2. Istorija
Po turskim izvorima 1516. godine bilo je kulturno i
poljoprivredno sedište. Naselje se pominje pod turskim
nazivom „Vlašotinac“ i u sastavu je Sofijskog sandžaka.U
šesnestom veku ima oko 600 stanovnika i 66 kuća.
1879. godine u Vlasotincu je bilo 519 kuća i oko 2626
stanovnika. Po zakonu od 14. maja 1878. godine
pripadalo je Vlasinskom srezu. Godine 1879. je umesto
Vlasinskog stvoren Vlasotinački srez.
Za varošicu je proglašeno 1878. godine.
3. Geografija
Opština Vlasotince je deo Jablaničkog okruga čije
sedište je Leskovac.Opština Vlasotnice se sastoji od
grada Vlasotinca i okružnih sela.Teritorija opštine
Vlasotince se graniči na zapadu sa leskovačkom, na
jugu sa crnotravskom, na istoku sa babušničkom i na
severu sa gadžinhanskom opštinom. Vlasotince je
najveće naselje (grad) i ujedno administrativni i
ekonomski centar opštine.
4. Stanovništvo
Meštani Vlasotinca i okoline su pretežno zanatlije,
trgovci, zemljoradnici i vinogradari. Iz obližnih
vinograda se proizvode vina Grom, Plemenka i
druga. U davnim vremenima su se stanovnici bavili
pretežno stočarstvom.
Celokupno vlasotinačko stanovništvo je
doseljeničkog porekla. Pored stanovništva iz bližih
krajeva doseljenici su dolazili iz dinarske, kosovske,
vardarske, žnepoljske i vlasinske oblasti.
5. Običaji: Narodna kola i veselja u Vlasotinačkom
kraju
Svako veselje u porodici, selima, završavalo se narodnim
kolom. Narodna kola, tada zvana ora, su bila poseban ritual
na veseljima.
Kolo je bilo mesto okupljanja mladih i starih da se gledaju
među sobom, da se šale, upoznaju, pa i zavole.
Lokalni stanovnici takmičili su se čije će kolo biti veće, bolje i
među sobom i među selima.
6. Volim: Mesto boema i Vinskog bala
Kao mesto boema i Vinskog bala, u kome skoro
svaka kuća ima vinograd, sa klimom pogodnom za
uzgajanje vinove loze i nekada najuspešnijom
Vinarskom zadrugom u Jugoslaviji, Vlasotince se
može smatrati varošicom u kojoj postoji “kult vina".
Kako i sami Vlasotinčani kažu, vino je njihova
tradicija, u njemu uživaju, o njemu pišu pesme i
većina domaćinstava u svojim podrumima čuva
“božje piće”.