3. Učitelj Pera Petrović:
1.Kako ste se osećali kada ste došli u banatsko selo?
Osećao sam se kao stranac, svi su me gledali čudno i pitali
su se ko sam, takođe je i meni sve to bilo veoma čudno i za
mene nešto potpuno novo, ali kao i svaki pobožni čovek prvo
sam otišao do crkve da se pomolim, a tamo sam sreo popa
Spiru, koji me je, moram priznati, kupio svojom dobrotom, pa
sam baš zbog toga i prihvatio njegov poziv na ručak, na kome
su svi bili prijatni i gostoljubivi . Od tada počinju moje
nedoumice.
4. 2.A koje su to Vaše nedoumice?
Pa ovako, na ručku kod popa Spire bila je njegova ćerka
Juca, devojka rumenih obraza, po malo buckasta, stidljiva i
veoma ćutljiva, primer jedne obične seoske devojke, čiji mi je
ostavio trag u srcu, ali ubrzo slike te devojke počinju da blede,
jer dolazi ćerka popa Ćire, to je bila Melanija, za razliku od
Juce ona je bila veoma pričljiva devojka, tvrdoglava, po malo i
drska, ne znam ni sam šta me je tada kod nje očaralo,
verovatno to što je bila veoma pametna i nekako se
razlikovala od drugih devojaka. Moje nedoumice su u stvari
Juca i Melanija.
5. 3.Dok ste opisivali Melaniju pomenuli ste “ne znam ni šta me
je TADA kod nje očaralo”, šta je kod nje sada drugačije?
Ako ste pročitali roman, znaćete da sam na kraju odabrao
Melaniju, ona je žena koja je umela da skriva svoje mane, pa
mi je baš zbog toga i trebalo ovoliko vremena da je dobro
upoznam. Sada shvatam da naš brak nije ispunjen ljubavlju i
srećom, u odnosu na brak Juce i Šace. Da nemamo
zajedničke ciljeve i da u njenom životu nema mesta za mene,
jer je ona žela da napreduje u sviranju klavira i učenju i
poboljšavanju jezika.
6. 4.Da li osećate kajanje što ste izabrali brak pun praznina, u
odnosu na srećan i spokojan brak?
Naravno, ja I dalje volim Melaniju, ali kada na kraju romana
srećem Jucu, srećnu i zadovoljnu svojim brakom, osećam
malo kajanja, ali sada ne mogu da menjam svoju odluku.
7. 5.Kada biste mogli da vratite vreme, koju biste devojku sada
izabrali?
Na ovo pitanje nemam konkretan odgovor, jer bi opet došla
ona neizvesnost koju od dve potpuno različite devojke da
izaberem, naravno i dalje sa jedne strane podržavam svoju
odluku, jer me je Melanija ipak nečime očarala. A sa druge
strane zavidim Juci.
8.
9. Pop Ćira i pop Spira:
1.Zbog čega ste Vi,Spiro, kao sveštenik, dozvolili da dignete
ruku na svog najboljeg prijatelja?
Moja žena je imala moć da me oslepi, čak i do te mere da ne
mogu da kontrolišem svoj bes, i ako je u pitanju bio moj
najbolji drug, sve te reči, koje je Ćira izgovorio, dodale su mi
još veći bes, jer nisam mogao da poverujem da mi to on priča,
pa sam jedino nasiljem mogao da iskalim sav taj bes. Na kraju
se ipak kajem zbog svog postupka, jer je ipak to bio moj drug
sa kojim se do tada nikada nisam svađao.
10. 2.Zbog čega ste Spiri naneli još veći bol, govoreći mu istinu?
Bio sam dosta ljut na njega, zato što je dozvolio da njegova
žena Sida manipuliše njegovim životom, ali kada sam malo
bolje razmislio i ja sa, sebi isto dozvolio. Posle ove svađe
nikada ga ne bih ponovo doveo do te mere besa, da mora da
podigne ruku na svog najboljeg prijatelja, jer smo mi ipak uzor
drugim ljudima.
11. 3.Kako ste mogli da dozvolite da vaše žene manipulišu vašim
životima?
Nismo trebali da dozvolimo da naše žene utiču na naše, tako
dugo i srećno prijateljstvo, našim postupcima smo dokazali da
ono nije jako, čim na nas mogu da utiču sitnice i dve ženske
glave. Da smo mogli da biramo budućnost ovog prijateljstva i
da smo bili pametniji ovo prijateljstvo ne bi upalo u
manipulaciju naših žena, već bi bilo trajno i iskreno. Tek tada
bi moglo da bude uzor drugima.
12. 4. Da li se kajete što ste Ćiru ismevali i ponizili na sudu,
podmetavši mu konjski zub?
U početku mi je bilo drago, ali shvativši šta sam uradio i da
sam za sve ja kriv, a na sav taj bol, poniženje i gubitak
prijatelja on treba meni da se izvini. Shvatam da sam mnogo
loše postupio i prosto nisam svestan das am tom istom
dobrom Ćiri s’ kim sam toliko rucvao i družio se, slomio zub i
ismevao se, ponizio mu i naneo toliki bol pred presvetim
gospodinom arhiepiskopom.
13. 5.Da ste oboje mogli da napišete kraj romana, kakav bi on
bio?
Obojica bismo se vratili na početak, kada je sve imalo smisla,
kada nije bilo nikakvih svadja, a pogotovo ne sukoba koji su
nas dovodili do tuče, ali ne samo nas dvojice, već ni između
naših ćerka Juce i Melanije, niti između naših žena Side i
Perside, na početak kada smo se svi lepo slagali i zajedno
uživali u sreći našeg prijateljstva. Tako ne bismo dozvolili ni da
žene određuju našim životima, niti da određuju sreću našim
ćerkama, već da svako upravlja svojim životom.