1. 1
FRANCUSKA APSOLUTNA MONARHIJA
Uređivanje Francuske u doba Henrika IV
Tijekom druge polovine XVI st. Francuska je bila rastrojena čestim vjerskim
sukobima između Katolika, koji su činili većinu, i Protestanata (u Francuskoj poznati kao
Hugenoti) koji su bili u manjini. Vrhunac sukoba i najgori incident u tom vjerskom ratu zbio
se 24. kolovoza 1572., kada su se u Parizu na kraljevskom vjenčanju okupili pripadnici i
kataoličke i protestantske aristokracije. Organizirana je urota od strane Katolika, pa je u samo
jednoj noći masakrirano oko 3.000 hugenota. Kako je taj dan slavljen i dan Sv. Bartolomeja, u
povijesti je cijeli događaj upamćen kao Bartolomejska noć. U slijedećih nekoliko dana, širom
Francuske pobijeno je tisuće i tisuće hugenota, a Bartolomejska noć simbolizirala je
kompletan slom poretka u Francuskoj.
Godine 1589. na francuski tron zasjeo je hugenotski kandidat iz bourbonske dinastije,
Henry IV. Slijedećih nekoliko godina mlatarao se sa žestokom katoličkom opozicijom, koja
nije prihvačala njegovu (čitaj: protestantsku) kontrolu i vlast nad Francuskom. Henry IV
odlučio se na kompromisni potez i preobratio se na Katoličanstvo, ili kako je to on sam
navodno rekao: „Pariz je vrijedan jedne mise!“ Da bi zaštitio i sve Protestante, Henry IV
1598.g. izdaje tzv. Nantski edikt, kojim se u Francusku uvodi vjerska tolerancija, a Hugenoti
dobivaju potpunu slobodu ispovijedanja svoje vjere.
Kada je umirio vjerske nesuglasice, Henry IV se mogao posvetiti uređenju Francuske.
Kraljevska vlast je polako, ali sigurno počela dopirati do svakog kutka Francuske. Kraljevska
birokracija kontrolirala je pravni sistem, poljoprivredu, izgrađivala ceste i mostove...
Osloncem na novu kraljevsku
birokraciju, Henry je reducirao
utjecaj aristokracije i postavio
temelje na kojima će se graditi
buduća apsolutna vlast u Francuskoj.
Kardinal Richelieu jača kraljevski
autoritet Nakon ubojstva Henryja
IV, 1610., naslijedio ga je njegov
devetogodišnji sin, Louis XIII. Jedno
vrijeme francusko plemstvo je
ignoriralo njegovu vladavinu, sve
dok Louis XIII nije 1624. imenovao
svojim glavnim kancelarom
kardinala Richelieua, koji je
proveo slijedeća dva
desetljeća u jačanju
centralne i apsolutne
vlasti.
Richelieu se
okomio na dvije glavne
skupine suprotstavljene
centralnoj vlasti –
Hugenotima i francuskom
plemstvu. Iako je dopustio
vjersku slobodu
Hugenotima, držeći se Nantskog edikta, razorio je njihove utvrđene gradove i zabranio
Slika 1: Kraljevi mušketiri. Općenito govoreći, svi vojnici naoružani mušketama bili
su mušketiri, ali čast pravih mušketira, koje svi imaju u vidu prema sjećanju na
njihov opis iz pera književnika Alexandra Dumasa (Athos, Porthos, Aramis i
D'Artagnan), imaju oni osnovani 1622. kao zaštita kralja Louisa XIII. Mušketiri Louisa
XIII bili su kombinacija tajne službe i specijalnih snaga, a glavna dužnost bila im je
zaštita kralja I njegove obitelji. U to vrijeme česte su bile plemičke zavjere, pa to nije
bio nimalo lak zadatak. Louis XIII osjetio je takvu prijetnju u svojoj blizini, jer njegov
otac, kralj Henrik IV ubijen je 1610. Samo pripadnici aristokracije mogli su postati
mušketiri i steći mogućnost odjenuti raskošnu plavu tuniku protkanu zlatnom
čipkom s grčkim križem na prsima. Njihova utreniranost, borbeni duh i mačevalačka
vještina učinila ih je slavnima daleko izvan granica francuskog kraljevstva. Služit će
francuskom kralju sve do 1816. kada su raspušteni zbog nedostatka novca.
2. 2
njihovu vojsku. Na sličan način je uništio privatne plemićke vojske i razorio plemićke utvrde.
Ograničavajući nezavisnost francuskom plemstvu, Richelieu ih je sve više vezao uz kralja
povlasticama kao što su visokopozicionirana mjesta na dvoru ili u kraljevskoj vojsci.
Pred kraj svog života Richelieu je odabrao svog sposobnog nasljednika, kardinala
Mazarina. Kada je petogodišnji Louis XIV naslijedio prijestolje 1643., Mazarin je već bio
spreman nastaviti Richelieuovu politiku snaženja centralne vlasti.
Apsolutna monarhija u vrijeme Louisa XIV
Već na početku vladavine Louisa XIV u Francuskoj su započele neprilike. Izbio je
ustanak poznat pod nazivom Fronde, u kojem je glavnu ulogu imalo pobunjeno plemstvo,
koje se suprotstavljalo jakoj kraljevskoj vlasti i tražilo nazad svoju ulogu. U jednom trenutku
pobunjenici su čak uspjeli oteti malog kralja iz njegove palače, a to iskustvo Louis XIV
nikada neće zaboravit', pa je to bio jedan od glavnih razloga zašto je kasnije odlučio urediti
Versailles kao svoju prijestolnu palaču, što dalje od buntovnog Pariza. Pobuna je ipak,
relativno lako ugušena, zahvaljujući sposobnostima kardinala Mazarina, koji je do svoje
smrti, 1661. osiguravao stabilnu vlast Louisa XIV. Nakon Mazarinove smrti, Louis je odlučio
da je vrijeme da sam preuzme kontrolu nad Francuskom.
Kao njegov pra-pradjed, Filip II Španjolski, Louis XIV također je vjerovao u božansko
poslanje vladara. Uzeo je sunce kao simbol svoje apsolutne vlasti jer, tvrdio je, kao što je
Sunce u središtu sunčeva sistema, tako i Kralj-Sunce mora biti u središtu svoje nacije. Takva
razmišljanja navodno je pojačao izjavom: „L'état c'est moi!“
Tijekom svoje vladavine, Louis XIV niti jedanput nije sazvao Generalne (Državne)
staleže, vijeće koje je još utemeljio Filip IV Lijepi (poč. XIV st.), a koje je predstavljalo sve
slojeve francuskog društva, pa je izgubljena i takva mogućnost kontrole kraljevske vlasti.
Louis XIV u potpunosti je sudjelovao u
vladarskim poslovima, i to veći dio dana. U svom
djelovanju provodio je Richelieuovu politiku. Naime,
oslanjao se najviše na kraljevsku birokraciju koja je
regrutirana iz redova srednje obrazovane klase, a time
je još više udaljio plemstvo i Crkvu od njihove
tradicionalne kontrole provincijskih poslova.
Plemstvo i Crkva se zbog zadržavanja svojih
privilegija morala sve više ulizivat' kralju, što je
njemu, naravno odgovaralo, jer ih je tako imao tamo
gdje želi – pod svojim nogama. U isto vrijeme, Louis
XIV izgrađivao je moćnu vojsku, tada najjaču u
Europi. Država je plaćala, hranila, oblačila ..., oko
300.000 tisuća vrlo discipliniranih i utreniranih
vojnika. Tom vojskom Louis je provodio svoju
politiku doma i preko granice, ali istovremeno je
vojska bila strahoviti uteg za kraljevske financije.
Da bi sredio državne financije, Louis se
oslanjao na svog briljantnog ministra financija Jean-
Baptiste Colberta, koji je uspostavio strogu
merkantilističku politiku. Pod njegovom direktivom
raskrčene su nove zemlje za poljoprivrednu proizvodnju, poticao je rudarstvo i ostalu
primarnu proizvodnju, te je propagirao proizvodnju i izvoz luksuzne robe. Da bi zaštitio
francusku manufakturu, Colbert je uveo visoke tarife za uvoznu robu, ali je istodobno
nastojao pojačati doprinos francuskih kolonija, kao što je Nova Francuska u Sj. Americi.
Colbertova politika uspjela je učiniti Francusku najbogatijom europskom zemljom, ali niti to
Slika 2: Kralj Louis XIV dok je još bio mlad i
zgodan.
3. 3
nije bilo dovoljno da bi se financijski podržali ogromni troškovi Louisovog dvora i njegovih
ratova za francuski utjecaj u Europi.
Versailles: Simbol kraljevske vlasti
U ruralnom području blizu Pariza, Louis XIV je pretvorio kraljevsku lovačku kućicu u
malo veći dvorac, cijelom svijetu poznati Versailles. Nije žalio troškova za njegovu izgradnju.
Hodnici, saloni i dvorane prepune su djela vrsnih slikarskih i kiparskih majstora. Sve bliješti
pod svijetlima tisuća svijeća i stotina ogledala. U kraljevskom vrtu milijuni cvijetova,
mnoštvo stabala i fontana doprinose luksuzu i raskoši, a sve je posloženo u pravilnim
geometrijskim formama, što odaje dojam reda u kakvom je i cijelo francusko kraljevstvo.
Versailles je postao savršeni simbol bogatstva i moći Kralja Sunca. Istovremeno je bio palača
i administrativni centar Francuske, pa su u Versaillesu obitavali svi – plemstvo, crkveni
dostojanstvenici, administracija i sluge.
Dvorske ceremonije Savršenim i nepreglednim sistemom ceremonija Louis XIV je dodatno
naglašavao svoju važnost i posebnost. Svaki dan je započinjao glavnim ritualom ustajanja
kralja iz kreveta, tzv. levée (ustajanje). Visoko pozicionirani plemići u toj bi ceremoniji bili
pomoćnici u kraljevom oblačenju i umivanju. Sudjelovanje u takvoj ceremoniji pokazivalo je
hijerarhijski status, jer onaj koji
je dobio priliku pridržavati
kraljevu čarapu dok on uvlači
svoju nogicu u istu, značilo bi
da je dotični u milosti kralja, pa
bi mu skočio i ugled među
ostalima. Žene su na sličan
način sudjelovale kod
opremanja kraljice i njene
svite. Takve ceremonije
provodile su se i za objeda, u
vrijeme šetnje ...itd.
Takvi rituali imali su
vrlo ozbiljnu ulogu. Naime,
francusko plemstvo vodi
svoje podrijetlo od
srednjovjekovnih feudalnih
gospodara, koji su
istovremeno bili vitezovi s
punom kontrolom na
svojim posjedima i šire. Na
taj su način bili prijetnja
moći centralnoj kraljevskoj
vlasti. Okupljajući
plemstvo na dvoru, Louis
ih je pretvorio u slatke
dvorske mačiće koji su
potpuno ovisni o njemu, i koji mu se šmajhlaju svakodnevno u borbi za što veće privilegije.
Stvar je funkcionirala, jer je Louis dobro pazio da svakom pokloni malo svog sjaja, a ono što
je najvažnije, plemstvo je bilo izuzeto od plaćanja poreza.
Veliki sajam taštine koji je oživotvoren u Versaillesu imao je i jednu dobru stranu.
Cijela ta gomila ljudi morala se i zabavljati, pa je Louis XIV postao glavni zaštitnik i mecena
kulturnih događanja. Dogodio se pravi procvat u slikarstvu, glazbi, arhitekturi, dekorativnoj
Slika 3: Levée ceremonija ili kraljevo ustajanje, koja je kod Kralja Sunca dovedena
do vrhunca. Dan Loisa XIV počinjao je otprilike ovako ... Grande Entrée počinje oko
8.00 sati kada Glavni dvorjanin predvodi ostale dvorjane s pravom ulaska u
kraljeve odaje (bilo je moguće kupiti to pravo za dobre novce). Kralj je u trenutku
ulaska dvorjana još u svom krevetu i u noćnoj haljini. Tada kralju pristupaju Prvi
uređivač kraljevog kreveta i Prvi sobar i skidaju mu noćnu haljinu. Svaki povlači po
jedan rukav, a Glavni dvorjanin predstavlja mu dnevnu košulju. To je trenutak kada
se kralju postavljaju neki dobro uvježbani zahtjevi ili želje, puno češće puko
laskanje, a nakon toga se dvorjani povlače. Od tog momenta kreće Première
Entrée, a dvorjani s manjim pravima mogu ući i gledati kralja kako se oblači. Kralj
Sunce često to čini sam, a dvorjani mu npr. pridržavaju ogledalo dok se brije. Kada
je obukao košulju, obrijao se i sl. red je i da svi ostali dvorjani mogu ući i gledati
kako kralj oblači čarape i cipele. Nakon toga slijedi molitva uz kraljev krevet (u
priličnoj gužvi), a kralj se povlači u radni kabinet gdje najbližim suradnicima
objavljuje što će raditi taj dan.
4. 4
umjetnosti, a francuski stil postao je model za cijelu Europu. Pokrenuti su novi plesovi, novi
oblici drame i baleta, koji su stekli ogromnu popularnost na francuskom dvoru, a kasnije i
šire. Osim kulture, Louis je postao financijer Francuske Akademije, koja će uskoro postati
jedna od glavnih znanstvenih institucija u Europi.
Slom jake države
Louis XIV je vladao Francuskom 72 godine, duže nego drugi kraljevi. Pri kraju
njegove vladavine, Francuska je najmoćnija sila u Europi, ali neke njegove odluke dovest će
ipak do polaganog pada francuskog prosperiteta.
Skupi ratovi Louis je uložio velike napore (čitaj:lovu) u pokušaje širenja francuskih granica.
Ali nije samo to bio razlog njegovih čestih ratova, već i potreba da plemstvo tu i tamo dobije
priliku osjećati se ponosno i sudjelovati u ratovima. Konkurentski vladari, naravno nisu sjedili
prekriženih ruku, već su se udruživali da bi spriječili Louisa u ostvarenju svojih teritorijalnih
ideja. Obično su Nizozemci i Englezi predvodili alijansu, kojoj je glavni zadatak bio održati
europsku ravnotežu sila, ali naravno da su se u sukobe ubacivali i Habsburgovci. Najskuplji
takav rat za Louisa je bio Rat za španjolsku baštinu (1700-1713 ali o njemu više nešto
kasnije).
Progon Hugenota Louis je smatrao da vjerska tolerancija uspostavljena od strane Henryja IV
i Nantskog edikta, predstavlja prijetnju vjerskom i političkom jedinstvu Francuske. Zato je on
ukinuo Nantski edikt, a time su se Hugenoti našli na vjetrometini. Gotovo 100.000 Hugenota
zbrisalo je iz Francuske, naseljavajući se u Englesku, Nizozemsku, Prusku, Poljsku i u
Ameriku. Hugenoti su bili vrlo radišni i sposobni, i nosili su veliki dio francuske ekonomije.
Njihov odlazak bio je veliki udarac za francusku ekonomiju, vrlo sličan onome što je
doživjela Španjolska protjeravši Židove i Muslimane. Naravo da je time ojačana i ekonomija
konkurenskih zemalja.
