnostima službama od posebnog
društvenog značaja kao što su: općenarodna obrana i društvena samozaštita, sudstvo,
tužiteljstva, služba bezbjednosti, obrazovanje, sredstva javnog informiranja i druga, što je
nanijelo znatnu štetu ovim djelatnostima i motiviralo Savez komnista da Pismom i
kongresnim odlukama zahtijeva, i sve više ostvaruje, promjenu takvog stanja!“

Nastavlja se ....

Domagoj Margetić

2007-04-11
Tranzicijska prijevara (26): Tajni dogovori o provedbi kadrovske politike
Apr 11, 2007 at 12:23 PM
Jedan od tranzicijskih dogovora „nove“ i „stare“ vlasti bio je i dogovor o obvezi ne
provoñenja lustracije nakon preuzimanja vlasti 1990. godine. Kao što opisuje i sam
partijski dokument komunistička elita ostala je pozicionirana na najmoćnijim položajima u
vojsci, policiji, obavještajnim službama, pravosuñu, školstvu i medijima. Danas kada se
govori o tim institucijama procjenjuje ih se kao demokratske institucije, što je potpuno
netočno. Jer na ključnim poicijama tih institucija nalaze se kadrovi selektirani i postavljeni
u sustav iz redova nekadašnje komunističke elite, prema projektu kojega je 1982. godine
utvrdio CK SKJ. Bez ozira na kozmetički izborni proces parlamentarnih izbora, pripadnici
komunističke elite i danas kontroliraju najveći broj i najvažnije pozicije u državnoj
administraciji.

Više od tri milijuna ljudi u delegatskom sistemu SKJ
„Izgradnja delegatskog sistema kao osnovnog oblika neposredno – demokratskog,
samoupravnog odlučivanja i integracije društva na osnovama društvene svojine i
samoupravnog položaja čovjeka u udruženom radu. Sa stajališta realizacije principa
kadrovske politike u društvu delegatski sistem pruža izvanredne mogućnosti: za
neposredan izbor i utjecaj radničke klase u svim institucijama političkog odlučivanja; za
smanjenje posredovanja i preuzimanja većih ovlaštenja od strane profesionalno političke
strukture i administrativnog aparata; za stvaranje masovne kadrovske baze i olakšano
ostvarivanje javnosti, demokratičnosti, smijenjivosti i drugih principa kadrovske politike.
Prvi mandat i prva iskustva potvrñuju Titovo upozorenje da će biti otpora, uskogrudnosti,
pokušaja da se sačuvaju stare, privilegirane pozicije. Emprijska istražvanja pokazuju da se
mora još mnogo toga mijenjati da bi se stvorili optimalni politički i organizacijsko tehnički
uvjeti a funkcioniranje delegatskog sistema i njegov pozitivni utjecaj na kadrovsku politiku.

Već sama činjenica da u delegatskom sistemu sudjeluje preko tri milijuna ljudi
impresionira, iako je poznato da to nije jedini pokazatelj razvijenosti sistema i demokratske
prakse odlučivanja. U svakom slučaju delegatski sistem je opravdano u centru pažnje
političkih čimbenika, a sve više i znanosti i sredstava informiranja.
28

(...)Ustalio se i razvio princip pariteta u izboru političkih foruma i drugih organa Federacije.
Postignuti su već zadovoljavajući rezultati u paritetnom izboru funkcionera, dok je nešto
sporiji proces ostvarivanja ravnomjerne zastupljenosti republika i pokrajina u stručnim
službama Federacije. Dosljedno ostvarivanje ovog principa nesumnjivo jača jugoslavensku
zajednicu, a izbor sposobnih ljudi poboljšava funkcionianje državnih organa i službi“.

Društveni dogovor o ostvarivanju kadrovske politike
Kneževićev tajni projekt detaljno opisuje kadrovski tranzicijski model Saveza komunista i
faze provedbe toga projekta. Uvoñenje delegatskog sistema, kao i mnoge mjere prije toga,
imale su za cilj preraspodjelu kadrova u političkim strukturama i administrativnom aparatu.
Pema podatcima dokumenta CK SKJ „Kadrovska politika u SKJ“ posredno i neposredno u
delegatskom sustavu sudjelovalo je čak tri milijuna ljudi.

Taj dokument, meñutim, otvoreno priznaje i postojanje dokumenata o projektiranju
kadrovske politike, odnosno, „društvenog dogovora o ostvarivanju kadrovske politike“, te
opisuje detalje tog dokumenta.

„(...) Izrada i primjena društvenog ugovora o ostvarivanju kadrovske politike ima izuzetan
značaj kako po suštinskim pitanjima koja se njim reguliraju tako i po činjenici da je ovakav
dokument usvojen u svim društveno političkim zajednicama. U njemu se obično utvrñuju
slijedeći elementi: razrada radnih, političkih, moralnih i stručnih kriterija u izboru kadrova;
odgovornost za njihovo ostvarivanje: javnost rada u konstituiranju i primjeni kriterija i u
sprovoñenju kadrovske politike; način voñenja evidencije o stanju kadrova, praćenju
njihovog rada i razvoja: sistem stručnog i idejno – političkog obrazovanja; obveze i način
meñusobnog usuglašavanja i utjecaja pojedinih organa i organizacija u voñenju kadrovske
politike; formiranje i organizacija službi koje se bave problemima kadrova; obveza
ostvarenja principa rotacije i reizbornosti kadrova i obveza društva i osnovnih organizacija
udruženog rada prema ljudima koji na osnovu principa rotacije i reizbornosti odlazer sa
javnih i odgovornih funkcija i radnih mjesta i slično. Sa sličnom namjenom nastaju i
samoupravni sporazumi. Ovakvi dokumenti su značajni kao način da se osnovna pitanja
kadrovske politike u jednoj sredini reguliraju dogovorno, precizno i principijelno, kako se ne
bi ostavljala mogućnost da se pojavljuju razlike („iskakanja“) i regulativi sa primjesama
grupaških odnosa, navijačkih pokušaja i podešavanja formulacija prema konkretnim
ljudima. Društvena praksa će pokazati kako se odredbe ostvaruju, a Savezu komunista i
kao avangardnom čimbeniku i kao jednom od potpisnika dogovora ostaje mogućnost i
obveza da utječe na njihovo ostvarivanje“.

Regulacija instrumenata kadrovske politike
Bio je to operativni dokument provedbe komunističke kadrovske tranzicije ili bolje reći
regulacije instrumenata kadrovske politike unutar samoga Saveza komunista. Upravo je
osmišljavanje instrumenata kadrovske politike bio jedan od bitnih tranzicijskih alata.

„Poznato nam je da su odgovarajuće službe za kadrovska pitanja stvorene u većini
društveno političkih zajednica sa obvezom da „opslužuju“ sve potpisnike dogovora i druge
organe. U znatnoj mjeri su razrañene faze i organi koji će prilikom konzultacija o
odreñenim kadrovskim rješenjima biti uključeni, a izrañeni su i poslovnici o radu
koordinacijskih odbora za kadrovsku politiku. Drugim riječima stvorene su političko –
normativne i organizacijske pretpostavke za regularnije ponašanje ovlaštenih organa u
sferi kadrovske politike“.

„Demokratizacija“ unutar SKJ
S druge, pak, strane ti su procesi trebali voditi postupnoj demokratizaciji same partije prije
formalnog uspostavljanja višestranačkog sustava 1990. godine.
29

skj margetic tranzicija kadroviranje komunisticke elite

skj margetic tranzicija kadroviranje komunisticke elite

Recommended

Recommended

More Related Content

Featured

Featured (20)

skj margetic tranzicija kadroviranje komunisticke elite