1. Zan Baptist Poklen poznatiji kao Moliere, rodjen je 15. januara 1622. godine u Parizu, a
umro je u istom gradu tokom izvedbe svoje komedije “Umisljeni Bolesnik” zbog posljedica
tuberkuloze. Roditelji su mu bili slikari koji su se bavili posebnom tehnikom slikarstva, ali
Moliere se nije zanimao za njihov zanat. Umjesto toga, on je od rane dobi pokazivao interes za
kazaliste i to postaje njegova najveca ljubav. Nakon zavrsetka studiranja u Parizu, Moliere se
prikljucije putujucoj kazalisnoj grupi. Tamo igra ali i pise mnoge komedije. Poslije mnogo
putovanja po Francuskoj i Evropi Moliere se konacno naselio u Parizu i osnovao vlastitu
kazalisnu grupu. Njegove komedije su brzo postale vrlo popularne.
Iako je bio uspjesan glumac i dramaticar, karijera mu je bila ispunjena brojnim napadima na
njegov rad. Unatoc tome, Molierov rad je ostavio vazan doprinos francuskoj i svjetskoj
knjizevnosti i kazalistu. Najpoznatiji je po svojim komedijama koje su kritizirale drustvene i
moralne probleme francuskog drustva tog doba i jedna od njegovih najpoznatijih komedija
Tartufe bila je zabranjena zbog navodnog ismijavanja religije.
Dok u Tvrdici Moliere kritizira pohlepu i sebičnost ljudi, te ukazuje na važnost ljubavi.
Tvrdica je satiricna drama cija se radnja odvija u Parizu a napisana je u 17. stoljecu.
Glavni lik je tvrdica Harpagon, osoba koja voli samo novac a sve ostalo smatra nevaznim.
”Novac je moja jedina ljubav” , “Novac je moj zivot” i “Samo novac moze rijesiti sve moje
probleme” su neke od njegovih izjava koje nam pokazuju koliko je on zapravo zaljubljen
u novac. Ta pohlepa i ljubav prema novcu moze se smatrati kao glavna tema
djela.”Radije bih da su mi umrla djeca vec da su mi trosili novac” je recenica kojom
zakljucujemo da mu je novac vazniji i od rodjene djece, Elize i Kleanta, koji mu sluze
samo kao izvor novca pa ne obraca paznju na njihove osjecaje i potrebe. Njegova
pohlepa utjece i na ostale likove u drami. Najvise utjece na ljubav izmedju njegove
kcerke Elize i Valera, ljubaznog mladica koji je i pored svega opet bio dobar i pristojan
prema Elizinom ocu, zbog toga jer zeli da Elizu uda za bogatog gospodina Anselma. Isto
tako zeli da ozeni ljubav svoga sina, mladu Valerovu sestru Marijanu, zato jer je
siromasna i ne bi mu stvarala velike troskove jer cititram “Marijana nikada ne trosi
mnogo novca. Uvijek se pobrine da sve bude u redu, a da pritom ne baci novac kroz
prozor.” Iako je previse star za nju, Harpagon sprema vjencanje, ali saznaje da je njegov
sin zaljubljen u istu djevojku i ne namjerava da se povuce, vec se odrice svog vlastitog
djeteta samo kako bi zadovoljio svoje interese "Ja ne želim više imati sina. Želim biti
sretan i uživati u svom novcu, bez da se brinem o svojoj djeci." Ova izjava pokazuje da je
Harpagon spreman odbaciti vlastitog sina i zanemariti svoje roditeljske obaveze kako bi
zadovoljio svoju opsesiju novcem.. "Gospodin Harpagon ima skriveno blago. Vjerujte mi,
vidio sam ga svojim očima. To je ogromna količina zlata, srebra i dragulja. Sve je sakrio u
svom vrtu, a ja znam gdje se nalazi."rece La Fles, Harpaganov sluga, koji je saznao da se
u basti nalazi skriveno blago i o tome obavjestava Kleanta, koji ga i uzima. Harpagon
2. ludi zbog toga i za kradju optuzuje Valera koji priznaje krivicu misleci da je blago
zapravo Eliza. "Da, to je moje blago. Eliza je moje blago. Želim je oženiti i provesti
ostatak svog života s njom." Ubrzo se prikljucuje i Anselm koji saznaje da se Eliza ne zeli
udati za njega, a on na to kaze samo da ne zeli nikoga tjerati na nesta sto ne zeli. Valer u
svoju odbranu govori da je sin plemica, a Anselma ovo priznanje iznenadjuje i govori da
to nije moguce jer zna da je taj plemic poginuo sa porodicom u brodolomu. Valer ga
ubjedjuje da je prezivio zahvaljujuci kapetanu koji ga je odgojio. Anselm tada priznaje da
je on zapravo taj plemic i da je promejnio ime kako bi zaboravio na proslost, te da je on
Valerov i Marijanin otac. Kleant kasnije priznaje da zna gdje je ukradeni novac i da ce mu
ga vratiti ukoliko odobri njegov brak sa Marijanom. Harpagon pristaje i dok ostali odlaze
zajedno sretni, tvrdica ostaje sam sa svojim novcem. "Sjedim na hrpi blaga, ali sam sam.
Zar je to život? Zar je to smisao života? Ne mogu ga podijeliti ni sa kim. Zar je to bila
vrijedna žrtva?" Harpagon izgovara ovu rečenicu nakon što shvati da mu je novac uništio
odnose s ljudima koji su mu nekad bili važni. Ovaj citat pokazuje da Harpagon na kraju
osjeća prazninu jer mu je novac važniji od ljudi i njihovih osjećaja. “Koliko god da si
bogat, nijedan novac ne može kupiti sreću." kaže Anselm dok pokušava objasniti
Harpagonu da je ljubav i sreća važnija od novca. Pa iz toga mozemo izvuci i glavnu
pouku a to je da novac ne cini srecu. Iako nam novac moze pruziti materijalne stvari koje
zelimo, on nam ne moze donijeti trajnu srecu. Nju mozemo pronaci u ljubavi kao likovi
ove drame.
