Jhsci 2011-v1-i1-april

Editor in chief
Dijana Avdić (BiH)
Associate editor
Džemal Pecar (BiH)
Secretary
Aida Rudić
Members
Jasmina Berbić – Fazlagić (BiH)
Amira Durić (BiH)
Fatima Jusupović (BiH)
Mirsad Muftić (BiH)
Emela Mujić – Skikić (UAE)
Budimka Novaković (SRB)
Naris Pojskić (BiH)
Borut Poljšak (Sl)
Isabelle Rishard (F)
Sandra Vegar (BiH)
Zerema Obradović – Zubović (BiH)
Dragić Banković (SRB)
Advisory Board
Osman Durić
Faris Gavrankapetanović
Ismet Gavrankapetanović
Muhamed Gavranović
Mirsada Hukić
Dragan Kosorić
Lidija Lincender
Slobodan Loga
Farid Ljuca
Senka Mesihović-Dinarević
Muzafer Mujic
Mirza Mušanović
Arif Smajkić
Electronic Publishing
Refet Gojak
Muris Pecar
Technical editor
Faruk Špilja
Editorial Board
Journal of Health Sciences
UNIVERSITY OF SARAJEVO FACULTY OF HEALTH STUDIES
UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA
Editorial office
Address: Bolnička 25, 71000 Sarajevo, Bosnia Herzegovina
Tel. ++387 33 444 901; 264-820; 264 890;
Fax. 264 821
E-mail: office@jhsci.ba
Journal web site: www.jhsci.ba

Journal of Health Sciences www.jhsci.ba Volume 1, Number 1, April 2011
Table of contents:
Editorial
Uvodnik
DijanaAvdić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Research articles
The concentration of homocysteine in patients after
ischemic brain stroke and vascular dementia
Nafija Serdarević, Lejla Begić, Adaleta Mulaomerović - Softić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 - 9
Lumbosacral pain caused by blockage of dynamic
vertebrogenic segments of thoracolumbar transition
Sead Ćebić, Džemal Pecar, Muris Pecar, Suad Sivić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 - 13
Perioperative blood loss and diclofenac in major arthroplastic surgery
Ljiljana V. Gvozdenović, Vesna M. Pajtić, Nemanja M. Gvozdenović, Saša D. Milić, Zoran B. Gojković. . . . . . . 14 - 17
A retrospective study of surgical treatment of spinal injuries with rehabilitation program
DijanaAvdić, Amila Jaganjac, Bakir Katana, Samir Bojičić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 - 22
The presence of risk factors for diabetes mellitus type 2 in patients of family practice medicine
Fatima Jusupović, DijanaAvdić, Jasmina Mahmutović, Aida Rudić, Arzija Pašalić,
Suada Branković, Almedina Berić, Amra Mačak-Hadžiomerović. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 - 27
Influence of osteoporosis risk faktors on bone mass loss in postmenopausal women
Amila Kapetanović, DijanaAvdić, Katarina Marković,
Ata Teskeredžić, Mustafa Basarić, Eldan Lokmić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 - 30
Epidemiological characterisics of gastrointestinal infectious
diseases and viral hepatitis A in the Canton Sarajevo
Zarema Obradović, Arzija Pašalić, Amar Žilić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 - 35
Effects of improper posture during work on
lumbal pain syndrome of discogenic etiology
Eldad Kaljić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 - 38
Salt in nutrition of University of Sarajevo students
Fatima Jusupović, DijanaAvdić, Budimka Novaković, Arzija Pašalić, Jasmina Mahmutović,
Suada Branković, Aida Rudić, Aida Kevrić, Amra Mačak-Hadžiomerović. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 - 43
Relation of diet and physical activity to obesity in children in elementary schools
Senka Dinarević, Suada Branković, Snježana Hasanbegović. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 - 49
Review articles
Sonoelastography: the method of choice for evaluation of tissue elasticity
Fahrudin Smajlovic, Aladin Carovac, Deniz Bulja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 - 55
Health promotion in families who have children with intellectual and developmental disabilities
Emira Švraka, Slobodan Loga, DijanaAvdić, Jasmina Berbić-Fazlagić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 - 60
INSTRUCTIONS TO AUTHORS
Instructions and guidelines to authors for the preparation and
submission of manuscripts in the Journal of Health Sciences. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 - 64

Journal of Health Sciences 2011; 1 (1)
3
Editorial
Uvodnik
Prva registracija Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu je glasila: “Univerzitetsko-medicinski centar
zajednica organizacija udruženog rada Viša medicinska škola”, koja je započela sa radom 19.12.1973.godine. Prola-
zeći kroz iste faze kao i drugi dijelovi složenog sistema Univerzitetskog medicinskog centra, Stomatološki i Farma-
ceutski fakultet, Fakultet zdravstvenih studija je u početnoj organizaciji imao edukaciju koja se odvijala u sklopu
Medicinskog fakulteta.
U toku proteklih 38 godina rada, fakultet je prolazio kroz razne faze u kojima su vršene razne organizacione promje-
ne, donošeni planovi i programi, vršena njihova dopuna i inovacija. Nakon dvogodišnjeg, zatim trogodišnjeg studija,
akademske 2002/03. godine upisana je prva generacija četverogodišnjeg studija tadašnje Visoke zdravstvene škole,
pet studija u oblasti zdravstva, koji omogućava završenim studentima ravnopravnu participaciju na postdiplomskim
studijama, izradu magistarskih i doktorskih teza iz svojih naučnih oblasti. Od 2008. godine Visoka zdravstvena škola
preimenovana je u FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA U SARAJEVU
U akademskoj 2009/10. godini Fakultet je organizovao studij po Bolonjskoj deklaraciji za svih pet Studijskih pro-
grama:
Zdravstvena njega i terapija (ranije: sestrinstvo)
Fizikalna terapija (ranije: fizioterapija)
Okolinsko zdravlje i humana ekologija (ranije: sanitarno inžinjerstvo)
Radiološke tehnologije (ranije: radiološke tehnike)
Laboratorijske tehnologije (ranije: medicinsko-laboratorijska dijagnostika)
Specifičnost ovako osmišljenog Fakulteta je u tome što se brine za one dijelove zdravstvene zaštite neophodne da
zadovolji sve širu i sveobuhvatniju multidisciplinarnu, neinvazivnu i invazivnu dijagnostiku i terapiju na najvišem
nivou, sa najsavremenijom opremom i metodama koje se koriste u svijetu. Organizovani moderni fundament za
ove ambiciozne ideje na ovaj način je postao realnost, pa i ovih 5 značajnih oblasti tzv. Medicinske logistike postaje
integralni dio sistema koji dinamikom sustiže i prati savremene trendove medicinske znanosti.
Prof. dr Dijana Avdić
glavni urednik

4 JOURNAL OF HEALTH SCIENCES 2011; 1 (1)
The concentration of homocysteine in patients
after ischemic brain stroke and vascular
dementia
Nafija Serdarević1
*, Lejla Begić2
, Adaleta Mulaomerović - Softić2
1
Department for Clinical Chemistry, University of Sarajevo Clinical Center, Bolnička 25, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina.
2
Department of Biochemistry, Faculty of Pharmacy, University of Tuzla, Univerzitetska 8, 75000 Tuzla, Bosnia and Herzegovina.
Abstract
Introduction: The aim of this study is to examine whether moderate hiperhomocysteinemia is an independent risk fac-
tor for cerebral infarction.
Methods: We have measured homocysteine levels in 50 patients with ischemic stroke during acute phase and post-
acute phase, 50 patients diagnosed with vascular dementia and healthy group of 50 subjects. Homocysteine concentra-
tion in serum was measured, on the basis of fluorescent polarisation measuring.
Results: The study demonstrated that homocysteine concentration was 16.93 μmol/L in the patient group with ischemic
stroke, and in the group of patients with vascular dementia was 20.39 μmol/L. Homocysteine increases during the post-
acute phase of ischemic stroke after 7 days for 1.54 μmol/L and 14 days for 3.66 μmol/L compared to the concentration
of homocysteine after the first hours of hospitalization. Using Wilcoxon signed ranks and Mann-Whitney (P 0.05) tests
we got significant difference between homocysteine concentration at acute phase and post-acute phase of ischemic
stroke and it was significant difference between concentrations of homocysteine in the acute and post-acute phase of
ischemic stroke and vascular dementia. The Spearman correlation test was found significant correlation between the
number of strokes and the concentration of homocysteine in serum of patients with vascular dementia.
Conclusions: The homocysteine concentration rises significantly during of acute phase of ischemic brain stroke, and
it is significantly increased during post-acute phase, which is a predictor factor for further development of vascular de-
mentia, or a new ischemic brain stroke.
© 2011 University of Sarajevo Faculty of Health Studies
Keywords: homocysteine, ischemic brain stroke and vascular dementia.
* Corresponding author: Nafija Serdarević; Institute
for Clinical Chemistry and Biochemistry, University of
Sarajevo Clinics Center, Bolnička 25, 71000 Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina; Phone: +38733663353, Fax:
+38733663353; E-mail: serdarevicnafija@yahoo.com
Submitted 21 January 2011 / Accepted 25 February 2011
Introduction
The ischemic stroke (IS) is major cause of global disa-
bility and is the second most common cause of death
worldwide. Elevated tolal plasma homocysteine level
is common in the old age and is well-established risk
factor for cardiovascular and cerebrovascular disea-
se (1). The amino acid homocysteine occurs by de-
methylation of methionine, essential amino acid, which
in enters the human body with food. It is found in
the plasma mainly in the oxidized state (homocystei-
ne or homocysteine-cysteine disulfide) and bound to
proteins, mostly albumin (2,3). It was first described
in work of Butz and Vigneaud who have synthesized
amino acid homocysteine in a reaction of strong con-
centrated acid with methionine. (4). Based on findings
observed in patients with homocystinuria, McCully
postulated that hyperhomocysteinemia may play a
role in the pathogenesis of atherotrombotic vascular
disease (5). Elevated levels of homocysteine can there-
fore cause damage to several key pathways in the cen-
tral nervous system, either directly or by changing the
methylation potential. The hyperhomocysteinemia is
very common in patients with stroke and is suggested
to be an independent risk factor for the disease (6,7).
The elevated concentrations of homocysteine are respon-
sible for occurrence of atherosclerosis in at least 3 ways:
1) toxic effect of homocysteine in endothelium of arte-
ries, 2) interference of homocysteine with clotting fac-
tors and 3) oxidation of low-density lipoprotein (LDL).
Although there are data on homocysteine metabolism,
the pathogenesis of hyperhomocysteinemia is still not
clear. Homocysteine is turned into a methionine by
remethylation; methyl group donor in most tissues is
5-methyltetrahydrofolate, nevertheless betaine is do-
nor in the liver, kidney and eye lens. The reaction is
catalyzed by methionine-synthase (MS) with vitamin

5JOURNAL OF HEALTH SCIENCES 2011; 1 (1)
NAFIJA SERDAREVIĆ ET AL.: THE CONCENTRATION OF HOMOCYSTEINE AT PATIENTS AFTER ISCHEMIC BRAIN STROKE AND VASCULAR DEMENTIA
B12 as a cofactor. Tetrahydrofolate incurred converts to
5,10-methyl-tetrahydrofolate with the enzyme methyle-
ne-tetrahydrofolate reductase (MTHFR) and then in
5-methyl-tetrahydrofolate. Another pathway of ho-
mocysteine metabolism is trans-sulphuration pathway
in which homocysteine with serine turns to cystathioni-
ne under the action of enzymes cistationine-β-synthase
(CBS) and cofactor vitamin B6. After that cystathionine
goes into cysteine under the influence of the enzyme
γ-cystathionase (GCT) (8-10). Homocysteine metaboli-
sm is regulated by the concentration of methionine that
is normally used for protein synthesis and synthesis of
S-adenosyl-methionine. Homocysteine lies at the inter-
section two of metabolic pathways, transsulphuration
pathway and remethylation cycle. Current availability
of methionine determines the pathway by which the
homocystein will be metabolized. Decrease of folic acid
and vitamin B12 leads to increase of homocysteine and
decreases the remethylation of homocysteine (11,12).
It could be postulated that elevated total homocysteine
is a risk factor for atherotrombic stroke in particular.
Moreover, there is a debate whether homocysteine is a
causative risk factor in stroke and myocard infarction or
is merely a secondary marker of risk in survivors (13).
Date regarding to homocysteine concentration imme-
diately after stroke would help to resolve this question,
because the observation of a raised homocysteine at
this time would be more suggestive of a causal asso-
ciation that the occurrence of hyperhomocysteinemia
in survivous sampled at a time distant from the event.
Methods
Patients
The investigation included 100 patients and 50 healthy
subjects. 250 blood samples were collected during 2008
and 2009. All investigation was done respecting ethi-
cal standards by the Helsinki Declaration. The patients
were hospitalised at Clinic of Neurology, Clinical Cen-
tre University of Sarajevo, Old home Nedžarići, and
Old home Ernest Grin. The patients group included
patients with first ischemic stroke (50 subjects) and
vascular dementia (50 subjects). The control group
included 50 healthy subjects who were protégé at Old
home Nedžarići”. Criteria for inclusion of patients
with stroke and vascular dementia were: diagnosis of
first ischemic stroke determined by computerized to-
mography (CT), presence of vascular dementia identi-
fied using computerized tomography (CT) and nuclear
magnetic resonance (NMR), “Hachinski ischemic score“
grater or equal to 7 for patients with vascular dementia,
age over 65 years for both sexes, two weeks of hospi-
tal stay for patients with ischemic stroke, stroke in pa-
tients with vascular dementia in last three to six years.
The study inclusion criteria for control group were:
excluded ischemic stroke or vascular dementia by
computed tomography (CT) and nuclear magne-
tic resonance (NMR), age over 65 years for both
sexes, excluded kidney, heart or vascular diseases.
Criteria for exclusion from the study, for both patients
and controls, were: diseases that are associated with im-
paired renal function and renal failure (determined by
serum creatinine concentration), chronic inflammatory
disease, rheumatoid arthritis, SLE, multiple sclerosis and
psoriasis, acute lymphoblastic leukaemia, intestinal dis-
orders atrophic gastritis, Crohn's disease and ulcerative
colitis, Hypothyroidism, patients on treatment with met-
hotrexat, carbamazepine, phenytoin, and theophylline.
The blood samples were collected at the mornings befo-
re the first meal. For the group of 50 patients diagnosed
with the first ischemic brain stroke, blood samples were
taken during the acute phase (initial 24-48 hospitaliza-
tion hours), and post-acute phase (after 7±1 days, and
after 11-14 hospitalization days). For the group of 50
patients diagnosed with vascular dementia developed
as a consequence of ischemic brain stroke, i.e. of many
small ischemic focus of various age. The study included
27 men and 23 women in control group. There were
27 males and 23 females in the group with ischemic
stroke and 28 men and 22 women in the group with
vascular dementia. By analyzing the history of disease
we collected data about radiological examinations of
brain computed tomography (CT) and brain nucle-
ar magnetic resonance (NMR). 92% (46) of patients
suffering from ischemic stroke had the diagnosis ICV
per trombosim and at 8% (4) patients the diagnosis was
ICV per emboliam. Level of albumin was obtained from
patients history and was in normal range (35-50g/L).
The value of serum homocysteine concentration was
determined using AxSYM (Abbott), based on mea-
surements of fluorescence polarization immunoassay
(FPIA) technology. The reaction principle is conversi-
on of homocystine, mixed disulfide and protein-bound
forms of homocysteine in the sample to form of free
homocysteine by the use of dithiothreitol (DTT). After
that, free homocysteine is converted to S-adenosyl-L-
homocysteine (SAH). Under physiological conditions,
SAH hydrolases convert SAH to homocysteine. Levels
of L-homocysteine are determined in human serum.
Normal homocysteine concentration in serum is 3.36-
20.44 μmol/L for women and 5.90-16 μmol/L for men.
The creatinin was determined using automatic analyzer
Dimension (Dade Behring). Method for determination
of creatinine is a modification of the kinetic reaction of
Jaffee. The reference value for serum creatinine concen-
tration is 45-115 μmol/ L. The patient samples of blo-
od were collected in serum separation Vacutainer test
tubes (Beckton Dickinson, Rutherford, NJ 07,070 U.S.)
in volume of 3.5 mL. We used test tubes with gel. After
collection, samples were placed in ice and, after 30 to 60

minutes serum samples were obtained by centrifugation
at 3000 rpm using centrifuge (Sigma 4-10). After cen-
trifuging, concentration of homocysteine and creatinine
in sera were determined. All subjects (patients and con-
trols) had concentration of creatinine in reference values.
Statistical analysis
The results were statistically analyzed using SPSS
version 11 and Microsoft Office Excel 2003. Avera-
ge values (χ), standard deviation (SD) and Spear-
man correlation coefficient (r) were calculated, as
well as Wilcoxon signed ranks and Mann-Whitney
test with statistical significance level of 0.05 (P 0.05).
Results
The average age in the control group was 69.34 years. In
the group with vascular dementia, the average age was
73.74 years. The group with ischemic stroke had an ave-
rage age of 70.12 years.
Mean concentrations of homocysteine in pati-
ents after ischemic stroke (24-48 hours, 7 days
and 14 days), patients with vascular demen-
tia and control groups are shown in Table 1.
The average concentration of homocysteine and +
/ - SD in patients after ischemic stroke (24-48 hours,
7 days and 14 days), patients with vascular dementia
and control groups are graphically show in Figure 1.
The homocysteine serum concentrations were increa-
sed during the acute phase to the post acute phase of
ischemic stroke, as shown by results in Figure 2. During
hospitalization serum concentrations of homocysteine
increased after seven days and then increased signifi-
cantly after the fourteenth day. In the acute phase after
7 days of hospital treatment homocysteine concentrati-
on was increased for 1.54 μmol/L, after 14 days for 3.66
μmol/L compared to the concentration after the first 24-
48 hours. Between 7 and 14 days of treatment the con-
centration of homocysteine increases for 2.12 μmol / L.
Analysis of distribution showed assimetrical dis-
tribution of homocysteine levels in patients with
ischemic stroke, vascular dementia and control
group. We used Wilcoxon signed ranks for compa-
rison of serum homocysteine concentration in pati-
ents with ischemic brain stroke during acute phase
and post-acute phase. Results are shown in Table 2.
In Table 2. Z and P values of average serum homocystei-
ne concentrations in patients during acute and post-acu-
te phase of ischemic stroke are shown. Using Wilcoxon
signed ranks test we have concluded that the average
Patients with ischemic
brain stroke
brain stroke
brain stroke
Patients with vascular
dementia
Control group
Time of determination 24-48 hours 7 days 14 days - -
Xsr
13.27 14.81 16.93 20.39 10.49
S.D. 5.62 6.03 7.63 10.15 1.92
S.E. 0.79 0.85 1.07 1.43 0.27
Number of patients 50 50 50 50 50
TABLE 1. Serum concentration of homocysteine (Hcy) at patients with ischemic brain stroke, vascular dementia and control group.
FIGURE 1. The mean serum homocysteine concentration +/-
S.D in risk of patients (ischemic stroke (IS), vascular dementia)
and control group
FIGURE 2. Serum concentration of homocysteine in patient with
ischemic stroke during acute phase and post-acute phase.
(after 7 days)
with (24-48 hours)
(after 14 days)
with (24-48 hours)
(after 14 days)
with (after 7 days)
Z -5.850 -6.1543 -5.927
P 0.000* 0.000* 0.000*
TABLE 2. Comparison of serum homocysteine concentration
(Hcy) in patients with ischemic brain stroke during acute phase
and post-acute phase
* P 0.05 (Wilcoxon signed ranks)

serum homocysteine concentration 24-48 hours after
the first symptoms of ischemic stroke were significantly
differed from the concentration of homocysteine after
7 and 14 days of hospital treatment (p 0.05). There
was a significant difference between the average ho-
mocysteine concentration after 7 and 14 days of hos-
pital treatment (p0.05). Using Mann-Whitney U-test
we made comparison of serum homocysteine between
risk groups (ischemic stroke, vascular dementia) and
control healthy group, the results are shown in Table 3.
According to Mann-Whitney test for α = 5%, the diffe-
rence between concentrations of homocysteine in the
acute phase of ischemic stroke and control healthy
groups is not significant. The same test for α = 5% has
shown a significant difference between concentrations
of homocysteine in the acute phase of ischemic stro-
ke and control group. The serum concentrations of
homocysteine increase after 7 days and significantly
increased after 14 days of hospital treatment. We fo-
und significant difference between concentrations of
homocysteine in the acute and the post-acute phase
of ischemic stroke and a group with vascular demen-
tia (p0.05). The concentration of serum homocystei-
ne concentration was higher in the group with vascu-
lar dementia than in the group with ischemic stroke.
Average serum concentrations of homocysteine in the
group with vascular dementia was significantly diffe-
rent from control healthy group (p 0.05). The serum
creatinene concentration was in reference value (45-115
μmol/ L) for all patients in risk groups and in control
group. So we can exclude that serum concentration of
homocysteine was increased for kidney demage. In the
group of patients with vascular dementia, 52% (26 pati-
ents) had an extensive one stroke, 32% (16 patients) two
strokes, 16% (8 patients), many small ischemic focus
without ischemic stroke the results are shown in Figu-
re 3. According to the Spearman correlation test, it was
found a statistically significant correlation between the
number of strokes and concentrations of homocyste-
ine in the serum of patients with vascular dementia
of p 0.05 (correlation coefficient = 0.341, p = 0.015).
Theserumhomocysteineconcentrationisincreasingwith
number of strokes infarctions and more ischemic focus.
Discussion
Homocysteine is an independent risk factor for develo-
ping peripheral vascular, cerebrovascular and coronary
heart disease. The mechanism by which the total ho-
mocysteine may cause vascular disease includes throm-
bosis, endothelial dysfunction and increased oxidation
of LDH (low density cholesterol) (15). About 50% of
patients with hyperhomocysteinemia have vascular
changes before ther thirty years of old (16). Our study
showed that the group of patients with ischemic stro-
ke 30% (15 patients) had moderate hyperhomocyste-
inemia, from the total sample number it was 44 % of
men and 13% of woman. The results of our study have
shown that the mean concentration of homocysteine af-
ter 24- 48 hours of hospital treatment was 13.27 μmol/L,
after 7 days 14.81 μmol/L and 14 day 16.93 μmol/L in
comparison to serum concentration in control group
it was 10.49 μmol/L (Table 1). At the post-acute phase
of ischemic stroke after 7 days homocysteine increces
for 1.54 μmol/L in compared to the concentration of
homocysteine after the first 24-48 hours of patients hos-
pitalization. In our study, after 14 days of hospitalization
of patients with ischemic stroke average homocystei-
ne concentration was increased from 0.20 μmol/L to
20.42 μmol/L (average 3.66 μmol/L). The mean serum
homocysteine concentration increases during first to
second week for 2.12 μmol/L. The results are shown in
Figure 1 and Figure 2. In a two retrospective studies, the
British regional health study and the Framingham He-
art Study, that there is independent association betwe-
Comparison groups
Time of deter-
mination
Mann-
Whitney U
Z P
Ischemic brain stroke
with control group
24-48 hours 1046.00 -1.406 0.160
with control group
7 days 696.50 -3.816 0.000*
with control group
14 days 335.50 -6.605 0.000*
ischemic brain stroke
with vascular dementia
24-48 hours 486.00 -5.267 0.000*
7 days 614.50 -4.381 0.000*
14 days 790.50 -3.168 0.002*
vascular dementia
with control group
44.000 -8.314 0.000*
TABLE 3. Comparison of serum homocysteine concentration
(Hcy) in risk group of patients with control group
* P 0.05 (Mann-Whitney U-test )
FIGURE 3. Number of brain attacks in patients with vascular de-
mentia. (0- many) small focus i without ischemic stroke (16 %),
1- one ischemic stroke (52 %) , 2- ischemic stroke (16 %)

en serum homocysteine and the incidence of ischemic
stroke if homocysteine concentrations were equal or
greater than 15.4 μmol/L and homocysteine concentra-
tions were equal or greater than 14.24 μmol/L. In the
Rotterdam study it is showed a significant increase in
stroke risk with increasing serum homocysteine levels
above 18.6 μmol/L (17). High concentrations of ho-
mocysteine are closely correlated with the risk of silent
stroke (18). It was concluded that homocysteine is an
independent risk factor for stroke in people older than
sixty years, and homocysteine concentrations above
14 μmol/L increased to 80% risk of stroke (19). If the
concentration of serum homocysteine increases for 1
μmol/L the risk for new ischemic stroke increases for
22% (20). The increase of homocysteine concentration
for 5 μmol/Lincreased the risk for coronary heart disea-
se 1.6 times for men and 1.8 times for women, and cere-
brovascular disease increases the risk for both sexes 1.5
times (21). It is believed that during the first week after
ischemic stroke homocysteine concentration increases
for about 10% (22). Our research has shown that during
the first week after ischemic stroke, homocysteine con-
centration increases for about 11.6%. Using Wilcoxon
signed ranks the mean value of serum homocysteine
in patients with ischemic stroke after 24-48 hours was
significantly different than the mean values of ho-
mocysteine after 7 and 14 days of patients hospitalisa-
tion with significance of p 0.05. Our result have show
using same test that there was a significant difference
between the average homocysteine concentration after
7 and 14 days of hospital treatment (p 0.05) (Table 2).
According to our results using the Mann-Whitney test
average concentrations of homocysteine in the acute
phase of ischemic stroke after 24-48 hours showed no
significant difference with control group. A significant
increase in homocysteine concentration occurs only in
the acute phase in which there was a significant diffe-
rence compared to the control group (Table 3). The re-
sults have shown that it is evident that the concentrati-
on of serum homocysteine increase after stroke. There
are two possible explanations for the change in serum
homocysteine concentration after acute phase and du-
ring the pos-tacute phase of ischemic stroke recovery:
• The acute phase of ischemic stroke following
stress which leads to short-term decrease in
serum homocysteine. Damage to cerebral ti-
ssue increases the production of oxygen ra-
dicals, increases oxidative stress, leading to
possible subsequent changes in the degree of
elimination of thiols, including homocysteine.
• Serum homocysteine increases after the acute phase
of ischemic stroke as a reason of folate and vitamins
B6orB12deficiencywhichisparticularlycommonin
elderly people. Impairment of renal function also le-
adstoincreasedconcentrationsofhomocysteine(23).
Therefore, we excluded from our study patients with a
high concentration of creatinine. The first early signs of
dementia are presented with a reduction in the volume
of brain mass and the occurrence of silent stroke (4). In
our study, another group of patients who are determined
homocysteine concentration had vascular dementia as a
consequence of ischemic stroke. At group with vascular
dementia hyperhomocysteinemia was present in 62%
(81.4% men and 39.1% women). According to our re-
sults in the group of patients with vascular dementia, the
average homocysteine concentration was 20.39 μmol / L.
Homocysteine in the group of patients with vascular de-
mentia was significantly higher than in the group with
ischemic stroke and control group (Table 1). According
to Mann-Whitney test for α = 5%, a significant diffe-
rence between concentrations of homocysteine in the
acute phase of ischemic stroke and vascular dementia.
Using the same test for α = 5%, a significant difference
between concentrations of homocysteine in the post-
acute phase of ischemic stroke and concentrations of
homocysteine in vascular dementia. Comparing the re-
sults showed significant differences between the average
concentrations of homocysteine with vascular dementia
group and control group (p 0.05) (Table 3). In the gro-
up of patients with vascular dementia, 52% (26 patients)
had one extensive stroke, 32% (16 patients) two, and
16% (8 patients), many small ischemic focus without is-
chemic stroke (Figure 3). We got significant correlation
(Spearman correlation test) between the number of stro-
kes and concentrations of homocysteine in the serum
of patients with vascular dementia. The results of our
study showed that with increasing number of attacks
increased concentrations of homocysteine what can
lead to evolution of vascular dementia after ischemic
stroke. Our results shown that more males has hyperho-
mocysteinemia in relation to females, so they have move
prevalence for developing new ischemic stroke or vas-
cular dementia. If homocysteine concentration increa-
ses above 14 μmol/L increased the risk for Alzheimer's
disease or vascular dementia for 4.6 times higher than
in patients in who has concentration of homocysteine
is less than 11 μmol/L (24). According to our results,
homoysteine concentration increasing from acute to
post-acute phase at patients with ischemic stroke and
patients with vascular dementia have higher concentra-
tion of homocysteine then patients with ischemic stroke.
Conclusion
The homocysteine could be an independent risk factor
for development of cerebrovascular disease. The po-
ssible limitation of of our study are limited number of
patients and we have not informations about concen-
tration of homocysteine before ischemic brain stro-
ke or vascular dementia. Hyperhomocysteinemia is
present in about 30% (44% men and 13% females) of

patients with ischemic stroke and in about 62% of pa-
tients with vascular dementia (81.4% men and 39.1%
women). The concentration of homocysteine increases
during 14 days of hospital treatment in comparison of
homocysteine concentration 24-48 hours after ische-
mic stroke. The patients with elevated concentration
of homocysteine after stroke have longer hospitalizati-
on than patients with reference value of homocysteine.
(1) Mcllroy SP, Dynan KB, Lawson JT,
Petterson CC, Passmore AP. Mode-
rately elevated plasma homocysteine,
methylentetrahydrofolate reductase
genotype, and risk for stroke, vascu-
lar dementia and Alzheimer disease
in Northern Ireland. Stroke 2002;
33:2351-2356.
(2) Friedman AN, Bostom AG, Selhub J,
Levey AS, Rosenberg IH. The Kidney
and Homocysteine Metabolism. J Am
Soc Nephrol 2001; 12:2181-2189.
(3) H faktor - može li krvni test spasiti
život? 2004;(6)/04: Avaible at:http://
www. vasezdravlje. com/ izdanje/cla-
nak/425/ (Accessed May 5, 2009).
(4) Bolander-Gouaille C, Bottiglieri T.
Homocysteine related vitamins and
neuropsychiatric disorders, 1th ed.
Springer-Verlag. France, 2007; pp. 15-
57,109-163
(5) Yoo JH, Chung CS, Kang SS. Relation
of plasma homocysteine to cerebral
infarction and cerebral atherosclerosis.
Stroke 1998; (29): 2478-2483.
(6) Bots ML, Launer LJ. Homocysteine
and short-term risk of myocardial
infarction and stroke in the elderly:
Rotterdam Study. Arch Intern Med
1999; (159):38-44
(7) Obeid R, Fassbender K, Herrmann
W. Evaluation of current evidence on
hyperhomocysteinaemia in neurologi-
cal disease. Eur Neurol. Review 2008;
2-6.
(8) Kang S, Wong PWK. Genetic and
nongenetic factors for moderate
hyperhomocyst(e)inemia. Atheroscle-
rosis 1996; (119):135-138.
(9) Weisberg IS, Park E, Ballman KV. Inve-
stigations of a common genetic variant
in betaine-homocysteine methyltran-
sferase (BHMT) in coronary artery
disease. Atherosclerosis 2003; 167:205-
214.
(10) 10. Van der Put NMJ, Van Straaten
HWM, Trijbels FJM, Blom HJ. Folate,
homocysteine and neural tube de-
fects: an overview. Exp Biol Med 2001;
226:243-270.
(11) Herrmann W. The Importance of
Hyperhomocysteinemia as a Risk Fac-
tor for Diseases: An Overview. Clin
Chem Lab Med 2001; (39):666-674.
(12) Topić E, Primorac D, Janković S. Me-
dicinskobiokemijska dijagnostika u
kliničkoj praksi. Medicinska naklada-
Zagreb, Zagreb 2004; pp.27-32.
(13) Kuller LH, Evans RW. Homocysteine,
vitamins, and cardiovascular disease.
Circulation. 1998; 98:196-199.
(14) Dudman NP. An alternative view of
homocysteine. Lancet. 1999; 354:2072-
2074.
(15) Toole JF, Malinow RM, Chambless
LE, Spence JD, Pettigrew LC, Howard
VJ, Sides EG, Wang CH, Stampfer M.
Lowering homocysteine in patients
with ischemic stroke to prevent recu-
rrent stroke, myocardial infarction and
death. JAMA 2004; 291:565-575.
(16) Perry IV. Homocysteine, hypertensi-
on and stroke. J. Hum. Hypert.1999;
13:289-293.
(17) Sacco RL, Anand K, Lee HS, Boden-
Albala B, Stabler S, Allen R, Paik MC.
Homocysteine and the risk of ischemic
stroke in a triethnic cohort. Stroke
2004; 35: 2263-2269.
(18) Toole JF, Malinow RM, Chambless
LE, Spence JD, Pettigrew LC, Howard
VJ, Sides EG, Wang CH, Stampfer M.
Lowering homocysteine in patients
with ischemic stroke to prevent recu-
rrent stroke, myocardial infarction and
death. JAMA 2004; 291:565-575.
(19) Stroke. 2007. www.medicine.ox.ac.uk/
bandolier/booth/hliving/homstro-
ke.html - 10k (Accessed October 20,
2008)
(20) Atanassova PA, Angelova E, Tzvetanov
P, Dimitrov SM. Modelling of increa-
sed homocysteine in ischaemic stroke:
post-hoc cross-sectional matched ca-
se-control analysis in young patients.
Arq. Neuro-Psiquiatr 2007;65 (1):24-
31.
(21) Kawamoto R, Kajiwara T, Yuichro O,
Takagi Y. An associaton between pla-
sma homocysteine concentration and
ischemic stroke in elderly Japanese. J
Atherotrombosis 2001; 9:121-125.
(22) Kelly PJ, Kistler JP, Shih VE, Mandell
BA, Atassi N, Barron M, Lee H, Silvera
S, Furie KL. Inflamation, homocystei-
ne and vitamin B6 status after ischemic
stroke. Stroke 2004; 35:12-15
(23) Lindgren A, Brattstrom L, Norrving B,
Hultberg B, Andersson A, Johansson
BB. Plasma homocysteine in the acute
and convalescent phases after stroke.
Stroke 1995; 26: 795-800.
(24) Stanger O. Homocystein grundlagen
Klinik Therapie pravention. 1th
ed.Verlag Wilheim Maudrich, Wien-
Munchen-Bern 2004; pp. 43-49,157-
167.
References

Lumbosakralna bol uzrokovana blokiranjem
vertebrogenih dinamičkih segmenata
torakolumbalnog prijelaza
Lumbosacral pain caused by blockage of dynamic
vertebrogenic segments of thoracolumbar transition
Sead Ćebić1
*, Džemal Pecar2
, Muris Pecar3
, Suad Sivić4
1
Privatna specijalistička ordinacija „Ćebić“, Dr. Pinkasa 2, 72220, Zavidovići, BiH
2
Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu, Bolnička 25, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina,
3
ZU „Praxis“ Sarajevo-Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Ćumurija 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina.
4
Kantonalni zavod za javno zdravstvo, 72000 Zenica, Bosna i Hercegovina.
Abstract
Introduction: In the case of the Thoraco-lumbar Junc-
tion Syndrome the pain is located in the region of the
lumbo-sacral junction. Sudden torsion movements and
lifting of objects while the spine is in position of torsion
is the cause in most cases. In those cases, a blockade
on the Th11-Th12-L1 vertebrae occurs. The aim of this
research was to determine the number of patients with
the Low Back Pain whose origin is in the thoracic verte-
bral dynamic segments, in relation to the total number of
patients according to gender, age and profession.
Methods: In this retrospective, descrtiptive study we
have analyzed patients treated for Lumbosacral syn-
drome of thoracic origin in private specialist ambulant
“Cebic” in Zavidovici during one year period. We analyzed
data from patients medical records and history.
Results: Total of 1882 patients were treated for the Low
Back Pain, of which 67 (3.56%) had an origin of the pain
in the Thoraco-lumbar Junction. In the analyzed group,
there were 49 (73.1%) man and 18 (26.8%) women. The
largest number of males, 21 (42.8%), were between
40-49 years old, while the largest number of woman, 9
(50%), was 20 to 29 years old. Largest number of male
patients, 35 (71.8%), were physical workers, while most
of the female subjects, 7 (38.8%), were office workers.
Conclusions: Our research concludes that the num-
ber of patients with Low Back Pain of the thoracic origin
(3.56%) is not disregarded, but these facts are usually
overlooked. Therapy for those kinds of patients is in most
cases concentrated to the lower segments of the lumbar
spine, which gives unsatisfactory therapeutic results.
© 2011 University of Sarajevo
Faculty of Health Studies
Keywords: Low Back Pain, Thoraco-lumbar Junction,
Manipulation
Sažetak
Uvod: Kod sindroma torakolumbalnog prijelaza bol se
uvijek ispoljava u lumboskralnom prijelazu. Uzrok na-
stanka je najčešće nagli torzioni pokret i podizanje te-
reta u torziji. U takvim slučajevima dolazi do blokiranja
na nivou Th11-Th12-L1 kralježaka. Ciljevi istraživanja:
utvrditi broj pacijenata sa lumbosakralnim sindromom
čiji je uzrok u torakalnim vertebrogenim dinamičkim se-
gmentima, u odnosu na ukupan broj pacijenata sa lum-
bosakralnim sindromom, te strukturu pacijenata po spolu,
dobi i zanimanju.
Metode: U ovom retrospektivnom, deskriptivnom istra-
živanju analizirali smo sve pacijente koji su liječeni zbog
lumbosakralnog sindroma torakalnog porijekla u Privat-
noj specijalističkoj ordinaciji „Ćebić“ iz Zavidovića u jed-
nogodišnjem periodu. Koristeći se medicinskim zapisima
iz protokola bolesnika i istorijom bolesti o svakom paci-
jentu iz računara, izvršili smo navedenu analizu.
Rezultati: Ukupno je liječeno 1882 pacijenta zbog
lumbosakralnog sindroma, od čega 67 (3,56%) je ima-
lo uzrok boli u torakolumbalnom prijelazu. U ispitivanoj
grupi muškaraca je bilo 49 (73,1%), a žena 18 (26,8%).
Najveći broj muškaraca je bilo u dobi 40-49 godina: 21
(42,8%), dok je kod žena najveći broj bio u dobi 20-29
godina: 9 (50%). Kod ispitanika muškog spola najzastu-
pljeniji su bili fizički radnici: 35 (71,8%), a kod ženskog
spola osobe iz administracije: 7 (38,8%).
Zaključci: Naše israživanje pokazuje da nije zanemarljiv
broj pacijenata sa lumbosakralnom boli torakalnog pori-
jekla (3,56%), ali što se najčešće previdi. Terapija takvih
pacijenata je uglavnom pogrešno usmjerena na niže
segmente lumbalne kralježnice, tako da rezultati liječnja
nisu zadovoljavajući. © 2011 Univerzitet u Sarajevu
Fakultet zdravstvenih studija
Ključne riječi: lumboskralna bol, torakolumbalni prijelaz,
manipulacija
Uvod
Kod sindroma torakolumbalnog prijelaza bol se uvi-
jek ispoljava u lumboskralnom prijelazu, a nikada na
mjestu izvorišta (1). Uzrok nastanka je najčešće nagli
* Corresponding author: Sead Ćebić; Specijalistička
ordinacija „Ćebić“, Dr. Pinkasa 2, 72220 Zavidovići, BiH;
Tel: +38732878701; Email: manusead@bih.net.ba

SEAD ĆEBIĆ ET AL.: LUMBOSACRAL PAIN CAUSED BY BLOCKAGE OF DYNAMIC VERTEBROGENIC SEGMENTS OF THORACOLUMBAR TRANSITION
torzioni pokret i podizanje tereta u položaju torzije
trupa, kao što je npr. uzimanje predmeta sa zadnjeg
sjedišta automobila i slično (2). U takvim slučajevima
dolazi do preopterećenja na nivou Th11-Th12-L1 kra-
lježaka gdje fasetni zglobovi mijenjaju svoju orjenta-
ciju (1,2). Ti tranzicijski kralješci izvrgnuti su velikim
torzionim pritiscima što dovodi do blokade funkci-
je, a tu su najčešće i kompresivne frakture (1, 2, 3).
Prednje grane grudnih živaca su mješoviti živci. Dva-
naesti (TH12) živac je nazvan n. subcostalis i ide str-
mo dolje te ulazi u sklop lumbosakralnog pleksusa.
Leži na musculus quadratus lumborum, retrorenal-
no, probija unutarnji kosi trbušni mišić i završava na
piramidalnom mišiću. Iz Th11-Th12-L1 segmenata
kralježnične moždine odlaze i niti za nervus iliohypo-
gastricus (Th12, L1) i nervus ilioinguinalis (Th12, L1),
koji probijaju dorzalnu aponeurozu na samom rubu
cristae iliacae 7-8 cm. od medijalne linije (processus
spinosus) pa se bolnost javlja na cristi iliaci, niže i la-
teralno za jednu podlanicu, gdje se nalaze senzibilne
projekcije za L1 segment kralježnične moždine (1, 2, 4).
Lumbosakralna bol je stalna, a pojačava se u toku hoda-
nja, sagibanja, vožnje automobila unazad, dok kašalj i ki-
hanjeneprovocirabol.Objektivannalaz:prilaterofleksiji
trupa javlja se lumbosakralna bol sa suprotne strane (2),
pozitivan je test nabiranja kože (1, 2, 3) na Th11-Th12-
L1 segmentu, guranjem procesus spinozusa Th11 i Th12
kralješka bočno izazivamo bol istih kralježaka (1, 2, 5, ).
Izrazito je bolna trigger tačka na cristi iliaci udaljena oko
7-8 cm. od medijalne linije kralježnice (2, 3). Musculus
psoas je rigidan i bolan na palpaciju na strani bola (1, 2,
6), hiperalgetska zona veličine jedne šake je locirana na
cristi iliaci i usmjerena je dole i lateralno (1, 2). Manu-
alnim testovima se diferencira funkcijska blokada Th11-
Th12-L1 segmenata. Lasegue je negativan, ne evidentira
se neurološki deficit na donjim ekstremitetima (2, 3).
Od dijagnostičkih procedura se koriste: anamneza, fizi-
kalni pregled, Rtg L/S kralježnice sa torakolumbalnim
prijelazom, CT i MRI L/S kralježnice, EMNG donjih ek-
stremiteta (1, 2, 3). Liječenje: manualna dekontrakcija i
postizometrička relaksacija musculus psoas-a, a potom
trakcijsko-rotacijska manipulacija funkcijski blokiranih
segmenata Th11-Th12-L1. To daje trenutne rezultate
odmah nakon urađenog tretmana. Nesteroidni antinfla-
matorni antireumatici (NSA), fizikalne procedure, para-
vertebralne infiltracije lokalnog anestetika i kortikoste-
roida ne daju zadovoljavajuće rezultate (1, 2, 3, 5, 6, 7).
Ciljevi istraživanja uključuju utvrđvanje broja pacijenata
salumbosakralnimsindromomčijijeuzrokutorakalnim
vertebrogenim dinamičkim segmentima, u odnosu na
ukupan broj pacijenata sa lumbosakralnim sindromom,
zatim polnu strukturu, starosnu zastupljenost, zastuplje-
nost pacijenata prema godišnjim i strukturu pacijenata
sa lumbosakralnim sindromom torakalnog porijekla po
zanimanju u periodu 04.01.2009. – 30.12.2009. godine.
Metode
U ovom retrospektivnom, deskriptivnom istraživanju
analizirali smo pacijente koji su liječeni zbog lumbosa-
kralnog sindroma torakalnog porijekla u Privatnoj spe-
cijalističkoj ordinaciji „Ćebić“ iz Zavidovića u periodu
04.01.2009.-30.12.2009. godine. U tom periodu zbog
lumbosakralne boli je liječeno ukupno 1882 pacijenta,
a od čega je kod 67 uzrok lumbosakralne boli imalo u
torkolumbalnom prijelazu. Pacijenti su bili iz raznih po-
dručja Bosne i Hercegovine. Koristeći se medicinskim
zapisima iz protokola bolesnika i istorijom bolesti o sva-
kom pacijentu iz računara, izvršili smo analizu pacijena-
ta sa lumbosakralnim sindromom torakalnog porijekla
obzirom na ukupan broj oboljelih od lumbosakralnog
sindroma, na spol, dob, godišnje doba i zanimanje. Istra-
živanje je provedeno u skladu sa etičkim standardima.
Kriteriji za uključivanje u istraživanje su bili: paci-
jenti oba spola, pacijenti svih dobnih skupina, veri-
ficiran lumbosakralni sindrom torakalnog porijekla.
Kriteriji za isključivanje iz istraživanja su bili: pacijenti
koji ne posjeduju niti jednu od radioloških dijagnostič-
kih procedura, pacijenti koji nisu došli na kontrolni pre-
gled, pacijenti sa destruktivnim oboljenjima kralježnice
(tumori, Tbc, frakture...).
Rezultati
Kao što se vidi iz Slike 1, od ukupnog broja pacijena-
ta (1882) koji su liječeni zbog lumbosakralnog sindro-
ma, njih 67 (3,56%) je imalo uzrok boli u torakolum-
balnom prijelazu, odnosno zbog funkcijske blokade
Th11-Th12-L1 vertebrogenih dinamičkih segmenata,
dok pacijenti sa ostalim uzrocima lumbosakralne boli:
1.815 slučajeva (96,44%) nisu predmet ovog istraživanja.
U ispitivanoj grupi muškaraca je bilo 49 (73,13%), a
žena 18 (26,86%, Tabela 1). Najveći broj muškaraca je
bilo u dobi 40-49 godina: 21 (42,85%, Tabela 2), aritme-
tička sredina X = 42,32, dok je kod žena najveći broj bio
u dobi 20-29 godina: 9 (50%, Tabela 3), aritmetička sre-
dina χ2
= 29,11. Zanemarljiv broj pacijenata muškog spo-
la je bio u dobi preko 60, a kod ženskog spola preko 50
SLIKA 1. Broj pacijenata sa lumbosakralnim sindromom
torakalnog porijekla

godina. Najveći broj pacijenata sa lumbosakralnom boli
torakalnog porijekla je bilo u ljetnom periodu: muškarci
29 (59,18%), žene 7 (38,88% Slika 2). Najveći broj ispi-
tanika muškog spola su bili fizički radnici: 35 (71,42%,
Tabela 4), a kod ženskog spola su to bile osobe koje se
bave kancelarijskim radom: 7 (38,88%, Tabela 5).
Diskusija
Prema literarnim podacima, lumbosakralna bol je
jedna od najčešćih bolnih manifestacija. Oko 75-80
% populacije u toku života ima iskustvo sa lumbosa-
kralnom boli. Jasno se nameće potreba za istraživa-
njima na tom području. Samo visokodiferenciranim
manualnim testovima možemo utvrditi reverzibilne
segmentalne funkcionalne smetnje kralježnice (1, 2,
3), kao što je blokiranje segmenata torakolumbalnog
prijelaza. Kako je u našoj zemlji zanemarljivo mali
broj liječnika educiranih iz oblasti manualne me-
dicine, tako se lumbosakralna bol torakalnog pori-
jekla uglavnom previdi i liječenje je usmjereno na
lumbalnu regiju, a ne na mjesto uzročnih promjena.
Zastupljenost lumbosakralnog sindroma torakalnog
porijekla u odnosu na ostale uzroke istog sindroma
može iznositi i do 30 % slučajeva. U našem istraži-
vanju iznosi 3,56 %. U istraživanje su uključeni pa-
cijenti samo sa funkcionalnim blokiranjem torako-
lumbalnog prijelaza, izizimajući ostale uzroke (1, 3).
Lumbosakralni sindrom se javlja češće u muš-
karaca (2 : 1) nego u žena (1, 2, 3), dok je u na-
šem istraživanju odnos oko 3 : 1. Značajnu razliku
objašnjavamo time što je studija rađena ciljano za to-
rakalni uzrok lumbosakralne boli, dok su ostala istra-
živanja rađena za lumbosakralnu bol svih uzroka.
Prema većini autora, lumbosakralni sindrom se javlja
najčešće između 30 – 40. godine života (1, 2, 3, 5) , a
prema našim istraživanjima aritmetička (prosječna) sta-
rosna sredina za muškarce iznosi 42,32, za žene 29,11,
a sveukupna 35,11 godina. Dakle, rezultati našeg istra-
živanja ne odudaraju od istraživanja drugih autora.
Naše istraživanje ukazuje na najveću zastupljenost pa-
cijenata sa lumbosakralnom boli torakalnog porijekla
u ljetnom periodu. Veći broj isrtraživanja ukazuje na
najveću zastupljenost lumbosakralne boli kod fizič-
kih radnika (2, 3, 5), a što potvrđuju i naši rezultati.
Zaključci
Naše istraživanje pokazuje da nije zanemarljiv broj pa-
cijenata sa lumbosakralnom boli torakalnog porijekla
(3,56 %), a što se najčešće previdi. Zastupljenost muška-
raca u strukturi pacijenata sa lumbalnom boli uzroko-
vanom blokadom torakolumbalnog prelaza je značajno
veća od zastupljenosti ispitanika ženskog pola. U žen-
skoj populaciji najčešće obolijevaju ispitanici iz admi-
nistrativnih zanimanja, a kod muškaraca fizički radnici.
Zbog neprecizne lokacije dijagnoze kod blokade tora-
kolubalnog prelaza, standardni tretman je najčešće be-
zuspješan, jer se obavlja ispod mjesta gdje su locirane
promjene. Kod tretmana torakolumbalnog prelaza, po-
sebnu pažnju treba posvetiti postavljanju precizne loka-
cije pri dijagnostici i adekvatnom manuelnom tretmanu.
Sukob interesa
Istraživanje je provedeno u vlastitoj ordinaciji, tako
da istraživanje nije iziskivalo posebno finansiranje.SLIKA 2. Broj pacijenata uključenih u istraživanje svrstanih
prema pojavi simptoma u svim godišnjim dobima
Pol Broj pacijenata Procenat
Muškarci 49 73,13
Žene 18 26,88
Ukupno 67 100
TABELA 1. Polna struktura pacijenata uključenih u istraživanje
Starost Broj pacijenata Procenat
10-19 3 6,12%
20-29 4 8,13%
30-39 12 24,48%
40-49 21 42,85%
50-59 7 14,28%
60-69 2 4,08%
UKUPNO 49 100%
TABELA 2. Broj muških pacijenata uključenih u istraživanje
svrstanih prema starosnoj dobi
Starost Broj pacijenata Procenat
10-19 3 16,66%
20-29 9 50,00%
30-39 3 16,66%
40-49 3 16,66%
UKUPNO 18 100%
TABELA 3. Broj ženskih pacijenata uključenih u istraživanje
svrstanih prema starosnoj dobi

1. Maigne R, Diagnosis and treatment of
pain of vertebral origin. Taylor Fran-
cis Group, 2006; 60 (383-6, 435-54)
2. Rychlikova E, Manualni medicina. Pra-
ha: Avicenum, 1985; 259-64.
3. Lewit K, Manuelle Medizin. Heidel-
berg-Leipzig, 1997; 148-157, 240-259,
472-3.
4. Krmpotić –Nemanić J, Anatomija čo-
vjeka.Zagreb:JUMENA,1982; 327-43.
5. Grgić V, Manualna medicina.U: Bo-
binac-Georgievski A, ur. Fizikalna
medicina i rehabilitacija u Hrvatskoj,
Zagreb: Naklada Fran; 2000; 235-76.
6. Grgić V, Sindrom mišića iliopsoasa,
funkcionalni poremećaji; skraćenje,
spazam i slabost strukturno nepromi-
jenjenih mišića. Liječnički vjesnik, 3-4,
Ožujak-Travanj 2009.
7. In: Joseph D Fortin, Thoracolumbar
syndrome in athletes. Pain Physici-
an.2003 Jul;6(3):373-5.
Literatura

Introduction
The anti-inflammatory, analgesic and antipyretic action
of non-steroidal anti-inflammatory drugs (NSAIDs)
are mediated through inhibition of prostaglandin
synthesis by inhibiting cyclo-oxygenase (COX) (1).
COX is the major enzyme in the biosynthesis of pro-
stanoids. Following the discovery in the early 1990s
of an inducible isoform of COX, it is now known that
COX exists in at least two isoforms: COX-1 and COX-
2. COX-1 exists in the stomach, intestine, kidneys and
blood platelets. It synthesizes the prostaglandins that
(a) regulate the normal physiological processes invol-
ved in protecting the gastrointestinal mucosa and (b)
maintain the renal function and vascular homeostasis
(2). This role of COX-1 has been referred as a 'house-
keeping' function. In contrast, the inducible isoform
COX-2, after expression induced by several cytokines
or lipopolysaccharide, produces large amounts of pro-
stanoids that mainly contribute to the pathophysiolo-
gical process of inflammation. The therapeutic effects
of NSAIDs are largely the result of inhibition of the
enzyme COX-2, whereas the toxic effects (disturbing
platelets, the gut and the kidney) are primarily due to
the inhibition of COX-1. This leads to a lack of throm-
boxane synthesis and impaired platelet aggregation (3).
Diclofenac as non-steroidal anti-inflammatory drug
(NSAID) is used in the preoperative and perioperative
period for alalgesia, for reduction of inflamation and re-
duction of oedema before major orthopaedic procedu-
res. Beside these benifits, there are some unwanted side
effects: rash, ringing in the ears, headaches, dizziness,
drowsiness, abdominal pain, nausea, diarrhea, consti-
pation, hearthburn. NSAIDs reduce ability of blood to
clot and therfore increase bleeding after an injury (4,5).
NSAIDs are widely used in orthopaedic surgery, and
diclofenac is a very commonly used NSAID in Ortho-
Perioperative blood loss and diclofenac in
major arthroplastic surgery
Ljiljana V. Gvozdenović1
*, Vesna M. Pajtić2
, Nemanja M. Gvozdenović2
, Saša D. Milić3
,
Zoran B. Gojković4
1
Clinic of Anaesthesiology and Intensive Care Medicine, Clinical Center of Vojvodina, Novi Sad, Republic of Serbia
2
Urgent Center, Clinical Center of Vojvodina, Novi Sad, Republic of Serbia
3
Emergency Medical Service, Health Centre of Inđija, Inđija
4
Clinic of Orthopaedic surgery and Traumatology, Clinical Center of Vojvodina, Novi Sad, Republic of Serbia
Abstract
Introduction: Contemporary literature indicates precaution over the perioperative use of non-steroidal anti-inflamma-
tory drugs, since they can potentially increase perioperative blood loss related to their mechanism of action. The aim of
this study was to assess the influence of non-steroidal anti-inflammatory drugs on perioperative blood loss undergoing
hip arthroplasty and its correlation with general and regional anesthesia.
Methods: This prospective study included 120 patients who had undergone elective unilateral total hip arthroplasty.
Patients were allocated into four groups. Groups 1 and 2 were pretreated with diclofenac and operated in general and
regional anesthesia. Group 3 and 4 weren’t pretreated with any non-steroidal anti-inflammatory drug and were, as well,
operated in general and regional anesthesia. Diclofenac was administered orally two times a day 75 mg (total 150 mg)
and also as intramuscular injection (75 mg) preoperatively and 12 hours later on a day of surgery.
Results: The perioperative blood loss in the first 24 hours showed an increase of 29.4% in the diclofenac group oper-
ated in general anesthesia and increase of 26.8% in patients operated in regional anesthesia (P 0.05) compared to
control group. Statistical data evaluation of patients operated in general anesthesia compared to regional anesthesia,
the overall blood loss in the first 24 h after surgery, showed an increase of 6.4% in the diclofenac group and increase of
3.6% in placebo group. This was not statistically significant.
Conclusion: Pretreatment with non-steroidal anti-inflammatory drugs (diclofenac) before elective unilateral total hip
arthroplasty increases the perioperative blood loss significantly. Early discontinuation of non-selective non-steroidal
anti-inflammatory drugs is advised. © 2011 University of Sarajevo Faculty of Health Studies
Keywords: perioperative blood loss, non-steroidal anti-inflammatory drugs, hip arthroplasty.
* Corresponding author: Academic Ljiljana
Gvozdenović, PhD., M.D., anaesthesiologyst
Gagarinova 18, Novi Sad, 21000, Republic of Serbia
Tel.: +38163-529-409
e-mail: profgvozdenovic@hotmail.com
Submitted 6 April 2011/ Accepted 11 April 2011

LJILJANA V. GVOZDENOVIĆ ET AL.: PERIOPERATIVE BLOOD LOSS AND DICLOFENAC IN MAJOR ARTHROPLASTIC SURGERY
paedic Clinic in Clinical Centre of Vojvodina. There
is concern over the perioperative use of NSAIDs sin-
ce they have the potential to increase perioperative
blood loss related to their mechanism of action (6).
We decided to assess the effect of diklofenac
on perioperative blood loss in routine practi-
ce in patients undergoing hip arthroplasty by
means of a randomized and controlled study.
Methods
Randomized controlled study was performed in Ort-
hopaedic Clinic, Clinical Centre of Vojvodina in Novi
Sad, Serbia, during 2008. Investigation included 120
patients who were to undergo elective total hip repla-
cement for coxarthrosis during spinal (intrathecal)
and general anaesthesia. Patients were allocated and
randomized to four equal groups of 30 patients. Gro-
up 1 and 2 which were pretreated with diclofenac and
operated in general and regional anaesthaesia. Group 3
and 4 which weren’t pretreated with any analgesic dru-
gs and operated in general and regional anaesthaesia.
Two groups of patients (who were operated in general
and regional anaesthesia) were pretreated before surgery
with diclofenac i.v., on a day before and on a day of sur-
gery. Diclofenac injection were given i.v. three times a
day. Other two control group (who were operated in ge-
neral and regional anaesthesia) didn’t get any analgesic
drug. We used 75 mg of diklofenak-sodium (Diklofen˝
injection solution 75 mg/3ml Galenika AD, Belgrade).
The exclusion factors were: any patients receiving
NSAIDs, aspirin or anticoagulants before starting
the trial, and any patients with a history of peptic ul-
cer, renal or liver dysfunction or allergy to any NSAID.
On the day of surgery patients who were operated in
general anaesthaesia, were premedicated with Mida-
zolam. General anaesthesia was performed in each
patient by administering of Propofol, Fentanyl. Rocu-
ronium was used as non-depolarising neuromuscular
blocker. Sevofluran and N2
O-oxidul as inhalated ana-
esthetics is used during general anaesthesia. Patients
were intubated and connected to mechanical venti-
lation by volume controlled ventilation. Patients are
also monitored by standard anaesthesiology parame-
tres: noninvasive blood pressure, heart rate (from the
electrocardiograph), transcutaneous oxygen saturation,
respiratory rate, EtCO2
and standard respiratory pa-
rameters. These standard anaesthesiology parameters
was also observed during first 24 hours of operation.
Ringer saline solution was given intravenously imme-
diatey before starting surgery. A continous infusion
of the same solution was administered during sur-
gery and after surgery. A colloid solution (Haemaccel)
was also given to match the volume of blood lost.
On the day of surgery all patients who were operated
in regional anaesthaesia, were premedicated with Mi-
dazolam 2 mg. Regional anaesthesia was performed
in each patient by administering bupivacaine. Ringer
saline solution was given intravenously immedia-
tey before starting surgery. A continuous infusion of
the same solution was administeted during surgery
and after surgery. A colloid solution (Haemaccel)
was also given to match the volume of blood lost.
Adequate sedation was provided by the patient's request
during the procedure: the anaesthesiologist administe-
red midazolam 2 mg at a minimum interval of 5 min
until the patient indicated that the desited level of se-
dation had been reached. Noninvasive blood pressure,
heart rate (from the electrocardiograph), transcuta-
neous oxygen saturation and respitatory rate were
continuously monitored during anaesthesia and in the
intensive care unit during the first 24 h after surgery.
Perioperative blood loss
All operations were performed by the same orthopaedic
surgeons team. Prophylaxis against thromboembolism
was started in all patients on the evening before surgery
with Fraxiparin 0.3 mg s.c. (protocol in our country).
On the day of surgery, fraxiparin 0.3 mg s.c was gi-
ven 24 h after the initial dose. Nurses in the opera-
ting room measured perioperative blood loss. To-
tal blood loss was calculated by taking into account
the amount in the suction bottles, the weight of
the surgical sponges and the irrigation fluid used.
The volume of blood collected in the high-vacu-
um wound drainage containers was measured for
24 h after surgery. The transfusion trigger for ho-
mologous packed cells was a haemoglobin concen-
tration 8 g/L in the whole postoperative period.
Statistical analysis
The t-test tested for differences between the groups.
p0.05 was considered as significant.
Results
Patient characteristics data are given in Table I. The
two groups did not differ for age, height, weight or
gender. Likewise other variables, e.g. preoperative
use of β-adrenoceptor receptor blocking drugs, pa-
tients who received sedation during surgery, the use
of cement and a decline in blood pressure (25% de-
crease in mean arterial pressure after cementation),
showed no differences between groups. There was no
difference in the duration of surgery in either group.
Perioperative blood loss
The volume of blood loss was significantly higher in
patients pretreated with diclofenac than with pla-
cebo. The volume of blood loss was higher in pati-
ent operated in general anaesthaesia in both grou-
ps, but the blood loss wasn’t statistically significant.

The volume of perioperative blood loss was 47.1%
greater in the diclofenac group in general anaethesia
and 56% greater in patients operated in regional ana-
esthesia compared with the placebo groups (P0.05).
The measured blood loss in the first 24 h after surgery
also showed a 19.7% higher blood loss in the diclofenac
group in general anaethesia and 11,4% higher in pati-
ents operated in regional anaesthesia compared with
the placebo groups. This was not statistically different.
The overall blood loss, i.e. the perioperative blood loss
plus the blood loss in the first 24 h after surgery, showed
an increase of 34.8% in the diclofenac group operated
in general anaethesia and increase of 32.9% in patients
operated in regional anaesthesia (P0.05) (Table 2).
The overall blood loss, i.e. the perioperative blood
loss plus the blood loss in the first 24 h after surgery,
in general anaesthesia compared to regional anae-
sthesia showed an increase of 5,2% in the diclofe-
nac group and increase of 3.6% placebo group. This
was not statistically significant (Figure I). Also me-
asured perioperative blood loss and blood loss du-
ring first 24 h showed not statistically different.
The study had an 86% power to demonstrate a 45%
difference in expected blood loss at a P=0.05 level of
significance. The number of homologous blood tran-
sfusions was nineteen in the diclofenac group and
sixteen in the placebo group (not significant) during
the whole period the patients remained in the hospital.
Discussion
The main finding is that pretreatment with diclofenac
before total hip replacement surgery was associated with
an increase in blood loss both during operation and for
the first 24 h afterwards, in regional and in general ana-
esthaesia. Blood loss in regional anaesthaesia compared
with general anaesthaesia is less but not statisticlly signi-
ficant. Besides the useful anti-inflammatory, analgesic
and antipyretic action of the NSAIDs, the study demon-
stratedanundesirableeffect,namelyincreasedbloodloss.
Researchers from the Case Western Reserve Univer-
sity School of Dental Medicine also recommend the
discontinuation of NSAIDs prior to surgery to correct
gum disease because blood loss is two times greater for
those using the NSAIDs than those not taking it (7).
Study which compared diclofenac and melocsicam
also showed that perioperative blood loss patients pre-
treated with diclofenac is significant and patient pre-
treated with meloxicam is less than after diclofenac (8).
A. Schmidt et al. concluded that preoperative rectal
diclofenac offers no advantage over paracetamol with
respect to postoperative analgesia in tonsillectomy
patients but increases intraoperative blood loss (9).
R. Slappendel et al. from St. Maartenskliniek in
Netherlands in their investigation finds that pretre-
Group
Group 1:
Diclofenac group (in
general anaesthesia)
Group 2:
regional anaesthesia)
Group 3:
Placebo group (in general
anaesthesia)
Group 4:
Placebo group (in
Number of patients 30 30 30 30
Gender (m/f) 8/12 9/14 8/11 10/14
Age (yr) 56 59 61 58
Heigh (cm) 174 168 175 170
Weight (kg) 84 82 79 79
Duration of surgery (min) 112 107 123 116
TABLE 1. Patients characteristic data
FIGURE 1. Total blood loss in Diclofenac and placebo groups
Group
Group I
Group II
Group III
Placebo group (in
Group IV
Placebo group (in
Blood loss during surgery (ml) 665 646 452 414
Blood loss 24 h after surgery (ml) 431 412 360 370
Total blood loss (ml) 1096 1042 812 784
TABLE 2. Blood loss during and after operation

atment with ibuprofen before elective total hip sur-
gery increases the perioperative blood loss signifi-
cantly and that early discontinuation of non-selective
non-steroidal anti-inflammatory drugs is advised (10).
It has been suggested that NSAIDs that selectively in-
hibit COX-2 have fewer side-effects (11,12). The relati-
onship berween platelet aggregation, thromboxane pro-
duction and serum concentrations of the non-COX-2
selective drug as diclofenac has been examined (13). A
single dose of diclofenac-sodium (75 mg) blocked plate-
let aggregation 2h after administration (13, 14). Howe-
ver, the effect was lost within 24 h. After diclofenac, had
been given to healthy volunteers, platelet aggregation
was inhibited for 6, 8 and 11 h, respectively. In the li-
ght of the half-life of diclofenac, these data suggest that
diclofenac should be stopped 24 h before surgery (15,19).
Although we tried to reduce as much possible the con-
founding factors in the study (one type of surgery per-
formed one orthopaedic surgeon team), the use of fraxi-
parin for prophylaxis against thromboembolism could
affect the outcome of the study. Diclofenac, but not the
placebo, increases the prothrombin time (16,18). Other
weaknesses of the study are the technique of measuring
blood loss and the relatively high dropout rate. The study
was probably not powerful enough to show whether an
increase in blood loss resulted in an increased transfusi-
on requirement or perioperative morbidity or mortality.
These are much more important outcome measures for
the patient compared with the actual measured blood
loss. However, they are much more difficult to measure
and therefore were not primary end-points of the study.
It is concluded that ceasing NSAIDs sufficiently long
before major orthopaedic surgery reduces perioperative
blood loss (17). NSAIDs should be replaced before sur-
gery with other analgesics, e.g. paracetamol, or possibly
COX-2 selective anti-inflammatory agents, which have a
better safety profile concerning peroperative blood loss.
The study had an 86% power to demonstrate a 45%
difference in expected blood loss at a P=0.05 level of
significance. The number of homologous blood tran-
sfusions was nineteen in the diclofenac group and
sixteen in the placebo group (not significant) during
the whole period the patients remained in the hospital.
Conclussion
Pretreatment with diclofenac before major hip
surgery either general or regional anaesthesia si-
gnificantly increases blood loss. Considering the
presence of relevant adverse effects, pretreatment
with a non-selective NSAID is not recommended.
1. Vane JR, Botting RM. Mechanism of
action of nonsteroidal anti-inflamma-
tory drugs. Am J Med 1998; 104: 2-8
2. Giuliano F, Ferraz JG, Pereira R, et al.
Cyclooxygenase selectivity of non-ste-
roid anti-inflammatory drugs in hu-
mans: ex vivo evaluation. Eur J Phar-
macol 2001; 426: 95-103
3. Schafer A. Effects of nonsreroidal anti-
inflammarory drugs on platelet func-
tion and systemic hemostasis. Clin.
Pharmarol 1995; 35: 209-219.
4. Wuolijoki E, Oikarinen VJ, Ylipaaval-
niemi P, Hampf G, Tolvanen M. Effec-
tive postoperative pain control by pre-
operative injection of diclofenac. Eur J
Clin Pharm 1987; 32: 249–52.
5. Roraris M, Miralles J, Baer GA. Diclo-
fenac vs Indomethacin given as IV in-
fusion their effect on hemodynamics
and beeding time. Annals of Clin Re-
search 1985;17:308-9.
6. C.R. McCrory and S. G. E. Lindahl
Cyclooxygenase Inhibition for Posto-
perative Analgesia Anesth. Analg., July
1, 2002; 95(1): 169 - 176.
7. Annabel Braganza, Nabil Bissada, Cra-
ig Hatch, Anthony Ficara The effect of
non-steroidal anti-inflammatory dru-
gs on bleeding during periodontal sur-
gery. Journal of periodontology 2005,
vol. 76, no7, pp. 1154-1160
8. Weber EW, Slappendel R, Durieux ME,
Dirksen R, van der Heide H, Spruit
M. COX 2 selectivity of non-steroidal
anti-inflammatory drugs and periope-
rative blood loss in hip surgery Eur J
Anaesthesiol. 2003 Dec;20(12):963-6
9. Schmidt A, Björkman S, Åkeson J.
Preoperative rectal diclofenac versus
paracetamol for tonsillectomy: effects
on pain and blood loss Acta Anae-
sthesiologica Scandinavica, Volume 45,
Number 1, January 2001 , pp. 48-52(5)
10. R. Slappendel, E. W. G. Weber, B.
Benraad, R. Dirksen and M. L. T.
Bugter Does ibuprofen increase pe-
rioperative blood loss during hip ar-
throplasty? European Journal of Ana-
esthesiology (2002), 19:11:829-831
11. Cryer B, Feldman M. Cyclooxygena-
se-1 and cyclooxygenase-2 selectivity
of widely used nonsreroidal anriin-
flammarory drugs. Am J Med 1998;
104(5): 413-421.
12. Green GA. Understanding NSAIDs:
from aspirin to COX-2. Clin Corner-
stone 2001 3 (5): 50–60.
13. Cox SR, VanderLugt JT, Gumbleton
TJ, Smith RB. Relationship between
thromboxane production, platelet ag-
gregability and serum concentrarions
of ibuprofen and flurbiprofen. Clin
Pharmacol Ther 1987; 41: 510-521.
14. Singh G, Fort JG, Goldstein JL et al. Ce-
lecoxib versus naproxen and diclofenac
in osteoarthritis patients: SUCCESS-I
Study. Am J Med. 2006; 119:255-66
15. Merritt JC, Bhatt DL. The efficacy and
safety of perioperative antiplatelet the-
rapy. J Thromb Thrombolysis. 2002;
13:97-103.
16. Patrono C, Coller B, Dalen JE et al.
Platelet-active drugs: the relationships
among dose, effectiveness, and side
effects. Chest. 2001; 119:39S-63S
17. Pope JE. Hypertension, nonsteroidal
anti-inflammatory drugs, and lessons
learned J Rheumatol 2004; 31:1035-
1037
18. Perneby C, Wallen NH, Rooney C,
Fitzgerald D, Hjemdahl P. Dose- and ti-
me-dependent antiplatelet effects of as-
pirin. Thromb Haemost 2006;95:652-8
19. Burke A, Smyth E, Fitzgerald G. Anal-
gesic-anti-pyretic and anti-inflamma-
tory agents and drugs employed in
the treatment of gout. In: Brunton L,
Lazo J, Parker K, eds. Goodman and
Gilman's the pharmacological basis
of therapeutics, 11th ed. New York:
McGraw-Hill; 2005:673-715.
References

A retrospective study of surgical treatment of
spinal injuries with rehabilitation program
Retrospektivna studija hirurškog tretmana povreda
kičmenog stuba sa programom rehabilitacije
Dijana Avdić*, Amila Jaganjac, Bakir Katana, Samir Bojičić
Faculty of Health Studies, Bolnička 25, 71 000 Sarajevo, Bosnia Herzegovina
Abstract
Introduction: Traumatic injuries of the spinal column are
among the most devastating injuries in orthopedics. The
primary goals of rehabilitation of these injuries are pre-
vention of secondary complications, maximizing physical
functioning and reintegration into the community. Reha-
bilitation after spinal injury reqires multidisciplinary team
approach. Team members include, but are not limited to,
physical therapists, occupational therapists, nurses, psy-
chologists, health care managers and social workers, with
each member having role and responsibility in their area
of expertise. This study aimed to determine the difference
in the occurrence of spinal injuries according to gender,
age, cause of injury, neurological phenomenon in injured
patients, the treatment and physical procedures used in
the early stages of rehabilitation.
Methods: The study was conducted as a retrospective
and comparative at the Department of Orthopedics and
Traumatology of Clinical Center University of Sarajevo.
Medical records of 100 patients, treated at from Janu-
ary 1st
2007 till June 30th
2008, were processed and data
about outpatient protocols and surgery protocols analyzed.
Results: The results obtained from the data showed
greater proportion of women (56%) compared to men
(44%). Most patients were in the age group between 41
and 60. Injuries were most often due to falls from height
and make 32%, fall from a tree 25%, traffic accidents
12% (χ²=17.94, p=0.0061). 88% of patients were without
neurologic events, while the neurological disturbances
occurred 12% (χ²=3.397, p=0.3343). 56% of patients with
spinal injuries were treated surgically, while 41% were
treated conservatively (χ²=7.264, p= 0.00153). 73% pa-
tient had physical therapy program of early rehabilitation
exercises, with at least at least only a massage in 4% of
patients (χ² = 6.573, p = 0.04270).
Conclusion: The adoption of national protocols is neces-
sary for future treatment of patients with spinal fractures.
Keywords: spinal injuries, rehabilitation, physical therapy.
Sažetak
Uvod: Traumatske povrede kičmenog stuba spadaju
među nejviše razarajuće povrede u ortopediji. Primarni
ciljevi rehabilitacije ovih povreda su prevencija sekun-
darnih komplikacija, maksimiziranje fizičkih funkcija i
reintegracija u zajednicu. Rehabilitacija nakon povrede
kičme zahtjeva multidisciplinarni timski pristup. U člano-
ve tima uključeni su fizioterapeut, radni terapeut, medi-
cinske sestre, psiholog, zdravstveni menadžer i socijalni
radnik, svaki sa svojom ulogom i odgovornošću u svojoj
oblasti stručnosti. Ova studija ima za cilj utvrditi razlike u
pojavi povreda kičmenog stuba prema spolu, starosnoj
dobi, uzroku povrede, pojavi neuroloških ispada, načinu
liječenja i korištenih fizikalnih procedura u ranoj fazi re-
habilitacije.
Metode: Istraživanje je provedeno kao retrospektivno i
komparativno na Klinici za ortopediju i traumatologiju
KCU Sarajevo. Historije bolesti 100 bolesnika, tretiranih
od 01.01.2007. do 30.06.2008. su obrađeni i podaci o am-
bulantnim i hirurškim protokolima analizirani.
Rezultati: Rezultati su pokazali veći udio žena (56%) u
odnosu na muškarce (44%). Većina pacijenata je bilo u
starosnoj grupi između 41 i 60 godina. Najčešće uzrok
povreda je bio pad sa visine (32%), pad sa drveta (25%),
saobraćajna nezgoda (12%) (χ²=17,94, p=0,0061). 88%
pacijenata je bilo bez neuroloških ispada, dok je 12%
imalo takve poremećaje (χ²=3,397, p=0,3343). 56% pa-
cijenata sa povredom kičme je tretirano hirurški, dok je
41% tretirano konzervativno (χ²=7,264, p= 0,00153). Od
korištenih procedura fizikalne terapije u programu rane
rehabilitacije su bile vježbe 73 %, a najmanje samo masa-
ža kod 4 % pacijenata (χ²= 6,573, p= 0,04270).
Zaključak: Usvajanje Nacionalnog protokola pružanja
pomoći osobama sa prelomom kičme potrebno je za ade-
kvatan tretman ovih pacijenata.
© 2011 Univerzitet u Sarajevu
Ključne riječi: spinalne povrede, rehabilitacija, fizikalna
terapija
* Corresponding author: Prof. Dijana Avdić, MD, PhD; Faculty
of Health Studies, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71000
Sarajevo, Bosnia Herzegovina; Phone: +387 33 444 901;
Fax: +387 33 264 821; e-mail: dijana2007@gmail.com
Submitted 17 February 2011/ Accepted 13 March 2011
Introduction
OboInjuries of the spinal column can occur in diffe-
rent ways. Usually occur as a result of falls from a
height or traffic accidents. The treatment of these inju-
ries, particularly the fractures of the vertebrae, is usu-

DIJANAAVDIĆ ET AL.: A RETROSPECTIVE STUDY OF SURGICAL TREATMENT OF SPINAL INJURIES WITH REHABILITATION PROGRAM
ally surgical. Different types of long and short stabili-
zation is used and the installation of various fixations.
Rehabilitation after such injuries is a long process (1).
The incidence of spinal cord injury with spinal inju-
ries is ranging from 5 to 55 million people each year,
depending on the country's industrial development,
transportation development, cultural habits etc. The
highest incidence is in the age group of 40 to 50. The
ratio men to women is 4:1. The largest number of inju-
ries is in the level C1-C2, C4-C6 to Th11 - L1, 2. These
are not just the most mobile spine parts, but also regi-
ons in which cervical and lumbar spinal cord intensely
reduces the space between nerve and bone structure.
It is believed that the following factors cause damage
to the spinal cord by blunt injury: compression and
imprints (bones, ligaments, hematoma, disc pro-
trusion), over-stretching of the contact pressure and
spinal cord injuries, traumatic edema, disruption of
arterial and venous circulation, hemorrhage etc. Pe-
netrant spinal cord injury with or without damage of
the spinal column, arise from objects penetrating into
the spinal cord, such as sharps, blades, missiles etc.
Mechanical forces affects on the spinal column in the
form of compression, extension, torsion and sliding
disintegration (translation). These forces cause the
proper tension, deformation and migration of certain
elements of spine: vertebral body, intervertebral dis-
cs, posterolateral joints and ligaments. Similar effects
on these structures have forced movements of the spi-
nal column such as flexion, extension, lateral bending
and axial rotation. The effect of these mechanisms
of injury depends on the anatomical structure: occi-
pito-atlanto epistropheus complex is anatomically
different from the lower cervical spine (C3 - C7).
Surgery may be indicated after attempt of clo-
sed reduction still persist stuck articular soc-
ket, compression of the spinal cord and spinal
nerves. In the case of articular fractures and arch
extensions immediately undertake operative reduction.
Depending on the neurological deficits and asso-
ciated injuries, the patient is allowed to get out of
bed in the next postoperative day. In severe cases,
requires a longer period of immobilization (2). In
the thoracic spine flexion - compression fractures
(wedge compression) were followed normal neuro-
logical findings or incomplete lesion medullae spi-
nalis. Axial - compression fractures (burst), sagittal
- broken fracture and anterior dislocation are accom-
panied by complete lesion of spinal cord injury (3).
Minimal subluxation and small bending - compression
fracture of thoracic spine are treated conservatively, ca-
sting (with the help of prosthetic device) in hyperexten-
sion of the thoracic spine during the 3 to 4 months.
In other cases, these injuries are treated with internal
fixation and operational fusion. Treatment of patients
with fractures of the thoracolumbar and lumbar spine
without neurological deficit contains lying in bed. If a
neurological deficit more is pronounced, in the tre-
atment of external immobilization (in hyperextension)
orthopedic tools. If many signs of posterior ligament
rupture occur, last fusion and fixation is performed (4).
Physical therapy of patients after injury of the spinal
column is divided into: early postoperative inpatient
therapy and late continuing physical therapy. Early
physical therapy is done in order to prevent post
injury - post-operative complications (thrombosis and
thromboembolism, pneumonia, prepares muscles for
walking with crutches and the rapid re-socialization).
Prerequisites are operated on a patient - the stabili-
zation of the fracture was made, the funds are pro-
tected with anticoagulant and catheterized with pa-
per diapers, eliminated primary postoperative pain.
Physical Therapy in the program includes: breathing
exercises, active and passive exercises, massage, electro,
etc. (5-7). At a later stage (3 weeks) begins the process of
mobilizationofthepatient(sittingandrising).Gettingup
and walking is performed using the additions to stabili-
ze the patient in the form of chest corset (different types)
and crutches or walkers and with neurologic defects ne-
cessarytoprovideandorthoticsforthelowerextremities.
After the expiration of a period of 3 weeks of stay in
surgical facility the patient was transferred to the Insti-
tute of Physical Therapy, where rehabilitation is done
in a period of 4-6 weeks or longer, if it is verified ne-
urological impairments. Due to specific spine fractu-
res a patient is required to perform independently in
a home program taught therapeutic procedure. La-
ter, organized intensive physical therapy begins upon
expiration of the primary period of fracture healing.
It is necessary that from the date of injury (stabiliza-
tion) passes a period of three months (10 - 12 weeks).
If the process is organized, the patient is capable of
independent physical therapy in which places spe-
cial emphasis on strengthening segment of paraver-
tebral muscle. Paravertebral muscle strength is one
of the prerequisites for the successful healing of cre-
ation and the reduction of residual spine gibus and
compression of the spinal canal and paravertebral
important structures, especially radicular nerve (8).
This study aimed to determine the difference in
the occurrence of spinal injuries according to gen-
der, age, cause of injury, neurological phenomenon
in injured patients, the treatment and physical pro-
cedures used in the early stages of rehabilitation.
The working hypothesis suggests that there is a stati-
stically significant difference in the use of certain pro-
cedures of physical therapy at an early stage of reha-
bilitation of patients with injury of the spinal column.
Null hypothesis indicates that there is no statistically

significant difference in the use of certain procedu-
res of physical therapy at an early stage of rehabili-
tation of patients with injury to the spinal column.
Methods
The study was conducted as a retrospective and compa-
rative to the department of Orthopedics and Traumato-
logy at the Clinical Center University of Sarajevo. Hun-
dredofpatientstreatedatthisclinicfromJanuary1st
2007
till June 30th
2008 were processed inquiring the medical
records of outpatient protocols and surgery protocols.
During statistical analysis, the level of significance was
determined by χ² - test, and correlation was analyzed
using Pearson's correlation coefficient. The level of si-
gnificance was defined as p 0.05. Average age of pati-
ents was calculated by the arithmetic mean and the age
structure is determined by the standard deviation and
median. The results are presented in tables and graphs.
Results
There were accounted 44% of male and 56% of female
patients, as can be seen from the tables and graphics.
The average age of our patients was 50.4, with
the youngest patient age 18 and the oldest 80 ye-
ars old. Most patients were in the age group of
41-60, at least in the age group of 61-70 years old.
Most often injuries 38%, were due to falls from a
height, falling from a tree was the cause of injuri-
es in 25% of cases of aught other causes involved
made, while traffic accidents accounted for 12%.
Without neurologic impairments were 88% of patients,
while the neurological disturbances were 12% of patients.
TABLE 1. Age distribution of patients with fractures of spine
TABLE 2. Cause of injury
Age of patients
Male
Number %
Female
Number %
Total
Number %
18 – 30 years old 11 11 7 7 18 18
31 – 40 9 9 8 8 17 17
41 – 50 7 7 7 7 14 14
51 – 60 9 9 20 20 29 29
61 – 70 2 2 4 4 6 6
71 and more 6 6 10 10 16 16
TOTAL 44 44 56 56 100 100
Cause Men Women Total
Transport accidents 7 5 12
The fall from the tree 12 13 25
Fall from height 21 17 38
Other (ladders, tumor
metastasis, osteoporosis)
10 15 25
Total 50 50 100
FIGURE 1. The gender distribution of patients
χ²= 0.10 p= 0.9198
χ²= 6.687 p= 0.8238
TABLE 3. The occurrence of neurologic events in patients with
spinal injury
Neurological impairments Men Women Total
Without neurological impairments 41 47 88
Paresis 1 4 5
Paraplegia (paralysis) 2 5 7
Total 44 56 100
χ²= 3.397 p= 0.3343
χ²= 17.94 p= 0.0061
TABLE 4. Method of treatment of spinal fractures
Type of treatment Number of patients Percent
Operational 56 56
Conservative 41 41
Refuses hospitalization 1 1
Deaths 2 2
Total 100 100
χ²= 7.264 p= 0.00153
TABLE 5. Physical therapy methods used in early rehabilitation
Type of physical therapy
Number of
patients
Percent
Passive and active exercises 73 73
Massage 4 4
Massage + passive exercise 10 10
Massage + active exercise 7 7
Electro stimulation 6 6
Total 100 100
χ²= 6.573 p= 0.04270

Most patients with spinal injuries were treated surgically,
56% of them and 42% of patients treated with conserva-
tive measures.
As can be seen from the table, the most used procedu-
res of physical therapy in early rehabilitation exercises
73%, and the only massage in case of 4% of patients. In
case of all patients breathing exercises were performed.
Discussion
In the period from January 2007 until June 2008, at
the Clinic of Orthopedics and Traumatology the-
re were 3600 bone fractures, of which 270 fractu-
res of the spinal column. This survey included pa-
tients older than 18 and those with pathological
fractures. Based on these data we can conclude that
spine fractures represent 3.6% of total fractures.
Of the total registered 100 cases of spine fractures in pa-
tients older than 18 years, who are selected randomly,
44% of fractures refer to men, while 56% of fractures re-
fer to women. Injury of the spine mainly occurs in case
of middle aged and elderly people. The highest inciden-
ce of injuries on the subject of men is ranging from 40
to 70 and for women aged 30 to 70. Our results are simi-
lar for men and women, so the most common injuries
occur in the age between 40 and 45. Based on these data
we can conclude that injuries arise at the time of greatest
creativity in life of each individual. Injuries of the spinal
column are very complicated and beside health damages,
those injuries lead to frequent absenteeism and jeopar-
dizing social - economic opportunity for the injured.
Certainly, the most difficult consequence of spinal
injury is a disability which leads to the psycholo-
gical trauma of patients and their families, as well
as society as a whole. This is particularly true for
paraplegics, who need 24 - hour medical care (9).
With thoracolumbar fractures and lumbar spine the-
re is no correlation between neurological deficit and
recovery pattern with the extent of canal compromise.
Like other bones, vertebral fractures are also undergo-
ing significant remodeling, so that the size and shape of
the spinal canal improves with time. However, this re-
modeling has no impact on neurological recovery (10).
Regarding the presence of fractures due to seasons, we
can see that the most common fractures appear in the
period of spring and winter. This phenomenon can be
explained by the beginning of intensive agriculture
and construction, as well as falls on the ice in winter.
It is important to note that the seemingly simple falls at
home (especially the female population) result in fractu-
res of the spine. In addition to these, a common cau-
se of spinal fractures of women is osteoporosis, which
usually affects young and middle-aged women (11).
The most common cause of injury is fall from height
(especially tree fall) during the summer period, then
after followed by traffic accidents, something more
commonly men involved. Very often the injury occurs
as a result of tumor metastases in the vertebral column,
which secondarily damages the vertebral and spinal cord.
According to data from English authors we can find the
following:
• The ratio of injured men compared to women is 4:1,
while in our country this ratio is approximately 1: 1.6.
According to their data the most affected are men
between25and60andwomenaged60andmore.Our
results are similar for men and women, so the most
frequent injuries occur in the age between 40 and 45.
• Differences also exist in the nature of injury. Accor-
ding to English author most common cause of injury
of males are traffic accidents, while in case of wo-
men injury was result of osteoporosis bone fractures.
• A large number of fractures are treated surgically,
which is also the case with the treatment of our pa-
tients. According to English author, conservative
treatment causes a high percentage of deformities
of flexional type: further increase in vertebral body
compression in 40% of cases, gibbous in 23%, sco-
liosis in 23% and spondylotic changes in 46% of ca-
ses. Also, they found that the relationship between
the spine and symptoms statistically significant (12).
Conclusion
Based on the foregoing, we conclude that one of the
necessary things for the future treatment of these pa-
tients is the adoption of national protocols to assist
people with spinal fractures. It is necessary to edu-
cate a certain number of qualified personnel and pro-
vide funds for the purchase of necessary equipment.
1. Dietz V, Harkema SJ. Locomotor acti-
vity in spinal cord-injured persons. J
Appl Physiol. 2004;96(5):1954-60.
2. Barker E, Saulino MF. First-ever gu-
idelines for spinal cord injuries. RN.
2002;65(10):32-7.
3. McDonald JW, Sadowsky C. Spinal-
cord injury. Lancet. 2002;359(9304):
417-25.
4. McKinley WO, Gittler MS, Kirshblum
SC, et al. Spinal cord injury medicine.
2. Medical complications after spinal
cord injury: Identification and ma-
nagement. Arch Phys Med Rehabil.
2002;83(3 Suppl 1):S58-64, S90-8.
5. Cosortium for Spinal Cord Medicine.
Respiratory management following
spinal cord injury: a clinical practice
guideline for health-care professionals.
J Spinal Cord Med. 2005;28(3):259-93.
6. Sheffler LR, Chae J. Neuromuscular
electrical stimulation in neurorehabi-
litation. Muscle Nerve. 2007;35(5):562-
90.
References

7. Thrasher TA, Popovic MR. Functional
electrical stimulation of walking: func-
tion, exercise and rehabilitation. Ann
Readapt Med Phys. 2008;51(6):452-60.
8. Dietz V, Harkema SJ. Locomotor acti-
vity in spinal cord-injured persons. J
Appl Physiol. 2004;96(5):1954-60.
9. Kirshblum S. New rehabilitation inter-
ventions in spinal cord injury. J Spinal
Cord Med. 2004;27(4):342-50.
10. Mohanty SP, Venkatram N. Does ne-
urological recovery in thoracolumbar
and lumbar burst fractures depend
on the extent of canal compromise?
2002;40 (6):295-299
11. Leung Y, Samartzis D, Cheung KM,
Luk KD. Osteoporotic vertebral com-
pression fracture: the clinical im-
pact of intravertebral clefts.Spine J.
2010;10(11):1035-6.
12. Dickson R.A. et al. Hospital Episode
Statistics. Department of Health, En-
gland, 2004-2005.

Prisustvo riziko faktora za diabetes mellitus tip
2 kod pacijenata u praksi obiteljske medicine
The presence of risk factors for diabetes mellitus type 2
in patients of family practice medicine
Fatima Jusupović*, Dijana Avdić, Jasmina Mahmutović, Aida Rudić, Arzija Pašalić,
Suada Branković, Almedina Berić, Amra Mačak-Hadžiomerović
Faculty of Health Studies, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71 000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Abstract
Introduction: Diabetes mellitus (DM) type 2 is a het-
erogeneous disorder of complex etiology that occurs in
response to genetic inﬂuences and impacts of the ex-
ternal environment. There are numerous risk factors that
contribute to the development of type 2 diabetes such
as: heritage, overabundant food and as a consequence
of obesity in animals, physical inactivity, the presence of
hypertension, psychogenic stress and many others. The
aim of this study is to analyze and determine the exis-
tence of risk factors for type 2 diabetes in patients of all
ages and both sexes treated in the general practice of
the Health Centres for municipality Ilidza.
Methods: The research is cross-sectional study, which
is carried out in February 2010 in the general practice
of the Health Centres for municipality Ilidža. Research
instrument was a questionnaire and anthropometric
measurements.
Results: The results show us that in our sample 62% of
patients had increased body mass index 25% of male
respondents and 48% of females has waist I and II risks,
both sexes are fairly large percentage (40%) inactive, a
large percentage of respondents (52%) taking antihyper-
tensive medications, 21% of respondents have a genetic
predisposition of developing diabetes.
Conclusions: There is a risk of developing type 2 diabe-
tes in a large percentage of patients. Risk factors, impor-
tant for the development of type 2 diabetes, were present
at more than half of examinees and promotion of health
and healthy lifestyles is necessary in all age groups.
Keywords: risk factors, diabetes mellitus
Sažetak
Uvod: Diabetes mellitus (DM) tip 2 je heterogeni pore-
mećaj kompleksne etiologije koji se javlja kao odgovor
na genetske uticaje i uticaje spoljašnje sredine. Brojni su
riziko faktori koji doprinose nastanku diabetes mellitus tip
2 kao što su: nasljeđe, preobilna ishrana te kao poslje-
dica takve ishrane gojaznost, tjelesna neaktivnost, prisu-
stvo hipertenzije, psihogeni stres i mnogi drugi. Cilj rada
je analizirati i utvrditi postojanje faktora rizika za nasta-
nak dijabetesa tip 2 kod pacijenata svih dobnih skupina,
oba pola, liječenih u službi Opšte prakse Doma zdravlja
Ilidža.
Metode: Istraživanje je presječna studija, provedena u
februaru mjesecu 2010. godine na području opštine Ilid-
ža, u Domu zdravlja Ilidža. Instrument istraživanja su an-
ketni upitnik i antropometrijska mjerenja.
Rezultati: Rezultati nas upozoravaju da u našem uzorku
62% ispitanika ima povećan indeks tjelesne mase, 25%
ispitanika muškog pola i 48% ispitanika ženskog pola
ima obim struka I i II rizika, oba pola su u prilično veli-
kom procentu (40%) neaktivna, veliki procenat ispitanika
(52%) uzima antihipertenzivne lijekove, 21% ispitanika
ima genetsku predispoziciju da oboli od dijabetesa.
Zaključci: Veoma je značajno istaći da je rizik za razvoj
dijabetesa tip 2 prisutan u velikom procentu ispitivanih
pacijenata, te je stoga neophodna promocija zdravlja i
zdravih stilova života u svim starosnim grupama.
Fakultet zdravstvenih studija.
Ključne riječi: riziko faktori, diabetes mellitus
Uvod
Diabetes mellitus tip 2, ranije nazivan insulin – nezavi-
sni diabetes mellitus (NIDDM), predstavlja najučestaliji
oblik diabetes mellitusa u svijetu (1, 2). Tip 2 diabetes
mellitusa nastaje kada je stvaranje insulina nedovoljno
da prevaziđe vodeće postojeće patofiziološko stanje –in-
sulinsku rezistenciju. Rani stadijum diabetes mellitusa
tipa 2 označen je povećanim stvaranjem i izlučivanjem
insulina; kako bolest napreduje, stvaranje insulina od
strane beta ćelija pankreasa se smanjuje. Ogromno, stal-
no povećanje ekonomskih i medicinskih troškova za
diabetes mellitus tip 2 traži pravovremenu prevenciju
ovog oboljenja i energično liječenje već postojeće bolesti.
* Corresponding author: Fatima Jusupović; Faculty of Health
Studies, University of Sarajevo; Bolnička 25, 71 000 Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina; Phone: 00 387 33 444 901;
Fax: 00 387 33 264 821; e-mail: fatimajusupovic@yahoo.com

FATIMA JUSUPOVIĆ ET AL.: THE PRESENCE OF RISK FACTORS FOR DIABETES MELLITUS TYPE 2 IN PATIENTS OF FAMILY PRACTICE MEDICINE
Diabetes mellitus tip 2 je izrazito preventabilna bolest
(3). U svijetu rast broja oboljelih poprima pandemijske
razmjere. U zemljama u razvoju prevalencija diabetes
mellitusa će se, prema predviđanjima WHO, poveća-
ti više od 2,5 puta, sa 84 miliona 1995. godine na 228
miliona u 2025. godini (4). Prema podacima DECODE
studije i Toumilheta (5) od 15 do 20% odraslih Evro-
pljana se liječi od tipa 2 diabetes mellitusa. Procjene ove
studije su da još 20% odraslih Evropljana ima ovo obo-
ljenje, ali je u ovih osoba diabetes mellitus tip 2 nedija-
gnostikovan (6). U FBiH raste broj oboljelih od diabetes
mellitusa. Godišnja stopa morbiditeta je iznosila na 10
000 stanovnika – 149 u 1999., te 157 u 2004. godini. Pre-
valenca se kretala od 1.6 do 1.8% u 2004. godini i ima
tendenciju porasta. U mortalitetu se bilježi porast broja
umrlih od dijabetesa, opća stopa mortaliteta porasla je
od 16 u 1999. godini, na 34 u 2003. godini na 100 000
stanovnika (7). Brojni su riziko faktori koji doprinose
nastanku dijabetesa tip 2, kao: genetski faktori (na koje
ne možemo uticati), preobilna ishrana, a kao posljedica
takve ishrane veoma često gojaznost, tjelesna neaktiv-
nost, psihogeni stres, hipertenzija i mnogi drugi. Genet-
ski faktori imaju mnogo važniju ulogu u nastanku tip
2 dijabetesa te se smatra da 25% cjelokupne populacije
u svijetu posjeduju neki genetski defekt za diabetes (8).
Gojaznost je značajan riziko faktor u nastanku dija-
betesa tipa 2. Ocjenjivanje stanja uhranjenosti se vrši
osim ostalih metoda i mjerenjem indeksa tjelesne
mase (ITM). Normalno uhranjene osobe imaju ITM
18.5 – 24.9. Vrijednosti ITM 30 označavaju poja-
vu gojaznosti (9). U zadnje vrijeme sve se više značaj
daje odnosu obima struka (OS) i obima bokova (OB),
za koji neki autori smatraju da je veći faktor rizika od
ITM. Rizik prvog stepena za obim struka izražen u cm
kod žena su vrijednosti ≥88, a kod muškaraca ≥94, dok
rizik II stepena predstavljaju vrijednosti obima struka
u cm, ≥92 za žene, odnosno ≥102 kod muškaraca (10).
Udruženost gojaznosti, naročito centralne gojazno-
sti, i nastanka diabetes mellitusa tip 2 je potvrđena
(11). Nepovoljan, centralni raspored tjelesne ma-
sti udružen je sa insulinskom rezistencijom (11).
Tjelesna neaktivnost ili smanjena tjelesna aktivnost, kao
rezultat sedentarnog načina života, dovode do smanje-
nja potrošnje energije. Povećana fizička aktivnost me-
đutim, izaziva koristan efekat na lipidni metabolizam,
a njegovim poboljšanjem dolazi do gubitka tjelesne
mase. Na taj način se podržava mehanizam koji doka-
zuje da povećana tjelesna aktivnost može imati utjecaj
na prevenciju razvoja dijabetesa (12). WHO naglašava
da je brojnim naučnim istraživanjima dokazano da ne-
kretanje, odnosno nedovoljna tjelesna aktivnost, utiče
na pojavu dijabetesa, bolesti srca i krvnih sudova, na
gojaznost i svih negativnih posljedica gojaznosti (13).
Fizička neaktivnost uzrokuje najmanje 22% ishemij-
skih bolesti srca, 16% karcinoma kolona, 14% dijabete-
sa, 11% srčanih udara, te se procjenjuje da bi uspješna
promocija fizičke aktivnosti, bolji životni stil, preveni-
rali 2 miliona preranih smrti, godišnje u svijetu (14 ).
Neki događaj u porodici ili bližoj rodbini, na radnom
mjestu ili u intimnom životu ljudi, mogu izazvati sta-
nje produžene neizvjesnosti, zabrinutosti i straha, koji,
kao i hronični psihogeni stres, predstavlja dugotraj-
ni podražaj na povećano lučnje stresnih hormona
koji imaju metaboličke efekte suprotne inzulinu (8).
Cilj rada je analizirati i utvrditi postojanje fak-
tora rizika za nastanak dijabetesa tip 2 kod pa-
cijenata svih dobnih skupina, oba pola, liječe-
nih u službi Opšte prakse Doma zdravlja Ilidža.
Metode
Istraživanje je presječna studija, provede-
na u februaru mjesecu 2010. godine na po-
dručju opštine Ilidža, u Domu zdravlja Ilidža.
Kriterij za uključivanje u istraživanje su pacijen-
ti koji ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u
ovom Domu zdravlja, a obuhvaćeno je 100 is-
pitanika, izabranih metodom slučajnog uzorka.
Metode istraživanja su antropometrijska mjerenja (mje-
renje tjelesne visine, tjelesne mase i preračunavanje
BMI, te mjerenje obima struka) i metod anketiranja.
Anketa je sastavljena od 8 pitanja, podijeljenih na opšti i
specifični dio. Opšti dio sadrži lične podatke o ispitani-
cima, dok se u specifičnom dijelu ankete pitanja odnose
na zastupljenosti fizičke aktivnosti ispitanika, ishrani i
zdravstvenim pokazateljima, na osnovu kojih se može
zaključiti povećan rizik za nastanak dijabetesa tip 2.
Rezultati
U ovom istraživanju je obuhvaćeno 100 ispita-
nika. Prema starosnoj strukturi najzastupljeni-
ji ispita-nici su osobe mlađe od 45 godina i njihov
procenat iznosi 38%, što je prikazano u Tabeli 1.
Prema polnoj strukturi ispitanici ženskog pola su
zastupljeni sa 62%, dok je istim ispitivanjem obu-
hvaćeno 38% muškaraca, prikazano na Slici 1.
Izračunavanjem ITM dokazujemo da 62% ispitanika
ima povećane vrijednosti ITM (39% ispitanika ženskog
pola, 23 % ispitanika muškog pola). Struktura našeg
uzorka prema vrijednostima ITM prikazana je na Slici 2.
Povećan obim struka ima 47,36 % muškaraca i 46,77%
žena što se vidi iz Slike 3 i 4. Ovaj pokazatelj nam go-
Broj godina (%)
45 38
45 – 54 17
55 – 64 36
64 9
Ukupno 100
TABELA 1. Starosna zastupljenost ispitanika

vori o poremećenoj distribuciji masnog tkiva, odno-
sno povećanom obimu struka, što se dovodi u kore-
laciju sa metaboličkim poremećajima u organizmu.
Na pitanje, da li se u toku dana ispitanici bave ne-
kom fizičkom aktivnošću, 60% anketiranih je dalo
potvrdan odgovor, dok se njih 40% ne bavi fizič-
kom aktivnosti tokom dana, što se vidi iz Slike 5.
Od100anketiranihispitanikauDomuzdravljaIlidžanjih
52% se izjasnilo da ima hipertenziju te da koristi lijekove
za povišen krvni pritisak, dok je 48% ispitanika normoto-
ničnoinekoristiistelijekove,štosemoževidjetinaSlici6.
Kod 60% ispitanika obuhvaćenih ovim anketira-
njem tokom rutinskih pretraga nije utvrđena po-
višena vrijednost šećera u krvi, dok je kod 40% is-
pitanika nivo šećera u krvi bio povišen (Slika 7).
Na pitanje da li neko u porodici boluje od dijabetesa,
21% ispitanika je potvrdilo prisustvo bolesti u porodici,
dok je 64% ispitanika dalo negativne odgovore (Slika 8).
SLIKA 1. Polna struktura ispitanika
SLIKA 3. Obim struka kod muškaraca
SLIKA 5. Fizička aktivnost
SLIKA 2. Indeks tjelesne mase –ITM (kg/m2
)
SLIKA 4. Obim struka kod žena
SLIKA 6. Korištenje antihipertenzivnih lijekova

Diskusija
Našim istraživanjem je na osnovu ITM utvrđeno da
62% ispitanika ima povećan indeks tjelesne mase
(23% ispitanika muškog pola i 39% ispitanika ženskog
pola) od 25–30, što predstavlja značajan riziko fak-
tor za nastanak dijabetesa tip 2. Takođe je utvrđeno
da je 4% muškaraca i 8% žena gojazno sa ITM 30.
Istraživanjem provedenim na 80 hiljada stanovnika
na području Vojvodine u 2003. godini sa ciljem ra-
nog otkrivanja šećerne bolesti, utvrđeno je da pre-
komjernu tjelesnu težinu ima 41% ispitanika (10),
što je manje od dobivenih vrijednosti našeg istra-
živanja čiji uzorak je znatno manji od navedenog
u Vojvodini, te upućuje na neophodnost ovakvih
istraživanja na većem uzorku i na našem području.
Za obim struka kao važan riziko faktor u nastan-
ku dijabetesa tip 2, rezultati pokazuju da 18% muš-
karaca ima rizik I stepena (94 – 102) kao i 29% žena
(sa obimom struka od 80 – 88). Izrazito povišen
obim struka, te rizik II stepena ima 7% muškaraca
(obim struka: 102) i žena 19% (obim struka: 88).
Navedena istraživanja u Vojvodini pokazuje da jedna
petina ispitivanog stranovništva Vojvodine ima pože-
ljan obim struka, dok rizičnu vrijednost obima struka
ima 20,7% osoba, što je veća vrijednost od dobijenog
u našem istraživanju. Najveći broj ispitanika (42,5%)
nalazi se u grupi rizičnog obima struka II stepena (10).
Fizičku aktivnost u toku dana upražnjava 60% ispi-
tanika, dok se njih 40% ne bavi fizičkom aktivnosti
tokom dana, što se neznatno razlikuje od istraživanja
koje su sproveli CDC i Američko ministarstvo zdrav-
lja, gdje je utvrđeno da je samo 32 do 37,9% odra-
slog stanovništva oba pola u SAD fizički aktivno (15).
Podaci koji se odnose na fizičku neaktivnost, iz
našeg istraživanja su slični podacima koji su do-
biveni istraživanjem drugih autora, tako su Miši-
goj-Duraković i saradnici, ustanovili da je 35,8%
ispitanika u Hrvatskoj fizički neaktivno (16).
Kao značajan faktor rizika u nastanu diabetesa tip 2. je
činjenica da se 52% ispitanika izjasnilo da ima hiperten-
zijutedakoristilijekovezapovišenkrvnipritisak.Našim
ispitivanjem je utvrđeno da 64% ispitanika nije imalo
slučajeve dijabetesa u porodici, 15% ispitanika je izjavilo
da je dijabetes registrovan u široj familiji dok 21% ispita-
nika izjavljuje da je dijabetes registrovan u užoj porodici.
Odavno je poznato da naslijeđe utiče na nastanak ovog
oboljenja, ali je taj uticaj još uvijek nedovoljno ispitan i
samo je epidemiološki potpuno dokumentovan. Smatra
se da oko 25% cjelokupne populacije u svijetu posjeduje
neki genetski defekt za dijabetes. Povećanom uticaju na-
sljeđivanja u pojavi šećerne bolesti doprinose produže-
nje životnog vijeka dijabetičnih bolesnika, naročito mla-
đih osoba i produženje životnog vijeka stanovništva (8).
Zaključci
Povećan ITM kod ispitivanih pacijenata, te povećan
obim struka i nedostatak fizičke aktivnosti, ukazuju
na prisustvo rizika za pojavu diabetes mellitus tip 2,
što opravdava i dalja istraživanja na ovom području u
pripadajućoj obiteljskoj medicini. Rezultati ove studije
opravdavaju preventivne aktivnosti u pogledu uticaja
na promjenu stilova života u svim starosnim grupama.
SLIKA 5. Povišena vrijednost šećera u krvi SLIKA 6. Porodična predispozicija
(1) World Health Organisation: Definition,
Diagnosis and Classification of Diabe-
tes Mellitus and its Complications. Part
1: Diagnosis and Classification of Dia-
betes Mellitus, Geneva, Department
of Noncommunicable Disease Survei-
llance, 1999.
(2) The Expert Committee on the Diagno-
sis and Classification of Diabetes Melli-
tus. Report of the Expert Committee
on the Diagnosis and Classification of
Diabetes Mellitus, Diabetes Care 25:
S5-S20, 2002.
(3) WHO. The Report of Second Meeting
of the Global Forum on Noncommuni-
cable Disease Prevention and Control,
convened in Shanghai, China, 2002. by
Department of Noncommunicable Di-
sease and Health Promotion, Geneva.
World Health Organisation,2003.
Literatura

(4) World Health Organisation. Life
course perspectives on coronary he-
art disease, stroke and diabetes. The
evidence and implications for policy
and research. Geneva, Department of
Noncommunicable Diseases Preventi-
on and Health Promotion, 2002.
(5) American Diabetes Association.
Experts Urge Immediate Action to
Prevent Type 2 Disease. 63rd Annual
Scientific Sessions, Publication date 15.
06. 2003
(6) DECODE Study Group on behalf of
the European Diabetes Epidemiology
Group: Is fasting glucose sufficient to
define diabetes? Epidemiological date
from 20 European studies. Diabetolo-
gia 1999; 42: 647-654
(7) Nikšić D. Socijalna medicina, Medi-
cinski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2007.,
(8) Poljaković Dž.., Šećerna bolest, str 40-
48, Narodna i univerzitetska biblioteka
„Derviš Sušić“, Tuzla, 2003.,
(9) Ćatović S. Higjena ishrane sa dijeteti-
kom, Veselin Masleša, Sarajevo, 2000,
(10) Novaković B, Božić D.Šećerna bolest,
gojaznost i povišen krvni pritisak sta-
novništva Vojvodine. Monografija 62
.Medicinski fakultet Novi Sad, Novi Sad,
2004,
(11) Bjorntrop P. Metabolic Implications of
Body Fat Distribution. Diabetes Care
1994; 14 (12): 1132-1142
(12) Aščić-Buturović B., Preddijabetes i di-
jabetes melitus tip 2, Sarajevo, 2009, pp.
12-95
(13) Dishman RK, Washburn RA, Healt
GW. Physical activity epidemiology.
Human Kinetics, Chicago 2004.
(14) Bull FC, Armstrong TP, Dixon T, Ham
S, Neiman A, Pratt M (2004) Physi-
cal inactivity. In: Ezzati M, Lopez AD,
Rodgers A, Murray CJL, editors. Com-
parative Quantification of Health Risks
Global and Regional Burden of Disea-
se Attributable to Selected Major Risk
Factors. Geneva: World Health Orga-
nization; pp.729-881.
(15) U.S. Department of Health and Human
Services, Public Health Service, Cen-
ters for Disease
Control and Prevention, National Cen-
ter for Chronic Disease Prevention
and Health Promotion, Division of
Nutrition and Physical Activity. Pro-
moting Physical Activity: A Guide for
Community Action. Champaign, IL:
Human Kinetics,1999.
(16) Mišigoj-Duraković M, Heimer S, Gre-
delj M, Heimer Ž, Sorić M. Tjelesna
neaktivnost u Republici Hrvatskoj.
Acta Med Croat 2007; 61: 253-258.

Uticaj rizikofaktora za osteoporozu na gubitak
koštane mase kod žena u postmenopauzi
Influence of osteoporosis risk faktors on bone mass
loss in postmenopausal women
Amila Kapetanović1
*, Dijana Avdić2
, Katarina Marković3
,
Ata Teskeredžić1
, Mustafa Basarić1
, Eldan Lokmić1
1
Rehabilitation Center Fojnica, Banjska bb, Fojnica. Bosnia and Herzegovina
2
Orthopedic and Traumatology Clinic, University Clinics Center, Bolnička 25, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
3
Institute for treatment and rehabilitation of rheumatic and cardiovascular diseases, 18205 Niška Banja, Serbia
Abstract
Introduction: Estrogen deficiency plays a critical role in
the development of osteoporosis. However, some other
factors may contribute to bone loss as well.
Aim: To show presence of osteoporosis risk factors and
to examine its influence on bone mass loss in women
with normal menstrual history.
Methods: The study included 30 postmenopausal wom-
en, ages from 50 to 65 with osteoporosis who entered
into menopause before the age of 45, and 30 postmeno-
pausal women, ages from 50 to 65 with osteoporosis who
had normal menstrual history. Presence of risk factors
has been calculated for both groups and statistical sig-
nificance of differences between two groups presented.
Results: In the group with normal menstrual his-
tory 33.33% women had low level of physical activi-
ties, 56.66% suffered from insuficient intake of calcium,
63.33% of women were active smokers. Body mass in-
dex bellow 19 had 6.66% women, insuficient exposure
to the sun was registered in 60%, and 23.33% women
were either taking medicaments or had diseases that
could cause osteoporosis. Statistical significance of dif-
ferencies in presence of certain risk factors between
two groups was registered for : insuficient daily intake
of calcium (p 0.001), insuficient exposure to the sun (p
0.001), and smoking (p 0.001).
Conclusion: Results of the study indicate high pres-
ence of osteoporosis risk factors in women with normal
menstrual history and indicate influence of certain fac-
tors (calcium, sun exposure, smoking) on occurence of
osteoporosis in this group.
Keywords: risk factors, osteoporosis
Sažetak
Uvod: Centralno mjesto u patogenezi postmenopauzal-
ne osteoporoze ima deficit estrogena. Međutim i drugi
faktori mogu doprinijeti gubitku koštane mase. Cilj je pri-
kazati zastupljenost rizikofaktora za osteoporozu i ispitati
njihov uticaj na gubitak koštane mase kod žena kod kojih
je menstrualna historija bila uredna.
Metode: U studiju je bilo uključeno 30 žena u postmeno-
pauzi, starosne dobi 50 do 65 godina sa osteoporozom
kod kojih je menopauza nastupila prije 45. godine života
i 30 žena u postmenopauzi , starosne dobi 50 do 65 go-
dina sa osteoporozom kod kojih je menstrualna historija
bila uredna. U obje skupine izračunata je zastupljenost ri-
zikofaktora i prikazana statistička signifikantnost razlika u
zastupljenosti pojedinih rizikofaktora između ovih skupina.
Rezultati: U skupini žena sa urednom menstrualnom
historijom 33,33% žena imalo je nizak nivo tjelesne ak-
tivnosti, 56,66% žena nije unosilo dnevno dovoljno kalci-
juma ishranom, pušilo je 63,33% žena, body mass index
niži od 19 imalo je 6,66% žena, nedovoljno se izlagalo
suncu 60% žena, a 23,33% žena uzimalo je lijekove ili
imalo bolesti koje mogu uzrokovati osteoporozu. Stati-
stička signifikantnost razlika u zastupljenosti pojedinih
faktora između dvije skupine registrirana je za nedovo-
ljan dnevni unos kalcijuma (p 0,001), nedovoljno izlaga-
nje suncu (p 0,001), pušenje (p 0,001).
Zaključak: Rezultati istraživanja pokazuju visoku zastu-
pljenost rizikofaktora za osteoporozu kod žena kod kojih
je menstrualna historija bila uredna i ukazuju na uticaj
pojedinih faktora (kalcijum, izlaganje suncu, pušenje) na
nastanak osteoporoze kod ovih žena.
Ključne riječi: faktori rizika, osteoporoza
Uvod
Osteoporoza je uzrokovana kompleksnom interakci-
jom genetskih, hormonalnih, metaboličkih i okolišnih
faktora (1). Centralno mjesto u patogenezi postmeno-
pauzalne osteoporoze zauzima estrogen. Deficit estro-
gena povećava ratu koštanog remodeliranja i pomjera
* Corresponding author: Amila Kapetanović;
Rehabilitation Center Fojnica, Banjska bb, Fojnica;
Bosnia and Herzegovina; Phone: 00 387 030 838 862,
E-mail: amila.kapetanovic@bih.net.ba

AMILA KAPETANOVIĆ ET AL.: INFLUENCE OF OSTEOPOROSIS RISK FAKTORS ON BONE MASS LOSS IN POSTMENOPAUSAL WOMEN
ravnotežu između koštane resorpcije
i formacije u korist resorpcije (2).
Rizik od osteoporoze povećavaju
brojni endogeni i egzogeni faktori.
Rizikofaktori se mogu definisati kao
mjerljive vrijednosti ili osobine za
koje se u kontroliranim epidemio-
loškim studijama (kohortne studije)
ili pažljivo vođenim Case control
studijama može dokazati statistički
značajan uticaj na rizik od bolesti.
Studije o pojedinim rizikofaktorima
za osteoporozu nisu konzistentne,
što sugerira neophodnost daljnih
istraživanja.
Ciljevi ove studije su prikazati zastu-
pljenost rizikofaktora za osteoporo-
zu kod žena u postmenopauzi kod
kojih je menstrualna historija bila
uredna i ispitati uticaj pojedinih rizi-
kofaktora za osteoporozu na gubitak
koštane mase kod žena u postmeno-
pauzi kod kojih je menstrualna histo-
rija bila uredna.
Metode
U studiju je bilo uključeno 30 žena
u postmenopauzi, starosne dobi 50
do 65 godina sa osteoporozom kod kojih je menopau-
za nastupila prije 45. godine života i 30 žena u postme-
nopauzi , starosne dobi 50 do 65 godina sa osteoporo-
zom kod kojih je menstrualna historija bila uredna. U
obje skupine izračunata je zastupljenost rizikofaktora
i prikazana statistička signifikantnost razlika u zastu-
pljenosti pojedinih rizikofaktora između ovih skupina.
Rezultati
Prosječna starosna dob u skupini žena kod kojih je
menopauza nastupila prije 45. godine života bila je 57,
40 godina, a u skupini žena kod kojih je menstrualna
historija bila uredna prosječna starosna dob bila je 57,
60 godina. Razlika u prosječnoj starosnoj dobi izme-
đu ove dvije skupine nije bila statistički signifikantna.
U skupini žena u postmenopauzi kod kojih
je menopaza nastupila prije 45. godine života
3,33% žena imalo je nizak nivo tjelesne aktivnosti,
10,00% žena nije unosilo dnevno dovoljno kalcijuma
ishranom, pušilo je 23,33% žena, body mass index niži
od 19 nije imala nijedna žena, nedovoljno se izlagalo
suncu 13,33% žena, a 6,66% žena uzimalo je lijekove
ili imalo bolesti koje mogu uzrokovati osteoporozu.
U skupini žena sa urednom menstrualnom historijom
33,33% žena imalo je nizak nivo tjelesne aktivnosti,
56,66% žena nije unosilo dnevno dovoljno kalciju-
ma ishranom, pušilo je 63,33% žena, body mass index
niži od 19 imalo je 6,66% žena, nedovoljno se izlaga-
lo suncu 60% žena, a 23,33% žena uzimalo je lijekove
ili imalo bolesti koje mogu uzrokovati osteoporozu.
Statistička signifikantnost razlika u zastupljenosti po-
jedinih faktora između dvije skupine registrirana je za
nedovoljan dnevni unos kalcijuma (p 0,001), nedo-
voljno izlaganje suncu (p 0,001), pušenje (p 0,001).
Diskusija
Rezultati istraživanja pokazuju niži nivo zaustaplje-
nosti pojedinih rizikofaktora za osteoporozu (sma-
njena tjelesna aktivnost, nedovoljan unos kalcijuma
ishranom, pušenje, nedovoljno izlaganje suncu, BMI,
lijekovi i bolesti koji mogu uzrokovati osteoporozu)
u skupini žena u postmenopauzi kod kojih je me-
nopauza nastala prije 45. godine života u odno-
su na zastupljenost tih rizikofaktora kod žena u
postmenopauzi kod kojih je menstrualna histori-
ja bila uredna, što sugerira centralnu ulogu defici-
ta estrogena u nastanku osteoporoze kod ovih žena.
Prijevremena menopauza je jaka determinanta gusti-
ne kosti i povećanog rizika od frakture (3). Gubitak
funkcije ovarija u menopauzi predstavlja najvažniji
faktor za razvoj osteoporoze, metaboličke bolesti koja
pogađe milione ljudi širom svijeta i značajno doprinosi
Rizikofaktori
Ispitanice kod
kojih je meno-
pauza nastupila
prije 45. godine
života (n=30)
Ispitanice
sa urednom
menstrualnom
historijom
(n=30)
Neupareni dvostrani T-test niza
pacijentkinja kod kojih je meno-
pauza nastupila pre 45 godine
i niza pacijentkinja sa urednom
menstrualnom historijom u zavis-
nosti od faktora rizika
Smanjena tjele-
sna aktivnost
1 3,33 % 10 33,33%
0,002212
p0,001
nije statistički signifikantno
Nedovoljan
unos kalcijuma
ishranom
3 10,00 % 17 56,66%
0,0000058101
p0,001
statistički je signifikantno
(značajno)
Pušenje 7 23,33 % 19 63,33 %
0,000985
p0,001
statistički je signifikantno
(značajno)
Nedovoljno
izlaganje suncu
4 13,33% 18 60,00%
0,0003594
p0,001
statistički signifikantno (značajno)
BMI 0 0% 2 6,66%
0,5614
p0,001
Lijekovi i bolesti
koji mogu
uzrokovati
osteoporozu
2 6,66% 7 23,33%
0,0727
p0,001
TABELA 1. Zastupljenost pojedinih rizikofaktora za osteoporozu i statistička signifi-
kantnost razlika prema pojedinim rizikofaktorima

AMILA KAPETANOVIĆ ET AL.: INFLUENCE OF OSTEOPOROSIS RISK FAKTORS ON BONE MASS LOSS IN POSTMENOPAUSAL WOMEN
morbiditetu i mortalitetu kod starijih žena (2). Gubitak
koštane mase nakon menopauze uzrokovan je padom
estrogena što potkrepljuje i činjenica da se korekcijom
deficita estrogena prevenira gubitak koštane mase (4, 5)
Rezultati istraživanja pokazuju visok stepen zastu-
pljenosti rizikofaktora za osteoporozu u skupini žena
u postmenopauzi kod kojih je menstrualna histori-
ja bila uredna, a koje imaju osteoporozu, što suge-
rira ukjlučenost i drugih faktora u nastanak bolesti.
Statistička signjifikantnost razlika prema pojedini rizi-
kofaktorima između ispitivanih skupina registrirana je
za sljedeće rizikofaktore: unos kalcijuma (p 0,001), ne-
dovoljno izlaganje suncu (p 0,001), pušenje (p 0,001).
Ilich i suradnici pokazuju da postoji signifikantna veza
između mineralne gustine kosti i ishrane, uključujući i
unos kalcijuma (6).
Budak i sur. nalaze da stil oblačenja pri kom je pokrivena
cijela koža izuzev lica i ruku izaziva deficit vitamina D
(7). Stil oblačenja je važan faktor koji utiče na produkciju
vitamina D, prema tome i na mineralnu gustinu kosti (8).
Pušenje je jedan od najvećih rizikofaktora za ljud-
sko zdravlje. Skorašnje meta analize efekata puše-
nja na kost pokazuju da pušači starosne dobi 50
i više godina imaju smanjenu koštanu masu (9).
Zaključak
Rezultati istraživanja pokazuju visoku zastuplje-
nost rizikofaktora za osteoporozu kod žena kod ko-
jih je menstrualna historija bila uredna i ukazuju
na uticaj pojedinih faktora (kalcijum, izlaganje sun-
cu, pušenje) na nastanak osteoporoze kod ovih žena.
(1) Raisz LG. Pathogenesis of osteoporo-
sis: concepts, conflicts, and prospects. J.
Clin. Invest. 115:3318-3325 (2005)
2. Manolagas SC, Kousteni S, Jilka RL.
Sex Steroids and Bone. Recent Prog
Horm Res. 2002;57:385-409
3. World Health organization. Preventi-
on and management of osteoporosis.
WHO Technical Report Series 921,
2003
4. U.S. Department of Health and Human
Services. Bone Health and Osteoporo-
sis: A Report of the Surgeon General.
Rockville, MD; 2004
5. Baum E, Dören M, Hadji P, et al. DVO-
Leitlinien: Osteoporose bei postmeno-
pausalen Frauen. Leitlinien DVO, 2003
6. Ilich JZ, Brownbill RA, Tamborini L.
Bone and nutrition in elderly women:
protein, energy, and calcium as main
determinants of bone mineral density.
Eur J Clin Nutr. 2003;57(4):554-65
7. Budak N, Cicek B, Sahin H, Tutus
A. Bone mineral density and serum
25-hydroxyvitamin D level: is there
any difference according to the dre-
ssing style of the female university
students. Int J Food Sci Nutr. 2004;
55(7):569-75
8. Allali F, El Aichaoui S, Saoud B, Maa-
roufi H, Abouqal R, Hajjaj-Hassouni N.
The impact of clothing style on bone
mineral density among post menopau-
sal women in Morocco: a case-control
study. BMC Public Health. 2006 May
19;6:135
9. Iki M. Osteoporosis and smoking. Clin
Calcium. 2005 ;15(7):156-8.
Literatura

Epidemiološke karakteristike crijevnih
zaraznih oboljenja i virusnog hepatitisa A
u Kantonu Sarajevo
Epidemiological characterisics of gastrointestinal infectious
diseases and viral hepatitis A in the Canton Sarajevo
Zarema Obradović1,2
*, Arzija Pašalić2
, Amar Žilić1
1
Institute for Public Health of Canton Sarajevo, Vrazova 11/IV, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Faculty for Health Studies, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Abstract
Introduction: Gastrointestinal infectious diseases are
a group of frequent diseases in developing countries as
a result of industrialization in food production and often
consuming of the food in public places. In Bosnia and
Herzegovina and in Canton Sarajevo these diseases are
frequent. The aim of this work is to investigate epidemio-
logical characteristics of the most often gastrointestinal in-
fectious diseases in Canton Sarajevo (Enterocolitis acuta,
Toxiinfectio alimentaris, Salmonellosis, Amoebiasis) com-
pared with Viral Hepatitis A and to estimate the need for
the implementation of vaccination against this disease.
Methods: We used individual reports as well as monthly
and annual bulletins about the movement of infectious
diseases which are obligatory for reporting from the Epi-
demiology department of the Institute for public health in
Canton Sarajevo. This work is a retrospective study, for
the period 2005-2009. Descriptive- analytical method
was used. In statistical processing we used mean, struc-
ture index and trend index.
Results: The research showed that gastrointestinal infec-
tious diseases are registered in a huge number in all the
observed years. The most often was Enterocolitis acuta,
and the rarest was Viral Hepatitis A. The diseases were
mostly sporadic. Distinct seasonality and coherence with
warm months in the year is expressed in Enterocolitis
acuta and Intoxicatio alimentaris, while the other diseases
are registered during the whole year.
Conclusions: Incidence of gastrointestinal infectious dis-
eases in Canton Sarajevo is high and we need to work
intensively to improve sanitary conditions as the most ef-
ficient preventive measures. There is no justification for
implementing of the vaccine against Viral hepatitis A.
. © 2011 University of Sarajevo
Keywords: gastrointestinal infectious diseases, VHA,
Canton Sarajevo, preventive measures
Sažetak
Uvod: Crijevne zarazne bolesti spadaju u grupu veoma
učestalih oboljenja, kako u zemljama sa lošim higijensko-
sanitarnim uslovima, tako i u visoko razvijenim zemljama,
a što je posljedica porasta industrijalizacije u proizvodnji
hrane i sve češćeg konzumiranja hrane u javnim objekti-
ma. I u Bosni i Hercegovini pa tako i u Kantonu Sarajevo,
ova oboljenja su učestala. Cilj rada je istražiti epidemio-
loške karakteristike najučestalijih crijevnih zaraznih obo-
ljenja u Kantonu Sarajevo (enterocolitis acuta, toxiinfectio
alimentaris, salmonellosis, amebiasis) u odnosu na hepa-
titis virosa A te procijeniti potrebu za uvođenje vakcinacije
protiv ovog oboljenja.
Metode: Korištene su pojedinačne prijave i mjesečni i go-
dišnji bilteni o kretanju zaraznih oboljenja koja se obave-
zno prijavljuju iz Službe za epidemiologiju Zavoda za javno
zdravstvo Kantona Sarajevo. Rad je retrospektivna studija,
za period 2005-2009. godine. Korišten je deskriptivno-ana-
litički epidemiološki metod. U statističkoj obradi su korište-
ne srednje vrijednosti, index strukture i index trenda.
Rezultati: Istraživanje je pokazalo da su crijevna zarazna
oboljenja sa velikim brojem oboljelih registrovana svih po-
smatranih godina. Najučestaliji je bio enterocolitis acuta,
a najrjeđi VHA. Oboljenja su, većinom bila sporadična.
Izrazita sezonalnost i povezanost sa toplim mjesecima
u godini je izražena kod enterocolitis acuta i intoxicatio
alimentaris, dok su ostala oboljenja registrovana tokom
cijele godine.
Zaključci: Incidenca crijevnih zaraznih oboljenja na Kan-
tonu Sarajevo je visoka te treba intenzivno raditi na po-
boljšanju higijensko-sanitarnih uslova kao najefikasnije
preventivne mjera. Za sada nema opravdanja uvođenje
vakcine protiv VHA. © 2011 Univerzitet u Sarajevu
Ključne riječi: crijevna zarazna oboljenja, VHA, kanton
Sarajevo, preventivne mjere
* Corresponding author: Zarema Obradović; Institute for Public
Health of Canton Sarajevo; Vrazova 11/IV, 71000 Sarajevo,
Bosna i Herzegovina; Tel/fax: +387 33 667 691, Mob:
+387 61 216 291; e-mail: zobradovic9@gmail.com
Uvod
Oboljenja koja se prenose preko probavnog sistema čine
veliku skupinu zaraznih bolesti koje imaju jedno zajed-
ničko epidemiološko obilježje, a to je fekalno – oralni
put prenošenja (1). Najčešće način unošenja patogenih

ZAREMA OBRADOVIĆ ET AL.: EPIDEMIOLOGICAL CHARACTERISICS OF GASTROINTESTINAL INFECTIOUS DISEASES AND VIRAL HEPATITIS A IN THE CANTON SARAJEVO
mikroorganizama je putem hrane. Uočljiv je njihov
globalni trend rasta, a što se povezuje sa porastom in-
dustrijske proizvodnje hrane (2). U Bosni i Hercego-
vini zemlji zakonskoj obavezi prijavljivanja podliježu:
salmoneloza, amebijajaza, alimentarne toksoinfekcije,
akutni enterokolitis i virusni hepatitis A (VHA). Radi
se o grupi oboljenja koja su izazvana različitim uzroč-
nicima, ali koja se prenose istim, ili sličnim putevi-
ma, a to su dominatno: hrana i voda, te rjeđe kontakt.
Zbog sličnog načina prenosa, slične su i preventivne
mjere za suzbijanje nastanka i širenja ovih oboljenja.
Izuzetak je VHA za koji postoji i vakcina koju su neke
zemlje uvele u rutinski program vakcinacije što je do-
velo do značajnog pada broja oboljelih (3). Do sada
se kod nas ova preventivna mjera nije koristila kao
rutinska, već su se vakcinisale samo osobe koje putu-
ju u zemlje sa visokim rizikom za ovo oboljenje (4).
Virus hepatitisa A je uzročnik epidemijskog, infektiv-
nog hepatitisa za koji je jedini rezervoar čovjek (5). U
širenju oboljenja sudjeluju kako bolesnici sa tipičnom,
tako i oni sa atipičnom kliničkom slikom bolesti, a na-
ročito veliki rizik predstavljaju oni sa anikteričnom for-
mom bolesti (5). Virusni hepatitis A je bolest koja se u
pojedinim dijelovima svijeta pojavljuje endemo-epide-
mijski. U tim područjima je to najčešće oboljenje oso-
ba mlađe životne dobi i sa visokom učestalošću lakših
anikteričnih oblika bolesti (5). Nasuprot tome, u razvi-
jenim zemljama, poboljšanjem socioekonomskih uslova
življenja, infekcija virusom hepatitisom se A dešava u
kasnijoj životnoj dobi, a pojava bolesti je sporadična. U
rijetkim slučajevima je hepatitis A teško oboljenje, od-
nosno mortalitet i letalitet su niski. Nakon rekonvales-
cencije ostaje trajan i solidan imunitet (6). U prenošenju
virusa hepatitisa A i održavanju epidemijskog procesa
najvažniji je kontaktni (fekalno-oralni) put prenosa koji
je uslovljen prisutnošću svježe fekalne kontaminacije.
Kontaktne epidemije se najčešće javljaju u školskim i
pretškolskim objektima, a naročito u onim u kojim su
loši higijensko-sanitarni uslovi. Ove epidemije su razvu-
čene i dugo traju, a broj oboljelih nije visok (1-3%) (7).
Pored kontaktnog, važan je i prenos oboljenja vo-
dom, a što se često manifestuje u vidu hidričnih epi-
demija. Njihova karakteristika je da se eksplozivno
javljaju te da dovode do masovnog obolijevanja, sa
morbiditetom većim od 5 %. Hidrične epidemije
kratko traju, osim kad dođe do daljeg prenosa viru-
sa od oboljelih na osobe iz njihovog okruženja kon-
taktnim putem, što se naziva “epidemijski rep“ (1).
Topografska rasprostranjenost oboljelih se, kod hidrič-
nog načina širenja oboljenja, poklapa sa distributivnom
mrežom u kojoj je kontaminirana vode. Osim hidričnih
epidemija, opisane su i epidemije virusnog hepatitisa A
alimentarnog toka. Uglavnom se radi o namirnicama
koje ne prolaze termičku obradu ili je ona nedovoljna,
odnosno zagađenje nastaje sekundarnom kontaminaci-
jom (8). Česte su epidemije nakon konzumiranja školj-
ki koje se uzgajaju u blizini izlijevanja kanalizacije (9).
Obojenje se u umjerenom klimatskom pojasu, gdje
se nalazi i BiH, najčešće javlja u jesen. Pojava obo-
ljenja zavisi od sanitarnog stanja okoline, higi-
jenskih navika i brojnosti kontaktne skupine. Za-
hvaćene su sve dobne skupine, mada se oboljenje
najčešće javlja u dječijoj dobi, tako da na djecu do
15 godina starosti otpada preko 50% slučajeva (10).
Kako postoje dileme da li uvesti vakcinaciju protiv
virusnog hepatitisa tipa A u redovni program imuni-
zacije ili ne, željeli smo istražiti učestalost ovog obo-
ljenja na području Kantona Sarajevo u odnosu na
druga, naprijed pomenuta crijevna zarazna oboljenja.
Sva ova oboljenja se konstantno registruju na područ-
ju Federacije BiH i Kantona Sarajevo, a enterocolitis
acuta, salmonelosis, toxiinfectio alimentaris se nalaze
među dest vodećih zaraznih oboljenja. Cilj ove studi-
je je ispitati i analizirati epidemiološke karakteristike
najučestalijih crijevnih zaraznih oboljenja na Kantonu
Sarajevo, a to su: enterocolitis acuta, toxiinfectio ali-
mentaris, salmonellosis, amebiasis u odnosu na hepati-
tis virosa A za period 2005.-2009. godine te procijeniti
potrebu za uvođenje vakcinacije protiv ovog oboljenja.
Metode
U ovom radu su kao materijal korištene pojedinačne
prijave zaraznih oboljenja te mjesečni i godišnji bilte-
ni o kretanju zaraznih oboljenja koja podliježu obave-
znom prijavljivanju prikupljeni u Službi za epidemi-
ologiju Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
Rad je retrospektivna studija, period istraživanja je
2005-2009. godina. Korišten je deskriptivno- analitički
epidemiološki metod. Prikupljeni podaci su analizirani
u programu EpiINFO. U statističkoj obradi su korište-
ne srednje vrijednosti, index strukture i index trenda.
Rezultati
U periodu od 2005-2009. na području Kantona Sara-
jevo je ukupno registrovano 7626 osoba oboljelih od
enterocolitis acuta, toxiinfectio alimentaris, salmo-
nellosis, amoebiasis i hepatitis virosa tip A (Slika 1).
Kao što se vidi na prethodnom grafikonu najveći
broj oboljelih je registrovan 2007., a najmanji 2005.
godine. Incidenca se kretala od 216/100000 stanov-
nika pa do 478/100000 stanovnika. Dominiralo je
sporadično obolijevanje, osim 2007. godine kada
je registrovana epidemija toxiinfectio alimentaris.
Enterocolitis acuta je bio najučestalije obolje-
nje sa registrovanih 5657 oboljelih. Obolijeva-
nje od VHA je bilo sporadično sa najvećim bro-
jem oboljelih u 2007. godini, ukupno 28 (Slika 3).
Analizirajući dobnu distribuciju pojedinih obo-
ljenja uočljivo je najveći broj oboljelih bio u dob-
noj grupi 25-49 godina sa 3265 oboljelih (Tabela 1).

U ovoj dobnoj grupi je bilo 42,9% svih oboljelih
od posmatranih oboljenja i to: 66,8% od toxiin-
fectio alimetaris, 55,0% od amebiasis, 43,6% obo-
ljelih od salmoneloza, 38,7% od enterocolitis acu-
ta te 33,9% oboljelih od virusnog hepatitisa tipa A.
U strukturi oboljelih od salmonellosis, entero-
colitis acuta i amebiasis dobna grupa od 0-6 go-
dina je druga po učestalosti, dok je za VHA to
dobna grupa od 15-24 godine sa 32,1% učešća u struk-
turi obolijevanja od ovog oboljenja.VHA se isključi-
vo javljao kod osoba mlađih od 49 godina (Slika 5).
Analizirajući odnos javljanja virusnog hepatitisa
tipa A prema drugim crijevnim zaraznim oboljenji-
ma uočava se da je prosječan indeks strukture bio
0,7% (Slika 6) a kretao se u rasponu od 0,3% - 1,4%.
Analiziralismoidistribucijucrijevnihzaraznihoboljenja
po vremenu javljanja, odnosno po mjesecima. Alimen-
tarne toksiinfekcije i anterocolitis acuta pokazuju izrazi-
tu sezonalnost i najčešće se javljaju u “toplim mjesecima“
u godinii pa je najveći broj oboljelih od alimentranih tok-
sikoinfekcija registrovan krajem proljeća i početkom lje-
ta, a od enterocolitis acuta krajem ljeta i početkom jeseni.
Za razliku od prethodnih oboljenja, salmoneloze, ame-
bijaza i VHA ne pokazuju izrazitu sezonalnost i javljuju
se tokom cijele godine (mada se VHA nešto češće jav-
lja početkom jeseni). Ovi podaci su od velikog znača-
ja za provođenje preven-
tivnih mjera, kako onih
vezanih za ličnu higijenu,
tako i onih koje se odno-
se na higijenu namirnica
i predmeta opće upotrebe.
Diskusija
Epidemiologija crijevnih
zaraznih oboljenja, uklju-
čujući i hepatitisa A, se u
cijelom svijetu pa tako i na
području Kantona Sarajevo
TABELA 1. Dobna distribucija crijevnih zaraznih oboljenja, uključujući i VHA
SLIKA 2. Oboljeli od crijevnih zaraznih oboljenja po vrsti
oboljenja
SLIKA 3. Kretanje virusnog hepatitisa tipa A SLIKA 4. Dobna distribucija crijevnih zaraznih oboljenja
SLIKA 1. Oboljeli od crijevnih zaraznih oboljenja po godinama
Dobne
grupe
VHA
broj %
Salmoneloze
broj %
Toksikoinfek.
broj %
Enterocol. Ac
broj %
Amebiasis
broj %
UKUPNO
broj %
0-6 3 5,4 264 31,1 49 5,1 1740 30,7 23 25,8 2079 27,4
7-14 16 28,6 128 15,0 127 13,5 987 17.4 7 7,9 1265 16,6
15-24 18 32,1 52 6,1 126 13,4 539 9,5 9 10,1 744 9,8
25-49 19 33,9 370 43,6 630 66,8 2188 38,7 49 55,0 3256 42,9
50-64 0 0 14 1,7 6 0,6 103 1,8 1 1,2 124 1,6
65 i više 0 0 29 3,4 2 0,2 100 1,7 0 0 122 1,6
Ukupno 56 100 848 100 940 100 5657 100 89 100 7590 100

posljednjih godina značajno mijenja, a što je posljedica
promjena načina življenja. Prosječna incidenca je bila
455/100 000 stanovnika. Naše istraživanje je pokazalo
da su enterocolitis acuta i toxiinfectio alimentaris naj-
češća oboljenja, dok je VHA registrovan znatno rjeđe.
U prevenciji crijevnih zaraznih oboljenja su postignuti
dobri efekti primjenom “jednostavnih“ mjera kao što
su: pranje ruku i edukacija o higijenskim principima
osoblja koje rukuje sa hranom (11). Ipak, uprkos po-
boljšanju higijensko-sanitarnih uslova, evidentan je
porast broja oboljelih od ovih oboljenja, a što je poslje-
dica porasta industrijske proizvodnje hrane (1,12). Po-
sebno velike promjene su u epidemiologija hepatitisa A.
Poboljšanje sanitarnih uslova i higijenskih navika su
smanjili učestalost VHA infekcije (13). Evidentno je da
je broj oboljelih smanjen, a posebno je važno istaći da
obolijeva manje mladih ljudi, što se pokazalo i u našem
istraživanju. Na Kantonu Sarajevo od VHA obolijevaju
osobe starosti do 49 godina, pri čemu je broj oboljelih
do šest godina veoma mali. U Engleskoj i Walesu VAH
infekcija je rijetka, oboli oko 1000 osoba godišnje, a
smatra se da to posljedica adekvatne lične higijene, kao
glavne preventivne mjere za sprečavanje VAH infekcije
i njezina širenja (15). Međutim, poboljšanje higijenskih
uslova smanjuje šansu da se u djetinjstvu dođe u kon-
takt sa virusom hepatitisa A i da se razviju antitijela, a
što dovodi do porasta broja mladih ljudi bez antitijela.
Zbog toga su oboljenja češća u starijim dobnim gru-
pama, a kada je obično i klinička slika ozbiljnija te je
često ta činjenica razlog za uvođenje vakcinacije protiv
ovog oboljenja (16). Tako je smanjenja učestalost VHA
infekcije u Istočnoj Evropi, a što je posljedica provođe-
nja higijensko-sanitarnih mjera kao i vakcinacije djece
i visoko rizičnih grupa stanovništva (15). U SAD-u je
incidenca VHA pala za 92%, od 12,0/100 000 stanov-
nika u 1995 do 1/100 000 stanovnika u 2007, što je naj-
niža stopa ikada registrovana. Najveći pad je zabilježen
u državama u kojim je uvedena rutinska vakcinacija
djece starosti 12-23 mjeseca koja je preporučena 1999
(17). Slične rezulatate je pokazala i studija provedena
u Finskoj od 1990-2007 godine u kojoj je prosječna in-
cidenca hepatitisa A veoma niska (0,3-3,6/100 000 sta-
novnika), a došlo je do porasta seropozitivnih osoba (sa
30%- 45%) (18). Međutim, još uvijek je u nekim zemlja-
ma stopa oboljevanja od VHA visoka, kao npr. u Indiji
gdje je to veliki javnozdravstveni problem. Istraživanje
provedeno na 926 ispitanika starosti do 24 godine je po-
kazalo 92,2% sa pozitivnim anti-VAH antitijelima (19).
Ukupno opterećenje zaraznim oboljenjima, a naročito
crijevnim, je još uvijek veoma visoko i posebno je zna-
SLIKA 6. Indeks strukture crijevnih zaraznih oboljenja
SLIKA 7. Kretanje Enterocolitis acuta i Toxiinfectio alimentaris
po mjesecima
SLIKA 5. Distribucija oboljelih od VHA po dobnim grupama
SLIKA 8. Kretanje hepatitis virosa tipa A, salmoneloze i amebia-
sis po mjesecima

čajno za oboljenja kod kojih nije uspostavljena potpuna
kontrola, a među koja spada i VHA (20). Troškovi se
naročito uvećavaju kod pojave epidemija, što kod cri-
jevnih zaraznih obojenja (i VHA) nije rijetkost (21, 22).
Uposmatranomperiodujeregistrovanasamojednaepide-
mijatoxiinfectioalimentaris(2007.godine),doksusesva
ostala oboljenja u ostalim godinama javljala sporadično.
U zemljama sa niskom incidencom, kao npr. Kanada
preporučuje se vakcinacija protiv virusa hepatitisa tipa
A samo za osobe sa visokim rizikom, a to su u prvom
redu putnici koji putuju u područja hiperendemič-
na ili endemična za VHA (23). Isti princip se primje-
njuje i u našoj zemlji, a što je i ekonomski opravdano.
Zaključci
Crijevne zarazne bolesti se konstantno registruju na
području Kantona Sarajevo, sa velikim brojem obo-
ljelih i prosječnom incidencom od 455/100 000 sta-
novnika. Najveći broj oboljelih su osobe starosti od
25-49 godina, odnosno radno aktivno stanovništvo,
a što se povezuje sa ishranom u javnim objektima.
Virusni hepatitis tipa A se javljao svih posmatra-
nih godina sa sporadičnim slučajevima i u ukupnoj
strukturi zaraznih bolesti je učestvovao sa 0,7%.
Alimentarne intoksikacije i Enterocolitis acuta su ima-
li izrazitu sezonalnost i javljali su se u toplim mjese-
cima u godini, dok se VHA javljao tokom cijele godi-
ne, sa nešto većim brojem slučajeva početkom jeseni.
U prevenciji crijevnih zaraznih oboljenja važno
je nastaviti sa poboljšavanjem higijensko-sanitar-
nih uslova kao najbolje opšte preventivne mjere.
Pri ovako niskoj incidenci VHA ne bi bilo oprav-
dano uvođenje vakcinacije protiv ovog oboljenja.
(1) Ropac D. i sar. Epidemiologija zara-
znih bolesti, Medicinska naklada, Za-
greb, 2003; pp 152-173
(2) Todd EC. Epidemiology of foodborne
diseases: a worldwide review. World
Health Stat Q 1997; 50(1-2): 30-50
(3) Daniels D, Grytdal S, Wasley A. Survei-
llance for acute viral hepatitis.United
States, 2007; MMWR Surveill Summ,
2009; 58(3):1-27
(4) Obradović Z. Zaštita zdravlja putnika
u međunarodnom saobraćaju, Saraje-
vo 2010.
(5) Babuš V. i sar. Epidemiologija, treće
dopunjeno i prerađeno izdanje, Zagreb,
1997; pp:199-204
(6) Brudnjak Z. Medicinska virologija. Ju-
mena, Zagreb, 1984; pp 81-93
(7) Gaon A, J, Borjanović S, Puvačić Z,
Vuković B. Specijalna epidemiologija
akutnih zaraznih bolesti, Univerzitet u
Sarajevu, 1979; pp 85-89
(8) Kocijančić I.R. i sar . Higijena Zavod
za udžbenike i nastavna sredstva, Beo-
grad, 2002; pp. 392 - 411
(9) Karakaš S, Tandir S. Epidemiologija.
Print GS, Travnik, 2009; pp. 329-330
(10) Puvačić Z i sar. Epidemiologija zara-
znih bolesti, Jež Sarajevo, 2007; pp.
108-109
(11) Lee MB, Greig JD. A review of gastro-
intestinal outbreaks in shools: effective
infection control interventions. J Sch
Health 2010; 80(12):588-598
(12) Newell DG, Koopmans M, Verhoef L,
Duizer E, Aidara-Kane A, Sprong F, at
al. Food-borne diseases-the challenges
of 20 years ago still persist while new
ones continue to emrge. Int J Food
Microbiol 2010; 139 (Suppl 1): S3-15
(13) Shapiro CN, Margolis HS. Worldwide
epidemiology of hepatitis A virus in-
fection. J Hepatol 1993; 18 (Suppl 2):
S11-14.
(14) Cianciara J. Hepatitis A shifting epide-
miology in Poland and Eastern Europe.
Vaccine, 2000; 18 (Suppl 1(2):S68-S70.
(15) Daniels D, Grytdal S, Wasley A. Sur-
veillance for acute viral hepatitis -
United States, 2007. Surveill Summ.
2009;58(3):1-27.
(16) Jung Yk, Kim JH. Epidemiology and
clinical features of acute hepatitis A:
from the domestic perspective. Korean
J Hapatol 2009; 15(4): 438-445
(17) Daniels D, Grytdal S, Wasley
A.Surveillance for acute viral hepatitis
– United States, MMWR Surveill Summ
2009; 58(3):1-27 2007
(18) Broman M, Jokinen S, Kuusi M, Lap-
palainen M, Roivainen M, Liitsola K
et al. Epidemiology of hepatitis A in
Finland 1990-2007. J Med Virol 2010;
82(6):934-941
(19) Acharya SK, Madan K, Dattagupta
S, Panda SK. Viral hepatitis in India.
PubMed 2006;19(4): 203-217
(20) John TJ, Dandona L, Sharma VP, Ka-
kkar M. Continuing challenge of
Infectious diseases in India. Lancet
2011;15;377(9761):252-269
(21) Much P, Pichler J, Kasper SS. Allerber-
ger F: Foodborne outbreaks, Austria
2001, Wien Klin Wochenschr. 2009;
121(3-4):77-85
(22) Luyten J, Beuteles P. Costing infectious
disease outbreaks for economic evalu-
ation: a review for hepatitis A . Wien
Klin Wochenschr 2009; 121(3-4):77-
85
(23) Mathenson K, Halperin B, McNeil S,
Langley JM, Mackinnon –Cameron
D, Halperin SA: Hepatitis A and tra-
vel amongst Nova Scotia postsecon-
dary students: evidence for a terget
vs.universal immunization strategy.
Vaccine 2010; 28(51):8105-8111.
Literatura

Uticaj nepravilnog položaja u toku rada
na nastanak lumbalnog bolnog sindroma
diskogene etiologije
Effects of improper posture during work on lumbal pain
syndrome of discogenic etiology
Eldad Kaljić
Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, Bolnička 25. 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Abstract
Introduction: Lumbar pain syndrome is the most com-
mon cause of why patients, especially the active ones,
are reported to physicians. It is manifested as nonspe-
cific or non-radicular lumbar pain syndrome which is not
associated with neurological symptoms, and specific
which is associated with spinal nerve root compression.
Aims of this study were to determine correlation between
inadequate equipment and improper position for work
with disk caused lumbar pain syndrome.
Methods: The study included 913 patients who have
visited the Community-based rehabilitation ambulance
Praxis due to low back pain syndrome and verified disc
hernia in the five year period. Lumbar pain syndrome was
diagnosed by clinical examination (history, inspection,
palpation, Lasegue sign, neurologic and motoric dysfunc-
tion tests), then radiologic diagnostic methods (CT, MRI).
The data about inadequate equipment and position dur-
ing work were obtained in interview with patients.
Results: Lumbar pain syndrome is most common among
workers (268 or 29.35%), followed by officials (239 or
26.17%). With the conducted research we determine that
all the patients had inadequate equipment and the po-
sition of labor and weak abdominal and spinal muscles.
Conclusion: Based on research conducted through the
aforementioned variables, we can determine not only the
association, but a strong influence of inadequate equip-
ment and improper position for work to the occurrence of
disk caused lumbar pain syndrome.
Keywords: Lumbar pain syndrome, inadequate position
for work, inadequate equipment for work
Sažetak
Uvod: Lumbalni bolni sindrom predstavlja najčešći ra-
zlog zbog kojeg se liječnicima javljaju radno aktivni pa-
cijenti. Manifestuje se kao nespecifični ili neradikularni
lumbalni bolni sindrom koji nije povezan sa neurološkim
simptomima, i specifični koji je povezan sa kompresijom
korijena spinalnog nerva. Cilj istraživanja je ustanoviti
povezanost između lumbalnog bolnog sindroma disko-
gene etiologije i nepravilne pozicije za rad.
Metode: Istraživanje obuhvata uzorak od 913 pacijenta
liječenih u CBR (engl. Community-based rehabilitation)
ambulante “Praxis” zbog lumbalnog bolnog sindroma i
verifikovanom hernijom diska u petogodišnjem periodu.
Lumbalni bolni sindrom je dijagnosticiran na osnovu kli-
ničkog pregleda (anamneza, inspekcija, palpacija, Lase-
gue-ov test i testovi za dokazivanje neuroloških i motornih
ispada), te radioloških dijagnostičkih metoda (CT, MRI).
Podaci o neadekvatnoj opremi i nepravilnom položaju u
toku rada su dobiveni na osnovu anamnestičkih podataka.
Rezultati: Lumbalni bolni sindrom je najzastupljeniji kod
radnika (268 ili 29,35 %), a zatim slijede službenici (239
ili 26,17 %), jer njihova oprema za rad i radne aktivnosti
direktno utiču na nepravilan položaj tijela. Provedenim
istraživanjem utvrđujemo da su svi pacijenti imali neade-
kvatnu opremu i položaj za rad.
Zaključak: Na osnovu provedenog istraživanja kroz po-
menute varijable možemo utvrditi ne samo povezanost,
nego veliki uticaj neadekvatne opreme i nepravilnog po-
ložaja za rad na nastanak lumbalnog bolnog sindroma
diskogene etiologije. © 2011 Univerzitet u Sarajevu
Ključne riječi: Lumbalni bolni sindrom, nepravilan polo-
žaj u toku rada, neadekvatna oprema za rad
Uvod
Lumbalni bolni sindrom je skup simptoma, prven-
stveno bola, koji može biti praćen motornim ili ne-
urološkim deficitom zahvaćenog spinalnog nerva.
Lumbalni bol doživi oko 80 % ljudi tokom svog živo-
ta. Podjednako je čest kod osoba oba spola i ima oso-
binu da recidivira. (1) U literaturi se navodi čak 130
različitih uzroka lumbalnog bola, poput upalnih bolesti,
neuroloških oboljenja, vaskularnih poremećaja, tumo-
ra pa sve do psihogenog lumbalnog bola. Ipak oko 80%
slučajeva lumbalnog bola nastaje zbog čisto mehanič-
kih razloga tj. diskus hernije. (2) To je veoma značajan
* Corresponding author: Eldad Kaljić;
Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu,
Bolnička 25. 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Phone: 00387 61 748 - 959; E-mail: ekaljic@gmail.com

ELDAD KALJIĆ: EFFECTS OF IMPROPER POSTURE DURING WORK ON LUMBAL PAIN SYNDROME OF DISCOGENIC ETIOLOGY
zdravstveni i socio-ekonomski problem i najčešći uzrok
privremene radne nesposobnosti kod ljudi ispod 45
god. starosti, drugi po učestalosti posjeta liječniku, peti
najčešći razlog hospitalizacije, a često završava hirur-
škom intervencijom i prelazi u hronicitet. (3) Smatra
se da 50-80% stanovništva razvijenih zapadnih zemalja
boluje ili je bolovalo od lumbalnog bola. Ona se javlja
u svakoj životnoj dobi, najučestalije u srednjoj i stari-
joj, a kako je to jedan od najčešćih uzroka dolasku li-
ječniku opće medicine poprima obilježje socijalne
bolesti i iziskuje značajna financijska sredstva vezana
uz liječenje, rehablitaciju, te troškove bolovanja. (4)
Lumbalni bolni sindrom je akutan ukoliko je njegovo
trajanje jedan mjesec ili manje. Hronični lumbalni bol-
ni sindrom je obično definiran simptomima u trajanju
od dva ili tri mjeseca. Nesepecifični ili neradikularni
lumbalni bolni sindrom nije povezan sa neurološkim
simptomima ili znakovima. Općenito, bol je lokaliziran
u kičmi i/ili u regijama oko kičme bez radijacije u nogu.
Lumbalni bolni sindrom u kombinaciji sa oštećenjem ko-
rijena spinalnog živca je obično povezan sa neurološkim
znacimailisimptomima,iopisanjekaoradikulopatija.(5)
Liječenje uključuje kontroliranu tjelesnu aktivnost, pri-
mjenu analgetika i nesteroidnih antireumatika u odgova-
rajućimdozama,premaprocjeniislabihopioida,uzadju-
vantnuterapiju,fizikalneprocedureibalneorehablitaciju,
manuelnu medicinu, akupunkturu, no jedinstvenog ter-
pijskog pristupa za sve oblike križobolje nema. (4,6,7,8).
Nepravilni položaj tijela uslovljen dugotrajnim radom
ili neadekvatnom opremom za rad remeti pravilnu
posturu tijela. Takav položaj dovodi do smanjenja
ishrane hrskavice između pršljenova, a funkcija hr-
skavice između diskusa direktno ovisi o mobilnosti
kičme, tada nepravilni položaj tijela usljed rada do-
vodi do različitog stepena degeneracije hrskavice
uzrokujući simptome lumbalnog bolnog simptoma.
Cilj studije je ispitati uticaj nepravilnog položaja na
radnom mjestu na nastanak lumbalnog bolnog sin-
droma diskogene etiologije, ispitati zanimanje koje
najčešće dovodi do nastanka lumbalnog bolnog sin-
droma. Utvrditi starosnu i spolnu strukturu ispitanika.
Metode
Ispitanici
Na osnovu baze podataka ambulante u zajednici (CBR)
“Praxis“uSarajevuuperioduod01.01.2004do31.12.2009
godine. zbog bolova u lumbalnom dijelu kičme usljed
nepravilne pozicije rada liječeno je 913 pacijenta.
U istraživanje su uključeni svi pacijenti koji su se javili u
CBR ambulantu “Praxis” zbog lumbalnog bolnog sindro-
maiverifikovanomhernijomdiskaunavedenomperiodu.
Nepravila pozicija rada podrazumijeva neadekvatnu
opremu za rad (previsoka ili preniska stolica, previ-
sok ili prenizak sto, kao i položaj monitora koji može
biti izuzetno nizak u odnosu na nivo očiju), kao i ne-
adekvatan položaj rada (dugotrajno stajanje ili sjede-
nje, težak fizički napor, neadekvatan položaj kičme,
obično pognuti položaj, koji ometa statiku kičme).
Dabipokazalidaselumbalnibolnisindromjavljakodne-
pravilnepozicijeradauistraživanjesmouvrstilislijedeća
zanimanja:Doktor,veterinar,nastavnik,inžinjer,pravnik,
ekonomist, službenik, radnik, zanatlija, poljoprivred-
nik, domaćica, penzioner, učenik, student i penzioner.
Ispitanici su podijeljeni u 8 starosnih skupina
da bi ispitali učestalost javljanja lumbalnog bol-
nog sindroma kod radno aktivnog stanovništva
koje podrazumjeva dob od 25 – 65 godina starosti.
Studija će ispitivati spolnu strukturu bolesnika da se
utvrdi da li češće oboljevaju muškarci u odnosu na
žene. Izvor podataka o nepravilnom položaju na rad-
nom mjestu je adekvatna anamneza. Svi pacijenti koji su
ukljućeni u istraživanje su sa podrućja kantona Sarajevo.
Kriteriji za uključivanje u istraživanje
Kriteriji za uključivanje u istraživanje su:
1. Verifikovana hernija diska (CT, MRI, Klinički pre-
gled)
2. Osobe oba pola i svih starosnih grupa
3. Osobe iz navedenih zanimanja
4. Osobe koje navode neadekvatnu poziciju rada pre-
ma gore navedenim parametrima
Kriteriji za isključivanje iz istraživanja
Kriteriji za isključivanje iz istraživanja su:
1. Neadekvatna dijagnoza (radiografska analiza ne
potvrđuje postojanje lezije intervertebralnog diska)
2. Ne poznavanje pozicije pacijenta u toku rada (nea-
dekvatna anamneza za ovu studiju)
Metode Istraživanja
Metoda rada je deskriptivna i analitička. Za prikupljanje
podataka koristimo se retrospektivnom metodom.
Korišteni su gore navedeni instrumenti za:
- Dokazivanje lumbalnog bolnog sindroma,
- verifikaciju hernije diska i
- utvrđivanje povezanosti diskus hernije sa nepravil-
nom pozicijom u toku rada.
Rezultati i diskusija
Analizom baze podataka iz CBR ambulante Stari Grad u
periodu od 01.01.2004. do 31.12.2009. godine zbog bo-
lova u lumbalnom dijelu kičme liječeno je 913 pacijenata.
Polna struktura Br. pacijenata Procentualna zastupljenost
Muškarci 537 59%
Žene 376 41%
Ukupno: 913 100%
TABELA 1. Polna struktura pacijenata

ELDAD KALJIĆ: EFFECTS OF IMPROPER POSTURE DURING WORK ON LUMBAL PAIN SYNDROME OF DISCOGENIC ETIOLOGY
U ukupnom uzorku od 913 pacijenata 537 (59 %) pacije-
nata su bili muškarci, a 376 (41 %) su bile žene. Muškarci
zbog svoje fizičke konstitucije i obavljanja težih poslova
više su izloženi nastanku lumbalnog bolnog sindroma.
Po zanimanju najviše pacijenata su radnici (268 ili
29,35 %), slijede službenici (239 ili 26,17 %), jer su na
radnom mjestu izloženi nepravilnom položaju. Ako
uzmemo u obzir da i ostala zanimanja koja su nave-
dena izvan pomenute dvije grupe (radnik i službenik),
kao što su ljekar, veterinar, nastavnik, inžinjer, pravnik,
ekonomist, svrstamo u ne-radnička zanimanja, onda se
može zaključiti da službenička zanimanja obuhvataju
207 slučajeva u uzorku. Prema tome u patologiji lum-
balnog bola diskogene etiologije službenička zanimanja
su najbrojnija (ukupno 466 ili 51% ukupnog uzorka).
Na osnovu anamnestičkih podataka utvrđe-
no je da svih 913 pacijenata obuhvaćeni studijom
ima nepravilnu poziciju tijela na radnom mjestu.
Najveći broj tretiranih pacijenata pripadao je dob-
noj skupini od 45 do 54 godine (283 ili 30,99 %)
a slijede pacijenti sa starošću od 35 do 44 godine
(232 ili 25,41 %), te pacijenti iz grupe 55 – 64 go-
dine (165 ili 18,07 %) i 25 – 34 godine (137 ili 15 %).
Ispitanastarosnastrukturaispitanikanamukazujenauče-
stalostlumbalnogbolnogsindromaizmeđu25i65godina
starosti, što predstavlja radno aktivnu skupinu ispitanika.
Na osnovu registriranih podataka možemo zaključi-
ti da su radnici bili najbrojniji pacijenti među našim
ispitanicima (268 ili 29,35 %), a zatim slijede službe-
nici (239 ili 26,17 %), jer su obavljali svoje poslove u
nefiziološkom položaju kroz duži vremenski period..
Studija je pokazala da svi ispitanici u toku radnog vre-
mena zauzimaju položaje tijela koji nisu optimalni i
značajno doprinose nastanku diskogenih promjena sa
bolovima u predjelu lumbalnog dijela kičmenog stuba.
Zaključci
Najveći broj ispitanika u toku radnog vreme-
na obavlja svakodnevne poslove u nepovoljnom
polozaju, bez ergonomski optimaliziranih uslo-
va rada, što je osnovni razlog učestalog oboljeva-
nja radno aktivnih od lumbalnog bolnog sindroma.
U patologiji lumbalnog bola diskogene eti-
ologije službenička zanimanja su najbroj-
nija (ukupno 466 ili 51% ukupnog uzorka).
U našem uzorku ispitanici muške populacije su bili
brojniji, sto je identično s podacima iz literature.
Starosna
struktura
Br.
pacijenata
%
00 - 07 godina 0 0
08 - 14 godina 1 0,10%
15 - 24 godina 29 3,17%
25 - 34 godina 137 15,00%
35 - 44 godina 232 25,41%
45 - 54 godina 283 30,99%
55 - 64 godina 165 18,07%
65 - 99 godina 66 7,22%
UKUPNO: 913 100%
Redni br.
zanimanja
Zanimanje Br. pacijenata %
1 Ljekar 15 1,64%
2 Veterinar 2 0,21%
3 Nastavnik 27 2,95%
4 Inžinjer 79 8,65%
5 Pravnik 24 2,62%
6 Ekonomist 60 6,57%
7 Radnik 268 29,35%
8 Poljoprivrednik 2 0,21%
9 Službenik 239 26,17%
10 Zanatlija 0 0%
11 Domačica 63 6,9%
12 Učenik 9 0,98%
13 Student 24 2,62%
14 Penzioner 92 10,07%
15 Ostali 9 0,98%
UKUPNO 913 100%
TABELA 2. Struktura pacijenata po dobnim skupinama TABELA 3. Struktura pacijenata po zanimanju
1. Kelić Slađana Lumbalni sindrom, Au-
torski rad, PANS – Poslovni adresar,
Novi Sad, 2009, 1.
2. M. Vodanovic, Grgurev I. Profesio-
nalne bolesti stomatologa: sindrom
bolnog vrata i sindrom bolnih križa,
Hrvatski stomatološki vjesnik, 2007, 4.
3. Pecar, Dž. Komparacija efekata pri-
mjene «Praxis metode» i klasičnog
pristupa u liječenju lumbalnog bolnog
sindroma, doktorska disertacija, Medi-
cinski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
poseban tisak, 2003.
4. Poredoš D., Kova M., Rendulić S. Utje-
caj socijalno-ekonomskih uvjeta živo-
ta na rehabilitaciju pacijenata nakon
operacije lumbalne hernije diska, Treći
kongres fizikalne medicine i rehabilita-
cije u Opatiji, 2004, 1.
5. Levin K.H.: Low Back Pain, Cleveland
Clinic, Center for Continuing educa-
tion Disease Management Project Pu-
blished, 2009, 1.
6. Laerum E., Dullerud R., Kirkesola
G., Mengshoel A.M., Nygaard Q P.,
Skouen J S., Stig L-C.,Werner E. The
Norwegian Back Pain Network- The
communication unit, Acute low back
pain, Interdisciplinary clinical guideli-
nes, Oslo, 2002, 5-6.
7. Mclntosh G., Hall H. Low back pain
(acute), BMJ Clinical Evidence, Lon-
don, 2008, 2
8. Pecar Dž., Mašić I., Karić M., Kuleno-
vić H., Pecar M., Mujić M. Tretman
lumbalnog bolnog sindroma u ambu-
lanti za fizikalnu medicinu i rehabili-
taciju (Praxis), Časopis ljekara – Liječ-
nika Bosne i Hercegovine, Medicinski
Arhiv,2003: 57 (2): 97-100.
Literatura

So u ishrani studentske populacije
Univerziteta u Sarajevu
Salt in nutrition of University of Sarajevo students
Fatima Jusupović¹*, Dijana Avdić¹, Budimka Novaković², Arzija Pašalić¹, Jasmina Mahmutović¹,
Suada Branković¹, Aida Rudić¹, Aida Kevrić¹, Amra Mačak-Hadžiomerović¹
¹ Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu, Bolnička 25, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
² Medicinski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Hajduk Veljkova 3, 21 000 Novi Sad, Republika Srbija
Abstract
Introduction: The role of salt in the diet is very important,
however what effect will lead to its entry into the organ-
ism depends on the amount of salt ingested. Elevated
salt intake is a risk factor for hypertension, heart disease,
adversely affects the kidneys, helps the development of
osteoporosis. The aim was to examine sodium intake
in the student population through an objective assess-
ment of nutrition students and the students' subjective
experience of salty foods and salty foods inﬂuence on
the organism.
Methods: The research is cross-sectional study, which is
carried out in April 2010 among students at the University
of Sarajevo.
Results: More than half of students from the FHS con-
siders that the greatest amount of salt into the body, add-
ing salt to food during the meal, 34% considered that it
was during the preparation of food by 10% of processed
products in the food industry and 4% said that it was the
intake of salt, which naturally found in foods. Not in a
group of students there who suffer from hypertension,
while in their families the disease is present.
Conclusions: Subjects eat a quantity of salt that are
well above the recommended. This problem must be ap-
proached in a more organized educational, health educa-
tional and research terms.
Keywords: students, salt, food
Sažetak
Uvod: Uloga soli u ishrani je veoma važna, međutim
kakav će efekat njen unos izazvati u organizmu, zavi-
si od količine soli unesene u organizam. Povišen unos
soli je faktor rizika za nastanak hipertenzije, bolesti srca,
negativno utiče na rad bubrega, pogoduje razvoju oste-
oporoze. Cilj rada je ispitati unos natrija u studentskoj
populaciji kroz objektivnu ocjenu prehrane studenta i
kroz subjektivni doživljaj studenata o slanoj hrani i uticaju
slane hrane na organizam.
Metode: Istraživanje predstavlja cross sectional studiju
rađenu u aprilu 2010. godine o znanju i praksi korištenja
soli u ishrani, na uzorku od 100 studenata Univerziteta
u Sarajevu.
Rezultati: Više od polovine studenata sa FZS smatra
da najveću količinu soli u organizam unose dodajući so
u hranu tokom obroka, 34 % smatraju da je to tokom
pripreme hrane, 10% putem prerađenih proizvoda u pre-
hrambenoj industriji i 4 % smatra da je to onaj unos soli
koji je prirodno sadržan u namirnicama. Ni u jednoj grupi
nema studenata koji boluju od hipertenzije, dok je u nji-
hovim porodicama ta bolest prisutna.
Zaključci: Ispitanici u ishrani koriste količine soli koje su
znatno iznad preporučenih. Ovom problemu neophodno
je pristupiti organizovanije u edukativnom, zdravstveno
vaspitnom i istraživačkom smislu.
Ključne riječi: studenti, so, ishrana
Uvod
So je jedan od rijetkih minerala u ishrani, koji se koristi
kao začin. Rafinirana so se danas najčešće koristi i u naj-
većem postotku sadrži jone natrijuma i hlora, za razliku
od prirodne soli koja može sadržati i druge mineralne
primjese. Uloga soli u ishrani je veoma važna, međutim
kakav će efekat njen unos izazvati u organizmu, zavisi
prije svega od količine unijete soli. Veći dio soli u organi-
zam se unosi putem gotove i polugotove hrane i konzu-
macijom obroka u restoranima. Skrivenu sol nalazimo u
namirnicama koje svakodnevno upotrebljavamo (1, 2).
Kao dodatak hrani je značajan i neophodan za zdravu
probavu, za regulaciju tekućine u tijelu, za kvalitetno
funkcionisanje nervnog sistema, a kao nosilac joda, u
funkciji je preventivne zaštite od gušavosti, ali unos
soli mora biti u umjerenim količinama jer nekontro-
lisano, preveliko unošenje soli, može imati svoje ne-
gativne posljedice. Povišen unos soli je faktor rizika
za nastanak hipertenzije, bolesti srca, negativno uti-
če na rad bubrega, pogoduje razvoju osteoporoze (3).
* Corresponding author: Fatima Jusupović; Faculty of Health
Studies, University of Sarajevo; Bolnička 25, 71 000 Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina; Phone: 00 387 33 444 901
Fax: 00 387 33 264 821; e-mail: fatimajusupovic@yahoo.com

FATIMA JUSUPOVIĆ ET AL.: SALT IN NUTRITION OF SARAJEVO UNIVERSITY STUDENTS
Mnoga istraživanja uključujući ge-
netska, epidemiološka i interven-
cijska ukazuju na uzročnu poveza-
nost unosa soli i kardiovaskularnih
bolesti (4), te posledično i na po-
vezanost sa mortalitetom (5). Po-
znato je da redukcija soli rezultira
smanjenjem krvnog tlaka i kardio-
vaskularnih incidenata. Smanjenje
soli u prehrani za samo 3 grama
dnevno moglo doprinijeti smanjenju za 13 % možda-
nog udara i za 10% ishemične bolesti srca (6). Ako bi
smo unos soli smanjili za 50% to bi rezultiralo spaša-
vanjem gotovo 180 000 života u Evropi godišnje (7).
Od svih javnozdravstvenih strategija, smanjenje soli u
prehrani jedna je od najlakše provedivih javnozdrav-
stvenih mjera za čiju je implementaciju potrebna među-
sektorska saradnja (8). Upravo zbog veličine javnozdrav-
stvenog problema i važnosti smanjenja unosa soli 2005.
godine osnovana je Svjetska inicijativa za smanjenje
unosa kuhinjske soli u organizam (World Action on Salt
and Health –WASH) koja različitim akcijama nastoji uti-
cati na smanjenje dnevnog unosa soli u organizam (8).
Razvijeni dio svijeta (ne samo u odnosu na tehnologi-
ju nego i na razum) već je prije više godina shvatio da
je prekomjeran unos kuhinjske soli zaista višestruko
štetan za zdravlje pa poduzima niz mjera za smanjenje
unosa (9), čemu bi se morala priključiti i naša zemlja.
Istraživanja u Hrvatskoj ukazala su na nužnu po-
dršku inicijativi za smanjenje soli, koja uključuje
edukaciju naše populacije s ciljem usvajanja zdra-
vih prehrambenih navika s naglaskom na smanjeni
unos soli, promjenu zakona u smislu deklaracije pre-
hrambenih proizvoda i uticaj na prehrambenu indu-
striju za smanjenje soli u proizvodnom procesu (10).
Cilj rada je ispitati unos natrija u studentskoj populaciji
kroz objektivnu ocjenu prehrane studenta i kroz subjek-
tivni doživljaj studenta o slanoj hrani i uticaju slane hra-
ne na organizam i procijeniti potrebu za preventivnim
zdravstveno vaspitnim radom.
Metode
Istraživanje predstavlja cross sectional studiju rađe-
nu u aprilu 2010. godine o znanju, i praksi korištenja
soli u ishrani, na uzorku od 100 studenata, od kojih
je 50 studenata Fakulteta zdravstvenih studija (FZS)
i 50 studenata društveno - tehničkih fakulteta, izabra-
nih metodom slučajnog izbora. Istraživanje uključu-
je studente oba pola na različitim godinama studija.
Rezultati
Analizom prehrambenih navika koje se odnose na kon-
zumiranje soli, studenata FZS i društveno-tehničkih
fakulteta, uočene su stanovite razlike u odnosu gdje
se studenti hrane (studentska menza, u porodici sami
pripremaju hranu ili jedu gotovu hranu), što je pred-
stavljeno na slijedećem tabelarnom prikazu (Tabela 1).
Iz Tabele 1. je vidljivo da anketirani studenti sa FZS-
a najčešće hrane u porodici (58 % ), a samo 8 % se
hrani u studentskoj menzi. Studenti sa drugih fakul-
teta najčešće hranu pripremaju sami (42%), a zna-
čajan broj (28%) se hrani u studentskoj menzi, što
može značajno uticati na kvalitet ishrane. Odnos
prema dosoljavanju hrane predstavljen je na Slici 1.
Slika 1 prikazuje učestalost dosoljavanja hrane to-
kom obroka. U grupi ispitanika sa FZS samo 10 % is-
pitanika nikad ne dodaju so tokom obroka, dok 24%
uvijek dosoljava hranu, dok najveći broj ispitanika
sa društvenih i tehničkih fakulteta hranu dosoljava
ponekad, a 16 % njih nikad hranu naknadno ne soli.
Više od polovine studenata sa FZS smatra da najveću
količinu soli u organizam unose dodajući so u hranu
tokom obroka, 34 % smatraju da je to tokom pripreme
hrane, 10 % putem prerađenih proizvoda u prehrambe-
noj industriji i 4 % smatra da je to onaj unos soli koji je
prirodno sadržan u namirnicama. U drugoj grupi 52 %
studenata smatraju da se najveća količina soli unese to-
kom pripreme hrane, 34 % dodavajući sol tokom obro-
ka, 8 % smatra da je to onaj unos soli koji je prirodno
sadržan u namirnicama a 6 % smatra da se najviše soli
unese putem gotovih prehrambenih proizvoda (Slika 2).
SLIKA 1. Učestalost dosoljavanja hrane tokom obroka kod
studenata
Studentska
menza
U porodičnom
domaćinstvu
Sami pri-
premaju hranu
Gotova
hrana
Br. % Br. % Br. % Br. %
Fakultet zdrav-
stvenih studija
4 8 29 58 13 26 4 8
Drštveno-
tehnički fakulteti
14 28 11 22 21 42 4 8
TABELA 1. Gdje se studenti najčešće hrane?

U Tabeli 2 prikazano je znanje studenata o preporuče-
nom dnevnom unosu soli u organizam. Sa FZS 26 stu-
denata (52 %) smatra da je dnevni preporučeni unos
soli manje od pola kašičice, 22 studenta, odnosno 44
% smatra da je taj unos manje od jedne kašičice, dok
2 studenta odnosno 4 % smatraju da je potrebno ma-
nje od dvije kašičice soli dnevno. Sa društveno-tehnič-
kih fakulteta 18 studenata, odnosno 36 % smatra da je
dnevni preporučeni unos soli manje od pola kašičice,
28 studenata (56 %) smatra da je taj unos manje od
jedne kašičice, dok 8 studenata, odnosno 16 % sma-
tra da je potrebno manje od dvije kašičice soli dnevno.
Slika 3 prikazuje najčešća oboljenja koja se po mi-
šljenju ispitanika dovode u vezu sa povećanim uno-
som soli u organizam. Najveći broj anketiranih
studenata smatra da povećan unos soli predstavlja
rizik za nastanak hipertenzije, potom srčanih pro-
blema, gojaznosti, osteoporozu i malignih oboljenja.
Slika 4 pokazuje da ni u jednoj grupi nema studenata koji
boluju od hipertenzije, dok je u njihovim porodicama ta
bolest prisutna i to u 16 porodica kod studenata FZS od-
nosno 32 % i u 12 porodica studenata sa drugih fakulteta.
Slika 5 pokazuje koliko često studenti FZS konzumira-
ju namirnice sa visokim sadržajem soli. 64 % studenata
konzumira bijeli hljeb više puta dnevno, 72 % studen-
ta konzumira instant supu više puta sedmično. Ribu u
konzervi konzumira 60 % studenta više puta mjesečno.
SLIKA 2. Znanje o putevima kojim se tokom uobičajene ishrane najviše unese soli u organizam.
Fakultet zdravstvenih
studija
Društveno-
tehnički fakulteti
Br. % Br. %
Manje od pola kašičice 26 52 18 36
Manje od jedne kašičice 22 44 28 56
Manje od dvije kašičice 2 4 4 8
TABELA 2. Znanje o preporučenom dnevnom unosu soli.
SLIKA 3. Znanje o najčešćim oboljenjima koja su uzrokovana
povećanim unosom soli
SLIKA 4. Prisustvo hipertenzije kod studenata i kod članova
porodice studenata

Diskusija
U istraživanje o količini i načinu korištenja soli u sva-
kodnevnoj ishrani, stavovima o uticaju soli na zdravlje
učestvovalo je 100 studenata Univerziteta u Sarajevu.
Prvu grupu čine 50 studenata sa Fakulteta zdravstvenih
studija (FZS), a drugu grupu čine 50 studenata sa razli-
čitih fakulteta društvenog ili tehničkog usmjerenja. Stu-
denti nisu iste dobi, spola i sa različitih su godina studija.
Poznato je da je natrij u svježim namirnicama prisutan
u neznatnoj količini, a najviše ga nalazimo u gotovim ili
polu gotovim prehrambenim proizvodima. Samo 10 %
studenata prve grupe smatra da se najviše soli unosi pu-
tem proizvoda iz prehrambene industrije a taj postotak
je kod druge grupe studenata još manji i iznosi 6 %, što
je zabrinjavajuće jer do 80% dnevnog unosa natrija do-
bivamo pripremanjem hrane i konzumiranjem gotovih
pripravaka. Znači, glavno preventivno mjesto djelova-
nja trebala bi biti prehrambena industrija s ciljem sma-
njenog unosa natrija u različite prehrambene proizvode.
Kao gornju granicu unosa kuhinjske soli za zdravu
populaciju, preporučuje se 6 g dnevno (1), a po nekim
autorima, u ishrani treba koristiti što manje soli - npr.
pola kašike, oko 3-4 g (2). U prvoj grupi većinski broj
studenata odnosno njih 26 smatra da je preporučeni
SLIKA 5a. Učestalost konzumiranja prehrambenih namirnica sa najvećim sadržajem soli kod studenata Fakulteta zdravstvenih
studija
SLIKA 5b. Učestalost konzumiranja prehrambenih namirnica sa najvećim sadržajem soli kod studenata društveno-tehničkih
fakulteta

unos soli manje od pola kaščice a u drugoj grupi većina
smatra da je taj unos manje od jedne kaščice odnosno
28 ispitanka se drže tog mišljenja. Ispitanici prepoznaju
moguće posljedice povećanog unosa soli. Srčane proble-
me je prepoznalo 58 % iz prve grupe i 38 % iz druge
grupe. Povišen krvni pritisak su vidjeli kao posljedicu
88 % iz prve i 62 % iz druge grupe. Nedavno publicirani
podaci studije TOHP I i II (Trials of Hypertension Pre-
vention) (11) potvrdili su povoljan učinak smanjenog
unosa soli na učestalost kardiovaskularnih komplika-
cija. Naime, smanjenje unosa soli za 2-2,5 g/d smanji-
lo je za 30% nastanak kardiovaskularnih komplikacija.
Uvažavajući značajnu učestalost konzumacije soli u pre-
hrani neophodna je stalna promocija pravilne prehrane,
kao i prosvjećivanje i obrazovanje cjelokupne populacije
potrošača što potvrđuje i nekoliko pitanja u okviru pro-
vedene studije koja su postavljena studentima Univer-
ziteta Sarajevo. Postoji mala ali ipak značajna razlika u
odgovorima između dvije anketirane grupe. Studenti sa
Fakulteta zdravstvenih studija u poređenju sa drugom
grupom studenata manje konzumiraju sol, svjesniji su
posljedica koje donosi povećan unos soli u organizam
odnosno prepoznali su više bolesti koje se dovode u vezu
sa povećanim unosom soli u organizam. Ova razlika o
svjesnosti i znanju o uticaju soli nam pokazuje koliko je
edukacija i informiranost o određenom problemu bit-
na. Studenti sa Fakulteta zdravstvenih studija su u toku
svog školovanja slušali predmete koj se tiču pravilne
ishrane za razliku od studenata sa društveno-tehničkih
fakulteta, što je možda razlog bolje pokazanog znanja
prve grupe. Studenti sa Fakulteta zdravstvenih studija
manje konzumiraju namirnice sa visokim sadržajem
soli od studenata sa drugih fakulteta koji su učestvova-
li u istraživanju, možda iz razloga što se u većem pro-
centu hrane u porodičnom domaćinstvu, mada je i ta
frekvenca zabrinjavajuća. Ova činjenica nam govori da
je potrebno učiniti puno više u preventivnom pogledu,
što su u svom istraživanju potvrdili i u Hrvatskoj (10).
Da je različit omjer soli koja se konzumira u populaciji
govori i Intersalt studija, provedena u 52 centra u svijetu
(uzorak činilo 10.079 osoba starih 20 – 59 godina) koja
je utvrdila veoma širok opseg unosa soli u različitim
populacijama u svijetu a koji iznosi od 2–10 grama (3).
Rezultati istraživanja provedenog kod pacijenata liječe-
nih u Kliničkom Centru Univerziteta u Sarajevu pokaza-
li su da je prosječna količina soli po članu domaćinstva
veća od količine koju preporučuje SZO. Naime, jedno-
člana i dvočlana porodica troše prosječno po 200 grama
soli mjesečno, dok se količina soli sa porastom broja
članova domaćinstva smanjuje. Tako višečlana porodica
u toku mjeseca prosječno potroši 500 grama soli (12).
Zaključci
Znanje studenata o preporučenim dnevnim količina-
ma soli nije zadovoljavajuće. Prisutno je veliko učešće
konzumiranja pojedinih namirnica sa visokim sadrža-
jem soli, kao i nekontrolisano dosoljavanje hrane. Stu-
denti su nedovoljno informisani o zastupljenosti soli u
namirnicama kao i oboljenjima koja se mogu dovesti
u vezu sa nekontrolisanim unosom soli. Ovom proble-
mu neophodno je pristupiti organizovanije u eduka-
tivnom, zdravstveno vaspitnom i istraživačkom smislu.
(1) Novaković B, Mirosavljev M . Higijena
ishrane. Novi Sad. Medicinski fakultet,
Novi Sad, 2002.
(2) Pokorn D. Prehrana v različnih živ-
ljenjskih obdobjih. Založba Marbona,
Ljubljana, 2003
(3) Intersalt Cooperative Research Gro-
up. Intersalt: an international study
of electrolyte excretion and blood
pressure: results for 24-hour urinary
sodium and potassium excretion. BMJ
1988;297:319-28.
(4) He J, Ogden LG, Vupputuri S, Bazza-
no LA, Loria C, Whelton PK. Dietary
sodium intake and subsequent risk of
cardiovascular disease in overweight
adults. JAMA 1999; 282: 2027-2034.
(5) Tuomilehto J, Jousilahti P, Rastenyte
D et al. Urinary sodium excretion and
cardiovascular mortality in Finland:
a prospective study. Lancet 2001; 57:
848-51.
(6) He FJ, MacGregor GA. How far should
salt intake be reduced? Hypertension
2003; 42: 1093-1099.
(7) Joint WHO/FAO. Expert Consultation
on Diet. Nutrition and the Prevention
of Chronic Diseases. Geneva: World
Health Organization, 2003.
(8) Kaić-Rak A, Pucarin-Cvetković J,
Skupnjak B. Razlozi za smanjenje soli
u prehrani i potencijalni učinak na
zdravlje populacije – Preporuke svjet-
ske zdravstvene organizacije. Acta Me-
dica Croatica 2010; 64: 129-132.
(9) Reiner Ž, Jelaković B. Manje soli- više
zdravlja: mogućnosti prevencije u Hr-
vatskoj. Acta Medica Croatica 2010; 64:
79-81.
(10) Pucin-Cvetković J, Kern J, Vuletić S.
Regionalne karakteristike prehrane u
Hrvatskoj. Acta Medica Croatica 2010;
64: 83-87.
(11) Cook NR, Cutler JA, Obarzanek E i sur.
Longterm effects of dietary sodium
reduction on cardiovascular disease
outcomes: observational follow-up of
the TOHP. BMJ 2007; 334:885-892.
(12) Jusupovic F, Rudic A, Smajkic A. Zna-
nje i praksa korištenja soli u ishrani.
Acta Medica Croatica 2010; 64: 143-
150.
Literatura

Ishrana i fizička aktivnost učenika osnovnih
škola u odnosu na gojaznost
Relation of diet and physical activity to obesity in children
in elementary schools
Senka Dinarević1
, Suada Branković2
*, Snježana Hasanbegović1
1
Pedijatrijska Klinika KCU Sarajevo, Patriotske lige 81, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
2
Fakultet zdravstvenih studija Univerzitet u Sarajevu, Bolnička 25, 71.000 Sarajevo
Abstract
Introduction: The prevalence of pediatric obesity is in-
creasing. Finding the most effective preventive measures
for the development of obesity in each country requires
accurate epidemiological data on the number of obese
children and adolescents, and their habits regarding nu-
trition and activity. The objective of this study was evalu-
ate diet and physical activity in primary school students
in relation to the occurrence of obesity, to determine the
prevalence of overweight, mark the basic causes of this
phenomenon and to establish measures for treatment
and prevention.
Methods: pupils 1-8. grades of primary schools were
surveyed in written forms in terms of nutrition and physi-
cal activity, and measured height and weight, body mass
index (BMI-body mass index) was calculated by which
was estimated the level of nourishment: BMI p (percen-
tile) 5-malnutrition, p 5-85 proper body weight, p 85-95
over-nutrition, p 95 obesity.
Results: The study comprised 2329 pupils from 10 pri-
mary schools in the Canton of Sarajevo. Number of re-
spondents by age and gender was balanced: I-IV 1077,
V-VIII 1252; M-1226 and -1103 W. Obese and overweight
was 22.46%, 62.53% of normal weight and 15 under-
weight, 01%. Most children eat a sandwich from school
34.63%, and food from the bakery 23.36% and 23.64% a
sandwich from home. Still-dense juices are mostly drunk,
even 22.34% of the students, a maximum of 52.8% wa-
ter. Daily candy had taken 53.21% of all primary school
students. 33.80% of the students were active on physical
activity lessons and daily only 28.27%.
Conclusions: The overweight problem in relation to the
way of nutrition and physical activity is evident. The most
important factors influencing the development of obesity:
undernutrition of children in school, the high frequency of
intake of sweets and thick juice, an inadequate level of
physical activity and sedanteran way of life.
Keywords: nutrition, obesity, physical activity
Sažetak
Uvod: Prevalenca pedijatrijske gojaznosti je u porastu.
Pronalaženje najefikasnijih preventivnih mjera za nasta-
nak gojaznosti zahtijeva precizne epidemiološke podat-
ke o broju gojazne djece, njihovim navikama u pogledu
ishrane i aktivnosti. Cilj ove studije je bio evaluirati način
ishrane i fizičku aktivnost kod učenika osnovnih škola
u odnosu na pojavu gojaznosti, utvrditi prevalencu pre-
komjerne tjelesne težine; označiti osnovne uzroke ove
pojave, te na ustanoviti mjere za liječenje i prevenciju.
Metode: učenici 1-8. razreda osnovne škole su pismeno
anketirani u pogledu ishrane i fizičke aktivnosti, mjerena
je tjelesna visina i težina, izračunat indeks tjelesne mase
(BMI-body mass index) prema kome je procijenjen ste-
pen uhranjenosti: BMI p5-pothranjenost, p 5-85 uredna
tjelesna težina, p 85-95 preuhranjenost, p 95 gojaznost.
Rezultati: Studiju je činilo 2329 učenika iz 10 osnovnih
škola u Kantonu Sarajevo. Broj ispitanika po dobi i spolu
je bio uravnotežen: I-IV 1077, V-VIII 1252; M-1226 te Ž
-1103. Prekomjerno teških i pretilih je bilo 22,46%, nor-
malno uhranjenih 62,53% a pothranjenih 15, 01%. Naj-
više djece je jelo sendvič iz škole 34,63%, te hranu iz
pekare 23,36%, a 23,64% sendvič od kuće. Negazira-
ne-guste sokove su najviše pili čak 22,34% učenika, a
najviše vodu 52,8%. Svakodnevno je uzimalo slatkiše
53,21% svih učenika. Na časovima tjelesnog je bilo ak-
tivno 33,80% učenika, a svakodnevno samo 28,27%.
Zaključci: Problem prekomjerne tjelesne težine u od-
nosu na način ishrane i fizičku aktivnost je evidentan.
Najznačajniji faktori koji utiču na nastanak gojaznosti su:
neadekvatna ishrana djece u školi, velika učestalost uzi-
manja slatkiša i gustih sokova, neadekvatan nivo fizičke
aktivnosti kao i sedanteran način života.
Ključne riječi: ishrana, gojaznost, fizička aktivnost
* Corresponding author: Suada Branković, Tel. 061 145 005; 033
444 901; Fax: 033 264 821; E-mail: suada.brankovic@gmail.com

SENKA DINAREVIĆ ET AL.: RELATION OF DIET AND PHYSICAL ACTIVITY TO OBESITY IN CHILDREN IN ELEMENTARY SCHOOLS
Uvod
Pandepidemija gojaznosti prema Svjetskoj Zdrav-
stvenoj Organizaciji je jedan od najozbiljnijih zdrav-
stvenih problema sadašnjice. Prekomjernu tjelesnu
težinu ima već 50% odraslih, a 20-30 % djece i ado-
lescenata evropskog regiona imaju prekomjernu tje-
lesnu težinu (1, 2). Statistike Američkog Centra za
kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) takođe govore
o utrostručenju broja gojaznih u posljednjih 20 go-
dina, te navode da 16 % djece i adolescenta dobi
6-19 godina ima prekomjernu tjelesnu težinu (3-5).
Gojaznost, smanjen nivo fizičke aktivnosti i metabolič-
ke nestabilnosti predstavljaju riziko faktore za nastanak
kardiovaskularnih bolesti. Oko 60-85 % gojazne djece
postaju gojazni odrasli ljudi, što rezultira u ranijem i če-
šćem pojavljivanju hroničnih nezaraznih oboljenja: hi-
pertenzije, rane ateroskleroze, dijabetes mellitusa TIP 2,
te endokrinih, ortopedskih i psihosocijalnih poremeća-
ja (6,7). Stoga je veoma važno dizajnirati efikasne inter-
vencije s ciljem uspješnih strategija tretiranja i preven-
cije ovih stanja kod djece. Iako su genetski i hormonski
faktori mogući uzroci povećane tjelesne težine kod djece,
prekomjerno uzimanje hrane i slaba fizička aktivnost su
nedvojbeno osnovni razlog nastajanja gojaznosti (8, 9.)
Sjedenje pred televizorom i računarom uz konzumiranje
kalorijama bogate brze hrane i slatkih napitaka dugoroč-
no stvaraju neravnotežu između unošenja i potrošnje
energije u organizmu. Rezultat ovog disbalansa je preko-
mjerna tjelesna težina. (5, 10, 11, 32). Trenutno procjena
je da 20-25% dnevne energije se konzumira ispred tele-
vizora (TV). Postoji pozitivna relacija između broja pro-
vedenih sati ispred TV i njihovog indexa tjelesne mase
(engl. body mass index, BMI) (33). Najegzaktniji para-
metar za procjenu gojaznosti je BMI koji predstavlja od-
nos tjelesne težine i kvadrata tjelesne visine izražen u kg/
m2. Gojazni imaju BMI veći od p (percentila) 95 (3, 8).
Alarmantan trend širenja epidemije gojaznosti, a na-
ročito porast prevalencije kod mladih suočavaju svaku
zajednicu sa problemom koji ima značajen ekonom-
ske i socijalne posljedice (12, 13). Globalne mjere za
prevenciju gojaznosti su za zemlje Evropskog regiona
date u Evropskoj povelji o suprostavljanju gojaznosti
2006.godine. Pronalaženje najefikasnijih preventivnih
mjera za nastanak gojaznosti u svakoj zemlji zahtije-
va precizne epidemiološke podatke o broju gojazne
djece i mladih, te o njihovom navikama u pogledu
ishrane i aktivnosti (14, 15). Ciljevi rada su bili: eva-
luacija načina ishrane i fizičke aktivnosti u odnosu na
gojaznost, utvrđivanje prevalence prekomjerne tjelesne
težine kod učenika osnovnih škola sarajevskog kanto-
na, markiranje osnovnih uzroka, kao prijedlog mje-
ra za liječenje i prevenciju gojaznosti ove populacije.
Metode
U studiji koja je provedena u periodu od 1.1.2008.go-
dine do 31.12.2009.godine, učestvovalo je 2329 učenika
deset osnovnih škola iz Kantona Sarajevo. Kod svih is-
pitanika je provedena anketa i mjerenje antropometrij-
skih parametara. Osnovne škole odabrane su po prin-
cipu slučajnog izbora uzorka. Broj ispitanika po svim
razredima osnovne škole je bio uravnotežen. Učenici
su anketirani pismenim putem. Anketni listovi su ori-
ginalno dizajnirani i obuhvataju pitanja o navikama u
uzimanju hrane (učestalost, količina i vrsta) i tečnosti,
te o učestalosti i intenzitetu fizičke aktivnosti. Diza-
jn uputnika bio je prilagođen za učenike 1-4 razreda
kao i 5-8 razreda osnovne škole. Ključna pitanja koja
su postavljena učenicima od I-IV razreda odnosila su
se na: broj obroka, vrstu hrane koja se konzumirala
na odmoru u školi (sendvič od kuće, sendvič iz škole,
grickalice, ne konzumiranje hrane u školi), učestalost
konzumiraja voća i povrća, vrste napitka (tokom dana
konzumiranje vode, negaziranih sokova, mlijeka, gazi-
ranih pića), vrste hrane tokom glavnom obroka, kon-
zumiranja hrane svakog dana, vremena provedenog u
sportu. Učenici V-VIII razreda su odgovarali na ista
pitanja kao i učenicima u nižim razredima, uz odgo-
vore i na pitanja o intenzivnoj fizičkoj aktivnosti, pro-
vedenom vremenu pred kompjuterom i televizorom.
Vršeno je mjerenje antropometrijskih parametara:
tjelesne visine i tjelesne težine kod svih ispitanika. Vi-
sina je određena vertikalnim statometrom, izražena
u centimetrima (cm), a rezultati su zaokruženi na 0,5
cm. Tjelesna težina je mjerena podnom elektronskom
vagom, izražena je u kilogramima (kg), a rezultati su
zaokruženi na 0,5 kg. Istraživački tim su činili liječnik
i diplomirana medicinska sestra. U istraživanju su uče-
stvovala 2 tima. Ispitanici su svojevoljno učestvovali u
anketi i mjerenju. Podaci nakon unošenja u informaci-
oni sistem bili su anonimni za sve ispitanike. Svi podaci
su statistički obrađeni prema dobnim grupama: za is-
pitanike od I-IV , kao i V-VIII razreda osnovne škole.
Stepen uhranjenosti je dobiven automatski na osnovu
CDC kriterija (16):
BMI 5 percentile označava pothranjenost,
BMI 85 a 5 percentile ukazuje na urednu tjelesnu
težinu,
BMI 85 a 95 se ocjenjuje kao preuhranjenost,
BMI 95 percentile se smatra gojaznošću.
Rezultati
Studija je činio uzorak od 2329 ispitanika de-
set osnovnih škola grada Sarajeva. Odnos bro-
ja dječaka odnosno muških ispitanika i djevojči-
ca tj. ženskih ispitanika, bio je uravnotežen. Broj
ispitanika po dobi i spolu u razredima osnovne škole
iznosio je: I-IV 1077, V-VIII 1252; M-1226 te Ž -1103.
Prikaz distrubucije pregledanih učenika po razredi-

ma u odnosu na pol (Slika 1). Najveći broj djece u
školi jede sendvič iz škole 34,63%, te hranu iz pekare
23,36%, a 23,64% sendvič od kuće. Grickalice u školi
jedu najviše u nižim razredima osnovne škole 17,68%.
Negazirane-guste sokove su pili 22,34% učenika, a naj-
više vodu 52,8%.
Svakodnevno je uzimalo slatkiše 53,21% svih učenika
osnovne škole.
Intenzivnu fizičku aktivnost svakog dana upražnjava
36.42% učenika V-VIII razreda.
36.62% učenika V-VIII razreda osnovne škole provodi
1-2 sata dnevno pred računarom i televizorom, a 20.89%
više od tri sata.
Diskusija
Gojaznost je predisponirajući faktor za nastanak mno-
gih hroničnih nezaraznih bolesti kao što su: kardio-
vaskularne, hipertenzija, rana ateroskleroze, dijabetes
mellitus TIP 2, endokrine, ortopedske, psihosocijalnih
poremećaja i drugih. Prevalenca pedijatrijske gojaznosti
je u porastu. Na djetetova tjelesnu težinu utiču mnogu
faktori i to: pristup visoko energetskoj hrani, dužina pro-
SLIKA 1. Distribucija pregledanih učenika po razredima u
odnosu na pol.
Razredi
Osnovne
Škole
BMI klasiﬁkacija
Pothra-
njeni (%)
Idealne
težine (%)
Prekomjerna
težina (%)
pretilost
(%)
I-IV
Osnovna
U: 20,86
M: 7,72
Ž: 13,14
U: 55,26
M: 28,68
Ž: 26,58
U: 12,28
M: 7,47
Ž: 4,81
U: 11,58
M: 6,77
Ž: 4,81
V-VIII
Osnovna
U: 9,16
M: 4,65
Ž: 4,51
U: 69,80
M: 37,98
Ž: 31,82
U: 13,07
M: 7,49
Ž: 5,58
U: 8,00
M: 3,69
Ž: 4,31
UKUPNO
U: 5,01
M: 6,18
Ž: 8,82
U: 62,53
M: 33,33
Ž: 29,20
U: 12,67
M: 7,48
Ž: 5,19
U: 9,79
M: 3,69
Ž: 4,56
TABELA 1. BMI klasiﬁkacija učenika prema razredima i polu.
Razredi
Osnovne
Škole
voda (%)
negazirani
sokovi
mlijeko
gazirana
pića (%)
I-IV
Osnovna
50,88 23,19 23,37 2,6
V-VIII
Osnovna
54,72 21,50 12,23 11,55
UKUPNO 52,80 22,34 17,80 7,08
TABELA 3. Distribucija vrste napitka koje učenici piju u toku
dana.
Razredi
Osnovne
Škole
sendvič
od kuće
(%)
sendvič
iz škole
(%)
hrana iz
pekare
(%)
gricka-
lice (%)
ne
jedem u
školi(%)
I-IV
Osnovna
30,69 44,63 5,04 17,68 1,98
V-VIII
Osnovna
16,57 24,62 42,67 10,96 5,27
UKUPNO 23,64 34,63 23,36 14,33 3,64
TABELA 2. Distribucija kvaliteta ishrane učenika u školi.
Razredi
Osnovne
Škole
jedu slatkiše svaki dan
(%)
rijetko ili povremeno
(%)
I-IV
Osnovna
40,89 59,11
V-VIII
Osnovna
65,53 34,47
UKUPNO 53,21 46, 79
TABELA 4. Distribucija učestalosti uzimanja slatkiša
SLIKA 2. Distribucija stepena sportske aktivnosti
Razredi
Osnovne
Škole
1sat (%) 1-2sata (%) 2-3 sata (%) 3 sata.
V-VIII
Osnovna
23,60 36,62 18,51 20,89
TABELA 5. Distribucija dužine vremena provedenog pred
kompjuterom i televizorom

vedenog vremena u sedentarnim aktivnostima npr. gle-
danje televizije, igranje video igrica. Porast prevalencije
gojaznosti kod mladih suočava svaku zajednicu sa pro-
blemom koji ima ogromne ekonomske i socijalne poslje-
dice. Pronalaženje najefikasnijih preventivnih mjera za
nastanak gojaznosti u svakoj zemlji zahtijeva precizne
epidemiološke podatke o broju gojazne djece i mladih,
te o njihovom navikama u pogledu ishrane i aktivnosti.
Studija uzorka 2329 ispitanika deset osnovnih škola
grada Sarajeva, u odnosu na broj dječaka odnosno muš-
kih ispitanika i djevojčica tj. ženskih ispitanika je bila
uravnotežena. Stoga je ovo istraživanje reprezentativno
za školsku populaciju osnovnih škola Kantona Sarajevo.
Kao što smo naveli, broj ispitanika po dobi i spolu je
bio uravnotežen i to: I-IV 1077, V-VIII 1252; M-1226
te Ž -1103. Prekomjerno teških i pretilih je bilo 22,46 %,
normalno uhranjenih 62,53% a pothranjenih 15, 01%.
Rezultati studije ukazuju da je gotovo 22.4% djece uzra-
sta 1-8 godina prekomjerne tjelesne težine (preuhranje-
ni i gojazni). Pregled 21 studije iz različitih evropskih
zemalja indicira veću prevalencu preuhranjenosti u za-
padnoj i južnoj Evropi. U Mediteranskoj arei prevalenca
gojaznosti djece je čak 20-40 %, dok je broj gojaznih u
sjevernim zemljama nešto niži i to u rangu 10-20 % (2).
Učestalost prekomjerne težine i gojaznosti među dje-
com je u periodu između 1980. i 1990. godine povećana
u razvijenim zemljama dva do pet puta: npr. za dječake
u Kanadi sa 11% na 30%. Statistika ukazuje na oko četiri
puta veću učestalost preuhranjenosti za zemlje u razvo-
ju kao npr. u Brazilu sa 4% na 14% (6). U periodu od
1984 do 1994. godine broj preuhranjene djece dobi 4-11
godine u Velikoj Britaniji rastao je za dječake sa 10,2 %
na 13,8 %, a za djevojčice sa 5,4% na 9,0% (2,6). Prema
NHANES (National Health and Nutrition Examination
Survey) studiji iz Sjedinjenih Američkih Država u peri-
odu 1999-2002. godine 31.0 % djece i adolescenata dobi
2-19 godina su bili sa BMI p 85 tj. riziko grupa za goja-
znost, a 16,3 % sa BMI 95 tj. gojazni (17). U rezultatima
naše studije prekomjernu tjelesnu težinu (BMI 85-95) su
imali približno isti broj dječaka i djevojčica analizirajući
zbirni rezultat za sve škole. Učenici sa ovakvim BMI su
riziko grupa za nastanak prave gojaznosti sa BMI 95.
Gojaznih djevojčica je bilo više nego dječaka i to: 4.56
% prema 3,69 %. U Holandskoj studiji djevojčice su u
svim vremenskim periodima od 1980-2003. godine
bile gojaznije nego dječaci. Ukupan broj preuhranjene
djece u Holandiji dobi 4-16 godina značajno rastao od
1980. do 2003. godine. U 1980. godini prevalenca goja-
znosti u Holandiji je iznosila 3,9% kod dječaka i 6,9%
kod djevojčica. Već 1997. godine ovi procenti su se po-
većali na 9,7% za dječake a 13% za djevojčice, a posljed-
nja studija iz 2003. godine navodi da je preuhranjenih
dječaka bili 14,5% a djevojčica 17,5% (18). Prevalenca
gojaznih među našim ispitanicima opada od 11,58 u
nižim razredima osnovne škole. Ovi rezultati su slični
rezultatima holandske studije koja je pokazala najveći
broj gojazne djece među učenicima osnovnih škola (11).
Interesantan rezultat odnosi se na činjenicu da je uoče-
no čak 12,49 % pothranjenih učenika, sa trendom opa-
danja broja u višim razredima osnovne škole: od 20.86-
9.16%. Rezultati NHANES studije iz 2003-2006. godine
ukazuju na 3,3% pothranjenh amerikanaca u dobi 2-19
godina (19), uzrokovan neredovnom ishranom i ne-
postojanjem regularnog kuhanog obroka u školi za
svu djecu koja bi pohađala smo jednu smjenu-ujutro.
Studija irskih i britanskih autora naglašava značaj užine
za unošenje energetskog suviška hrane, posebno za mla-
đu djecu (5-9 godina). Užinom se uzme i do 20% dnev-
nog kalorijskog unosa. Upravo je prekomjerna tjelesna
masa naših ispitanika najviše zastupljena kod mlađih
učenika. Hrana iz pekare koju najviše jedu naši učeni-
ci V-VIII razreda (42.67%) bi bila kompatibilna svojom
kalorijskom vrijednošću užine britanskih adolescenata.
Pored vode koju najviše konzumira 52,80% učenika,
nazastupljenije je bilo uzimanje negaziranih sokova:
20,65%. Učenici nižih razreda su najveći konzumen-
ti ovog napitka 23,19%). Osvježavajuća pića sa do-
datkom šećera su postala dio svakodnevnice i navika
koja se smatra zdravom i poželjnom, pogotovu ako
se radi o “voćnim sokovima”. Svjetska zdravstvena or-
ganizacija preporučuje da napitku dodati šećeri ne bi
smjeli davati više od 10 % dnevnog kalorijskog unosa
(21,30,31). Zašećereni napici na bazi sode imaju mali
nutritivni benefit, ali povećavaju tjelesnu težinu i rizik
od dijabetesa, karijesa zuba i fraktura kostiju. Treba
činiti napore za propagiranje konzumacije vode, ni-
skokalorijskog mlijeka i malih količina 100% voćnog
soka i to tako da na ove napitke otpada manje od 10
% ukupne kalorijske dnevne potrebe (22, 23). Slatkiše,
kao najveći izvor kalorija zbog visokog sadržaja šećera
i masnoća, svakodnevno je konzumiralo čak 53,21 %
učenika škola Sarajevskog Kantona. Najjednostavnije je
potrebu za hranom utažiti nekim slatkišem koji trenut-
no, subjektivno, daje osjećaj stitosti, a takođe se veoma
brzo konzumira kako bi učenicima ostalo vremena i za
druge aktivnosti u vrijeme odmora (18, 24). Četvrtina
ispitanika nižih razreda osnovne škole jede slatkiše sva-
SLIKA 3. Distribucija dužine vremena provedenog pred kompju-
terom i televizorom učenika V-VIII razreda osnovne škole

ki dan, a djece ove dobne skupine je najviše među pre-
komjerno teškim i gojaznim (ukupno 11,58 %). Gotovo
20 % djece dobi 3-17 godina u Njemačkoj jede slatkiše
svaki dan, a čokoladu 16 % ispitanika. Cijeneći naše
iznesene podatke, smatramo da su slatkiši bitan izvor
suvišne enegije ali ih grupa najvitkijih jede najviše (25).
Sportske aktivnosti je svakodnevno imala četvrtina svih
ispitivanih učenika, a 11,50 % od njih se rijetko bavi spor-
tom. Upravo je prekomjerna tjelesna težina bila najčešća
kod učenika nižih razreda osnovne škole koji se istovre-
meno najmanje svakodnevno bave sportskim aktivnosti-
ma (20%). Holandska studija navodi da samo 3-5% djece
iz osnovnih škola u velikim gradovima ima preporučenu
dnevnu fizičku aktivnost u trajanju od 1 sat (11,13,29).
Evidentna je pozitivna korelacija između vremena pro-
vedenog pred televizorom i prekomjerne tjelesne težine
(14). Trenutno procjena je da se 20-25% dnevne energi-
je konzumira ispred TV. Postoji pozitivna relacija izme-
đu broja provedenih sati ispred TV i njihovog BMI (33).
Giammattei i sar. navode sjedenje pred televizorom i
konzumaciju pića sa sodom kao vodeći uzrok gojazno-
sti kod djece dobi 11-13 godina (26). Ovaj dio populaci-
je naše školske djece (36,62%) provodi pred televizorom
ili kompjuterom 1 ili više sati. Polovina svih ispitivanih
učenika provodi pred ekranom 2 ili više sati. Preporuke
iz razvijenih zemalja preporučuju maksimalno dnevno
2 sata provesti pred ekranom (26-28).Veoma je važno
vršiti istraživanja u mlađim dobnim skupinama djece s
ciljem ispitivanja mehanizama koji su uključeni u razvoj
strategija za prevenciju gojaznosti i hroničnih bolesti
(32). Gledanje televizije kod djece je udruženo sa većim
BMI, ali nije poznato da li ova činjenca reflektuje tje-
lesni fitnes ili ne i ako da, zašto. Studija iz 2009.godine
navodi podatak da djeca koja gledaju TV su deblja i ma-
nje aktivna, a da aktivnost utiče na dnevnu potrošnju
energije, što je u saglasnosti sa navodima iz naše studije.
Prezentirana studija ukazuje na postojanje gojaznosti
među djecom sarajevskog Kantona što signalizira po-
trebu planiranja i provođenja preventivnih studija u
ovoj populaciji. Prventivne mjere bi se odnosile na: pro-
vođenje edukacije o principima zdrave ishrane u svim
osnovnim i srednjima školama, prvo Kantona Sarajevo,
a zatim i Bosne i Hercegovine. Potrebno je uspostaviti
kvalitetnije časove fizičkog vaspitanja, kampanje zdra-
ve ishrane, edukacije roditelja, psihosocijalne edukacije,
strategije zdrave školske ishrane, te intenzivirati shva-
tanje o pravilnom izboru ishrane i adekvatnoj fizičkoj
aktivnosti. Ishranu provoditi prema savremenim smjer-
nicam u odnosu na unos ugljenih hidrata, masti, bjelan-
čevina, vitamina i tečnosti; upražnjavati redovnu fizičku
aktivnost od najmanje 1 sat vremena dnevno kako i
školi tako i u slobodnom vremenu; markirati ispitanike
sa prekomjernom tjelesnom težinom (p između 85-95)
kao i gojazne (p95), te ih uputiti u odgovarajuće usta-
nove radi evaluacije stanja i liječenja; angažovati timove
porodičnih ljekara za praćenje statusa uhranjenosti kod
školske djece i omladine. Našim istraživanjem markira-
ni su glavni uzroci ove pojave u našoj sredini koji mogu
biti validni u odnosu na populaciju pedijatrijske dobne
skupine učenika osnovnih škola.Najznačajniji faktori
koji utječu na nastanak gojaznosti kod nas su: sedan-
teran način života, velika učestalost uzimanja slatkiša
i gustih sokova, te neadekvatna ishrana djece u školi.
Potrebno je uspostaviti dijaloge u kardiovaskularnoj
medicini koji se odnose na problem gojaznosti u pedija-
trijskoj populaciji. Finansirati preventivne programe iz
ovog domena od strane šire društvene zajednice. Razviti
sistematski pristup problemu kao i partnerstvo sa druš-
tvenom zajednicom u kreiranju zdravog načina života.
Zaključci
Rezultati ove studije ukazali su na evidentno postojanje
problema prekomjerne tjelesne težine učenika osnov-
nih škola u odnosu na način ishrane i fizičku aktivnost.
Gotovo ¼ djece nižih razreda je gojazno, a u višim ra-
zredima je to 1/5 učenika. Fizička aktivnost je slabo za-
stupljena kod mlađe djece, a kod starijih uz nešto više
fizički aktivnih imamo veliki procenat koji čak 1-2 sata
dnevno sjede uz televizor o računalr što uz sjdenje u
pkoli i prilikom učenja znači da sjedeći provode najveći
dio dana. Najjznačajniji faktori koji utiču na nastanak
gojaznosti su: neadekvatna ishrana djece u školi, velika
učestalost uzimanja slatkiša i gustih sokova, neadekva-
tan nivo fizičke aktivnosti kao i sedanteran način života
(1) Lobstein T., Frelut M.L. Prevalence of
overweight among children in Europe.
Obes. Rev. 2003; 4:195–200.Banićević
M., Zdravković D. Sprečimo gojaznost.
Cicero Beograd 2008.
(2) Banićević M., Zdravković D. Sprečimo
gojaznost. Cicero Beograd 2008.
(3) Ogden C.L, Carroll M.D., Flegal K.M.
High body mass index for age among
US children and adolescents, 2003-
2006. JAMA. 2008 ;299(20):2401-2405.
(4) Hedley A.A., Ogden C.L., Johnson C.L.,
Carroll M.D., Curtin L.R., Flegal K.M.
Prevalence of overweight and obe-
sity among US children, adolescents,
and adults, 1999-2002. JAMA. 2004
;291(23):2847-2850.
(5) Freedman D.S., Khan L.K., Serdula
M.K., Dietz W.H., Srinivasan S.R., Be-
renson G.S. Inter-relationships among
childhood BMI, childhood height, and
adult obesity: the Bogalusa Heart Stu-
dy. Int. J. Obes. Relat. Metab. Disord.
2004; 28:10–16.
(6) Flynn M.A., McNeil D.A., Maloff B. et
al. Reducing obesity and related chro-
nic disease risk in children and youth:
a synthesis of evidence with 'best
practice' recommendations. Obes Rev.
2006; Suppl 7(1):7-66.
(7) Lobstein T., Baur L., Uauy R. Obesity
in young people: crisis in public health.
Obes. Rev. 2004; Suppl. 5 (1): 4-104.
Literatura

(8) Skinner A.C., Mayer M.L., Flower
K.M., Weinberger M. Health Status
and Health Care Expenditures in a Na-
tionally Representative Sample: How
Do Overweight and Healthy-Weight
Children Compare? Pediatrics 2008;
121(2): e269 - e277.
(9) Barlow S.E. and the Expert Commitee
Recommendations Regarding the Pre-
vention, Assesment and Treatment of
Child an Adolescent Owerweight and
Obesity: Summary Report. Pediatrics
2007;120: S164-192.
(10) Speiser P.W., Rudolf M.J.C., Anhalt H.
et al. Consensus statement: Childho-
od obesity. J. Clin. Endocrinol. Metab.
2005; 90:1871-1887.
(11) Jansen W, Raat H, Joosten-van Zwa-
nenburg E, Reuvers I, van Walsem R,
Brug J. A school-based intervention
to reduce overweight and inactivity in
children aged 6–12 years: study design
of a randomized controlled trial. BMC
Public Health. 2008; 8: 257.
(12) Wang G., Dietz W.H. Economic Bur-
den of Obesity in Youths Aged 6 to
17 years: 1979-1999. Pediatrics 2002;
109:e81.
(13) Van der Horst K., Oenema A., van de
Looij-Jansen P., Brug J. The ENDORSE
study: research into enviromental de-
terminants of obesity related behavior
in Rotterdam school children. BMC
Public Health 2008; 8: 142.
(14) August G.P., Caprio S., Fennoy I. et al.
Prevention and Treatment of Pediatric
Obesity: An Endocrine Society Clini-
cal Practice Guideline Based on Expert
Opinion J. Clin. Endocrinol. Metab
2008; 93(12): 4576 – 4599.
(15) Chinn S., Rona R.J. International defi-
nitions of overweight and obesity for
children: a lasting solution? Ann Hum
Biol. 2002 ;29(3):306-313.
(16) Ogden C.L., Kuczmarski R.J., Flegal
K.M. et al. Centers for Disease Control
and Prevention 2000 growth charts for
the United States: improvements to the
1977 National Center for Health Stati-
stics version. Pediatrics 2002; 9:45–60
(17) Hedley A.A., Ogden C.L., Johnson C.L.,
Carroll M.D., Curtin L.R., Flegal K.M.
Prevalence of overweight and obe-
sity among US children, adolescents,
and adults, 1999-2002. JAMA. 2004
;291(23):2847-2850.
(18) Brug J., van Lenthe F.J., Kremers S.P.J.:
Revisiting Kurt Lewin: How to Gain
Insight into Environmental Correlates
of Obesogenic Behaviors. American
Journal of Preventive Medicine 2006;
31:525-529.
(19) Cheryl D.F, Ogden C.L: ,Prevalence
of Underweight Among Children and
Adolescents: United States, 2003-2006.
NCHS Health E-Stat.
(20) Kerr M.A., Rennie K.L., McCaffrey
T.A., Wallace J.M., Hannon-Fletcher
M.P., Livingstone M.B. Snacking
patterns among adolescents: a com-
parison of type, frequency and porti-
on size between Britain in 1997 and
Northern Ireland in 2005. Br. J. Nutr.
2009 ;101(1):122-31.
(21) Malik V.S., Schulze M.B., Hu F.B. In-
take of sugar-sweetened beverages
and weight gain: a systematic review.
American Journal of Clinical Nutrition
2006; 84( 2): 274-288.
(22) World Health Organization. Diet, nu-
trition and the prevention of chronic
diseases: report of a Joint WHO/FAO
Expert Consultation. Geneva, Switzer-
land: World Health Organisation,
2003: 54–71.
(23) Malik V.S., Schulze M.B., Frank B. Hu.
Intake of sugar-sweetened beverages
and weight gain: a systematic review.
American Journal of Clinical Nutrition
2006; 84( 2): 274-288.
(24) Ortiz-Hernández L., Gómez-Tello B.L.
Food consumption in Mexican ado-
lescents. Rev. Panam. Salud .Publica.
2008;24(2):127-135.
(25) Mensink G.B., Kleiser C., Richter A.
Food consumption of children and
adolescents in Germany. Results of
the German Health Interview and
Examination Survey for Children
and Adolescents (KiGGS). Bundesge-
sundheitsblatt Gesundheitsforschung
Gesundheitsschutz. 2007;50(5-6):609-
623.
(26) Giammattei J., Blix G., Marshak H.H.,
Wollitzer A.O., Pettitt D.J. Television
watching and soft drink consumpti-
on: associations with obesity in 11- to
13-year-old schoolchildren. Arch. Pe-
diatr. Adolesc. Med. 2003;157:882–886.
(27) Bauer K.W., Nelson M.C., Boutelle
K.N., Neumark-Sztainer D. Parental
influences on adolescents' physical ac-
tivity and sedentary behavior: longitu-
dinal findings from Project EAT-II. Int
. J. Behav. Nutr. Phys. Act. 2008;5:12.
(28) August G.P., Caprio S., Fennoy I. et al.
Prevention and Treatment of Pediatric
Obesity: An Endocrine Society Clini-
cal Practice Guideline Based on Expert
Opinion. J. Clin. Endocrinol. Metab.
2008; 93(12): 4576 – 4599.
(29) Donnelly JE et al: Nutrition and physi-
cal activity program to attenuate obe-
sity and promote physical and metablic
fitness in elemenary school shildren,
Obes Res 1996; 4 (3); 229-43.
(30) Fernandes MM, The Effect of soft
drink availability in elementary scholls
on consupmtion; J Am Diet Assoc,
2008; 108 (9):1445-52.
(31) Whatley JB et al: Beverage Consumpti-
on Patterns in Elementary school aged
children across a teo-year period, Jour-
nal of American College of Nutrition,
2005; vol.24, No 2, 93-98.
(32) Jackson DM, et al: Increased televison
viewin is associated with elevated vody
fatness but not with lower total energy
expenditure in children, Am J Clin
Nutr 2009; 89:1031-9.
(33) Temple JL et al: Television watching
increases motivated responding for
food and energy intake in children,
Am J of Clin Nutri. Vol. 85, No 2;355-
361, 2007.

Abstract
Ultrasound devices and methodologies have been continuously evolving and becoming more important as tools in
diagnostic medicine. Recently a new ultrasound diagnostic technique has been developed. Named sonoelastography,
the technique enables evaluation of tissue elasticity and is based on differences in stiffness (hardness, compressibility,
elasticity) of pathological changes and normal adjacent tissue. Sonoelastography (SE) is also known as Real-time
tissue elastography (RTE), Real-time sonoelastography (RTSE), Tissue type imaging (TTI) and Ultrasound Strain
Imaging Technology. It has been found useful in many medicine ﬁelds and adopted readily by clinicians of different spe-
cialties. It gives more information than conventional ultrasound in evaluation of tumors, liver disease, skeletal muscles,
rheumatoid nodules and other pathological changes. This review covers the basics of elastography, its applications,
instruments, techniques, the scoring system and the indications for elastography.
© 2011 University of Sarajevo Faculty of Health Studies
Keywords: ultrasound, elastography, sonoelastography
Sonoelastography: the method of choice for
evaluation of tissue elasticity
Fahrudin Smajlovic1
*, Aladin Carovac1
, Deniz Bulja2
1
Ultrasound private practice “Doc. Dr Smajlovic”, Stari drum 14, 71000 Sarajevo, Bosnia and Hercegovina
2
Department of Radiology, Clinical Center of University of Sarajevo, Bolnicka 25, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Introduction
A number of ultrasound modalities have been de-
veloped on the basis of knowledge about the physical
properties of ultrasonic waves and their changes during
the passing through an insonated region. Ultrasound
(US) was first used in medical application more than
50 years ago by Dr George Ludwig in United States
of America. Since that time, US devices and method-
ologies have been continuously evolving and becom-
ing more important as tools in diagnostic medicine.
The second half of twentieth century is characterized
by development of many digital methods in medical
diagnostics, such as ultrasound. Each of them (us, CT,
MRI, DSA, termovision, nuclear medicine) has its ad-
vantages and limits, which resulted with their multi
dependencies (1, 2). Continuous technical advance-
ments improved diagnostically quality of methods
mentioned above. Since 1950th many innovations
resulted in diagnostic improvements of ultrasound: B-
mode, Doppler and 3d modality, harmonic imagining
and contrast (3). In last couple of years, big improve-
ment was brought by introduction of sonoelastogra-
phy, which is used for precise identification of charac-
ter of pathoanatomical changes, as well as their stages.
Anatomical images obtained by US devices are the re-
sult of the digital processing of reflected waves from
the part of the body investigated. The images are
composed of gray-scale structures and shapes of the
organs, as a result of different properties of the re-
flected waves which are caused by variations in tissue
absorption, and thus wave diffraction and reflection.
Doppler modality is developed based on the modi-
fied frequency of transmitted and reflected waves, re-
sulting from interaction with mobile media in the
body (3, 4). Harmonic imaging has led to improve-
ments in image resolution due to digital processing of
higher frequency of reflected and transmitted waves.
Recently a new technique in ultrasound diagnostics,
called sonoelastography, has been developed. Sonoelas-
tography evaluates tissue elasticity and thus provides
additional information to that offered by conventional
ultrasound images (5-7). It is based on the mechanical
effect of ultrasound in the human body and its changes
depending on transmitting media (8). Elastography
analysis can also be done by magnetic resonance (MR
Elastography) ehoplanar using short sequences and low
frequency (65 Hz) of longitudinal mechanical waves
(9). Elastography in terms of transmission resembles
Hippocrates’ palpation, used to determine the size,
shape, hardness and flexibility of pathological changes.
Sonoelastography
Sonoelastography (SE) is also known as Real-time tissue
elastography (RTE) (Hitachi), Real-time sonoelastogra-
* Corresponding author: Fahrudin Smajlovic; Ultrasound
private practice “Doc. Dr Smajlovic”, Stari drum 14, 71000
Sarajevo, Bosnia and Hercegovina; Tel: +387 62 790 300
Fax: +387 33 264 821; Email: charovatz@gmail.com

FAHRUDIN SMAJLOVIC ET AL.: SONOELASTOGRAPHY: THE METHOD OF CHOICE FOR EVALUATION OF TISSUE ELASTICITY
phy (RTSE), Tissue type imaging (TTI) and Ultrasound
Strain Imaging Technology (Siemens). Elastography is
based on differences in stiffness (hardness, compress-
ibility, elasticity) of pathological changes and a normal
adjacent tissue (10, 11). A tumor or a suspicious can-
cerous growth is normally 5-28 times stiffer than the
background of normal soft tissue. Other pathological
changes in tissue also differ in elasticity from normal
background tissue, which is a basis for their detection
and characterization. When a mechanical compres-
sion or vibration is applied, the tumor deforms less
than the surrounding tissue which means that the the
strain in the tumor is less than the surrounding tis-
sue. Elastograms (images of tissue strain) have been
shown to be affected by the degree of adherence of the
tumor to its surroundings, indicating a potential to ex-
tend elastography to tumor mobility characterisation
to improve diagnostic accuracy and surgical guidance.
Medical applications od sonoelastography are
growing in their number every day. Many stud-
ies in different fields of medicine are explor-
ing the possibilities to use this imaging tech-
nique, as it is safe and gives important information.
Sonoelastography has enabled new aspects in the struc-
tural and functional analysis of testicular tissue and
therefore male fertility. Schurich et al. found different
elasticity values dependent on testicular volume and
function (12). The value of real-time elastography in
the diagnosis of prostate cancer is the matter of cur-
rent research and it is possibile that this techique will
be reliable diagnostic procedure in prostate cancer de-
tection (13, 14). Prospective study from Issrman et al.
researching breast lesion sizing by B-mode imaging and
sonoelastography in comparison to histopathological
sizing, has found that there
was a low interobserver
variability of results, which
favors sonoelastography
for preoperative diagnos-
tics of breast tumors, since
it may be less dependent
on the observer than con-
ventional B-mode imaging
(15). Combined with BI-
RADS(R)-US classification
system sonoelastography
shows improved diagnostic
performance in differenti-
ating benign and malignant
breast lesions, as reported
by the Wojcinski et al. (16).
Transabdominal sonoelas-
tography has demonstrated
its usefulness in diagnosis
of diffuse liver diseases, al-
though this has to be confirmed in large multicentric
studies (17). In the study of Botar-Jid et al. there has
been found a positive correlation between the quantita-
tive color parameters from the elastographic images and
the laboratory studies (18). Preliminary results from the
study of Hoyt et al. are encouraging and quantitative so-
noelastography may prove clinically feasible for in vivo
characterization of the dynamic viscoelastic properties
of human skeletal muscle (19). In the musculoskeletal
field, sonoelastography can help improve estimation
of tendon stiffness. The usefulness of elastography can
be expected to increase rapidly in the musculoskel-
etal field, as the medical professionals learn to inter-
pret elastographic artifacts as well as to take advantage
of the new information provided by sonoelastography
(5). Sonoelastography may help in the differential di-
agnosis between rheumatoid nodules and tophi (20).
Instruments and Techniques of Elastography
Leader in sonoelastography technology is a Japanese
company Hitachi whose ultrasound machine, HITACHI
HI Vision with the probes EUB 8500 L 54 M, 6-13 MHz,
EUB L 53S, 5-9 MHz and EUB L 52, 3-7 MHZ, now
makes high-quality real-time elastography view. On the
market we can find appliances from other companies
(Esaote, Toshiba, Siemens) with equal features. The first
generation of these machines appeared in 1997 (Ophir
et al.), and work on them was based on processing dif-
ferential radio frequency signal before and after tissue
compression with probe, so called static elastography. In
period from 2003 to 2007 was developed 2nd
generation
machines, so called Supersonic shear wave elastography
technology, rapid time options with new single crystal
probe. Probe is the sender of strong pulse waves that ex-
FIGURE 1. Displacement due to compression varies according to tissue stiffness. displacement in
soft tissue is high, whereas stiff tissue show no or very little displacement.

cludedtheneedtoperformexternalcompression(21,22).
The relative stiffness of the tissues within area of in-
terest is described by colours superimposing on
the B-mode image. Real-time elastography can be
performed with linear scanners for transcutane-
ous use, rigid endocavitary probes and with flex-
ible echoendoscopes. The probes can be used to
compress the tissue. The elasticity modulus is calcu-
lated from the resulting deformation of the tissue (23).
Examination technique starts an analysis of previous
lesions or body parts in B-mode. After that, the simul-
taneous sonoelastography program starts and monitor
screen is divided into two images – a dual mode. In the
left image appears echo anatomical color display layer,
and on the right presented
in gray scale. It is sufficient
to hold the probe with the
same continuous pressure
on the skin with less move-
ment. Region of interest
(ROI) must be 1 cm wider
than the lesions because
of the possibility of com-
paring the difference in
compression (elasticity) to
changes and the surround-
ing healthy tissue. Prior
training of medical profes-
sionals is required for per-
forming proper SE investi-
gation. Digital processing
in SE is somewhat similar
to the Doppler modalities.
Elastography colour image,
which displays the degree of
hardness (compression) of
tissue, occurs on the basis of
the analysis and processing
of the spectrum reflected
echo signal before they are
converted into 2D image
(extended auto correlation
combined method–ECAM).
Scores in Elastography
The degree of elasticity (de-
formation, compression)
and pathological changes
and/or parenchyma is de-
termined in two ways: the
numerical value expressed
in kilopascals (kPa) and col-
oring with one of the three
primary colors: red, green
and blue. On the basis of
Young module came a formula to measure the degree of
tissue elasticity, which is as follows: E = q / € E = elastic-
ity, q = external pressure, € = tissue deformation (com-
pression).Previous studies have shown that the value of
elasticity 20kPa (E score of I–III) is characterized by
benign, and those above 20kPa malignant lesions. Great
importance is associated to the values of E with which
we assess the degree of the diffuse changes in the liver
parenchyma (24). Thus, the values obtained 3kPa indi-
cate fat infiltration of the liver, if they are 3 to 5kPa the
minimal fibrosis, from 5 to 12 its intermediate intensity,
up to 20kPa on a strong fibrosis, and from 20 to 75kPa
the liver cirrhosis. Real-time sonoelastography has a di-
agnosticspecificityof93%,sensitivityofupto90%which
FIGURE 2. Sonoelastographic classiﬁcation by the Italian MultiCenter Team of study
FIGURE 3. Fibroadenoma with elasticity score 2. On conventional B-mode image, the lesion was
classiﬁed as BI-RADS 4

is higher than B-mode (25).
Another way of assess-
ing elasticity (deforma-
tion) of the tissue is with
color (encoding) view of
scanned echo tomography
layer presented by E scores
from 1 to 3, or from 1 to
5 (Ueno et al. 2006 score
system, Italian Team of
the Multi Center Study).
Changes with the greatest
intensity of deformation
(liquid, necrotic, hemor-
rhagic, edematous content)
are colored in red-yellow
color, and marked with
score 1, with green on
green-yellow color are col-
ored structures with high
intensity of deformation
(elasticity) such as nor-
mal parenchyma, and are
marked with score 2. In
blue are colored is inelastic,
rigid zones (fibrosis, infil-
tration) and marked with
score 3. These colors in SE
unit of I and II generation
have reversed importance:
red color corresponding
on the first generation de-
vice correspond to blue
from second generation.
At the scale with interval 1 to 5, score 1 denote the red
colored changes, score 2 areas dominated by green,
score 3 dominance of green with some blue spots (26).
Changes with score 2 and 3 are medium compress-
ible and usually are benign. Lesions with score
4 (domination of blue with green spots) and 5 (dark blue
with pale blue ring) detect their rigid, inelastic structure
(fibrosis, malignancies).
Indications for Elastography
Sonoelastography is useful in determining the structure
and differentiation of focal lesions and parenchyma
organs. It is performed after completing the review in
B-mode, and because of reliable detection of occult le-
sions in apparently normal cases. Use is recommended
for the ultrasound exam of brain in children, lymph
nodes, thyroid, breast, scrotum and muscular-bone
structures (27-29), liver, prostate gland, and esophagus,
stomach and pancreas (endoscopic SE) (14, 20, 30-33).
In review of muscle-bone system is easier to differen-
tiate inflammatory (edema – lower score), traumatic
(hemorrhage and fibrosis) from the tumor changes.
This modality has proven to be useful also at echo mam-
mography in review of breast with more density, with
palpation undetectable tumefact and states which are by
BI-RADS (Brest Reporting Imaging and Data System-
USA) are graded of 3 and more (33). Normal tissues of
the breasts have greenish blue colours from the fat and
orange aspect of the duct structure. Ordinary cysts are
colored in red-yellow, as opposed to those with denser
content in which the layered coloring is in three colors
(bull eyes). Fibro adenomas are characterized by mixed
colors with possible minimal blue note, with blue domi-
nating carcinomas, and in case hyper vascularisation,
in addition to blue we found the zones of mixed col-
ors. Great importance elastography demonstrated dur-
ing TRUS examination of the prostate with early cancer
detection and secure determination of the target suspi-
cious lesion for biopsy (Feloppa, Eggert-Bochum) (34).
This method will surely eventually prove even more
quality and expand its indication area.
FIGURE 4. Displacement is encoded in different colors: “hard” tissue is blue and “soft tissue red.
Conventional ultrasound image of phantom is homogenous, and shows only light shadowing dor-
sal to undeﬁned structure. Rtse reveals well-deﬁned, hard structure.
FIGURE 5. normal elasticity of insertional portion of Achilles tendon in a health volunteer. longi-
tudinal rtse scan shows “hard” structured tendon (thick arrows, blue to green-coloured) and “soft”
(yellow to red-colored) retrocalcaneal bursa (thin arrow) and and peritendinous tissue (stars)

Conclusion
Sonoelastography is a complementary option to ul-
trasound B-mode with high diagnostic sensitivity in
detecting and assessing the nature and structure of
pathological changes in the body. It is proved to be
reliable in determining the type of cyst content in the
diagnosis of hematoma, edema, fibrosis, solid benign
and malignant lesions and the precise staging. It is
already possible to detect early stage of prostate and
many other cancers. Elastography contributes to ob-
taining representative samples from the suspicious le-
sions and directly reduces unnecessary organ trauma.
Real-time elastography will be important for provid-
ing diagnostic information and tends to become an
integral part of any quality ultrasound examination.
1. Watanabe H, Kanematsu M, Kitagawa
T, Suzuki Y, Kondo H, Goshima S, et
al. MR elastography of the liver at 3 T
with cine-tagging and bending energy
analysis: preliminary results. Eur Radiol.
2010;20(10):2381-9.
2. Wong VW, Chan HL. Transient elas-
tography. J Gastroenterol Hepatol.
2010;25(11):1726-31.
3. Li Y, Snedeker JG. Elastography: modal-
ity-specific approaches, clinical applica-
tions, and research horizons. Skeletal
Radiol. 2010 30.
4. Saftoiu A, Iordache SA, Gheonea DI,
Popescu C, Malos A, Gorunescu F, et
al. Combined contrast-enhanced power
Doppler and real-time sonoelastogra-
phy performed during EUS, used in the
differential diagnosis of focal pancreatic
masses (with videos). Gastrointest En-
dosc. 2010;72(4):739-47.
5. Klauser AS, Faschingbauer R, Jaschke
WR. Is sonoelastography of value in as-
sessing tendons? Semin Musculoskelet
Radiol. 2010;14(3):323-33.
6. Bhatia KS, Rasalkar DD, Lee YP, Wong
KT, King AD, Yuen HY, et al. Evalu-
ation of real-time qualitative sono-
elastography of focal lesions in the
parotid and submandibular glands: ap-
plications and limitations. Eur Radiol.
2010;20(8):1958-64.
7. Ruchala M, Szczepanek E, Sowin-
ski J. Sonoelastography in de quervain
thyroiditis. J Clin Endocrinol Metab.
2011;96(2):289-90.
8. Konofagou EE. Quo vadis elasticity
imaging? Ultrasonics. 2004 Apr;42(1-
9):331-6.
9. Rouviere O, Yin M, Dresner MA, Ross-
man PJ, Burgart LJ, Fidler JL, et al. MR
elastography of the liver: preliminary
results. Radiology. 2006;240(2):440-8.
10. Ophir J, Cespedes I, Ponnekanti H,
Yazdi Y, Li X. Elastography: a quantita-
tive method for imaging the elasticity
of biological tissues. Ultrason Imaging.
1991;13(2):111-34.
11. Frey H. [Realtime elastography. A new
ultrasound procedure for the recon-
struction of tissue elasticity]. Radiologe.
2003;43(10):850-5.
12. Schurich M, Aigner F, Frauscher F, Pall-
wein L. The role of ultrasound in as-
sessment of male fertility. Eur J Obstet
Gynecol Reprod Biol. 2009;144 Suppl
1:S192-8.
13. Salomon G, Graefen M, Heinzer H, Hu-
land H, Pallwein L, Aigner F, et al. [The
value of real-time elastography in the
diagnosis of prostate cancer]. Urologe
A. 2009;48(6):628-36.
14. Pallwein L, Aigner F, Faschingbauer R,
Pallwein E, Pinggera G, Bartsch G, et
al. Prostate cancer diagnosis: value of
real-time elastography. Abdom Imag-
ing. 2008;33(6):729-35.
15. Isermann R, Grunwald S, Hatzung G,
Konsgen-Mustea D, Behrndt PO, Geaid
AA, et al. Breast lesion sizing by B-
mode imaging and sonoelastography in
comparison to histopathological sizing-
-a prospective study. Ultraschall Med.
2011;32 Suppl 1:S21-6.
16. Wojcinski S, Farrokh A, Weber S,
Thomas A, Fischer T, Slowinski T, et al.
Multicenter study of ultrasound real-
time tissue elastography in 779 cases
for the assessment of breast lesions:
improved diagnostic performance by
combining the BI-RADS(R)-US classi-
fication system with sonoelastography.
Ultraschall Med. 2010;31(5):484-91.
17. Gheonea DI, Saftoiu A, Ciurea T, Go-
runescu F, Iordache S, Popescu GL, et al.
Real-time sono-elastography in the di-
agnosis of diffuse liver diseases. World J
Gastroenterol. 2010 14;16(14):1720-6.
18. Botar-Jid C, Damian L, Dudea SM,
Vasilescu D, Rednic S, Badea R. The
contribution of ultrasonography and
sonoelastography in assessment of myo-
sitis. Med Ultrason. 2010;12(2):120-6.
19. Hoyt K, Kneezel T, Castaneda B, Parker
KJ. Quantitative sonoelastography for
the in vivo assessment of skeletal mus-
cle viscoelasticity. Phys Med Biol. 2008
7;53(15):4063-80.
20. Sconfienza LM, Silvestri E, Bartolini B,
Garlaschi G, Cimmino MA. Sonoelas-
tography may help in the differential
diagnosis between rheumatoid nodules
and tophi. Clin Exp Rheumatol. 2010
Jan-;28(1):144-5.
21. Bercoff J, Tanter M, Fink M. Supersonic
shear imaging: a new technique for soft
tissue elasticity mapping. IEEE Trans
Ultrason Ferroelectr Freq Control.
2004;51(4):396-409.
22. Varghese T, Zagzebski JA, Rahko P, Bre-
burda CS. Ultrasonic imaging of myo-
cardial strain using cardiac elastography.
Ultrason Imaging. 2003;25(1):1-16.
23. Janssen J. [(E)US elastography: current
status and perspectives]. Z Gastroen-
terol. 2008;46(6):572-9.
24. Sandrin L, Fourquet B, Hasquenoph JM,
Yon S, Fournier C, Mal F, et al. Transient
elastography: a new noninvasive meth-
od for assessment of hepatic fibrosis. Ul-
trasound Med Biol. 2003;29(12):1705-
13.
25. Wang J, Guo L, Shi X, Pan W, Bai Y, Ai
H. Real-time elastography with a novel
quantitative technology for assessment
of liver fibrosis in chronic hepatitis B.
Eur J Radiol. 2011 6.
26. Abenavoli L, Corpechot C, Poupon R.
Elastography in hepatology. Can J Gas-
troenterol. 2007;21(12):839-42.
27. Wilson WD, Valet AS, Andreotti RF,
Green-Jarvis B, Lyshchik A, Fleischer
AC. Sonographic quantification of ovar-
ian tumor vascularity. J Ultrasound
Med. 2006;25(12):1577-81.
28. Lyshchik A, Higashi T, Asato R, Tanaka
S, Ito J, Hiraoka M, et al. Elastic moduli
of thyroid tissues under compression.
Ultrason Imaging. 2005;27(2):101-10.
29. Hwang M, Niermann KJ, Lyshchik A,
Fleischer AC. Sonographic assessment
of tumor response: from in vivo models
to clinical applications. Ultrasound Q.
2009;25(4):175-83.
30. Sinkus R, Tanter M, Xydeas T, Catheline
S, Bercoff J, Fink M. Viscoelastic shear
properties of in vivo breast lesions mea-
sured by MR elastography. Magn Reson
Imaging. 2005;23(2):159-65.
31. Itoh A, Ueno E, Tohno E, Kamma
H, Takahashi H, Shiina T, et al. Breast
disease: clinical application of US
elastography for diagnosis. Radiology.
2006;239(2):341-50.
32. Chen L, Housden R, Treece G, Gee A,
Prager R. A normalization method for
axial-shear strain elastography. IEEE
Trans Ultrason Ferroelectr Freq Con-
trol. 2010;57(12):2833-8.
References

33. Chiorean AR, Duma MM, Dudea SM,
Bolboaca S, Dumitriu D, Eniu D, et al.
Typical and Unusual Sonoelastographic
Patterns of Breast Cystic Lesions: Im-
pact on BI-RADS Classification. Ultra-
schall Med. 2010 22.
34. Adams L. Transient elastography
in nonalcoholic fatty liver disease:
making sense of echoes. Hepatology.
2010;51(2):370-2.

Promocija zdravlja obitelji djece s
intelektualnim i razvojnim onesposobljenjima
Health promotion in families who have children with
intellectual and developmental disabilities
Emira Švraka¹*, Slobodan Loga², Dijana Avdić¹, Jasmina Berbić-Fazlagić¹
1
Faculty of Health Studies, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
2
Academy of science and art of Bosnia and Herzegovina, Bistrik 7, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Abstract
Intellectual disability is the state of stopped or incomplete
mental development which is featured by the impairment
of abilities occurring at the development age and con-
tributes to general level of intelligence, such as speech,
cognitive, motor and social abilities. Disability can occur
together or separately from other mental or physical disor-
ders. 290 million people worldwide are estimated to have
disabilities. Health is a core element in quality of life, but
poverty, marginalization, limited access to primary health
care, and lack of health promotion knowledge compro-
mise health. Based on a research results in all nine areas
of the family life quality (health, financial status, family
relations, support of other, support of services, influence
of values, career, leisure and recreation, and community
interaction) community could influence with the perma-
nent preventive measures on 6 concepts of family life
quality: importance, possibility, initiative, achievement,
stability and satisfaction. The research could be of great
help for the development of comprehensive strategies for
improvement of quality of life for families that have one
or more members with intellectual disability. From inclu-
sion we expect approach to individual and his/her family
by the society, to take into account all their diversities,
preservation and improvement of their personal physical
and mental health, for optimal possible functioning, at all
personal and social levels.
Keywords: health promotion, intellectual and develop-
mental disabilities, inclusion
Sažetak
Intelektualno onesposobljenje je stanje zaustavljenog ili
nepotpunog psihičkog razvoja, koje se naročito karak-
teriše poremećajem onih sposobnosti koje se pojavljuju
tokom razvojnog perioda i koje doprinose opštem nivou
inteligencije, kao što su govorne, kognitivne, motoričke i
socijalne sposobnosti. Onesposobljenje može da se javi
sa ili bez drugih mentalnih ili fizičkih poremećaja. Procje-
njuje se da širom svijeta ima 290 miliona ljudi s onespo-
sobljenjima. Zdravlje je suštinski element kvaliteta života,
ali siromaštvo, marginalizacija, ograničen pristup primar-
noj zdravstvenoj zaštiti i nedostatak promocije znanja o
zdravlju, ugrožavaju zdravlje. Na osnovu rezultata istra-
živanja u svih devet domena obiteljskog kvaliteta života
(zdravlje, finansijsko blagostanje, odnosi u obitelji, podrš-
ka drugih ljudi, podrška servisa, uticaj vrijednosti, karije-
ra, odmor i rekreacija i interakcija zajednice) zajednica
bi kontinuiranim preventivnim mjerama mogla da djeluje
na 6 koncepata obiteljskog kvaliteta života: značaj, mo-
gućnosti, inicijative, postignuća, stabilnosti i zadovoljstva.
Istraživanje bi moglo da pomogne razvoju sveobuhvatne
strategije poboljšanja kvaliteta života obitelji koje imaju
jednog ili više članovana s intelektualnim onesposoblje-
njem. Od inkluzije očekujemo pristup pojedincu od stra-
ne društva, koje uzima u obzir sve njegove različitosti,
očuvanja i unapređenja njegovog tjelesnog i duševnog
zdravlja, za optimalnu moguću funkciju, na svim osobnim
i društvenim nivoima. © 2011 Univerzitet u Sarajevu
Ključne riječi: promocija zdravlja, intelektualna i razvoj-
na onesposobljenja, inkluzija
Uvod
Intelektualno onesposobljenje je stanje zaustavljenog ili
nepotpunog psihičkog razvoja, koje se naročito karak-
teriše poremećajem onih sposobnosti koje se pojavljuju
tokom razvojnog perioda i koje doprinose opštem nivou
inteligencije, kao što su govorne, kognitivne, motoričke
i socijalne sposobnosti. Onesposobljenje može da se javi
sa ili bez drugih mentalnih ili fizičkih poremećaja (1).
U zavisnosti od vrijednosti IQ, osobe s intelektual-
nim onesposobljenjem su osobe s nižim IQ od 70 (2).
- Teško intelektualno onesposobljenje - IQ 20
- Teže intelektualno onesposobljenje - IQ = 21-34
- Umjereno intelektualno onesposobljenje -IQ = 35-50
- Lako intelektualno onesposobljenje - IQ = 51-70
* Corresponding author: Emira Švraka; Faculty of Health
Studies, University of Sarajevo, Bolnička 25, 71000 Sarajevo,
Bosnia and Herzegovina; Phone: + 387 33 444 901, Fax:
+ 387 33 264 821 E-mail: goldy_emi@yahoo.com

EMIRA ŠVRAKA ET AL.: HEALTH PROMOTION IN FAMILIES WHO HAVE CHILDREN WITH INTELLECTUAL AND DEVELOPMENTAL DISABILITIES
- Granične intelektualne sposobnosti - IQ = 71 - 90
- Prosječna inteligencija - IQ = 91 - 110
- Visoka inteligencija - IQ = 111 - 120
- Vrlo visoka inteligencija - IQ = 121 - 140
- Genijalni - IQ 140
Procjenjuje se da širom svijeta ima 290 miliona ljudi s
onesposobljenjima. Fondaciija za osobe s poteškoćama u
učenju u Velikoj Britaniji sakupila je procjene iz Evrope,
Sjeverne Amerike i Australije i sugerisala da približno 2
% ovih populacija ima intelektualna onesposobljenja (3).
Intelektualno onesposobljenje je prilično često u
opštoj populaciji. Epidemiološka istraživanja po-
kazuju da približno 1 % - 2 % cjelokupnog stanov-
ništva ima intelektualno onesposobljenje. Češće je
zastupljeno kod muškog pola nego kod ženskog (2).
Na prevalencu intelektualnog onesposobljenja uti-
ču i brojni drugi činioci kao što je rana dijagnostika,
posebno u odnosu na genetske uzroke intelektual-
nog onesposobljenja. Kontrola trudnica, lijekova, so-
cijalni uslovi življenja, stepen zdravstvene svijesti i
organizacija zdravstvene službe, kao i brojni drugi.
Intelektualna onesposobljenja su posljedica genetskih
faktora i faktora okruženja, posebno ili u kombinaciji.
Genetski faktori se odnose na promjene sekvenci DNA
u hromozomima ćelija. Faktori okruženja uključuju tok-
sične (hemijske) faktore; faktore ishrane; socijalne fak-
tore povezane s društvenom i obiteljskom interakcijom,
takve kao stimulacija djeteta i razumjevanje odraslih;
faktore ponašanja povezane sa štetnim ponašanjem (4).
Etiološki faktori intelektualnih onesposobljenja mogu
se široko klasifikovati na opšte i specifične. Unutar
svake od ove dvije klasifikacije, etiološki faktori mogu
biti genetički ili faktori okruženja. Priroda i stepen
onesposobljenja osobe mogu biti rezultat zajedničkog
djelovanja genetskih faktora i faktora okruženja (4).
Obitelji djece s intelektualnim
i razvojnim onesposobljenjima
Obitelji djece s intelektualnim i razvojnim onespo-
sobljenjima preživljavaju visok stepen psiholoških i
socijalnih teškoća. Te teškoće se razlikuju u zavisnosti
od prirode oboljenja djeteta (Sy. L. Down, fragilni X
sy, autizam, dječija cerebralna paraliza, epilepsija...),
uočljivosti ili težini psihofizičkog stanja, odnosno od
stepena onesposobljenja (lako, umjereno, teže i teško
intelektualno onesposobljenje). Sve one izazivaju spe-
cifičan stres i nameću posebne zahtjeve pred obitelj. I
obitelj i dijete moraju se prilagoditi nizu neželjenih i
neugodnih okolnosti. Nivo adaptacije obitelji na dijete
s intelektualnim i/ili razvojnim onesposobljenjem je
od izuzetnog značaja, jer utiče na cjelokupni psihofi-
zički razvoj djeteta. Zbog toga je veoma važno shvatiti
procese koji se događaju u obitelji prilikom prihva-
tanja i adaptacije na nastalo stanje, kako bismo una-
prijed mogli prepoznati one koji su izloženi riziku (5).
Dijete s onesposobljenjem utiče na obiteljsku dinamiku
i odnose članova obitelji koji su različiti od drugih obi-
telji. Za neke obitelji, ovi odnosi trpe značajne promjene
tokom vremena. Ovo može biti djelimično zbog nesi-
gurnog zdravstvenog statusa djeteta, ili zbog većeg broja
odgovornosti koje se postavljaju pred članove obitelji.
Vremenom može doći do konflikta u obitelji, ali, s druge
strane, obitelj može postati jača i bliskije povezana (6).
Istraživanja su pokazala da prilagođavanje obitelji varira
prema tipu i stepenu onesposobljenja. Obitelji sa djecom
s Down-ovim sindromom su izvjestili o nižem stresu od
obitelji sa djecom s autizmom ili razvojnim onesposo-
bljenjem nepoznatog uzroka. Ovakve razlike mogu biti
rezultat djetetovog temperamenta, socijalnih odgovora
i ponašanja, pristupačnosti službi za podršku, poseb-
no u ranom djetinjstvu. Dvije karakteristike koje su
često udružene s visinom stepena obiteljskog stresa su:
problem ponašanja osobe s onesposobljenjem i kom-
plikovane potrebe za njegu. Najsavremeniji način
podrške obiteljima je prepoznavanje da je njihov
kvalitet života kao obitelji veoma važan i da partner-
stvo obitelj-stručnjak može biti od pomoći u pri-
stupu svakoj oblasti obiteljskog kvaliteta života (7).
Kvalitet života obitelji
Obiteljski kvalitet života je holistički multidimenzional-
ni koncept koji ima namjeru da predstavi sveukupnost
obiteljskog života. Njegova multidimenzionalna priroda
je često predstavljena kroz sastavne dijelove, oblasti (7).
Obiteljski kvalitet života je predstavljen holistič-
ki preko 9 oblasti: zdravlje obitelji, finansijsko bla-
gostanje, obiteljski odnosi, podrška drugih, po-
drška službi, uticaj vrijednosti, karijere, odmor i
rekreacija i integracija u zajednici. Svih 9 oblasti su
praćene kroz 6 koncepata: značaj, mogućnosti, ini-
cijativa, postignuće, stabilnost i zadovoljstvo (8).
Zdravlje je suštinski element kvaliteta života, ali
siromaštvo, marginalizaciija, ograničen pristup
primarnoj zdravstvenoj zaštiti i nedostatak pro-
mocije znanja o zdravlju, ugrožavaju zdravlje (9).
Kvalitet života obitelji koje imaju sina ili ćerku s ones-
posobljenjem je bilo propušteno polje od strane istra-
živača kvaliteta života do nedavno. Koncept obiteljskog
kvaliteta života nije bio usmjeren na sistematski na-
čin. Na kraju 1990-ih, započeta su dva velika projekta
porodičnog kvaliteta života, jedan na Univerzitetu u
Kanzasu i drugi vođen od tima istraživača iz Australi-
je, Kanade i Izraela. Rezultati su izneseni na međuna-
rodnom simpozijumu u Seattle-u, u avgustu 2000 (10).
Evropska deklaracija o zdravlju djece i mladih s
intelektualnim onesposobljenjima
Evropska deklaracija o zdravlju djece i mladih s inte-
lektualnim onesposobljenjima i njihovih obitelji potpi-
sana je na Konferenciji Regionalnog ureda za Evropu

Svjetske zdravstvene organizacije “Bolje zdravlje, bolji
život: djeca i mladi s intelektualnim onesposoblje-
njima i njihove obitelji”, održanoj 26.-27. novembra
2010. godine u Bukureštu, Rumunija. Pokretanje ove
inicijative odražava nastojanje Svjetske zdravstvene
organizacije da pruži podršku zemljama članicama u
preduzimanju mjera i aktivnosti neophodnih za pre-
vladavanje mnogih nedostataka u sistemima zaštite
zdravlja i blaghostanja ove izuzetno vulnerabilne po-
pulacije. Cilj cjelokupne inicijative je poboljšanje kva-
liteta života i osiguranja ravnopravnog učešća djece
i mladih s intelektualnim i razvojnim onesposoblje-
njima i njihovih obitelji u društvenoj zajednici (11).
Deklaracija identifikuje 10 prioriteta:
1. zaštita djece i mladih s intelektualnim onesposo-
bljenjima od svih oblika zlostavljanja i zanemariva-
nja,
2. pravo djece na odrastanje u obiteljskom okruženju,
3. transfer njege iz ustanova u lokalnu zajednicu.
4. - 6. prioriteti bave se ranom identifikacijom inte-
lektualnih onesposobljenja i ranom intervencijom,
osiguranjem kvalitetnih zdravstvenih usluga, te
zaštitom zdravlja članova obitelji.
7. Osnaživanje djece i mladih s intelektualnim ones-
posobljenjima i njihovih obitelji.
8. Edukacija ljudskih resursa u svim relevantnim
službama i sektorima.
9. - 10. Prikupljanje podataka o potrebama djece i mla-
dih s intelektualnim onesposobljenjima i osiguranje
kvaliteta usluga, te osiguranje finansijskih sredstava.
Stanje u Bosni i Hercegovini
U periodu 2000 - 2004. godine, Zavod za zdravstvenu
zaštitu Bosne i Hercegovine je proveo istraživanje na
cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, u oba entiteta i
Distriktu Brčko, u 33 opštine, na uzorku od 5651 po-
rodica Bošnjaka, Hrvata i Srba i ostalih. Alarmantan
podatak je da 3,4 % ispitanika ne može ostvariti prava
na obrazovanje; 14 % nije u mogućnosti dobiti zdrav-
stvenu uslugu u najbližoj zdrvstvenoj ustanovi u sluča-
ju kada je život u opasnosti; 36 % ispitanih smatra da
im nije omogućeno ostvarivanje prava na zdravstvenu
zaštitu; 40,6 % nije u mogućnosti ostvariti pravo na
rad, 50,4 % djece nije redovno vakcinisano, kod 55,7
% djece se ne prati rast i razvoj; 77,1 % trudnica nije
u mogućnosti redovno i besplatno kontrolisati trudno-
ću i obaviti porod; a 77,1 % ispitanih odustaje od lije-
čenja zbog nemogućnosti da dobije ili plati lijek (12).
Prema podacima Federalnog ministarstva zdravstva
(2008), koja se temelje na procjeni Federalnog zavoda
za statistiku za 2006. godinu, evidentan je porast sta-
rih osoba, starijih od 65 i više godina u strukturi sta-
novništva (65%). Predviđena očekivana dužina života
u Federaciji BiH pri rođenju, kreće se između 71 i 75
godina, što je slično podacima za BiH iz 1990, kao i
prosjeku zemalja koje su postale članice EU do 2007.
godine. Stopa nataliteta je 9,3 ‰ i pokazuje trend stal-
nog opadanja i slična je zemljama u okruženju. Stopa
opšteg mortaliteta ima srednju vrijednost od 8%/1000
stanovnika i u laganom je porastu. Dojenačka smrt-
nost je 9,5%/1000 živorođenih, što je indikator dobre
zdravstvene zaštite u ovom domenu. Kao posljedica
pada stope nataliteta i laganog porasta stope mortalite-
ta, priraštaj pokazuje trend opadanja i s vrijednošću od
1,3% u 2006. godini ima izrazito nepovoljno značenje.
Osim toga, evidentno je povećanje broja oboljelih od
malignih, kardiovaskularnih oboljenja, kao i stresom
izazvanih psihičkih poremećaja, dok se istovremeno
bilježi pad incidencije i prevalencije tuberkuloze (13).
Prioritetni problemi za obitelji djece i adolescenata s inte-
lektualnim onesposobljenjima, u Bosni i Hercegovini su:
nepostojanje Registra razvojnih i intelektualnih ones-
posobljenja, nepostojanje kontinuiranih preventivnih
mjera za spriječavanje nastanka onesposobljenja, nepo-
stojanje kontinuirane edukacije stručnjaka multiprofesi-
onalnog tima za rad sa obiteljima djece s intelektualnim
i razvojnim onesposobljenjima, nepostojanje kontinui-
rane edukacije nastavnika u redovnim školama za rad
s djecom obuhvaćenom obrazovnom inkluzijom, ne-
postojanje adekvatne i kontinuirane multidisciplinar-
ne podrške zajednice za sve nivoe obrazovanja djece i
adolescenata s intelektualnim onesposobljenjima, nepo-
stojanje odgovarajućih programa profesionalne orjen-
tacije i zapošljavanja, kao i prateće zakonske regulative,
visoki troškovi habilitaciono-edukacionih programa za
djecu i adolescente s intelektualnim onesposobljenjima
i neadekvatno finansiranje / budžetska sredstva (14).
Inkluzija
Inkluzija je postala opšti termin za snažni međunarodni
pokret koji zahtjeva poboljšanje uslova života osoba s
intelektualnim i drugim onesposobljenjima. Inkluzi-
ja nastoji da osigura da osobe s onesposobljenjima ne
samo žive u zajednici, već takođe budu vrijednovane,
prihvaćene, poštovane, uključene i imaju iste život-
ne mogućnosti kao osobe bez onesposobljenja (15).
U određivanju životnog stila osoba s intelektualnim
onesposobljenjima učestvuju dva ključna faktora: gdje
žive i stepen uspjeha inkluzije. Tri važna aspekta in-
kluzije uključuju integraciju, socijalnu podršku i lični
izbor. Brojne faktore koji utiču na životni stil osoba s
intelektualnim i razvojnim onesposobljenjima treba
podržaviti da bi se na njih pozivali u budućnosti. Ovo
uključuje lične karakteristike, socijalne vrijednosti
i stavove, uloge obitelji, profesionalaca i vlade (16).
Samoodređenje se posmatra kao pravljenje izbora i
donošenje odluka u pogledu kvaliteta sopstvenog ži-
vota bez nepotrebnog spoljašnjeg uticaja. Međutim,
osobe s intelektualnim onesposobljenjima (IO) rijetko
imaju prilike da prave izbore koji se tiču njihovog ži-

vota, uključujući i one vezane za socijalne odnose koje
će uspostavljati ili aktivnosti u kojima će učestvovati.
Okruženje koje osobama s IO ne omogućava da dono-
su odluke koje se tiču njihovog života podstiče naučenu
bespomoćnost. Ona podrazumjeva pasivan stav prema
životu, u kojem osoba internalizuje negativnu sliku o
sebi, koja je dijelom kreirana i zbog njenog socijalnog
statusa - osjeća se bespomoćnom da promjeni sopstve-
ni život. Nasuprot tome, socijalna inkluzija promoviše
samoodređenje, što je još jedan razlog zbog koga su ak-
tivnosti u zajednici značajne u životima osoba s IO (17).
Kanadska studija, iz Ontarija, imala je uzorak od 504
odrasle osobe s intelektualnim i razvojnim onesposo-
bljenjima, izdvojene od 26 000 stanovnika koji koriste
usluge vladinih servisa. 10% žive u velikim ustanova-
ma za njegu, 19% žive u malim stanovima u zajednici,
25% žive nezavisno u zajednici sa ili bez podrške, 46%
žive sa obiteljima. Približno 75% živi sa obiteljima u
urbanom području. Većina osoba izlaze i obavljaju
poslove u zajednici, uključujući zabavne i rekreativ-
ne aktivnosti, bar jednom u nedjelji, i mnogi od njih
izlaze skoro svaki dan. Na suprot tome, oko dvije tre-
ćine onih koji žive u institucijama izlaze i obavljaju
poslove u zajednici manje od jednom nedjeljno (18).
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) podrža-
la je osnovni koncept zdravog grada, te je danas u
Evropi u Asocijaciju mreža zdravih gradova učlanje-
no 16 nacionalnih mreža sa oko 1000 gradova. Plan
zdravlja trebalo bi da bude temelj javne politike u
strategiji razvoja grada Sarajeva, a za njegovo pro-
vođenje u život nužno je partnerstvo građana sa
stručnim institucijama i svim nivoima vlasti (19).
Zaključci
Na osnovu rezultata istraživanja u svih devet domena
obiteljskog kvaliteta života (zdravlje, finansijsko blago-
stanje, odnosi u obitelji, podrška drugih ljudi, podrška
servisa, uticaj vrijednosti, karijera, odmor i rekreaci-
ja i interakcija zajednice) zajednica bi kontinuiranim
preventivnim mjerama mogla da djeluje na 6 konce-
pata obiteljskog kvaliteta života: značaj, mogućnosti,
inicijative, postignuća, stabilnosti i zadovoljstva (14).
Istraživanje bi moglo da pomogne razvo-
ju sveobuhvatne strategije poboljšanja kvalite-
ta života obitelji koje imaju jednog ili više čla-
novana s intelektualnim onesposobljenjem.
Od inkluzije očekujemo pristup pojedincu od stra-
ne društva, koje uzima u obzir sve njegove razli-
čitosti, očuvanja i unapređenja njegovog tjele-
snog i duševnog zdravlja, za optimalnu moguću
funkciju, na svim osobnim i društvenim nivoima.
(1) Borišev Lj. Mentalna retardacija. U: Pe-
diatrijska rehabilitacija. Savić K, Mikov
A, Nedeljković M. Novi Sad: „Ortome-
dics“; 1999. p. 82-85.
2. Kaličanin P. Psihijatrija. Beograd: Ve-
larta; 2001. p. 259-261.
3. Brown I, Percy M. i Machalek K. Edu-
cation for Individuals with Intellectual
and Developmental Disabilities. U:
Brown I. Percy M. A Comprehensive
Guide to Intellectual Developmental
Disabilities. Paul H. Brookes Publishi-
ng Co. Baltimore, 2007. p. 489- 510.
4. Percy M. Factors that Cause or Contri-
bute to Intellectual and Developmental
Disabilities. U: Brown I. Percy M. A
Comprehensive Guide to Intellectual
Developmental Disabilities. Paul
H. Brookes Publishing Co. Baltimore,
2007. 125-148.
5 . Švraka E, Klinić B. Edukacioni pro-
gram za članove obitelji djece Centra
„Vladimir Nazor“ i osnovnih škola
Kantona Sarajevo. Veternik: Norme i
standardi u radu sa višestruko omete-
nim osobama. Zbornik radova sa me-
đunarodnog Okruglog stola održanog
u Domu za decu i omladinu ometenu
u razvoju; 2006.
6. Brown I, Anand S, Fung A, Isaacs B. i
Baum N. Family quality of life: Canadi-
an Results from an international study.
Journal of developmental and Physical
disabilities. Vol. 15, No.3, September
2003.
7. Turnbull A, Poston D, Minnes P. i
Summers J. Providing Supports and
Services that Enhance a Family's Qu-
ality of Life. U: Brown I. Percy M. A
2007. p. 561-571.
8. Brown I, Brown R, Baum N, Isaacs
B, Mzerscough T, Neikrug S, Roth D,
Shearer J and Wang M. Family Qua-
lity of Life Survay – Main Caregivers
of People with Intellectual Disabilities.
Surrey Place Centre, Toronto, Canada,
2006.
9. Walsh P. A Gendered Approach to
Intellectual and Developmental Di-
sabilities. U: Brown I. Percy M. A
2007. p. 585-593.
10. Brown I, Anand S, Fung A, Isaacs B. i
Baum N. Family quality of life: Canadi-
an Results from an international study.
Journal of developmental and Physical
disabilities. Vol. 15, No.3, September
2003.
11. Murko M. Evropska deklaracija o
zdravlju djece i mladih s intelektual-
nim teškoćama i njihovih obitelji. U:
Simpozij sa međunarodnim učešćem:
Analiza stanja i projekcije razvoja insti-
tucija socio-zdravstvene zaštite u BiH.
Fojnica: Zbornik izlaganja, 2011. p.43.
12. Smajkić A. i sar. Zdravlje stanovništva
i zdravstveni sistem u tranziciji Bosne
i Hercegovine. Izvještaj za 2004. Godi-
nu. Bosna i Hercegovina Ministarstvo
civilnih poslova – Zavod za zdravstve-
nu zaštitu BiH. Sarajevo, 2005.
13. Loga S. Tranzicija Bosanskohercego-
vačkog društva i njene posljedice u
sferi zdravstvene zaštite građana. U:
Međunarodni simpozijum. Bosna i
Hercegovina – 15 godina Dejtonskog
mirovnog sporazuma. Knjiga sažetaka.
Sarajevo, 2011. p. 58-60.
14. Švraka E. Dvije strane sreće – Kvalitet
života obitelji školske djece s intelek-
tualnim onesposobljenjima. Bosanska
riječ – Tuzla, 2010.
15. Brown I, Parmenter T. R. i Percy M.
Trends and Issues in Intellectual and
Developmental Disabilities. U: Brown
I. Percy M. A Comprehensive Guide
to Intellectual Developmental Disa-
bilities. Paul H. Brookes Publishing Co.
Literatura

Baltimore, 2007. p.45-57
16. Švraka E. Životni stil osoba s intelektu-
alnim onesposobljenjima. U: Simpozij
sa međunarodnim učešćem: Analiza
stanja i projekcije razvoja institucija
socio-zdravstvene zaštite u BiH. Fojni-
ca: Zbornik izlaganja, 2011. p.15-17
17. Glumbić N, Brojčin B, Žunić-Pavlović
V. Život u zajednici osoba s intelektu-
alnim poteškoćama. U: Unapređenje
kvalitete života djece i mladih. Udruže-
nje za podršku i kreativni razvoj djece i
mladih. Tuzla, 2010. p. 307-313
18. Brown I, Buell M. K, Birkan R. and
Percy M. Lifestyles of Adults with
Intellectual and Developmental Di-
sabilities. U: Brown I. Percy M. A
2007. p.545-560
19. Zavod za javno zdravstvo Kantona
Sarajevo, Grad Sarajevo, Ministarstvo
zdravstva kantona Sarajevo, „Sarajevo
zdravi grad“. Plan zdravlja stanovnika
Grada Sarajeva. Sarajevo, 2003.

INSTRUCTIONS FOR AUTHORS
Instructions and guidelines to authors for the preparation and submission of manuscripts in the
Journal of Health Sciences
Objectives and scope of the journal
The Journal of Health Sciences (JHSci) is an international journal
in English language, which publishes original papers in the field
of physical therapy, medical laboratory diagnostics, radiology tech-
nology, sanitary engineering, health and ecology, health care and
therapy, and other related fields.
Types of papers that can be sent for publication in the JHS
Original paper: original experimental laboratory and clinical stud-
ies should not exceed 4500, including tables and references.
Case report: presentation of clinical cases that may suggest the cre-
ation of new working hypotheses, with appropriate overview and
references. The text should not exceed 2400 words.
Review Article: Articles of renowned scholars, invited to write
them for the JHSci. The editorial board will also review individual
applications.
Editorial: short articles or comments which represent the opinions
of recognized leaders in medical research.
Submitting a manuscript for publication
The manuscript to be sent to JHSci must be in accordance to the
policy on the content, appearance and quality, which is defined
in these instructions for authors and the web site of the Journal,
www.jhsci.ba. Policy about the content, appearance and quality
of scientific research in JHSci is in accordance with international
recommendations and propositions given by the International
Committee of Medical Journal Editors: Uniform Requirements for
Manuscripts Submitted to Biomedical Journals New Engl J Med
1997, 336:309-315 (www.icmje.org), and the recommendations of
the international working group to standardize the appearance and
quality of scientific papers: STROBE (www.strobe-statement. org),
CONSORT (www.consort-statement.org) STARDA (www.stard-
statement.org) and others.
Templates
JHSci prepared templates for the layout and content of scientific
work. Templates contain all the necessary subheadings and are
supplemented with the instructions on the contents of each chapter
which could facilitate the process of writing of paper. JHSci recom-
mends the use of templates for writing research papers. Templates
can be found on the website of the journal www.jhsci.ba at the In-
formation for authors section.
Submission form
All the authors must sign a submission form. It contains the permis-
sion to publish the submitted manuscript, statement of conflict of
interest, a statement of respecting the ethical principles in research
and a statement on the transfer of copyright to JHSci. This form has
to be downloaded from the web site www.jhsci.ba, printed, filled
out and scanned. If there are two scanned files they must be com-
pressed to a ZIP file.
Uploading the files
Uploading of files is exclusively done through the website www.jh-
sci.ba, using the web form. Web form contains four pages: 1. list of
items to be considered prior to the submission of work; 2. Infor-
mation on the author for correspondence; 3. information on the
manuscript; 4. part for sending files. In the web form, authors are
required to properly fill out the information, enter correct e-mail
address for correspondence, and send the 2 files: 1. submission
form (ZIP); 2. Manuscript (doc, docx, rtf). IT IS NOT NECES-
SARY to send the printed version, unless the authors want to pres-
ent manuscripts, letters or parts that cannot be sent electronically,
or it is requested by the editorial staff. For authors who do not have
the possibility to submit online, the printed manuscript has to be
mailed, together with an electronic version on CD or DVD at the
following address: the Journal of Health Sciences, Faculty of Health
Studies, University of Sarajevo, 71000 Sarajevo, Bolnicka 25, Bosnia
and Herzegovina.
Editorial policy
Authorship
All authors must sign the submission form. It is necessary that all
authors of confirm with their signature that: they meet the criteria
for authorship in the work, established by the International Com-
mittee of Medical Journal Editors; believe the manuscript repre-
sents honest work and being able to validate these results. Authors
are responsible for all statements and opinions in their papers.
More information is available at (http://bmj.com/cgi/collection/
authorship).
Plagiarism or duplication of a published work
Authors confirm with signature that at the time of submitting the
manuscript has not been published in its present form or substan-
tially similar form (in paper or electronic form, including on the
website), that has not been accepted for publication in another
journal, or considered for publication in another journal. The Inter-
national Committee of Medical Journal Editors has given a detailed
explanation of what is a duplicate (www.icmje.org). More informa-
tion can be found on www.jhsci.ba.
Patient consent form
Protecting patients' rights on privacy is of paramount importance.
Authors should, if the editors request, send copies of patient con-
sent form which clearly show that patients, or other subjects of the
experiments, give permission for publishing of photographs and
other material that could identify them. If authors do not have the
necessary consent for research, they must exclude the data that
identifies the subject.
Approval of the Ethics Committee
Authors must clearly state in the submission form and in the manu-
script, in section Methods, that the study conducted on human
subjects or patients is approved by the national or local Ethics com-
mittee. More information can be found in the latest version of the
Helsinki Declaration (http://www.wma.net/e/policy/b3.htm). Also,
authors must confirm that experiments involving animals were
conducted in accordance with ethical standards.
Statement on Conflict of Interest
Authors are required to include all sources of financial assistance
they received for research (grants for projects, or other sources of
funding). If you are sure that there is no conflict of interest, then
state it briefly. For more information, see the editorial in the British
Medical Journal, Beyond conflict of interest '(http://bmj.com/cgi/
content/short/317/7154/291).
Publishing Rights
In the submission form the authors are required to transfer pub-
lishing rights to the Faculty of Health Studies. The transfer of the
copyright becomes valid if and when the manuscript is accepted for
publication. The general public has the right to reproduce the con-
tents or a list of articles, including abstracts for internal use at their
institutions. Publisher's consent is required for the sale or distribu-
tion outside the institution and for other activities arising from the
distribution, including compilations and translations. If the copy-

INSTRUCTIONS AND GUIDELINES TO AUTHORS FOR THE PREPARATION AND SUBMISSION OF MANUSCRIPTS IN THE JOURNAL OF HEALTH SCIENCES
righted materials are used, authors must obtain written permission
from the publisher and properly cite the reference in the article.
Formatting (appearance, layout) of manuscripts
Templates
JHSci has provided template on its website www.jhsci.ba according
to which manuscript should be formatted. Templates also contain
instructions made by the working group to standardize the format
of writing of scientific papers and objectively show the results of
the study. More information about the structure of scientific pa-
pers can be found on the website www.jhsci.ba and on the website
of the working groups www.consort-statement.org, www.strobe-
statement.org, www.stard-statement.org, and others. Templates can
be downloaded at the following link: http://jhsci.ba/information-
for-authors.html
Abbreviations and symbols
Abbreviations should be defined at their first appearance in the
text. Those not internationally recognized should be avoided. Use
of standard abbreviations is recommended. It is necessary to avoid
abbreviations in the title of manuscript and abstract.
Keywords
After the abstract, 3-10 key words or short phrases should be writ-
ten, that will assist in indexing the article. Whenever possible, use
terms from Medical Subject Headings list of the National Medical
Library (MeSH, NLM). For more information:
(http://www.nlm.nih.gov/mesh/meshhome.html).
Text
The text of the work must be formatted in standard scientific format.
Moreinformationcanbeobtainedbydownloadingtemplatesfromthe
website of the journal: http://jhsci.ba/information-for-authors.html
Review articles may have a different structure.
The introduction is a concise part of manuscript. It must contain a
description of the problem that this paper deals with, by showing
the problem from the broader context and current situation, mov-
ing to specific problem which this paper tries to resolve. At the end
of the introduction it is necessary to clearly point out the purpose,
goals and/or hypothesis this study.
Methods. This section should be brief. The templates that JHSci has
provided on the website have more information about the content
of this chapter.
Results. Give priority to a graphical representation of the results of
studies, whenever applicable. Use subheadings in order to achieve
greaterclarityofwork.Moreinformationcanbefoundinthetemplates.
Discussion. This section should give meaning to the results ob-
tained, indicate the new discoveries which have been identified,
indicate the results of other studies that have dealt with a similar
problem. Compare your results with other studies and highlight the
differences and novelties in own results. In this chapter the results
should be comprehensively interpreted, analyzed and new knowl-
edge synthesized from the analysis.
Conclusion. Should be brief and contain the most important facts
which have been identified in the paper. Conclusions must arise
from the results obtained during the investigation, and should in-
clude the possible application of these results. Both affirmative and
negating conclusions should be stated.
Acknowledgments
In this section you can specify: (a) contributions and authors who
do not meet enough criteria to be authors, such as support from
colleagues or heads of institutions, (b) thanks for technical assis-
tance, (c) thanks for material or financial assistance, stating the
character of that assistance.
Statement on Conflict of Interest
Authors must identify all sources of funding of their studies and any
financial aid (including obtaining a salary, pay, etc.) by the institu-
tions whose financial interests may depend on the material in the
manuscript, or that might affect the independence of the study. If
you are sure that there is no conflict of interest, indicate that in the
manuscript. More information can be found here:
(http://bmj.com/cgi/content/short/317/7154/291).
References
References should be numbered in order of appearance in the pa-
per. In text, references should be put in brackets, i.e. (12). When the
reference has up to 6 authors, list all authors. If 7 or more authors,
list only first 6 and add et al. References should include name and
source of information (Vancouver style). Names of journals should
be abbreviated as in PubMed. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/jour-
nals
Examples of references:
Article: Meneton P, Jeunemaitre X, de Wardener HE, MacGregor
GA.Links between dietary salt intake, renal salt handling, blood
pressure, and cardiovascular diseases. Rev. Physiol. 2005;85(2):679-
715
More than 6 authors: Hallal AH, Amortegui JD, Jeroukhimov IM,
Casillas J, Schulman CI, Manning RJ, et al. Magnetic resonance
cholangiopancreatography accurately detects common bile duct
stones in resolving gallstone pancreatitis. J Am Coll Surg.2005;
200(6):869-75.
Books: Jenkins PF. Making Sense of the chest x-ray: a hands-on
guide. New York: Oxford University Press; 2005. 194 p.
Book Chapter: Blaxter PS, Farnsworth TP. Social health and class
inequalities. In: Carter C, Peel SA, editors. Equalities and inequali-
ties in health. 2nd ed. London: Academic Press; 1976th p. 165-78.
Internet source: HeartCentreOnline. Boca Raton, FL: HeartCen-
treOnline, Inc.., C2000-2004 [cited 2004 Oct 15]. Available from:
http://www.heartcenteronline.com/
Personal communications and unpublished works should not ap-
pear in the references and should be put in parentheses in the text.
Unpublished paper, accepted for publication, may be cited as a ref-
erence with the words in press, next to the name of the journal. All
the references must be verified by the author.
Tables
Tables have to be placed after the references. Each table must be on
a separate page. Tables should NOT be formatted other than simple
borders and no colors.
Table number and title is written above the table. Table gets number
in the order of appearance in the text, with a clear and sufficiently
informative title, i.e. Table 3. Text table name....” A reference to the
table in text is written in parentheses, i.e. (Table 3). All the abbrevia-
tions in the table must be explained in full below the table. It is de-
sirable to give explanations and comments below the table, which
are essential for the presented results to be understood. Display the
statistical measures of variations such as standard deviation and
standard error of the mean, when applicable.
Figures
Figures have to be placed behind the references and tables (if any).
Each figure must be on a separate page. Figures get the titles by the
order of appearance in the text. The title and number are written
below the figure, for example, Figure 3. Title text…“ When refer-
ring to a figure in the manuscript text, number of the figure has to
be written in parentheses, eg (Figure 3). It is essential that the figure
has a clear and informative title and text below the title which ex-
plains the presented results with sufficient details. Figure resolution
must be at least 250-300 dpi, JPG or TIFF.
Units of Measure
Measures of length, weight and volume should be written in met-
ric units (meter, kilogram, liter). Hematological and biochemical
parameters should be expressed in metric units according to the
International System of Units (SI).

UPUTSTVO AUTORIMA
Upute i smjernice autorima za pripremu i predaju rukopisa u Journal of Health Sciences
Ciljevi i okvir časopisa
The Journal of Health Sciences (JHSci) je internacionalni časopis
na engleskom jeziku, koji objavljuje orginalne radove iz oblasti fi-
zikalne terapije, medicinsko-laboratorijske dijagnostike, radiološke
tehnike, sanitarnog inženjerstva, zdravlja i ekologije, zdravstvene
njege i terapije, te drugih srodnih oblasti.
Vrste znanstvenih radova koje se mogu poslati za objavljivanje
u JHS
Orginalni radovi: orginalne laboratorijske eksperimentalne i kli-
ničke studije ne bi trebao prelaziti 4500 uključujući tabele i refe-
rence.
Prikaz slučajeva: prezentacije kliničkih slučajeva koji mogu suge-
risati kreiranje nove radne hipoteze, uz prikaz odgovarajuće litera-
ture. Tekst ne bi trebao prelaziti 2400 riječi.
Pregledni članci: članci afirmiranih znanstvenika, pozvanih da ih
napišu za časopis. Redakcija će, također, razmatrati i samostalne
aplikacije.
Uvodnici: članci ili kratki uvodnički komentari koji predstavljaju
mišljenja prepoznatih lidera u medicinskim istraživanjima.
Podnošenje rada za objavljivanje
Rad koji se šalje u JHSci mora biti u skladu sa propozicijama o sa-
držaju, izgledu i kvalitetu, koje je žurnal propisao u ovim instrukci-
jama za autore i na web stranici žurnala, www.jhsci.ba. Propozicije
o sadržaju, izgledu i kvalitetu naučnog rada u skladu su sa međuna-
rodnim propozicijama i preporukama datim od strane Internatio-
nal Committee of Medical Journal Editors. “Uniform Requirements
for Manuscripts Submitted to Biomedical Journals” New Engl J
Med 1997, 336:309–315 (www.icmje.org), te preporuka međuna-
rodnih radnih grupa za standardizaciju izgleda i kvaliteta naučnih
radova: STROBE (www.strobe-statement.org) , CONSORT (www.
consort-statement.org), STARD (www.stard-statement.org) i dru-
gih.
Predlošci
JHSci je pripremio predloške (engl. template) za izgled i sadržaj
naučnog rada. Predlošci sadrže sve neophodne podnaslove i obo-
gaćeni su uputama o sadržaju svakog poglavlja naučnog rada, te će
autorima znatno olakšati proces pisanja rada. JHSci preporučuje
korištenje predložaka za pisanje naučnih radova koji se nalaze na
web stranici žurnala www.jhsci.ba u dijelu Information for authors.
Pismo za podnošenje rada
Svi autori rada moraju potpisati formular za podnošenje rada. On
sadrži odobrenje za publiciranje poslanog rada, izjavu o sukobu
interesa, izjavu poštivanju etičkih principa u istraživanju i izjavu o
prijenosu autorskih prava na JHSci. Ovaj formular se mora preuzeti
sa web stranice www.jhsci.ba u dijelu Information for authors, te
odštampati, popuniti i skenirati. Ukoliko se skeniranjem dobiju dva
ili tri fajla, moraju se pretvoriti u jedan ZIP fajl.
Slanje rada
Vrši se isključivo preko web stranice www.jhsci.ba preko predviđe-
nog web formulara. Web formular sadrži četiri stranice na kojima
se nalazi: 1. popis stavki koje treba ostvariti prije podnošenja rada;
2. informacije o autoru za korespondenciju; 3. informacije o nauč-
nom radu; 4. dio za slanje fajlova. U web formularu autori su dužni
ispravno popuniti informacije, unijeti ispravnu e-mail adresu za
korespondenciju, te poslati 2 fajla: 1. Pismo za podnošenje rada;
2. Naučni rad. NIJE POTREBNO slati štampanu verziju, osim ako
autori žele predstaviti rukopis, pismo ili dijelove koji ne mogu biti
poslani elektronski, ili je to zatraženo od uredništva. Za autore koji
nemaju mogućnost elktronskog slanja rada, potrebno je poslati
poštom jedan primjerak rada, zajedno s elektronskom verzijom na
CD-u ili DVD-u na sljedeću adresu: za Journal of Health Sciences,
Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, 71000 Saraje-
vo, Bolnička 25, Bosna i Hercegovina.
Pravila redakcije
Autorstvo
Svi autori morati potpisati formular za podnošenje rada (Manus-
cript Submission form). Potrebno je da svi autori potpisom potvrde
da: su zadovoljili kriterije za autorstvo u radu, utvrđeno od strane
International Committee of Medical Journal Editors; vjeruju da
rukopis predstavlja pošteni rad i da su u mogućnosti potvrditi va-
ljanost navedenih rezultata. Autori su odgovorni za sve navode i
stavove u njihovim radovima. Više informacija se može dobiti na
(http://bmj.com/cgi/collection/authorship).
Plagijarizam ili dupliciranje objavljenog rada
Od autora se zahtjeva da svojim potpisom potvrde da u momentu
podnošenja rad nije objavljen u sadašnjem obliku ili bitno sličnom
obliku (u štampanom ili elektronskom obliku, uključujući i na web
stranici), da nije prihvaćen za objavljivanje u drugom časopisu ili
razmatran za objavljivanje u drugom časopisu. Međunarodni od-
bor urednika medicinskih časopisa dao je detaljno objašnjenje šta
jeste, a šta nije duplikat (www.icmje.org). Više informacija može se
naći i na stranici www.jhsci.ba.
Formular saglasnosti bolesnika
Zaštita prava pacijenta na privatnost je od iznimnog značaja. Au-
tori trebaju, ako redakcija zahtjeva, poslati kopije formulara Sugla-
snosti bolesnika iz kojih se jasno vidi da bolesnici ili drugi subjekti
eksperimenata daju dopuštenje za objavljivanje fotografija i drugih
materijala koji bi ih identificirali. Ako autori nemaju potrebnu sa-
glasnost za istraživanje, moraju je dobiti ili isključiti podatke koji
identificiraju subjekte, a za koje nisu dobili saglasnost.
Odobrenje Etičkog komiteta
Autori moraju u formularu za podnošenje rada i u dijelu rada
„Metode“ jasno navesti da su studije koje su proveli na humanim
subjektima, odnosno pacijentima, odobrene od strane odgovoa-
rajućeg etičkog komiteta. Više informacija možete naći u najno-
vijoj verziji Helsinške deklaracije (http://www.wma.net/e/policy/
b3.htm). Isto tako, autori moraju potvrditi da su eksperimenti koji
uključuju životinje provedeni u skladu sa etičkim standardima.
Izjava o sukobu interesa
Od autora se zahtjeva da navedu sve izvore finansijske pomoći koje
su dobili za istraživanje (grantovi za projekte, ili drugi izvori finan-
siranja). Ako ste sigurni da nema sukoba interesa, onda to i navedi-
te kratko. Za više informacija pogledajte uvodnik u British Medical
Journal, 'Beyond conflict of interest' (http://bmj.com/cgi/content/
short/317/7154/291).
Izdavačka prava
U okviru Pisma za podnošenje rada od autora se zahtjeva da pre-
nesu izdavačka prava na Fakultet zdravstvenih studija. Prijenos iz-
davačkih prava postaje punovažan kada i ako rad bude prihvaćen
za publiciranje. Šira javnost ima prava reproducirati sadržaj ili listu
članaka, uključujući abstrakte, za internu upotrebu u svojim insti-
tucijama. Saglasnost izdavača je potrebna za prodaju ili distribuciju
van institucije i za druge aktivnosti koje proizilaze iz distribucije,
uključujući kompilacije ili prijevode. Ukoliko se zaštićeni materijali

UPUTE I SMJERNICE AUTORIMA ZA PRIPREMU I PREDAJU RUKOPISA U JOURNAL OF HEALTH SCIENCES
koriste, autori moraju dobiti pismenu dozvolu izdavača i navesti
izvor, odnosno referencu u članku.
Formatiranje (izgled) rada
Predlošci (engl. template) za pisanje radova
JHSci je na svojoj web stranici www.jhsci.ba dao predloške (engl.
Template) prema kojima treba formatirati radove. Predlošci, tako-
đer, sadrže i upute preuzete od strane radnih grupa za standardi-
ziranje formata u pisanju naučnih radova i objektivno i potpuno
prikazivanje rezultata studija. Više informacija o strukturi naučnih
radova može se naći na web stranici www.jhsci.ba i na web strani-
cama radnih grupa: www.consort-statement.org, www.strobe-sta-
tement.org, www.stard-statement.org, i drugih. Predlošci se mogu
preuzeti na sljedećem linku: http://jhsci.ba/information-for-aut-
hors.html
Skraćenice i simboli
Skraćenice se moraju definisati prilikom njihovog prvog pojavljiva-
nja u tesktu. One koje nisu internacionalno i generalno prihvaćene
trebaju se izbjegavati. Koristiti standardne skraćenice. Potrebno je
izbjegavati skraćenice u naslovu rada i u sažetku.
Ključne riječi
Nakon abstrakta treba staviti 3-10 ključnih riječi ili kratkih fraza
koje će pomoći u indeksiranju rada. Uvijek kada je to moguće, tre-
ba koristiti termine iz Medical Subject Headings liste Nacionalne
Medicinske Bibiloteke (MeSH, NLM). Više informacija na:
(http://www.nlm.nih.gov/mesh/meshhome.html).
Tekst rada
Tekst rada mora biti standardnog naučnog formata. Više informa-
cija dobićete preuzimanjem predložaka sa web stranice žurnala:
http://jhsci.ba/information-for-authors.html
Pregledni članci mogu imati drugačiju strukturu.
Uvod je koncizan dio rada. U njemu se predstavlja problem kojim
se rad bavi i to krećući od šireg konteksta problema i trenutnog
stanja i dosadašnjih dostignuća u vezi konkrtnog problema, prema
specifičnom problemu koji će obraditi ova studija. Na kraju uvoda
je potrebno jasno istaknuti svrhu, ciljeve i/ili hipoteze ove studije.
Metode. Ovaj dio ne treba biti kratak. U predlošcima koje je JHS-
ci dao na web stranici nalazi se više informacija o sadržaju ovog
poglavlja.
Rezultati. Dati prednost grafičkom prikazu rezultata studije u od-
nosu na tabelarni, kada je god to primjenjivo. Koristiti podnaslove
radi postizanja veće jasnoće radova. Više informacija naći u pred-
lošcima.
Diskusija. U ovoj sekciji treba dati smisao dobivenim rezultatima,
ukazati na nova otkrića do kojih se došlo, ukazati na rezultate dru-
gih studija koje su se bavile sličnim problemom. Uporediti svoje
rezultate sa drugim studijama i naglasiti razlike i novine u svojim
rezultatima. U ovom poglavlju treba interpretirati, sveobuhvatno
sagledati dobijene rezultate, te sintetizirati novo znanje iz analize.
Zaključak. Treba da bude kratak i da sadrži najbitnije činjenice do
kojih se došlo u radu. Navodi se zaključak, odnosno zaključci koji
proizilaze iz rezultata dobivenih tokom istraživanja; treba navesti
eventualnu primjenu navedenih ispitivanja. Treba navesti i afirma-
tivne i negirajuće zaključke.
Zahvala
U ovom dijelu se mogu navesti: (a) doprinosi i autori koji ne zado-
voljavaju dovoljno kriterija da budu autori, kao npr. podrška kolega
ili šefova institucija; (b) zahvala za tehničku pomoć; (c) zahvala za
materijalnu ili finansijsku pomoć, obrazlažući karakter te pomoći.
Izjava o sukobu interesa
Autori moraju navesti sve izvore finasiranja svoje studije i bilo koju
finansijsku potporu (uključujući dobijanje plaće, honorara, i dru-
go) od strane institucija čiji finansijski interesi mogu zavisiti od
materijala u radu, ili koji bi mogli uticati na nepristranost studi-
je. Ako ste sigurni da ne postoji sukob interesa, navedite to u radu.
Još informacija se može naći ovdje: (http://bmj.com/cgi/content/
short/317/7154/291).
Reference
Reference se trebaju numerisati prema redoslijedu pojavljivanja u
radu. U tekstu, reference je potrebno navesti u zagradama, npr. (12).
Kada rad koji citirate ima do 6 autora, navesti sve autore. Ukoliko
je 7 ili više autora, navesti samo provih 6 i dodati et al. Reference
moraju uključivati puni naziv i izvor informacija (Vancouver style).
Imena žurnala trebaju biti skraćena kao na PubMedu. http://www.
ncbi.nlm.nih.gov/journals
Primjeri referenci:
Standardni rad: Meneton P, Jeunemaitre X, de Wardener HE,
MacGregor GA. Links between dietary salt intake, renal salt han-
dling, blood pressure, and cardiovascular diseases. Physiol Rev.
2005;85(2):679-715
Više od 6 autora: Hallal AH, Amortegui JD, Jeroukhimov IM, Casi-
llas J, Schulman CI, Manning RJ, et al. Magnetic resonance cholan-
giopancreatography accurately detects common bile duct stones in
resolving gallstone pancreatitis. J Am Coll Surg. 2005;200(6):869-
75.
Knjige: Jenkins PF. Making sense of the chest x-ray: a hands-on
guide. New York: Oxford University Press; 2005. 194 p.
Poglavlje u knjizi: Blaxter PS, Farnsworth TP. Social health and
class inequalities. In: Carter C, Peel JR, editors. Equalities and
inequalities in health. 2nd ed. London: Academic Press; 1976. p.
165-78.
Internet lokacija: HeartCentreOnline. Boca Raton, FL: HeartCen-
treOnline, Inc.; c2000-2004 [cited 2004 Oct 15]. Available from:
http://www.heartcenteronline.com/
Osobne komunikacije i nepublicirani radovi ne bi se trebali naći u
referencama već biti navedeni u zagradama u tekstu. Neobjavljeni
radovi, prihvaćeni za publiciranje mogu se navesti kao referenca sa
riječima “U štampi” (engl. In press), pored imena žurnala. Referen-
ce moraju biti provjerene od strane autora.
Tabele
Tabele se moraju staviti iza referenci. Svaka tabela mora biti na po-
sebnoj stranici. Tabele NE TREBA grafički uređivati.
Broj tabele i njen naziv piše se IZNAD tabele. Tabela dobija broj
prema redoslijedu pojavljivanja u tekstu, a naziv treba biti jasan i
dovoljno opisan da je jasno šta tabela prikazuje. npr „Table 3. Tekst
naziva tabele....“. U radu prilikom pozivanja na tabelu treba napisati
broj tabele u zagradi, npr. (Table 3). Za skraćenice u tabeli potrebno
je dati puni naziv ispod tabele. Poželjno je ispod tabele dati objaš-
njenja i komentar, koji su neophodni da se rezultati u tabeli mogu
razumjeti. Prikazati statističke mjere varijacije, kao što je standar-
dna devijacija i standardna greška sredine, gdje je primjenjivo.
Slike
Slike staviti iza referenci i tabela (ako postoje). Svaka slika mora biti
na posebnoj stranici. Slika dobija broj prema redoslijedu pojavlji-
vanja u tekstu. Naziv i broj se pišu ISPOD slike, npr. „Slika 3. Tekst
naziva slike...“ U radu, prilikom pozivanja na sliku treba napisati
broj slike u zagradi, npr (Slika 3). Neophodno je da slika ima jasan
i indikativan naziv, a u tekstu ipod slike objasniti sliku i rezultat
koji ona prikazuje, sa dovoljno detalja da ona može biti jasna bez
pretrage teksta koji je objašnjava u radu. Slika mora biti kvaliteta
najmanje 250-300 dpi, formata JPG, TIFF ili BMP.
Jedinice mjere
Mjere dužine, težine i volumena trebaju se pisati u metričkim jedi-
nicama (meter, kilogram, liter). Hematološki i biohemijski parame-
tri se trebaju izražavati u metričkim jedinicama prema Internatio-
nal System of Units (SI).

Jhsci 2011-v1-i1-april

More Related Content

Viewers also liked

Similar to Jhsci 2011-v1-i1-april

Recently uploaded

Jhsci 2011-v1-i1-april