2. Iznenađuješ, Bože, svemoćan i
slab, svet i osuđen. Ovo je čas
tame u kojemu slavna djela
ljubavi i preobraženja svijeta
dohvaća ruka »obijeljenih
grobova«. Pilat u svojoj slabosti
postaje osudom. I mene se tičeš,
Isuse - i ti i osuda. Tvoj sam i
Pilatov. Kušnja je to brzine
ljudskoga pravorijeka i njegove
nepotpunosti kada se želi osuditi
Boga. Ne dopusti, Gospodine, da
nedosljednost našega kršćanstva
bude prigoda za osuđivanje tebe
ili tvoje Crkve.

3. Čovjek misli da bičem i križem
oduzima život, a za tebe je to
pogled na put prema proslavi.
Poput novoga Izaka na usponu
prema brdu žrtvovanja. Sa
znakovima trpljenja na tijelu, s
tjeskobom i strahom pred smrću,
križem teškim kao ljudskost
ravnaš stazu za sve nas posustale.
Onaj čija je riječ neodoljiva
dopušta se voditi u smrt, da bi
svojom poslušnošću iscijelio našu
neposlušnost. Gospodine Isuse,
vodi me putem svojih zapovijedi.

4. Pred događajem tvoje smrti kao
da mi nije važan jedan pad... A
baš tu kao da si sakrio božanstvo,
da ne budeš ništa doli čovjek u
zagrljaju križa. Padajući dižeš -
ponižen uzvisuješ. Križ baca
korake u stranu. Odasvud povici
uvreda. Tek tu na zemlji, u gluhu
prahu ponovna je snaga. Ne daj
da nas sablazni tvoj pad,
Gospodine. Učvrsti nas u vjeri da
je tvoj jaram sladak i breme tvoje
lako.

5. Kada je stado raspršeno i kada je
vjera nepostojana, ususret ti
dolazi Majka, ljubljena učenica.
Ako Bog ne štedi najbolje, tada i
bol dobiva drukčije značenje.
Pogled izvan otajstva nudi
pobunu ili malodušje, tako
ljudsko, a tako nekršćansko...
Zadaća Majke ne prestaje
nikada: trebala je biti na ulicama
Jeruzalema prateći, surađujući,
dajući se. Gospodine, ne dopusti
da se izgubimo u sjeni poteškoća;
ne dopusti da se odvojimo od tebe
i od Majke.

6. Ljudski prizor na putu patnje.
Izrastao je iz želje da se ne prekine
zabava i užitak u tuđemu umiranju.
Zovu čovjeka komu nije bliska
Isusova tragedija; zadiru u život s
okusom svakodnevnice, da bude
poseban i najbliži u zadaći
otkupljenja. Taj križ nije ukras.
Stavili su ga nasilno - ne poput dara.
Ljubiti križ kada ga koža osjeća,
nenaslikana, neudaljena, već
urezana u nas i mi u njega.
Gospodine, daj da svojim križevima
upotpunjujemo strahotu križa u
tvojemu tijelu, Crkvi.

7. Žena i osjećaj ostali su u sjećanju
poslije mnoštva jednakih prizora
mučenja - iskorak neobičnosti. U
toj je ženi hod narušen, zabava
zaustavljena, istrgnuto lice iz
»složenih okolnosti« ljudskih
planova; nevidljivo u rukama
vidljive žene. Onaj »po kome je sve
stvoreno« u mnoštvu stvorenja i
sam je »ljudima nalik«, ali i Bog
prepoznat u rukama ljubavi.
Obrisao si lice i osta zapisano: Što
god ste učinili jednomu od
najmanjih, meni ste učinili.

8. Padati i pasti; uspravljati se i
uspraviti se - životni je ritam
čovjeka. Isus je na mjestu
krivnje i krivca koji postaje
progoniteljem. Oči prignute k
zemlji. Čovjek ne vidi da je
kušnja tu i ne sjeća se riječi:
»Ne uvedi nas u napast.«
Svemoćni je iscrpio snagu da
bi ju dao nama. Uvjereni u
svoju ranjivost, Gospodine,
dičimo se svojom slaboću, jer
sve možemo u onome koji nas
jača. Dosta nam je tvoja
milost.

9. Majke i sućutne žene vidjele su
tvoja djela. S tvojih su usana
slušale o pravednosti, kraljevstvu i
osjetile ispunjenje obećanja. Pred
njih stavljaš njihovo majčinstvo i
govoriš koliko cijeniš njihov plač,
jer - samo majke sve razumiju.
Pozivaš na drukčiji plač, onaj
kojega suze zalijevaju obraćenje.
Bile su simbol naroda kojemu je
otežalo srce i koji nije osjetio sol
suza nad Jeruzalemom.
Gospodine, po mukama svojim
daruj nam novo srce.

10. Kolika je samo cijena koraka do
vrha. Drhtaj tjeskobe i zamrle
snage tijela guraju te treći put na
zemlju. Čini se da tu sve završava.
Pa ipak, to je samo iščekivanje. Tu
se susreću tvoj i naš put, križni
put i put zemaljskih prohtjeva. I
padamo triput, stoput, tisuću
puta. Neumorna zamka grijeha.
Ovaj pad prisjeća na najsvježiji
grijeh; onaj koji poznajemo, Bože,
samo ti i ja; onaj koji nagriza
Crkvu i zajedništvo. Pretvori,
Gospodine, naše padove u vrela
poniznosti.

11. Na cilju, on koji nije imao ni
odmorišta ni svratišta, ostvaruje
nauk blaženstava. Rođen
siromašan, živio je od
velikodušnosti onih koji su ga
slušali. Sada s najuzvišenije
katedre poučava o posvemašnjoj
ogoljelosti. Bol otvorenih rana i
bučan metež krvnika. Pred nama
je slika istinske Crkve, bez
vanjskoga sjaja koji bi vrijeđao.
Zavjesa je razderana i istina
zasljepljuje. Rekao si, Gospodine:
»Gdje ti je blago, ondje će ti biti i
srce.« Pomozi nam sašiti tvoju
odjeću i sve svoje blago staviti u
tebe.

12. Ljudi misle da su na grede pribili
moć i mudrost i svetost. Nakon
što je postao čovjekom, ništa ga
nečisto ne može onečistiti. Ništa
više ne može biti poniženje,
otkad je Božji Sin visio na križu.
Pred očima sviju, kao primjer,
jer je rekao da je kralj. I bio je i
jest... Obilno nas obasipa
darovima sa svoga prijestolja:
oproštenje, svoju Majku,
otvoreno srce. Gospodine, ako
nema veće ljubavi od prinošenja
života, ne dopusti da nas obuzme
sumnja u tvoju ljubav.

13. Došao je tako često najavljivan
čas da s ovoga svijeta prijeđe k
Ocu, čas prividna gubitka, a
zapravo slavni čas pobjede.
Poslije strašne boli predaje duh
Ocu, na čuđenje svega
stvorenoga. Smrt za ljude ima
vrijednost ako znaju umirati
kao Isus. Smrt nije nesigurna
pustolovina, jer je u Kristu
pobijeđena i sve je dovršeno. U
dovršenju ima mjesta i za
umiranje. Poslanje je ostvareno.
Ti koji oduzimaš grijehe svijeta,
smiluj se nama grešnicima.

14. Oni koji se brinu za tebe nisu
sposobni dosegnuti važnost časa u
kojemu Isus umire na križu. Još
odjekuje dojmljivo svjedočanstvo
stotnika: »Zaista, ovaj čovjek
bijaše Sin Božji!« Strah silazi s
brda i uvlači se među ljude; tuga
ovija žene. Sve je dovršeno i sve
započinje. U miru triju dana silaziš
u prostore smrti. Skidaju s križa
kruto tijelo i stavljaju ga u ruke
koje osjećaju težinu odgovora:
»Neka mi bude po tvojoj volji.«
Majka svih koji vjeruju. Djevice
samoće i boli, ispuni prazninu u
tvojoj novoj djeci.

15. Ukop čovjeka uvijek je tužan, a
tvoj ne dopušta niti okupljanje
prijatelja dok se spušta večer. Na
brzinu, zbog mirovanja koje
nameće kalendar i neki drugi
obred. Ležiš u novome grobu,
čuvan od onih koji te se boje i
mrtva. Nisu u te vjerovali, ali se
sjećaju riječi o uskrsnuću poslije
tri dana. Kamen je zadržao pogled,
ali ne i život. Sve ne završava u
grobu. Gospodaru života, dopusti
da do nas dopire dah nade u kojoj
se kraljuje zajedno s tobom.

16. Oče nebeski, primio si žrtvu
križa svoga Sina Isusa Krista
koji je svoj život položio iz
ljubavi prema nama ljudima.
Svojom je krvlju otkupio svijet
i objavio nam put poniženja i
uzdignuća.
Oče sveti, neka tvoj blagoslov
siđe na ovaj narod koji je
razmatrao otajstvo Križa
ispunjen nadom u uskrsnuće.
Obdari ga oproštenjem i
utjehom; učvrsti mu vjeru i vodi
ga prema vječnome spasenju.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Ivan Šaško