Recommended
More Related Content
Similar to Organolirika.ppt
Organolirika.ppt
- 1. ORGANOLIRIKA, naslovnica IMPRESUM O KNJIZI, ZAHVALA CIKLUSI Ludi crv................ Češki kamen........ Asimov kamen..... Tequila Sunset..... Stari kaštel........... Zrinko Šimunić ORGANOLIRIKA Slika – “Ispod drveta naranči” – Nenad Marasović
- 2. ORGANOLIRIKA, impresum BIBLIOTEKA ZRIKAVAC Knjiga 3 Nakladnik: Zrinko Šimunić Uredio: Zrinko Šimunić Likovna oprema: Nenad Marasović ISBN 953-97095-1-2
- 3. ORGANOLIRIKA, o knjizi, zahvala O KNJIZI: ZAHVALA: Ovo je integralna verzija knjige pjesama koja je u tiskanom obliku objavljena u knjižnici Jutra poezije, a pod uredničkom palicom zagrebačkog pisca Saše Meršinjaka. Ovaj “virtualni” oblik knjige posvećujem prijateljicama i prijateljima, odnosno svim ljudima dobre volje koji imaju pristup Internetu. Uzgred, ova virtualna knjiga pjeva o tvarnom svijetu. Za rukopis ove knjige dobitnik sam nagrade “Ružica pl. Orešković” za 2004. godinu, nagrade koju Udruga pisaca “Jutro poezije” dodjeljuje neafirmiranim pjesnicima. U Zagrebu, 6. srpnja 2005. Zahvaljujem se zagrebačkom slikaru Nenadu Marasoviću - jer je rado pristao da njegove slike budu ures ove knjige. Hvala i web-designeru Velimiru Bosancu na zajedničkom trudu u obli- kovanju moje stranice te supruzi Radojki na informatičkom “zvocanju”. Hvala i svima koji vole čitati i komentirati moje pjesme. Zrinko
- 4. LUDI CRV, naslovnica GDJE JE ŠTO Pjesma posvećena pukovniku Barutanskom Holandska Švedska Islandska Kalada Ludi crv Croquis Uljika Susjed pjegava trbuha pruža mi vrč pjegavog vina Slika – bez naslova – Nenad Marasović
- 5. PJESMA POSVEĆENA PUKOVNIKU BARUTANSKOM Iz mog ždrijela izlijeće jedan golub mali, prhne ko u šali Vonj češnjofka ljutih bumbar za porezati se okusa, lavež kiselih gemišta A kaj mi je to trebalo, a kaj mi je to trebalo !? A valjda mi je trebalo da oćutim žufku dušu tjelesne slasti, da prožmu me trnci nazubljeni u vrelini jezika Onako muški LUDI CRV, Pjesma posvećena pukovniku Barutanskom
- 6. LUDI CRV, Holandska HOLANDSKA Često, kad šampinjone čistim prisjetim se zemlje Holandije u kojoj kažu ljudi najviše zemlje u izmetu daju I ne očistim peteljke pripuštam ih tavi u mislima na klompe drvene i blatne na rumene pete zibave i glasne, na obli kret mljekarice Često, kad šampinjone okrunim pomislim na zemlju Holandiju zemlju svečanost, zemlju u kojoj se svaki čin osvečani tragom nehajnog i tvarnog, prljavog i zdravog Jer moj stol je zemljan tih: na drvenoj plitici razmvrljena ovčja feta na kamenoj ploči prostrt ruj kamenog vina
- 7. LUDI CRV, Švedska ŠVEDSKA Švedski stol ? Vidim ga kao svjetlo i treptaj zubatog zimskog sunca i grubo tesanu građu iz plavih sjevernih šuma Vidim ga: bor oblanjan i zatočen u kvrgama kalnih zora A delicije? Samo sir i voće sir i voće, i hladna votka a u votki maslina, coktaj južnih mora Taj stol, nehajan ispran u mirisnoj slici azurnih snova
- 8. LUDI CRV, Islandska ISLANDSKA Islandski stol? Kažem ti: Island nas je prvi priznao i zato zazivam taj stol drugačiji od vikinške sage, ulaštenu kamenu ploču u orisu škoja, nazubljenu ko škrapa A na njemu: mali gejziri kuljaju i griju nam bakrene kotliće Pa vriju naše manistre, brudeti i čobanci klokoću buzare, a škampi se prevrću fiš-paprikaši sopću Taj stol blažen i tražen Kažem ti: Island nas je ... i zato amo delicije, amo neke stare horvatske slavonske i morske, međimurske i dvorske kad mali gejziri kuljaju ... pa nam prevrću stare heraldičke ploče
- 9. LUDI CRV, Kalada KALADA Puši se nad morem ko sumporna juha, na obzorju što kuha i burka Suši se na nebu ko haringa finska, ko mreža ribarskih zora A daljine ? A daljine meglene i kalne krležijanske Kalada - balada Ej, pa to tako poznato zvuči ! Ko kad slavenski hrast iz dubina slomi visina Kalada Suši se na nebu ko haringa finska, ko vriština južnih stina
- 10. LUDI CRV, Ludi crv LUDI CRV Noćas smo jeli crve debele i rumene Stanište im kod zelenog čučavca, kod napukle cakline prašne Bili su fini, fini ko lignjoni na žaru I pomalo bljak! kad se sjetih samo Pa to su zapravo crvi! Jer problem bijaše u mojoj gornjoj glavi, u mojoj o crvima svijesti - crvosvijesti O, pa oni su zapravo fini, fini u čupavoj nutrini, u slanoj slatkoj suštini
- 11. LUDI CRV, Croquis CROQUIS Tin K. je jedan oriđinale u mjestu Hvaru U kafiću, preko puta arsenala dočekala nas je njegova salata Pjesnik i spiza - oduvijek je bilo tajnih veza ... I tako ... Čekali smo ga jedno po ure Tin K. ko riba na biciklu bradom i beretkom jedan je od onih ljudi čije lice izroni u melodiji glasa: Odmah smo ga prepoznali Njegove sirene koralji i zvijezde morske plešu sarabandu Naklone se jedna drugoj i polako počnu Zalelulaju i zasvjetlucaju u zrcalu eona
- 12. LUDI CRV, Uljika ULJIKA Ne, nikad ni u jednoj pjesmi nisam spominjao ulje maslinovo a kamoli sveto A ono klizi mi niz prste treperave i čiste pa miri mirom svečanim otajnim slatkim bilom gustog plamena Nikad, ni u jednom stihu talog znamena Sjajno ime u zori vremena A ono kliže mi niz prste ... kao pelud kao last pa ga ližem pa ga rilom jezika skupljam I kupam na otocima svog unutarnjeg oka otmjenu čulnu jednostavnost cjelov kamenog cvijeta
- 13. ČEŠKI KAMEN, naslovnica GDJE JE ŠTO Def Češki kamen Pizzajola U konobi Dućanska Slika Zvonolik Agon Mirisna pjesma Soft Story Tanga Bus već kreće Mladić djevojci hitro Pritiska cjelov Slika – bez naslova – Nenad Marasović
- 14. ČEŠKI KAMEN, Def DEF To - kad zimi djevojke drže dijetu da ljeti bi pućile pupak kupale muške oči na ravnom vitkom bubnju, trbuha opni čini me sjetnim čini me ludim, luckastim pri pomisli na stare majstore, pri pomisli ... na raspojasani trbuh, na rahli žmik spužve u jastučiću dlanu, na pupku potonulom u ružičastoj puti, porculanu gospođice kojoj je sve poispadalo uzbibalo se zadrhtalo na harfi, zlaćanoj harfi ljeti popodne, kroz škurnice kad odriješila je čipku, steznik riblju kost Ili me čini sjetnim, izludi me debela djevojka u-trapericama-djevojka koja pušta da joj kolut mladog mesa pada niz remen, kovanu kopču Koliko je lijeposti, koli dragosti u neobuzdanoj ženi u takva-kakva-jesam sladosti Kad se razdaje i svlači van ljušture van stida U onom nečem nemarnom i čistom raspuklom u svoj svojoj protočnoj blagosti
- 15. ČEŠKI KAMEN, Češki kamen ČEŠKI KAMEN Djevojka je sjela na sjedalicu kamenu mokasine izula i savila rumenilo peta na uglačanoj zrnatoj klupi koja se sjajila poput zrcala Jedno stopalo potilo je mramor, drugo se svilo ispod bedra okrenuto prema gore poput čaške mladog lokvanja mazeći nebo ili vrh moga nosa Podrugljivo su me gledala njena lijepa stopala, nasmijano i meko ili možda ona ... djevojka tamnih vjeđa u ljetnoj noći Ne znam Ne sjećam se Oboje smo se osmjehivali capastom vedrinom treperavom sazvučju između nas
- 16. ČEŠKI KAMEN, Pizzajola PIZZAJOLA Daj zamisli lijepu pizzajolu do pasa golu s maslinom na pupku kako razvlači bijele hljepčiće kako ih valja, a tople joj dojke zure u šareno-sivu uglačanu ploču, onako hljebaste brašne dok se treperavo njišu u ritmu pizzina bluesa a trbuh joj se kupa u tihoj kiši crvenog soka Pa daj sanjaj te bradavice kvržaste, krupne ko kruške kako se podaju suncu il' plamenu iz peći krušne i nju, onako potnu kako krajevima usana otpuhuje pramen valova zlatne kose kad sa drvene lopate skida vruću pizzu
- 17. ČEŠKI KAMEN, U konobi U KONOBI Kad nam je u popodnevnim suncem prošaranoj istarskoj konobi prišla mlada, bijeloputa konobarica u minici obasjanih, velih nogu nogu golih i zlatnih Poželio sam dodirnuti ta snažna blistava bedra debele listove oble pete i stopala topla Poželio sam je dirati kao što se dira glatka, kamena statua lagano, u prolazu onako kao što bih pomilovao «Vesnu» kipara Luje Lozice na zagrebačkom autobusnom kolodvoru A ona ... da me prima kao prsten ugode onako usput kao sunce što je miluje kao povjetarac zaigranih prstiju, da me prima ne kao osobu nego kao putenu slast koja pleše, kao tijelo koje se tijelom ovija tijelom opaja Da me prima kao da me nema i kao da sve to nisu puste sanje o nevinom muškom dodiru, o nevlastitom tijelu žene
- 18. ČEŠKI KAMEN, Dućanska DUĆANSKA Moja je djevojka imala lijepe debele noge punih, zaobljenih listova i mala zavodljiva stopala, hitra ko seoske lastavice – Hirundo rustica Moja je majka znala reći kako su to lijepe, trgovačke noge Na što je moja draga dobivala ospice - opsice govorila je a ja se zabavljao, srdeći je i ponavljajući ono što je u meni zvonilo sjetno al' sočno i nekako mittel-europski (ma što god to značilo) I gle, tada ugledah male, okretne trgovkinje u Dućanskoj ulici u Varaždinu na početku dvadesetog vijeka, njihove bijele zafaldane pregače i ulaštene, kožne čizmice s puno vezica Vidio sam kako izlaze iz radnje i pokazuju milostivoj na suncu balu najfinijeg engleskog tvida I vidio sam ih kako se penju po ljestvama da bi dohvatile damski šešir s najgornje police Vidio sam, i zvjerkao hoću li ugledati njihove lijepe, snažne balustrade listova i onaj uzbudljivi prijevoj iza koljena Ali mala stopala, oble pete i bijela, topla secesijska bedra mogao sam samo sanjati u čipkama svojih izmaštanih sjećanja
- 19. ČEŠKI KAMEN, Slika SLIKA Djevojka u lanenoj haljini, u bijelo- kavenoj tkanini išetala je bosa po toplom asfaltu po sivkastom talku i klizila bokovima kroz zračnu kupelj treperavi suton Ljubila je stopama zemaljski uzgon zemljani uton I njeni su koraci, gipki nehajni osvečanili bijelu nogu nježnim zanosom i pričali o ushitu tijela golim ticalom jer ljepše se ugiba boso stopalo otmjenije sviraju prsti tvarnim dodirom tako da zamišljam: jednoga dana djevojke će hodati gole i bose s biljem u kosi s plesom grivni na pijanoj rosi a pramenovi zemlje bit će im pomadom: ugljena prašina po slapu bedra terra rosa na vrhu nosa i zemaljski ostaci na tabanima u mirisu kiše i ugaslih trava: bit će znak osobite uglađenosti nehajne ma svečane spokojne i strasne
- 20. ČEŠKI KAMEN, Zvonolik ZVONOLIK Kad noću zabruji grad, kad diše ko mješina ... zvoni lik djevojaka ulijeće kroz otvoreni prozor ta propeta skladba tijela u grlu nemira, na klupi pod baldahinom lišća Dok lupam po tipkovnici lupam, lupam ... i stanem Ćulim uši A glasovi im bijeli i obli kolaju u mlijeku maštanja slatkih tajni ... Eh, tko zna o čemu pričaju djevojke kad su s djevojkama Oduvijek su me zanimali ti - “ženski” razgovori Ali - bolje da ih ne znam bolje da sanjam kako misli su im ljepše i nježnije od groktavog muškog hvastanja Bolje da obmanjujem se kako mazni im slapovi tijela ogledalom duše postaju Onako naivno – kao kad malim Hrvaticama rastu grudi, pupaju u bajci dječaštva, u proljeće subotom izjutra kad doručkujem maslac i buđolu sa žemljom i svježe posoljenom rajčicom
- 21. ČEŠKI KAMEN, Agon AGON Sjećam se bosonoge djevojke kose plave raspletene do pojasa, i usana - cjelov rastopljene jagode Nestašno je voljela svog dečka jezikom mu kupala osmijeh Golim stopalima lizala je nogu stola stopalima srebrnog sjaja u ljetnoj noći tabanima prljavim i sivim A ja, sladogleđa slatki udisao sam ljubav neznanog para gledajuć’ prpošnu igru prstiju na podnožju bijelog stola iskajući slatke jagode u jastucima njenih dodira neki raskuštrani, nemirni nehaj cvijet blatom poprskan i okupan proljetnom kišom
- 22. ČEŠKI KAMEN, Mirisna pjesma MIRISNA PJESMA Jutros sam se okupao u mirisu moje drage, u uljnoj kupci u krilima od etera iz male bočice s njenim imenom Njen duh je istrčao i zakovitlao kupaonicu Ali me ona prethodno nauljila cjelovima i sokovima svog tijela te zavjetnim okusom bijelog bedra Da, da ... zavjetnim okusom Jer zavolimo se zbog mirisa zbog okusa koji se vole, sokova koji se gole Ne zbog pameti ne zbog boje naših očiju, ne radi vjere ili nekog neuhvatljivog smisla Eh, kolike me samo djevojke nisu voljele jedino zbog nesklapa u mirisima i okusima naših tijela Baš sam zaudarao A prijatelji su mi suflirali da ne filozofiram previše Jer sva ta ljubav sve je to jedno veliko papanje sisanje lizanje i njušenje, šmrkanje i srkanje Volimo se jezikom i gutamo nježne snove kao slatke smokve, kao gustu kao jantar gustu Malvaziju koja bode i hrabri noseve naše
- 23. ČEŠKI KAMEN, Soft Story SOFT STORY Hej, baš bih volio da maziš me kad na kompiću pišem ti pjesmu Diraš mi najčulnija mjesta i pleteš mi prstima u škuljama tijela Vrludaš I ispred zaslona mi sjedaš, rosu sladiš u mahnitom vrijesku, praćakaš bez krljušti ribu na biciklu Hej, baš bih volio da sklepam ti pjesmu u kojoj ćemo sklopiti oči, izmamiti sladostrasnu bajku Na primjer, o kraljevni kako se podaje konjušaru na sijenu ispod slabina svoje kobile kraljske Konji ržu konji ržu Mjesec je preplavio na oknu i jaslama drhtaje strasne I gle, baš tad htio bih da izludi nas sladogrč tijela Na valu od pjene na žalu pjesme preplavi nas čežnja samo kad nam tijela u razlogu bajke Bljesnu !
- 24. ČEŠKI KAMEN, Tanga TANGA O, kad bijele gaćice potonu u bijelo ... bijelo, u sutjesku nožnu kad u zaveslaju čipka sklizne u sijelo u tijelo oblo pa se svija ... vrti gmiže tad vrh brežja venerinog šumno šume dlačice ... puckaju vrh vatre uma koji se toči, tone u guzinom gnijezdu a ono ga jaši zavoju ulice u promenadi Ilice, u hlačama providnim na tijesnom bedru dugonoge zavodnice
- 25. ASIMOV KAMEN, naslovnica GDJE JE ŠTO Porečka 97/1 Porečka 97/2 Jugo Na otoku Na valu Na plaži Asimov kamen Slika Valbiskamerag Lastovska Iznad otoka na pučini korablja nebom se šeta Slika – bez naslova – Nenad Marasović
- 26. ASIMOV KAMEN, Porečka 97/1 POREČKA 97/1 Gle, ovdje je ... tiho nit cvrčak ne lumpuje na plaži Ovo je more bezcvrčno Pa ipak ... ljeska se ko i svako more oboji se jedri paluca u plastičnoj šetnji tobogan-dvokolica vrluda u lakoj kretnji jedrilica, luftmadraz-a igračaka Eh, ljudi su čudni uvijek im treba kakva zeka-peka kad kupaju se, pote se il’ peku Naćulih uši Preko puta zaljeva potmuli techno-bas dodaje ritam: TAM TAM Bubanj tišine Kovrčaju se glasovi bridi mjedeni tanjur ljeta
- 27. ASIMOV KAMEN, Porečka 97/2, Jugo POREČKA 97/2 E, i kad već pomislih da nigdje ih nema da siti su ljudi, stopa na iglici bora, javi se jedan cvrčak u hladu JUGO More se krijestilo u vesti sivoj plavoj vestilo Čupavac pjene Pljuštali su cekini svjetla po plastici zimskoj tendi Riža takla ružu stakla Topla veranda uz čašu Malvazije rosne žedne A vani je zvonilo Osmijeh prijatelja u zaljevu zjene
- 28. ASIMOV, Na otoku NA OTOKU Profesor je zaklopio dnevnik oko podneva i pošao južnom stranom, kraj groblja crkve kamene tamo gdje žene iščekuju pomorce i zapale svijeću prije večernje Nebo ustreptalo jaro zapaluca i uzbiba se u bezdanu kristala raspuklih u čvornatoj tišini smrče Plavo pleše Zveket I zaori se u tisuću čegrtavih tijela mirisavi kalež svemira slava nemira Cvrčak i omama Pjesnik je zaboravio na ručak i gazdaricu marnu Ostao je ushićen svitanjem nove pjesme
- 29. ASIMOV KAMEN, Na valu NA VALU Zvizdan ozvizdanio, a ona ... propela se gola i bijela sa šumovitom šumicom među nogama, kamen točao je trokut tame u bedrima. Plamsaj pletivo sunca na grudima na mreži vala Njene lopte ... zabacile glavom skliznule su poput pijeska tako da su joj i bradavice potonule u gnijezda - mokra, slana razibana njedra ... Gaćica odbačenih na škrapi istezala se ko mačor, lijeno žmirkajući pijući sunce u tami. I sva bila je jedno preobraženo prepredeno tijelo cijelo bijelo tako da joj nisi lučio ključnu od bedrene kosti, sisu od rebra Bila je nagost svlak puti na stijeni, treptaj u žezi Jedino su se njeni prsti nožni micali, osamljeni disali svojim životom ticali ploču kamenu, a stopala čipkala tihi damski menuet
- 30. ASIMOV KAMEN, Na plaži NA PLAŽI Kad joj je milovao tijelo i pomazao stopala na kamenoj plaži, kad joj je vitonogi mladić s repićem utisnuo kremu u nogu bijelu, u drhtavo bedro Onako visok dlakav i crn Ona se izdužila, onako mala patkasta ko gazela je iskočila bijela vila tijelom žene plodne, tijelom razmetnim A bila je ... dijete u očima U obrazima snježnim, pod uvojcima vranog plamena njegova me nježnost muška ženom zanijela
- 31. ASIMOV KAMEN, Asimov kamen ASIMOV KAMEN Sjećam se kad motrio sam na lokrumskom kamenu stidnice mladih žena One bijahu blago zinule kao molitva Suncu, postelja vjetru plodina među nogama, kivi u bedrima coktaj slađi od usana, glađi od dojki Disale su svojim životima i pričale zavodljivom šutnjom Kao - tu smo ljepotice ovih ljepojki, o opet same svoja duša svoja tama U njima ogledavalo se ženstvo žena razmetno i lijepo tajanstveno i sretno
- 32. ASIMOV KAMEN, Slika SLIKA Uplivao sam polako u tihi, otočki zaljev i na stijeni ugledao djevu gdje novine čita kad joj bradavice tonu na stupce crne kronike kad kugle dojki snivaju na zupcu masne stranice Oplivavah je polako da ugledam drčni vrijesak bijelo nožje, na kamenu u tami slova tamni žbun O kako gust, kako strasan nečešljano polje i gaj Gle, kako nebrijana je gora lijepa i zanosna ljepša od lutkine kose sred nogu gole Barbike u te mlade žene koja ustaje, njiše dojkama zabacuje glavu i vrat pa skače u toplo more I tako nespretno ljupka zadrhti jedrim zamahom zapliva bedrima bijelim da njedrima zagrli val
- 33. ASIMOV KAMEN, Valbiskamerag, Lastovska VALBISKAMERAG Trajekni prijelaz Valbiska – Merag JEDNARIJEČ To mi zvuči tako poznato, prisno kao da sam pojeo krpice sa zeljem ili grenadir marš Slutnja neke meni nepoznate bajke diše u imenu Valbiska – Merag JEDNARIJEČ Ali, kad bolje razmisliš: U vali Biska a u glavi mera(g)k LASTOVSKA Da, ali kad je ona na lastovskom kamenu ispila gutljaj mora, odsjaj ljeta Zvonko je primjetila: iz kristalne se čaše vino naslađe ispija I to ne iz brušenog bucmastog kaleža iz bakine vitrine od ptičjeg javora Ne, nego iz tankog opnastog slatkog pakla na vitkoj nožici
- 34. ASIMOV KAMEN, Lastovska vitonozi koja na škrapi cvili ko nokat na taracu koja na groti puca ko kesten na žeravi I sve tako lomno, lomno ... plaho - preplašena divota dok u mom oku pliskaju pastrve iz gorskih jezera, dok sanjam finski design i tamo neku otmjenu situaciju
- 35. TEQUILA SUNSET, naslovnica GDJE JE ŠTO Na uzglavlju Jutro poezije Tequila Sunset Lažna knjiga Tavanica Ćorinci Gerovo Skica Etida Utopija Logika bez motike Hotelska soba Na stolu Novi zavjet Na telki pornić Slika – “Simbioza u nevremenu” – Nenad Marasović
- 36. TEQUILA SUNSET, Na uzglavlju, Jutro poezije NA UZGLAVLJU Diši tiše ... da čujem kišu kako diše Tišinu zoblje prštanje svjetla Nebo zvoni s ćelavih visina Diši tiše ... da čujem kišu kako riše ulje na asfaltu benzin na bazaltu Kovitlac boja Dah ozona miluje nam grudi JUTRO POEZIJE Dođi prijateljice, svrati ... na uglačano jutro poezije na srkaj kave i gvalju dima, cigaretu oblizanu iznutra A vani je fino, friško ispeglano jutro Sniježi Dođi prijateljice - knjiga smo puni ko žaba dlaka A, uzgred ... imamo jednu i za tebe Dođi!
- 37. TEQUILA SUNSET, Tequila Sunset TEQUILA SUNSET Sunce je odjednom zazlatilo grane mokro lišće i šiknulo malinovac na nebeskim proplancima protintalo u potocima jarkih boja točilo se na kuhinjskom zidu, zaplamsalo u smočnici i ostaklilo ognjen’ sag, sjaj kovine u zrcalima zgrada Al tamo, na istoku nebo je bilo olovo tmasto i strašno ko strašni sud Vješta kulisa za mondenu fotografiju tamni svod u baroknoj alegoriji gdje zlatokrug me zarobio, zaoblio me u sobi mojoj, sobi istočnoj predskazivao mi svjetlost nestvarnu, svjetlost blaženih Uz reguliranu halogensku žarnicu plus uz zalazeću sunčevu varnicu slap žutog spuštao se sa bijelog stropa, a potoci glazbe “Ave Maria” i Josipa Lisac bujali u kaskadama zvona I čitav je ovaj svijet odjednom postao soba, a soba akvarij bijelo - žutog svoda, krletka zlatnih snova
- 38. TEQUILA SUNSET, Lažna knjiga, Tavanica LAŽNA KNJIGA Dugo je dugo tražena, žudno knjiga lažna i nenalažena u zblenutom oku knjižarica na pitanje precizno, jasno (suza čista) Ima li onog čega nema? A što to? Lažne knjige meni važne, prazne škrinje od kartona sa zjevalicom ko listina izgledom Talmud il’ Biblija puna recepata zemljovida, pisama il’ slika Ma sve ono što ljudi normalni drže u kutijama od postola TAVANICA Bila bi to čudesna inscenacija svjetla To nije noć To nije dan Ja kao da i nisam od ovog Svijeta A opet sam tu zauzlan Uzbibalo grotlo ulice uzavrela njedra grada Ovdje sam na krovu Svijeta Oblaci ulaze da raščupaju moj nemir Sa njima plovim kapetan nasukan na pučinu planeta
- 39. TEQUILA SUNSET, Ćorinci ĆORINCI Kad popodne odlutam u Ćorince pa stavim čepove u uši da ne čujem susjedin televizor u mojoj glavi tad zazuje razne glazbe u toj umjetnoj pužnici bubnjaju radio-valovi iz srca betona iz bubrega stare cigle gdje dečki praše hip hop po čekiću i nakovnju a djevojke se dosadno njišu u techno - ritmu treperave sieste U tom prividnom uhu klate se razne fobije, a moja nečista savjest pita me što sam skrivio, a nešto sam sigurno sludio Srca lupa hip hip hop Pa mi dođe da si ne sudim, nego da se prepustim sudbini starog blesana i nesposobnjakovića Koji, ionako ništa nije kriv Bog ga, ustvari potajno voli !
- 40. TEQUILA SUNSET, Gerovo GEROVO Moja se draga zanijela i u tili čas dogovorila dvodnevni planinarski izlet u Gorski Kotar Nije me ni pitala Svoje je nadahnuće s prijateljima podijelila I tad, ako ne htjedoh ostati sam morao sam se prikopčati na taj izletnički vlak A možda bi, ipak najbolje bilo za ubuduće, da u pričuvi uvijek spremnu naprtnjaču čuvam I čekam, i čekam pa dočekam moje drage slatki znak za polazak Sve drugo je njena briga
- 41. TEQUILA SUNSET, Skica SKICA Kad mi je moja draga na rođendan pružila netom otpali plod divljeg kestena Slasno sam ga zagrizao kao slatki ali ponešto tvrdi medenjak iz kutije sitnih, kupljenih kolača I baš tad sjetih se istočne basne o tri kušača kvasine Jer život je gladak ako si sladak Život je kiseo ako si pokisao Ma život je gorak ako si Morlak
- 42. TEQUILA SUNSET, Etida ETIDA Recite mi kako da ulovim Dijanu ili boginju koja lovi sama Nije srna, nije zec već je eci peci pec Nikako da uđem u trag toj Mamazonki Evo, a baš i nije sama na Pricinoj slici u čakovečkom hotelu “Park” u čoporu pasa sulicama opasana opkoljena hajkom nimfa golih i žutih Žute im se puti Diže mi se nos kad sjetih se samo Ali slika je odavna već ap (ciha) - šisala od dima i pomfrita a ni rasvjeta nikad nije bila ona prava - kakvu prizor taj zaslužuje
- 43. TEQUILA SUNSET, Utopija UTOPIJA Oduvijek sam mislio da je to mjesto - nemjesto mjesto gdje se možeš utopiti Ma, to je čista utopija koja se utapa u bujici zbilje Još bolje - ideja za potopiti Ali, ne bi li bilo bolje - obrnuto: Zbilja bi se zbilja u utopiji utopila ako bi se ozbiljila utopija Eto, uvijek ima neka riječ koje me loži složi da joj sklopim vedru priču koja se gloži il’ množi sa pričom (s)tvarnom Kao, naprimjer: Sarmati jedoše sarmu, a Japanci japanke nose Bosanci bazaju bosi ... A Hrvati ?
- 44. TEQUILA SUNSET, Logika bez motike LOGIKA BEZ MOTIKE Ne, neću napisati tu pjesmu zaspat ću i sanjat ću tu brzicu čudnovatih uzvitlanih misli koje preskaču jedna drugu i uviru u riječi ječi zveči koje, u snu, sklope se ko domine tiho logično sa smješkom Ne, neću napisati tu nisku slika uzbibalih i prispodoba zapetljanih u stisku Zaspat ću i sanjat ću ih zatravljen u zavođenju riječi koje grabe sliku Ma koju sliku - čitav Svijet ! Čudesna je ta logika bez logike, divna priča bez fabule koja izranja u polusan poludan, polunoć jezero očiju na rešetki slatkog jutra
- 45. STARI KAŠTEL, naslovnica GDJE JE ŠTO Cappuccino Croatia rediviva Jutro poezije O Čehovu Match Ball Caffe Razgovor s poezijom Pianissimo sostenuto Ljubav pjesme Petrovaradin Stari kaštel Brodska svjetiljka Stan prepun slika Optočena školjkama škrinja od betona Slika – “Grad na podestu” – Nenad Marasović
- 46. STARI KAŠTEL, Cappuccino CAPPUCCINO Moj prijatelj, cappuccino i ja u sjeni ocvalog zida koračamo kroz povijest Razglabamo: Vraća li nam se to duh nekog sasvim određenog vremena, u našem vremenu žamor preživjelog doba Sukus secesije u ritmu rock´n roll-a, kolaž renesanse u oku mlade glumice koja ispija espresso za susjednim stolom (Mi je volimo) Ali vrijeme nas izdaje Ne želi se uloviti u pleter smućenih misli U krovovima starih kuća gnijezdi se plamen raskuštranih oblaka Moj prijatelj, cappuccino i ja u sjeni ocvalog zida lepršamo kroz povijest Da li u zidu ili u oblacima hvatamo potvrdu za svoju treperavu trepetljikavu misao
- 47. STARI KAŠTEL, Croatia rediviva CROATIA REDIVIVA On, odjednom onako obješen za šank, piv-pivast baš tako nehajno, sasvim bez veze (jer ni o čem’ pričali nismo) izvali: A grof Montecuccoli ni mač iz toka nije izvuko Ali, odakle si znao, kolega da znam tu staru horvatsku, grofa Zrinjskoga mis'o kad sve oko nas bilo je tako van povijesti, tupo kad Ožujsko se pivo sladilo, pjenilo, kad kukuruz šećerac tad skoro se prelio, skis'o O, ti mokri šankovi od ultrapasa i naši goli, studentski dani utabani u klopci u mlačnom zatišju pred rat
- 48. STARI KAŠTEL, Jutro poezije JUTRO POEZIJE Baš lijepo - «Jutro poezije» ne odlazi u stečaj, pjesnici i dalje ne rade za plaću Pa i ako ne bude love za tiskanje knjiga preostaje nam da si tepamo da smo marginalci da smo stari starci - najstarije «Jutro» na svijetu (Ča je pusti Ginsberg ?) Slatko bajamo da nevidljivi smo pupak svijeta Kakav strašan guard ! I kakvo tiho proljeće na Gornjem gradu - ugrijati se na plamenu stihova, u tihoj skromnosti starinske gostionice, onakve kakvih više nema Kockasti stolnjaci i pocrnjele grede hrastove Sir kravlji salama ljetna Ali uši mi zvjeraju hoće li uhvatiti kakav galopirajući bas metalnu zvijer u inače tihoj tišini uspavanih sanjara u ulici Basaričekovoj
- 49. STARI KAŠTEL, O Čehovu A oči mi, onako usput rišu male reflektore, rasvjetnu šinju pod starim krovom kopčaju je na grede hrastove I baš me briga hoće li ta svjetlila biti blještava, praskava ledna Glavno da u mislima krojim svjetove i pri tom bestidno kradem klasike O ČEHOVU Kad bijah mali moja je majka voljela kazivati: Čehov je tako divan ! Kod njega se ništa ne događa Sve je samo ... at-mos-fera Ali, ti to stari ne razumiješ. Seljak. Pa ni meni nisu bili jasni ti samovari te bijele pletene stolice, ljuljačke rubaške i tamo neki baćuške, pa te šuštave dame i nehajni na_smrt_se_dosađujući Ujaci Vanje u bijelim lanenim odijelima
- 50. STARI KAŠTEL, O Čehovu Ti kavaliri o, kako su samo razgrtali tišinu popodneva ! Ljetnog. Nedjelja i breze ruske ... A zatim sam odrastao - tako naglo Dok se na daskama stalno nešto događalo Ljuljačka je još uvijek tu - nezaobilazna. I samovar Samo sad se na sceni siluje i svlači, vrišti i plače Magelli je poludio Nije čuo moju mamu Svijet se urušava, “cugovi” padaju kulise odavno ne postoje Ili još bolje, kao u Malle-ovom filmu «Ujak Vanja u New Yorku» napušteno kazalište je kulisa - izglodane štukature ili statika loša razbijaju iluziju I to samo zato da bi ona iznova nicala polako neuništiva iz krhotina, iz isprane crvene prašine na zelenim kapcima unutarnjeg oka Jer oni su još uvijek ovdje ti nesretni Ujaci Vanje sanjaju o nama koji smo tu a koji da ćemo biti sretni jednoga dana sto godina poslije njih
- 51. STARI KAŠTEL, Match Ball Caffe MATCH BALL CAFFE Prijatelju, kad sam se tog jutra naš'o u našem tamno- zelenom baru konobar je na šanku na novinama velikog formata laštio obiteljsko srebro - teniske pokale vlasnika tog magijskog mjesta I jedino oni zasjaše sjajem prohujale mladosti naše Sve ostalo je tako bogato tako rado- dajno uhvatila mrena vremena Slike tenisača požutjele ko pušačevi prsti ko ljepljiva kuhinjska napa il’ gusti cerumen Sve ostalo se izlizalo ... lizalo tako da to više nije isto mjesto, isti okus raspra naših pa, opet, to je taj bar, ta tiha dekadentna jazbina I neka se snobovi zgroze što je inventar prastar, što mjesto odavno nije in Jer ne znaju oni primjerice kako je svečan, ma prisan vonj stare lisnice njen hrapavi sjaj il’ meki dodir pohabane kože - ti gorko slatki slojevi povijesti u okusu trajanja
- 52. STARI KAŠTEL, Razgovor s poezijom RAZGOVOR S POEZIJOM Te brazilske pjesme koje puštate na Radio Sljemenu baš kao da netko žvače koku taj tedeuš tebeuš, taj portugalski šimbao žimbao teku kao rijeka udaraljki ko stihovi koji love nogu, petu bosonoge plesačice Ali, ustvari baš nikakve veze nemaju sa stihovima tek izgovorenim polusjetno, tavno - baršun: kao da u studiju treperi uljanica Da, vidim vas u polutami slijep za tonove bez slika za glazbu bez boja, za ono kako vide slijepi Ni svjetlo, ni tamu Nešto treće ! Ali što ? Dakle, vidim vas u govoru u šuštaju razgibanih misli, na poljima nekog drugog neba drugog svijeta, svjetla nordijski zelenog, tamno - modrog al’ oplahnutog suncem mraznim u osvit spiralnog leta A onda me glazbeni vrati tamo odakle sam doš'o Te brazilske pjesme huje zapljuskuju poput vjetra
- 53. STARI KAŠTEL, Pianissimo sostenuto PIANISSIMO SOSTENUTO I kad ih začuješ kako kašlju za vrijeme koncerta, u prijelazu tirada niz prštanje kaskada, u valima zvjezdanog sklada kad glasovir zazvoni tiho ... najtiše piano ne grebi po tavanu slušaj glazbu i sjeti se crvljive odbačene komode u staji istarskog seljaka bidermajer u zjeni boškarina Diviš mu se i ne motriš hroptaj izgrebane politure Gledaš glazbu ushit svog zaljubljenog oka piano pianissimo I ne čuješ kašalj požutjele partiture
- 54. STARI KAŠTEL, Ljubav pjesme LJUBAV PJESME Kad pišem pjesmu čini mi se da žvačem riječi, da prevrćem oćute da hvatam kvrgavu sinkopu, ritam izlomljen u zaletu, u galopu ... pa natrag da uhvatiš sam svoj rep A riječ treba dobro isprevrtati prožvakati - da procuri pjena smisla u grlu, u kosti tjemenoj A riječi - one kao da imaju okus pa tek onda miris pa boju a zvuk - on dolazi na kraju po svoju na svoju A misao - ona se cakli stakli na prozoru stiha na okviru i šarkama pjesminih slika Ne tamo gdje je smisao nego u pjesminoj pjesmi pjesme neuhvatljivoj u prašini komete
- 55. STARI KAŠTEL, Petrovaradin PETROVARADIN Kao na čarobnom video zapisu zatreperio je na obali Dunava rasute rijeke, mirišljav i žut ko jarka čežnja, zagrljaj Sunca Nedjeljom popodne Vidim ga u zvonicima svjetla svirali sjena kolopletu kuća, svečanih malih Slika drhti na Gornji grad Sjećanja plove ko utvara, stvaraju mesnati cvijet Kuće Hrvata, bajke od starog zlata Gle, uvijek možeš snivati, čak i tamo gdje caruje ptičji snijet - jer Povijest je živa olovka, miris u prstima Ta, sjeti se, na primjer aquaducta u latinskoj čitanci Kako je samo prisno vonjao Rim pod žicama dalekovoda
- 56. STARI KAŠTEL, Stari kaštel STARI KAŠTEL Baš se pitam što mi može ispričati stara gradina Hoću li nad dovratkom spaziti kameni grb vazu il glavu istarske koze gdje viri blažena i kroz gotički prozor, kamenu čipku brsti bršljan Pitam se pohodimo li hrpu kamenja, a ne znamo priču te iste hrpe kamenja, jesmo li uopće išta vidjeli od povijesti udjenute u krajolik gdje odbačeni štednjaci drže stražu A kad ono - razvalina Šuplja je ko pokvareni kutnjak. Bršljan ju zabršljao lisnatu kapuljaču navukao Njegovo čvorugavo deblo i grane zmijolike kao da podupiru, al krše, krše ... kameni dvor I kao da, ipak, ima nešto intimno, povijesno u svemu tome, u prirodi koja cvjeta u kozi koja šeta ne pitajuć za razloge davno nestalog svijeta
- 57. STARI KAŠTEL, Brodska svjetiljka BRODSKA SVJETILJKA Na ulazu u prijateljevu kuću stoji postojano odmah pored zvonca svjetiljka brodska I bije ju kiša bije ju grad i rastaču halapljive magle magle međimurske med dvemi vodami I oplata joj bijela ispucala i vijci se koprenom proželi rđu požnjeli I gle, svjetiljka je ova brodska ljepša i tiša - svečanija no u doba mladosti svoje mladosti tvoje jer taj nikad dosegnuti mir svemira taj proždrljivac vremena, kovitlac mijena sve runi, osipa Taj nemir nemira čarobnjak sjena gradi svjetiljku drugačiju i svoju
- 58. STARI KAŠTEL, Brodska svjetiljka Taj nemir zaigra igru bez plana luđe i žarče od svakog zemaljskog znanja I svjetiljka se ova brodska ljušti i svlači - treperavija no u doba mladosti svoje u herbariju ispucalih šavova