Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda vi - povratak jedija

GIGA JAMES KAHN
James Kahn
ZVJEZDANI RATOVI
POVRATAK JEDIJA
Naslov izvornika: STAR WARS – RETURN OF THE JEDI

GIGA JAMES KAHN
http://www.balkandownload.org 2
JAMES KAHN
SCREENPLAY BY LAWRENCE KASDAN
AND GEORGE LUCAS
STORY BY GEORGE LUCAS

GIGA JAMES KAHN
Jednom davno, davno,
u galaksiji dalekoj, dalekoj …

GIGA JAMES KAHN
Prolog
Najdublja dubina svemira. Postoje duljina, širina i visina; a onda su se sve te
dimenzije izvile u sebe same, u zakrivljenu crninu mjerljivu samo žmirkanjem zvijezda što
propadaju kroz bezdan i gube se u beskraju. U najdubljim dubinama.
Te zvijezde obilježavaju trenutke svemira. U njemu nalazimo ostarjelo naran asto
ugljevlje, modre patuljke, dvostruke žute divove. U njemu nalazimo kolapsiraju e neu-tronske
zvijezde i srdite supernove što frk u u ledenu prazninu. A u njemu su i zvijezde koje se
ra aju, koje dišu, pulsiraju i umiru. A u njemu je i Zvijezda Smrti.
Na paperjastom rubu galaksije, Zvijezda je Smrti lebdjela u stacionarnoj putanji nad
zelenim mjesecom Endorom - mjesecom iji je mati ni planet davno poginuo u neznanoj
kataklizmi i nestao u predjelima nepoznatim. Zvijezda je Smrti Imperijeva oklopljena bojna
stanica, skoro dvaput ve a od svoje prethodnice, koju su pobunjeni ke sile uništile prije toliko
godina - skoro dvaput ve a, no više nego dvaput ja a. Pa ipak je ona bila tek napol dovršena.
Ta polovica mra ne eli ne kugle, visjela je nad zelenim svijetom Endora, a pipci
nedovršenog nadgra a izvijali su se prema njezinoj živoj družici poput grabežljivih nogu
smrtonosnog pauka.
Toj je orijaškoj svemirskoj postaji brzinom krstarenja prilazio imperijalni zvjezdani
razara . Bio je masivan - u njemu je bio itav grad - no ipak se gibao s gracioznom
promišljenoš u, poput kakvog velikog morskog zmaja. Pratio ga je tucet dvomotornih ionskih
lovaca - crnih kukcolikih bojnih leta a što su jurili amo-tamo po perimetru ratnoga broda:
izvi aju i, sondiraju i, pristaju i, pregrupira-ju i se.
Najednom se otvorilo glavno brodsko grotlo. Uslijedio je kratak bljesak paljenja
motora, kad je iz mraka unutrašnjosti u mrak svemira izronio imperijalni amac za prekr-
cavanje. I pojurio prema napol dovršenoj Zvijezdi Smrti s nekakvom tihom promišljenoš u.
U njegovoj su pilotskoj kabini kapetan i kopilot itali zadnje brojeve, nadzirali sletne
funkcije. Bio je to slijed što su ga obojica izvela tisu u puta, no ipak se u zraku osje ala
neuobi ajena napetost. Kapetan je okrenuo klopku odašilja a i progovorio u mikrofon.
»Zapovjedna postajo, ovdje ST321. Pristupna šifra plavo. Po injemo s prilaženjem.
Dezaktivirajte sigurnosni štit.«
Iz prijamnika se izlilo kr anje. A onda se za uo glas kontrole leta:
»Sigurnosni deflektorski štit dezaktivirat emo kad dobijemo potvrdu poslane šifre.
ekajte gdje jeste...«
Pilotsku je kabinu još jednom ispunila tišina. Kapetan se amca ugrizao za unutrašnju
stranu obraza, nervozno se nasmiješio kopilotu i promrmljao:
»Požurite ako možete, molim — nemojte da potraje predugo. Njemu se ne eka...«
Suzdržali su se da pogledaju u putni ki odjeljak amca, u kojem su sad zbog slijetanja
bila pogašena svjetla. Mehani ko disanje, koje se nije moglo pobrkati ni sa im na svijetu, a
koje je dopiralo iz sjena kabine, ispunjavalo je kabinu užasnom nestrpljivoš u.
U komandnoj dvorani Zvijezde Smrti ispod njih, operater se gibao uz niz plo a i
nadzirao sav svemirski promet u tom podru ju, odobravao putanje, dodjeljivao odre ena
podru ja odre enim vozilima. Operater zadužen za štit, najednom je uspani eno pogledao
svoj monitor. Na njemu su bili prikazani sama bojna stanica, mjesec Endor, kao i mreža
energije - deflektorski štit - koja je zra ila iz zelenog mjeseca i obuhva ala Zvijezdu Smrti.
Tek se sada sigurnosna mreža po ela razdvajati, povla iti se da stvori isti kanal — kanal
kroz koji je plovila to ka imperijalnoga amca, ni im neometana, prema masivnoj svemirskoj
postaji.
Operater štita hitro je dozvao svog kontrolnog asnika do svog ekrana, jer nije znao
dalje.

GIGA JAMES KAHN
»Što je to?« upitao je asnik.
»To je amac s prioritetom klase jedan.« Pokušao je strah u svome glasu nadomjestiti
nevjericom.
asnik se u ekran zagledao samo na trenutak, pa shvatio tko je u amcu i promrmljao
sebi u bradu:
»Vader!«
Prošao je kroz prozor vidikovca, odakle se amac ve vidio kako izvodi završni
manevar prilaženja, pa krenuo prema pristanišnom gatu. Pritom se okrenuo kontroloru.
»Izvijestite zapovjednika da je stigao amac gospodara Vadera.«
amac je ležao mirno, patuljast prema kavernoznim prostranstvima golemoga
pristanišnoga doka. Stotine su vojnika stajale postrojene, sa svih strana baze am eve rampe.
Bili su to imperijalni jurišnici, asnici u sivim odorama i elitna, crveno odjevena imperijalna
garda. Kad je ušao Moff Jerjerrod svi su smjesta stali u pozor.
Jerjerrod - taj visoki, tanki i arogantni muškarac - bio je zapovjednik Zvijezde Smrti.
Bez žurbe je prošao kroz redove vojnika, sve do amca. U Jerjerrodu nije bilo žurbe, jer je
žurba predmnijevala želju da se bude negdje drugdje, a on je bio ovjek koji je sasvim jasno
uvijek bio baš ondje gdje je želio biti. Veliki ljudi nikad ne žure (volio je govoriti); veliki ljudi
tjeraju druge da požure.
Pa ipak Jerjerrod nije bio imun na astoljublje; a posjet ovjeka kao što je taj veliki
Mra ni Gospodar ne smije se shvatiti previše olako. I stoga je stajao kraj izlaza amca, i
ekao - s poštovanjem, ali ne i u žurbi.
Najednom se izlazni kapak amca otvorio, zbog ega su se postrojeni vojnici uko ili u
još napetiji pozor. Iz otvora je isprva sijala samo tama; potom su se za uli koraci; pa
karakteristi no elektri no disanje, kao da diše stroj; a onda je naposljetku iz ništavila izronio
Darth Vader, gospodar Sitha.
Vader je zakora ao niz rampu i pogledom preletio okupljene ljude. Stigao je do
Jerjerroda i stao. Zapovjednik mu se poklonio iz šije, pa se nasmiješio.
»Gospodaru Vaderu, ovo je neo ekivano zadovoljstvo. Po astili ste nas svojim
dolaskom.«
»Prijaznosti možemo i presko iti, zapovjedni e.« Vaderove su rije i odjekivale kao da
dolaze s dna bunara. »Imperator brine zbog sporog napredovanja. Ja sam ovdje da uskladim
vremenski plan.«
Jerjerrod je problijedio. Bile su to novosti kojima se nije nadao.
»Uvjeravam vas, gospodaru Vaderu, da moji ljudi rade najbrže što mogu.«
»Možda bih ih mogao i potaknuti da ubrzaju na na in o kojem još nisi razmišljao«,
zagun tao je Vader. A on ima na ina, naravno; to se znalo. Na ina, i to mnogo.
Jerjerrod se potrudio da mu glas ostane miran, iako mu se, duboko iz utrobe, u grlo
po eo uspinjati duh žurbe.
»To ne e biti potrebno, gospodaru. Jer velim vam, nema nikakve dvojbe da e ova
postaja biti operativna to no u skladu s planom.«
»Imperator na žalost ne dijeli tvoju optimisti ku procjenu prilika.«
»Bojim se da on traži nemogu e«, izrazio je zapovjednik svoje mnijenje.
»To objasni njemu kada stigne.« Vaderovo je lice ostalo nevidljivo iza mrtva ke crne
maske koja ga je skrivala. Zloba je, me utim, u elektroni ki modificiranu glasu bila sasvim
jasna.
Jerjerrod je problijedio još ja e.
»Imperator dolazi ovamo?«
»Da, zapovjedni e. I bit e jako nezadovoljan ako, kad stigne, još budete kasnili prema
planu.« Govorio je glasno, da svoju prijetnju proširi na sve koji to uju.

GIGA JAMES KAHN
»Trudit emo se dvostruko, gospodaru Vaderu.« A tako je i mislio. Jer, zar ponekad ne
žure ak i veliki ljudi, u doba velike nužde?
Vader je ponovno spustio glas.
»I ja se nadam da je tako, zapovjedni e, i to za tvoje dobro. Imperator ne e trpjeti
daljnje odlaganje kona nog uništenja odmetni ke pobune. A sad imamo i tajne vijesti« - u tu
je tajnu pojedinost uputio samo Jerjerrod - »Pobunjeni ka je flota ujedinila sve svoje snage u
jednu jedinu gigantsku armadu. I sad je prilika da ih smoždimo, bez milosti, jednim jedinim
udarcem.«
inilo se da se Vaderovo disanje ubrzalo samo na najkra i trenutak, a onda se vratilo
u odmjereni ritam, kao zapuh šupljega vjetra.

GIGA JAMES KAHN
Oko kolibice od nepe ene opeke pješ ana je oluja zavijala kao zvijer u agoniji, koja ne
želi umrijeti. Unutra su zvukovi bili prigušeni.
U tom je zaklonu bilo hladnije, prigušenije, tamnije. Dok je vani urlala zvijer, na tome
mjestu nijansa i sjena radila je zakukuljena prilika.
Preplanule ruke s tajanstvenim priborom pružale su se iz rukava ogrta a sli noga
kaftanu. Prilika je ala na podu i radila. Pred njom je ležala tanjurasta sprava neobi ne
konstrukcije, iz koje su se s jedne strane pružale žice, a u ravnu su joj površinu bili ugravirani
simboli. Povezao je oži eni kraj s cjevolikim,« glatkim drškom, provu enim kroz utika od
nekakve naizgled organske materije, a koji je bio pri vrš en drugim alatom. Dao je znak sjeni
u kutu; sjena je krenula prema njemu.
Opskurni se lik oprezno dovezao do prilike u ogrta u.
»Vrrrr-dit duiit?« upitala je bojažljivo, kad je prišla, jedinica R2 zastavši tek na
tridesetak centimetara od zakukuljenog ovjeka s udnom spravom.
Zakukuljeni je dao znak droidu da pri e još bliže. Artoo Detoo je prešao i preko te
zadnje dionice, žmirkaju i o ima; a ruke su mu se podigle prema kupolastoj glavici.
* * *
Sitni je pijesak žestoko puhao preko dina Tatooine. inilo se da vjetar nadire
odjednom sa svih strana, mjestimice tajfune i, vitlaju i pijavice ovdje i nepomi no lebde i
ondje, bez plana i smisla.
Preko pustinjske je zaravni vijugala cesta. Njezina se narav stalno mijenjala, jer bi je
na trenutak zameli zapuši okernoga pijeska, a ve je sljede eg omeli, ili bi se pak iskrivila u
vru ini svjetlucavog zraka iznad nje. Bila je to cesta više efemerna nego plovna; pa ipak je to
bila cesta kojom je trebalo po i. Jer se samo njome moglo sti i do dvorca Jabbe zvanog Guza.
Jabba je bio najopakiji gangster u galaksiji. On je imao prste u švercanju, trgovini
robljem, ubojstvima; njegovi su se poslušnici raštrkali diljem zvijezda. On je zvjerske ideje i
skupljao i izmišljao, a njegov je dvorac bio brlog neusporedive dekadencije. Netko je rekao da
je Jabba svoju rezidenciju smjestio na Tatooine zato što je samo na tom suhom talioni kom
loncu od planeta bilo nade da mu duša ne e sasvim istrunuti - jer je ovdje prije e sunce moglo
ispe i njegovo raspoloženje do kužnog rasola.
No bilo kako bilo, bio je to dvorac za koji su ule tek malobrojne dobre duše, a još ih
je bilo manje koje su mu se i približile. Bio je to dvorac zla, gdje su ak i najhrabriji osje ali
kako im snage venu pod opakim pogledom na Jabbinu iskvarenost.
»Puut-uEEt biDUU gang uble DIIp!« izgovorio je Ar-too Detoo.
»Naravno da se brinem«, Ijutito je odgovorio See-Threepio. »A morao bi se i ti. Siroti
se Lando Calrissian nikad nije vratio odonuda. Možeš li i zamisliti što su mu napravili?«
Artoo je krotko zazviždukao.
Zlatni je droid uko eno kora ao preko pokretnog pješ anog brijega, pa naglo zastao,
jer se najednom u blizini uzdigao mra ni Jabbin dvorac. Artoo Detoo se skoro zabio u nj, i
najednom otklizio na rub ceste.
»Pazi kud gaziš, Artoo.« See-Threepio je nastavio kora ati, ali sad sporije, dok se
njegov mali prijatelj kotrljao kraj njega. »Zašto tu poruku nije mogao prenijeti Chew-bacca?
Ne, kad god je rije o nekoj nemogu oj misiji, ona uvijek zapadne baš nas. Koga briga za
droide. Ponekad se pitam što nam je to uop e trebalo u životu.«
I tako je on žva ao i žva ao, preko opustošene zadnje dionice puta, sve dok napokon
nisu stigli do vrtnih vrata dvorca. Bila su to masivna željezna vrata, tako visoka da im

GIGA JAMES KAHN
Threepio nije ni vidio vrh - vrata kao dio niza kamenih i željeznih zidova, što su tvorili
nekoliko gigantskih valjkastih tornjeva za koje se inilo da se dižu iz brda nabijenoga pijeska.
Dva su droida ustrašeno zavirila iza zloslutnih vrata, traže i trag života, ili
dobrodošlice, ili bilo kakvog signalnog ure aja kojim bi obznanili svoju nazo nost. Kad nisu
ugledali ništa iz tih kategorija, See-Threepio je skupio odlu nost (zahvaljuju i funkciji koja je
u nj bila uprogramirana još davno), tiho kucnuo tri puta po debelim metalnim vratima, pa se
hitro okrenuo i javio Artoou:
ini se da ih nema u blizini. Daj da se vratimo i sve ispri amo gospodaru Lukeu.«
Najednom se u sredini vrata otvorio mali kapak. Iz otvora je isko ila vižljasta
mehani ka ruka, a s nje je u dva droida bez stida buljilo ugra eno veliko elektroni ko oko.
Onda je oko progovorilo.
»Tii uta hhat jadd!«
Threepio je ostao stajati uspravno, iako su mu krugovi malo zadrhtali. Okrenuo se
prema oku, pokazao na Ar-tooa, pa onda na sebe.
»Artoo Detuvha bo Siitrepioša ey tuuta odd mi ka Jabba zvani Cuza.«
Oko je hitro pogledalo sad jednog sad drugog robota, a onda se vratilo kroz prozor i
uz tresak zatvorilo kapak.
»Buu-dEep gaNUUng«, prošaptao je Artoo zabrinuto.
Threepio je kimnuo glavom.
»Ne mislim da e nas pustiti unutra, Artoo. Bolje da idemo.« Okrenuo se da ode, a
Artoo je pijuknuo neodlu an etveroton.
U tom je trenutku niknula užasna meljava i škripa, i masivna su se željezna vrata
po ela polako dizati. Dva su droida najprije skepti no pogledala jedan drugog, a onda zajedno
u crnu šupljinu što je zijala pred njima. I tako su ekali, boje i se u i, boje i se povu i.
A iz sjena je na njih zavrištao udan glas oka:
»Nudd aa!«
Artoo je zapijukao i zakotrljao se naprijed u mrak. Threepio je oklijevao, a onda se
prenuo i pojurio za svojim zdepastim suputnikom.
»Artoo, daj me ekaj!« Zastali su zajedno u prolazu što je zijevao na njih, a Threepio
se okomio na Artooa: »Još eš se izgubiti.«
Velika su se vrata za njima uz tresak zatvorila, i silni je prasak odjeknuo kroz mra nu
kavernu. Dva su prestrašena robota na trenutak ostala stajati tako bez ijednog pokreta; a onda
su zastajkuju i krenuli naprijed.
Smjesta su im se pridružila tri velika gamorejska stražara - snažni svinjoliki grubijani
ija je rasna mržnja prema robotima bila dobro poznata. uvari su poveli dva droida mra nim
hodnikom ne kimnuvši pritom niti glavom. Kad su stigli do prvog poluosvijetljenog
predsoblja, jedan je od njih promrmljao naredbu. Artoo je uputio Threepiju nervozan i upitan
pijuk.
»To ti ne moraš znati«, odgovorio je zabrinuto zlatni droid. »Samo prenesi poruku
gospodaru Lukeu i brzo nas izvuci odavde.«
Prije nego što su i mogli napraviti još jedan korak, iz mraka je postranoga hodnika
iznikao ljudski lik: bio je to Bib Fortuna, nimalo elegantan majordom Jabbina degeneriranoga
dvorca. Bila je to visoka, humanoidna prilika s o ima koje su vidjele samo ono što trebaju
vidjeti, i u halji koja je pokrivala sve. Iz potiljka su mu virila dva debela dodatka, nalik na
ticala, koja su u raznim zgodama vršila hvatala ke, osjetilne i kognitivne funkcije - a koja je
nosio ili preba ena preko ramena zbog dekorativnoga dojma, ili, kad bi mu radi održavanja
ravnoteže, visjela okomito niz le a kao dva repa.
Tanušno se nasmiješio i stao ispred dva robota.
»Die vanna vanga.«

GIGA JAMES KAHN
Threepio mu je odgovorio službenim tonom.
»Die vanna vanga. Nosimo poruku tvom gospodaru, Jabbi zvanom Guza.« Artoo je
propijukao postskript, našto je Threepio kimnuo glavom i dodao: »I dar.« Promislio je o tome
na trenutak, dobio za jednog droida najzbunjeniji mogu i izraz, pa glasno šapnuo Artoou:
»Dar, kakav dar?«
Bib je emfati no zavrtio glavom.
»Nii Jabba no badda. Mi e su gudie.« I nato je pružio ruku prema Artoou.
Mali se droid krotko povukao, ali je njegov prosvjed bio dug.
»bDuuu EE NGrurrr Op dbuuDIIop!«
»Artoo, onda mu ga daj!« ustrajao je Threepio. Ponekad taj Artoo zna biti tako
binaran.
U tom se trenutku, me utim, Artoo baš zatvrdoglavio, pa po eo pijukati i trubiti na
Fortunu i Threepija kao da su im obojici izbrisani programi.
Napokon je Threepio kimnuo glavom, iako bi se teško moglo re i da je zadovoljan
Artooovim odgovorom. Nasmiješio se Bibu kao da se ispri ava.
»Veli da smo dobili zapovijed da to predamo samo Jabbi osobno.« Bib je na trenutak
razmotrio taj problem, a Threepio je nastavio objašnjavati: »Strašno mi je žao. On je nažalost
u takvim stvarima jako tvrdoglav.« Uspio je u glas ubaciti prijekoran ton, no koji je ipak
odavao simpatije, pa nakrivio glavu prema svom malom prijatelju.
Bib im je dao znak da po u za njim.
»Nudd aa.« Vratio se natrag u tamu, a droidi su pošli tik iza njega, dok su se tri
gamorejska uvara vukla na kraju.
Kad se See-Threepio spustio u trbuh sjene, tiho je promrmljao nijemoj jedinici R2:
»Artoo, imam nekakav ružan predosje aj.«
* * *
See-Threepio i Artoo Detoo stajali su na ulazu prijestolne dvorane i gledali unutra.
»Sad smo gotovi«, zacvilio je Threepio, i po tisu iti put požalio što ne može zatvoriti
i.
Dvorana je bila ispunjena, od špiljskoga zida do špiljskoga zida, živahnim ološem
svemira. Groteskni stvorovi iz najnižih zvjezdanih sustava, pijani od namirisanog žestokog
pi a i vlastitih smradnih isparavanja. Gamorejci, iskrivljeni ljudi, džave - svi se oni kaljužaju
u niskim nasladama, ili razuzdano uspore uju gnusne podvige. A ispred itave dvorane,
zavaljen na podiju s kojega puca pogled na sav taj razvrat, sjedi Jabba zvani Guza.
Glava mu je tri puta ve a od ljudske, a možda i etiri. O i su mu žute, gmazovske — a
i koža mu je nekakva zmijska, samo što je premazana tankim slojem masti. Jabba nema vrata,
nego samo niz podbradaka koji se na kraju šire u silnu nabreklu trbušinu, našopanu do
prsnu a kri-šom pojedenim zalogajima. Kržljave, skoro beskorisne ruke ni u mu iz gornjeg
dijela torza, a ljepljivi su mu prsti lijeve ruke tromo ovijeni oko kamiša vodene lule. Na glavi
nema kose — sva je otpala nakon itavog niza bolesti. A nema ni nogu - trup mu se naprosto
suzuje u dugi, debeljuškasti zmijski rep koji se proteže platformom kao cijev od kvasnoga
tijesta. Usta bez usana su mu široka, skoro od uha do uha, i iz njih mu stalno cure sline.
Sasvim je i potpuno gnusan.
Prikovana za nj, lancem za vrat, sjedi prelijepa plesa ica, pripadnica Fortunine vrste, s
dva suha, lijepo oblikovana ticala što joj vire iz glave, i sugestivno vise niz gola, miši ava
le a. Ime joj je Oola. Izgleda izgubljeno, i sjedi najdalje koliko joj to dopušta lanac, na
drugom kraju podija.
A kraj Jabbina trbuha sjedi mali majmunoliki gmizavac zvani Skaredni Mrvica, koji

GIGA JAMES KAHN
hvata svu hranu i slinu što se prosipa iz Jabbinih ruku i usta i sve to ždere i hripavo se cereka
da se ovjeku bljuje.
Kad je Bib Fortuna krenuo prema podiju, snopovi svjetla što su padali odozgo
djelomice su osvjetljavali pijane dvorane. Dvorana je bila sastavljena od beskona nog niza
niša u niši, tako da se mnoštvo toga što se vidjelo, vidjelo samo kao sjena i pokret. Kad je
Fortuna stigao do prijestolja, diskretno se nagnuo i prošaptao nešto u uho zabalje-nog
monarha. Jabbine su se o i skupile u proreze... a onda je s lu kim smijehom dao znak da
mu dovedu dva užasnuta droida.
»Bo sada«, zahripao je Jabba, a onda ga je uhvatio napad kašlja. Iako je razumio
nekoliko jezika, bilo je pitanje asti da govori džabanski. Za njega ujedno i jedino takvo
pitanje asti.
Klimavi su roboti pohitali prema podiju i stali pred odvratnog vladara, iako je on silno
vrije ao njihove najdublje programirane osje aje.
»Poruka, Artoo, poruka«, podsjetio ga je Threepio.
Artoo je jednom zviznuo, i iz kupolaste je glave izletjela zraka svjetla i stvorila
hologram Lukea Skywalkera koji je stajao pred njima na podu. Brzo je ta slika izrasla više od
tri metra u visinu, sve dok se nad skupljenom gomilom nije izdigao mladi ratnik Jedija. itava
je prostorija najednom utihnula, jer su svi osjetili Lukeovu gigantsku prisutnost.
»Pozdrav tebi, o Uzvišeni«, rekao je hologram Jabbi. »Dopusti mi da se predstavim. Ja
sam Luke Skywalker, vitez Jedija i prijatelj kapetana Sola. I tražim prijam kod Tvoje
Veli ine, da pregovaramo o njegovu životu.« Na to je itava dvorana prasnula u smijeh, koji
je Jabba smjesta presjekao zamahom ruke. Luke nije zastao nadugo. »Ja znam da si ti mo ni i
silni Jabba, i da je tvoj bijes na Sola podjednako silan. Ali sam siguran da možemo do i do
sporazuma koji bi bio obostrano koristan. A kao znak svoje dobre volje, šaljem ti i dar - ta dva
droida.«
Threepio je posko io kao da ga je nešto ubolo.
»Kako! Sto je to rekao?«
Luke je nastavio.
»... Obojica su jako marljivi, i vjerno e ti služiti.« I nato je hologram nestao.
Threepio je beznadno zavrtio glavom.
»O ne, to ne može biti. Artoo, sigurno si pustio krivu poruku.«
Jabba se smijao i slinio.
Onda je Bib progovorio džabanskim.
»Radije pregovara nego se bori? Onda on i nije Jedi.«
Jabba je kimnuo glavom u znak slaganja. I dalje se široko smješkaju i, zahripao je na
Threepija.
»Ne e biti nikakvog poga anja. Nije mi ni na kraj pameti da se odreknem svog
najdražeg ukrasa.« Uz odvratno smijuljenje pogledao je prema sumra no osvijetljenoj niši
kraj prijestolja; ondje je, obješen o zid, ležao pougljenjeni lik Hana Sola. Iz hladnog su mu
tvrdog bloka virili lice i ruke, kao da kip izlazi iz kamenoga mora.
***
Artoo i Threepio stupali su u o ajnom stanju duha kroz memljivi prolaz, a gamorejski
ih je stražar stalno gonio. Uz oba su zida tekle elije kazamata. Neopisivi krikovi patnje i bola
koji su izlijetali iz njih dok su droidi prolazili, odjekivali su od kamenih zidova i zatim dolje,
u beskrajnim katakombama. Povremeno bi se izme u rešetaka na vratima pružila ruka ili
pandža ili krak, da dohvate nesretne robote.
Artoo je tužno pijukao. Threepio je samo vrtio glavom.

GIGA JAMES KAHN
»Kako je to gospodaru Lukeu i moglo pasti na um? Jesam li mu nešto u inio? On
nikad nije izrazio nikakvo zadovoljstvo mojim radom.«
Došli su do vrata na kraju hodnika. Otvorila su se automatski, i gamorejac ih je gurnuo
naprijed. Unutra su im uši napali zaglušuju i strojni zvukovi — škripa kota a, udarci klipnih
glava, vodeni eki i, brujanje motora - i stalno promjenjiva izmaglica pare, upravo vidljivo
kratka. Bila je to ili kotlovnica ili programirani pakao.
Elektroni ki krik bola, nalik zvuku rasklimanoga mjenja a, skrenuo im je zanimanje
na kut sobe. Iz sve je te magle izišla EV-9D9, tanki ovjekoliki robot s nekim uznemiruju e
ljudskim apetitima. U tami iza Devetdedevetke, hreepio je vidio kako na stolu za rastezanje
nekom droidu otkidaju noge, dok su drugom droidu, obješenom naglavce, na noge stavljali
crveno usijano željezo; baš je on ispustio elektroni ki vrisak što ga je Threepio bio uo prije
nekoliko trenutaka, kad su se nesretniku rastalili sen-zorski krugovi u metalnoj koži. Threepio
se sav stresao od tog zvuka, a vlastiti su mu krugovi su utno zapucketali stati kim
elektricitetom.
Devetdedevetka je stupila pred Threepija, pa širokom gestom podigla ruke nalik na
štipaljke.
»Novi primjerci«, rekla je s velikim zadovoljstvom u glasu. »Ja sam Eva
Devetdedevetka, šefica odjela za kiborge. Ti si, ako se ne varam, protokolarni droid?«
»Ja sam See-Threepio, ljudsko-kiborški...«
»Bit e dosta i da ili ne«, rekla je Devetdedevetka ledeno.
»Mislim, da«, odgovorio je Threepio. S tim e robotom biti gnjavaže, toliko je bilo
ito - on je jedan od onih robota koji stalno moraju dokazivati da su ve i roboti od tebe.
»Koliko jezika govoriš?« nastavila je Devetdedevetka.
Pa mislim, tu igru ne znaš samo ti, pomislio je Threepio. Uklju io je svoju
najuzvišeniju, službenu uvodnu vrpcu.
»Ja te no govorim preko šest milijuna oblika komunikacije, i mogu...«
»Sjajno!« prekinula ga je Devetdedevetka veselo. »Bez prevodioca smo sve otkako se
gospodar naljutio zbog ne eg što je rekao naš zadnji protokolarni droid, pa ga dezintegrirao.«
»Dezintegrirao!« zajauknuo je Threepio. I sad ga je ostavio i zadnji privid
protokolarnosti.
Devetdedevetka se obratila dvojici svinjskih stražara koji su se najednom pojavili.
»Ovaj e biti sasvim koristan. Stavite mu maticu za ograni avanje, pa ga vratite gore u
glavnu prijamnu dvoranu.«
Stražar je zamumljao pa grubo gurnuo Threepija prema vratima.
»Artoo, ne ostavljaj me!« uzviknuo je Threepio, ali ga je stražar dograbio i odvukao; i
nije ga više bilo.
Kad su Threepija maknuli, Artoo je ispustio dug, tuguju i krik. A onda se okrenuo
Devetdedevetki i zapijukao od zgražanja, i to nadugo i naširoko.
Devetdedevetka se samo nasmijala.
»Ti se, maleni, puno pušeš, ali eš se uskoro nau iti poštovanju. Baš eš mi dobro do i
na gospodarevoj Jedrenjaci. U zadnje nam je vrijeme nestalo nekoliko astrodroida -
najvjerojatnije su ih ukrali radi doknadnih dijelova. Mislim da eš taman pristajati.«
Droid na stolu za rastezanje ispustio je visokofrekventni jauk, a onda kratko zaiskrio i
utihnuo.
Jabbin se dvor vrtložio u zlo udnom ushitu. Oola, onaj lijepi stvor prikovan za Jabbu,
plesala je posred poda, a pripita su joj udovišta klicala i bezobrazno dobacivala. Threepio je
oprezno lebdio kraj naslona prijestolja, pokušavaju i biti što nevidrjiviji. Povremeno bi morao
sagnuti glavu da izbjegne plod što je letio prema njemu, ili bi se maknuo pred zakotrljanim
tijelom. Ve inom je uglavnom pokušavao biti što nenametljiviji. A što je drugo protokolarni

GIGA JAMES KAHN
droid i mogao initi, na mjestu s tako malo protokola?
Jabba se cerekao kroz dim svoje nargile i davao znakove stvorenju Ooli da do e i
sjedne kraj njega. Ona je smjesta prekinula ples, a u oku joj je bio izraz straha, pa odmahnula
glavom. O ito je od takvih poziva ve doživjela dovoljno zla.
Jabba se razljutio. Pokazao je neopozivo na mjesto pokraj sebe na podiju.
»Da eita!« progun ao je.
Oola je još silnije zatresla glavom, a lice joj se pretvorilo u užasnutu masku.
»Na uba negatorije. Na! Na! Natuuta...«
Jabba je posivio od bijesa. Ljutito je dao znak Ooli.
»Bocka!«
Jabba je otpustio Oolin lanac i pritisnuo dugme. Prije nego što je mogla pobje i,
mrežasti kapak na podu se otvorio, i ona se strovalila u rupu ispod njega. Kapak se potom u
trenutku ponovno zatvorio. Uslijedio je trenutak tišine, a iza toga tiho brujanje, pa užasnuti
krik iza kojeg je ponovno zavladala tišina.
Jabba je prasnuo u smijeh i smijao se tako dok se nije sav zaslinio. Desetak je lumpa a
požurilo da zirne kroz rešetku, da pogleda preminu e zamamne plesa ice.
Threepio se skupio još više u sebe i pogledom potražio podršku od karbonitnog lika
Hana Sola, koji je visio obješen u bareljefu. Ovaj stvarno ne mari za protokol, pomislio je
Threepio žalobno.
Ali se onda ban enje prekinulo zbog neprirodne tišine što se najednom spustila na
dvoranu. Threepio je podigao pogled i ugledao Biba Fortunu kako se probija kroz mnoštvo, u
pratnji dva gamorejska uvara, a za njima je išao lovac na glave, divljeg izgleda i pod
kacigom i plaštem, te na uzici vodio svoj nagradni ulov: Vukija Chewbaccu.
Threepio je samo ošamu eno zinuo.
»O, ne! Chewbacca!« Budu nost mu se doista inila vrlo sumornom.
Bib je promrmljao nekoliko rije i Jabbi u uho, pa pokazao na lovca na glave i njegova
zarobljenika. Jabba ga je poslušao sa zanimanjem. Lovac na glave je bio humanoid, sitan i
opak: preko kožnog kaputi a bio mu je preba en pojas s mecima, a prorezi za o i na kacigi-
maski stvarali su dojam da prozire kroza stvari. Duboko se naklonio, pa progovorio te nim
abeškim.
»Pozdrav tebi, o Veli anstveni. Ja sam bušš.« Bio je to nekakav metalni jezik, dobro
prilago en razrije enoj atmosferi rodnoga planeta s kojeg je potekla ta nomadska vrsta.
Jabba je odgovorio na istom jeziku, iako je njegov abe-ški bio pomalo uko en i spor.
»Napokon mi je netko doveo silnoga Chewbaccu...« Htio je nastaviti, ali je onda
po eo zamuckivati, uzalud traže i rije . A onda se, uz gromoglasan smijeh, okrenuo
Threepiju. »Gdje je moj pri odroid?« prasnuo je u smijeh, pa dao Threepiju znak da pri e
bliže. Uljudni je to robot nakon malo oklijevanja i u inio.
Jabba mu je zapovjedio raspoloženo:
»Pozdravi našeg prijatelja pla enika i pitaj ga koliko traži za Vukija.«
Threepio je preveo tu poruku lovcu na glave. Bušš ga je pažljivo saslušao, istodobno
prou avaju i pogledom divlje stvorove po dvorani, mogu e izlaze, mogu e taoce, ranjive
ke. A napose je promotrio Boba Fetta - koji je stajao kraj vrata - pla enika pod eli nom
maskom koji je uhvatio Hana Sola.
Bušš je sve to procijenio u sekundinoj sekundi, a onda se mirno svojim materinjim
jezikom obratio Threepiju.
»Uzet u pedeset tisu a, i ništa manje.«
Threepio je to tiho preveo Jabbi, i ovaj je smjesta pobjesnio pa jednim zamahom svog
masivnog repa srušio zlatnog droida s platforme prijestolja. Threepio je zalupetao i složio se u
hrpu na podu, gdje se na trenutak umirio, jer baš nije bio siguran što u takvim situacijama

GIGA JAMES KAHN
propisuje protokol.
Jabba je bjesnio na guturalnom džabanskom, bušš je prebacio oružje u korisni položaj.
Threepio je uzdahnuo, s mukom se ponovno uspeo na podij, sabrao se, pa preveo buššu -
prili no slobodno - što mu to Jabba govori.
»Dvadeset pet tisu a je najviše što je on spreman platiti...« uputio ga je Threepio.
Kad su dvojica džava oružjem pokrila bušša, Jabba je dao znak svojim uvarima
svinjama da preuzmu Chewbaccu. Oružje je podigao i Boba Fett. Onda je Jabba dodao
Threepiju da prevede:
»Dvadeset pet tisu a, i život.«
Threepio je preveo. U prostoriji je zavladala tišina, neizvjesnost, napetost. Napokon je
bušš progovorio, i to tiho, obra aju i se Threepiju.
»Reci toj nabrekloj vre i sme a da e morati smisliti nešto bolje, ili u mu smrdljivu
kožu vaditi iz svih pora i pukotina ove dvorane. U ruci mi je termi ki detonator.«
Threepijev se pogled najednom izoštrio na srebrnoj loptici što ju je bušš držao napol
skrivenu u lijevoj ruci. ulo e kako zuji tiho i zloslutno. Threepio je nervozno pogledao
Jabbu, pa opet bušša.
Jabba je dreknuo na droida.
»Dakle? Sto je rekao?«
Threepio je pro istio grlo.
»Tvoja Velikosti, on je, ovaj... on...«
»Van s tim, droide!« zaurlao je Jabba.
»O, Bože«, rekao je Threepio oja eno. U sebi se pripremio za najgore, pa se obratio
Jabbi besprijekornim džabanskim. »Bušš s velikim štovanjem izražava neslaganje s Tvojom
Uzvišenoš u, i moli te da još jednom razmisliš o svoti... ili e aktivirati termi ki detonator što
ga drži u ruci.«
Istog je asa dvoranom zakružio uznemireni mrmor. Svi su se odmaknuli nekoliko
koraka, kao da im to može pomo i. Jabba se zapiljio u loptu što ju je lovac na glave stezao u
ruci. Ve se po ela žariti. Kroz publiku se pronio još jedan napet žamor.
Jabba se zlosrdno nekoliko dugih sekundi zagledao u lovca na glave. A onda mu je
polako zadovoljni cer zapuzao preko golemih, ružnih usta. Iz žu ne jame njegova trbuha,
smijeh se digao kao plin u mo vari.
»Taj lovac na glave je moj tip ološa. Neustrašiv i domišljat. Reci mu trideset pet, ni
jedan više - i upozori ga da se previše ne pouzdaje u sre u.«
Threepio je osjetio silno olakšanje zbog takvog razvoja stvari. Sad je to preveo buššu.
Svi su pažljivo promatrali lovca na glave, vrebaju i na njegovu reakciju; oružje je ve bilo
spremno.
A onda je bušš otpustio sklopku na termi kom detonatoru, i ovaj je zamro.
»Ziibus«, rekao je i kimnuo glavom.
»Slaže se«, rekao je Threepio Jabbi.
Mnoštvo je zaklicalo, Jabba se opustio.
»Idemo, prijatelju, pridruži se slavlju. Možda za tebe na em još posla.« Threepio je to
preveo, a društvo se ponovno predalo raspojasanom ban enju.
Kad su ga gamorejci odvodili, Chewbacca je zagun ao ispod glasa. Mogao im je,
doduše, smrskati glave samo zato što su tako ružni, ili da sve nazo ne podsjeti kakvoga je
kova jedan Vuki - ali je kraj vrata opazio poznato lice. Skriven iza polumaske od zubi
špiljskoga vepra, u ljudskoj uniformi stražara sa skifa — stajao je Lando Calrissian.
Chewbacca nije ni im odao da ga je prepoznao; a nije se ni opro stražaru koji je ga ispratio iz
dvorane.
Lando se još prije nekoliko mjeseci uspio infiltrirati u to crvljivo gnijezo da vidi je li

GIGA JAMES KAHN
mogu e osloboditi Sola iz Jab-bina zato eništva. U inio je to zbog više razloga.
Najprije zato što je (ispravno) smatrao da se Han u toliku nevolju uvalio njegovom
zaslugom, pa se sad želio iskupiti - dakako pod uvjetom da se pritom njemu ništa ne dogodi.
Umiješati se ovdje, kao samo još jedan gusar, Landu, me utim, nije bilo nimalo teško - lažni
je identitet bio dio njegova životnog stila.
Kao drugo, želio je ujediniti snage s Hanovim prijateljima u vrhu pobunjeni ke
alijanse. Oni su nakanili potu i Imperij, a on u životu nije ništa želio više od toga. Imperijalna
se policija u njegove poslove uplela jedanput previše; sad im je želio vratiti milo za drago.
Osim toga, Lando se želio uklopiti u Solovo društvo, zato što je on, po svemu sude i, bio
uvijek u žarištu svega što se radilo protiv Imperija.
Kao tre e, kraljevna Leia ga je zamolila za pomo , a on je naprosto jednoj kraljevni
nije mogao odbiti. Osim toga, nikad se ne zna ime bi ti jednog dana mogla zahvaliti.
I napokon, Lando bi se okladio u sve živo da je Hana naprosto nemogu e spasiti iz tog
dvorca — a Lando se naprosto nije mogao oprijeti okladi.
I tako je provodio dane u promatranju ku e i oku nice. U promatranju i smišljanju. I
baš je to inio i sada, dok su odvodili Chewbaccu - promatrao je, a onda se stopio s kamenim
zi em.
Zasvirala je glazba pod vodstvom modrog, klempavog džiz-urlatora Maxa Reba.
Plesa i su preplavili pod. Dvorani su hukali, pa još malo zakuhali mozak.
Bušš se naslonio na stup i zadubio u prizor. Pogled mu je hladno prelazio preko
dvorane, pa je opažao plesa e, puša e, sitne lopove, kartaše... sve dok se nije zaustavio ravno
na jednom podjednako netremi nom pogledu s druge strane dvorane. Boba Fett ga je motrio.
Bušš se lagano premjestio s noge na nogu i zauzeo pozu s oružjem u naru ju kao
malom bebom. Boba Fett je ostao nepomi an, a iza zloslutne maske skoro se nazirao aro-
gantni cer.
* * *
uvari svinjskih fizionomija proveli su Chewbaccu kroz neosvijetljeni hodnik
kazamata. Kroz otvor se jednih vrata razmotao pipak i dotakao zamišljenog Vukija.
»Rhiiaaaaahrr!« vrisnuo je on, i pipak se brzo vratio u eliju.
Sljede a su vrata bila otvorena. Prije nego što je Chewie i shvatio što se zbiva, njegovi
su ga stražari bacili kroz njih. Vrata su se uz tresak zatvorila i zaklju ala ga u tami.
Zabacio je glavu i ispustio dug, žaloban tul, koji se pronio kroz itavo brdo željeza i
pijeska sve do beskrajno strpljivog neba.
* * *
Kad je no ispunila zasvinjene uglove prijestolne dvorane, ona je ve bila mirna i
mra na, i u njoj nije bilo nikoga. Pod je bio pun mrlja od krvi, vina i sline, posvuda su visjele
krpe razderane odje e, a onesviještena su se tijela kutrila ispod razbijenog namještaja. Zabava
je bila gotova.
Kroz sjene je ne ujno klizio mra ni lik, zastajkuju i sad za stupom, sad za kipom.
Kradomice je obišao obod sobe i jednom prekora io preko nekog ushrkalog jakolikanca.
Pritom nije proizveo ni najmanji zvuk. Bio je to bušš, lovac na glave.
Stigao je do zastrte niše kraj koje je, lebde i na polju sila, visjela gromada koja je
neko bila Han Solo. Bušš se kradomice osvrnuo, pa prebacio sklopku kraj karbonit-nog
lijesa. Tiho je brujanje polja sila postupno zamrlo i teški se monolit polako spustio na pod.
Bušš je pristupio i pažljivo se zagledao u lice svemirskoga gusara. Radoznalo je

GIGA JAMES KAHN
dotakao Solov pougljenjeni obraz, kao da je napravljen od rijetkog i dragocjenog kamena. Bio
je hladan i tvrd kao dijamant.
Nekoliko je sekundi prou avao komande kraj kamenog bloka, a onda aktivirao itav
niz sklopki. Napokon je, nakon što je bacio još jedan posljednji, neodlu ni pogled na živi kip
kraj sebe, polako prebacio polugu za dekarboniza-ciju u nov položaj.
Iz sanduka su po eli izvirati visoki tonovi. Bušš se još jednom oprezno osvrnuo na sve
strane, da se uvjeri da ga nitko nije uo. Tvrda ljuska koja je pokrivala obrise So-lova lica,
polako se po ela taliti. Uskoro se taj premaz izgubio s itave prednje strane Solova tijela i
oslobodio mu uzdignute ruke - tako dugo sle ene u gesti prosvjedovanja - i one su mu sad
mlitavo pale uz bok. Lice mu se opustilo u nešto sasvim nalik posmrtnoj maski. Bušš je iz-
vadio beživotno tijelo iz sanduka i nježno ga položio na pod.
Zadigao je svoj jezivi vizir uz Solovo lice i pažljivo osluš-nuo, traže i nekakav znak
života. Ali disanja nije bilo. Ni kucanja srca. A onda su se Hanove o i najednom otvorile i on
se glasno nakašljao. Bušš ga je umirio, pokušao ga smiriti - okolo su još bili stražari koji su ga
mogli uti.
»Tiho!« prošaptao je. »Samo se opusti.«
Han je zažmirkao na mra ni lik iznad sebe.
»Ništa ne vidim... što se dogodilo?« On se, što je i razumljivo, nije nikako mogao
sna i, jer je tako hiberniran proveo šest mjeseci tog pješ anog planeta - a to je razdoblje za nj
bilo ravno vje nosti. Bio je to strašan osje aj - inilo mu se da itavu vje nost pokušava
udahnuti, napraviti pokret, vrisnuti, no svaki je trenutak tog razdoblja proveo u svjesnom,
bolnom gušenju - i sad ga je netko najednom istresao u glasnu, crnu i hladnu jamu.
Njegovi su osjeti nagrnuli na nj najednom sa svih strana. Zrak ga je zagrizao u kožu s
tisu u ledenih zubi; neprozirnost je njegova vida bila neprobojna; inilo mu se da mu kroz uši
puše vjetar uz orkansku buku; nije imao nikakva osje aja što je gore, a što dolje; od mirijade
mirisa što su mu ispunili nos upravo mu je pozlilo, nije mogao prestati sliniti, i boljele su ga
sve kosti - a onda su došle i vizije.
Vizije iz djetinjstva, vizije zadnjeg doru ka, vizije iz dvadeset sedam gusarskih
pohoda... kao da su se sve slike i uspomene njegova života sabile u jedan balon, kao da se taj
balon probio i sad su sve izletjele van, kaoti no, u jednom jedinom asu. Bilo je to skoro
neizdržljivo, bilo je to preoptere enje osjetila; ili, to nije, preoptere enje pam enja. U tim
prvim trenucima iza dekarbonizacije ljudi su znali i poludjeti, poludjeti beznadno, nepovratno
i do kraja - nesposobni da ponovno reorganiziraju deset milijardi pojedina nih sli ica što
tvore ljudski život, da ih opet slože po nekakvom smislenom i probranom redu.
Solo nije bio tako osjetljiv. On se povezao na tom pli-mnom valu dojmova, sve dok se
nisu slegli u upjenjeno povla enje vala i potopili ve inu njegovih uspomena, ostavljaju i da
na površini pluta samo zadnje što je voda donijela: izdaja Landa Calrissiana, kojeg je jednom
zvao prijateljem; njegov onemo ali brod; posljednji pogled na Leiju; to kako ga je uhvatio
Boba Fett, lovac na glave pod željeznom maskom koji je...
I gdje je sad? I što se dogodilo? Posljednja je slika bio prizor u kojem ga Boba Fett
promatra kako se pretvara u karbonit. Je li to opet Fett, je li ga došao rastaliti da bi ga potom
još gore zlostavio? U ušima mu je urlao zrak, a disanje mu je bilo nepravilno, neprirodno.
Zamahnuo je rukom pred lice.
Bušš ga je pokušao umiriti.
»Sad si slobodan od karbonita, i samo patiš od hiberna-cijske bolesti. S vremenom e
ti se vratiti i vid. Idemo, požurimo, ako kanimo oti i.«
Han je zamišljeno dohvatio lovca na glave, opipao mu rešetkasti vizir i povukao ruku.
»Ne idem ja nikamo - ja ak i ne znam gdje sam se to našao.« Po eo se silno znojiti,
jer mu je srce ponovno uz-muljalo krv, a misli su mu o ajni ki pokušavale dohvatiti odgovor.

GIGA JAMES KAHN
»A i tko si ti zapravo?« upitao je sumnji avo. Možda je to ipak Fett.
Lovac na glave je podigao ruku, smaknuo kacigu s glave i razotkrio prelijepo lice
kraljevne Leije.
»Netko tko te voli«, prošaptala je ona, nježno mu uzela glavu u ruke koje su još bile u
rukavicama, i dugo ga poljubila u usta.

GIGA JAMES KAHN
II
Han se napeo da je vidi, iako su mu o i bile kao u novoro en eta. »Leia! Gdje smo to
mi?«
»U Jabbinu dvorcu. Moram te što prije izvu i odavde.«
On se klimavo uspravio u sjede i položaj.
»Sve mi se muti... Ja ti ne u biti od velike koristi...«
Ona se jedan dug trenutak zagledala u nj, u svoju oslijepljenu ljubav - proputovala je
svjetlosne godine da ga na e, riskirala život, izgubila teško ste eno vrijeme tako bolno
potrebno pobuni, vrijeme koje zaista nije smjela rasipati na osobna traganja i privatne želje...
ali ona ga je voljela.
i su joj se napunile suzama.
»Uspjet emo«, prošaptala je.
Impulzivno ga je zagrlila i još jednom poljubila. I njega su najednom preplavili
osje aji - vratio se iz mrtvih, a u zagrljaju mu krasna kraljevna, koja ga je istrgla iz eljusti
ništavila. To ga je smlavilo. Nesposoban da se pomakne, ak i da progovori, vrsto ju je
stezao, a slijepe su mu se o i vrsto stiskale pred svom tom tužnom stvarnoš u koja e i tako
navrijeti ve uskoro.
No sudbina je htjela da ona do e i brze. Hripavi zvuk iza njih postao je najednom
suviše o it. Han je otvorio o i, ali i dalje nije vidio ništa. Leia je podigla pogled na udaljenu
nišu, i lice joj je preplavio izraz strave. Zato što je netko povukao zavjesu, sad je itav taj
prostor, od poda do stropa, bio sazdan od galerije najodvratnijih nakaza s Jab-bina dvorca -
nakaza koje su zijevale, slinile, hripale.
Leiji je ruka poletjela prema ustima.
»Sto je bilo?« želio je znati Han. O ito se dogodilo nešto jako zlo. Zapiljio se u vlastiti
mrak.
A s druge se strane niše digao skaredni cerek. Džabanski cerek.
Han se uhvatio za glavu, pa opet zatvorio o i, kao da još samo na trenutak želi
zaustaviti neizbježno.
»O, poznajem taj smijeh.«
Zastor se na drugom kraju najednom otvorio. Iza njega su sjedili Jabba, Ishi Tib, Bib,
Boba i nekoliko stražara. Svi su se redom nasmijali, pa se nastavili smijati, smijati kao da
kažnjavaju smijehom.
»Bože, Bože, dirljiva li prizora«, zapreo je Jabba. »Han, de ko moj, tvoj se ukus, što
se društva ti e, prili no popravio, ali ne i sre a.«
ak i onako slijep, Solo je znao odgovoriti umiljatije i od mirodijojeda.
uj me, Jabba, baš kad sam ti pošao platiti, nešto me omelo. Ja znam da me u nama
postoje neki mali nesporazumi, ali sam siguran da se oni daju izgladiti...«
Ovaj se put Jabba stvarno zacerekao.
»Sad je ve za to prekasno, Solo. Možda si i bio najbolji švercer u itavoj toj
poslovnoj grani, ali sad si krmivo za bante.« Prekinuo se smješkati i pokazao na uvare.
»Držite ga.«
uvari su zgrabili Leiju i Hana. Korelijskog su gusara uspjeli odvu i, dok se Leia
nastavila otimati na mjestu.
»Još u odlu iti kako u ga ubiti«, promrmljao je Jabba.
»Platit u ti trostruko«, povikao je Solo. »Jabba, ti bacaš u sme e itavo bogatstvo, daj
ne budi lud.« A onda ga ve nije bilo.
Lando je hitro istupio iz reda stražara, uhvatio Leiju i pokušao je odvesti.
Jabba ih je zaustavio.

GIGA JAMES KAHN
ekaj! Dovedi je ovamo.«
Lando i Leia su zastali usred koraka. Lando je bio napet, jer nije znao što sad. Još nije
došlo vrijeme za akciju. Šanse su još bile preslabe. Znao je da ima asa u rukavu, no ako želiš
pobijediti, s tim asom treba i znati igrati.
»Za mene se ne boj«, prošaptala je Leia.
»U to ja baš nisam tako siguran«, odgovorio je on. Ali je trenutak prošao; sad se više
ništa nije dalo u initi. On i Ishi Tib, ina e pticogušter, dovukli su mladu kraljevnu pred Jabbu.
Threepio, koji je sve to promatrao sa svojega mjesta iza Jabbe, vidio je samo to.
Užasnuto je okrenuo glavu.
Leia se, me utim, uspravila pred gnusnim monarhom. U njoj je šiknuo bijes. Misao da
bi nju, dok je itava galaksija u ratu, nekakav sitni smrdljivi mutljaroš držao na ovoj gvalji
prašine, bila je upravo nepodnošljivo skandalozna. Ipak je uspjela sa uvati mir; jer ona je,
napokon, ipak bila nekakva kraljevna.
»Mi imamo i mo nih prijatelja, Jabba. Uskoro e ti zbog ovog biti žao...«
»Ne sumnjam, ne sumnjam,« zamumljao je stari gangster glasom punim radosti, »ali
u u me uvremnu biti neizmjerno sretan da ti pravim društvo.«
Zudno ju je privukao k sebi, sve dok im se lica nisu našla na tri prsta, a trbuh joj se
pritisnuo na njegovu uljastu zmijsku kožu. Poželjela ga je ubiti na mjestu i odmah. Ipak je
suzbila gnjev, jer je bi je ostatak te gamadi mogao ubiti prije nego što uspije pobje i s Hanom.
Kasnije e sigurno imati mnogo bolje šanse. Zato je s mukom progutala slinu i pokušala, bar
privremeno, umiriti tu pljuva nicu kako najbolje zna i umije.
Threepio je na trenutak povirio, pa se opet smjesta povukao.
»O ne, ne mogu to gledati.«
Ta smrdljiva životinja Jabba, ispružila je debeli jezik s kojeg se cijedila slina na
kraljevnu, pa joj gnjecavo spustila zvjerski cjelov ravno na usta.
* * *
Hana su grubo bacili u eliju kazamata; za njim su se uz tresak zatvorila vrata. Pao je
na pod u tami, a onda se sabrao i sjeo le ima uza zid. Nakon što je nekoliko asaka lupao
šakama po podu, stišao se i pokušao pribrati misli.
Tama. No dobro, kvragu, kad si slijep, onda si slijep. emu na meteoritu eznuti za
no nom rosom. Samo što je to izazivalo takav nemo an bijes - nakon što te tako izvuku iz
dubokog smrzavanja, nakon što te spasi netko...
Leia! Zvjezdanom se kapetanu pri pomisli što se sad zacijelo doga a s njom spustio
želudac. Kad bi samo znao gdje je sada. Radoznalo je kucnuo o zid iza sebe. Tvrda stijena.
I što da radi? Možda bi se mogao poga ati. Ali što on to ima, a s im bi mogao
trgovati? Glupo pitanje, pomislio je - a kad sam ja to uop e morao nešto i stvarno imati da bih
s tim po eo trgovati?
Ali što, zapravo? Novac? Jabba ga ima da ga ne može prebrojati. Zadovoljstva? Ništa
Jabbi ne bi pribavilo ve e zadovoljstvo nego da obeš asti kraljevnu i ubije Sola. Ne, situacija
je jako loša - tako loša da bi teško i mogla postati gorom.
A onda je za uo mumljanje. Bilo je to duboko, silno rezanje iz guste crnine u
najdaljem kutu elije, rezanje krupne i ljutite zvijeri.
Solu su se nakostriješile sve dlake na rukama. Brzo je ustao i okrenuo se le ima prema
zidu.
ini se da sam dobio društvo«, promrmljao je.
Divlje je stvorenje zaurlalo jedan suludi »Grovauuuuu!« i poletjelo ravno na Sola,
divlje ga obujmilo oko prsa, podiglo ga metar u zrak i istisnulo mu dah iz plu a.

GIGA JAMES KAHN
Han je nekoliko dugih sekundi ostao posve nepomi an - nije mogao povjerovati
vlastitim ušima.
»Chewie, zar si to ti!?«
Orijaški je Vuki zalajao od veselja.
Po drugi put za samo sat vremena, Solo je bio smlavljen radoš u; ali je ovo bilo nešto
sasvim drugo.
»No dobro, dobro, ekaj as, zdrobit eš me.«
Chewbacca je spustio prijatelja. Han je ispružio ruku i po ešao ortaka po prsima;
Chewie je zagukao kao štene.
»No dobro, što se tu uop e zbiva?« Han se u trenutku vratio na stare tra nice.
Nasmiješila mu se nevjerojatna sre a - sad je imao nekoga s kim je mogao kovati planove. I to
ne bilo koga, nego svog najvjernijeg prijatelja u galaksiji.
Chewie ga je napokon izvijestio o svemu.
»Arh arhaghh špargh rahr aurouuurahrah grop rahp rah.«
»A Landov plan? Što on radi ovdje?«
Chewie se uzlajao nadugo i naširoko.
Han je zavrtio glavom.
»Je li Luke poludio? Zašto ste ga poslušali? Taj se mali još ne zna brinuti ni o sebi, a
još da bi nekoga spašavao.«
»Rour ahrgh auf ahrarouu rouh rohngr grgrff rf rf.«
»Vitez Jedija? No daj. im sam malo okrenuo le a, svima su u glavu udarile nekakve
fantazije...«
Chewbacca se sad razmumljao vrlo uporno.
Han je sumnji avo kimnuo prema tami.
»Povjerovat u kad vidim«, prokomentirao je i zabio se u zid. »Ako se smijem tako
izraziti.«
* * *
Željezna glavna vrata Jabbina dvorca otvorila su se uz hrapavu škripu, podmazana
samo pijeskom i vremenom.
U prašnjavom olujnom vjetru, zapiljen u crni kavernozni ulaz, stajao je Luke
Skywalker.
Bio je odjeven u ruho viteza Jedija - ustvari halju - ali nije nosio ni pištolj ni
svjetloma . Stajao je labavo, nimalo se ne hruste i, i odmjeravao zgradu u koju e u i. Sad je
ve bio muškarac. Mudriji, kako muškarcu i prili i - i stariji više zbog gubitaka nego zbog
godina. Zbog gubitka iluzija, iluzija ovisnosti. Zbog gubitka prijatelja, zbog rata. Gubitka sna,
zbog stresa. Gubitka smijeha. Gubitka šake.
Ali najve i od svih gubitaka bio je onaj što je dolazio od spoznaje, od dubokog
shva anja da nikad ne e zaboraviti to što je doznao. Za koliko je toga želio da nikad nije ni
doznao. Od težine je tog znanja i ostario.
Znanje, me utim, donosi i korist. Sad je bio manje impulzivan. Muževnost mu je
stvorila perspektivu, okvire u koje je mogao smjestiti doga aje svojega života - to jest rešetku
prostornih i vremenskih koordinata koje su obuhva ale njegovo postojanje, od najranijih
uspomena pa sve do stotinu razli itih budu nosti. Rešetku dubina, i zezalica, i šupljina, kroz
koje je Luke mogao zuriti na svaki novi doga aj života, zuriti u nj s osje ajem perspektive.
Bila je to rešetka sjena i uglova, koja se vrtjela unatrag sve do to ke nestajanja na obzoru
Lukeove svijesti. A sve te sjenovite kutije koju su svemu davale takvu perspektivu... mislim,
ta je rešetka unosila u njegov život i izvjestan mrak.

GIGA JAMES KAHN
Ništa bitno, razumije se — a u svakom slu aju, neki bi rekli da to osjen anje daje
izvjesnu dubinu njegovoj osobi, na mjestima gdje je prije bila tanka, bez dimenzija - iako bi
takva sugestija vjerojatno potekla od iscrpljenih kriti ara, koji odražavaju jedno iscrpljeno
vrijeme. Pa ipak je tu sad bila i nekakva tama.
A znanje je imalo i drugih prednosti: razložnost, smisao za etiketu, širinu izbora. Ali
taj je izbor zapravo od svega bio najdvosjekliji ma ; ali je i on imao svojih prednosti.
Osim toga se do sada ve i izvještio u umije u Jedija, dok je prije bio samo
pretenciozan.
A sad je bio i mnogo svjesniji.
Sve su to, dakako, bili poželjni atributi; a nitko nije znao bolje od Lukea da sve što
živi mora rasti. Pa ipak je u svemu tome bila i nekakva tuga, u zbiru svih tih znanja. Izvjestan
osje aj žaljenja. Ali tko sebi u ovakvim vremenima može priuštiti da bude dje ak?
Luke je odlu nim korakom ušao u nadsvo eni hodnik.
Gotovo istog asa pristupila su mu dva gamorejca i pregradila mu put. Jedan je
progovorio glasom koji nije bio poziv na debatu.
»No uba!«
Luke je podigao ruku i pokazao na uvare. Prije no što je ijedan uspio potegnuti
oružje, obojica su se ve hvatala za grlo, gušila se i hvatala zrak. Potom su pali na koljena.
Luke je spustio ruku i nastavio hod. uvari, kojima se najednom vratio dah, srušili su
se na pijeskom pometene stepenice. Ali nisu pošli za njim.
Iza sljecje eg ugla Lukea je do ekao Bib Portuna. Progovorio je im je krenuo prema
mladom Jediju, ali Luke nije ni na trenutak zastao, tako da je Bib morao usred re enice
promijeniti smjer gibanja i požuriti sa Skywalkerom da nastavi razgovor.
»Ti si zacijelo onaj Skywalker. Njegova Ekscelencija ne želi te primiti.«
»Idem odmah razgovarati s Jabbom«, odgovorio je Luke ravnodušnim glasom i ne
usporavaju i. Na sljede em su križanju prošli kraj još nekoliko uvara, i oni su im se
priklju ili.
»Veliki Jabba spava«, objasnio je Bib. »Rekao mi je da ti velim da ne e biti nikakvog
poga anja...«
Luke je naglo zastao, pa se zagledao u Biba. Spojio je pogled s majordomovim, malo
podigao ruku i sitno je za-vio prema unutra.
»Odvest eš me Jabbi, i to smjesta.«
Bib je zastao, pa mrvicu nagnuo glavu. Sto mu je ono Jabba bio rekao? O da, sad se
sje a.
»Odmah te vodim Jabbi.«
Okrenuo se i pošao zavijenim hodnikom što je vodio do prijestolne dvorane. Luke je
krenuo za njim u mrak.
»Ti valjano služiš svoga gospodara«, šapnuo je Bibu u uho.
»Ja valjano služim svoga gospodara«, kimnuo je Bib uvjereno.
»Budi siguran da eš za to biti nagra en«, dodao je Luke.
Bib se ljigavo nasmiješio.
»Siguran sam da u biti nagra en.«
Kad su Luke i Bib ušli u Jabbin dvor, nivo se žamora smjesta srušio, kao da je
Lukeova nazo nost djelovala ras-hla uju e. Svi su osjetili promjenu.
Sluga i vitez Jedija prišli su prijestolju. Luke je ugledao Leiju kako sjedi tamo, uz
Jabbin trbuh. Bila je privezana lancem za vrat i odjevena u škrti kostim plesa ice. Istog je
asa osjetio njezinu bol, i to s druge strane prostorije - ali nije rekao nišia, nije je ak ni
pogledao, ve je njezinu patnju sasvim isklju io iz svijesti. Zato što je svu svoju pozornost
morao usmjeriti na Jabbu.

GIGA JAMES KAHN
Leia ga je, me utim, osjetila smjesta. Isklju ila je misli na Lukea, da ga ne omete; ipak
ih je istodobno zadržala i otvorenima, spremna da primi svaki trun informacije potreban za
djelovanje. Osjetila se prenabijena mogu nostima.
Kad je Bib prišao, Threepio je provirio iza prijestolja. Po prvi put u mnogo dana,
proskanirao je svoj program nade.
»Ah! Napokon je stigao gospodar Luke da me izvu e iz svega ovoga«, ozareno je
uskliknuo.
Bib je ponosno stao pred Jabbu.
»Gospodaru, predstavljam ti Lukea Skywalkera, viteza Jedija.«
»Rekao sam ti da ga ne puštaš«, zarežao je na svog sunarodnjaka, gangstera i
razbija a.
»Moraš mi dati da govorim«, progovorio je Luke tiho, ali su se njegove rije i za ule
po itavoj dvorani.
»Moraš mu dati da govori«, zamišljeno se suglasio Bib.
Jabba je pljusnuo Biba tako Ijutito da se zakotrljao po podu.
»Slaboumni blesav e! On se služi prastarom jedijskom telep atskom smicalicom!«
Luke je pustio da se sav ostatak šarene horde koja ga je okruživala rastali i ote e u
zakutke svijesti da bi mu Jabba mogao ispuniti sve misli.
»Dovest eš mi kapetana Sola i Vukija.«
Jabba se mra no nasmiješio.
»Tvoje umne mo i na mene ne djeluju, mom e. Na mene ne utje u vaši ljudski
misaoni obrasci.« I potom, još malo razmislivši: »Ja sam ubijao takve i dok je rije Jedi još
nešto zna ila.«
Luke je malo promijenio držanje, i to Lako vanjsko, tako i unutrašnje.
»Ja u svejedno uzeti kapetana Sola i njegove prijatelje. Ti pritom možeš profitirati...
ili propasti. Ti slobodno biraj, ali te upozoravam da ne podcjenjuješ moje mo i.« Izgovorio je
to svojim jezikom, koji je Jabba sasvim dobro razumio.
Jabba se nasmijao smijehom lava kojemu prijeti miš.
Threepio, koji je pažljivo pratio to poigravanje, nagnuo se i prošaptao Lukeu:
»Gospodaru, vi stojite...« Ali je onda zabrinutog droida prekinuo stražar i vratio ga na
njegovo mjesto.
Jabba je mrštenjem prekinuo smijeh.
»Ne emo se mi ništa poga ati, mladi Jedi. Nego u uživati gledaju i kako umireš.«
Luke je podigao ruku. Iz korica je obližnjeg uvara isko io pištolj i okretno sletio na
Jedijev dlan. Luke je uperio oružje u Jabbu.
A Jabba je uskliknuo:
»Bocka!«
Pod je najednom pao, pa su se Luke i njegov uvar strmoglavili u jamu. Kapak se
smjesta ponovno zatvorio. Sve su dvorske zvijeri potr ale do podne rešetke i pogledale u
dubinu.
»Luke!« viknula je Leia. Osjetila je kao da je netko od nje otkinuo dio nje same, kao
da ju je povukao u jamu s njim. Krenula je prema jami, ali ju je zadržao obru oko vrata.
Najednom je sa svih strana nagrnuo razuzdani smijeh. Sva se napela, spremna za bijeg.
Ljudski joj je stražar dotakao rame. Pogledala ga je. Bio je to Lando. Neopazice je
odmahnuo glavom. Ne. A njoj su se neopazice opustili miši i. On je znao da još nije pravi
trenutak - ali da zato ima sve prave karte. Sad su sve karte bile tu - Luke, Han, Leia,
Chewbacca... i stari džoker Lando. On samo nije htio da Leia otkrije karte prije nego što svi
stave svoj ulog. Ulog je naprosto bio previsok.
A dolje u jami, Luke se digao s poda. Otkrio je da se našao u velikoj špilji kazamata,

GIGA JAMES KAHN
sa zidovim od nepravilnih gromada isto kanih tamnim pukotinama. Po podu su bile posijane
kosti bezbrojnih životinja, i zaudarale su po trulom mesu i usukanom strahu.
Osam metara iznad sebe, na stropu, ugledao je željeznu rešetku kroz koju su zurili
Jabbini odvratni dvorjani.
uvar kraj njega najednom je neobuzdano zavrištao, jer su se vrata pobo ne špilje uz
halabuku otvorila. Luke je s beskona nim mirom promotrio okoliš i skinuo dugi plašt i ogolio
se do jedijevske tunike, da stekne slobodu pokreta. Hitro je ustuknuo do zida, nuo i
zagledao se.
Iz pobo nog je prolaza izronio divovski rankor. Bio je velik kao slon, ali je bio sazdan
nekako gmizava ki, nekako neoblikovan kao no na mora. Usta su mu bila škripava i
nesimetri no usa ena u glavu, a o njaci i pandže izvan svih proporcija. Bio je to o ito mutant,
divljiji od ludila.
Stražar je podigao pištolj iz blata u koje mu je bio pao, pa u odvratno udovište po eo
prašiti laserske izboje. Ali je to životinju samo razbjesnilo. Zagegala se prema stražaru.
Stražar je nastavio pucati. Nimalo se ne obaziru i na laserske izboje, zvijer je
dohvatila histeri noga stražara, ubacila ga u zabaljene eljusti i progutala ga jednim gutljajem.
Publika iznad njih je klicala, smijala se i bacala, nov e.
Potom se udovište okrenulo i pošlo prema i Lukeu. Ali je vitez Jedija sko io osam
metara ravno uvis i uhvatio se za stropnu rešetku. Gomila je po ela negodovati. Prebacuju i
ruku preko ruke, Luke je prešao rešetkom do kuta pe ine, s mukom se drže i dok je publika
klicanjem poticala njegovo nastojanje. Ruka mu se okliznula na masnoj rešetki, pa se opasno
zanjihao nad razjapljenim žvalama mutanta.
Po rešetki su potr ala dvojica džava. Tresnuli su Lukea kundacima po prstima; gomila
je još jednom zaurlala od odobravanja.
Rankor je pokušao odozdo šapama dohvatiti Lukea, ali se on zazibao i za dlaku mu
izbjegao. Najednom se Luke otpustio i pao ravno u oko gromoglasnog udovišta; potom se
strovalio na pod.
Rankor je zaurlao od bola i posrnuo, pa se po eo klepati po licu da odagna bol.
Nekoliko je puta optr ao krug, pa opet opazio Lukea i krenuo na nj. Luke se pognuo i
dohvatio duga ku kost neke ranije žrtve. Zavitlao ju je ispred sebe. Galerija iznad njega to je
doživjela komi nim i zahukala od veselja.
udovište je dohvatilo Lukea i prinijelo ga balavim ustima. Luke je, me utim, u
zadnji as zabio kost duboko u rankorova usta i sko io na pod, i životinja se zagrcnula.
Rankor je urlao i mlatio repom, pa se zaletio glavom u zid. Pritom je odvalio nekoliko
kamenova, i pokrenuo lavinu koja je skoro zatrpala Lukea, skutrenog duboko u pukotinu malo
iznad poda. Gomila je jednoglasno zapljeskala.
Luke je pokušao pro istiti misli. Strah je veliki oblak, znao mu je govoriti Ben. Od
njega hladno postaje još hladnije i mra no još mra nije; no neka se digne, pa e se i razi i. I
tako je Luke pustio da se digne nad halabuku životinje iznad sebe, pa razmotrio kako bi
bjesnjenje tog tužnog stvora mogao okrenuti protiv njega samog.
Ta životinja nije zla, toliko je bilo jasno. Da je bila isto zlobna, njena bi se opakost
lako mogla okrenuti protiv nje - zato što je isto zlo, kako je govorio Ben, na kraju uvijek
autodestruktivno. Ali to udovište nije bilo zlo - nego samo glupo i zlostavljano. Gladno i
obuzeto bolom, tuklo je po svemu što mu se našlo pod repom. Da je Luke na nj gledao kao na
zlo, to bi bila samo projekcija njegovih mra nijih aspekata - bila bi to laž, i sasvim mu sigurno
ne bi pomogla da se izvu e iz ove situacije.
Ne, morat e paziti da mu svijest ostane bistra - i to je sve - i naprosto nadmudriti
divlju beštiju, osloboditi je sve te bijede.
Najbolje bi bilo pustiti je na Jabbin dvor, no to baš nije izgledalo jako vjerojatno.

GIGA JAMES KAHN
Potom je razmotrio sljede u mogu nost, to jest da kreaturi dade sredstva da to u ini sama - i
dokon a svoju bol. Na nesre u, kreatura je bila i suviše srdita da shvati utjehu ništavila. Luke
je napokon po eo prou avati specifi ne obrise špilje, i u glavi mu se po eo stvarati jasan plan.
Rankor je, me utim, u me uvremenu izbacio kost iz usta i, razlju en, po eo prekapati
krš oborenog kamenja u potrazi za Lukeom. Luke pak, kojemu je vid bio djelimice zaklonjen
gomilom koja ga je još zaklanjala, sad je mogao vidjeti i mimo udovišta, sve do špilje u kojoj
je ono bilo prije toga - a iza nje i servisna vrata. Kad bi se samo nekako uspio do njih probiti!
Rankor je odbacio kamenu gromadu i opazio Lukea kako se povla i još dublje u
pukotinu. Proždrljivo je ispružio nogu da iš upa momka. Luke je dohvatio veliki kamen i
tresnuo njime stvorenje svom snagom po prstu. Kad je rankor sko io, još jednom urlaju i od
bola, Luke je potr ao prema njegovoj špilji.
Stigao je do vrata i utr ao. Put su mu dalje zatvarala teška vrata od debelih rešetaka. A
iza njih, dva su rankorova uvara baš ve erala. Kad je Luke ušao, podigli su pogled, ustali i
krenuli prema vratima.
Luke se okrenuo i opazio kako udovište bijesno kre e prema njemu. Opet se okrenuo
vratima i pokušao ih otvoriti. uvari su krenuli na nj dvozubim kopljima, pokušali ga nabosti
kroz rešetke, sve se vrijeme smiju i i žva i, dok se rankor primicao sve bliže mladom
Jediju.
Kad je rankor posegnuo za njim u prostoriju, Luke se pripio uza zid. Najednom je na
suprotnom zidu opazio komandnu plo u pregradnih vrata. Rankor je po eo ulaziti u svoju
pe inu da se baci na plijen, no onda je Luke s poda dohvatio lubanju i bacio je na plo u.
Plo a je eksplodirala u pljusku iskri i orijaški se komad željeza, što je stajao iznad
pregradnih vrata, s treskom sru io na rankorovu glavu i smoždio je kao sjekira kad prosije e
zrelu lubenicu.
itava je publika iznad njega dahnula kao jedan ovjek, i onda utihnula. Ostali su
stvarno zapanjeni takvim bizarnim tijekom zbivanja. Svi su pogledali Jabbu, kojega je skoro
udarila kap od bijesa. Nikad u životu nije osjetio takav gnjev. Leia je pokušala prikriti svoju
radost, ali se ipak nije mogla ne nasmiješiti, a od toga je Jabba pobjesnio još i više. Oštro je
dreknuo na stražare:
»Vadite ga odozdo. Dovedite mi Sola i Vukija. Za ovu e mi svinjariju svi oni platiti.«
A dolje u jami, Luke je stajao mirno kad je uletjelo nekoliko Jabbinih slugana, stavilo
mu okove i izvelo ga.
Rankorov se uvar otvoreno rasplakao i bacio na tijelo svog mrtvog ljubimca. Za nj e
život od tog dana biti prili no samotna pri a.
* * *
Hana i Chewieja su doveli pred zapjenjenog Jabbu. Han je još žmirkao i spoticao se
svakih nekoliko koraka. Three-pio je stajao iza Jabbe, silno zabrinut i uplašen. Jabba je držao
Leiju na kratkoj uzici, i milovao je po kosi pokušavaju i se smiriti. Prostoriju je ispunjao
stalni mrmor, dok je taj ološ naga ao što e se dogoditi kome od njih.
Silno prtljaju i nekoliko je stražara - me u njima i Lando Calrissian - dovuklo Lukea
preko sobe. Da im otvore put, dvorani su se razdvojili kao nemirno more. Kad je pred
prijestolje stao i Luke, obodrio je Sola smiješkom.
»Drago mi je što te opet vidim, stari moj.«
Solu se obasjalo lice. Kao da tim prijateljima, na koje je nalijetao, i nije bilo kraja.
»Luke! Zar si se i ti uvalio u svu tu gužvu?«
»Nisam to mogao propustiti«, nasmiješio se Skywalker. Na trenutak se skoro opet
osjetio dje akom.

GIGA JAMES KAHN
»I onda, kako ide?« Han je zadigao obrve.
»Kao i uvijek«, odgovorio je Luke.
»Oh-oh«, odgovorio je Solo ispod glasa. Osje ao se sto posto opušteno. Baš kao u
stara doba - ali se trenutak potom sledio od mra ne misli.
»Gdje je Leia? Je li ona...«
Njezin se pogled, me utim, zalijepio na nj od trenutka kad je ušao u sobu - jer je
njegov duh uvala svojim. Kad ju je sada spomenuo, ona se smjesta javila i zazvala ga iz
blizine Jabbina prijestolja.
»Sa mnom je sve u redu, ali ne znam koliko u još mo i zadržavati tog tvog balavog
prijatelja.« Ona se, da umiri Sola, namjerno držala neusiljeno. Osim toga, od pogleda na tolike
skupljene prijatelje, osjetila se skoro nepobjedivo. Han, Luke, Chewie, Lando - ak se i
Threepio negdje zavukao, u nastojanju da na nj zaborave. Leia se skoro glasno nasmijala,
skoro raspalila Jabbu po nosu. Jedva se suzdržala. Poželjela ih je sve zagrliti.
Najednom je Jabba uskliknuo. itava je dvorana u hipu zamukla.
»Pri odroid!«
Threepio je bojažljivo istupio, pa se obratio zarobljenicima sa zbunjenim, smjernim
pokretom glave,:
»Njegova Previsoka Uzvišenost, veliki Jabba, objavio je da vas se smjesta likvidira.«
Našto je Solo odgovorio:
»To je dobro, jer mrzim duga ekanja...«
»Vaše krajnje uvredljivo ponašanje prema Njegovu Veli anstvu«, nastavio je
Threepio, »zahtijeva najmu niji na in umiranja...«
»Nema smisla ništa raditi napola«, prasnuo je Solo u smijeh. Jabba je ponekad znao
biti tako pompozan, a sad s tom starom zlaticom, preko koje obznanjuje svoje objave...
Pa ipak, i bez obzira na sve to, Threepio naprosto nije podnosio da ga netko prekida.
Ipak se uspio sabrati i nastavio.
»Bit ete odvedeni na Dinsko more, gdje e vas baciti u Veliku jamu u Carkoonu...«
Han je slegnuo ramenima, pa se okrenuo Lukeu.
»Ne zvu i loše.«
Threepio se na tu upadicu nije ni obazreo.
»... po ivalište svesilnoga Sarlaka. U njegovu ete trbuhu otkriti novu definiciju bola i
patnje, dok vas bude polako probavljao tisu u godina.«
»Kad malo bolje promislim, ini mi se da bismo mogli i bez toga«, predomislio se
Solo. Tisu u je godina bilo malo previše.
Chewie se s tim, svojim mumljanjem, složio iz sveg srca.
Luke se samo nasmiješio.
»Trebao si se nagoditi, Jabba. To ti je zadnja pogreška u životu.« Luke nije uspio u
svom glasu potisnuti zadovoljstvo. Otkrio je da je Jabba odvratan - prava pijavica itave
galaksije, koja je sisala život iz svega ega bi se dotakla. Luke je želio spaliti tu hulju, i zato
mu je zapravo bilo drago što Jabba nije htio pregovarati - zato što e mu se sada baš ispuniti
želja. Njegov je najvažniji cilj, dakako, bio osloboditi prijatelje, koje je volio svim srcem; i
baš ga je ta misao vodila više nego išta drugo. Ali je usput mogao i osloboditi svemir te
gansterske gnjide - bila je to perspektiva koja je Lukeove namjere obojila makar i vrlo
tanušnom nijansom mra nog zadovoljstva.
Jabba se opako zahihotao.
»Vodite ih.« Napokon mrva istog zadovoljstva u ina e grozan dan - hranjenje Šarlaka
bilo je jedino u emu je uživao koliko i u hranjenju rankora. Siroti rankor.
Kad su odvodili zarobljenike, mnoštvo je glasno zakli-calo. Leia ih je ispratila silno
zabrinutim pogledom; ali kad je uspjela pogledom uhvatiti Lukeovo lice, smelo ju je kad je

GIGA JAMES KAHN
opazila da je ono još uko eno u širokom i nehinjenom smiješku. Duboko je uzdahnula da
odagna sumnje.
* * *
Jabbina je orijaška antigravitacijska Jedrenja a polako plovila nad beskrajnim
Dinskim morem. Njezina je opjeskarena trupina polako škripala na laganom vjetru, a svaki bi
zapuh hvatala dva golema jedra, kao da i samu prirodu, svaki put kad se na e u Jabbinoj
blizini, hvata neka smrtonosna bolest. On je sad bio pod palubom, s ve inom svojega dvora,
skrivaju i truljenje svojega duha pred pro iš uju im zrakama sunca.
Uz Jedrenja u su u formaciji lebdjela dva mala skifa -jedan je bio prate a letjelica, sa
šest kilavih vojnika; drugi je bio mala topovnja a, i na njemu su bili zarobljenici: Han,
Chewie, Luke. Svi su bili u okovima i okruženi naoružanim stražarima - jednim baradom,
dvojicom vikvaja. I Landom Calrissianom.
Barada je bio tip kojem nikad nije do zezanja, i koji nije nikad volio ništa ispustiti iz
ruke. Nosio je dugu pušku kao da u životu ne želi ništa doli da ona progovori.
Vikvaji su bili udni svati. Bili su osavi, nauljene kože i elavi, izuzmemo li
plemenski uperak, koji im je upleten visio sa strane. Nitko nije znao je li vikvaj ime njihova
plemena ili vrste; ili su svi u njihovu plemenu bra a, ili se svi zovu vikvaji. Znalo se samo to
da tu dvojicu zovu tim imenom i da se oni prema svima drugima odnose ravnodušno.
» Me usobno su se odnosili blago, ak nježno; ali baš kao i barada, i oni kao da su
jedva ekali da zarobljenici u ine nešto nevaljalo.
A Lando je, naravno, ostao nijem i spreman - ekao je na svoju priliku. To ga je
podsje alo na podvalu s litijem što ju je izveo na Pesmenbenu IV. - posolili su dine litijevim
karbonatom, da navuku tog imperijalnog guvernera da iznajmi planet. Lando, koji se
predstavio kao izvansindikalni uvar rudnika, natjerao je guvernera da legne potrbuške na dno
amca i baci mito preko razme u trenutku kad su »sindikalni službenici« napravili raciju. Taj
se put uspio izvu i bez ogrebotine; Lando je o ekivao da e i ovaj posao završiti sli no, samo
što e ovaj put preko razme morati baciti i stražare.
Han je i dalje ulio uši, jer mu o i i dalje nisu služile ni emu. Govorio je neustrašivo
nehajno, da se uvari opuste - da ih navikne na svoje pri anje i micanje, tako da oni, kad
nastupi as da se zaista pomakne, zaostanu za njim za onu odlu uju u dlaku. A usto je,
dakako - kao i uvijek
govorio i samo zato da uje svoj glas.
»Mislim da mi se vid popravlja«, rekao je i zažmirkao preko pijeska. »Umjesto velike
crne mrlje, sad vidim veliku svijetlu mrlju.«
»Vjeruj mi da time nisi ništa izgubio«, odgovorio je Luke i nasmiješio se. »Ja sam
ovdje odrastao.«
Luke je pomislio na svoju mladost na Tatooine, na svoj j život na stri evoj farmi, o
tome kako se s malobrojnim prijateljima - sinovima drugih kolonista, koji su živjeli u svojim
samotnim staništima - vozikao na isfriziranom zemnom jurniku. Nikad tu zapravo i nije bilo
nikava posla ni za muškarca ni za dje aka, osim kruženja po monotonim dinama i
izbjegavanja svadljivih taskenskih pljaškaša koji su uvali taj pijesak kao da je zlatna prašina.
Luke je poznavao taj kraj.
Tu je upoznao i Obi-Wan Kenobija - staroga Bena Kenobija, pustinjaka koji je živio u
toj divljini bogzna otkada. ovjeka koji mu je prvi put pokazao put Jedija.
Luke je pomislio na nj s velikom ljubavlju, ali i velikom žaloš u. Jer Ben je bio, više
no itko drugi, ovjek kroz kojeg je Luke otkrivao i gubio - i otkrivao kako se gubi.
Ben je odveo Lukea u Mos Eisley, gusarski grad na zapadnoj strani Tatooine, u

GIGA JAMES KAHN
kantinu gdje je prvi put sreo Hana Sola, i Chewbaccu Vukija. Odveo ga onamo nakon što su
imperijalni jurišnici ubili strica Owena i strinu Beru, u traganju za odbjeglim droidima
Artooom i Three-pijem.
Eto kako je sve to po elo za Lukea, tu na Tatooine. On je taj kraj poznavao kao san
koji se stalno vra a; i tada se bio zakleo da se više ne e nikad vratiti.
»Tu sam odrastao«, ponovio je tiho.
»A sad emo tu i umrijeti«, odgovorio je Solo.
»To mi se baš ne uklapa u planove«, rekao je Luke i stresao se da otrese sanjarije.
»Ako je to taj tvoj veliki plan, ne mogu re i da sam baš lud za njim.«
»Jabbin je dvorac i predobro uvan. Morao sam te izvu i iz njega. Samo ostani uz
Chewieja i Landa. Mi emo se za sve pobrinuti.«
»Ne mogu do ekati.« Sola je obuzeo mu an osje aj da plan tog velikog bijega po iva
na Lukeovoj pretpostavci da je on Jedi - što je, u najboljem slu aju, bila dvojbena
pretpostavka, s obzirom na to da je to bilo izumrlo bratstvo koje se služilo Silom u koju on i
tako nije vjerovao. Han je vjerovao samo u brz brod i dobar blaster, i silno bi ga veselilo da ih
sada ima.
* * *
Jabba je sjedio u glavnoj kabini Jedrenja e, okružen itavom svitom. A gozba se u
dvorcu naprosto nastavljala, u pokretu - posljedica je bila malo krivudavija sorta ban enja -
više u stilu predlin noga slavlja. Tako su se žudnja za krvlju i ratobornost pokušavali uspeti
na viši nivo.
Threepio je bio izišao iz okvira svojih mogu nosti. U tom je trenutku morao prevoditi
raspravu izme u Ephanta Mona i Ree-Yees, a na temu neke nijanse kvarknog ratovanja, a
koja je pomalo nadilazila njegova znanja. Ephant Mon, stameni i visoki debelokožac s
gadnom njuškom i kljovama, branio je (bar po Threepijevu mišljenju) neodrživ stav. Njemu
je, me utim, na ramenu sjedio Skaredni Mrvica, suludi gmizava ki majmun koji je
obi avao doslovce ponavljati sve Ephantove rije i, pa je tako u biti podvostru avao težinu
Ephantovih razloga.
Ephant je zaklju io govoranciju tipi no ratobornom deklaracijom:
»Vuussie džavamba buug!«
Našto se Skaredni naklonio, pa dodao:
»Vuussie džavamba buug!«
Threepiju bi zapravo bilo mnogo draže da to ne mora prevesti Ree-Jeesau, trookom
stvorenju kozjega lica koji je ve bio pijan kao krijum ar mirodija, ali je to ipak u inio.
Njemu su se sva tri oka razvukla od bijesa.
»Bekava! Bekava!« Bez daljnjeg je uvoda raspalio Ephanta Mona u gubicu, tako da je
poletio u jato sipogla-vaca.
See-Threepio je smatrao da taj odgovor ne treba prevoditi, pa je iskoristio priliku i
šmugnuo u pozadinu - gdje se smjesta zabio u maloga droida koji je posluživao pi e. Pi e se
rasulo na sve strane.
Zdepasti je mali droid ispustio te an niz ljutitih pijuka, hukova, trubova i zvižduka -
koje je Threepio prepoznao istog asa. Spustio je pogled s krajnjim olakšanjem.
»Artoo! Sto tu zaboga radiš?«
»duuuWiip HRrrrii bedžng.«
»Vidim da poslužuješ pi e. Ali je ovdje opasno. Pogubit e gospodara Lukea, a ne
budemo li oprezni, i nas!«
Artoo je zviznuo - pomalo nonšalantno, bar po Threepijevu sudu.

GIGA JAMES KAHN
»Volio bih da imam tvoje samopouzdanje«, odgovorio je smrknuto.
Jabba se zasmijuljio kad je Ephant Mon pao - uvijek je volio dobru štemu. A najviše je
od svega volio gledati kako se Sila slama i oholi padaju.
Nateklim je prstima povukao lanac prikva en kraljevni Leiji za vrat. Što je bio ja i
otpor, on je sve više slinio -sve dok sebi nije još jednom privukao oskudno odjevenu
kraljevnu, koja se uzalud otimala.
»Ne lutaj mi predaleko, ljepotice moja. Uskoro eš me nau iti cijeniti.« Privukao ju je
sasvim do sebe i prisilio da otpije iz njegove aše.
Leia je otvorila usta i zatvorila misli. Bilo je to, naravno, odvratno; ima i gorih stvari u
životu, a to i tako ne e potrajati.
A te je gore stvari ona dobro poznavala. Njezina je osnovna mjera bila ona no kad ju
je mu io Darth Vader. I tada se skoro slomila. Mra ni Gospodar nije nikada shvatio koliko
mu je malo nedostajalo da iz nje izvu e informaciju koju je želio, mjesto pobunjeni ke baze.
Zarobio ju je trenutak nakon što je uspjela poslati Artooa i Threepija po pomo - zarobio je,
odveo na Zvijezdu Smrti, ubrizgao joj preparate za slabljenje volje... i stavio je na muke.
Mu io joj je najprije tijelo, i to svojim efikasnim bol-droidima. Igle, pritiskala, noževi,
elektrode. I izdržala je sve te muke, kao što sada podnosi Jabbin gnusni dodir - izdržala
zahvaljuju i prirodnoj, unutarnjoj snazi.
Otklizila je nekoliko koraka od Jabbe, jer mu je na trenutak skrenula pažnja -
odmaknula se da pogleda kroz proreze u prozorima s griljama, da žmirne kroz prašnjavo
sunce prema skifu koji je nosio njezine spasioce.
Usporavao se.
A zapravo se zaustavljao i itav konvoj, i to iznad goleme pješ ane jame. Jedrenja a
se, u pratnji eskortnoga skifa, primakla rubu golemog uleknu a. Skif je za zarobljenicima,
me utim, lebdio to no iznad jame, pet ili šest metara visoko.
Na dnu dubokog pješ anog stošca, nabirala se odvratna, slinom oblijepljena, ruži asta,
opnasta rupa, i to jedva opazivo. Promjer je rupe bio oko dva i pol metra, a na obodu su joj
bili grozdovi u tri reda složenih i prema unutra okrenutih poput igala oštrih zubi. Za slinu
kojom su bile premazane stijenke otvora lijepio se pijesak koji bi povremeno kliznuo u crnu
šupljinu u sredini.
Bila su to Šarlakova usta.
Preko ograde skifa sa zarobljenicima pružala se željezna daska. Dva su uvara
razvezala Lukea i mrzovoljno ga gurnula na dasku, koja je stajala to no nad otvorom u
pijesku, a koji se sad po eo talasati peristalti kim pokretima i poja ano sliniti, sad kad je
osjetio da dolazi meso.
Jabba i njegovo društvo preselili su se na palubu koja je služila kao vidikovac.
Luke je protrljao zapeš a da obnovi krvotok. Jara što je podrhtavala nad pustinjom
ogrijala mu je dušu - jer e ta pustinja ipak zauvijek ostati njegovim zavi ajem. Ro en i
odgojen u kraju banta. Vidio je Leiju kako stoji za ogradom velike jedrenja e i namignuo joj.
Ona mu je odmignula.
Jabba je dao znak Threepiju da pri e i promrmljao mu zapovijed. Threepio je pristupio
interfonu. Jabba je podigao ruku, i sad je sve to šareno društvo intergalakti kih gusara duboko
udahnulo zrak. I tada se digao Threepijev glas, poja an zvu nikom.
»Njegova se Ekscelencija nada da ete umrijeti asno«, objavio je Threepio. To se
uop e nije slagalo. Netko je sigurno stavio krivi program. Pa ipak je on bio samo droid, i
njegove su funkcije bile jasno odre ene. Samo prijevod, bez ikakve slobodne volje, molim
lijepo. Zavrtio je glavom i nastavio: »Ali ako tko od vas poželi moliti za milost, Jabba e vas
rado saslušati.«
Han je istupio da toj napuhanoj pljuva nici uputi svoje zadnje misli, za slu aj da sve

GIGA JAMES KAHN
drugo zakaže.
»Reci toj ljigavoj hrpi crvljivoga dreka...«
Han je, me utim, na nesre u bio okrenut prema pustinji, suprotno od Jedrenja e.
Chewie je pružio ruku i okrenuo ga, tako da je sad gledao baš u ljigavu hrpu crvljivoga dreka
kojoj se obra ao.
Han je dodao, bez zaustavljanja:
»... ljigavoj hrpi crvljivoga dreka da joj ne emo priuštiti to zadovoljstvo.«
Chewie je sve to popratio mumljanjem odobravanja.
Luke je bio spreman.
»Jabba, ovo je tvoja posljednja šansa«, povikao je. »Oslobodi nas ili umri.« Hitro je
pogledao Landa koji je neupadljivo krenuo prema krmi skifa. To je to, pomislio je Lando -
pobacat e uvare preko ograde i otploviti im ispred nosa.
udovišta na Jedrenjaci zaurlala su od smijeha.
Za sveg tog komešanja pokrenuo se i Artoo, pa se ne ujno odvezao rampom do ruba
gornje palube.
Jabba je podigao ruku, i njegovi su se puleni stišali.
»Siguran sam da si u pravu, mladi moj prijatelju Jedi«, nasmiješio se. I spustio palac.
»Bacajte ga.«
Vikvej je potjerao Lukea do ruba daske i publika je zaklicala. Luke je podigao pogled
na Artooa, koji je stajao sam uz ogradu, pa malog droida pozdravio prpošno, kratko i po
vojni ki. Na taj dogovoreni znak, na Artooovoj je kupolastoj glavi kliznuo kapak i kroz zrak
je poletio projektil i nad pustinjom opisao blagi luk.
Luke je sko io s daske; sad se podigao još jedan krvožedni krik. Luke se, me utim, u
trenutku okrenuo u slobodnom padu i prstima se uhvatio za kraj daske. Tanki se metal silno
izvio pod njegovom težinom, zastao kao da e puknuti, pa se vratio kao katapult. U zraku se
sasvim prekobicnuo i sletio na sredinu daske - na to ku s koje je malo as pošao, samo što se
sad našao iza zbunjenih stražara. Ležerno je ispružio ruku s boka, s dlanom prema gore - i
onda mu je na nj najednom pao svjetloma , koji je Artoo ispucao prema njemu.
Luke je jedijskom brzinom upalio ma i nasrnuo na uvara na unutrašnjem kraju daske
i poslao ga preko razme, da vrište i padne u ustreptala Sarlakova usta.
Sad su na Lukea nasrnuli drugi stražari. On je smrknuto zagazio me u njih, ljeskaju i
svjetloma em.
I to vlastitim — ne o evim. Njega je izgubio u dvoboju s Darthom Vaderom u kojem
je izgubio i šaku. S Darthom Vaderom koji mu je rekao da mu je on otac.
Ali je ovaj svjetloma Luke napravio sam, u napuštenoj kolibi Obi-Wan Kenobija s
druge strane Tatooine - napravio alatom i iz dijelova starog u itelja Jedija, napravio s
ljubavlju, s umije em i iz ljute nužde. Sad je vitlao njime kao da mu je srastao za šaku; kao da
je on samo produžetak vlastite ruke. Taj je svjetloma zaista bio njegov.
Zasjekao je u navalu kao što svjetlo razgoni sjene.
Lando se uhvatio u koštac s kormilarom i pokušao mu oteti vlast nad skifom. Kormilar
je raspalio iz laserskog pištolja i raznio obližnju plo u; skif se naglo nagnuo na bok i pritom u
jamu bacio još jednog stražara, a sve druge zbacao u hrpu na palubi. Luke se podigao i s
podignutim svjetloma em potr ao prema kormilaru. Kreatura je uzmaknula pred silnom
navalom, spotakla se... pa i sama poletjela preko razme, ravno u ždrijelo.
Zapanjeni je uvar sletio na meku, pješ anu kosinu jame i po eo neumoljivo kliziti
prema zubatom i žitkom otvoru. Zavrištao je i uzalud se pokušao uhvatiti za pijesak.
Najednom je iz Sarlakovih usta izletio miši av krak, probio se kroz zape eni pijesak, vrsto se
ovio oko kormilarova glež nja, pa povukao u rupu i groteskno mljacnuo.
Sve se to dogodilo za nekoliko sekundi. Kad je vidio što se zbilo, Jabba je prasnuo od

GIGA JAMES KAHN
gnjeva i Ijutito viknuo zapovijedi ljudima oko sebe. Ve je trenutak potom zavladala op a
dreka i kreature su nagrnule kroza sva vrata. I baš je u toj bezglavoj zbrci Leia stupila u
akciju.
Sko ila je na Jabbino prijestolje, dohvatila lanac kojim je bila okovana i prebacila mu
ga oko nabrekloga vrata. A onda se s druge strane bacila u dubinu i žestoko trznula lanac u
rukama. Sitne su se metalne karike žarile u labave nabore Jabbina vrata kao garota.
Povukla ga je snagom koja je nadilazila njezine snage. On se trznuo itavim svojim
golemim trupom i skoro joj slomio prste, zamalo joj istrgnuo ruke iz ramena. Nije mogao na i
oslonac, jer je njegova masa bila tako nespretna. Ali je skoro ve i sama njegova masa bila
dovoljna da po kida sve te samo tjelesne spone.
Leijin zahvat, me utim, nije bio samo tjelesan. Zatvorila je o i, isklju ila bol što je
dolazila iz ruku i usmjerila svu svoju životnu silu - i sve drugo što je mogla usmjeriti -samo
na to da iz tog užasnog stvorenja istisne zrak.
Potezala je, znojila se, predo ila sebi kako se lanac ukapa milimetar po milimetar u
Jabbin dušnik - dok se Jabba divlje pra akao, stegnut rukama tog najneo ekivanijeg od svih
dušmana.
Jabba je dahnuo od zadnjeg napora, napeo sve miši e i posko io. Kad se lanac napeo,
reptilske su mu o i isko ile iz duplja; uljasti mu se jezik objesio iz usta. Debeli mu se rep
trzao od gr evita napora, sve dok nije ostao ležati nepomi no, kao mrtva masa.
Leia se sad pokušala osloboditi lanca na vratu, dok je vani boj tek po injao bjesnjeti.
Boba Fett je upalio svoju raketnu naprtnja u, sko io u zrak, i u jednom skoku prešao s
Jedrenja e na skif, i to baš u trenutku kad je Luke oslobodio Hana i Chewieja njihov spona.
Boba je uperio laserski pištolj u Lukea, no prije nego što je i mogao opaliti, mladi se Jedi
okrenuo i svjetlo-ma em opisao luk koji je pištolj lovca na glave presjekao popola.
Najednom je grunuo itav niz detonacija teških topova s gornje palube Jedrenja e i
pogodio skif itavim plotunom, tako da se zaljuljao etrdeset stupnjeva u stranu. Udarac je
Landa zbacio s palube, ali se u zadnji as uhvatio za prebijenu oblicu, i sad se o ajno zanjihao
nad Sarlakom. Takav se razvoj doga aja nije baš nimalo slagao s njegovim planom igre, i zato
se zarekao sebi da se više nikad ne e uvaliti u smicalicu koju ne e voditi od po etka do kraja.
Sad je skif dobio još jedan direktan udarac palubnoga topa Jedrenja e, i on je
Chewieja i Hana bacio na ogradu. Ranjeni je Vuki zaurlao od bola. Luke je pogledao svog
kosmatog prijatelja; našto je Boba Fett iskoristio taj trenutak nepažnje pa iz oklopljenog
rukava ispalio kabel.
Kabel se nekoliko puta omotao oko Lukea i prikovao mu ruke uz tijelo, tako da mu je
ruka s ma em ostala slobodna samo od zapeš a. Zakrenuo ga je i oštricu uperio ravno u vis...
pa se duž kabla zavrtio prema Bobi. Trenutak kasnije svjetloma je dotakao kraj žicanoga lasa
i smjesta ga prosjekao. Luke je ugnuo ramena i oslobodio se kabela baš u trenutku kad je u
skif udario još jedan prasak, od kojeg se Boba onesviješten srušio na palubu. Na nesre u je,
me utim, ta eksplozija iš upala i oblicu s koje je visio Lando, tako da je poletio u luku prema
Sarlakovoj jami.
Lukea je eksplozija prodrmala, ali mu nije bilo ništa. Lando je lupio o pješ anu
padinu, zavapio u pomo i pokušao se uzverati. Ali se na sipkom pijesku samo preokrenuo i
potonuo još dublje prema rupi što je pod njim zjapila. Lando je zatvorio o i i pokušao smisliti
kako bi sve mogao prirediti Sarlaku tisu u godina gastritisa. Okladio se sam sa sobom tri
naprema jedan da može nadživjeti svakoga u želucu te kreature. Možda, ako onog posljednjeg
stražara uspije nagovoriti da mu ustupi svoju uniformu...
»Nemoj se micati!« zaurlao je Luke, ali mu je pozornost smjesta skrenuo drugi skif
koji je upravo dolazio, pun stražara koji su pucali iz svih cijevi.
Bilo je to zlatno pravilo Jedija, pa ipak je vojnicima u drugom skifu priredilo

GIGA JAMES KAHN
iznena enje: kad si u manjini, napadni. Tako e se snaga neprijatelja okrenuti protiv sebe
same. Luke je sko io ravno u središte skifa i smjesta ih po eo desetkovati, usred njih stoje i
munjevitim zamasima svjetloma a.
A u drugoj se brodici Chewie pokušavao iskobeljati iz ruševina, dok se Han, slijepo
pipaju i, uspravljao na noge. Chewie je zaštektao i pokušao mu skrenuti pozornost na koplje
što je slobodno ležalo na palubi.
Lando je zavrištao, jer je opet zaklizio prema blistavim eljustima. On je bio ovjek od
kocke, ali sad baš ne bi stavio neki veliki ulog na šansu da e pobje i.
»Nemoj se micati, Lando!« doviknuo je Han. »Ja dolazim!« I potom, Chewieju: »Gdje
je, Chewie?« Grozni avo je zamahnuo rukama po palubi dok mu je Chewie gun ao upute i
usmjeravao njegove pokrete. Hanova je ruka napokon vrsto uhvatila koplje.
Boba Fett se baš u tom trenutku teturavo uspravio, još pomalo ošamu en eksplozijom
granate. Pogledao je drugi skif, gdje je Luke bio ljuti boj sa šest stražara. Boba se jednom
rukom umirio na ogradi; drugom je uperio oružje na Lukea.
Chewie je zalajao Hanu.
»Kamo?« viknuo je Solo. Chewie je ponovno zalajao.
Oslijepljeni je svemirski gusar zavitlao dugo koplje prema Bobi. Fett je instinktivno
podlakticom odbio udarac i ponovno naciljao na Lukea. »Mi i mi se s puta, ti slijepa ludo«,
opsovao je Sola.
Chewie se silovito uzlajao. Han je opet zamahnuo kopljem, ali u suprotnom smjeru i
pogodio Bobu to no usred raketnoga ranca.
Od udarca su se upalile rakete i Boba je neo ekivano uzletio, pa preletio preko drugog
skifa kao raketa i rikošetirao ravno u rupu. Njegovo je oklopljeno tijelo brzo kliznulo kraj
Landa i bez zaustavljanja se skotrljalo u Sarlakova usta.
»Rrgrrourrbruuu fro bo«, zamumljao je Chewie.
»Je li je?« nasmiješio se Solo. »To da mi je bilo vidjeti.«
Žestoki udarac palubnoga topa Jedrenja e zakrenuo je skif i pobacao preko ograde i
Hana i skoro sve ostalo.
Noga mu se, me utim, zakva ila za ogradu, zbog ega se opasno zanjihao nad
Šarlakom. Ranjeni se Vuki vrsto držao za iskrivljeni krš na krmi.
Luke je ve završio svoj pohod kroz protivnike na drugom skifu, brzo procijenio
situaciju, pa preko pješ anog ponora sko io na goli metalni bok goleme la e. Potom se po eo
polako na rukama uspinjati oplatom, prema palubnom topu.
U me uvremenu, na palubi-vidikovcu, Leia je povremeno pokušavala prekinuti lanac
što ju je vezao za mrtvog gangstera, a povremeno se skrivala iza njegova golemoga trupla
svaki put kad bi protr ao koji stražar. Ovaj se put istegla koliko je duga ka, pokušavaju i
dohvatiti odba eni laserski pištolj - ali uzalud. Na sre u, u tom joj je trenutku napokon u
pomo pritekao Artoo, nakon što je najprije izgubio glavu i skotrljao se niz krivu dasku.
On je napokon dozujao do nje, ispružio iz boka svog ku išta dodatak za sje enje i
prosjekao okov.
»Hvala ti, Artoo, pošten posao. A sad se kupimo odatle.«
Potr ali su prema vratima. Na putu su prošli kraj Threepija, koji je ležao na podu i
vrištao, dok je na njemu sjedila golema tuberkulozna trupina zvana Hermi Odle.. Skaredna
Mrvica, reptilski nakazni majmun, ao je Threepiju kraj glave, i zlatnom droidu kopao
desno oko.
»Ne! Ne! Ne o i!« zavrištao je Threepio.
Artoo je Harmiju Odleu sprašio jedan izboj u tur i ovaj je jau i izletio kroz prozor.
Sli an je izboj Skarednoga otpirio do stropa, s kojeg više nije ni silazio. Threepio je brzo
ustao, dok mu se oko zibalo na snopu žica; a onda su on i Artoo hitro pošli za Leijom pa izišli

GIGA JAMES KAHN
kroz stražnja vrata.
Palubni je top još jednom raspalio po nagnutom skifu i udarcem izbacio skoro sve što
je u njemu ostalo osim Chewbacce. On se i dalje o ajni ki držao ranjenom rukom, protegnut
preko ograde, i držao za gležanj Sola koji se zibao i sam te slijepo pružao ruke u dubinu u
potrazi za užasnutim Calrissianom. Lando je ležao sasvim mirno i tako izbjegao daljnje
klizanje. Ali sad, svaki put kad bi posegnuo za Solovom ispruženom rukom, on bi po sipkom
pijesku otklizio mrvicu bliže gladnoj rupi. Nadao se doboga da se Solo više na nj ne ljuti zbog
one gluparije na Bespinu.
Chewie je Hanu odlajao još jednu uputu o smjeru.
»Aha, znam, sad ve vidim mnogo bolje - to je valjda zbog sve one krvi što mi je
navrla u glavu.«
»Sjajno«, doviknuo mu je Lando odozdo. »A bi li sad bio tako dobar da narasteš još
nekoliko centimetara?«
Topnici na palubi Jedrenja e ve su na tom ljudskom lancu poravnavali nišane da mu
zadaju milosrdni udarac, kad je pred njih stupio Luke i prasnuo u smijeh, pravi gusarski kralj.
Upalio je svjetloma prije nego što su stigli istisnuti hitac; trenutak potom ve su bili nagorjeli
leševi.
Najednom je, pucaju i i prašte i, s donje palube nagrnuo buljuk stražara. Jedan je
pogodak Lukeu iz ruke izbio svjetloma . Potr ao je palubom, ali su ga smjesta opkolili. Dva
su vojnika ponovno preuzela palubni top. Luke je pogledao svoju ruku; mehanizam je sad bio
gol - složena konstrukcija od elika i elektroni kih krugova, nadomjestak prave šake, koju mu
je za njihova posljednjeg susreta odsjekao Vader.
Pokrenuo je mehanizam. Još je radio. Topnici su opalili na skif što je plovio ispod
barke. I pogodili ga u bok. Udarni je val skoro otkinuo Chewieja, ali se brodi pritom još
malo nagnuo, pa je Han uspio uhvatiti Landa za zapeš e.
»Vuci!« viknuo je Solo Vukiju.
»Uhvatio me je!« kriknuo je Calrissian. Pani no je spustio pogled i opazio kako mu se
Sarlakov krak polako ovija oko gležnja. Ma kakav as u rukavu - u ovoj se igri pravila
mijenjaju svakih pet minuta. Krakovi! Uz kakav bi se omjer itko ikad kladio protiv krakova?
Uz omjer kod kojeg bi do pobjede ostao dug put, zaklju io je uz fatalisti ki brundaj; dug i
vrlo ljepljiv.
Topnici na palubi opet su poravnali nišane za završni .. udarac, ali je za njih sve bilo
gotovo još prije nego što su stigli opaliti - Leia je zaposjela drugi palubni top, na drugom
kraju broda. Prvim je hicem raznijela snast što je stajala izme u dva palubna topa. Drugim je
pomela
prvi palubni top.
Silna se la a zaljuljala od eksplozija, i to je na as smelo pet stražara koji su okružili
Lukea. On je u tom trenutku ispružio ruku, i u nju je uletio svjetloma koji je ležao na palubi
tri metra podalje. Kad su dva stražara opalila u nj, on je sko io ravno uvis — tako da su se
laserskim izbojima ubili me usobno. U zraku je upalio oštricu i, zamahnuvši njome još u
padu, smrtno ranio preostale.
Potom je preko palube doviknuo Leiji:
»Okreni ga dolje!«
Okrenula je drugi palubni top prema donjoj palubi i kimnula glavom Threepiju koji je
stajao uz ogradu.
Artoo, koji je stajao kraj njega, divlje je zapijukao.
»Ne mogu, Artoo!« uskliknuo je Threepio. »Previsoko je da sko im... aaahhh!«
Artoo je gurnuo zlatnog droida preko razme, a onda je i sam prekora io, pa se, s
petama preko glave, zavrtio prema pijesku.

GIGA JAMES KAHN
U me uvremenu se nastavilo potezanje konopca izme u Šarlaka i Sola, pri emu je
barun Calrissian bio i konop i nagrada. Chewbacca je držao Hana za nogu, vrsto se nogama
uhvatio za ogradu, pa uspio drugom rukom izvu i laserski pištolj iz sveg tog krša. Uperio je
pištolj u Landa, pa ga spustio i zabrinuto zalajao.
»Ima pravo!« viknuo je Lando. »Predaleko je!«
Solo je podigao pogled.
»Chewie, daj mi taj pištolj.«
Chewbacca mu ga je dao. On ga je uhvatio jednom rukom, dok je drugom i dalje držao
Landa.
»Daj ekaj as, stari moj«, pobunio se Lando. »Mislio sam da si slijep.«
»Sad mi je bolje, vjeruj mi«, umirio ga je Solo.
»No mogu li birati? Hej! Malo više, molit u lijepo.« Spustio je glavu.
Han je priškiljio... povukao otponac... i pogodio usred kraka. Taj je crvoliki ud smjesta
ispustio plijen, pa odgmizao natrag u vlastita usta.
Chewbacca je silno povukao, pa u brodi vratio najprije Sola, a potom i Landa.
Luke je u me uvremenu lijevom rukom obgrlio Leiju, a desnom se uhvatio za konop
snasti što je visio s napol srušenog jarbola, a onda je nogom lupio po otponcu drugog
palubnog topa — i sko io uvis baš kad je top prasnuo po palubi.
Oboje se zanjihalo na konopcu, i tako sve dolje do praznog, lebde eg eskortnog skifa.
Kad se našao na njemu, Luke ga je skrenuo prema još nagnutom zatvorskom skifu, gdje je
pomogao Chewbacci, Hanu i Landu da se prekrcaju.
Na Jedrenjaci iza njih nastavile su praštati eksplozije. Pola je broda ve bilo u
plamenu.
Luke je povezao skif oko Jedrenja e i stao kraj nje, na mjestu gdje su noge See-
Threepija još virile iz pijeska. Kraj njega je periskop Artooa Detooa bilo jedini dio njegove
anatomije koji se vidio iznad dine. Skif se zaustavio to no iznad njih pa iz odjeljka na kobilici
spustio veliki elektromagnet. Dva su droida izletjela iz pijeska i uz glasan se zvek zakva ila
za plo u magneta.
»Au«, zastenjao je Threepio.
»biiiiDUU duIIT!« suglasio se Artoo.
Nekoliko trenutaka potom ve su svi bili u skifu. Sad su se po prvi put pogledali i
shvatili da su svi u skifu i zajedno, manje-više u jednom komadu. Uslijedio je veliki i dugi
trenutak grljenja, smijanja, plakanja i pijukanja. A onda je netko slu ajno stisnuo Chewbaccu
za ranjenu ruku i on je zatulio, našto su se svi rastr ali, doveli brodi u red, pregledali obzor,
pregledali stanje zaliha - i otplovili.
A na velikoj jedrenjaci polako se razvijao lanac eksplozija i žestokih požara, da bi
onda - dok se maleni skif tiho udaljavao preko pustinje - napokon nestala u blistavoj
konflagraciji koju je tek djelomice ublažavalo prije e popodnevno svjetlo Tatooineina
dvostrukoga sunca.

GIGA JAMES KAHN
III
Pješ ana je oluja prekrila sve - vid, disanje, misao, gibanje. Ve i sam njezin urlik
djelovao je dezorijentiraju e, jer se inilo da dolazi odsvuda odjednom, kao da je itav svemir
sazdan od buke, a ovo je njegovo kaoti no središte.
Naših sedam junaka probijalo se korak po korak kroz mra nu oluju; držali su se jedan
za drugog da se ne izgube. Artoo je išao prvi, i slijedio signal ure aja za navo enje, i on mu je
pjevao jezikom koji vjetar ne može iskriviti. Iza njega je išao Threepio, pa potom Leia, koja je
vodila Hana, dok su na kraju išli Luke i Lando, i pridržavali klimavoga Vukija.
Artoo je glasno zapijukao, a onda su svi podigli pogled: kroz tajfun su se nazirali
nejasni, mra ni obrisi.
»Ne znam«, povikao je Han. »Ja vidim samo puno vjetra i u njemu puno pijeska.«
»I mi ostali vidimo isto«, odviknula mu je Leia.
»To valjda zna i da mi se stanje popravlja.«
Napravili su još nekoliko koraka, i mra ni su obrisi postali još mra niji; a onda se iz
mraka pojavio Milenijski sokol, okružen Lukeovim iksokrilcem i dvosjednim ipsikrilcem.
im se družina skutrila pod Sokolovom masom, vjetar ja zamro do ne eg što bi se dalo
podvesti pod loše vremenske prilike. Threepio je lupio po sklopci i mosti se spustio uz zuj.
Solo se okrenuo Skywalkeru.
»Moram ti to priznati, maleni, da si se pokazao jako dobrim.«
Luke je to otklonio slijeganjem ramenima.
»U tome su mi mnogi pomogli.« Potom je krenuo prema svom iksokrilcu.
Han ga je zaustavio, a držanje mu je najednom bilo mnogo tiše no obi no, ak
ozbiljno. »Hvala ti, Luke, što si došao po mene.«
Luke je zbog ne ega osjetio nelagodu. On je starom gusaru znao odgovarati samo na
njegove dosko ice.
»Daj, nemoj o tome više ni misliti«, odgovorio je napokon.
»Ne, nego u o tome misliti baš jako puno. To uglji no smrzavanje je stanje od svega
najbliže pravom smrzavanju. I to nije bilo naprosto spavanje, bilo je to veliko, i sasvim budno,
ništa.«
Ništa od kojeg su ga spasili Luke i ostali - i pritom zbog njega doveli vlastite živote u
veliku pogibelj, a ni zbog ega, nego samo zato... što je on njihov prijatelj. Za uznositog je
Sola to bilo nešto sasvim novo - nešto istodobno i prekrasno i strašno. No u takvom se tijeku
zbivanja krila i opasnost. Od toga se osje ao nekako sljepiji no prije, ali i vizionarski. To ga je
zbunjivalo. Neko je bio sam; sad je postao dijelom ne ega.
Shvativši to osjetio se dužnikom, a to je bio osje aj kojeg se oduvijek užasavao; samo
što je sad taj dug bio nekakva druk ija spona, spona bratstva. I taj je osje aj, na nekakav
udan na in, djelovao ak i osloba aju e.
On više nije bio tako sam.
Ne više sam.
Luke je vidio da u njegovu prijatelju dolazi do nekakve promjene, kao na moru. Bio je
to uzvišen trenutak, i on ga nije htio remetiti. Zato je samo kimnuo glavom.
Chewie je s ljubavlju zamumljao na mladog ratnika Jedija, i promrsio mu kosu kao
ponosni stric. A Leia ga je toplo zagrlila.
Svi su oni jako voljeli Sola, ali im je to nekako bilo lakše pokazati na Lukeu.
»Vidimo se u floti«, doviknuo je Luke i krenuo prema svome brodu.
»Što ne pustiš tu krntiju i ne po eš s nama?« pokušao ga je nagovoriti Solo.
»Najprije moram izvršiti obe anje... jednom starom prijatelju.« I to vrlo starom,
nasmiješio se kad je promislio što je rekao.

GIGA JAMES KAHN
»Dobro, ali se vrati što prije«, zamolila ga je Leia. »Sad se ve zacijelo skupila itava
Alijansa.« Opazila je nešto na Lukeovu licu; nije tome mogla dati nikakvo ime, ali ju je to
plašilo, pa ipak joj se Luke istodobno zbog toga u inio mnogo bližim. »Vrati se što prije«,
ponovila je.
»I ho u«, obe ao je on. »Idemo, Artoo.«
Artoo se zakotrljao prema iksokrilcu i zapijukao pozdrav Threepiju.
»Zbogom ti, Artoo«, doviknuo mu je Threepio s puno ljubavi. »Tvoj te proizvo
blagoslovio. Ali vi ete ga uvati, gospodaru Luke?«
Ali Luke i mali droid ve su bili otišli, i sad su bili s druge strane letjelice.
Ostali su na trenutak stajali nepomi no i pokušavali u kovitlanju vjetra vidjeti svoju
budu nost.
Ali ih je onda razbudio Landov glas.
»Idemo, mi imo se s te bijedne grude blata.« Sre a ga je ovdje služila upravo grozno;
nadao se da e je u sljede oj partiji imati više. Sve e, bar neko vrijeme, biti po pravilima
ku e, i on je to znao; ali možda usput ipak uspije u kocke staviti malo olova.
Solo ga je potapšao po ramenu.
ini mi se, Lando, da i tebi dugujem malu zahvalu.«
»Mislio sam, ako te ostavim tako smrznuta, to bi mi moglo donijeti lošu sre u do kraja
života, pa sam mislio bit e bolje da te odmrznem prije nego kasnije.«
»On to ho e re i 'nema na emu'«, rekla je Leia i nasmiješila se. »A svi mi mislimo da
je sve to i te kako bilo vrijedno truda.« Poljubila je Hana u obraz da mu to još jednom kaže i
osobno.
Sad su svi krenuli Sokolovom rampom. Solo je zastao trenutak prije nego što e u i i
nježno potapšao svoj brod.
»Dobro mi izgledaš, staro moje djevoj e. Mislio sam da te više nikad ne u vidjeti.«
Napokon je u nj i ušao, pa za sobom zatvorio vrata.
Luke je u inio isto u svom iksokrilcu. Uvezao se u pilotskoj kabini, pokrenuo motore i
osjetio njihov tako ugodan urlik. Pogledao je svoju ošte enu šaku: žice su križale aluminijske
kosti kao rezovi na slagalici. Upitao se kako glasi rješenje. Ili sama zagonetka. Navukao je
crnu rukavicu na ogoljeli mehanizam, namjestio komande iksokrilca, pa se po drugi put u
životu lansirao sa zavi ajnog planeta, na put prema zvijezdama.
* * *
Superzvjezdani razara po ivao je u svemiru nad napol dovršenom bojnom postajom
Zvijezda Smrti i njezinim zelenim susjedom Endorom. Razara je bio golem, a pratilo ga je
mnoštvo manjih i raznovrsnih ratnih brodova, koji su lebdjeli ili letali oko velikog mati nog
broda nalik na djecu raznog uzrasta i udi: flotne krstarice srednjeg akcijskog radijusa,
zdepasti teretnjaci, eskortni lovci TIE.
Glavni je prostor razara a bio otvoren, i tih kao svemir. Iz njega je izletio imperijalni
amac i ubrzano krenuo prema Zvijezdi Smrti u pratnji etiri lova ke eskadrile.
Darth Vader je pratio njihovo primicanje na ekranu u komandnoj dvorani Zvijezde
Smrti. Trenutak prije njihova pristajanja, odstupao je iz komandnoga centra, u pratnji
zapovjednika Jerjerroda i falange imperijalnih jurišnika, pa krenuo prema pristanišnom doku.
Spremao se pozdraviti svoga gospodara.
Vaderovim i disanjem i kucanjem srca upravljao je stroj, tako da se oni nisu mogli
ubrzati; pa ipak bi se nešto u njegovim prsima, pri susretu s Imperatorom, nekako na-
elektriziralo, iako ne bi znao re i ni kako ni zašto. Bio je to nekakav osje aj ispunjenosti,
mo i, mra ne i demonske vlasti - tajne požude, neobuzdane strasti, divlje podložnosti - sve bi

Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda vi - povratak jedija

Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda vi - povratak jedija

Recommended

Recommended

More Related Content

More from zoran radovic

More from zoran radovic (20)

Lucas, george zvjezdani ratovi, epizoda vi - povratak jedija