PRO.PR Brzina u komunikaciji

1. PRO.PR
Brzina
u
komunikaciji
TEME BROJA:
Prelazak Latvije na Euro
Makedonske banke i društvena odgovornost
PECI
RECI
Generalni pokrovitelj
Svijet komunikacija
Brand OVAKO
Povezani, a tako različtit
Jesu li stećci brand?

2. 30 PRO PR
Julijana Mikulić Jurković
Brand menadžerica Dnevnog lista;
Urednica časopisa Banke i Biznis u BiH
IMPRESUM
Strukovno koncipira:
Julijana Mikulić Jurković
Urednički kolegij:
Julijana Mikulić Jurković, urednica;
Selma Dandić, novinarka;
Danijel Koletić, strukovno vodstvo.
DTP:
Tomislav Klišanin
U prilogu surađuju:
Kristaps Otersons, Zlatko Bezoski,
Lejla Dizdarević, Nedžad Biberović, Nataša
Pucar, Nazif Hasanbegović, Miro Raguž, Dobrila
Močević, Ilarija Bašić
Kontakt e-mail:
brandcommunication@dnevni-list.ba
Materijali i fotografije se ne vraćaju. Sva prava
zadržava uredništvo bez protesta. Broj 14/2014.
Dnevni list

3. Brzina u komunikaciji Uvodnik
Nove tehnologije definitiv-no
mijenjaju navike, ne samo
$( #
# -
14 ###( -
$ #-
/#
# )# 4-
# #4-
)#
@$
# #
L /
# # !L
14 4 #
)# -
nostavno klimaju glavom u
4# !# 0-
# #
# #
) 4$
)
3 44
-
)# #
/
#
/
# !
#
2¤
stavio u fokus dok ga mi u BiH
) #
%)#
# # -
)#( 4
8-
$ !
#; # #
#
## #
44 4 #
%)-
# )# # 4-
4 ( ##-
# ! # !0!
#) # ! !
# ) -
4 4
) 81
%
4) 4!) 0 4
#
/# #-
# # 4 #
# 4 $#( 4!) )
# 4 )-
# 81 #( # -
#
) 4
godine u godinu odvajaju sve
4 ##( )#
) -
$# # ##( (
4 )# )#
$
)#0 #
# 40 4 -
#
# $ # -
# # )
;;# ;4; )#
##
8# -
## 4# 4 )#
# 4# $( # #;
!# )*#( #-
( #
# # # )
# )# ;
@
) $ 4#
##( ! )-
#
%
# ) ! $ -
vo i u nedostatku volje da se
*# # -
( # 40
# #4!$#(
40 4 !#0
) !
# !# 4*
! )*# !
! $-
#0 ) #;
/
! #(
#( ) #-
#$# )#
)
8## -
# 4# )#0
#0
) ;-
# # -
#4# 4
:4
## ( ;# -
#
/## 0
strategije uveliko ovisi i o kva-
#0
# #
#( ## # -
# #0
%)#
*!# 4#
# #) #
#(
*!#
##
%)#
#$# ###
! 4#
Vrijednost komunikacije.
Prelazak Latvije na Euro
# #
## #
%)-
# ) #
0 #) -
##
3$# )
! #! ) 4
( #( )( -
# #
5
)# )( -
4!) !#)
$( $ )#
# !L
Q ¤! # -
## # 0#-
)L / 4#-
# 0 !
5#)L / #(
#L 14
( # -
# )#
PRO.PR je zaštićeno ime PRO.PR konferencije
Računi i brojevi za uplate
pomoći stanovništvu
poplavljenih područja:
NLB Razvojnoa banka a.d. Banja
Luka, broj računa: 562-099-
80946823-10, Vlada RS
Za uplate u Bosni i Hercegovini,
korisnik: Vlada FBiH - Fede-ralno
Ministarstvo Financija,
novac se može uplatiti na broj
računa: 1020500000112809,
Union banka d.d. Sarajevo, a za
uplate iz inozemstva, korisnik:
Vlada FBiH - Federalno mini-starstvo
financija, IBAN COD:
BA391020500000106795
Union Banka d.d. Sarajevo,
SWIFTCODE:UBKSBA22.
Za uplate u zemlji
RAIFFEISEN banka d.d. BH
broj: 1610000000850119 uplate
iz inozemstva RAIFFEISEN banka
BiH, SWIFT CODE : RZBABA2S,
IBAN CODE:
BA391610000000850119,
Crveni križ FBiH, Sarajevo,
Nedima Filipovića 9.
P J
|
#-
J# ##
#
: 4# -
#) #) #(
!4)#0 #-
#0 # !#-
# # ! -
# #0 #
#
4 J #
P-
( #( # J:
#
)#
*# ;4
‚40#A )-
( ;## )-
4 |
)#( $# ;#
# ; -
## 4
@0 )#
4 # -
@*( *#
J #
) # #
( $ -
trati kao gigantski logi-
4
# !4 #
4 # #
$ #) ##
4# ##
( -
4 #( P $
## J: # -
0#( )#
4 #
lokalne na novu valutu Euro
#( #
!4 #0 #
!
) X
!#( ## !#-
( *!#
# #
## # #
valutu gotovo odmah i/ili
!#
@*( !# #-
# #(
!0#( #( -
lagodljiva i koordinirana
# #0 -
#$# )
##) ##)
# #
!4 4-
!# #4
Spremnost sustava i građana
za prelazak na novu valutu
: -
) ! -
# !#( 0# -
#( # 4
0 4#( 4
#;# #
#
84
) 52 -
novodstvene sustave, dok
# )#
}# -
;##) 4
## 4
! # #
)# ## 0#
J ## #(
0 $#
# #( !#
$ # -
# #(
!# #
4
V*# !
4# ##
$ #
# 4#
!# $-
!# !4 4(
)
3# !#
2*
! !# ## #
#
#(
#
! )#-
4# # (
! 4!#0
#4 # (
0 * # -
4!) 4##) 0
# A3 )! $( #
( # E(
)*# -
# )# -
4 #
8 )( !#
# # #-
#
#
radile na tome da uvjere
)*# 4 ! 0
4# !
!## # !4)-
# # !
# # #)
# 64!) $-
#7
V*# -
## # 4
# # $
# # # !##
#
3( (
##( 4#
4) #) #
sigurnosnim karakteristi-
( -
# 44 ! #
)*# P # #
J
## #
: # -
! #
#0 )
#; -
( !
4$!
#)
4## # -
# = #
( !
# # ##
# #
#
%#(
*# #
( -
# #
#
@*(
$ #
# # J
|=¬ ## -
4 # #
) )-
tovinskom i negotovinskom
#(
4 4#)
##
)
=¬ )*-
# !
# #;# 4-
# ( -
4 # 4# 4#
# #
# #0
#0
Prelazak na novu valutu podrazumijeva promjenu ne
samo života nego i načina razmišljanja stanovništva
Kristaps
Otersons,
voditelj odjela odnosa
s javnošću, Latvijas Banka,
Republika Latvija
Latvijski Euro novčić – simbol prijeratne
nacionalne valute i postokupacijskih perioda

4. PRO PR 31
Jesu li makedonske banke
društveno odgovorne?
Ulaganje korporativne imovine u društvene ciljeve poboljšava blagostanje
i sigurnost društva, te tako donosi prednosti za cijelu zajednicu.
Povijest platnih kartica
Kako je sve počelo?
Zlatko
Bezoski,
savjetnik Uprave,
Stopanska banka a.d. Bitola,
R. Makedonija
Društveno odgovorna
4 # 4-
dignu iznad korporativnih
#) # -
biti i preuzmu odgovornost
4 # (
!# 4 -
# )-
ne prednosti u smislu druš-tvenih
promjena koje vode
# !)-
stanju. Ulaganje korpora-tivne
imovine u društvene
ciljeve poboljšava blago-stanje
i sigurnost društva,
te tako donosi prednosti za
cijelu zajednicu.
Pozitivna sprega
kanala financiranja
Kao glavni posrednik
kod kanaliziranja resursa
od ekonomskih subjekata
koji štede i onih koji inve-stiraju,
bankarski sustav
# )#
4 # $)
4 !) $#)
8# $#
dio financijskog i platnog
sustava modernog društva.
Svijet bez kartica danas je
) #) 4
/ 0
svakom dijelu svijeta i teško
$ # # -
4 ) # $
! #
'
mnoge korisnike kartice su
postale jednostavan i prak-
# ## #
14)
tome su prednosti koje karti-
$ # Y -
nostavnost i brzina uporabe,
nenošenje gotovine, smanjen
4 )#
gubitka kartice, izvor kredi-ta,
dodatne pogodnosti i sl.
Nakon 60 i više godina
od pojavljivanja, kartice su
postale primarno sredstvo
#( !4
pojedinim dijelovima svije-ta
postati i jedino sredstvo
# #
Švedskoj. Iako je Švedska
bila prva europska zemlja u
C
4#
##( G ! )
! 4
gotovina postati prošlost.
Samo 3 posto švedske eko-nomije
je temeljeno na goto-
#( # )
) ! #
0 )#( -
jedine trgovine i poslovnice
!# 0
platne kartice.
Plaćanje računa bez gotovine
Prva kreditna kartica,
charge kartica , izdana je
1950. godine i bila je to Di-ners
Club kartica. Sve je
==
)# 4!)
4!#) ##
New Yorku kada je Frank
McNamara bio s klijentima
u restoranu “Major’s Cabin
Grill”. Kada je trebao platiti
#( 0
## )
Ipak, izbjegao je neugodnu
situaciju jer je njegova su-
) ! # -
# #
54
ove potencijalno sramotne
situacije stvorio je ideju o
## # ! )
jesti u restoranima, a da ne
! #
gotovinom na kraju posjeta,
#
#
što je bilo vrlo inovativno u
njegovoj ideji jest da mora
!
# 4* -
na i njihovih klijenata. Go-
# # ## (
Frank McNamara je izdao
svoju prvu Diners Club kar-
: =

5. )#
Frank McNamara i njegovi
partneri vratili su se u resto-ran
“Major’s Cabin Grill”, te
@3 ##
dao konobaru malu karton-sku
karticu. Frank je potpi-
# 4 (
4# A8 A
3 # %-
ners Club je imao 200-tinjak
#( #
Frank McNamare, a kartica
! 0# -
rana u New Yorku. Kartica
! 4*# (
# *# ! ##
restorani u kojima je bila pri-
0#
Diners Club bio je prvi
primjer inovacije bezgoto-
#0 #( *-
( 4## #*#
# #
=

6. |
)# *-
#
( # J©
# ;
V#
=

7. =
# J©
4 # #
karticu umjesto dotadašnjih
#0
: -
# #( #
J© ! -
panija koja je prikupila više
od milijun korisnika svojih
kreditnih kartica u prvih pet
godina poslovanja. S ciljem
# $ # ; -
rica je 1965. godine sklopila
ugovore s drugim bankama
) 4#
kreditnih kartica na širokom
$ # #-
4* !#
su sudjelovale. Godine 1966.
0 !# #-
vale su Interlink, prvo ban-
$# 4 !
#0 #
) 4# #-
; # #-
)#
;# !#
napravile istu stvar, kreiraju-
# T#
# #
je ponudila svoj MasterChar-ge
program (kasnije promi-jenjen
naziv u MasterCard),
koji je bio izravna konku-
# #F
(kasnije promijenjen naziv
?7
% =B=
)# -
na charge kartica neovisnih
banaka pretvorene su u Ban-
@ F0-
ge kartice (Marples, 2008.).
Lejla
Dizdarević,
direktor direkcije
za marketing, komunikacije i PR,
Intesa Sanpaolo Banka BiH
standarda. Bez obzira na
ustaljenu percepciju da rast
# ;
što je rad, kapital i ukupna
produktivnost, brojne em-pirijske
studije ukazuju na
4# ) 4*
razine gospodarskog rasta i
razine razvoja financijskog
sustava, odnosno kanala fi-nanciranja.
Banke su upravo zbog
) 4#
visoko pozicionirane na listi
institucija oko kojih je javno
mnijenje izgradilo poseban
kult. Dakle, uloga banaka u
44# $#(
a korporativna društvena
odgovornost je jedan od in-tegralnih
aspekata bankar-skog
poslovanja. Pored toga
$ -
ni rast stalni cilj, banke su
se pokazale i kao društveno
odgovorne tako što podu-zimaju
aktivnosti od kojih
prednosti imaju razni sudi-onici
gospodarskog sustava.
84 ;##
institucije u regiji uvijek su
pomagale i skrbile za druge.
F# $# )
podneblja uvijek je njegovao
$#
onima kojima je potrebna,
davanja siromašnima, kao i
brige o okolišu i zajednici, s
## $# -
4 #
U prošlosti su ove aktivno-sti
bile najviše usmjerene
# 4#(
##
## (
dok se danas radi o korpora-tivnoj
odluci da se poduzmu
aktivnosti za dobrobit cijele
lokalne zajednice, koje su
uvijek adekvatno medijski
pokrivene.
Razvoj životnih vrednota u
zajednici
4# -
# )# ##
njenog poimanja mijenja-ju
su se s globalizacijom,
kapitalnim trendovima i
priljevom novih ideja u Ma-kedoniju.
Na promjene u ve-
# !
korporativnog upravljanja
u makedonskim bankama i
## #
okolnosti.
Korporativna društvena
odgovornost makedonskih
!#( 4 4 #*
$#
)( )*# )-
dišnje operativne i poslovne
politike i strategije upravlja-nja.
Banke su aktivno uklju-
#
inicijativama koje doprinose
4 $#0 #
4#
# #
4# # )-
# # -
nog ponašanja u zajednici
@*(
ima situacija, ali ne samo
u bankarstvu nego i u dru-gim
granama, u kojima se
društvena odgovornost po-
#
# )#
cilj ostvarenje dobiti – na pri-mjer,
promoviranje kredita
4 $
! #
brige za okoliš ili promicanja
zdravih energetskih izvora.
3 ( !# @-
# # #
0 # 4##
društvene odgovornosti,
koju iskazuju kroz razne do-nacije
i aktivnosti organizi-rane
u suradnji s drugim or-ganizacijama
tijekom cijele
godine – izgradnja igrališta,
revitalizacija lokalnih škola,
obnova kulturnih instituci-ja,
nabavka lijekova i opre-
( )#4
kulturnih manifestacija od
!#) 4# 4 #
zajednicu i bezbroj drugih
primjera.
# -
mjeri kako su banke u Ma-kedoniji
svjesne da moraju
pomagati lokalnoj zajednici
u kojoj posluju kako bi po-
! $
Društveno odgovornim
aktivnostima banaka po-stavlja
se temelj za izgradnju
!) 4) $
! 4
#$# 4 4#
#( $-
va interakcija i povezanost
banaka, komitenata i šire
društvene zajednice.
Društveno odgovornim
ponašanjem banke u Make-doniji
ispunjavaju tek jedan
bitan segment svog uku-pnog
poslovanja. Banke su
u potpunosti obvezane na
promicanje društvene odgo-vornosti
i štoviše to smatra-
$# # -
jelom svog profesionalizma.
Samo društveno odgo-
# !# $ ! #-
sitelj rasta i razvoja.
Dnevni list

8. Prva Diners Club kartica
Izvor: Creditcards.com, 2012.
American Express kartica iz 1958. godine
Izvor: Creditcards.com, 2012.
Oglas za Diners Club karticu iz 1956. godine
Izvor: AdClassix.com, 2012.

9. 32 PRO PR
marketing menadžer, mesna
industrija OVAKO
Akova group nastao je
1999. godine i sastoji se od tri
kompanije koje se nalaze u
privatnom vlasništvu obitelji
%$;( 5©
d.o.o., koji se bavi distribu-
#!(
d.o.o. se bavi proizvodnjom
#0 *# -
Dnevni list

10. Svjetski stručnjaci na konferenciji PRilika 2014.
Društvo Srbije za od-
# # 6%Q7
organizira 7. i 8. studenoga
u “Zvezdara Teatru” u Beo-
) *##
konferenciju pod nazivom
A/# # 67#E
Cilj ovogodišnje konferen-cije
PRilika jest ponuditi
) # ) #
iz struke, kako se uspješno
#
korak s trendovima.
Na ovogodišnjoj kon-
;# %Q )
## 4
Europe, Srbije i regije, a iz-
* 0
*## #-
# X Q]
V!0( 8 -
%#
Q]
V!0 )## -
tor kompanije Burson-Mar-
4 J(
Bliskog istoka i Afrike, glo-balni
direktor za strateško
## # -
Donald Steel Jeremy Galbraith Paul Holmes
son-Marstelerovog global-
#)
8$
Burson-Marsteler kompaniji
1995. godine, kada je bio na
:/ 8! ;; 8-
tice, a potom je od 2000. do
2007. bio direktor Burson-
Marsteler u Bruxellesu. Prije
toga bio je zamjenik glavnog
4
#4#) + T-
tminster i direktor sestrin-ske
kompanije u Bruxellesu.
Godine 2012. dobiva nagra-du
SABRE za izuzetno indi-
# )#( ##
) )
)# #]
Times i Debrett’s imenuju za
#)

11. ##0
ljudi u Velikoj Britaniji.
Na konferenciji PRilika
) A
)!#0 #0
#E
8
je više od 20 godina pisao
tekstove o temi odnosa s
# J -
## %$-
( ##
4# 20
V #
20 1
/
#( #
#¤
;# 4
! # #
4
( *( # $-
rija SABRE nagrade, najve-
) ) ##( #
kom se dodjeljuju priznanja
4 0 ! #
#
3 #;#
81
)
A# # X
pobijedili ili izgubili”.Drugi
# #;# !$
radionica Donalda Stila o
temi “Krizna komunikaci-
#0 E
%# # 4
reputaciju, krize i upravlja-nje
promjenama. Bio je 11
godina glavni savjetnik za
komunikacije kompanije
BBC sa sjedištem u Londo-
#( ##
konzultant velikog broja kli-jenata
u Europi, na Balkanu,
Bliskom istoku i azijsko-pa-
; )
Tijekom svoje karijere
na BBC-u bavio se nekim
#0 0
# (
od ubojstva britanske naj-popularnije
TV voditeljice
Q %#( +
bombaškog napada na TV
centar BBC-a u Londonu, do
otmica novinara i urednika,
0 0
#
Q-
0## ( -
4# 81 )# 4 $-
nje usluga aviokompanijama
P## -
0¤
#0( # 81 -
# #
#0 )##0 -
0 # !
komunikacija poput Damira
Q)( # AJ¤ -
#]E 4 #-
#$# #
:#) ! 0
agencije Millenium promo-
( @ P( -
# :#) !
Publicis Group Serbia.Na
ovogodišnjoj konferenciji,
pod nazivom “Komunika-
# 67#E( *#
$ -
# 35( 80
@ 5/J(
panel rasprave i prezenta-
4 $#
European Communications
@#
4 !
Nedžad Biberović,
Nataša Pucar,
direktorica korporativnih
komunikacija, Bimal d.d.
)( )*) )
i kompanija Brovis d.d., koja
se bavi proizvodnjom svje-
$) 44#) )
# 4#
za sve kompanije jest jedin-
# # # $(
u skladu s tim svi proizvodi
nalaze se na policama pro-
#0 # !#
?/
$
naravno da smo nailazili na
*# ( -
ram napomenuti da je naš
4 # $ ! #
lakši 1999. godine nego što je
to danas, jer u tom razdoblju
nije bilo ovoliko konkuren-
( # )0 #
Dužnost svake kompanije je
komunicirati sa potrošačima
!#
u današnjem poslovanju
$# #
# -
ma, dijeliti iskustva s nji-ma,
odgovarati na eventu-
# $!( 0
) $ #(
# 0#)
)
%##
!4#( -
metan, pronicljiv i ima pri-stup
informacijama u bilo
kojem trenutku. Kompanije
#
) )# *# #
#0
Brend je velik onoliko
) ##
smatra velikim, dakle, sve je
/# $# )
u brend i brendiranje jer to
#) 4# 4
0 #
:
ulaganja u brend doprinose
pozitivnom mišljenju potro-
*# !#
ili proizvodu. Dokle god je
ulaganje u brend prisutno,
prisutni su i brendovi/proi-
4 )
OVAKO je na tržištu prisutan
svih 365 dana u godini
Kompanija Akova gro-up
gradi prijateljske odnose
kako s kupcima, tako i s par-terima.
Danas svi imaju pro-izvod,
ali imaju li svi prijate-lje?
Smatram da, bez obzira
koliko kompanija ima dobru
komunikaciju s kupcem, isto
tako mora imati dobar od-nos
s partnerima i dobavlja-
( #0 #(
potpora, preciznost, kvali-teta
sirovine u velikoj mjeri
doprinose izgradnji našeg
0
@#( !#
# $ #
0 B

12. #( ##
4 ##4
i modulima oglašavanja.
: ### -
#
sam ranije spomenuo, a to je
da prilikom izgradnje bren-da
moramo biti u stalnoj
komunikaciji s našim po-
8 -
# #( (
4 ) $)
$( 4# 4
oblike današnjeg komunici-
#
Konstantno nastojimo
unaprijediti naše proizvode
kako kroz kvalitetu, tako
i kroz sami dizajn i amba-
$
G 4#
brenda nismo pomislili, ali
smo uradili. Zadnje rado-ve
koje smo imali su bili na
programu Pilka, na trajnim
proizvodima, korekcije boja
# *# !$
#
@ #)
# # $-
štu 15 godina i da su se naši
## #-
kli na naše proizvode, tako
da se ne smijemo upuštati u
neke radikalnije korekcije,
## -
$ ## 4# 4
blage promjene koje dovode
do samog vizualnog pobolj-šanja
proizvoda.
3 * ) #)
81+ 0
4 4# ##0
# $# -
jeljenja informacija unutar
organizacije. Bez obzira
kako pravovremeno i efek-tivno
planirali komunikaciju
$#0 #;(
!4 # 0#
4#0( -
# # $ -
ti potpuno uspješnom.
Napredne organizacije
su svjesne da su zaposlenici
u kompaniji najbolji savezni-ci
u prenošenju misije kom-
# #4#0 4
Interna komunikacija je žila kucavica zdrave kompanije
usluga. Zaposlenici moraju
#
# #
uloge u procesu stvaranja
vrijednosti kompanije. Da
bi se to ostvarilo, potrebno
je neprestano razvijati tim-
0 )#4(
) # -
ljenjem informacija i uklju-
# 0 4#0
procese komunikacije unu-
#(
svim dostupnim kanalima
( #$#
##0 #-
0
Ne govorimo ovdje samo
o dijeljenju informacija sa za-
#( ##
##0 !#
kreirati uspješnu i zdravu
internu komunikaciju, a to
su istinitost, relevantnost i
pravovremenost komunika-
! -
ti i povjerenje u komunika-tora,
a povjerenje se mora
4)
od najviše instance u orga-nizaciji.
Sve skupa kreirat
4 #
# #; 4#0
)#4 )
opravdanu i legitimnu ek-sternu
komunikaciju.
@$ -
#4 #0
dovela do globalne opsesije
komunikacijom, te nemi-
## 4# #-
#0 #
:-
# ##0 0#)(
interna komunikacija je u
# $#
;#
@*(
# ) ##0
# 4
#0 -
# # ( $
$( # -
##0 #
Strategije i ciljevi kompani-ja
trebaju biti komunicirani
4 *-
# ##0
zaposlenika u skladu s tim.
%) ( ;#
komunikacija bi trebala re-zultirati
time da zaposlenici
4# # ## #0
rad doprinosi ostvarivanju
ciljeva kompanije.
Interne komunikacije u fokusu
STUDEN CO Holdinga
#
2:%J3 ¦ F #)
)#(
4# 5@P
d.d, internim komunikaci-
!#
$#( !
zaposlenika privatizirane
kompanije trebalo razviti
# -
# # *##
organizaciji. Danas se komu-nikacije
za sve kompanije u
2:%J3 ¦ F #)(
od Austrije do Albanije i od
Brazila do Dubaija, vode iz
)
/# 2:%J3 ¦
F #)( )##
-
4# # 5-
@P( 2:%J3+V13
1;# @53V
FJJ( ## !-
$ )# )#4
!#0 # -
#0
5
osnovni motiv organizacije
)* 4# -
kalnom zajednicom i realiza-
# 4# 4
lokalnu zajednicu, središnji
# )* #;-
# # 4-
slenicima.
)# %# -
#0 -
jom dobrovoljnog darivanja
#0 4#(
4 0-
# 4 )
da kompanija uspije u svojoj
# # ## -
$ #
zajednice o stalno prisut-nom
problemu nedostatka
zdrave krvi za one kojima je
ona potrebna.
: )#
#; Q: !#-
štu “Naša djeca” u sklopu
donatorske strategije kom-panije
koja ide u smjeru
#*# $ 0
)# #0 !4-
# 4 0 -
snije oblikovati u kvalitetan
2:%J3 ¦
F #) 4
grupaciji.
Kao kruna dugogodišnje
# $# $#
( 4
#
# 0#
u Posavini, u prisutnosti
# $#
promovirali smo ‘Našu ku-
0’( 4! #-
#0 )##0
!#0)
0#( $-
# # 4
generacije. Tiskanje ‘Naše
0’ ) #
!# 5@P
( V1VP%
@53V FJJ(
a time i naši zaposlenici, jer
sve karike u lancu vrijedno-
# 0 #0
4 # $
3
zaposlenice smo obradovali
‘3 0’
i pobrinuli se da prava poru-
)# #0
%)* )#
4 $# 4-
#0 # +-
tivnom danu gdje se organi-ziraju
natjecanja u mnogim
ekipnim sportovima, kao i
veliko gastro natjecanje na
kojem zaposlenici kompani-je
pokazuju svoja kulinarska
%$# #0 4-
# )# )* 4
kompaniju jer je to dan kada
se zaposlenici iz više od 20
kompanija u vlasništvu
2:%J3 ¦ F #)
#
Brend OVAKO-15 godina
uspješnog poslovanja
Uspješna i zdrava interna komunikacija

13. PRO PR 33
Dnevni list

14. Prisustvujući jednoj javnoj
raspravi čuo sam komentar
da je “javnost kriva” za lošu
percepciju o radu djelatnika u
medijima i reputaciju samih
medija. Na sličan način se često
definira i percepcija o opisu
poslova odnosa s javnostima,
publiciteta, oglašavanja i u
konačnici o samom marketin-gu.
Dok mnogi optužuju javnost
da je kriva za ovakvo konfuzno
stanje i nepoznavanje sličnosti
i distinkcije između pojedi-nih
disciplina, tek mali broj
teoretičara i praktičara u ovim
oblastima jasno podvlači crtu
između pobrojanih aktivno-sti,
kao i razlike i sličnosti s
opisom poslova djelatnika u
javnim i privatnim medijima.
Distinkcija između oglašavanja
i informiranja javnosti
Stoga ne treba čuditi da
naručitelji poslova brkaju
odnose s javnostima s ostalim
aktivnostima promocije, ogla-šavanja
i na kraju sa samim
marketingom. Najočigledniji
primjer konfuzije o razlikama
između pojedinih aktivnosti
PR-a i marketinga se ogleda
u procesu izbora i političkog
marketinga. Izuzimajući par
političkih subjekata koji su
stekli određena znanja, većina
političkih “lidera”, posebice
manjih političkih stranaka,
pokazuje nerazumijevanje
spram navedenih aktivnosti
koje se prvenstveno ogleda u
očekivanju isporuke, tj. percep-cije
“proizvoda” djelatnika u
odnosima s javnostima, kao
i plasmana tog istog proizvo-da
preko medija. Od PR-a se
očekuje da u medijima zauzme
prostor koji je ekvivalent ogla-šavanja,
ali bez namjere da se
izdvoje jednaka sredstva, kako
materijalna, tako i tehnička
kako bi se osigurao medijski
prostor.
Miješajući oglašavanje i PR,
politički, ali i veliki broj ostalih
poslodavaca očekuje od PR
aktivnosti siguran plasman
u medije, uključujući i izjave i
fotografije, u slučaju vizualnih
medija i kompletan video-prilog.
Ovakvom očekivanju
doprinosi s jedne strane ne-poznavanje
osnovnih principa
rada medija, a s druge strane u
samim medijima je nedovoljno
jasno naznačena distinkcija
između oglašavanja i informi-ranja
javnosti, tako da je pro-sječnom
predstavniku javnosti
teško prepoznati što je plaćeni
prilog, a što je informacija ili
priča. No. nije samo profitni ili
politički sektor mjesto stvara-nja
zabune. Do zabune dolazi i
u neprofitnim organizacijama
i državnim ustanovama gdje
se “neprofitni marketing” i
“društveno odgovorni marke-ting”
često vezuju uz gradnju o
održavanju odnosa s određe-nim
ciljnim javnostima.
Sve gore navedeno je nedo-voljno
kako bi “amnestiralo”
djelatnike u oblastima komu-niciranja
s ciljnim javnostima.
Često praktičari u oblastima
Povezani, a tako različiti
odnosa s javnostima ne rade
dovoljno na definiranju opisa
poslova, proizvoda i plasma-na
PR-a, a u svom portfoliju
navode da, između ostalog,
obavljaju poslove “marketinš-kog
komuniciranja”, poslove
“komunikacije s kupcima” i sl.
Zapravo mnogi pojedinci čiji se
opis posla odnosi na odnose
sa javnostima u profitnom
sektoru provode dobar dio
vremena potpomažući mar-ketinške
aktivnosti, odnosno
promičući općenito marketinš-ku
strategiju. U tom smislu ni
vanjski suradnici ili agencije
koji se angažiraju ne doprinose
smanjenju nerazumijevanja
percepcije o proizvodu kvali-tetnih
odnosa s javnostima, s
obzirom na to da je mjerenje
učinka izraženo sekundama i
centimetrima prostora u me-dijima,
tj. na jednak način kao
kod oglašavanja.
Marketing, oglašavanje ili PR
Iako u praksi nisu uvijek jasno
određeni, moguće je pojmovno
razlikovati odnose s javno-stima
i marketing i objasniti
njihov odnos. Marketing i PR
su dvije različite funkcije i u
poslovanju imaju integrirane,
ali zasebne i različite strate-gije.
Postoje ključni kontrasti
između ove dvije promotivne
taktike. Tradicionalno proma-trano,
marketing je plaćeno
oglašivanje, a PR “besplatna “
pokrivenost. Prema definiciji,
osnovna razlika između mar-ketinga
i odnosa s javnostima
leži u činjenici da je marketing
jednosmjerna komunikacija s
ciljem da se zadovolji potreba
za profitom, a PR dvosmjerna
i neograničena vremenskim
odrednicama, koja uključuje i
otkucaje srca klijenta.
I dok marketing preko
oglašavanja stvara kreativne
trendove, dotle odnosi s javno-stima
razvijaju i usmjeravaju
tijekove javnog mnijenja. Stoga
je jako važno razviti svijest da
kvalitetni odnosi s javnostima
treba utjecati na ponašanje
pojedinca i skupina, prvenstve-no
kroz dijalog.
Bitno je naglasiti da je PR
usmjeren na izgradnju odnosa
s korisnicima, dok je istovre-meno
marketing zainteresi-ran
za izgradnju interesa i
potreba kupaca i korisnika.
Četiri su ključna područja ra-zlike;
financijski troškovi, cilj,
sadržaj i kontrola. Ako detaljno
nastavimo analizirati razlike,
primijetit ćemo da je kontrola
možda jedna od najupečatlji-vijih
razlika. Kod marketinga
postoji apsolutna kontrola nad
sadržajem, formatom, vreme-nom
objavljivanja poruke, a
to je moguće s obzirom da je
prostor za objavljivanje oglasa
zakupljen i mi možemo biti
sigurni da će u nepromijenje-nom
formatu biti predstavljen
javnostima. S druge strane,
kod PR-a nikada nismo sigurni
da će do kraja biti prenesen
u integralnom obliku, jer ne
možemo sa sigurnošću tvrditi
da će određeni mediji doslovno
prenijeti našu informaciju,
vijest ili priču. Premda nikada
nije sigurno da mediji neće
“eksplodirati” i iznevjeriti
planirana očekivanja i da neće
informacija biti prenesena u
sasvim drugom kontekstu i
smislu, u ovisnosti o kvaliteti
priče koju pričamo, možemo
očekivati da će naša priča
dobiti adekvatan prostor. Ta-kođer,
ukoliko smo u skladu s
potrebama i principima medija
osmislili priču, možemo očeki-vati
da će ista biti prenesena
na principijelno jednak način i
time ćemo osigurati maksimal-ne
benefite za poslodavca. Jer
osnovno je da ne zanemarimo
da javnost zna razliku između
plaćenoga oglasa i vijesti.
Dakle, iako zahvaljujući
marketingu tvrtka može imati
potpunu kontrolu nad promo-tivnim
materijalom, nesporan
je učinak odnosa s javnostima
u smislu osiguranja benefita za
poslodavca.
Stavljen u kontekst medija,
poruke, kontrole, nedvojbeno
marketing i advertising kao
njegov komunikacijski segment
fokusirani su na tržište. Ono
ima svoje nepisane zakone,
točno se zna što želi konku-rencija,
a što kupci. Marketing
samo interesiraju klijenti, on
je prvenstveno usredotočen na
prodaju i razvojnu strategiju,
svjestan da je tržište samo
jedan segment, odnosno kon-kretna
ciljna javnost za jednu
kompaniju ili organizaciju. S
druge strane, PR je komunika-cija
s cjelokupnim okruženjem.
Radi se o stvaranju najpovolj-nijih
uvjeta, te zbog te činje-nice
PR skenira cjelokupno
okruženje i ima širok spektar
ciljnih skupina. Marketing i od-nosi
s javnostima se poduda-raju
u samo jednom segmentu
djelovanja , a to je komunika-cija
prema tržištu, ostalo je
sve različito. To se jasno vidi
u svijetu klasičnih medija, iza
oglašivača ostaje pismeni trag,
iza PR-ovaca ne.
Možda je najlakše reći da PR
stvara okruženje u kojem mar-keting
djeluje. Ciljne skupine
su im različite, za marketing to
su kupci (potrošači), distribu-teri
i konkurencija. Odnosi s
javnostima su zainteresirani
uspostaviti odnose, informi-raju
u prvom redu internu
javnost – zaposlene, a potom
i ostale ciljne skupine koje u
svojoj različitosti uključuju
medije, društvenu zajednicu,
financijske institucije, vladin i
nevladin sektor.
Razvojem socijalnih mreža i
virtualne komunikacije razliku
između oglašavanja i informi-ranja
sve je teže prepoznati, i
tu zapravo nastaje problem.
Stoga vrlo često dolazi do za-bune
u identifikaciji pojmova i
njihovom razumijevanju. To što
se dotiču, nikako ne znači da
marketing i PR u sadašnjim ko-munikacijskim
odnosima treba
poistovjećivati. Ako postoje
razlike, postavlja se pitanje
otkuda zabuna u identifika-ciji?
Internet se pokazao kao
odličan prostor za rasprave o
marketingu i PR-u.
Razlika PR-a i marketinga se
jasno uočava ukoliko se pro-matra
sa stanovišta klasičnih
medija, ali je vrlo suptilna
gledamo li je iz kuta online
tržišta.
Online komunikacija
briše jasne granice
marketinga i PR-a
U online svijetu ne vrijede
pravila kao u klasičnom medij-skom
diskursu. Stvari se po-sebice
usložnjavaju ukoliko ih
promatramo kroz ‘social media
marketing’, koji se može svesti
na ‘content marketing’, odno-sno
na privlačenje pažnje kre-ativnim
porukama. Pažljivom
analizom zaista se može uočiti
velika sličnost s intencijom
klasičnih odnosa s javnostima.
Tvrtke koriste svoje društvene
mreže, Twitter i Facebook stra-nice
su vrlo skoncentrirane na
percepciju potrošača, odnosno
konzumenta. Upravo u ovim
komunikacijskim odnosima do-lazi
do preklapanja i miješanja
obaju tržišta, što onemogućava
jasnu sliku marketinške i PR-ovske
poruke, ali nesumnjivo
to tvrtkama i organizacijama
omogućava biti učinkovitiji.
Istovremeno tu se krije i
najveća opasnost da se izgubi
mjera, te da se kompletna
naša komunikacija pretvori
u kontinuirano oglašavanje i
reklamiranje, podcjenjujući
sposobnost javnosti prepoznati
namjeru i pokušaj manipuli-ranja
i izravnog utjecaja na
stavove i mišljenje.
Iako općenito postoji sklonost
na našim prostorima da se
mišljenje o javnosti generali-zira
i da se ista podcjenjuje,
zabrinjava kada to isto čine i
oni čija je specijalnost upravo
komunikacija s javnostima.
Jedan od mogućih odgovora na
re/definiranje odnosa pronala-zimo
integrirajući sve vidove
komunikacije , istovremeno
praveći distinkciju između
kanala i alata komunikacije.
Prema tome, komuniciranje
treba postati jedan strateški
proces u kojemu je potrebno
sustavno planiranje i imple-mentacija
s ciljem informira-nja
i utjecaja na pojedinca i
skupine.
Marketing i PR u
zajedničkoj misiji
S razlogom se postavlja pitanje
je li budućnost komunikacije u
podržavanju marketinga i PR-a
kao ravnopravnih partnera ili
preciznije u njihovoj sinkro-nizaciji,
odnosno zajednič-koj
misiji. Dakle, može se
razmišljati o marketingu i PR-u
kao tandemu, a neki komuni-kacijski
stručnjaci tvrde da je
sasvim prirodan takav odnos
s obzirom na to da marketing
i PR nisu linearne funkcije
koje postoje u vakumuu, već su
itekako međusobno prepletene
i ovise jadna o drugoj.
Ako se stvari budu odvijale
ovim slijedom, nameće se pita-nje,
a što je činiti?
U svakom slučaju, zbog defi-niranja
komunikacijskih alata
potrebno je najprije definirati
gdje počinje, a gdje završava
marketing ili oglašavanje, a
gdje je pozicija PR-a.
Da bi ostvarili komunikacijske
ciljeve koje pred sobom imamo,
nužno je da imamo potporu,
razumijevanje i povjerenje
javnosti i u tu svrhu je potreb-no
koristiti sinergiju različitih
kanala i alata komuniciranja.
Drugim riječima, kako bismo
doprli do javnosti, potrebno je
integrirati alate komuniciranja
i različitim kanalima distribui-rati
poruke do nama bitnih jav-nosti.
Da bismo mogli očekivati
određeni benefit, potrebno je
sačiniti sustave i mehanizme
komuniciranja koji osiguravaju
očekivane rezultate, promociju
ključnih poruka i osigurati
vidljivost i utjecaj, prvenstveno
na pojedinca. Stoga je u cilju
ostvarenja boljih rezultata po-trebno
integrirati komunikacij-ske
alate i u ovisnosti o potre-bama,
definiranim ciljevima i
u konačnici jasno definiranim
javnostima, te je potrebno
koristiti određeni element
marketinga, oglašavanja i ala-ta
PR-a. Možda nekome u ovom
trenutku izgleda suviše kompli-cirano
integrirati sve ove alate,
možda se čini da je prerano za
službeni zajednički nastup, s
obzirom na to da profesional-ci
iz ovih oblasti nastupaju
samostalno, odnosno ne trude
se iskreno surađivati. Ali u cilju
unaprjeđenja rezultata rada,
kako vlastitih, tako i ostvare-nja
većih benefita za poslo-davce,
potrebno je razmišljati
o integraciji komunikacijskih
i promotivnih alata. Također
treba imati na umu da odavno
postoje zasluge zajedničkog
djelovanja znanosti i umjetno-sti,
što dakako otvara prostor
za razmišljanje.
PRo Bono Publico
Nazif
Hasanbegović,
direktor agencije CMC,
Bosna i Hercegovina
PR je dvosmjerna komunikacija neograničena vremenskim
odrednicama, koja uključuje i otkucaje srca klijenta.
Ilustracija koja objašnjava osnovnu razliku između
marketinga, PR-a, oglašavanja i brandinga.

15. 34 PRO PR
JA BIH BRAND: Jesu li stećci brand?
Tajna smrti
Pod pojmom Bosna i Hercego-vina
danas podrazumijevamo
međunarodno priznati državni
teritorij. Određenu dvojnost
koju, na prvi pogled, uočavamo
u njezinom imenu logična je
posljedica povijesnog razvitka
obadva dijela imena. A tu s
dualizmima nije kraj. U svojoj
briljantnoj sintezi “Stećci”
(Sarajevo 2009.), Dubravko
Lovrenović opisuje da: “Kada iz
kišnog i prohladnog Sarajeva, na
putu za Mostar, putnik prijeđe
Ivan-sedlo i počne se spuštati
u Konjic, sunce ga upozori da
je stigao u Hercegovinu i tu
se, osim klimatskih, osjeti i
golim okom vidi cijeli niz drugih
promjena. Ne treba sumnjati
da je tako bilo i u srednjem
vijeku, kada su Bosnu i Huma
osim različitih klimatskih odlika
karakterizirali i različiti politički
identiteti.” Sliči li vam ovo na
našu današnju domovinu?
“Najblaže rečeno, čudi da
jedna od najstarijih poznatih
zabilješki o stećcima potječe
tek iz 1530. i to iz pera jednog
stranca, Slovenca Benedikta
Kuprišića.” (Bobaš, Lovrenović)
To je tek jedna od enigmi zvane
stećak, jer ne možemo razumjeti
toliku “ravnodušnost” njihovih
suvremenika koji izgleda s nama
ne dijele oduševljenje koje mi
gajimo prema njima. Sklon sam
povjerovati da su oni u našem
srednjovjekovnom društvu bili
toliko svakodnevni i uobičajeni
da nisu pobuđivali preveliki
interes tadašnjih stanovnika.
Jednostavno, bili su tipičan dio
njihove kulture i života.
Zato se stećci ne mogu objasni-ti
niti ijednom subjektivnom
teorijom proizašlom iz naše
današnje epohe i civilizacije i
onda nam jedino preostaje, ako
ih želimo razumjeti, da se, njima
za ljubav, vratimo u kontekst
srednjovjekovnih država,
bosanske i humske, kada su oni
nastajali i postojali. Današ-nja
zaokupljenost kulturom
stećaka, u svim slojevima našeg
društva, više nam je nego dobro
polazište da ih brandiramo kao
naše i autentične.
Europski kontekst
Pisati o stećcima i danas je,
nažalost, “osjetljiva” tema. Zato
se trebamo osloniti na struku,
povjesničare i pokušati nešto
doznati o njima. Pri tome ne bi
bilo loše da zaboravimo sve što
smo dosad “doznali” o njima i
pokušamo ući u njihovu kulturu
koja je istinski i neraskidivo pri-padala
ondašnjem europskom
kontekstu. Citirat ću ponovno
Palametu koji nam kaže: “Stećci
su do sada najviše istraživani
upravo kroz prizmu ukrasnih
motiva što je, nekad ciljano, ne-kad
po inerciji, i rodilo kontra-verze.
Ostavljajući po strani sva
brojna, ponekad divergentna
tumačenja pojedinih likovnih
ukrasa, ostaje činjenica da zna-čajan
dio fonda ukrasnih motiva
na stećcima pokazuje naglašenu
motivsku, tematsku i stilsku
sličnost s kamenim reljefima
romaničkih i gotičkih crkava,
istina ocvalim i rustificiranim
oblikom te umjetnosti.”
Pri tome svakako moramo
konstatirati da je pojava
grobne monumentalne kulture
stećaka u izravnoj vezi s rastom
i procvatom srednjovjekovnog
bosanskog i humskog društva,
kako u cjelini, tako i na osobnoj
razini. Slično bi bilo, rekli bismo,
i danas i nije nam teško zamisliti
pojedinca koji prije desetak
stoljeća ima izraženu potrebu
afirmirati vlastiti ugled, podižu-ći
monumentalni spomenik na
svom posljednjem ležaju. Jedna-ko
se može ustvrditi i za onoga
koji “ase leži”, kao i na njegovog
bližnjeg “koji ga pobliži”, tj.
podiže mu spomenik.
Njihova pripadnost romaničkoj
i gotičkoj umjetnosti, koliko
god je determinirao, tek možda
odraz ovih europskih umjetnič-kih
pravaca u lokalnom kontek-stu,
ipak im daruje međunarod-nu
dimenziju, a to je više nego
dovoljan preduvjet da od njih
napravimo naš brand. Svih nas.
Takav brand istinski bi mogao
biti produkt jedne univerzalne
globalne civilizacije. On bi bio
odraz društva u kojem živimo i u
kojem također djeluju tri velike
religije. Procjenjujući sve što im
je zajedničko, a pored ostalog
možemo reći da im je to ishodi-šte,
kao i procjenjujući njihovu
tradiciju na našem prostoru,
možemo ustvrditi da proističu
iz vremena nastanka stećaka,
kada su bile u manjoj oprečnosti
nego danas.
“Grandiozna tema Sudnjeg
dana (dies irae), nadahnuta
biblijskim izvorima kršćanskog
govora o smrti, s preziranjem
svijeta, dramatizacijom umira-nja
i isticanjem vlastitog spase-nja,
preplavila je cijelu kulturu
povezujući sve europske narode
u jednu veliku zajednicu”, kaže
nam Lovrenović. Upravo nepo-sredno
prije i za vrijeme procva-ta
kulture stećaka, smrt postaje
individualizirana i prvi put u
povijesti suvremenog čovjeka,
istinski bliska. Prvi put se, baš u
ovom razdoblju, počinje doživ-ljavati
prirodno. Trebali su proći
mileniji da je čovjek prigrli kao
svoju ili kao dio sebe. “Uklopivši
je u kozmički kontekst… Crkva
je postigla to da se poganski
strah od biološkog umiranja
preobrazi u kršćansko poimanje
smrti kao događaja s pozitivnim
značenjem”, također uočava
Lovrenović.
Zato nam se stećci danas čine
kao dio nas, iako najčešće ne
znamo uzroke, niti možemo
objasniti navedeno. Oni su tu i
kao da stoje od pamtivijeka. Dio
su geografije, ekologije i naše
svijesti. Gotovo da ne posjedu-jemo
ništa bolje nego su oni i
ne mogu odgovoriti na pitanje
zašto smo ih toliko zanemarili.
Ja se borim brandirati ih.
Ekonomska stabilnost
Ne mali aspekt kulture stećaka
predstavlja i njihov ekonomski
aspekt. Podizanje ovoga monu-menta
na grobovima srednjovje-kovnih
Bosanaca i Hercegovaca
redovito je predstavljao nemali
financijski pothvat. Društvo koje
je u tolikom broju bilo sposobno
podizati stećke zasigurno je bilo
ekonomski stabilno i prospe-ritetno.
Tome se može dodati i
činjenica da je podizanje stećaka
predstavljalo složen tehnološki
zahvat popraćen s nemalim
financijskim izdacima. Iako
danas ne znamo koliko je koštao
neki stećak, za pretpostaviti je
da nije bio dostupan baš svakom
pripadniku društva.
Pored činjenice da je naše sred-njovjekovno
društvo bilo, u skla-du
s najrazvijenijim državama
tadašnje Europe, već ekonomski
diferencirano, početak klesanja
otmjenijih primjeraka vezan
je za prva osvajanja bosanskih
vladara i njihovim proširivanjem
državnog teritorija, procvatu ru-darstva
i zanatske proizvodnje,
kao i trgovinom s Dubrovnikom
i preko njega čitavom Europom.
Zato danas ne možemo ne diviti
se našem razdoblju prošlosti
kada smo bili istinski društvo
koje je, barem nakratko, bilo dio
Europe, mogavši podizati tako
veličanstvene spomenike.
Zato s pravom možemo tvrditi
da se imamo pravo nadati da
ćemo jednom, možda već sutra,
postići suvremenu razinu pros-periteta
za koju držim da nam
pripada kao baštinicima jedne
tako velike i globalne tradicije.
Ako ne drukčije, onda barem
u percepciji stećaka za koje se
borim da budu brand, ne samo
naš nego svjetski. Došavši do
ove konstatacije, ne jednom sam
se pitao što je to što mi možemo
ponuditi svjetskoj i europskoj
kulturi. Zato ću ponovno citirati
Lovrenovića, koji kaže: “Ako
srednjovjekovna Bosna i nije
predstavljala Ravenu jednog
zaboravljenog kutka Europe,
ona je ipak unutar standarda
sepulkralne prakse europskog
prostora kroz epitafe na stećci-ma
razvila jedan osobit govor o
smrti, govor koji je doticao nu-trinu
tadašnjeg, ali i današnjeg
čovjeka pred tajnom većom od
svih ostalih: pred tajnom smrti.”
Tajna smrti
Moguće je da će se ponekom
čitatelju pretjeranom učiniti
prethodna konstatacija, ali
ona nije nelogična, osobito nije
ružna. Kultura smrti, pogotovu
ona kojoj mi pripadamo, ona
koja smrt tretira kao putovanje
u vječnost, izrazito je privlač-na.
Ona je ukorijenjena u našu
civilizaciju i tvrdim da je kultura
stećaka jedan od njezini vrhuna-ca
u svjetskim razmjerima. Pu-tovanje
od gnijezda do zvijezda
veličanstveni je doprinos naših
naroda europskoj i svjetskoj
obitelji.
Lovrenović nam kaže: “… grobna
formula ase leži, sa svojim doda-cima
eshatološke, biografske i
komemorativne naravi, postaje
memento mori, podsjetnik na
smrt i na prolaznost života i to
usred svjetovne užurbanosti za
profitom kao idejom vodiljom za
kojom su se povodili koliko kra-ljevi
i velmože, toliko talijanski
dubrovački i bosanski trgovci,
čekajući da i sami budu ‘izvaga-ni’
na ‘vagi’ na koju su svi morali
stati, lišeni ovozemaljskog sjaja
i taštine.”
Zato u vremenu kojeg živimo,
a koje je obilježeno žurbom i
površnošću, stećci ili njihov
eventualni “brand stećci” imaju
mogućnost kakvu dizajn rijetko
može dosegnuti. Ovakav brand
s pravom sebi može prisvojiti
pretenziju istinske dodane
vrijednosti prevladavajući este-tiku,
strukturu, funkcionalnost,
motivaciju, ili bilo koji dizajn
parametar, upravo one i onakve
koja u svojoj izuzetnosti i neti-pičnosti
posjeduje apsolutnu
originalnost. U svijetu tipičnosti
valjda ćemo lako uočiti i prihva-titi
neku samo našu tipičnost.
Ona je na globalnoj razini u
stvari originalnost.
“Ničiji i naši”
Nažalost, ne zna se ni danas po-uzdano
koliko imamo stećaka.
Većina ih je smještena u današ-njoj
Bosni i Hercegovini, dok se
daleko manji broj može pronaći
u Hrvatskoj (do Cetine), u Srbiji
(istočno Podrinje) i u zapadnim
krajevima Crne Gore. Evidenti-rano
ih je tek skoro 70.000, ali
većina znanstvenika tvrdi da
ih je više od 100.000. Broj onih
koji je u stoljećima uništen, tek
se može pretpostaviti i danas
možemo konstatirati samo
činjenicu da je i to jedan od
pokazatelja odsustva kontinu-iteta
stećaka s društvima koja
se ovdje smjenjuju od srednjeg
vijeka do danas.
Današnji stanovnici naše domo-vine
uglavnom ih ne identifici-raju
kao grobove svojih predaka
te su za većinu nekropola
uvriježeni nazivi kao ugarska,
svatovska, ili grčka groblja, kao
i legende koje navedene nazive
slikovito opisuju. Nisu rijetki niti
slučajevi distanciranja koji se
mogu uočiti kroz lokalno imeno-vanje
ovih nadgrobnih spo-menika.
U nekim autentičnim
katoličkim sredinama počesto
ih nazivaju mašetima, dakle,
muslimanskim grobovima, a
zabilježeni su i slični slučajevi da
ih muslimani nazivaju kaurskim
grobovima i sl.
Još bi se, naravno, moglo pisati
o ovoj temi, ali to nije cilj ovoga
napisa. Meni je daleko zanimlji-vija
činjenica da kulturu stećaka
sve naše javnosti prihvaćaju kao
svoju. Iako su stećci u njihovoj
percepciji poodavno izgubili svo-ju
istinsku funerarnu (pogreb-nu)
prirodu i dobili posve novo
značenje u životu suvremenog
bosanskohercegovačkog poje-dinca,
oni predstavljaju solidnu
osnovicu kao tema suvreme-nog
dizajniranja. Ipak su oni
svih nas, a kako vam je dobro
poznato, takvih tema je u našoj
društvenoj svakodnevnici izra-zito
malo. Zato ih držim izrazito
podesnim i potentnim za inkor-poriranje
u suvremeni country
branding naše zemlje. Ovdje
svakako moramo istaknuti da se
ornamentika stećaka ne može
promatrati odvojeno od samog
spomenika i konteksta u kojem
je nastao, kao niti činjenica da je
stećak oduvijek bio grob i da to
nikad neće prestati biti.
Elitistički i masovni
Stećci odstupaju od zacemen-tirane
podjele na tzv. masovnu
i elitističku kulturu. Kao takvi,
izuzetna su pojava kod nas, u
regiji ili čak Europi. Koliko god
neobična, ova konstatacija
može se prenijeti i u vrijeme
njihova nastanka, srednji vijek.
Takva percepcija jednostavno
je neprocjenjiva u mom poslu i
nadam se da ne postoji nitko tko
se ne bi složio da ovi kameni mo-numenti,
sa svojom čarobnom
mješavinom narodnog genija
i rafinirane gotičke moderne,
predstavljaju vrhunski materijal
za izgradnju hiže jednog velikog
europskog i svjetskog procesa
brandiranja, kakav bi mogao
biti ovaj naš.
Obuhvaćajući svu našu duhov-nost
od paleolitskog čovjeka iz
Badnja kod Stoca, preko naše
antičke politeističke mistike, do
suvremenih europskih obrazaca
gotike i romanike, umjetnost
stećaka odražava, bolje nego
ikoja druga, suštinski - nas.
Lovrenović kaže da: “Autentič-nije
i vjerodostojnije od bilo koje
umjetničke grane oni u slikovito-jezičnoj
igri na kamenu, tom
srednjovjekovnom ‘filmskom
platnu’, reprezentiraju duhovnu
dramu jednoga formalno
kršćanskoga društva, još uvijek
raspetoga između pogansko-mi-toloških
i kristoloških tema.”
Posve je, čini mi se, moguće da
drugi narodi i nemaju ovakvu di-menziju
unutar vlastite kulture.
Upravo onakvu koja predstavlja
suodnos pučkog i elitističkog
koje se međusobno prilagođa-vaju,
da bi u konačnici postali
jedno. U branding procesu, koji
me ovdje zanima, možemo i
danas usvojiti čitavu jednu ori-ginalnu
stilistiku i kroz prizmu
suvremenoga autora, predočiti
je pripadniku današnjeg društva
kao nešto istinski novo. A to je
stilistika jedne i danas aktualne
drame istrgnute iz povijesti
čovječanstva. Kako kaže Lovre-nović
to je: “… drama koja je u
univerzalizaciji kršćanske poru-ke
srednjovjekovnome čovjeku,
barem i na trenutak, barem i
sporadično, usred užasa ratova,
gladi i epidemija, omogućavala
uživanje jednoga drugačijeg
paralelnog svijeta ispunjenog
vrlinom i ljepotom.” Navedeno
zvuči gotovo marketinški, jer
stupanj idealizacije stvarnosti
koju, samo po sebi, posjeduje
ovo ornamentirano kamenje,
lavira sa suvremenim procesi-ma
u brandiranju i marketingu
općenito.
Izgleda da ovakav stupanj
idealizacije, pored suvremenog
dizajna, možemo samo naći još
na stećcima. “U svijetu jedne
ovakve izmaštane ikonogra-fije,
skrojene od religioznih i
pseudoreligioznih sadržaja,
vjernik postupno ulazi u jedan
svijet vrijednosti i značenja koji
za neke na kraju postaje mnogo
‘stvarniji’ i dragocjeniji od
svijeta svakodnevnog iskustva.”
(Elijade, Lovrenović)
Živi i mrtvi
Iako, gotovo ništa, ne znamo
o pogrebnim običajima čiji je
vrhunac predstavljalo postav-ljanje
nadgrobnog spomenika,
stećka; za pretpostaviti je da
su se sve tri ondašnje crkve
(Crkva Bosanska, Katolička i
Pravoslavna) brinule za svoje
pokojnike, u skladu s vlastitim
obrascima. “U gotovo svim
kulturama i vremenima, pogreb
je predstavljao, jednu od glav-nih
točaka vjerskog rituala.”
(Wenzel, Lovrenović) Danas
znamo da je navedeno sigurno
podrazumijevalo i adekvatno
vjerovanje o zagrobnom životu.
Zato samo možemo zamišljati
kako je izgledao srednjovjekov-ni
život naših predaka. Kako
znamo, ondašnja svakodnevnica
nije bila opterećena ovim našim
današnjim isključivostima. I
možemo zaključiti da je mnogo
toga u bosanskohercegovačkom
srednjem vijeku bilo isto kao i
danas. U isto vrijeme, naravno,
možemo i ustvrditi da nam na
odmet ne bi bilo i malo ondašnje
snošljivosti, na koju sigurno
možemo računati. Optereće-nost
i složenost multietničkih
i multikonfesionalnih odnosa,
i u našem slučaju, suvremena
je kategorija. Ne bih želio da
vam se učini kako pokušavam
idealizirati stvari, pa ću vam još
jedan put navesti neke povijesne
činjenice. U svom, već spominja-nom
djelu “Stećci”, akademik
Dubravko Lovrenović daje jednu
nadasve slikovitu paralelu,
koju ću vam parafrazirati. Dok
srednjovjekovni francuski
vladar, krenuvši iz Pariza prema
zapadu, gotovo odmah stiže u
područje svoga kraljevstva (Nor-mandija)
gdje ne razumije niti
jednu riječ svoga podanika; isto-vremeno
naš vladar, u Bosan-skim
zemljama, govori istim je-zikom
kao i svi njegovi podanici.
I ne samo to, krećući se k zapadu
do Alpa ili k istoku do Bugarske,
on nema problema sa sporazu-mijevanjem.
Barem tada svi su
govorili isto ili vrlo slično. Jezik
i pismo onoga vremena koje,
pored ostalog, nalazimo i na
stećcima stvarno, u doslovnom
smislu, predstavlja integrirajući
čimbenik. Zato stećci, ponav-ljam
već po ne znam koji put,
u procesu brandiranja koji bh.
javnosti pokušavam ponuditi,
istinski predstavljaju univerzal-nu
kategoriju i nude jedinstvene
obrasce za pripadnike svih naših
javnosti. Njihovu marketinšku
potentnost izrazito podcrtava
neobična sličnost današnjeg
društva s kontekstom iz kojeg
i oni proizlaze. “Sagledana
‘Kultura stećaka, srednjovjekovnih spomenika, najcjelovitiji je i najizvorniji dio spomeničke baštine sačuvan do
danas. Burni povijesni događaji, a poglavito rasap Bosanskog Kraljevstva i Humskog Kneštva pred osmanskom
najezdom tijekom XV. stoljeća, zatrli su većinu materijalnih svjedočanstava u tom prostoru, prouzročili velike
demografske mijene te prekid pamćenja. Upravo stećci svojom rasprostranjenošću, oblicima, natpisima i
umjetničkom izradom, najjasnije govore o bogatom kulturnom kontekstu, iz kojeg su uspjeli preživjeti do današnjih
dana. Nestanak ili posvemašnja promjena baš toga njihova okružja bili su samo zbunjujuća pretpostavka i široka
mogućnost svima onima koji su htjeli prodrijeti u njihovu tajanstvenost i nastojali ih interpretirati.’ (M. Palameta)
SMART, Raguž Barbarić design: “U smrti nema ‘politike’ i ‘diplomacije’,
kaže nam Lovrenović, nema dvoznačnosti i nedorečenosti. Njezina ko-načnost
ultimativno traži kristalno jasan odgovor i umjetnička sredstva
izražavanja. Jedino u smrti čovjek je uistinu ono što jest…” Hipotetski
brand bosansko-hercegovačkih stećaka, kao pokušaj odgovora na dvojbu
kakvi smo ili kakvi bi mogli biti. Nadam se prije nego što umremo.
Miro Raguž,
grafički dizajner,
agencija SMART,
Bosna i Hercegovina
Dnevni list

16. PRO PR 35
Proactive u organizaciji agencije Prime Communications
FOKUS NA ETIKU,
VRIJEDNOST I SADRŽAJ
U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU
Svakodnevno komuniciramo s 900.000 fanova i 20 klijenata
dm priča
“Moj izazov”
Agencija MITA Group s
# $ 4
# 0 )#
# )#( -
) ! #) #
# $
-
## #
=
;# #
/# $ 4)-
!4 ;#(
#))# # #(
!#
#
Q-
# #0 -
A@ 44E
: #
]
81PJ@Y /

17. ;# !4
# ## -
# ;#(
44 # #
! #( 4#
)##
Q $ #
# 4##
# 0
;#( # ;#
# # -
# !#
1QJGJ3QJY ?#
#) # #
44
+ ( #
)# 4!
4 40 4)
/4
@ F# F-
# # ;#
# 44(
#) #0
$ -
#
3# #
) X ##(
J ## ? #-
#
#
4 )
! # #*-
#0 44Y
;);
# ! -
# 44 (
#
(
#
! #
3# # -
#( ! 4
) 4 #0
# #) X
;( 5 80#
: ) -
#0 4 ;#
) @52 V $
! )# #)-
( #
# #)
1J':P225Y #
! #
# ##(
#)(
#
##
# A!44E #
! X #-
# # 4 #
4#0 #(
! # -
##(
)# )
4# # X ¯
4 # #
## -
$ #
0
° 84
## )#
$
! # )##(
#( 4# #-
#( #
#( #
#4) AE ##
4 ! ;#
2 # 4-
! 4
0Y
+

18. #0
;# # !
# 4 #(
+ # # -
#) !
(
# )

19. -
ba!
%( !#
# )##( -
# #;# #-
# 8
)#4 )# 8
F## $
# /4 B
|
8)
#;# ; #
# 44
; # #
! ##0 -
# )# (
# # ( #
# $ -
# #
‚80 )#(
8 81 4 81
)# $
# # 4 -
; # #)
)* $
4 4 )#4
)
8-
# #
# #0 -
# !
0 0 )#Y $(
( # #
# *# #-
0 ## #
!# ( #
8 #-
4#( $#
4# 81 ;-
#A( %)#
@( 8
#;#( # #-
)# 8 F-
##
8
)# # ##
)Y %#-
.( %)# †-
#( 8* ## V(
/# 1#( @ 9(
# V!#( 1! 9-
!#( %)# ?)( ?-
.# ? ?
##0 ; X
# 8 T
; ! #
#
81+( # )-
#) #( 4# -
$ ## #
##) 4(
)# 8
) # $ 4
#
na onoj najvažnijoj, političkoj
razini, ova činjenica otkriva
jednu od markantnih crta
srednjovjekovne Bosne po kojoj
se ona strukturalno razlikovala
od ostalih europskih zemalja,
naime, da u njoj nije bio na snazi
princip cuius regio, illius religio
(‘čija vlast onoga i vjera’), budu-ći
da su u poslovima društva i
države nastupale sve tri crkvene
organizacije; Crkva Bosanska,
Katolička i Pravoslavna crkva.”
(Džaja) Ne govori li nam to naš
cijenjeni akademik da je možda
srednjovjekovno društvo na
ovim prostorima bilo toleran-tno?
Ili da je imalo tolerantne
vladare? Kako je to danas rijetka
pojava? Zato nam danas ne bi
bilo loše da od stećaka napra-vimo
brand, ako ni zbog čega,
a ono jer su multikonfesional-nim
multikulturalni, europski
univerzalni, jer su svi slojevi
bh. društva, i elita i puk, njima
zaokupljeni… jer su oni isti kao
i mi. Jer nas pokušavaju integri-rati
u jedinstveno društvo, jer
nas pokušavaju podsjetiti na,
izgleda, zaboravljenu duhovnu
dimenziju koju, kao pripadnici
suvremenog liberalnog društva,
lagano zaboravljamo.
Brand i ništa drugo
Često čujemo konstataciju
kako su stećci brand. Nažalost,
još nisu, iako bi to trebali biti.
RADIMLJA je, nema sumnje, naša najpoznatija
nekropola.
Nadam se da će uskoro postati i brand. Iako je
dosta rada potrebno uložiti da bi se to desilo,
sam start je uspješan i grupa ljudi okupljenih
oko “Javnog poduzeća Radimlja” na dobrom su
putu da to i riješe.
Brand nekropole motivaciju je pronašao u jedno-me
od najpoznatijih motiva sa stećaka, čovijeka
s podignutom desnom rukom. Bolje rečeno, on je
suvremena inačica “srednjovjekovnog dizajna”.
Naravno da bismo mogli govoriti
nažalost, nažalost… Iako bih
mogao mnogo toga nabrojiti,
samo ću konstatirati sljedeće.
Naša zemlja odvaja mizerna
sredstava za konzerviranje i
proučavanje stećaka. Arheološ-ki
je obrađen vrlo mali broj arte-fakata,
antropološka istraživa-nja
još nisu ni u začetku. Nisu
svi ni popisani niti klasificirani,
nemamo institut za stećke, nije-dan
naš fakultet nema predmet
posvećen njima, a morali bi ima-ti
katedre o stećcima. Nemamo
ni muzej stećaka… Nažalost, još
nismo pročitali niti sve natpise
na njima, a mnogi su već zbog
nebrige postali nečitljivi.
Zato se ja zalažem da se uputi-mo
putovima njihovog brandi-ranja
i pokušamo stvoriti jednu
novu svijest o stećcima tombs
awarensess kao brand awa-rensess
(svijest o stećcima kao
svijest o brandu), oslanjajući se
na suštinsku funkciju country
brandinga, stvaranje preduvjeta
za prepoznavanje i prisjećanje
samo određenog sadržaja koji
mi želimo nametnuti. Jer bez
prelijepe mogućnosti nametanja
nema marketinga. Kako je os-novna
funkcija branda stvarati
preduvjete za afirmiranje točno
određenog izabranog motiva,
onog koji mi želimo, odaberimo
stećke i nametnimo ih sebi sami-ma,
a onda i cijelom svijetu.
Zato nemojte vjerovati onima
koji za sve što im paše kažu da
je brand. To se redovito odnosi
na sadržaje i pojedince koji su,
sami po sebi, iz različitih razloga
poznati u javnosti. Nažalost,
život bi bio suviše lagan kad bi
to bilo tako. Jer brandiranje
je ipak definiran i kontroliran
proces javnog komuniciranja
koji za posljedicu mora imati i
definirane rezultate koje želimo
postići ulaganjem novca. U tom
procesu stručnjaci za brandi-ranje
bave se afirmiranjem,
ponavljam još jedanput, ne bilo
kakvih, nego precizno zadanih
sadržaja. Posljedica redovi-to
mora biti identificiranje
javnosti ili pojedinca s istim. U
strogo kontroliranom procesu,
dakle, pojedinac se identificira
s nametnutim sadržajem. On
preuzima identitet branda.
Već su mi dosadili oni koji stalno
kukaju kako se čini da pronaći
ideje za eventualni branding,
prihvatljiv na općem planu,
nije moguće. Odgovor za njih
bio bi: To je dizajniran country
branding koji može jednoznačno
i nesumnjivo predstavljati našu
zemlju kao poželjnu i kod kojeg
se ključ procesa nalazi u pravom
motivu. A motiv nam je tu, pred
nosom: stećci.
Sljedeći nastavak:
Kreacija i dizajn
Dnevni list

20. KOLO SA STEĆKA osnovni je motiv dizajna za
“Festival klapske pisme”, prvi put održanom
u Posušju ove godine. Pri tomu se postavlja
pitanje što zajedničko imaju: stećci, klapska
umjetnost i Posušje, što je bio precizan zahtjev
klijenta prilikom narudžbe festivalskog branda.
Rješenje je nađeno unutar umjetnosti stećaka, i
to upravo onih posuških. Suvremene znanstve-ne
interpretacije, koje su naravno već odavno
odbacile teoriju odraza, koja se naslanjala na
interpretaciju ornamentike stećaka kao odraz
iz pokojnikovog života ili pak njegovog pogreba;
ponudile su nam, kao i puno puta do sada, kva-litetna
i logična objašnjenja. Miroslav Palameta
kaže: “… Postoje i drugačije interpretacije kola
u srednjem vijeku… koje upućuju da se makar
spomenute kompozicije na stećcima ne shvate
mimetički, već simbolično.“
Zapravo spomenuti detalji navode na jedan citat
iz Honorijeve Gemma animae, koji se i referira
na bit funeralnih obreda. Dva kora /kola/ onih
koji pjevaju psalme označavaju anđele i duhove
pravednika, koji hvale Gospodina skoro gotovo
uzajamnim glasom. Ograde u kojima stoje
označavaju mnoge stanove u kući Gospodnjoj (Iv.
14). To što ponekad iz kola s procesijom k nekom
oltaru idu, i ondje pjevaju stojeći, označava
duše koje odlaze iz ovog života, Kristu pristižu i
u društvu anđela Bogu zajedno pjevaju.” Crpiti
izvorište, ovaj put u znanosti, uvijek je funkcio-nalno
(prezentativno). Motivacija ili dopadanje,
kao dizajn parametar, osigurana je iz više smje-rova.
U prvom redu učvršćuje je odabir tematike
— kulture stećaka. Na startu imamo prihvaćanje
na svim razinama. Anđeoski zbor, na čelu pro-cesije
koja nas vodi pred lice Njegovo, osigurava
apsolutnu dominaciju blagih emocija i vrhunski
preduvjet sigurne komunikacije u javnosti...”
(Miroslav Palameta)
TAJNA BOLJUNI naziv je monografije, u izdanju
SMART-a iz Mostara, iz 2012. To je prva cjelovita
monografija o jednoj nekropoli koja analitički
prikazuje svaki spomenički artefakt na lokaciji
Boljuni kod Stoca. Tajna Boljini vjerojatno i nije
tako velika tajna. Prije bi smo rekli da stanje u
kojima se nalaze sve naše nekropole stećaka, ne
samo ova, odraz opće društvene situacije koja se
ukratko može opisati kao zanemarivačka, a čak
počesto i manipulatorska. Zato bi se moglo za-ključiti
da umjesto brige, stećci bivaju zloupora-bljeni,
umjesto da dobivaju brigu, sredstva da bi
se proučavali, oni ostaju “zagonetni” i kao takvi
“pogodni” za proizvoljne teorije i teoretičare. Za
mene, kao čovjeka iz marketinga, najveći izazov
je bila činjenica da je nekropola Boljuni, u našoj
javnosti i šire, u cijelosti bila anonimna. Ako u
obzir uzmemo i prethodno navedeno, ipak se
radi o nevjerojatnoj činjenici. Ova velika nekro-pola
pored svih odlika kojima se krasi ima preko
trećine ornamentiranih stećaka i čak dvadeset
koji imaju natpise. To je stavlja na prvo mjesto
u Bosni i Hercegovini. Tijekom rada na projektu
osobito mi je bilo intrigantno da sam ovdje ot-krio
jedan pravi renesansni fenomen. Kao nigdje
drugo boljunski autori su se potpisivali na svoje
radove, baš kao i u drugim razvijenim dijelovima
tadašnje Europe, gdje je cvjetala renesansa.
Ti moji drevni preci Grubač, Semorad, Milić,
Obrad, Zelija, Rato, Vuk i drugi, postavili su
ljestvicu visoko. Rad na ovakvom, dizajniranom
projektu zasigurno će polučiti mnogim pozi-tivnim
akcijama. Sigurno će pokrenuti lavinu
pozitivnih promjena, jer stećci moraju postati
in. Sam projekt “Tajna Boljuni” započeo je, kao
što to u marketingu biva, dizajniranjem branda
nekropole. Mi na taj način kao da želimo reći:
zašto stećci nisu brand? Boljuni su to već postali.
Trebaju i druge nekropole.

21. 36 PRO PR Dnevni list