1. SVEUĈILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
IVANA LUĈIĆA 3
10000 ZAGREB
Diplomski rad
KREDITNI POSLOVI U ZADRU OD 1353. DO 1356. GODINE
Student: Antonio Gotovac
Mentor: prof. dr. Borislav Grgin
Lipanj 2010.

2. 2
SADRŽAJ
1. Historiografski uvod……...………………………………………………….…………3
2. Analiza kreditnih ugovora………………………………………………………………5
2.1. Novĉani krediti…………………………………………………………………...6
2.2. Ostali krediti…………………………………………………………………….11
3. Rokovi isplate…………………………………………………………………………16
4. Obrazac kreditnog ugovora……………………………………………………………18
5. Demokratiĉnost kreditnih poslova…………………………………………………….22
5.1. Najistaknutiji likovi zadarskih kreditnih poslova...…………………………….26
5.2. Bankari, trgovci, plemići………………….…………………………………….30
6. Mogućnosti za daljnja istraţivanja…………………………………………………….32
7. Zakljuĉak………………………………………………………………………………35
Prilog 1………………………………………………………………………………...…38
Prilog 2………………………………………………………………………………...…39
Izvori i literatura…………………………………………………………………….……40

3. 3
1. HISTORIOGRAFSKI UVOD
Slavni slovenski povjesniĉar Gregor Ĉremošnik još je prije 85 godina u svojim djelima
ţalio zbog nepostojanja interesa za ekonomsku povijest, za pitanja koja »danas jednako kao u
prošlim vekovima drmaju ekonomnim ţivotom i razvojem naroda i drţava«, dok s druge strane
»sve moţe da bude vaţno za istoriĉara, i datum roĊenja najneuglednijeg vladara, i pisac
najpraznijeg hagiografskog spisa i, Bog bi znao, ĉemu je sve starina utisnula peĉat vaţnosti i
zanimljivosti«.1
Unatoĉ tome što nas od Ĉremošnikovih pionirskih pothvata u novĉarskoj
povijesti dijeli gotovo cijelo stoljeće, vapaj sliĉan njegovom mogao bi i danas biti upućen,
posebno u hrvatskoj historiografiji.
Polje historiografije posvećeno ekonomskim temama u posljednjih se stotinjak godina
oslanja na svega nekoliko doduše uglednih, ali malobrojnih imena. Još je manje onih koji su se
u sklopu toga posvetili ekonomskoj povijesti srednjovjekovne, tj. kako bi se to u inozemnoj
ekonomskoj historiografiji preciznije reklo, predindustrijske Hrvatske. A meĊu onima koji joj
se jesu posvetili, na prste mogu se nabrojati oni koji su se ozbiljnije pozabavili novĉarsko-
trgovinskim poslovima (Gregor Ĉremošnik, Maren Frejdenberg, Ignacij Voje, Tomislav
Raukar, Šime Periĉić, Ivan Pederin, Sabine Florence Fabijanec) jer puno su veću paţnju
izazivali agrarni i općenito feudalni odnosi (Josip Adamĉek, Ivan Kampuš, Ivan Erceg, Dragan
Roller), pojava manufakture (Miroslava Despot), urbanizacija (Neven Budak)...
Nakon što je led probio Gregor Ĉremošnik na dubrovaĉkoj arhivskoj graĊi, najvaţniji rad
o kreditnim poslovima u dalmatinskim komunama napisao je njegov uĉenik Ignacij Voje. Radi
se o djelu »Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku« iz 1976. godine. U toj knjizi
slovenski povjesniĉar analizira podatke iz dubrovaĉke notarske serije Debita notariae te se
ograniĉava na razdoblje izmeĊu 1282. i 1500. godine. Dotakao se svih pojava vezanih uz
dubrovaĉku kreditnu trgovinu – organizacije, obujma i vrijednosti kreditne trgovine, trgovine
tekstilom – te njihovog gibanja kroz ĉitav srednji vijek, dajući tako znaĉajan domaći doprinos i
u svjetskim razmjerima tek nastajućoj serijalnoj historiografiji. Ova je rasprava probila led kad
1
Ĉremošnik 1925, 16

4. 4
je rijeĉ o kreditnoj trgovini, ali je svoje nastavljaĉe meĊu Hrvatima2
našla samo u Zdenku
Zlataru3
te Tomislavu Raukaru, koji je jedan znanstveni rad posvetio splitskoj kreditnoj
trgovini 14. stoljeća4
te se u brojnim drugim radovima o ekonomskoj povijesti
srednjovjekovnih komuna referirao na notarske zapise o kreditnoj trgovini. Upravo radovi
Vojea i Raukara posluţili su mi kao glavni oslonac u pokušaju da obradim skup zadarskih
kreditnih ugovora iz sredine 1350-ih godina.
Bile su to posljednje godine primirja što ga je Ludovik Anţuvinac na razdoblje od osam
godina potpisao s Mleĉanima, koji su istovremeno ratovali s Genovljanima. No to je primirje
obiljeţeno velikim previranjima i napetostima – Ludovik je sklopio savez s Genovljanima, ali
nije stao na njihovu stranu u ratu da ne bi time formalno prekršio primirje. Neformalno je to
ipak radio jer kraljevske su ĉete iz Knina i Ostrovice tih posljednjih mirnodopskih godina ĉesto
napadale Zadar, Trogir, Split i ostale mletaĉke posjede na istoĉnoj obali Jadrana. Mletaĉka
vlast, koja broji svoje posljednje godine u Dalmaciji, u gradove šalje svoje providure i
plaćenike kako bi uĉvrstili obranu od Ludovika.5
Takva situacija nalazi svoj odraz i u
Andrijinim kvaternima, gdje su upravo mletaĉki plaćenici ĉesti sudionici kreditnih ugovora,
prodaja nekretnina i sliĉnih poslova.
Knjige imbrevijatura Andrije iz Cantùa posebno su zanimljive ne samo zato što relativno
dobro ocrtavaju svakodnevicu zadarskog društva tri godine uzastopce i to u jednom vrlo
osjetljivom razdoblju, vremenu latentne ratne opasnosti, vremenu koje neposredno prethodi
razdoblju najjaĉeg ekonomskog razvoja Zadra u kasnom srednjem vijeku, nego i stoga što su
dosad meĊu istraţivaĉima uglavnom prolazile nezapaţene.6
Ĉak i radovi o politiĉkoj i inoj
povijesti Zadra i Dalmacije tih posljednjih godina mletaĉke vlasti koncentriraju se uglavnom na
2
Jedini poznat mi slovenski rad o srednjovjekovnoj kreditnoj trgovini na istoĉnoj obali Jadrana je Peršiĉ (1999.),
dok su na dubrovaĉkoj graĊi o kreditnoj trgovini radili mahom bosansko-hercegovaĉki i srpski istraţivaĉi baveći
se najviše trgovinom tih krajeva s Dubrovnikom (vidi Voje 1976, 6-7 za okvirni popis tih radova)
3
Zlatar 2007
4
Raukar 2007a
5
Usp. Gruber 1903
6
Koliko mi je poznato, Andrijine imbrevijature u svrhu izuĉavanja ekonomske povijesti opseţnije su analizirali
samo Tomislav Raukar u radu o zadarskoj trgovini solju u 14. i 15. st. (2007) te Sabine Florence Fabijanec u više
svojih radova, meĊu ostalim u svom radu o zadarskim trgovcima 14. i 15. stoljeća (1999) te pojavi profesije
mercator u kasnosrednjovjekovnom Zadru (2001).

5. 5
dokumente što ih Šime Ljubić donosi u drugome svesku Monumenta spectantia historiae
Slavorum meridionalium, dok su zapisi notara Andrije, budući da ne donose gotovo nijednu
odluku zadarskoga vijeća niti sliĉne dokumente koji bi doprinijeli poznavanju politiĉke
povijesti, ostali velikim dijelom nepoznati većem dijelu struĉne javnosti.
2. ANALIZA KREDITNIH UGOVORA
Za razliku od dubrovaĉkog notarijata, u
zadarskom nije postojala praksa da se zaduţnice
upisuju u zasebne knjige imbrevijatura. Zato u
kvaternima zadarskog notara Andrije iz Cantùa
nalazimo zaduţnice zajedno s oporukama,
ugovorima o prodaji, najmu zemljišta i sl., tako
da u prvom redu treba toĉno odrediti koji
dokumenti ulaze u opseg ovoga rada.
Mediteranska komunalna društva nisu bila jedina
u srednovjekovnom svijetu gdje je akumuliran
kapital u velikim razmjerima, ali su se izdvajala
po tome što su iznašla mehanizme aktiviranja tog
kapitala u produktivne svrhe.7
Jedan od najĉešćih
takvih mehanizama bilo je zaduţivanje i zato ono
s pravom pobuĊuje interes ekonomskih
povjesniĉara.
Prvi korak u našoj analizi bio je izdvojiti sve imbrevijature koje se odnose na kreditno
poslovanje – ispostavilo se da je 88 takvih koje ispunjavaju spomenuti kriterij. S obzirom da
Andrijini zapisi obuhvaćaju razdoblje od pune tri godine, ne treba posebno napominjati da je
broj od ukupno 88 zaduţnica doista malen, što je pitanje kojim ćemo se pozabaviti na kraju
analize. Taj korpus od 88 dokumenata najlakše je podijeliti na dva dijela na osnovi svrhe
zaduţivanja – 68 je gotovinskih posudbi, izraţenih najĉešće u dukatima ili librama malih
mletaĉkih denara, ĉija prava svrha nam je naţalost uglavnom nepoznata, dok se za samo 20
7
Cipolla 1974, 228
Slika 1: Nadopunjavanje novĉane i robne trgovine u
predindustrijskim društvima – budući da je vrijednost ĉizme veća
od vrijednosti goluba, trgovac koji njega daje u razmjenu mora
razliku u vrijednosti nadoplatiti u gotovini. (Izvor: Cipolla 1974,
236)

6. 6
zaduţenja navodi svrha razliĉita od novĉanog zajma. Ĉisto novĉani zajmovi doduše jesu bili
mnogo rjeĊi u Dubrovniku nego u ostalim dalmatinskim gradovima, primjerice Splitu, ali ĉak
ni tamo ne nalazimo na ovakav nesrazmjer u broju robnih i novĉanih kredita.8
2.1. NOVĈANI KREDITI
Spomenute novĉane posudbe (mutua) predstavljaju nam veliku zagonetku jer ih notar
piše po manje-više standardnoj formuli koja sakriva ono najvaţnije, tj. svrhu radi koje je
zaduţenje poduzeto. Za njih karakteristiĉne pravne formulacije su mutuo recepisse amore et
gratia, occasione mutui te daleko najĉešći oblik: ex causa mutui, gratia et amore (ponekad i
samo ex causa mutui). Kad nam notar tako u uvodu da na znanje da se radi o novĉanoj posudbi,
slijedi specifikacija iznosa i ostali tipiĉni elementi jedne zaduţnice.
U mletaĉkom Zadru na snazi je bio mletaĉki novĉani sustav koji ĉine dukati, libre, soldi i
denari, s time da su se u optjecaju nalazili samo dukati i dvije vrste denara – mali denar
(denarius parvus) i groš (denarius grossus) – koji su svaki za sebe u razliĉitim odnosima bili
temelj dvjema vrstama libara (libra denariorum parvorum i libra denariorum grossorum). S
obzirom na teĉaj koji je vladao u Zadru sredinom 14. stoljeća9
, sve iznose u zaduţnicama
preraĉunali smo u dukate kako bismo si omogućili usporedbe i izraĉunavanje prosjeĉnih iznosa
kreditnih poslova. Tako smo dobili da je ukupni iznos ovih novĉanih posudbi u tri godine
izmeĊu 1353. i 1356. jednak 1817 dukata. To će isto tako reći da svaka od 68 zaduţnica koje se
odnose na mutua prosjeĉno glasi na otprilike 27 dukata. To je prosjek, dok se iznosi u
8
Za Dubrovnik vidi: Voje 2003, 42-43. Za Split vidi: Raukar 1978-79, 354-355
9
Detaljnije o tome u Leljak – Kolanović (ur.) 2001, 782

7. 7
zaduţnicama kreću od najmanjih 1,5 do najvećih 200 dukata,10
što takoĊer podupire sliku o
gospodarski uspavanom Zadru u zadnjim godinama mletaĉke vlasti.11
Nema sumnje da je jedan dio ĉisto novĉanih zajmova završavao u kreditnoj trgovini,
pogotovo oni koji glase na relativno visoke iznose. Ponekad nam naznaĉeni rok isplate duga
otkriva da je neki novĉani zajam zapravo podignut u trgovaĉke svrhe. Što drugo pomisliti za
sluĉaj kad Angellus iz Ortone od mornara (marinarius) Grgura iz Zadra posuĊuje 109 dukata i
obvezuje se vratiti dug unutar ĉetiri dana od istovara jednog Grgurovog broda u Angellusovu
gradu? Grgur je oĉito mornar prijevoznik koji plovi za Ortonu, a da je na njegovu brodu i
Angellova roba saznajemo u istoj zaduţnici, u dijelu u kojem se kaţe da duţnik jamĉi svom
svojom imovinom za povrat duga, pa i robom koja se nalazi na Grgurovu brodu.12
Postoje i
novĉani zajmovi u kojima se duţnici mornari zaduţuju za visoke iznose uz relativno kratke
rokove isplate. Neki Stojan i Ilija posuĊuju 40 zlatnih dukata od Zuve de Ursolina i to na samo
mjesec dana, dok se samo tjedan dana kasnije Nikola zvani Kolan i Vitul kod istog Zuve
zaduţuju za 50 dukata i to s rokom isplate do Uskrsa, koji je na dan sklapanja ugovora (16.
oţujka) udaljen maksimalno dva i pol tjedna.13
I u jednom i u drugom sluĉaju Zuve posuĊuje ex
causa mutui, no mornarsko zanimanje duţnikâ prirodno je povezano s trgovinom pa smo skloni
i ovakve sluĉajeve novĉanih zajmova pripisati trgovaĉkim svrhama.
10
AC 2, 93 i 178. Za razliku od Dubrovnika, gdje je bio statutom odreĊen iznos zaduţenja kojeg obavezno mora
pratiti notarska ovjera (deset perpera), Zadarski statut takav prag ne poznaje. Zanimljivo je što Zadarski statut
poznaje prag u pitanjima kupoprodaje, jamstva i pologa – svaki takav ugovor koji se odnosi na vrijednost veću od
deset libara malih mora biti zabiljeţen od notara. Zbog ĉinjenice da ne nalazimo niti jedan kreditni ugovor koji bi
glasio na zaduţenje manje od reĉenih deset libara, moţemo pretpostaviti da je taj prag vrijedio i za kreditne
ugovore.
11
Što u jednom razvijenom komunalnom društvu orijentiranom na trgovinu znaĉe ozbiljne svote novaca, pokazuje
nam stotinjak godina kasniji primjer Benedikta Kotrulja, koji u Knjizi o umijeću trgovanja savjetuje sve trgovce,
kako one koji »vode velike poslove« (facitori de faciende grosse), tako i one »koji raspolaţu osrednjom svotom od
oko ĉetiri tisuće dukata« (queli li qual anno denari meçanamente da IIII mille ducati in circa). Iako treba imati u
vidu stanoviti pad vrijednosti dukata kroz vrijeme, u ovom sluĉaju ĉitavih stotinu godina, usporedba je indikativna.
Vidi: Kotrulj 2009, 162-163 (hrv. prijevod 374-375)
12
AC 1, 325. »…omnia coramina, caseum et botas ipsius Angeli existentia et existentes super dicto barchosio
eiusdem Gregorii…«
13
AC 2, 226 i 230

8. 8
Mada smo zakinuti za saznanja o robnom prometu, ovako velik udio novĉanih kredita
omogućava nam da se pozabavimo jednim jednako vaţnim pitanjem koje u našoj historiografiji
još ĉeka na sustavnu obradu, a to je uloga i udio novca u gospodarstvima istoĉnojadranskih
komuna. Suoĉen s odreĊenim brojem ĉisto novĉanih zajmova u Dubrovniku, Voje je zakljuĉio
kako je većina toga zapravo isplaćivana u naturi, a da je ondje gdje je novac doista bio u igri,
notar to posebno naznaĉio.14
Za njega »baš naroĉito naglašavanje novca u nekim kreditnim
ugovorima sluţi kao dokaz da, inaĉe, sume u zaduţnicama oznaĉavaju odreĊenu koliĉinu
robe«.15
No sredinom 15. stoljeća primjećuje se obrat u takvoj praksi dubrovaĉkih notara –
njihove zaduţnice sve ĉešće sadrţe ne samo novĉanu vrijednost robe kojom se kreditira, već i
specifikaciju o kojoj se robi i kojim koliĉinama radi. Voje će reći da je to bila posljedica
izvanrednog gospodarskog razvoja i politiĉke stabilnosti Dubrovnika u tom ĉasu. Sve
razvijenija trgovina sa zemljama zaleĊa i Mediterana iziskivala je detaljnije oblikovanje
kreditnih ugovora, posebno kad se kredit dizao ili vraćao trgovaĉkom robom, dok je stalno
14
Iznosi u dubrovaĉkim zaduţnicama rijetko su zaokruţeni, što Vojea navodi na zakljuĉak da se ne trguje za
gotovinu, nego za trgovaĉku robu. O toj i ostalim indicijama koje ga navode na mišljenje da se iza mnogih
novĉanih kredita krije trgovina robom vidi Voje 1976, 94-104 i Voje 2003, 47-57.
15
Voje 1980, 113. Dosadašnji istraţivaĉi kreditne trgovine dijele mišljenje da je najveći dio posla prepušten
usmenom dogovaranju zainteresiranih stranaka, a da se kod notara samo dolazi po ovjeru, tj. instrument, i to
naknadno. U samo jednoj Andrijinoj zaduţnici nalazimo potvrdu da se primopredaja iznosa dogodila »in presentia
mei notarii et testium infrascriptorum« (AC 2, 230). Neke nam okolnosti zajmova izravno ukazuju na to da nije
sve reĉeno u zaduţnici, kao kada primjerice Mihovil i Vuĉina, stanovnici Zadra, od zadarskog graĊanina Nikole de
Zivalelisa posuĊuju svaki po pet zlatnih dukata, a rok vraćanja je ĉak dvije godine. Duţnici su oĉito nekakvi
partneri kad su ukljuĉeni u istu zaduţnicu, rok je s nekim razlogom tako vremenski udaljen, ali su detalji cijele
priĉe utanaĉeni usmeno i u zaduţnici im nema ni traga (AC 1, 196). A nekad baš sa sigurnošću moţemo ustvrditi
da ono što piše u notarskom zapisu ne odgovara stvarnom stanju. Takav je sluĉaj s prodajom polovice broda i
pripadajuće mu opreme od strane trgovca Kreše iz Raba zadarskome mornaru Stojanu petog svibnja 1354. U
kupoprodajnom ugovoru stoji da Krešo »dedit, vendidit i traditit« Stojanu »medietatem pro indiviso totius unius
sue barche proprie, etiam de medietate pro indiviso omnium coredorum ipsius barche… et hoc pro precio
ducatorum vigintiquinque auri«. Slijedi ovaj tekst: »Quod precium dictus Cressius contentus et confessus fuit se a
dicto Stoyano, emptore, habuisse et recepisse…« (AC 1, 278). No da Krešo ipak nije primio reĉeni iznos otkriva
nam zaduţnica koju isti dan za rapskog trgovca ispisuje notar Andrija. U njoj stoji da »ipse Stoyanus asseruit de
dicto precio XXV ducatorum non habuit nisi quinque ducatos« te se Stojan obvezuje ostatak cijene u iznosu od
dvadeset dukata isplatiti »hinc ad tres menses proxime futuros aut ad primum adventum huius primi viagii« (AC 1,
280).

9. 9
pomanjkanje gotovog novca uzrokovalo opstajanje trampe kao najvaţnijeg oblika razmjene i u
kasnom srednjem vijeku.16
I naš Andrija je odreĊenim formulama indicirao da su svote zaduţenja isplaćene u
gotovom novcu. Najĉešće je to izraz ad monetis ili in monetis. Kad je bila rijeĉ o zlatnim
dukatima, na baratanje gotovim novcem znaju upućivati rijeĉi da je iznos isplaćen in bonis
ducatis veri et puri auri legabilibus et iusti ponderis,17
dok su na raĉunski novac (libre i solide)
ukazivali izrazi tipa in peccunia numerata, in denariis numeratis i sl. Primjera je niz, tako
recimo Franjo Sexendolo plaća Tomici Venderigoli ĉetrnaest solida velikih mletaĉkih denara
»in bona et usibili moneta« za namirenje svih potraţivanja,18
Kršul s Dugog otoka uz pet
modija vina prima i 20 libara malih »in denariis numeratis«,19
itd. Takve izraze koji ukazuju na
gotovinu nalazimo u 39 od 68 novĉanih posudbi (58%) – u 14 od tih 39 naznaĉen je promet
gotovine u oba smjera (vjerovnik je isplatio zajam u gotovini i duţnik će ga vratiti u gotovini),
dok je u ostalim sluĉajevima gotovina potvrĊena samo u jednom smjeru (uglavnom u povratu
duga), dok se za drugi smjer to ne specificira, zbog ĉega ostaje mogućnost da se i tu radilo o
gotovini. Takav nalaz u skladu je s Raukarovim zakljuĉkom o široj primjeni novĉanih kredita i
podmirivanja duga gotovim novcem u Zadru, Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima u
odnosu na Dubrovnik.20
Ĉini nam se da je turbulentna situacija u mletaĉkom Zadru uvjetovala
prevladavanje gotovine u ovom promatranom razdoblju – vrijeme nije bilo naklonjeno velikim
trgovaĉkim pothvatima, o ĉemu svjedoĉe ne samo niski iznosi u ionako malobrojnim
16
Voje 2003, 55-57; Kotrulj piše da je trampa »la prima et principal parte dela mercatura« - prvi i osnovni vid
trgovine (2009, 140; hrv. prijevod na str. 358).
17
AC 1, 411. Takvim i sliĉnim izrazima, koji su svoje mjesto nalazili ne samo u zaduţnicama, nego u
kupoprodajnim ugovorima općenito, suzbijalo se pokušaje »brijanja« kovanog novca ili varanja na teţini istog, što
se kosilo s osnovnim naĉelom srednjovjekovnog poimanja novca – uvjerenjem da novac vrijedi onoliko koliko
vrijedi kovina od koje je iskovan (Pederin 1996, 33). Varalo se na vrijednosti kovine tako što se strugalo kovani
novac da bi se time skupila neka koliĉina zlata ili srebra. Usavršavanjem postupka kovanja iznaĊen je naĉin da se
to suzbije – kovanice su izraĊivane s nazubljenim i grubim rubovima, tako da bi krajnji korisnik znao da je novac
»brijan« ako su mu rubovi bili glatki. I moderni se kovani novac tradicionalno izraĊuje s nazubljenim i grubim
rubovima, upravo iz opisanih tradicijskih razloga, mada njegova vrijednost više ne odraţava vrijednost kovine,
kao što je bio sluĉaj u predmodernosti.
18
AC 1, 84
19
AC 2, 233
20
Raukar 1978-79, 354-355

10. 10
zaduţnicama, nego i struktura vjerovnika. Uz nešto stranih i domaćih trgovaca te obrtnika,
meĊu njima su mahom zadarski plemići i strani vojni plaćenici u mletaĉkoj sluţbi u Zadru.
Plemstvo je zbog svog poloţaja na stratifikacijskoj ljestvici u prilici akumulirati gotovinu, dok
se stranim vojnicima plaćalo u gotovini s kojom su oni onda mogli ulaziti u kreditno
poslovanje.
Ono za ĉime moţemo ţaliti je ĉinjenica da je notar Andrija iz Cantùa, sliĉno ostalim
notarima u skoro svim dalmatinskim gradovima osim Dubrovnika, vrlo rijetko u svoje knjige
imbrevijatura pored kreditnih ugovora naknadno upisivao marginalne bilješke o vremenu i
eventualno naĉinu povrata duga. Po tom pitanju moţemo se osloniti samo na ograniĉeni korpus
priznanica (quietatio) pa tako ostajemo zakinuti za saznanja o dinamici i obrtaju kapitala
ukljuĉenog u zadarske kreditne poslove.21
Tek bi tu i tamo uz koju zaduţnicu nadopisao da je iz
nekog razloga poništena, ali opet prešturo da bismo izvukli neke zakljuĉke. Neki Andrija iz
Zadra 31. oţujka 1354. posuĊuje od zadarskog kanonika Marka Contarena iz Mletaka 11
dukata u gotovini i obvezuje se vratiti ih do prvog lipnja, ali šest dana prije tog roka, 25.
svibnja, notar Andrija upisuje naknadnu bilješku o poništavanju te isprave pred svjedocima, o
svemu navodeći tek da se instrument poništava prema volji klijenata (»de voluntate
partium«).22
Voje istiĉe da mnogi podatci »dokazuju da su duţnici odugovlaĉili s isplatom
duga« i potkrjepljuje to primjerom zaduţnice koja je poništena nakon 38 godina.23
Sluĉajeve
velikih kašnjenja poznaje i Zadar – ĉetiri konjaniĉka ĉasnika još su se u veljaĉi 1354. zaduţila
kod Mleĉanina Nicholeta za osamdeset dukata u gotovini, pet mjeseci kasnije kao jamca
dovode Antoniola iz Ferma koji se obvezuje platiti taj dug kad god to bude zahtijevao reĉeni
kreditor Nicholeto (»ad omnem ipsius Nicholeti, creditoris, requisitionem«), ali naknadna
Andrijina bilješka daje nam na znanje da je dug isplaćen i isprava poništena tek osmog prosinca
1356.24
MeĊutim ima i suprotnih primjera. Neki Matej stanovnik Zadra posudio je od
konjaniĉkog plaćenika Catanea iz Trevisa 22 zlatna dukata koje će vratiti u idućih jedanaest
mjeseci i to ritmom od dva dukata mjeseĉno. No notarska naknadna bilješka otkriva da je
21
Analiza svega saĉuvanog diplomatiĉkog materijala iz istoĉnojadranskih komuna (izuzev Dubrovnika i Istre) do
kraja 14. stoljeća pokazala je kako je priznanica vrlo malo saĉuvano (Grbavac 2010, 155). Jednako su slabo
reprezentirane meĊu Andrijinim imbrevijaturama.
22
AC 1, 257
23
Voje 1976, 145
24
AC 1, 324

11. 11
isprava poništena nakon samo jedanaest dana na zahtjev vjerovnika Catanea, kojega je duţnik
Matej u potpunosti isplatio.25
25
AC 2, 169

12. 12
2.2. OSTALI KREDITI
U promatranom razdoblju javlja se tek dvadeset kredita koji nisu podignuti samo
occasione mutui, nego se toĉnije specificira njihova svrha.26
Samo jedan dio njih se odnosi na
kreditnu trgovinu kako su ju izuĉavali Voje, Peršiĉ ili Raukar u spomenutim radovima o
Dubrovniku, Piranu ili Splitu. Neki su u potpunosti neproduktivni – tako primjerice mesar
Alegretus (Veselko) posuĊuje deset libara malih od Agnezine Orbe kako bi tim novcem platio
izvoznu pristojbu (kontraliteru).27
Isto se moţe reći i za ĉisto novĉani zajam u kojem Pasius iz
Padove, konjaniĉki ĉasnik u Zadru, posuĊuje dvadeset dukata od pješadijskog ĉasnika
Nikoleta.28
PosuĊuje ih u kovanom novcu (ad monetas), naznaĉuje da će u istom obliku i vratiti
dug, ali isto tako navodi da taj novac posuĊuje za kupnju konjâ. Još se jedan zajam odnosi na
kupnju nasada vinove loze i drugih voćaka negdje na Dugom otoku,29
dva su povezana s
kupnjama polovice udjela u vlasništvu nad nekim brodovima,30
dok su ostali zajmovi podignuti
u svrhu trgovanja stanovitom robom.31
Tek tu dolazimo do kreditne trgovine, o kojoj su
napisane znaĉajne studije i za koju T. Raukar kaţe da je »glavni oblik trgovaĉkog
poslovanja«.32
26
Jedina dva mutua kojima toĉno poznajemo svrhu Andrija je zabiljeţio šestog srpnja 1355. i 18. travnja 1356.
Prvo neki mornar Grgur izjavljuje da je od trgovca Mazola pozajmio 41 libru i osam solada malih mletaĉkih
denara, a na samom kraju zaduţnice piše ovako: »…dictos denarios processisse in utilitate dicti Gregorii, videlicet
in solvendo ser Nicholeto Davanzo, scribe camere armamenti, pro commune Venetiarum, quia is Gregorius datus
fuit pro falito de gallea ser Francischini Moro« (AC 2, 84). Zatim se Pasio iz Padove, konjaniĉki ĉasnik u Zadru,
zaduţio kod svog kolege pješaĉkog ĉasnika Nikoleta Kalencerija iz Mletaka za 20 dukata u kovanom novcu
»occasione emendi equos sibi necessarios ad suas postas« (AC 2, 264).
27
AC 1, 287
28
AC 2, 264
29
AC 2, 168
30
AC 1, 280; AC 2, 167
31
No ista je zaduţnica mogla imati trgovaĉku i pored toga još neku svrhu. Tako je Natko iz Slavonije, stanovnik
Zadra, od Bartula iz Zadra posudio 45 libara i 15 solada djelomiĉno u svrhu novĉanog zajma, kupnje ţita i
plaćanja najma za kuću (»partim ex causa mutui et partim pro precio et nomine precii bladi sibi dati et mensurati,
et partim pro denariis affictus domorum«). AC 2, 26
32
Raukar 2007a, 265. Kad bismo i mi poput Ignacija Vojea (vidi: 1976, 90-91) odluĉili analizirati samo zaduţnice
koje se odnose na kreditnu trgovinu, tj. proizvodne i trgovaĉke kredite, graĊe bi bilo premalo za ozbiljniji rad.

13. 13
U trgovaĉkim zajmovima javljaju se vrste roba koje bismo s punim pravom i oĉekivali u
Zadru – sol, vino, tkanine i ţito. Vjerovnik u obje zaduţnice koje spominju sol je Petar de
Valle, koji je i u temeljnom radu koji obraĊuje zadarsku trgovinu solju prepoznat kao veliki
trgovac tim proizvodom te pravi predstavnik »mletaĉkoga gospodarskog prodiranja u Zadar u
posljednjim godinama mletaĉke vlasti«,33
a u oba se sluĉaja radi o posudbi novĉanog iznosa da
bi dug bio vraćen u naturi, dakle odreĊenom koliĉinom soli. S obzirom na razvijenu trgovinu
solju u kasnosrednjovjekovnom Zadru, nema sumnje da je porijeklo soli kojom se trguje
zadarsko (u širem smislu). Spomenuti Petar je ĉest akter i u zaduţnicama za tkanine. Da je
Petar u Zadru prodavao tkanine i na malo, pokazuju nam zaduţnice koje je notar Andrija
sklopio upravo u prodavaonici tkanina (statio draporum) koju zajedno sa svojom braćom drţi
Petar de Valle.34
Od vrsta tkanina za koje se ljudi u Zadru zaduţuju spominju se vuna (lana),
drappus i pannus.
Status vina kao trgovaĉki ponajviše isplativog artikla potvrĊuje se i u malobrojnim
zaduţnicama koje ovdje nalazimo – tri od ĉetiri zaduţnice koje se odnose na vino glase na vrlo
visoke iznose (u odnosu na iznose koje nalazimo u velikoj većini ostalih Andrijinih zaduţnica)
i sve su sklopljene po istom modelu – duţnik od vjerovnika uzima veliku koliĉinu vina kako bi
njime dalje trgovao i obvezuje se u odreĊenom roku vjerovnika isplatiti nekim novĉanim
iznosom. Mleĉanin Matej obvezuje se svom zemljaku Zaninu iz Caorle za kupljeno vino (»ex
causa vini empti, habiti et recepti«) platiti petnaest i pol libara velikih u gotovini (»libras
quindecim cum dimidio grossorum in monetis«) i to preraĉunato u male libre (»qui valent ad
pizolos libras quadrengentas et nonaginta sex parvorum«).35
Preraĉunato u dukate, to bi bilo
oko 155 zlatnih dukata, što je ipak manje od najvišeg iznosa kojeg nalazimo u Andrijinim
Moţda je to najbolji pokazatelj razlike u gospodarskoj razvijenosti Zadra u razdoblju u kojem ga mi promatramo
(1353. – 1356.) i Dubrovnika u istom tom vremenu, a pogotovo u 15. stoljeću i kasnije.
33
Raukar 2007b, 330
34
Vidi npr. AC 2, imb. 178. »Actum Iadre, in stacione draporum Petri de Vale et fratrum, presentibus Zanino
condam ser Simeonis de Valle de Venetiis, mercatore et habitatore Iadre…« U Andrijinim imbrevijaturama
spominju se dvojica Petrove braće: Zaninus i Filip. Na Petrov znaĉaj meĊu njima i mogući senioritet ukazuje nam
ĉinjenica da je u citiranom ugovoru jedino on imenom naveden kao vlasnik prodavaonice koju inaĉe dijele braća,
iako je vjerovnik u citiranom ugovoru upravo Filip, dok se Zaninus spominje tek kao svjedok.
35
AC 1, imb. 201. Usput budi reĉeno, toĉno ovakav odnos vrijednosti groša i malih denara (32 mala denara za
jedan groš) Leljak i Kolanović (2001, 782) pretpostavljaju da je vrijedio u Zadru sredinom 14. st.

14. 14
imbrevijaturama o kreditnoj trgovini. Toĉno 653 libre malih denara (oko 181 dukata) morao je
platiti Pantalej, još jedan Mleĉanin, za kupnju 326,5 modija apulskog vina.36
S obzirom na
porijeklo, Andrija ne propušta napomenuti kad se radi o stranom vinu pa tako znamo da se
osim apulskim, trgovalo i vinom iz Maraka. Jakov zvani Bastardin iz Trevisa, pješaĉki ĉasnik
(comestabilis pedestris) u Zadru, na dug je od trgovca Ivana iz Regija u Kalabriji uzeo petnaest
baĉava vina od ukupno 130 modija. Oĉito je svoju vojnu sluţbu odluĉio upotpuniti prodajom
vina na malo (ad spinam) u gradu Zadru jer se dalje u zaduţnici obvezuje da će dug vratiti
upravo na taj naĉin.37
Iz dviju zaduţnica za ţito ne saznajemo zaista ništa vrijedno posebnog spomena. Jedan se
zajam odnosi na trgovaĉku robu općenito, objedinjenu pod nazivom mercimonie. Trgovac
Nikola iz Trsta se u istoj zaduţnici obvezuje isplatiti 47 libara i 16 solada malih denara
Zadraninu Ivanu za kupljenu razliĉitu robu (nomine precii diversorum mercimoniarum) te
priznaje kako je od vjerovnika primio 312 libara badema (amidolarum) koje ima o svom trošku
ići prodavati u Trst po što višoj cijeni kako bi od zarade vratio dug.38
U splitskoj kreditnoj
trgovini 14. stoljeća mercimonie je bio pojam kojim se po svoj prilici oznaĉavalo »više vrsta
robe, moţda obrtniĉke i stoĉarske proizvode, nasuprot onim zaduţnicama u kojima se navodi
jedna ili najviše dvije vrste toĉno oznaĉene robe«39
, a njihov udio u tamošnjoj kreditnoj
trgovini bio je znatan. Ovaj zadarski primjer podupire zakljuĉak da u mercimonie ne spadaju
primjerice poljoprivredni proizvodi – u prvom dijelu zaduţnice spominju se mercimonie za
koje se Nikola zaduţio, dok se odvojeno od toga govori o većoj koliĉini badema.
Za kraj smo ostavili jedini proizvodni zajam, koji nam moţe posluţiti kao primjer u
kojem se ocrtava sva sadrţajnost kreditnog poslovanja u srednjem vijeku, pokazatelj sloţenosti
posla i minucioznosti kojom su ugovorne strane (u ovom sluĉaju jedan obrtnik i njegov klijent)
pristupale dogovaranju posla. Zadarski zlatar (aurifex) Kolan se 19. sijeĉnja 1354. obvezuje u
36
AC 2, imb. 145
37
AC 1, imb. 315. »Quod totum vinum dictus debitor suis propriis laboribus et expensis promisit vendere ad
spinam in civitate Iadre et de denariis qui exient seu quos recipiet vel percipere poterit dietim de dicto vino,
solvere debitum supradictum de die in diem sicut vendet illud vinum…«
38
AC 2, imb. 154. »…idem Nicholaus debet ipsas amidolas Trigestum deduci facere omnibus suis propriis
expensis et ibi eas vendere pro precio maiori quod poterit, et totum precium ipsarum recipere, et deinde ad
omnem illius Iohannis requisitionem idem earum precium eidem Iohanni solvere et dare…«
39
Raukar 2007a, 274-275

15. 15
razdoblju od šest mjeseci (hinc ad sex menses proxime futuros) izraditi tri srebrne plitice.
Izriĉito se navodi da plitice moraju biti dobro izraĊene, ukupne teţine 16 unĉa i vrijednosti po
petnaest groša za svaku unĉu, a onda se kreće u specifikaciju roka proizvodnje i odreĊuje da
svaka dva mjeseca mora biti proizvedena jedna plitica teţine 5,3 unĉe. Pritom se ništa ne
prepušta sluĉaju nego se uz puno ponavljanja opisuje postupak za svaku od tri plitice.40
Ovaj
nam je ugovor posebno zanimljiv jer se u njemu navodi ĉak sedam mogućih protagonista jedne
zaduţnice – uz standardne likove vjerovnika, duţnika, dvojice svjedoka i samog notara, tu su i
osobe posrednika te jamca. Kolan izraĊuje plitice Jakovu, ali po gospodinu Kreši (ser Cressio,
filio condam Iohannis de Arbo, nunc habitatori Iadre, recipienti nomine et vice ser Iacobi filii
condam ser Milleti de Tragurio). I dok je posrednik zaista rijetka pojava u Andrijinim
zaduţnicama, institucija jamca (fideiussor) bila je našem notaru malo bolje poznata. Jamci se
javljaju u samo devet od ukupno 88 zaduţnica, što će reći da njihovo postojanje tada nije bilo
nuţno za uspostavljanje obveznopravnog odnosa izmeĊu duţnika i vjerovnika.41
U nekim
sluĉajevima je bio potreban pristanak neke druge osobe (npr. roditelja) da bi duţnik ušao u
takav odnos.42
Takve su se stvari dogaĊale uglavnom u ova dva sluĉaja: kada je ugovorna
strana na neki naĉin ovisna o osobi koja daje pristanak (npr. sin koji je naslijedio imovinu od
majke i za raspolaganje istom treba pristanak oca) te kada neka osoba u predmetu same
transakcije ima potencijalna prava.43
U zaduţnicama se jamac (ili više njih) javlja nakon izjave
o dugovanju i stavlja se u ravnopravan odnos s duţnikom kad je rijeĉ o obvezama prema
vjerovniku, tj. obvezuje se na isto što i duţnik te jednako kao i on obvezuje sebe i svu svoju
imovinu (obligando se et omnia sua bona).44
Zanimljivo je primijetiti da se u oba sluĉaja
40
»…tres tazas argenti bene laboratas ponderis onziarum XVI, valoris grossorum XV pro qualibet onzia dicti
argenti, videlicet in fine primorum duorum mensium unam tazam argenti dicti valoris et ponderis onziarum V cum
tertia parte unius unzie et in fine aliorum duorum mensium immediate sequentium unam aliam tazam argenti dicti
valoris, ponderis consimilis et in fine aliorum et ultimorum duorum mensium reliquam tazam argenti valoris et
ponderis supradicti…« AC 1, imb. 188
41
Opširnije o znaĉaju jamaca na primjeru dubrovaĉke kreditne trgovine vidi: Voje 1976, 121-124
42
AC 1 419; AC 2, 169
43
Grbavac 2010, 142
44
Radi se o formuli obligatio bonorum, prisutnoj u svim relevantnim formularima i djelima notarske teorije
srednjega vijeka. Ima svoje mjesto u gotovo svim vrstama isprava na istoĉnom Jadranu, a njome se provedba
pravnog ĉina štiti jamĉenjem svojom osobnom imovinom. Vidi: Grbavac 2010, 284-289

16. 16
roditeljskog pristanka roditelj javlja i kao jamac. Isto je tako znakovito da su u ĉetiri od devet
zaduţnica s jamcima duţnici mletaĉki vojni plaćenici na sluţbi u Zadru.45
Davanje dijela
vlastite imovine (pokretnina ili nekretnina) u zalog (pignus) bio je još jedan naĉin kako je
duţnik mogao jamĉiti vjerovniku za povrat duga.
45
AC 1, 28, 57, 324; AC 2, 169

17. 17
3. ROKOVI ISPLATE
Već je u istraţivanjima splitske46
i dubrovaĉke47
kreditne trgovine 13. i 14. stoljeća
utvrĊeno da su se rokovi isplate u zaduţnicama oznaĉavali na razne naĉine. Sliĉno je bilo i u
Zadru šestog desetljeća ĉetrnaestog stoljeća, kada su kod notara Andrije prevladavala dva
naĉina odreĊivanja roka isplate – navoĊenje odreĊenog vremenskog razdoblja za otplatu duga
ili crkvenog praznika do kojeg je duţnik imao podmiriti dugovanje.
Od ukupno 88 zabiljeţenih zaduţnica
notara Andrije iz Cantùa (u pogledu
oznaĉavanja rokova isplate nema smisla
odvajati robne od proizvodnih i novĉanih
posudbi), u njih dvadeset i dvije rok isplate
se vezuje uz odreĊeni crkveni praznik. U
osam sluĉajeva se radi o Blagdanu svetog
Mihovila (29. rujna), u ĉetiri o Uskrsu, u tri
o Blagdanu svetog Petra apostola (29.
lipnja), a javljaju se i svetkovine Boţića,
Velike Gospe, Cvjetne nedjelje, svete
Barbare, svetog Šimuna. Dvaput je rok
isplate odreĊen poĉetkom mesopusta
(carnisprivium).48
U osam navrata navodi
se dan Kalendi (prvi dan u mjesecu) kao
datum do kojeg dug ima biti vraćen.
Radoslav s otoka Pašmana šesnaestog
veljaĉe 1354. potvrĊuje da stanovitom
46
Raukar 2007, 279
47
Voje 1976, 130-168; Voje 2003, 63-69
48
Termin carnisprivium u razliĉita je vremena znaĉio razliĉite dane ili razdoblja. Du Cangeov rjeĉnik srednjeg i
kasnog latiniteta razlikuje carnisprivium vetus, carnisprivium novum i carnisprivium clericorum ili sacerdotum.
Kod nas je u prvom sluĉaju duţnik svećenik, a u drugom se sklapa zaduţnica u crkvi, tako da bi se moglo raditi o
svećeniĉkom mesopustu. Vidi: http://ducange.enc.sorbonne.fr/CARNIPRIVIUM
ODREĐIVANJE ROKOVA
ISPLATE DUGA
(1353. – 1356.)
Broj
zadužnica
Vremensko razdoblje 29
15 dana 5
Jedan mjesec 8
IzmeĊu jednog i šest mj. 8
Godinu dana ili duţe 8
Crkveni blagdani 21
Prvi dan u mjesecu 8
Obiĉni datum 1
Obroĉno vraćanje 6
Rokovi obroka odreĊeni
vremenskim razdobljima
4
OdreĊeni Kalendama ili
crkvenim praznicima
2
Prema volji vjerovnika 13
Vezano uz dogaĊaj 9
Rok neodreĊen 1
UKUPNO 88

18. 18
Kolanu graĊaninu Zadra duguje za kupljeno ţito 27 libara, 15 solda i šest malih denara te se
obvezuje vratiti taj dug »ad omnes ipsius domini Colane requisitionem«.49
To je u Zadru jedan
od najranijih spomena ugovaranja roka prema volji vjerovnika, a za što u Dubrovniku Ignacij
Voje nalazi potvrdu već 1313. godine50
i tvrdi da je u rašireniju uporabu u tom gradu dospio
tridesetih godina sljedećega stoljeća, kad je notarsku sluţbu vršio Johannes de Finis.51
Što se
našeg Andrije i Zadra tiĉe, ugovaranje roka prema volji vjerovnika nećemo naći ravnomjerno
raspršeno na sve tri godine koje obuhvaćaju Andrijini kvaterni. Naprotiv, takvi sluĉajevi
poĉinju prevladavati što se više primiĉemo samome kraju toga razdoblja. Takav se dogovor o
povratu duga u Andrijinim zaduţnicama rjeĊe izraţavao i formulom ad omnem voluntatem
creditoris, a u suštini je ostavljao vjerovniku da arbitrarno i naknadno odredi rok povrata.
Pitamo se kako je taj postupak zapravo išao, kako je vjerovnik davao na znanje svome duţniku
da od njega do odreĊenog datuma oĉekuje isplatu duga? Andrijine imbrevijature nam na to
naţalost ne daju odgovor, ali je Voje na osnovi puno bogatije dubrovaĉke graĊe zakljuĉio kako
se vjerojatno dogaĊalo to da vjerovnik u prisustvu notara obavijesti duţnika o danu dospijeća
njegova duga.52
Notar dakle nije sudjelovao samo u sklapanju ugovora o zaduţenju, nego je
morao ovjeriti i dan dospijeća ako se on naknadno odreĊivao. Takav zakljuĉak ima smisla jer
jedna vaţna stavka kao što su zatezne kamate se raĉunala upravo od dana dospijeća duga –
prekoraĉi li ga duţnik, podlijeţe plaćanju zateznih kamata, koje su u Zadru iznosile 25% iznosa
kredita. Zato se ĉini malo vjerojatnim da bi se naknadno odreĊivanje roka isplate rješavalo
samo izmeĊu vjerovnika i duţnika – notarska ovjera bila je tu kljuĉna u ostvarivanju
vjerovnikovih prava na zatezne kamate.
Nekoliko je potvrda meĊu Andrijinim zaduţnicama da su duţnici svoje dugove vraćali i
na rate. One nisu nuţno bile u istom iznosu, to je ovisilo o dogovoru meĊu stranama u
postupku, ali su uglavnom bile vezane uz crkvene praznike ili odreĊeno vremensko razdoblje.
49
AC 1, 210
50
Voje 1976, 136; Voje 2003, 67
51
Voje 1976, 134
52
Voje je to zakljuĉio preko marginalnih biljeţaka na nekim dubrovaĉkim zaduţnicama. Marin Ţurgović je 19.
oţujka 1440. od Damjana Sorkoĉevića dobio na kredit 150 dukata s rokom otplate »ad omnem voluntatem
creditoris«, a kasnija bilješka na marginama te zaduţnice glasi ovako: »10. X. 1440. Damiano de Sorgo in
presentia notarii catastici denunciavit ser Marino Jo. de Georgio presenti, audienti et intelligenti…« Iz serije
Debita notariae dubrovaĉkog arhiva, citirano prema Voje 1976, 134.

19. 19
Nijedna od samo šest zaduţnica s plaćanjem duga u ratama ne predviĊa posebne sankcije ako
duţnik propusti platiti ratu.53
4. OBRAZAC KREDITNOG UGOVORA
Pregledavajući ugovore o kreditnoj trgovini u Zadru otkako se oni mogu pratiti u
notarijatu, T. Raukar je ustvrdio da je obrazac zadarske zaduţnice isprva subjektivan, kao što je
tijekom gotovo cijelog srednjeg vijeka bio sluĉaj u Dubrovniku, te da već sredinom 14. stoljeća
poprima objektivan oblik.54
Taj zakljuĉak u potpunosti potvrĊuje i ostavština Andrije iz Cantùa,
meĊu ĉijim zaduţnicama nema nijedne sroĉene u subjektivnoj formi. No kada na istom mjestu
kaţe da su do prve polovice 14. stoljeća zadarske zaduţnice kratke i lapidarne, a da od notara
Petra Perençana iz Padove (1365. – 1392.) postaju opseţnima, Raukar preskaĉe Andriju iz
Cantùa – već njegove zaduţnice su opseţne, a da u Diplomatiĉkom zborniku moţemo naći
ijednu kreditnu ispravu koju je izdao naš Andrija, vjerojatno se ona ne bi znaĉajnije razlikovala
od imbrevijature. Niz zaduţnica u njegovim kvaternima datiran je opširnije, ĉak i prema
vladavinama zadarskih knezova ili mletaĉkih duţdeva, a neke sadrţe ĉak i osobu
egzaminatora55
i sliĉne detalje koje ne bismo oĉekivali u imbrevijaturama, ali su zato
neizostavan dio instrumenata.
Raukar na istom mjestu piše i o temeljnim elementima jadranske kreditne zaduţnice od
13. do 15. stoljeća – to su vrsta, koliĉina, ĉesto i cijena robe za jedinicu mjere te ukupna
vrijednost robe s jedne strane, a s druge strane toĉna odredba o roku isplate kredita – te
napominje da taj temeljni obrazac dalmatinske zaduţnice ima nekoliko varijanata. Andrijine
zaduţnice uglavnom sadrţe sve navedeno u onim rijetkim sluĉajevima u kojima se radi o
robnim kreditima, ali najveći se dio njih odnosi na novĉane zajmove. Ovdje ću pokušati dati
detaljniji opis obrazaca zaduţnica kojima se on kao notar sluţio.
Kako bi se lakše orijentirao u vlastitim kvaternima, kod svake imbrevijature Andrija je
zapisivao ono najvaţnije o njoj – uglavnom samo pravni termin koji govori o naravi ugovora
53
AC 1, 88, 394; AC 2, 2, 147, 169, 276
54
1978-79, 351-352. Radi se o subjektivnoj bizantskoj formuli koja je u svim dalmatinskim gradovima osim
Dubrovnika napuštena tijekom 14. stoljeća u korist objektivne formule (Voje 1980, 70).
55
Npr. AC 2, 5

20. 20
(venditio, locatio, carta debiti…) te ime i eventualno zanimanje klijenta kojemu pripada, ali
ponekad i ponešto detaljnije o svrsi radi koje se ugovor sklapa, sve u okviru jedne reĉenice.56
Zaduţnice mu dolaze u dvije varijante – u jednoj prvo dolazi priznanje postojanja duga pa
zatim obećanje da će se dug na opisani naĉin i u opisanom roku vratiti, dok je druga potpuno
obrnuta – prvo slijedi obećanje vraćanja duga, a zatim priznanje istog.
Varijanta broj 1, karakteristiĉna za ugovore opisane kao cartae debiti, poĉinje s
»[DUŽNIK] contentus et confessus fuit…«, ĉešća je i nastavlja se svrhom radi koje je podignut
zajam i navoĊenjem imena, zanimanja i porijekla osobe vjerovnika, nakon ĉega slijedi iznos
zaduţenja. U nastavku isprave duţnik obvezuje i svoje nasljednike uobiĉajenom formulacijom
per se et suos heredes et successores57
te obećaje da će iznos zaduţenja vratiti vjerovniku ili
njegovim opunomoćenicima u bilo kojem od navedenih gradova i to u navedenom roku, pod
prijetnjom kazne koja u Zadru uglavnom iznosi 25% od iznosa zaduţenja (vidi prilog 1).
U drugoj, duţoj varijanti, karakteristiĉnoj za obligationes,58
duţnik obećaje (»promisit
obligando se…«) vjerovniku da će mu u odreĊenom roku vratiti i platiti, njemu ili njegovim
opunomoćenicima u Zadru ili nekom drugom mjestu, odreĊeni iznos zaduţenja pod prijetnjom
kazne od 25% cjelokupnog iznosa (sub pena quarti). Zatim se priznaje da je reĉeni iznos
zaduţenja duţnik primio od vjerovnika u neku svrhu (vidi prilog 2).
Ono što ĉini ostatak sadrţaja prosjeĉne zaduţnice zajedniĉko je objema glavnim
varijantama. Tako gotovo sve one sadrţe nekakvu formulu odricanja od svih eventualnih
56
Npr. »carta debiti pertinens Missulo, draperio« (AC 1, 206), »emptio facta per Stoyanum, marinarium, de
medietate unius barche« (AC 1, 278), »pacta facta inter Franciscum et Laurentium, aurifices, laborandi simul«
(AC 1, 60). Andrija je isto tako one imbrevijature koje je izdavao klijentima u obliku instrumenata oznaĉavao
slovom F (facta), a takvih je većina.
57
Pod pojmom heredes (baštinici) podrazumijevalo se zakonitu djecu bez obzira na spol, a pod pojmom
successores (nasljednici) osobe koje su u taj poloţaj došle bez obzira na krvnu ili rodbinsku vezu s ugovornom
stranom. (Grbavac 2010, 143)
58
Malo zbunjuje što je samo neke zaduţnice u svojim knjigama oznaĉio terminom carta debiti, no kad malo
prodremo u tekst zapisa, postaje nam jasno da zaduţnicama trebamo smatrati i one imbrevijature koje se kod
notara Andrije javljaju kao obveznice (obligationes). Uglavnom je varijanta 1 zaduţnice karakteristiĉna za cartas
debiti, a varijanta 2 za obligationes, ali to nije uvijek sluĉaj. AC 1, 382 je samo jedan primjer zaduţnice varijante 1
koju je Andrija oznaĉio kao obligatio, a AC 1, 76 isto tako samo jedan primjer zaduţnice varijante 2 oznaĉene od
strane Andrije iz Cantùa kao carta debiti. Neke pak zaduţnice Andrija nije oznaĉavao nikakvim pravnim
terminom, nego samo navoĊenje osobe za koju su izdane (npr. AC 1, 370 – »Ser Miche de Rosa«)

21. 21
prigovora, privilegija ili zakonskih pomagala na koje bi se duţnici mogli pozvati i time izbjeći
vraćanje duga.59
Pravni povjesniĉari već su raspravljali o takvim odricanjima, a kao lajtmotiv
svih njihovih rasprava provlaĉi se zakljuĉak da se radi o zaštiti interesa vjerovnika i to s više
aspekata.60
Jedan se odnosi na apstraktnost kreditnih poslova – brojni su naime srednjovjekovni
kreditni ugovori bili tzv. cautiones indiscretae, tj. isprave obveznoga prava u kojima nije
navedena osnova obveze (kauza) nego uglavnom izjava duţnika da će u odreĊenom roku
vjerovniku platiti odreĊeni iznos duga. Prema naslijeĊenom rimskom pravu izmijenjenom
uĉenjima komentatora, takvi ugovori nisu za duţnika predstavljali pravovaljanu obvezu.61
On
se mogao od nje osloboditi pozivanjem na zakone ili obiĉaje svojega grada, ĉemu su razliĉite
sredine razliĉito pokušale stati na kraj. Neki su talijanski gradovi u svojim statutima priznavali
valjanost i takvim, apstraktnim ugovorima, dok su drugdje, kao primjerice u dalmatinskim
gradovima, u ugovore ubacivane formule kojima se duţnik odriĉe takvih izuzeća od vraćanja
duga.62
Zato se kreditni ugovori s vremenom sastavljaju tako da »priznavaju kauzalnost
duţnikove obveze i povezuju je s danim zajmom«63
i to tako da je bilo dovoljno da vjerovnik
izjavi kako zajam daje iz ljubavi ili milosti (»ex causa mutui, gratia et amore«).
Još jedan naĉin na koji su se duţnici izvlaĉili od obveze bio je ulaganje prigovora da im
navedena svota zajma nije bila isplaćena u cijelosti. Margetić64
zakljuĉuje kako je duţniku u
interesu doći do zajma i zato je spreman preuzeti obvezu na veći iznos no što je stvarno primio
– reĉeno iz perspektive vjerovnika, bio je to naĉin da se u zajam ugrade kamate. Sve u svemu,
znamo li i za tu mogućnost naknadnog poništavanja ugovora, jasno nam je zašto je notaru bilo
u interesu da u ugovor ugradi priznanje duţnika da je zajam primio u cijelosti. To se postizalo s
59
Grbavac (2010, 271-277) donosi pregled razliĉitih prigovora, povlastica, privilegija i ostalih odredaba rimskoga
ili obiĉajnoga prava kojih su se odricale ugovorne stranke u saĉuvanim ispravama istoĉnojadranskog notarijata od
Krka do Splita.
60
Danilović, Jelena (1957) Obligacioni ugovori u dubrovaĉkom pravu do sredine XIV. veka, neobjavljeno, str.
219 – citirano prema Margetić 1997, 195; za Margetićev osvrt vidi 1997, 194-203
61
»sine causa pactio non est efficax«, citira Margetić (1997, 201) jedan glosatorski rad iz 12. stoljeća (Quaestiones
de iuris subtilitatibus)
62
AC 1, 316: »…renuntiando omnibus statutis, consiliis et ordinationibus communis Iadre et cuiuslibet alterius
communis cuiuslibet terre et loci factis vel faciendis in contrarium predictorum et privilegio sui fori et cuilibet iuri
et auxilio quibus se tueri vel adiuvare posset a predictis vel ab aliquo predictorum.«
63
Margetić 1997, 197
64
1997, 196

22. 22
jedne strane kauzalnom formulom duţnikovog obećanja da će vratiti dug, a s druge strane i
puno izravnije odricanjem od prigovora neisplaćenog zajma (»renuntiando exceptioni non
numerate et non recepte dicte peccunie«).
Formule odricanja od bilo kakvog oblika kamata nalazimo u ama baš svakoj zaduţnici,
no nisu imale svoje fiksno mjesto u formularu.65
U istoj zaduţnici znaju se na više mjesta naći
razliĉite formule odricanja od kamata, što ukazuje na ĉinjenicu da je notarima bilo iznimno
stalo ograditi se od svake mogućnosti da ugovor ukljuĉuje kamate i tako pokazati da poštuju
crkvenu zabranu. Unatoĉ takvim formalnim znakovima koji upućuju na potpuni izostanak
lihvarstva, kamate su se na razliĉite naĉine mogle ugraditi u kreditni ugovor i uspješno sakriti u
ispravi.66
Mogućnost da se duţnik obveţe na iznos veći no što je stvarno primio već smo
spomenuli. Ako je rok za povrat duga namjerno bio prekratak, mogle su se zatezne kamate
praktiĉki pretvoriti u prave kamate. Isto tako nam isprave u kojima vjerovnik i duţnik
dogovaraju teĉaj po kojemu dug ima biti vraćen u drugoj valuti pokazuju da je kamata i te kako
bila stvar na koju moramo raĉunati u analizama srednjovjekovnih zajmova. U ovakvim je
sluĉajevima kamate predstavljala razlika u teĉaju izmeĊu dviju valuta.
Osim odricanja od raznih prigovora i kamata, duţnici su se redovito morali obvezati na
naknadu razliĉitih šteta i troškova (formula refectio damnorum et expensarum). U tom smislu
relevantni srednjovjekovni notarski formulari razlikuju tri kategorije šteta: štete u uţem smislu
(dampna), troškovi (expense) i troškovi nastali tijekom moguće parnice (interesse litis et
extra).67
U zadnjem dijelu tipiĉne zaduţnice nalazimo i navoĊenje svih mjesta u kojima je
moguće riješiti eventualni spor, a njih uglavnom ima više. Uvjerljivo se najĉešće u tom
svojstvu pojavljuju Venecija, Obrovac, Pag i Nin. Ovisno o pojedincima ukljuĉenima u ugovor,
mogli su se tu naći i drugi gradovi zapadne ili istoĉne obale Jadrana (Senj, Rijeka, Rab, Split,
Ancona, Treviso…), ako ne i udaljenije zemlje.68
Nakon dijela o ugovaranju roka isplate (vidi o
65
Primjeri formula: absque aliqua spe lucri (AC 1, 287), sine fraude et dolo absque usura et aliqua pravitate (AC 1,
356)
66
Po pitanju skrivanja kamata u kreditnim ugovorima Ignacij Voje (2003, 80-88) obilno citira Raymonda de
Roovera i njegovo djelo Money, Banking and Credit in Medieval Bruges (Cambridge, 1948)
67
Usp. Grbavac 2010, 278-283 o oblicima same formule i njenom korištenju u ispravama istoĉnojadranskog
notarijata
68
U zaduţnici ĉiji akteri su konjaniĉki plaćenici Kristijan iz Frankonije kao duţnik te Arnold iz Kölna kao
vjerovnik (AC 1, 57), eventualni spor se moţe riješiti »omni tempore Iadre, Venetiis, Tarvixio, Padue, Verone, hec

23. 23
tome posebno poglavlje) ubacivala se klauzula o zateznim kamatama ili, kako bismo to
kolokvijalno rekli, penalima u sluĉaju kašnjenja u isplati duga. U Zadru su zatezne kamate
iznosile ĉetvrtinu vrijednosti ugovora. U ugovorima se to uglavnom dogovaralo kratkom
formulom sub pena quarti, no ponekad i opisno – tako Zadranin Gostica na mjesec dana
posuĊuje tri i pol dukata od Mleĉanina Pavla Segnola i prihvaća sljedeću obvezu: »Quam si
dictis loco et termino non solveret et omnia et singula contenta in hoc contractu non
observaverit promisit eidem solvere atque dare quartum pluris ipsius quantitatis peccunie...«69
Na kraju zaduţnica je u gotovo sto posto sluĉajeva navedeno mjesto sklapanja ugovora te
prisutni svjedoci.
5. DEMOKRATIĈNOST KREDITNIH POSLOVA
Kreditiranje u srednjem vijeku gotovo nimalo ne zaostaje za današnjom praksom kad je
rijeĉ o tome komu je sve dostupno. Predstavnici većine slojeva stratifikacijske ljestvice
srednjovjekovnog komunalnog društva nalaze svoje mjesto u zaduţnicama notara Andrije iz
Cantùa. Kotruljev priruĉnik opet nam pruţa dobru podlogu za razlikovanje pravih trgovaca od
obiĉnih graĊana koji su se u kreditnim, trgovaĉkim ili općenito novĉarskim poslovima manje-
više sluĉajno našli i koji se svojim kapitalom, robom ili obrtniĉkim uslugama ukljuĉuju u
dinamiĉnu ekonomiju jedne istoĉnojadranske komune.70
Narav komunalnog društva dopušta
skoro svim graĊanima, ali i strancima, da uĊu u takve transakcije i otud toliko veliki broj ljudi
ukljuĉenih u gospodarske aktivnosti.
Analiza porijekla duţnika i vjerovnika u zadarskim kreditnim poslovima izmeĊu 1353. i
1356. pokazala je da su uvjerljivo najbrojniji meĊu njima graĊani Zadra. Više od pedeset
razliĉitih duţnika i više od 45 razliĉitih vjerovnika koje nalazimo u ovih 88 zaduţnica su
izrijekom navedeni kao cives Iadre. Rijetki meĊu njima javljaju se više puta, tek pokoji plemić
u ulozi vjerovnika, izostaju trgovci koji se opetovano zaduţuju za velike iznose i s njima dalje
et ubicumque locorum et terrarum Alamanie, Tuscie, Marchie, Romandiole, Lombardie, Ungarie, Ampulie et
Sclavonie«
69
AC 1, 22
70
»…no takvi kupci i prodavaĉi ne mogu se nazvati trgovcima, iako se sluţe trgovaĉkim radnjama. Naime, oni ne
idu za obvezatnom svrhom vještine, a to je korist za svakoga tko se njome bavi, jer Aristotel u Ekonomici kaţe da
je cilj trgovca zaraĊivati i bogatiti se.« (Kotrulj 2009, 349)

24. 24
trguju. Javlja se još dvadesetak ljudi s podruĉja zadarskog distrikta, iz Nina, s Paga, Dugog
otoka, Pašmana, Ugljana, itd. Ono što je izuzetno zanimljivo primijetiti o ljudima iz zadarske
okolice u Andrijinim zaduţnicama jest da se samo dvojica javljaju kao vjerovnici, svi ostali kao
duţnici. Još ĉetvorica aktera u kreditnim poslovima dolaze iz drugih dalmatinskih gradova
(Trogir, Rab, Dubrovnik), brojem ih znatno nadmašuju ljudi s Apeninskog poluotoka. MeĊu
njima je najviše mletaĉkih trgovaca i mletaĉkih vojnih plaćenika koji nisu morali dolaziti iz
Mletaka, ali najĉešće jesu bili s Apeninskog poluotoka.
Intenzivna vojna prisutnost bila je zadarska svakodnevica u posljednjim godinama
mletaĉke vlasti, što odraţavaju i notarski spisi. Dvadeset i ĉetiri mletaĉka vojna plaćenika
spominju se kao glavni akteri zaduţnica, a još nekoliko desetaka njih su svjedoci pri sklapanju
raznih vrsta ugovora ili su sami protagonisti razliĉitih kupoprodaja, dijeljenja punomoći i sl.
Ovi što ih nalazimo u kreditnim ugovorima dolaze iz same Venecije, zatim Trevisa, Padove,
Limesane, zatim udaljenijih talijanskih gradova poput Novare (Pijemont) ili Prata (Toskana), a
ima ih i koji su iz sjevernijih europskih odredišta poput Frankonije ili Kölna. Uglavnom se
javljaju kao duţnici, mahom za ozbiljnije iznose (izraţene u dukatima) i to gotovo uvijek u
gotovini (klauzula in monetis) – tako tri konjanika iz Novare od Filipa de Borre posuĊuju
stotinu dukata u gotovini, pješaĉki ĉasnik Nicholeto Sturlado iz Venecije vraća krznaru Pavlu
Recoveriju iz Prata dvadeset dukata »in bonis ducatis auri, boni et iusti ponderis numeratis«,
itd.71
Kao prilog boljem poznavanju svakodnevnog ţivota i meĊuljudskih odnosa u mletaĉkoj
plaćeniĉkoj vojsci mogu posluţiti neki podatci iz notarskih imbrevijatura, kao primjerice onaj
iz zaduţnice kojom stanovita Agneta kao ţena jednog pješaĉkog ĉasnika kreditira strigaĉa
sukna iz Trevisa sa 14 dukata u gotovini,72
ili pak zapis o Jakovu iz Prata koji s još trojicom
vojnika od Mleĉanina Nicholeta posuĊuje osamdeset zlatnih dukata »in monetis«, a jamac im je
neki Antoniolo iz Ferma koji je dio Jakovljeve banderije, dakle u vojnom je lancu podreĊen
glavnome duţniku.73
Uglavnom se ne otkriva podiţu li vojni plaćenici kredit za osobne potrebe
ili potrebe svoje banderije, što je isto tako moguće, nego se moramo osloniti na indicije (ako ih
uopće ima). Tako za 36 libara malih što ih je Zanino iz Trsta posudio mletaĉkom pješaĉkom
ĉasniku Pavlu Segnolu moţemo biti sigurni da su namijenjeni Pavlovoj osobnoj uporabi jer u
71
AC 1, 232 i 28
72
AC 2, 91
73
AC 1, 324

25. 25
zalog za taj kredit Pavao daje vinograd što ga on osobno posjeduje kod Trsta.74
Plaćenici nisu
rijetki ni u kreditima za koje se izriĉito navodi da su robne naravi, a u nekima od njih iznosi su
toliko visoki da ne ostavljaju sumnje u to da se radi o pravoj kreditnoj trgovini – tako se
pješaĉki ĉasnik Jakov iz Trevisa zaduţuje kod Ivana iz Regija u Kalabriji za kupovinu vina iz
Maraka u vrijednosti od ĉak 130 dukata.75
Mletaĉkim profesionalnim trgovcima nešto ćemo se
dublje pozabaviti u sljedećem poglavlju, ovdje samo recimo da njihov znaĉaj i obujam poslova
potvrĊuju pretpostavke da je sredina 14. stoljeća još uvijek razdoblje kada u zadarskoj trgovini
prevladavaju stranci, tj. Mleĉani.76
Moţda je zanimljivije analizirati zanimanja glavnih aktera kreditnih poslova nego
njihovo porijeklo. Tek na tom planu vidimo da mjesta u zaduţnicama ima zaista za svakoga.
Ponekad se naĊu zaista neobiĉne kombinacije duţnika i vjerovnika, kao u sluĉaju kada jedan
zadarski ratar Nikola posuĊuje Ivanu Botaru, mletaĉkom pješaĉkom ĉasniku na sluţbi u Zadru,
sedamdeset libara malih za kupnju nasada vinove loze na Dugom otoku koji su nekada
pripadali pokojnome Boglaru, stanovniku toga otoka, a koje Ivan prima u ime ser Nikole
Davanza iz komore oruţja mletaĉke komune (»nomine et vice ser Nicholai Davanzo, scribe
camere armamenti communis Venetiarum«).77
Dosta je mornara ravnomjerno rasporeĊeno po
ulogama duţnika i vjerovnika, dok se domaći poljoprivrednici (ratari, ovĉari) i obrtnici kao što
su postolari, krojaĉi, mesari, zlatari, laĊari, krznari i dr. javljaju nešto rjeĊe i to mahom u ulozi
duţnika. Tu i tamo pojavi se koja ţena ili udovica u ulozi vjerovnika78
ili pak duţnika,79
no
zaduţnice nam uglavnom ne otkrivaju razloge zbog kojih se te ţene ukljuĉuju u kreditne
poslove. Pitanje sudjelovanja klera u kreditiranju zanimljivo je s aspekta crkvene zabrane
okamaćivanja, no u zaduţnicama ĉiji su oni protagonisti nema izvanrednih ograĊivanja od
kamata kojih ne nalazimo u svim drugim takvim imbrevijaturama. Zanimljivo je primijetiti
74
AC 2, 137 i 142
75
AC 1, 315
76
Fabijanec 1999, 59. Za kasnija razdoblja ista autorica biljeţi porast udjela hrvatskih imena meĊu zadarskim
profesionalnim trgovcima, vidi: Fabijanec 2001, 92-99.
77
AC 2, 168. Za ovog mletaĉkog pisara Nikolu iz jednog drugog zapisa znamo da ima i osobnih veza sa Zadrom.
Kada Pavao Parlumbardo 1356. daje u trajni zakup jedan vinograd na predjelu Bokanja Studenca, specificira se da
reĉeni vinograd sa sjevera omeĊuju granice posjeda gospodina Nikole Davanza iz Venecije (AC 2, 197).
78
AC 1, 76, 287, 382; AC 2, 2 i 91
79
AC 1, 319; AC 2, 18, 104, 147, 242, 265

26. 26
kako se u zaduţnicama navode sluĉajevi kad klerici zastupaju svoju crkvenu ustanovu (ţupu,
opatiju...) i kad zastupaju samo svoju osobu. Ivan de Cancelis i Petar, svećenici samostana
svetog Antuna iz Venecije (»Ordinis sancti Antonii, conventus Venetiis«), posuĊuju pet malih
libara jednome stanovniku Ugljana koji se obvezuje isplatiti isti iznos reĉenoj braći kreditorima
ili njihovim nasljednicima ili njihovom samostanu.80
Svećenik (presbyter) Tolša iz Zadra svojoj
sugraĊanki Radi, udovici pokojnog mornara Pavla, posuĊuje trideset dukata u gotovini s rokom
povrata do Boţića (što iznosi toĉno šest mjeseci od dana sklapanja ugovora), a ta se zaduţnica
ni po ĉemu ne razlikuje od ostalih.81
Ne spominje se Tolšina ţupa, no kao svjedok se javlja
Nikola de Calcina, ţupnik crkve sv. Petra Staroga koji se i sam u jednom sluĉaju javlja kao
vjerovnik.82
Nikola pokojnog Lovre, »presbyter ecclesie Sancte Marie de Iadra«, u listopadu
1354. od Mihe iz Zadra posuĊuje deset zlatnih dukata u gotovini, a jamac mu je njegov ţupnik
Juraj (»dominus presbyter Georgius, plebanus ecclesie Sancte Marie de Iadra«).83
Duţnik i
jamac svojevoljno se podvrgavaju nadleţnosti bilo kojeg svjetovnog kao i crkvenog suda
(»supponentes se quantum ad hec... iurisdictione cuiuslibet iudicis tam secularis quam
ecclesiastici«) i obećaju vratiti dug »per se et eorum heredes et successores«.84
Doduše nije
potpuno jasno što toĉno znaĉi klauzula po kojoj duţnik i jamac obvezuju vjerovniku sva svoja
svjetovna i crkvena dobra (»...obligaverunt eidem creditori omnia eorum bona mobilia et
immobilia, tam mondana quam ecclesiastica«) – odnosi li se to i na ţupsku imovinu?
80
»numerare eis vel suis successoribus et conventui [Sancti Antonii Venetiis]« (AC 1, 255)
81
AC 1, 319
82
AC 2, 159
83
AC 1, 370
84
Grbavac (2010, 143) navodi da kad je neka od ugovornih stranaka bila pripadnik klera, pratila ju je samo
formulacija per suos successores jer baštinike (heredes), tj. »zakonitu djecu bez obzira na spol« klerici zakonski
nisu ni mogli imati. U ovoj Andrijinoj zaduţnici se pokazuje da to nije nuţno bilo tako. Isti je sluĉaj i u ugovoru u
kojem je vjerovnik gorespomenuti svećenik Tolša iz Zadra. Rada, udovica pok. Pavla, obećaje vratiti svotu od
trideset dukata Tolši ili njegovim baštinicima ili nasljednicima ili bilo kome koga Tolša odredi (»…sibi vel suis
heredibus aut successoribus aut aliis pro eo cui vel quibus dictus presbyter Tolza duxerit ordinandum…«).

27. 27
5.1. NAJISTAKNUTIJI LIKOVI ZADARSKIH KREDITNIH POSLOVA
Dvije se osobe uvjerljivo najĉešće spominju u zaduţnicama notara Andrije iz Cantùa. To
su Filippo de Bora i Petar de Valle, dva Mleĉanina ĉija djelatnost seţe puno dalje od
kreditiranja zadarskih trgovaca. Oni su u pravom smislu rijeĉi profesionalni trgovci i kao takvi
su već prepoznati u našoj historiografiji.85
Osim što je bio znaĉajan trgovac solju i tkaninama sredinom 14. stoljeća i što je kao takav
spomenut u jednom ĉlanku T. Raukara,86
Petar se u Andrijinim kvaternima pojavljuje u još niz
razliĉitih uloga. Sol i tkanine nisu jedini predmeti njegovog interesa jer 20. srpnja 1353. od
dviju sestara unajmljuje na dvadeset godina više oranica u ninskom kotaru »ad utendum et
fruendum« i pritom cijeli iznos najma (60 libara malih) plaća unaprijed.87
Toĉno dva mjeseca
kasnije iste te 1353., za Petra u poslovnom smislu izuzetno plodne godine, za ukupno sto libara
kupuje sedam gonjaja zemlje za sadnju loze, zatim pet gonjaja djelomiĉno pod vinogradom, a
djelomiĉno pošumljenih, devet gonjaja zemlje sa 75 stabala maslina, tri gonjaja s drvenom
kućom te jedan komad zemlje sa stablima maslina.88
Kao kreditora ga nalazimo u više kreditnih
ugovora, a predmet posudbe je najĉešće roba kojom trguje – on ju daje duţniku uz odgodu
plaćanja u gotovini. Tako mu mesar Mišul duguje 11 zlatnih dukata i ĉetiri mletaĉka velika
denara »in peccunia numerata« i to »occasione plurium capiziorum drapi lane, ab ipso ser
Petro empti et habiti«, a rok isplate je dva mjeseca.89
Petar u Zadru ne djeluje sam, nego zajedno sa svojom braćom Zaninom i Filipom, koji se
puno rjeĊe spominju u dokumentima općenito, a pogotovo u kreditnim ugovorima. Neki Marin
iz Dubrovnika i Petrov brat Zanin imaju u roku dva mjeseca Petru isplatiti 140,5 dukata »pro
precio et nomine precii draporum lane et salis«, a ta tkanina i sol su im već predani (»eis
85
Fabijanec 1999, 35-40
86
Raukar 2007b, 330; da je imao i svoju prodavaonicu tkanina u samom gradu Zadru saznajemo iz nekih ugovora
koje je notar Andrija sklopio »in stazione dicti ser Petri [de Valle]« (npr. AC 1, 21).
87
AC 1, 65
88
AC 1, 99
89
AC 1, 24. Kolike je mogućnosti pruţalo komunalno društvo, govori i ĉinjenica da se ovom prilikom jedan mesar
zaduţuje za tkaninu u vrijednosti od preko 11 dukata. Bio ĉovjek mesar, vojnik ili gotovo bilo što drugo po
zanimanju, u gospodarstvu srednjovjekovne komune moţe sudjelovati ravnopravno s plemićima, knezovima,
klerom i drugim uglednicima, samo ako ima što uloţiti.

28. 28
datum, mensuratum et traditum«). To se dogaĊa u listopadu 1354., a već poĉetkom veljaĉe iste
godine ova dvojica uzimaju od Petra novi zajam, ovog puta za kupnju vunene tkanine (»nomine
precii pannorum lane«) u vrijednosti od sedam libara, sedam solada i dva denara velikih
mletaĉkih denara (groša).90
Drugi brat Filip se pak javlja kao vjerovnik u najvećem novĉanom
zajmu isplaćenom u promatranom razdoblju. Ĉetvrtog veljaĉe 1356. on na godinu dana
pozajmljuje dvjesto dukata ad monetas Mateju de Fera.
Iz imbrevijatura saznajemo da Petar posjeduje i niz solana u zadarskom distriktu,
uglavnom u Ninu, ali i na drugim lokalitetima.91
Solane mogu posjedovati samo ekonomski
najjaĉi slojevi puĉanstva – patricijat i graĊanski sloj puĉana – jer je za njih neophodan veći
kapital, tako da su i one, zajedno sa zemljištem, stokom i nekretninama, vaţan temelj
imovinske diferencijacije stanovništva.92
O Petrovom društvenom statusu moţe nam svjedoĉiti
i krug ljudi koji se zajedno s njim javljaju u ugovorima. Kad ţeli da ga netko zastupa u pravnim
poslovima sa Zadraninom Vitulom de Nassisom, opunomoćenik mu je nitko drugi doli
mletaĉki kancelar Paga Ivan de Ravinalli, dok 17. kolovoza posuĊuje 105 i pol libara malih
krbavskome knezu Miheju, sinu pokojnog kneza Budislava.93
No i takav uspješan profesionalni
trgovac u turbulentnim vremenima za Republiku Svetog Marka nije mogao izbjeći sluţenje na
mletaĉkoj galiji. Jedan od prvih njegovih dokumenata zabiljeţenih kod Andrije iz Cantùa
odnosi se na punomoć koju Petar udjeljuje Andriji Sturladu iz Mletaka da utjera novĉanu
naknadu za sluţbu na galiji Bertucija Zivrana.94
Ţivot trgovca je nepredvidljiv pa se tako Petar
u oţujku 1353. javlja kao opunomoćenik dvoje Mleĉana, izvršiteljâ oporuke pokojnog
Michaleta de Medio, zajedno s gospodinom (ser) Pavlom Prelumbardijem, a malo kasnije istog
mjeseca i kao kupac 60 modija soli s istim partnerom Paulom koji ga u studenom iste godine
90
AC 1, 369 i AC 2, 5
91
AC 1, 10; 41; 154
92
Raukar 1977, 206-210. U razdoblju najvećeg uspona zadarske trgovine solju, otprilike izmeĊu 1370 i 1409,
zadarski graĊani plaćaju za solane vrlo visoke iznose – za 29 solana 600 dukata (1390.), za 50 paških solana 1500
dukata (1401.), itd. (vidi: Raukar 1977, 210). Cijena solana dosegla je ovako visoku razinu već i u našem
promatranom razdoblju pa tako Petar de Valle i Mihovil iz Zadra u svibnju 1354. kupuju 24 solane u Privlaci za
2500 libara malih mletaĉkih denara, što iznosi gotovo 700 dukata (AC 1, 281). Krševan iz Zadra u listopadu iste
godine prodaje Bartolomeju ĉetvrtinu od svojih šest solana na Pagu za trideset dukata (AC 1, 386).
93
AC 1, 368; AC 2, 112
94
AC 1, 34

29. 29
ĉak postavlja kao svog opunomoćenika u jednom potraţivanju novĉane naknade, no stvari su se
oĉito promijenile do sijeĉnja 1355., kada Petar imenuje Krešu de Zadulinisa, odvjetnika
zadarske kurije, svojim zastupnikom »in causa quam contra eum movere vult et intendit ser
Paulus Parlumbardo«.95
Reĉeni zadarski plemić Pavao još je jedna osoba koja zasluţuje našu paţnju u kontekstu
razmatranja najaktivnijih trgovaca tijekom zadnjih godina mletaĉke vlasti u Zadru. On se vodi
kao cives Iadre, prezime mu se u Andrijinim spisima nedosljedno piše, a osim kao trgovca
solju nalazimo ga kao ĉlana jednog trgovaĉkog društva za prodaju vina u koje ulazi s kapitalom
od 316 zlatnih dukata i šest groša.96
Drugog dana rujna 1354. Pavla opet nalazimo spomenuta u
notarijatu i pratimo kako se »rješava« jednog svog vinograda. Prvo s Diminom iz Zadra,
udovicom pokojnog Vuĉine, sklapa emfiteutski ugovor po kojem joj ustupa polovicu od šest
gonjaja vinograda na otoku Ugljanu (»ubi dicitur Canoplica«) zajedno s nenatkrivenom kućom
uz obvezu godišnjeg davanja ĉetvrtine uroda, a odmah u sljedećoj imbrevijaturi prodaje drugu
polovicu reĉenog vinograda Ivanu, sinu onog istog pokojnog Vuĉine iz prethodne
imbrevijature.97
No ta druga isprava iz tko zna kojeg razloga nije dovršena, naprasno se prekida
prije no što je uopće navedena cijena za koju se prodaje i dvije trećine tog folija ostaju
neispunjene. Još ga jednom nalazimo kako sklapa emfiteutski ugovor, ovog puta s ratarom
Pribislavom iz Lukorana za dva gonjaja vinograda na predjelu Bokanja Studenca uz obvezu
godišnjeg podavanja trećine prihoda vina i uroda plodina.98
Pavao takoĊer kreditira zadarske i
strane trgovce, tako su vrtlar Butko i ţena mu Marica izjavili da mu duguju 18 libara malih za
kupnju tkanine, Kuzma iz Nina duguje mu deset dukata za kupljenu sol, dok je Mleĉaninu
Pantaleju, stanovniku Zadra, posudio 653 male libre za kupnju 326 modija apulskog vina.99
Gotovo rame uz rame s Petrom de Valle jedan je drugi Mleĉanin s razgranatom
gospodarskom aktivnošću u Zadru sredinom šestog desetljeća 14. stoljeća. Filip de Bora ĉest je
svjedok u spisima notara Andrije i to redovito u onim ugovorima koji se sklapaju u komunalnoj
kancelariji.100
26. studenog 1353. nalazimo ga prvi put kao glavnog aktera jednog ugovora, a
95
AC 1, 6; 26; 146; 417
96
AC 1, 37
97
AC 1, 349 i 350
98
AC 2, 197
99
AC 2, 265; 152; 145
100
»actum Iadre, in canzellaria communis eiusdem« (AC 1, 58, 82, 94; AC 2, 48

30. 30
radi se o prodaji jedne šestine njegova broda San Nichollo gospodinu Kreši iz Raba, stanovniku
Zadra, »pro precio ducatorum duodecim in monetis«.101
Manje od mjesec dana kasnije prvi put
ga vidimo kao vjerovnika, posuĊuje sto libara malih »ex causa mutui et soli amoris« i to
gospodinu Stanciju, kanoniku i arhiprezbiteru ninskom.102
Ugovor se sklapa u Zadru »in
stacione dicti ser Filipi creditoris«, što nam svjedoĉi da Filip kao i Petar de Valle ima svoje
neko prodajno mjesto u gradu ĉiji je stanovnik, ali se na tom mjestu ne precizira kojom se
robom tamo trguje niti kakve su djelatnosti u pitanju. No kada 17. sijeĉnja 1355. Filip imenuje
svojim zastupnikom stanovitog Ivana Luĉića iz Šibenika da utjera dug od zadarskog graĊanina
Mikse (sada stanovnika Šibenika), taj se ugovor sklapa »in stacione draporum dicti
constituentis«.103
Da nema tog podatka, pomislili bismo da je Filip primarno trgovac vinom jer
osim što se javlja kao ĉlan onog trgovaĉkog društva za prodaju vina na malo, on i kreditira
trgovce vinom, dok se u kontekstu trgovine tkaninama pojavljuje samo jednom u promatrane tri
godine.104
Jednom je ĉak jamac trgovcu vinom Mateju Segnolu iz Mletaka za njegovo
dugovanje od 15,5 libara velikih mletaĉkih denara »ex causa vini empti, habiti et recepti«.105
U Zadru je i Filipov brat Nikoleto. Svjedok je u dvama ugovorima koji ukljuĉuju
potraţivanja zadarskog plemića Marina de Carnaruto od mletaĉke komune, a onda ga nalazimo
i kao opunomoćenika istoga tog Marina, kojeg ima zastupati u svim pravnim poslovima.106
Nije
to jedini sluĉaj da Nikoleto de Bora biva opunomoćen za pravne poslove u Veneciji uime
zadarskih graĊana – 5. svibnja 1354. opunomoćuju ga zadarska braća Jakov i Matej da naplati
dug od 262,5 dukata od Petra Pelegrinija iz Mletaka, bivšeg trgovca u Zadru, a sada stanovnika
Mletaka.107
101
AC 1, 151
102
AC 1, 168
103
AC 1, 425
104
Vino u AC 2, 145, tkanine u AC 2, 265.
105
AC 1, 201
106
Svjedok u AC 1, 127 i 128, opunomoćenik u AC 2, 141
107
AC 1, 279. Filip de Bora je svjedok sklapanja tog ugovora.

31. 31
5.2. BANKARI, TRGOVCI, PLEMIĆI
Referirali smo se već na historiografska djela koja prepoznaju Petra de Vallea (i ne samo
njega) kao profesionalnog trgovca, no Ivan Pederin ide korak dalje i ne libi se za njega koristiti
oznaku »bankar«. Vodi se naĉelom da je bankarstvo Dalmacije u 13. i 14. st. razdrobljeno i
uglavnom privatnoga karaktera, nastaje »tako da je netko imao novca, financijske inicijative i
poslovnog duha«.108
Naše je pak stajalište da su to preniski kriteriji da bi se moglo govoriti o
bankarstvu i bankarima. Za nas je preuzetno proglasiti nekoga trgovca iz 14. stoljeća bankarom
na osnovi aktivnosti koje ga nisu izdvajale iz ostatka trgovaĉkog i plemićkog miljea osim
svojim obujmom i uĉestalošću. Gino Luzzato109
i neki drugi strani ekonomski povjesniĉari ĉija
djela nisu dostupna na našem jeziku daleko su odmakli u prouĉavanju starog bankarstva, a da
bismo barem malo uhvatili korak, trebali bismo biti oprezniji u terminologiji. Bankari su imali
svoje knjige raĉuna kao što su profesionalni trgovci vodili svoje poslovne knjige i o njima
moţemo govoriti tek kada u vrelima naĊemo izriĉite potvrde da se radi o posebnome
zanimanju.110
Petra de Vallea, Pavla Parlumbarda i njima sliĉne zasad bismo trebali tretirati kao
trgovce meĊu ĉijom djelatnošću eventualno naziremo neke naznake djelatnosti koje će s
vremenom sve više i više biti rezervirane za ljude iz novonastale profesije bankara. Povedemo
li se za Pederinovim kriterijima, bankarima bismo mogli proglasiti manje-više sve koji su se
kroz stoljeća intenzivnije ukljuĉivali u kreditne i općenito trgovaĉke poslove.
A ako baš toliko ţeli Petra de Valle proglasiti bankarom, kako mu je promakla pojava
Filipa de Bore, koji posuĊuje gotovinu na sve strane i daje za pravo Sabine Florence Fabijanec
kad za njega tvrdi da se »posebno specijalizirao za financijske transakcije, igrajući više ulogu
bankara, bez obzira na njegov sluţbeni naziv – mercator«.111
Iako moramo izraziti svoje
rezerve prema korištenju oznake »bankar« za bilo kojeg trgovca u Zadru toga vremena, pa tako
108
Pederin 1996, 77
109
Luzzatto 1960, 330-340
110
U Zadru takve nalazimo tek krajem 14. stoljeća. To su ţidovski bankari – godine 1390. Casser Davide u
notarskim je spisima oznaĉavan kao fenerator (mjenjaĉ novca uz kamate), dok se od 1398. spominju Moyse filius
de Josua de Francia i Bonomus de Gardacha, koji sa zadarskom komunom potpisuju ugovor po kojem im je
dopušteno osnovati »in civitate Jadre bancum unum vel plures ad usuras pro mutuando et fenerando«. Vidi:
Fabijanec 2001, 101-102
111
Fabijanec 1999, 36

32. 32
i za Filipa, nesumnjivo je da spomenuta oznaka prije pripada njemu nego bilo kojem drugom
protagonistu zadarskih kreditnih poslova sredine 14. stoljeća. Obratimo pozornost na njegove
novĉane kredite – oni su mahom dani u gotovini i povrat se isto tako oĉekuje u gotovini, a
rokovi su, s obzirom na visoke iznose zaduţenja, zapravo kratki.112
No nije samo obujam
njegove novĉarske aktivnosti pokazatelj da bi Filip mogao biti preteĉa pravih bankara u Zadru.
On je isto tako zasluţan za moţda najstariji saĉuvani spomen pravog mjeniĉnog poslovanja u
gospodarstvu srednjovjekovne zadarske komune.
Iako Pederin navodi da se mjenica »javlja u nas u XIII. st. u obliku lettera di pagamento«,
ne poziva se ni na jedan izvor kojim bi to potvrdio.113
Naša analiza biljeţniĉkih zapisa Andrije
iz Cantùa nije otkrila nijedan primjer mjenice u obliku tzv. littera cambii, nego se novcem na
velike udaljenosti baratalo putem isprava o punomoći (procuratio) u kojima vjerovnik
ovlašćuje nekoga da u njegovo ime naplati dug, a sam se namiri od opunomoćenika.
16. travnja 1356. zadarski graĊani Petar pok. Jurja Ljubavca i Ĉrnul pok. Ivana
Dobroševa sklapaju trgovaĉko društvo.114
Petar daje neke novce Ĉrnulu da ih ovaj odnese u
Veneciju i uloţi u svoju trgovinu tkaninama (»causa portandi Venetias et investiendi pro eo et
stazione sua draparia«), ali i da promijeni novce mjenicama Pavla Parlumbarda i drugih (»et
occasione cambii seu peccunie nomine cambii pro eo Venetiis accepte et habite virtute
litterarum Pauli Parlumbardi, et ser Miche de Rosa, et ser Iacobi, fratris dicti ser Petri de
Liubavfz, et Cressii becharii«). Budući da se mjenica u Dubrovniku prvi put javlja tek
dvadesetih godina 14. stoljeća,115
ne bi nas ĉudilo da ovo zaista jest prvi spomen prave litterae
cambii u Zadru, iako će za potvrdu toga trebati analizirati i raniju notarsku ostavštinu.
112
Trojici vojnih plaćenika posuĊuje sto dukata »in monetis«, a u gotovini će i oni njemu isplatiti reĉeni iznos do
prvog svibnja, što je samo dva mjeseca nakon sklapanja ugovora u notarijatu (AC 1, 232). Blaţu de Soppe pod
istim uvjetima (gotovina u oba smjera) posuĊuje 32 dukata na mjesec dana (AC 1, 298), a stanovitome Mateju de
Feri u tri navrata posuĊuje velike iznose. 18. studenog 1354. daje mu 15 dukata »in monetis« na dva mjeseca (AC
1, 402), pet mjeseci kasnije mu daje 23 dukata i 18 groša opet na dva mjeseca i to u gotovini, s povratom novca
takoĊer u gotovini (AC 2, 49), a još šest mjeseci nakon toga posuĊuje mu trideset dukata u gotovini, opet na samo
dva mjeseca (AC 2, 122). Jedini dugoroĉni zajam (koji ujedno nije gotovinski) Filip de Bora dao je mesaru Jadrulu
– 90 malih libara s isplatom na tri godišnje rate (AC 1, 394)
113
Vidi: Pederin 1996, 54
114
AC 2, 259
115
Voje 2003, 120.

33. 33
6. MOGUĆNOSTI ZA DALJNJA ISTRAŽIVANJA
U ovom i drugim sliĉnim radovima o kreditnom poslovanju tema je zaduţivanje
pojedinaca, ponekad i trgovaĉkih društava, no gotovo nitko se dosad nije pozabavio
zaduţivanjem koje su poduzimale komunalne vlasti u ime same komune. Dubrovaĉka komuna
zasad je jedina na istoĉnoj obali Jadrana za koju znamo da se financirala i prisilnim zajmovima
nametanima vlastitim graĊanima,116
što je prema kraju srednjeg vijeka bila sve ĉešća pojava
primjerice u Toskani, Mletcima i drugim talijanskim komunama. Sve veći opseg komunalnog
zaduţivanja u Italiji historiografija objašnjava financiranjem velikih troškova za rat i
teritorijalnu ekspanziju u prvom redu Firence i Venecije.117
Giuseppe Praga jedan je ĉlanak posvetio zajmu koji je zadarska komuna traţila od
Francesca da Carrare, gospodara Padove, u godini 1366. i to u svrhu pripreme za rat s
Mletcima.118
31. svibnja 1366. meĊu aktima zadarskog notara Petra Perençana zabiljeţena je
odluka zadarske komune o traţenju zajma od 2000 dukata od Francesca da Carrare, koji je u
sustavu protumletaĉkih savezništava (Ludovikova Ugarska, Genova, talijanski gradovi drţave)
druge polovice 14. stoljeća ĉesto igrao ulogu bogatog kreditora. Zadar nudi dvogodišnji prihod
od datium becharie u zamjenu za reĉene dukate. Pragin je zakljuĉak da zajam na kraju nije
realiziran, ali već sama ĉinjenica da zadarsko vijeće donosi odluku da se u Padovu pošalje
poslanstvo svjedoĉi o praksi zaduţivanja komune. No svrha zaduţivanja komune nije morala
biti ratna, iako je takva bila najĉešća. MeĊu aktima istog notara nalazimo svjedoĉanstvo da je
15. lipnja 1366. senjska kneginja Elizabeta, koja u Zadru ima mali dvor, posudila komuni 400
dukata za popravak kaštela sv. Mihaela i dovršetak vrata. I splitski notarijat potvrĊuje
zaduţivanje gradskih vlasti, tako Ivan Nelipĉić 11. sijeĉnja 1360. posuĊuje splitskoj komuni
300 dukata, od ĉega ona daje potknezu Ladislavu 233 dukata u ime plaće.119
Nema dakle
dileme da su se i dalmatinske komune zaduţivale, no u njima zasad nema ni traga institucijama
kakve su bili Monte u Toskani, Genovi, Veneciji i drugdje. Naša historiografija je dosad dala
vrlo male doprinose istraţivanju ove tematike, što je i logiĉno s obzirom na koliĉinu notarskih
116
Ĉremošnik 1925, 19 i 21; Voje 2003, 80
117
Luzzatto 1960, 315
118
Praga 1931
119
Citirano prema Raukar 1978-79, 355

34. 34
svezaka koje treba analizirati, ali prostora za napredak ima, pogotovo stoga što nam rezultati
primjerice talijanske historiografije mogu pruţiti vrijedan komparativni materijal.
Tek se nešto malo više zna o teĉajevima razliĉitih moneta koje su cirkulirale Dalmacijom
u srednjem vijeku. Kad je o Zadru rijeĉ, prije 35 godina je T. Raukar saţeo promjene u
mletaĉkom novĉanom sustavu (dukati, libre, soldi, denari) tijekom kasnoga srednjeg vijeka120
i
tog njegovog korisnog, ali tek okvirnog predloška drţe se svi kasniji istraţivaĉi. Kao da se
previĊa da u srednjem vijeku nije kao danas bilo središnjih banaka koje su kontrolirale teĉajeve
nacionalnih valuta te da i one valute koje su se tada javljale nisu na razliĉitim mjestima
vrijedile jednako u omjeru s drugim valutama. Ako znamo da Raukarova shema za sredinu 14.
stoljeća predviĊa omjer od 3 libre i 12 solida za jedan dukat, bit će zanimljivo vidjeti što nam
po tom pitanju otkrivaju Andrijine zaduţnice, meĊu kojima je nekoliko sluĉajeva u kojima
akteri sami ugovaraju teĉaj razmjene. Tako jedan zadarski postolar Ljuben od svog sugraĊanina
Prodana zvanog Ginko posuĊuje 27 dukata »ex causa mutui« i to u gotovini (»in monetis«),
raĉunajući tri libre i ĉetiri mala solida za svaki dukat (»ad rationem et computum librarum
trium et solidorum IIII parvorum pro quolibet ducato«).121
Stanovnik Nina Jadrole izjavljuje da
mletaĉkom graĊaninu Moretu Contarenu za novĉanu posudbu i kupljenu tkaninu duguje petsto
libara malih mletaĉkih denara, a notar Andrija naknadno uz tu svotu nadopisuje tekst koji glasi:
»qui valent ducatos CLI et grossos VI«.122
Preraĉunato to znaĉi da ovoj dvojici jedan dukat
vrijedi oko tri libre i osam solida malih mletaĉkih denara. Kada pak Mleĉanin Matej Segnolo
Zaninu iz Caorla plaća 15,5 velikih libara koje vrijede 496 libara malih denara (»qui valent ad
pizolos libras quadrengentas et nonaginta sex parvorum«),123
taj se teĉaj u potpunosti poklapa
s teĉajem izmeĊu malog denara i groša za koji Raukar pretpostavlja da je vaţio do sredine 14.
stoljeća – jedan groš (veliki denar) za 32 mala denara. Raukarov predloţak još kaţe da
sredinom tog stoljeća taj teĉaj raste na 48 malih denara po grošu, no to u ovom sluĉaju oĉito
nije bilo tako. U prva dva sluĉaja vidi se da duţnici duguju novac po teĉaju slabijem nego što je
teĉaj za koji Raukar kaţe da je u to vrijeme vrijedio u Zadru (dukat = tri libre i 12 solida
120
Raukar 1977, 298-299
121
AC 1, 88
122
AC 1, 123
123
AC 1, 201

35. 35
malih), što će potvrditi tezu (koja se već javljala u historiografiji124
) da je ugovaranje posebnog
teĉaja bilo naĉin da se u kreditni ugovor ukljuĉe kamate. Bilo kako bilo, vrijeme je da hrvatska
historiografija ode dalje od pukog numizmatiĉkog interesa za srednjovjekovni novac i pokuša
odgovoriti na pitanja o kolebanju vrijednosti tog novca kroz prostor i vrijeme.
Još jedno podruĉje ekonomske povijesti hrvatskog srednjovjekovlja gotovo je u
potpunosti netaknuto – povijest cijena. Poznati su mi samo rijetki radovi koji se bave tom
problematikom na podruĉju Dubrovaĉke Republike,125
ali prostora za istraţivanje drugih regija
takoĊer ima napretek jer nam praktiĉki svaki drugi notarski zapis pruţa korisne podatke i sadrţi
neke cijene ili pak detalje o robama, posjedima ili nekretninama koje duţnici daju u zalog
svome vjerovniku kao jamstvo.126
Zaduţnice, obveznice i sliĉne imbrevijature ĉine
prvorazredne dokumente financijskog sektora kakav je on bio u srednjovjekovlju, u vrijeme
svojih samih poĉetaka. Ĉinjenica da se razvijenije financijsko poslovanje isprva razvilo u
komunalnim društvima govori nam da ono traţi jedan vaţan preduvjet – razvijeno trţište,
intenzivnu razmjenu. A ĉim imamo donekle razvijeno trţište, imamo i neki sustav cijena. Da
bismo si doĉarali istinski opseg financijskog poslovanja i ukupne vrijednosti koje su se u njemu
obrtale, moramo se okrenuti trgovini i cijenama koje su postizali pojedini proizvodi. Drugim
rijeĉima, moramo se spustiti u realnu ekonomiju i vidjeti kolika je vrijednost primjerice
jednoga dukata za graĊane Zadra sredinom 14. stoljeća, tj. što tadašnji Zadranin moţe kupiti za
taj iznos. Tek tada dobit će na teţini naši zakljuĉci o razini koju je dosegla zadarska kreditna
trgovina nekog razdoblja i svi sliĉni zakljuĉci koji ukljuĉuju cijene i vrijednosti robe. Serijalna
povijest u hrvatskoj historiografiji naţalost nije zaţivjela, a ima potencijal pruţiti nam brojna
prevaţna saznanja o svakodnevnom ţivotu na ovim prostorima u srednjem vijeku.
124
Vidi primjerice Voje 2003, 82
125
Bogumil Hrabak, »Tabele kretanja cena ţitarica i mahunjina u Dubrovniku (1300-1620)«, u: Zbornik
Filozofskog fakulteta u Prištini 7 (1970.): str. 121-163; dubrovaĉkom graĊom sluţi se i Purković, Miodrag Al.
(1933) »O cenama u srednjovekovnim srpskim zemljama«, u: Narodna starina. Časopis za historiju i etnografiju
južnih Slovjena, knj. XII, Zagreb, str. 260-265.
126
Voje 1976, 127 nas uĉi da je u Dubrovniku vrijednost zaloţenih predmeta morala odgovarati vrijednosti
kredita, a ako to nije bio sluĉaj, tada je to izriĉito navoĊeno u samom ugovoru. Pretpostavimo li i za Zadar znak
jednakosti izmeĊu vrijednosti kredita i zaloga koji duţnik daje, eto nam odjednom mnoštva novih podataka za
sastavljanje ljestvice vrijednosti.

36. 36
7. ZAKLJUĈAK
Zahvaljujući savjesnosti i opširnosti notara Andrije, bili smo u mogućnosti barem opisati
neke vidove kreditne trgovine, no mali broj kreditnotrgovinskih ugovora unutar Andrijinih
kvaterni zaista nam ne dopušta nikakvo dublje zakljuĉivanje o strukturi zadarske kreditne
trgovine u posljednjim godinama prije Zadarskog mira. Ukupno 88 Andrijinih zaduţnica u tri
godine daleko je od situacije u Zadru ili Dubrovniku127
u najboljim godinama privredne
konjunkture. Koji bi mogao biti razlog tako male kreditnotrgovinske aktivnosti? Naravno,
uvijek kad se radi o hrvatskom srednjovjekovlju moramo u vidu imati (ne)saĉuvanost graĊe
koje iz ponekih razdoblja ima zaista puno, ali ne moţe se reći da je u potpunosti
reprezentativna. Isto bi se moglo pomisliti za Andrijine kvaterne. Iz drugih izvora, a i iz samih
Andrijinih imbrevijatura saznajemo da su paralelno s njim u Zadru djelovali i drugi notari128
. I
oni su nesumnjivo bili ovlašteni sklapati ugovore na podruĉju privatnog prava. Naš Andrija u
jednoj svojoj imbrevijaturi129
vodi se kao publicus imperiali auctoritate notarius et nunc
notarius dicti domini comitis, što će reći da je u osnovi vršio sluţbu kneţeva biljeţnika.130
Drugdje se u svojim knjigama naziva biljeţnikom zadarske kurije (curie Iadre notarius), što će
takoĊer reći da je njegova osnovna djelatnost sluţbovanje u tijelima zadarske komunalne vlasti,
dok se u nekoliko objavljenih isprava spominje i kao egzaminator. U pokušaju objašnjavanja
paralelnog djelovanja više notara u srednjovjekovnim dalmatinskim komunalnim društvima,
127
Zaduţnice iz godine 1459. upisivane su na ĉak 241 foliji, a bilo je i godina kad bi dubrovaĉki notari registrirali
preko tisuću kreditnih ugovora (Voje 1976, 8).
128
U razdoblju izmeĊu 1349. i 1359. u Zadru je djelovao velik broj notara koji su se u sluţbi zadrţavali uglavnom
vrlo kratko, s tim da su istovremeno djelovala otprilike trojica. To je osjetno manje nego tijekom većeg dijela prve
polovice 14. stoljeća, »zlatnog doba u razvoju institucije notarijata«, kada je u sluţbi istovremeno bilo i do devet
notara. Razloge za ovakvo smanjenje notarske djelatnosti Grbavac (2010, 15-16) nalazi u onodobnim politiĉkim
previranjima (mletaĉka represija nad zadarskim graĊanstvom nakon pobune iz 1345./46., vidi i Klaić – Petricioli
1976, 307-315) te epidemiji kuge iz 1348.
129
AC 1, 25
130
Zanimljivo je što u nekim od najranijih saĉuvanih Andrijinih imbrevijatura ovaj notar u formuli actum u
eshatokolu otkriva detalje o mjestu svoga stanovanja. Tako u jednoj ispravi o ustupanju punomoći (AC 1, 7) od 8.
oţujka saznajemo da ţivi u samostanu svetog Krševana (»Actum Iadre, in domo monasterii Sancti Grisogoni, in
qua habito ego notarius suprascriptus…«), dok su u iduća tri dana još ĉetiri ugovora (AC 1, 11, 15-17) sklopljena
u njegovom domu (»in domo habitationis mei notarii, posita in confinio Sancti Stephani«).

37. 37
dobro će nam posluţiti i jedan dubrovaĉki primjer – radi se o tamošnjem notaru Johannesu de
Finisu, koji u nekim zaduţnicama nastupa kao vjerovnik. Naravno da takve zaduţnice ne moţe
on sam sebi izdati pa imbrevijature upisati u notarsku knjigu koju osobno vodi, nego ih
registrira kod svojih kolega notara. Tako ga i nalazimo zasvjedoĉenog kao vjerovnika u
knjigama koje su vodili dubrovaĉki notari Soffredo i Francesco de Archo.131
Iz Vojeovih
istraţivanja znamo za još jedan vaţan podatak, a taj je da nisu sve zaduţnice morale biti
evidentirane kod notara – mnoge su od njih trgovci upisivali samo u svoje poslovne knjige, ĉija
poĉetna svrha je najĉešće mogla biti upravo evidentiranje kreditnih obveza i potraţivanja nekog
trgovca. Postaje nam jasno da ĉak ni bogata graĊa sadrţana u arhivskoj seriji Debita notariae ne
odraţava sav opseg kreditnih poslova na dubrovaĉkom trţištu.132
Što tek reći za ostale
dalmatinske srednjovjekovne komune, ĉiji arhivi nisu poznavali posebne knjige zaduţnica i ĉija
notarska ostavština je tek fragmentarno saĉuvana? T. Raukar svojedobno je odbacio
pretpostavku da je kreditno poslovanje mimoilazilo notarijat jer »za takvo objašnjenje nema
zasad uopće dokaza i jedva da se moţe smatrati mogućim«, no i sam je to revidirao uvaţavajući
Vojeove nalaze.133
Danas nam se takva pretpostavka ĉini više nego pouzdanom.
S obzirom da nemamo uvid u poslovne knjige zadarskih trgovaca i imbrevijature
zadarskih notara koji su djelovali u isto to vrijeme, ne bi imalo smisla na osnovi zaduţnica
samo u Andrijinim notarskim knjigama donositi zakljuĉke koji bi se odnosili na zadarsku
kreditnu trgovinu i gospodarstvo u cjelini. Dapaĉe, prireĊivaĉi njegovih knjiga za tisak iznijeli
su zanimljivu mogućnost kako bi, s obzirom da su u njegovim zapisima ĉesto zastupljeni pravni
spisi koji se odnose na otoĉki dio zadarske komune (Ugljan, Pašman, Iţ), rad notara Andrije iz
Cantùa mogao biti na neki naĉin »specijaliziran« za otoke.134
To moţe i ne mora biti istina, nije
presudno, no jedno znamo sigurno – za kreditnu trgovinu specijalist nije bio, ako su
specijalizirani notari uopće postojali.
Vjerojatno isto tako ne bi bilo pametno donijeti ni jedan okviran zakljuĉak da je zadarska
trgovina sredinom 14. stoljeća kao takva zamrla, ali svakako je zamrlo zaduţivanje u svrhu
131
Voje 1976, 31-32
132
Voje 2003, 90-91
133
Citat iz Raukar 1978-79, 357; revizija u Raukar 2004
134
Leljak – Kolanović 2001, 19

38. 38
trgovine kao jedan od njenih najdinamiĉnijih aspekata.135
Velike zakljuĉke koji bi vrijedili za
duţa razdoblja i šire prostore nije bilo moguće donijeti analizom ovog vremenski i prostorno
ograniĉenog izvora, ali se barem moglo ocrtati jedan skup saznanja koja se mogu izvući iz
kreditnih ugovora saĉuvanih u notarskim spisima. Postoji još veliki prostor za sliĉna
istraţivanja koja će unaprijediti ekonomsku i društvenu povijest današnjih hrvatskih zemalja u
srednjem vijeku.
135
No da je ţiva trgovina moguća uz smanjen opseg kreditiranja, dokazano je na primjeru Splita na samom
poĉetku 16. stoljeća. Raukar je analizirao popis kontralitera za razdoblje nešto duţe od dvije godine izmeĊu 1503.
i 1505. i pronašao ukupno 533 trgovaĉke dozvole od kojih se većina odnosi na izvoz iz splitske luke. Nešto manje
od godinu i pol (28. VI. 1503. – 3. XII. 1504.) od tog razdoblja pokriveno je dokumentima notara Petra Ferrariusa,
što Raukaru omogućava usporedbu i zakljuĉak da je tada zabiljeţeno ĉak 388 kontralitera prema samo 11 kreditnih
ugovora. Vidi: Raukar 1978-79, 357

39. 39
PRILOG 1
PRIMJER JEDNE KRAĆE ZADUŢNICE (AC 1, 210)
16. veljaĉe 1354.
Carta debiti pertinens ser Collano de Grubogna. Facta.
Die XVI mensis Februarii. Radosclavus condam Balse de insula Pischumani, districtus
Iadre, contentus et confessus fuit ex causa mutui solo amore et bladi nomine venditionis
habiti et recepti a domino Colano condam domini Christofori de Grubogna, cive Iadre,
ibidem presentem, dare debere eidem domino Colano libras XXVII et solidos XV et denarios
sex denariorum parvorum. Quare idem Radosclavus per se suosque heredes et successores
sine aliqua exceptione iuris vel facti se obligando promisit dicto domino Colano pro se
suisque heredibus et successoribus stipulanti dictas libras XXVII, solidos XV et denarios sex
parvorum dare, redere et solvere et numerare sibi vel suis heredibus aut successoribus vel
aliis pro eo suo iussu quibus vel cui idem creditor voluerit vel mandaverit hic in civitate Iadre
vel Venetiis sive Obrovezii seu Pago aut None an alibi ubicumque locorum ab eo petitum
fuerit sine lite et exceptione aliqua, ad omnem ipsius domini Colane requisitionem, sub
pena quarti dicte quantitatis peccunie et omnium expensarum, damnorum et interesse litis et
extra, stipulatione promissa. Et pena soluta vel non presens nichilominus instrumentum ratum
maneat. Pro quibus omnibus et singulis observandis et attendendis obligavit idem Radosclavus
dicto domino Colane se et bona sua omnia presentia et futura. Actum Iadre, in cancellaria
comitatus eiusdem, presentibus ser Francisco condam ser Petri Sexendolo de Venetiis,
habitatoris Iadre, et Suçio condam Marchi de Arimeno, ambobus habitatoribus Iadre, testibus
ad predicta habitis, vocatis et rogatis.

40. 40
PRILOG 2
PRIMJER DRUGE VARIJANTE ZADUŢNICE (AC 1, 293)
19. svibnja 1354.
Obligatio ser Collani Dobri de Drechio. Facta.
Die XVIIII Madii. Tempore et cetera. Ser Colanus condam Dobri de Drechia, civis
Iadre, promisit obligando se et omnia sua bona pignori mobilia et immobilia, presentia et
futura, Nicholeto Zancharolo condam Iuliani de Venetiis, comestabili pedestri in castro
Iadre, quod hinc ad Kallendas Decembris proximi dabit et solvet ei vel eius heredibus aut
suo certo nuntio vel procuratori in civitate Iadre vel alibi ubicumque locorum at eo petitum
fuerit, sine lite et exceptione aliqua, ducatos viginti cum dimidio in monetis, sub pena quarti
et refectione omnium damnorum, expensarum et interesse litis et extra stipulatione promissa;
qua soluta vel non, rata maneant omnia et singula in hoc instrumento contenta. Quos viginti
ducatos cum dimidio in monetis contentus et confessus fuit dictus ser Collanus, debitor, se
a suprascripto Nicholeto, creditore, gratanter, mutuo et absque aliqua spe lucri habuisse et
recepisse. Que omnia fecit dictus debitor, ita quod si aliquo tempore agatur vel agi contigerit
pro predictis vel aliquo predictorum, quod possit Iadre, Venetiis, Segne, Obrovezii et alibi
ubicumque locorum realiter et personaliter sub quo maluerit iudicio conveniri, licet ibi non
foret eius proprium domicilium. Actum Iadre, in cancellaria comitatus eiusdem, presentibus
Pribislavo, aurifice, condam Stoysse de Iadra et Andello condam Filipi de Mediolano, de
banderia dicti Nicholeti, creditoris, ambobus testibus ad predicta habitis, vocatis et rogatis.

41. 41
IZVORI
AC 1 - Andrija pok. Petra iz Cantùa (2001) Biljeţniĉki zapisi, sv. 1 (1353. – 1354.).
Zadar: Drţavni arhiv u Zadru (Spisi zadarskih biljeţnika = Notarilia iadertina, sv. 4). Kratica:
AC 1
AC 2 - Andrija pok. Petra iz Cantùa (2003) Biljeţniĉki zapisi, sv. 2 (1354. – 1356.).
Zadar: Drţavni arhiv u Zadru (Spisi zadarskih biljeţnika = Notarilia iadertina, sv. 5). Kratica:
AC 2
CD – Codex Diplomaticus . Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
Kotrulj – Kotrulj, Benedikt (2009) Libro del arte dela mercatura – Knjiga o vještini
trgovanja. Zdenka Janeković-Römer (prir. i prev.). Zagreb-Dubrovnik: HAZU – Hrvatski
raĉunovoĊa
ZS – Zadarski statut – Statuta Iadertina (1997) ur: Josip Kolanović, Mate Kriţman.
Zadar: Ogranak Matice hrvatske: Hrvatski drţavni arhiv
LITERATURA
Cipolla, Carlo M. (1974) Storia economica dell'Europa preindustriale, Milano: Il Mulino
Ĉremošnik, Gregor (1925) »Novĉarstvo u starom Dubrovniku«. U: Jugoslavenska njiva
god. IX, 1. jula. Zagreb: Hrvatski štamparski zavod d.d., str. 16-24
Du Cange et al. (1883-1887) Glossarium mediæ et infimæ latinitatis, Niort: L. Favre
(http://ducange.enc.sorbonne.fr, 15. prosinca 2009.)
Fabijanec, Sabine Florence (1999) »Profesionalna djelatnost zadarskih trgovaca u 14. i
15. st.« U: Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 17,
Zagreb: HAZU, str. 31-60

42. 42
Fabijanec, Sabine Florence (2001) »Pojava profesije mercator i podrijetlo trgovaca u
Zadru u XIV. i poĉetkom XV. stoljeća« U: Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti 19, Zagreb: HAZU, str. 83-125
Grbavac, Branka (2010) Notarijat na istočnojadranskoj obali od druge polovine 12. do
kraja 14. stoljeća (doktorska disertacija), Zagreb: Filozofski fakultet u Zagrebu
Gruber, Dane (1903) »Borba Ludovika I. s Mleĉanima za Dalmaciju«. U: Rad JAZU 152,
Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, str. 32-161
Klaić, Nada – Ivo Petricioli (1976) Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar: Filozofski
fakultet
Leljak, Robert – Josip Kolanović (2001) »Uvod«, u: Andrija pok. Petra iz Cantùa:
Bilježnički zapisi, sv. 1 (1353. – 1354.), Zadar: Drţavni arhiv u Zadru (Spisi zadarskih
biljeţnika = Notarilia iadertina, sv. 4), str. 9-20
Luzzatto, Gino (1960) Ekonomska povijest Italije. Stari i srednji vijek. Zagreb: Naprijed
Margetić, Lujo (1997) Hrvatsko srednjovjekovno pravo. Obvezno pravo. Zagreb-Rijeka:
HAZU: Vitagraf: Pravni fakultet Sveuĉilišta u Rijeci: Adamić
Pederin, Ivan (1990) Jadranska Hrvatska u povijesti starog europskog bankarstva. Split:
Knjiţevni krug
Peršiĉ, Janez (1999) Židje in kreditno poslovanje v srednjeveškem Piranu. Ljubljana:
Oddelek za zgodovino Filozofske fakultete
Praga, Giuseppe (1931) »Un prestito di Francesco il Vecchio da Carrara al Comune di
Zara (1366)«, u: Archivio storico per la Dalmazia IX, Roma, str. 471-481
Raukar, Tomislav (1977) Zadar u 15. stoljeću. Ekonomski razvoj i društveni odnosi.
Zagreb: Sveuĉilište u Zagrebu – Institut za hrvatsku povijest
Raukar, Tomislav (1997) Hrvatsko srednjovjekovlje. Zagreb: Školska knjiga.

43. 43
Raukar, Tomislav (2007a) »Splitska kreditna trgovina XIV. stoljeća«. U: Studije o
Dalmaciji u srednjem vijeku. Split: Knjiţevni krug.
Raukar, Tomislav (2007b) »Zadarska trgovina solju u XIV. i XIV. stoljeću«. U: Studije o
Dalmaciji u srednjem vijeku. Split: Knjiţevni krug.
Raukar, Tomislav (2004) »Prikaz: Voje, Ignacij (2003) Poslovna uspešnost trgovcev v
srednjeveškom Dubrovniku«. U: Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i
društvene znanosti HAZU 22, str. 249-254
Raukar, Tomislav (1978-79) »Srednjovjekovna trgovina dalmatinskih gradova –
istraţivaĉka dostignuća i problemi«, U: Historijski zbornik XXXI-XXXII, 1978-79. Zagreb:
Savez povijesnih društava Hrvatske, str. 349-357
Voje, Ignacij (1976) Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku. Sarajevo:
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
Voje, Ignacij (2003) Poslovna uspešnost trgovcev v srednjeveškom Dubrovniku.
Ljubljana: Znanstveni inštitut Filozofske fakultete
Zlatar, Zdenko (2007) »Udio vlastele u dubrovaĉkoj kreditnoj trgovini (1520-1623):
kvantitativna analiza vjerovnika« U: Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, 45. Zagreb-Dubrovnik: HAZU, str. 131-158