autor: Nataša Igić
 Lokomotorni aparat
 Lokomocija
 Funkcionalna nezavisnost
 Normalni hod Patološki hod
 PNS
 CNS
-Moždano stablo
-Bazalne ganglije
-Cerebelum
-Korteks
 Složena prirodna ciklična aktivnost
 Čine ga ciklusi pokreta koji se naizmenično
smenjuju
 Hod započinje destabilizacijim ležernog stojećeg
stava tj. uspostavljanjem kretanja u napred.
 Omogućava premeštanje tela sa jednog na drugo
mesto
 Obrazac hoda jedinstven je za svaku osobu i
predstavlja rešenje za problem kako preći
određeno rastojanje sa minimalnim naporom,
odgovarajućom stabilnošću i prihvatljivim
načinom
 Ciklus hoda – period između dva uspostavljanja
kontakta pete sa podlogom iste noge
 FAZA OSLONCA - potporna faza
 Kontakt stopala sa podlogom, 60% ciklusa hoda
◦ 40 % oslonca na jednoj nozi
◦ po 10% oslonca na obe noge
 FAZA NjIHANjA – faza oslonca na jednoj nozi
 Odsustvo kontakta stopala sa podlogom
 40% ciklusa hoda
 Noseća noga – ona koji nosi težinu tela
 Klateća nogu – ona koja se kao klatno prebacuje napred
 Udar petom – početak faze oslonca, momenat kada peta dodirne
podlogu, inicijalni kontakt
 Ravno stopalo – sledi iza inicijalnog kontakta, plantarna strana
stopala dodiruje podlogu
 Sredina faze oslonca – težina tela preneta na noseću nogu
 Odizanje pete – momenat kada klateća noga dodirne podlogu
 Odizanje prstiju – nadovezuje se na odizanje pete, prethodi početku
faze njihanja
 Uzlazna faza – početak klaćenja od momenta kada prsti noseće
noge napuste podlogu do tačke kada je klateći ekstremitet najviše
podignut od podloge
 Sredina faze - deo faze kada klateći ekstremitet prolazi direktno
ispreed tela
 Silazna faza – klaceća noga se spušta i priprema za oslonac petom,
inicijalni kontakt.
 Šema hoda u normalnim okolnostima
 Poznavanje terminologije hoda
 Normalne vrednosti amlitude pokreta u
zglobovima pri hodu
 Normalne vrednosti pomeranja značajnih
segmenata tela
 Posturalna prilagođavanja
 Pri započinjanju iskoraka aktivnošću fleksora
kuka prisutra je abdukcija i spolja rotacija u
zglobu kuka sve do momenta oslonca petom
 Pri inicijalnom kontaktu dolazi do addukcije i
unutrašnje rotacije u kuku koji traju za vreme
opterećenja
 Addukcija je rezultat spuštanja karlice sa strane
suprotno osloncu
 U fazi oslonca karlica je u neutrallnom položaju,
kuk rotiran unutra, trup počinje da se pomera
kako bi pomogao u prenošenju težine na
suprotnu stranu
 Skočni zglob oko neutralnog položaja
 Koleno 40-60° flex
 Kuk 20-30° flex
 Skočni zglob: 15° DF, 20° PF
 Koleno: 30-40° flex, puna ext
 Kuk: 30° flex, 15° ext
1. Rotacija karlice
2. Naginjanje karlice
3. Lateralno pomeranje karlice
4. Fleksija kuka
5. Pokreti stopala
6. Pokreti kolena
Ovi pokreti omogućavaju normalan
hod i minimiziraju pomeranje
centra gravitacije koji se pomera
gore, dole, levo i desno sa svakim
napravljenim korakom.
Predstavljaju praćenje/merenje kontakta stopala u prostoru
za vreme hoda:
◦ Dužina koraka – step lenght, longitudinalno rastojanje
izmedju dva koraka
◦ Dužina dvostrukog koraka – stride lenght, rastojanje od
jednog inicijalnog kontakta do ponovnog inicijalnog kontakta
istog stopala
◦ Kadenca – broj koraka u minuti
◦ Širina baze oslonca – 5-10 cm
◦ Ugao progresije stopala - 15°
 Odnose se na vremenski sled u ciklusu hoda,
uključuju:
- vreme oslonca jednog DE
- vreme duplog oslonca
- vreme njihanja
- vreme iskoraka i koraka
- ritam
- brzina
 Svaka promenjiva može biti pod uticajem faktora
kao što je starost, pol, veličina i oblik kostiju,
raspodela mase u segmentima tela, mobilnost
zglobova, jačina mišića, tip obuće i odeće, navike i
psihološki status.
 Kombinacija vremenskih i prostornih
parametara dozvoljava izračunavanje brzine
hoda koja utiče na kinematiku.
 Spori hod 70 koraka u minuti
 Srednje brzi hod 70-90 koraka u minuti
 Brzi hod oko 120 koraka u minuti
 Najjekonomičniji hod 5 km/h
 Prijatna brzina hoda - potrošnja E
minimalna, 80 koraka u minuti
 Kod poremećaja hoda , povećava se utrošak
energije koji se kompenzuje sporijim hodom.
 Procena i analiza sila koje učestvuju u hodu
 Spoljne sile: gravitacija, reakcija podloge,
inercija
 Unutrašnje sile: aktivnosti mišića koji se
suprotstvljaju spoljnim silama
 Energetski utrošak u hodu (gasne analize O2,
puls)
 Kinetička analiza hoda i praćenje vitalnih
parametara (PULS) dajeu neophodne
informacije o kompletnoj proceni hoda
 Inicira se fleksorima kuka koji podizu nogu na sledeci stepenik
 Stopalo prednje noge se postavlja celom tabanskom površinom na
gornji stepenik, potkolenica je flektirana prema natkolenici,
natkolenica prema karlici, trup i karlica prema zadnjoj nozi. Zadnja
noga uspravna.
 Težište tela je nad stopalom prednje noge.
 Koncentrična kontrakcija m.triceps surae, zadnje noge, gura se telo
napred i uvis, kontrakcija m.quadricepsa prednje noge odize trup i
zadnju nogu cime pocinje faza jednostrukog oslonca.
 Prednja noga se ekstendira i trup sa njom, za to vreme, zadnja
noga – klateća, flektira se u kuku i kolenu i priprema za
postavljanje na sledeći, viši stepenik.
 Minimalna aktivnost zgloba kuka
 Najveće opterećenje trpi
m.quadriceps femoris naizmenično
jedne pa druge noge
 Ovaj rad je zamorniji ukoliko je
težina tela veća, ukoliko su stepenice
strmije ili ako se nosi neki teret
 Noseća noga –flektira se
ekscentričnim kontrakcijama
m.quadriceps femoris, klateća se
pomera put napred i istovremeno
ispruža, sve dok ne dodirne donji
stepenik. Za to vreme, noseća noga
povećava fleksiju i težinu tela nosi
njen m.quadriceps femoris.
 MEHANIČKI
• oštečenje skeletnih
struktura-frakture,
osteoporoza, bol
• slabost mišića DE
• smanjen obim pokreta u
zglobovima
 NEUROLOŠKI
• poremećaj mišićnog
tonusa
• oštećenje posturalnih
refleksa
• gubitak osećaja celine
tela – hemipareze,
kvadriplegija,
• odsustvo senzornog
feedbacka-a sa stopala ili
iz proprioceptora
dubokih mišića i
zglobova
 Hod spor, koraci kratki
 Redukovano prenošenje težine na zahvaćenu
stranu
 Kratak oslonac na zahvaćeni ekstremitet
 Izbegava se inicijalni kontakt sa podlogom
zbog pogoršanja tegoba
 Unilateralan
 Bilateralan – gegajući hod
 Uzrok – slabost abduktora
kuka, bol u kuku –
radikulopatije
 Lateralno naginjanje trupa
prema nozi na koju se
oslanja u toku potporne faze
 Štap!
Kada se postavi prava indikacija, mogu:
 Značajno povećati brzinu hoda
 Smanjiti potrošnju energije
 Omogućiti poboljšanje šeme hoda
 Sprečiti ili odložiti pojavu deformiteta
 Funkcija :
 proširuje površinu oslonca
 poboljšava balans
 u suprotnu ruku od ugroženog ekstremiteta
 prevenira se naginjanje karlice na suprotnu
stranu
Vrste:
sa jednom ili više
tačaka oslonca
 Upotreba:
 normalan hod nemoguć,
 noge se ne smeju opteretiti
prelom (kalus, povrede mekih
tkiva), pareze, paralize,
amputacije
 Upotrebom štaka:
 olaksava se kretanje,
 deo tereta se prenosi na njih
 hod se izvodi snagom mišića
(ruke, trup, rameni pojas)
 Visoke pazušne štake ;
podlakatne štake
 m. triceps brachii – opterećeniji pri hodu sa
podlakatnim štakama
 m. pectoralis major, m. latissimus dorsi, m.
trapezius – pars descendens :sprečavaju
podizanje ramena
 m. trapzius, m. rhomboidei - adduktori i
unutrašnji rotatori lopatice
 m. deltoideus pars clavicularis et pars
acromialis- sprečavaju fleksiju, odnosno
ekstenziju nadlakta zavisno da li je štaka ispred
ili iza tela
 Dvotaktni
 Trotaktni – slabije i nesigurne osobe
 Četvorotaktni (telo uvek ima tri tačke oslonca)
 Hod za rasterećenje jedne noge – vrše se
pokreti kao pri običnom hodu, štake se
istovremeno i paralelno premeštaju napred,
ali se uvek postavljaju ispred istog stopala i
to istovremeno. Cilj ovog hoda je rasterećenje
jedne noge, dok druga nosi puni teret
(pareza, paraliza noge).
 Očuvana mišična snaga/slabost mišića/kontrakture
 Pacijenti bez stopala i dela potkolenice –
nedostatak mišića pokretača stopala ,
nemogućnost amortizovanja udara pete protezom
nadoknađuje se elastičnošću veštačkih zglobova.
 Analiza hoda zauzima značajno mesto u
evaluaciji pacijenata
 Pomaže u postavljanju dijagnoze, odabiru
adekvatne terapije kao i praćenju rezultata
primenjene terapije.

Kineziološka analiza hoda

  • 1.
  • 2.
     Lokomotorni aparat Lokomocija  Funkcionalna nezavisnost  Normalni hod Patološki hod
  • 3.
     PNS  CNS -Moždanostablo -Bazalne ganglije -Cerebelum -Korteks
  • 4.
     Složena prirodnaciklična aktivnost  Čine ga ciklusi pokreta koji se naizmenično smenjuju  Hod započinje destabilizacijim ležernog stojećeg stava tj. uspostavljanjem kretanja u napred.  Omogućava premeštanje tela sa jednog na drugo mesto  Obrazac hoda jedinstven je za svaku osobu i predstavlja rešenje za problem kako preći određeno rastojanje sa minimalnim naporom, odgovarajućom stabilnošću i prihvatljivim načinom
  • 5.
     Ciklus hoda– period između dva uspostavljanja kontakta pete sa podlogom iste noge  FAZA OSLONCA - potporna faza  Kontakt stopala sa podlogom, 60% ciklusa hoda ◦ 40 % oslonca na jednoj nozi ◦ po 10% oslonca na obe noge  FAZA NjIHANjA – faza oslonca na jednoj nozi  Odsustvo kontakta stopala sa podlogom  40% ciklusa hoda  Noseća noga – ona koji nosi težinu tela  Klateća nogu – ona koja se kao klatno prebacuje napred
  • 7.
     Udar petom– početak faze oslonca, momenat kada peta dodirne podlogu, inicijalni kontakt  Ravno stopalo – sledi iza inicijalnog kontakta, plantarna strana stopala dodiruje podlogu  Sredina faze oslonca – težina tela preneta na noseću nogu  Odizanje pete – momenat kada klateća noga dodirne podlogu  Odizanje prstiju – nadovezuje se na odizanje pete, prethodi početku faze njihanja
  • 8.
     Uzlazna faza– početak klaćenja od momenta kada prsti noseće noge napuste podlogu do tačke kada je klateći ekstremitet najviše podignut od podloge  Sredina faze - deo faze kada klateći ekstremitet prolazi direktno ispreed tela  Silazna faza – klaceća noga se spušta i priprema za oslonac petom, inicijalni kontakt.
  • 9.
     Šema hodau normalnim okolnostima  Poznavanje terminologije hoda  Normalne vrednosti amlitude pokreta u zglobovima pri hodu  Normalne vrednosti pomeranja značajnih segmenata tela  Posturalna prilagođavanja
  • 10.
     Pri započinjanjuiskoraka aktivnošću fleksora kuka prisutra je abdukcija i spolja rotacija u zglobu kuka sve do momenta oslonca petom  Pri inicijalnom kontaktu dolazi do addukcije i unutrašnje rotacije u kuku koji traju za vreme opterećenja  Addukcija je rezultat spuštanja karlice sa strane suprotno osloncu  U fazi oslonca karlica je u neutrallnom položaju, kuk rotiran unutra, trup počinje da se pomera kako bi pomogao u prenošenju težine na suprotnu stranu
  • 11.
     Skočni zgloboko neutralnog položaja  Koleno 40-60° flex  Kuk 20-30° flex
  • 12.
     Skočni zglob:15° DF, 20° PF  Koleno: 30-40° flex, puna ext  Kuk: 30° flex, 15° ext
  • 13.
    1. Rotacija karlice 2.Naginjanje karlice 3. Lateralno pomeranje karlice 4. Fleksija kuka 5. Pokreti stopala 6. Pokreti kolena Ovi pokreti omogućavaju normalan hod i minimiziraju pomeranje centra gravitacije koji se pomera gore, dole, levo i desno sa svakim napravljenim korakom.
  • 14.
    Predstavljaju praćenje/merenje kontaktastopala u prostoru za vreme hoda: ◦ Dužina koraka – step lenght, longitudinalno rastojanje izmedju dva koraka ◦ Dužina dvostrukog koraka – stride lenght, rastojanje od jednog inicijalnog kontakta do ponovnog inicijalnog kontakta istog stopala ◦ Kadenca – broj koraka u minuti ◦ Širina baze oslonca – 5-10 cm ◦ Ugao progresije stopala - 15°
  • 15.
     Odnose sena vremenski sled u ciklusu hoda, uključuju: - vreme oslonca jednog DE - vreme duplog oslonca - vreme njihanja - vreme iskoraka i koraka - ritam - brzina  Svaka promenjiva može biti pod uticajem faktora kao što je starost, pol, veličina i oblik kostiju, raspodela mase u segmentima tela, mobilnost zglobova, jačina mišića, tip obuće i odeće, navike i psihološki status.
  • 16.
     Kombinacija vremenskihi prostornih parametara dozvoljava izračunavanje brzine hoda koja utiče na kinematiku.  Spori hod 70 koraka u minuti  Srednje brzi hod 70-90 koraka u minuti  Brzi hod oko 120 koraka u minuti  Najjekonomičniji hod 5 km/h  Prijatna brzina hoda - potrošnja E minimalna, 80 koraka u minuti  Kod poremećaja hoda , povećava se utrošak energije koji se kompenzuje sporijim hodom.
  • 18.
     Procena ianaliza sila koje učestvuju u hodu  Spoljne sile: gravitacija, reakcija podloge, inercija  Unutrašnje sile: aktivnosti mišića koji se suprotstvljaju spoljnim silama  Energetski utrošak u hodu (gasne analize O2, puls)  Kinetička analiza hoda i praćenje vitalnih parametara (PULS) dajeu neophodne informacije o kompletnoj proceni hoda
  • 19.
     Inicira sefleksorima kuka koji podizu nogu na sledeci stepenik  Stopalo prednje noge se postavlja celom tabanskom površinom na gornji stepenik, potkolenica je flektirana prema natkolenici, natkolenica prema karlici, trup i karlica prema zadnjoj nozi. Zadnja noga uspravna.  Težište tela je nad stopalom prednje noge.  Koncentrična kontrakcija m.triceps surae, zadnje noge, gura se telo napred i uvis, kontrakcija m.quadricepsa prednje noge odize trup i zadnju nogu cime pocinje faza jednostrukog oslonca.  Prednja noga se ekstendira i trup sa njom, za to vreme, zadnja noga – klateća, flektira se u kuku i kolenu i priprema za postavljanje na sledeći, viši stepenik.
  • 20.
     Minimalna aktivnostzgloba kuka  Najveće opterećenje trpi m.quadriceps femoris naizmenično jedne pa druge noge  Ovaj rad je zamorniji ukoliko je težina tela veća, ukoliko su stepenice strmije ili ako se nosi neki teret  Noseća noga –flektira se ekscentričnim kontrakcijama m.quadriceps femoris, klateća se pomera put napred i istovremeno ispruža, sve dok ne dodirne donji stepenik. Za to vreme, noseća noga povećava fleksiju i težinu tela nosi njen m.quadriceps femoris.
  • 21.
     MEHANIČKI • oštečenjeskeletnih struktura-frakture, osteoporoza, bol • slabost mišića DE • smanjen obim pokreta u zglobovima  NEUROLOŠKI • poremećaj mišićnog tonusa • oštećenje posturalnih refleksa • gubitak osećaja celine tela – hemipareze, kvadriplegija, • odsustvo senzornog feedbacka-a sa stopala ili iz proprioceptora dubokih mišića i zglobova
  • 23.
     Hod spor,koraci kratki  Redukovano prenošenje težine na zahvaćenu stranu  Kratak oslonac na zahvaćeni ekstremitet  Izbegava se inicijalni kontakt sa podlogom zbog pogoršanja tegoba
  • 24.
     Unilateralan  Bilateralan– gegajući hod  Uzrok – slabost abduktora kuka, bol u kuku – radikulopatije  Lateralno naginjanje trupa prema nozi na koju se oslanja u toku potporne faze  Štap!
  • 25.
    Kada se postaviprava indikacija, mogu:  Značajno povećati brzinu hoda  Smanjiti potrošnju energije  Omogućiti poboljšanje šeme hoda  Sprečiti ili odložiti pojavu deformiteta
  • 26.
     Funkcija : proširuje površinu oslonca  poboljšava balans  u suprotnu ruku od ugroženog ekstremiteta  prevenira se naginjanje karlice na suprotnu stranu Vrste: sa jednom ili više tačaka oslonca
  • 27.
     Upotreba:  normalanhod nemoguć,  noge se ne smeju opteretiti prelom (kalus, povrede mekih tkiva), pareze, paralize, amputacije  Upotrebom štaka:  olaksava se kretanje,  deo tereta se prenosi na njih  hod se izvodi snagom mišića (ruke, trup, rameni pojas)  Visoke pazušne štake ; podlakatne štake
  • 28.
     m. tricepsbrachii – opterećeniji pri hodu sa podlakatnim štakama  m. pectoralis major, m. latissimus dorsi, m. trapezius – pars descendens :sprečavaju podizanje ramena  m. trapzius, m. rhomboidei - adduktori i unutrašnji rotatori lopatice  m. deltoideus pars clavicularis et pars acromialis- sprečavaju fleksiju, odnosno ekstenziju nadlakta zavisno da li je štaka ispred ili iza tela
  • 29.
     Dvotaktni  Trotaktni– slabije i nesigurne osobe  Četvorotaktni (telo uvek ima tri tačke oslonca)  Hod za rasterećenje jedne noge – vrše se pokreti kao pri običnom hodu, štake se istovremeno i paralelno premeštaju napred, ali se uvek postavljaju ispred istog stopala i to istovremeno. Cilj ovog hoda je rasterećenje jedne noge, dok druga nosi puni teret (pareza, paraliza noge).
  • 31.
     Očuvana mišičnasnaga/slabost mišića/kontrakture  Pacijenti bez stopala i dela potkolenice – nedostatak mišića pokretača stopala , nemogućnost amortizovanja udara pete protezom nadoknađuje se elastičnošću veštačkih zglobova.
  • 35.
     Analiza hodazauzima značajno mesto u evaluaciji pacijenata  Pomaže u postavljanju dijagnoze, odabiru adekvatne terapije kao i praćenju rezultata primenjene terapije.