2. Uopšteno
Iza nas leti duga povijest, ispunjena velikim filozofima, umjetnicima,
znanstvenicima i ljudima koji su svojom plemenitošću i velikodušnošću sluţili
kao primjer ne samo svojim suvremenicima, nego su bili ţivotno nadahnuće
kroz sva stoljeća, sve do današnjih dana.
Jedan od tih je i Marko Aurelije, čovjek čije su misli, ideje i odluke utjecale i
još uvijek utječu na čitavo čovječanstvo.
Jedan je od rijetkih koji nam je svoje velike ideje potkrijepio i velikim
načinom ţivota, jer, ma koliko teško ponekad zna biti pronaći pravi put, još je
teţe njime koračati. Aurelije je uspio.
3. Osnovne crte vladavine
Marko Aurelije, lat. Imperator Caesar Marcus Aurelius Antoninus Augustus, roden kao
Marcus Annius Catilius Severus (Rim, 26. aprila 121. - Vindobona (Beč), 17.marta
180.), vladao od godine 161. do smrti (rak, malarija ili kuga), rimski car i filozof.
Bio je posljednji od "pet dobrih careva", a takoder je smatran jednim od najvažnijih
stoičkih filozofa. Gotovo čitava njegova vladavina ispunjena je ratovima. 162. godine
partski kralj Vologaz III. je napao Armeniju i učvrstio na prijestolju svog kandidata.
Namjesnik provincije Kapadokije mu je pokušao pružiti otpor, ali je poginuo u bitki.
Partske postrojbe upale su u Siriju i napale sirijske gradove. Rimljani su zauzeli
Armeniju, a zatim i Mezopotamiju. Rimska vojska je prešla Tigris i upala u Mediju. Ali,
medu postrojbama se iznenada pojavila kuga, koja je Rimljanima nanijela velike
gubitke. Rat je završio 166. Armenije je ponovno postala kraljevina. Veliki dio
osvojenog teritorija vraćen je partskom kraljevstvu. Pod rimskom vlašću ostao je samo
sjeverozapadni dio Mezopotamije. U Arabiji je sagraden limes. Već 167. na teritorij
carstva provaljuju Markomani, Kvadi i Sarmati. Marko Aurelije je pripremio novi
pohod, ali je već na njegovom početku umro Aurelijev vojskovoĎa i suvladar Lucije
Var. Rat je završio pobjedom Rimljana 175. a dio barbara naseljen je na rimskom
teritoriju. Rat s Kvadima i Markomanima je obnovljen 177. i Marko Aurelije kreće u
novi pohod. I ovaj je pohod završio pobjedom Rimljana, ali se car razbolio i umro na
području današnjeg Beča. Naslijedio ga je nesposobni sin Komod (180. - 31. decembra
192.), poznat i kao Car Gladijator.
5. Obitelj, djetinstvo i obrazovanje
Markova obitelj potječe iz Ucubija, gradića jugoistočno od Kordobe u
Iberijskoj Beatici.
Otac Marka Aurelija - Marko Anije Ver III. oženio je Domitiu Lucilu.
Lucila i Ver III. imali su dvoje djece; sina Marka i kćer Anija Kornificija
Faustina.
Iako je jedva poznavao oca, Marko Aurelije je napisao da ga je naučio
"skromnosti i muškosti" iz sjećanja na njegova oca.
Učio je kod kuče, u skladu sa suvremenim aristokratskim običajima.
Jedan od njegovih učitelja, Diognet, učitelj slikarstva, pokazao se posebno
utjecajnim. Čini se da je Marku predstavio filozofski način života.
6. Marko Aurelije, 161.g
Nakon smrti Antonia Pia, Marko je zapravo jedini vladar carstva.
Marko je pružio otpor. Biograf piše da je bio "prisiljen" uzeti carsku vlast.
Moguće da je to bio horor imperii - "strah od carske vlasti". Marko, sa svojom
sklonošću filozofskom životu, smatrao je carsko prijestolje neprivlačnim.
7. Pravni i administrativni poslovi
Kao i mnogi drugi carevi, Marko je proveo većinu vremena baveći se
upravljanjem i administracijom. Bavio se uglavnom legislacijom, pa su ga radi
toga nazivali carem koji je najvještiji u zakonima, te najpravednijim.
9. Smrt i nasljedstvo
Marko Aurelije umro je 17.3.180. u gradu Vindobona, današnji Beč. Spaljen
je, a ostatci su vraćeni u Rim u Hadrijanov mauzolej (današnji Castel Sant'
Angelo) sve do Vizigotske pljačke rima 410.
Marko je vlast prebacio na sina Komoda, kojemu je nadjenuo ime Cezar 166.,
dok ga je učinio suvladarem iduće godine.
10. Filozofija
Pesimističke crte njegove stoičke filozofije javljaju se u razdoblju
opadanja moći Rimskog carstva, pa se u njegovim kontemplacijama o
pokvarenosti i taštini svijeta i o prolaznosti i kratkom trajanju ljudskog
života pokazuju elementi fatalizma karakteristični za to povijesno
razdoblje, a u izvjesnom smislu i za stoičku rimsku filozofiju u cjelini.
"Vrijeme je ljudskog života trenutak; bit tog života je vječiti tijek; osjet
je nejasan; struktura čitavog tijela trošna; duša – nepostojana; sudbina –
zagonetna; slava – nepouzdana. Jednom riječju, sve što se odnosi na tijelo
slično je rijeci; sve što se odnosi na dušu – snu i dimu."
11.
12. Sve se zbiva ne samo u skladu s određenim poretkom već i u skladu s optimalnom
pravednošću. Njegovo jedino djelo "Samomu sebi", napisano na grčkom jeziku i
nastalo na bojnim pohodima koje je car vodio tijekom cijeloga života (na jednome
od njih je i umro, pretpostavlja se od malarije), filozofski je dnevnik u kojem se
jasno ističu pomirljive tendencije njegove filozofije, kao i težnja k etičkom
usavršavanju. Čak je i zlo u svijetu, po Marku Aureliju, dio svjetskog božanskog
plana, i u ovom savršenom i harmoničnom svijetu ono je samo prirodna pojava
koja ulazi u svjetski poredak stvari. Onaj, međutim, koji narušava taj poredak čini
nepravdu, jer iz razumnosti svega postojećeg proizlazi potreba o pokoravanju
postojećim zakonima. Život je prolazni trenutak:
"Zato provedi taj trenutak vremena u skladu s prirodom, a zatim se rastani sa
životom isto onako lako kao što pada zrela maslina: slaveći prirodu koja ju je
rodila i puna zahvalnosti prema drveću koje ju je odgojilo."
13. Citati i izreke
Istrajan rad sve pobeđuje.
Ljudska duša samu sebe vređa ako dopusti da je savlada naslada ili bol.
Kada te nešto iznad svake mere ljuti, seti se koliko je prolazan ljudski
život.Porazno je kad u životu pojedinca pre klone duh nego telo.
Zagledaj u duše mudrih ljudi i trudi se da vidiš za kakvim stvarima oni teže,
a kakve izbegavaju.
Najbolji način da se osvetiš neprijatelju je da ne budeš poput njega.
Kada te nešto iznad svake mere ljuti, seti se koliko je prolazan ljudski život.
Sve što čujemo je mišljenje, a ne činjenica. Sve što vidimo je perspektiva, a
ne istina.
Ljudska duša samu sebe vređa ako dopusti da je savlada naslada
ili bol.
Primati skromno, a praštati rado.
