2. (Mk 3, 13–19; Lk 6, 12–16)
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i
dade im vlast nad nečistim dusima:
da ih izgone i da liječe svaku bolest i
svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani
Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,
brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov
Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga
izda. (Mt 10, 1 – 4)
3. Bio je ribar, vjernik židovske vjere, rodom iz
gradića Betsaide, sjeverno od Galilejskog jezera,
a živio je u kući u blizini jezera u Kafarnaumu.
Petra je Isus zapazio dok je lovio ribu i rekao mu:
»Pođi za mnom…učinit ću te ribarem ljudi.«
Petar je ipak ostao nagle naravi te se znao i
suprotstaviti Isusu, osobito kada nije bio spreman
prihvatiti Isusov kraj na križu. Zvao se Šimun,
dok ga Isus nije prozvao Petar, što na grčkom
znači Stijena, kako bi označio njegovu vodeću
ulogu u Crkvi. To se dogodilo nakon što je Isus
upitao apostole: »A vi, što vi kažete, tko sam
ja?«, a Petar mu je rekao: »Ti si Krist-
Pomazanik, Sin Boga Živoga.« Petar je kasnije i
postao rimski biskup i prvi papa. Postao je jedan
od dvanaest apostola, kao i njegov brat Sveti
Andrija. Petar je bio i jedan od prvih svjedoka
praznoga Isusovog groba nakon uskrsnuća, te
jedan od onih kojima se uskrsli Krist najprije
ukazao.
4. Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar bio je jedan od
dvanaest apostola i prvi biskup grada Carigrada , bio je
ribar na Genezaretskom jezeru (tj. Galilejskom moru) u
Kafarnaumu, kamo su obojica stigli iz rodne Betsaide.
Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao, pa
ga istočne crkve obično i nazivaju »Prvozvani«. On, kao i
sveti Ivan Evanđelist, bio je isprva sljedbenik Ivana
Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad
je na Jordanu pokazao na Isusa i rekao: »Evo Jaganjca
Božjega«, Andrija i Ivan, pristupili su Isusu i počeli
slijediti njega. Andrija je odmah otišao do svoga brata
Šimuna, koji je biti prozvan Petar, te mu rekao: »Našli
smo Mesiju« (usp. Iv 1,41), zato ga evanđelisti Matej i
Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna
Petra.
Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu
križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa,
zvanog Passio (Muka), u kojem je opisano apostolovo
mučeništvo. Predaja veli, da je bio raspet u Ahaji u gradu
Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a
zatim u Amalfi u Italiju.
5. Njega se naziva Jakov Zebedejev (stariji), da bi ga se
razlikovalo od Jakova Alfejeva (mlađega), koji je također
jedan od apostola. Sin je Zebedeja i Salome, njegov brat Ivan
je apostol i evanđelist. Prema Evanđelju po Marku (Mk 1,19-
20) i Mateju (Mt 4,21-22), Jakov, Ivan i njihov otac Zebedej u
lađi su krpali mreže, kada ih je Isus pozvao da ga slijede. Oni
su među prvim učenicima, koji su slijedili Isusa. Prema
Evanđelju po Marku (Mk 3,17), zvali su ih "Boanerges"
("Sinova Groma"). Jakov je bio u krugu najbližih Isusovih
učenika zajedno s apostolima Ivanom i Petrom. Oni su
prisustvovali Isusovom preobraženju na gori Tabor.
Prisustvovao je i uskrsnuću Jairove kćeri, Isusovoj muki u
getsemanskom vrtu. Imao je naglu narav što se vidi u zgodi iz
Isusova života, kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše
primiti. "Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše:
"Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da
ih uništi?" Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo" (Lk
9,54-56) [1]. U Djelima apostolskim je zapisano, da je kralj
Herod Agripa I. dao pogubiti Jakova mačem (Dj 12,1-2). Tako
je on prvi apostol, koji je umro mučeničkom smrću.
6. Pisac Evanđelja po Ivanu, Prve, Druge i Treće Ivanove poslanice
te knjige Otkrivenja. Porijeklom Židov iz Galileje. Roditelji su
mu bili Zebedej i sveta Saloma, a brat mu bijaše sveti Jakov
Stariji. Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru pa
učenik i suradnik sv. Ivana Krstitelja. Prvi je sa sv. Andrijom
pošao za Kristom. Nalazi se, uz sv. Petra i sv. Jakova Starijega,
svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim
okolnostima uzima sa sobom. Prvog dana Pashe zajedno s
Petrom, s kojim je uvijek gajio najdublje prijateljstvo, po
Isusovom zahtjevu priprema i posljednju večeru (Lk 22,8).
Unatoč opasnosti, najveću vjernost i hrabrost pokazao je kada je
ostao, kao jedini od apostola, zajedno sa Djevicom Marijom,
Isusovom tetom Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom
podno raspetog Isusa (Iv. 19:25). Tada je Isus svoju Majku
povjerio baš njemu, da se za nju brine (Iv 19,26).
Smatra se da je sv. Ivan bio najmlađi od dvanaet Isusovih
izabranika te da ih je sve nadživio. Doživio je duboku starost te
bijaše jedini od apostola koji nije prošao kroz mučeničku smrt.
Umro je oko 101 g. za vrijeme treće godine vladavine cara
Trajana u Efezu.
7. U Novom zavjetu, Filip se spominje više puta,
najviše u Evanđelju po Ivanu. Isus je našao Filipa u
Galileji i rekao mu: "Pođi za mnom (Iv 1,43) [1]",
što je i učinio. Filip je bio iz grada Betsaide, odakle
su bili i apostoli Petar i Andrija. Bio je prijatelj
Ivana apostola i evanđeliste s kojim je skupa
pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. [2] Filip
je Nathanielu poručio, da je Isus obećani Mesija:
"Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u
Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta"
(Iv 1,45). Kasnije se spominje, kako su neki Grci
tražili Isusa i Filip ih je odveo. Za vrijeme
Posljednje večere, zamolio je Isusa: ""Gospodine,
pokaži nam Oca i dosta nam je! (Iv 14,8)", nakon
čega je Isus objasnio jedinstvo Boga Oca i Boga
Sina.
8. Na početku Djela apostolskih, naveden je među
apostolima, koji su nazočili Isusovom uzašašću na
nebo. U Evanđeljima po Marku, Mateju i Luki,
Bartol se spominje u društvu s apostolom Filipom,
dok je u Evanđelju po Ivanu, uz Filipa naveden
Natanael (smatra se da su Bartol i Natanael ista
osoba). U istom Evanđelju opisan je početni susret
Isusa s Filipom i Natanaelom, u kojem je Natanael
prvo bio skeptičan, a zatim je priznao Isusa kao
Sina Božjega i kralja Izraela (Iv 1,45-51). Isus ga je
već kod prvog susreta pohvalio kao "pravog
Izraelca u kojem nema lukavstva", dakle, kao
jednostavna, poštena, dobronamjerna i iskrena
čovjeka [1]. Na kraju Ivanova Evanđelja, Natanael
je jedan od učenika, kojima se Isus ukazao na
Tiberijanskom jezeru nakon uskrsnuća.
9. Toma Apostol, također zvan Juda Toma, Nevjerni
Toma ili Didim, bio je jedan od Isusovih
dvanaestorice apostola. Možda je najpoznatiji po
nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za
nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je
"Gospodin moj i Bog moj!" Prema tradiciji otišao
je u Indiju propovijedati evanđelje. Najpoznatije
Tomino javljanje u Novom zavjetu zasigurno je
ono kada sumnja u Isusovo uskrsnuće i zahtjeva
da dodirne Isusove rane prije nego se sam uvjeri
(Iv 20:24-29). Nakon što je vidio živog Isusa
(Biblija nigdje ne tvrdi je li Toma uistinu dotaknuo
Kristove rane), Toma je iskazao svoju vjeru u
Isusa uzviknuvši "Gospodin moj i Bog moj!"; a
prema ovome se ponekad naziva i Toma Vjernik.
Toma je također poznat kao Apostol koji je krstio
Tri kralja (Mudrace s Istoka).
10. Bio je carinik, sakupljač poreza na putu koji je, kod
Kafarnauma prelazio iz Galileje u Siriju, te je pripadao
skupini ljudi, koji su bili neomiljeni i često korumpirani,
te od ostalih Židova smatrani i obredno nečistima.
Promijenio se, nakon što ga je osobno Isus posjetio i
blagovao u njegovoj kući. Spremno se odazvao pozivu,
da slijedi Isusa, a prije no što je to učinio, priredio je
svečanu gozbu za rođake i prijatelje. Kasnije je taj
događaj opisao u svom Evanđelju po Mateju.
Kao Isusov apostol i propovijednik, obraćao se najprije
Židovima te im je prije, nego ih ostavi, napisao
Evanđelje na njihovu jeziku. Bio je to aramejski jezik,
kojim su tada govorili Židovi u Palestini. O tome
svjedoče neki stari crkveni oci, no u današnjem tekstu
Matejeva evanđelja pisanog grčkim jezikom nema
jasnih tragova njegova prijevoda s aramejskog.
Prema nekim predajama, propovijedao je Židovima oko
15 godina, uključujući i židovske enklave u Etiopiji i na
Istoku.
11. Njega se naziva Jakov mlađi, da bi ga se
razlikovalo od Jakova Zebedejeva (starijeg),
također apostola. Sveti Pavao u Poslanici
Galaćanima spominje ga kao jednu od
najuglednijih ličnosti prve Crkve, dok se u
Djelima apostolskim ističe kao jeruzalemski
biskup.
Prema tradiciji umro je mučeničkom smrću u
Egiptu ili u Jeruzalemu pribijanjem na križ,
nakon što je naviještao Evanđelje. Njegov
simbol na slikama je pila, jer se smatra da mu
je nakon smrti tijelo prepiljeno.
12. Njega se naziva Šimun Kanaanac, da bi ga se
razlikovalo od Šimuna Petra, također apostola.
Šimun znači "slušatelj", a ime Kanaanac znači, da
je rođen u gradu Kani ili u pokrajini Kanaan. U
Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim naziva se
Šimun zvan Revnitelj (Lk 6,15) i Šimun Revnitelj
(Dj 1,13), zbog revnosti židovskom zakonu.
Prema legendi, naviještao je Evanđelje u Egiptu i
Mezopotamiji, a prema nekim legendama i drugdje.
Umro je mučeničkom smrću, usmrtili su ga pilom.
Njegov spomendan slavi se 28. listopada, zajedno s
apostolom sv. Judom Tadejom. Često su zajedno
prikazani na slikama. Njegove relikvije se nalaze u
bazilici sv. Petra u Rimu i u Toulouseu.
13. Prema predaji, rođen je u Galileji, bio je bratić Blažene Djevice
Marije. Postao je jedan od dvanaest apostola, zajedno s bratom sv.
Jakovom Mlađim. Propovijedao je Evanđelje po Judeji, Samariji,
Idumeji, Mezopotamiji, Siriji i Libiji. Govorio je grčki i aramejski jezik.
Zajedno sa sv. Bartolom, donio je kršćanstvo u Armeniju te je
zajedno s njim proglašen zaštitnikom Armenske Apostolske Crkve.
Doživio je mučeničku smrt, zajedno sa apostolom Šimunom
Zelotom u Perziji.
Sveti Juda Tadej prisustvovao je događaju, kada je Duh Sveti sišao
na apostole pa se često na njegovim slikama, nalazi plamen iznad
njegove glave, kao simbol Duha Svetoga. Za vrijeme Posljednje
večere, Juda Tadej, postavio je Isusu važno pitanje: „Gospodine,
kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu? (Iv 14,22).“ Isus mu
je odgovorio: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac
ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne
ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca
koji me posla. - Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj,
Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i
sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,23-26).“
Juda Tadej napisao je kratku poslanicu pod nazivom „Poslanica
Jude apostola“, koja se nalazi u Novom zavjetu na pretposljednjem
mjestu, ispred Otkrivenja.
14. Juda Iškariotski bio je, prema Novom zavjetu,
jedan od dvanaestorice apostola, a poznat je
po izdaji Isusa Krista. On je, prema Bibliji, za
30 srebrnjaka Isusa predao farizejima. Nakon
izdaje objesio se na drvo vrste Cercis
Siliquastrum, koje je kasnije prema njemu
nazvano Judino drvo. Nakon Judine smrti na
njegovo mjesto je došao apostol Matija.
Juda Iškariotski danas je simbol izdaje i jedan
od najomraženijih ličnosti u ljudskoj povijesti.
