Raznovrsnost, značaj i zaštita golosemenica.
Mislili ste da za novu godinu kitite jelku? Obično ne kitite jelku, nego smreku. Ova prezentacija će vam pomoći da naučite kako da prepoznate različite vrste četinara.
Raznovrsnost, značaj i zaštita golosemenica.
Mislili ste da za novu godinu kitite jelku? Obično ne kitite jelku, nego smreku. Ova prezentacija će vam pomoći da naučite kako da prepoznate različite vrste četinara.
3. Poreklo: S. Amerika (1871.g.)
Redovno se javlja
Štete: velike
Jonatan – bez zaštite-štete 100%
Sorte koje se danas gaje su
osetljive
4. Štetnost
• Masa mladara ostaje gola (samo nekoliko listova na
vrhu)
• Manji broj cvetnih pupoljaka
• Sterilnost cvetova
• Zaražena stabla kraći životni vek
• Proređivanje krune
• Nekroza i sušenje listova, cvetova i letorasta
• Smanjen kvalitet plodova
5. Ako se jabuka štiti pa prestane u 1. godini
nastaje:
-Procenat zaraženog lišća se povećava za 19%
-Smanjuju se porast izdanaka za 32%
-Smanjuje se broj listova za 19%
-Smanjuje se količina plodova za 27%
-Smanjuje se težina ploda za 15%
-Ukupna vrednost ploda pada za 33%
6. Domaćini
• Jako specijalizovan parazit na Malus vrste
• Pored jabuke, kruška, dunja, mušmula
• Breskva
Simptomi
Svi zeljasti delovi biljke
Variraju u zavisnosti od: sorte, od nivoa infekcije, od
godine do godine
24. Mladi plodovi nekih sorti (Jonatan i njegovi
srodnici) vrlo su osetljivi. Na njima dolazi do mrežaste
nekroze, koja je poznata kao "mrežavost plodova"
28. Kruška – nije značajan patogen na kruški kod nas
- plodovi su veoma osetljivi
- nekrotične tačke i mrežavost mladih plodova
- gljiva ne prezimljava u pupoljcima kruške
- primarne infekcije su iz susednog jabučnjaka
- u nas nije problem
31. • Kleistotecije – sferičnog
oblika potpuno zatvorena.
• Kleistotecije se nalaze
uglavnom ispod kore ili na
granama tako da raznošenje
vetrom nije presudno.
• Na površini izraštaji -
apendicesi
32. Apendicesi – na vrhu dihotomo
razgranati
Podosphaera sp. – jedan askus
Microsphaera sp. – nekoliko askusa
35. Prezimljavanje
• Micelijom u pupoljcima zaraženim u prethodnoj
vegetaciji
• Uloga kleistotecija nije značajna (retko se formiraju)
• Gljiva se razvija na otvorenim zaraženim pupoljcima
i formira konidije
• Konidije raznosi vetar i vrše sekundarnu zarazu
• Cvetni pupoljci obezbeđuju prve izvore inokuluma
za list koji se kasnije pojavljuje
36.
37.
38. Znaci bolesti
• Podosphaera leucotricha je lako vidljiva po beloj navlaci
na bilo kom zeljasatom organu biljke.
• Ako se bolje pogleda (mikroskop)-vidi se tanka micelija na
kojima se razvijaju konidije u nizu koje nazivamo oidije
• U početku razvoja micelija je bela, kasnije tamnosmeđa
• Kleistotecije- mala crna plodonosna tela, formiraju se pri
kraju vegetacije na: drvenastom delu jako zaraženih
mladara ili u terminalnim pupoljcima
• Kleistotecije se mogu videti golim okom
39. Uslovi za jači napad pepelnice jabuke
• Osetljiva sorta
• Obilna produkcija oidija (promenljivo vreme, bez jakih
kiša)
• Maj-jun t oko 20 °C
• Odsustvo jakih kiša i zahlađenja
• Prisustvo mladih organa jabuke u vreme sporulacije
parazita
• Miran vazduh, bez jačih suvih vetrova
40. Ekologija
• Uslovi koji pogoduju infekciji – Pepelnica se masovno javlja kad
je relativna vlažnost veća od 90% i kad je temperatura između
10-25°C.
• Optimalna temperatura 19 - 22°C
• Iako je potrebna velika relativna vlažnost vazduha, konidija neće
klijati ako je potopljena u kap vode.
• U optimalnim uslovima - bela micelijska navlaka biće vidljiva
golim okom 48 časova po infekciji
• Nova infekcija stvara spore nakon 5 dana
• Spore mogu da podnesu toplo i suvo vreme i opstaju do pojave
povoljnih uslova za klijanje
• Kiša oštećuje površinsku miceliju
41. “Pepelnica ne zna šta hoće”
• Klasična prognoza nije moguća
• Gljiva sposobna da ostvari zarazu u uslovima koji
se bitno razlikuju od optimalnih
• Teško prognozirati
• Na osnovu broja zaraženih mladara u toku
vegetacije, moguće proceniti zarazu pupoljaka i
učestalost pojave belih mladara sledećeg
proleća
42. Mere kontrole
• Nema zadovoljavajućih otpornih sorti
• Osetljive: Jonatan, Ajdared, Greni Smit...
• Orezivanje “belih mladara”- spaljivanje
• U toku vegetacije-ukloniti zaražene letoraste (jer oni
predstavljaju izvor zaraze za sledeću godinu)
• Nove zasade ne podizati pored starih
Ove mere pomažu, ali ne rešavaju problem
Osnovna mera – Fungicidi
Prognoziranje pojave otežano-jer nisu potrebni strogo
definisani uslovi za klijanje konidija
43.
44. Uloga fungicida
• Tretiranjem fungicidima se omogućava:
1) redukovanje broja spora na novonastalom zaraženom tkivu u proleće
(primarna infekcija)
2) sprečavanje zaraze novih mladara, pupoljaka, lišća u toku vegetacije
(sekundarna zaraza)
3) sprečavanje zaraze plodova.
Program tretiranja:
I tretiranje
Počinje u fazi kad su pupoljci u zbijeni u cvasti
45. Nastaviti tretiranje svakih 5-7 dana sve do
precvetavanja i 12-14 dana posle precvetavanja
II tretiranje, fenofaza roze
pupoljak
III tretiranje, početak
cvetanja
46. IV tretiranje, fenofaza
precvetavanja
V tretiranje- 2 nedelje kasnije (posle opadanja kruničnih
listića)
VI tretiranje- 2 nedelje posle prethodnog
U zasadima sa intenzivnijom pojavom pepelnice:
posle precvetavanja svakih 6-8 dana
Intervali tertiranja:
1. Svakih 7 dana dok list raste pre opadanja čašičnih listića;
2. Svakih 12-14 dana u periodu posle precvetavanja.
47. Važno je kako primeniti fungicid!
Prskanje u vidu kupanja (da čitava površina jabuke bude navlažena)
• Protektivni fungicidi – sumpor, dinokap (koristi se obično za prva tretiranja,
obratiti pažnju na niske t, koje onemogućavaju delovanje sumpora)
• Sistemici – triadimefon (sprečava formiranje konidija), heksakonazol, flusilazol...
• Sistemike primenjivati kada je formirana zelena biljna masa
• Sumporni preparati: S-krečna čorba, elementarni sumpor (Cosan, Sumpor prah,
Kvašljivi sumpor)
• Sumpor isparava
Na nižim t - delovanje S slabo deluje
Na višim t - S stvara ožegotine
Temperature delovanja: 180C-280C
49. 49/33
Erwinia amylovora (Burrill) Winslow et al.
Prouzrokovač bakteriozne plamenjače
jabuke, kruške i drugih Rosaceae
dr Milan Ivanović
Poljoprivredni fakultet
Beograd, 2018.
50. 50/33
Osnovne odlike fitopatogenih bakterija
• Jednoćelijski mikroorganizmi, mikroskopski
sitni
• Prokariote (nemaju diferencirano jedro)
• Heterotrofan način ishrane (nemaju hlorofil)
• Imaju flagele, bičeve
• Bakterioze, bakteriologija
• Sve f.p. bakterije su štapićastog oblika
• Razmnožavanje – prostom deobom (za 24h
od jedne ćelije nastane 17 miliona jedinki
51. 51/33
Bakteriozna plamenjača (B.P.)
• Jedna od najznačajnijih bakterioza gajenih biljaka
• Istorijski značaj E. amylovora i B.P.
Prvi simptomi primećeni krajem 18. veka (1780, dolina reke Hadson, Njujork, SAD)
na divljim, autohtonim sortama gloga, divlje jabuke i oskoruše
52. 52/33
Bakteriozna plamenjača (B.P.)
U početku etiologija obolenja je bila nepoznata (delovanje gljiva, insekata, niske
temp.)
1880. T. Burill je utvrdio bakterioznu prirodu obolenja
1884. J. Arthur kroz Kohove postulate dokazao postojanje patogena
Prva bolest bakteriozne prirode koja je konstatovana u istoriji fitopatologije
Prva bolest biljaka kod koje su, kao vektori obolenja, dokazani insekti
53. 53/33
Ekonomski značaj E. amylovora i B.P.
E. amylovora parazitira oko 190 biljnih vrsta iz 39 rodova i 4 botaničke podfamilije
Najveće štete B.P. izaziva na jabuci, kruški i dunji
Stepen zaraze i do 90%
1998. Vašington (SAD) usled gubitka
prinosa - šteta 68 miliona $
1997-2000. u Italiji iskrčeno preko
pola miliona stabala kruške
54. 54/33
Ekonomski značaj E. amylovora i B.P.
Od 1995. u Hrvatskoj je iskrčeno
preko 340 hiljada stabala kruške i
jabuke 1993-1997. u Rumuniji iskrčeno 580 hiljada
stabala kruške, jabuke i dunje
59. 59/33
Ekonomski značaj E. amylovora i B.P.
Velike štete u rasadničkoj proizvodnji ukrasnih
biljaka. U Holandiji u toku samo jedne godine uništeno
2 miliona biljaka dunjarice
61. 61/33
Rasprostranjenost B.P.
• 46 zemalja u svetu
• 29 zemalja u Evropi,
• srednja Amerika,
• severni deo Afrike,
• Azija (Turska, Iran, Izrael, Liban, Jordan,
Japan),
• Novi Zeland
Kako se E. amylovora proširila po celom svetu???
62. 62/33
Pravci širenja B.P.
1958. u Engleskoj
Pravac širenja B.P. u zapadnoj Evropi i Sredozemlju
• 60ih godina prošlog veka:
Holandija, Danska, Poljska...
• 70ih Nemačka, Francuska...
1964. u Egiptu
• 70ih Izrael, Jordan, Liban,
Iran...
63. 63/33
Bakteriozna plamenjača u Srbiji
• U Srbiji su simptomi B.P. prvi put primećeni krajem 80ih godina prošlog veka
• Prisustvo E.amylovora zvanično utvrđeno 1990.g. na kruški i dunji
• Od tada se B.P. u Srbiji neprestano širi, kako teritorijalno, tako i u broju novih
domaćina
• Novi domaćini: jabuka, mušmula, glog, vatreni trn, polegla dunjarica, japanska
kruška i oskoruša
• E. amylovora je karantinski patogen, nalazi se na A2 EPPO listi
• Ekonomske štete koje prouzrokuje vrlo su značajne
65. 65/33
Erwinia amylovora, zvanično kod nas 1990. god.
JABUKA
I mesto- Venturia inaequalis
II mesto- Erwinia amylovora
KRUŠKA
I ili II mesto
Venturia pirina/Erwinia amylovora
DUNJA
I mesto Erwinia amylovora
67. 67/33
Ciklus razvoja bolesti
• Bakterija prezimljava u
rak ranama zaraženih
biljaka
• U proleće, sa kretanjem
sokova, počinje i
aktiviranje bakterija (po
obodu rak rana u proleće
se formiraju bakterijske
kolonije
• Širenje patogena:
insektima, kapima kiše,
rezidbom...
• Sekundarne zaraze
nastaju tokom cele
vegetacije
68. 68/33
Simptomi bakteriozne plamenjače
• Infekcija se ostvaruje preko cveta i prirodnih otvora (stome, lenticele, hidatode) i
povrede
• Pojava mrke, a zatim crne boje cvetova – nekroza cvasti
• U početku izgledaju vlažni i venu, a potom se suše i izumiru
• Parazit napada sve delove voćaka: cvet plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i
koren
• Nije ih teško uočiti jer su dosta karakteristični
• Najuočljiviji u periodu od početka cvetanja pa do sredine leta
Simptomi na cvetu
69. 69/33
• Cvetovi u početku imaju
vlažan izgled, zatim venu, i na
kraju izumiru i suše se.
• Pojava mrke, a zatim crne
boje cvetova – nekroza cvasti
75. 75/33
Simptomi na listovima i mladarima
• Sa cveta, kroz cvetnu dršku
patogen dospeva do listova i
mladara
• Obolelo lišće dobija mrku boju,
suši se i izumire
• Ne otpada, već ostaje na
granama
“Pastirski štap”
78. 78/33
Simptomi se teže uočavaju na drvenastim delovima
Kora zaraženih grana tamnija i vlažna
Unutrašnje tkivo vodenasto, crvenkasto-mrke boje
Zahvaćena kora ulegnuta, vidljiva granica između zaraženog i zdravog dela
Jabuka
79. 79/33
Simptomi na plodovima
Bakterijski eksudat
• Plodovi se smežuravaju, postaju crni a iz njih, u slučaju jake zaraze i povoljnih uslova,
“cure” bakterije
• One se vremenom sasuše i nastaju bakterijske niti
Bakterijske niti
84. 84/33
Simptomi na granama
Zaraženi deo
Nezaraženi deo
Kora postaje mekša i dobija
mrku boju, bubri, nabira se,
a potom i puca.
Širenje zaraze
insektima
(sekundarne zaraze)
87. 87/33
Rak rane su: različitog oblika i veličine, tamne, ulegnute,
nepravilno pucanje kore po ivicama (pukotine u kori). Iz raka rana
curi bakterijski eksudat (dijagnostički znak, izvor inokuluma)
88. 88/33
Bakteriološke odlike Erwinia amylovora
1. Patogene odlike
• Izrazito polifagna vrsta
• Među f.p. bakterijama (ukupno 300 vrsta) svega 4 vrste mogu se, u pogledu
spektra domaćina, porediti sa E . amylovora (E. carotovora, Agrobacterium
tumefaciens, Pseudomonas solanacearum i Xanthomonas campestris)
• Parazitira biljke familije Rosaceae (4 podfamilije):
I. Maloideae (Pomoideae) (jabuka, kruška, dunja, glog...)
II. Rosoideae (malina, kupina)
III. Amygdaloideae (Prunoideae) (Japanska šljiva)
IV. Spiraeoideae (suručica)
• E. amylovora prouzrokuje H.R. duvana
• Nekrozu nesazrelih plodova kruške 24 h
48 h K6 dana
89. 89/33
Bakteriološke odlike Erwinia amylovora
2. Morfološke odlike
• Bakterije E.amylovora su štapićastog obika
Elektronski snimak E. amylovora (10000).
• Aktivno kretanje omogućeno je flagelama ili cilijama.
• Ćelije E. amylovora imaju peritriho raspoređene flagele
• Veličina ćelija 0,6-3,2 0,5-1,5 µm (dužina širina)
90. 90/33
Bakteriološke odlike Erwinia amylovora
3. Odgajivačke odlike
Fluorescentnost na Kingovoj podlozi B posmatrana
pod UV svetlom.
Levo - pozitivan rezultat;
Desno (Erwinia amylovora) - negativan rezultat.
Karakterističan izgled kolonija Erwinia amylovora
(bele, ispupčene i sjajne kolonije (Levan tip) na
mesopeptonskoj podlozi obogaćenoj sa 5% saharoze
(NAS podloga).
Na podlozi od hranljivog agara dva dana nakon
zasejavanja kolonije su krem-bele boje, sitne, prečnika
1-2 mm, okrugle, ravnih ivica, blago ispupčene,
92. 92/33
Epidemiologija
• Širenje zaraze u vočnjaku potpomažu:
1. Kišne kapi
2. Vetar
3. Insekti (pčele, muve, ose i lisne vaši...)
4. Čovek orezivanjem voćaka
• Širenje zaraze na veća rastojanja:
1. Ptice selice
2. Ambalaža
• Vlažno i toplo vreme pogoduje razvoju
patogena
• Optimalna temp. razvoja B.P. od 20 - 25°C
93. 93/33
Uticaj meteoroloških činilaca na patogenezu
Da bi se neka bolest razvila, osim prisustva parazita i biljke domaćina nepohodno
je i postojanje određenih uslova spoljne sredine
Meteorološki faktori:
• temperatura
• vlažnost vazduha
• vetar
• svetlost
Biljka
Patogen Okolina
94. 94/33
Uticaj vlažnosti vazduha na pojavu bakteriozne plamenjače
Osim temperature i vlažnost vazduha je jedan od najbitnih činilaca za nastanak b.p.
Većina bakterioza najbolje se razvija u uslovima povećane vlažnosti
Vlažnost vazduha povećava predispoziciju domaćina prema bakterioznoj plamenjači
Kod voćaka čiji su intercelulari neposredno posle infekcije bili zasićeni vodenom parom, grančice
su bile gotovo do vrha zahvaćene bolešću (kriva F), prema samo 30% dužine grančica kod
kontrole (kriva T)
Vlažnost vazduha:
T – 70%
F – 100%
F
95. 95/33
Uticaj kiše na pojavu bakteriozne plamenjače
Kiša ima veliki značaj na pojavu i razvoj b.p.
Smatra se da je kiša glavni vektor bakterije E.a. jer spira bakterijski
eksudat prouzrokovača b.p. i na taj način raznosi bakterije po stablu
U kišnim kapima nošenim vetrom bakterije dospevaju do susednih,
nezaraženih stabala ostvarujući nove infekcije
Uticaj grada na pojavu bakteriozne plamenjače
Oštećenja biljna tkiva nastala delovanjem grada imaju važnu ulogu u
procesu infekcije b.p.
Ozlede načinjene zrnima grada predstavljaju idealna mesta za prodiranje
patogena u biljku
Kiša koja neizbežno prati grad prenosi patogena do ozleda
Nagle i intenzivne pojave bakteriozne plamenjače su česte posle
gradobitnih oluja
96. 96/33
Uticaj vetra na pojavu bakteriozne plamenjače
Uloga vetra u poljoprivrednoj proizvodnji je dvojaka:
Pozitivna: omogućava oprašivanje anemofilnih biljaka
Negativna: usled jakog pritiska vetra nastaju povrede biljkaka
U patogenezi b.p. uloga vetra je uglavnom negativna:
1. Jaki vetrovi izazivaju oštećenja listova, mladara i grana
2. Vektorska uloga vetra: prenošenjem kišnih kapi sa bakterijama, ili
prenošenjem bakterijskih niti (vrpci)
3. Pozitivna uloga: sprečavaju let pčela-vektora b.p.
Posredan uticaj preko domaćina
Biljke gajene pod uslovima nedovoljne osvetljenosti slabije se razvijaju,
postaju nežne i etiolirane, a samim tim i manje otporne prema parazitu i
obrnuto
Sve fitopatogene bakterije, skoro po pravilu, brzo gube svoju vitalnost
pod uticajem direktnih sunčevih zraka
Uticaj svetlosti na pojavu bakteriozne plamenjače
97. 97/33
Kontrola i suzbijanje B.P.
1. Preventiva:
Karantinske mere, tamo gde nije utvrđena
Stalna kontola zasada
Ukoliko se bolest pojavi izolacija površina i sprečavanje daljeg širenja
Zabrana distribucije sadnica, podloga i kalemgrančica iz tog lokaliteta
Uništavanje biljaka krčenjem i spaljivanjem
Uništavanje i drugih domaćina bakterije E. amylovora (glog, ukrasne biljke itd.)
• Suzbijanje nije jednostavno ni lako
• Nedostatak adekvatnih pesticida za suzbijanje E.amylovora
• Preparati na bazi bakra – nedovoljno efikasni
98. 98/33
2. Agrotehničke mere
Odstranjivanje prezimljujućeg inokuluma u toku mirovanja vegetacije:
Orezivanje svih grana sa rak-ranama
3. Hemijska zaštita
Tretiranje u fazi mirovanja (kad otpadne lišće do dok ne počnu da “pucaju”
pupoljci)
Bakarni preparati (da se smanji inokulum zaostao posle orezivanja);
najbolja bordovska čorba koja se pravi
*što više puta (2-3 X)
Preparati na bazi Cu (2-3X u toku cvetanja)
Sprečavanje zaraze cvetova (pčele i drugi insekti); U SAD-antibiotici
(streptomicin sulfat 200 g/ha); u Evropi-zabranjeni
Kontrola i suzbijanje B.P.
99. 99/33
Sprečavanje zaraze letorasta
Zelenom rezidbom odstraniti zaražene letoraste (20cm ispod mesta
zaraze, alat dezinfikovati - preparati na bazi Cu, varikina, alkohol)
Uništavanje insekata koji povređuju letoraste
Sprečavanje zaraze posle grada (traumatska plamenjača)
Protivgradne mreže
Uništavanje izdanaka dunje (ako je podloga) da ne bi došlo do zaraze
korena i sušenja voćke
Kontrola i suzbijanje B.P.
101. 101/33
Kontrola i suzbijanje B.P.
• U Evropi (i u Srbiji) upotreba antibiotika u Z.B. nije dozvoljena
• Postoje izuzeci u Evropi (legalni-spec. dozvole i nelegalni-upotreba bez odobrenja)
• Korišćenje otpornih sorti i podloga
Idared Granny Smith
102. 102/33
Otpornost različitih sorti jabuke i kruške na B.P.
Najotpornije Umereno otporne Osetljive
Jabuka Red Delicious
Liberty
Enterprise
Freedom
Golden Delicious
Empire
Granny Smith
McIntosh
Mutsu (Crispin)
Spartan
Summered
Gold Rush
Nova Easygro
Paulared
Jersey Mac
Vista Bella
Braeburn
Fuji
Gala
Ginger Gold
Idared
Jonagold
Rome
Winter Banana
Golden Russet
Podloge
za jabuku
M.7 MM.106
MM.111
M.4
M.9
M.26
M.27
Mark
Ottawa 3
B.9
Kruška Harrow Delight
Harrow Sweet
Harvest Queen
AC Harrow Crisp
AC Harrow Gold
Seckel Anjou
Bartlett
Bosc
Cascade
Flemish Beauty
Starkrimson
Clapp's Favorite
Podloge
za krušku
Old Home (OH)
Old Home x
Farmingdale
(except OHxF 51)
Bartlett seedling
Quince
104. 104/33
Prognoza bakteriozne plamenjače
Prvi pokušaji da se prognozira pojava b.p. obavljeni su polovinom prošlog veka u
SAD
Sve ove metode polaze od osnovnih saznanja vezanih za:
1. patogenu bakteriju (optimalna temp., vlažnost.vazduha, prisustvo kapi vode...);
2. ciklusa bolesti (gde i kako bakterija prezimljava, kada se oktivira...);
3. epidemioloških karakteristika b.p. (primarni izvor inokuluma, kako se bakt.
prenosi...) i
4. prikupljanja meteoroloških i klimatskih podataka
Tokom poslednjih pola veka proučavani su i predloženi različiti sistemi praćenja,
predviđanja i prognoze bakteriozne plamenjače
1. BOS – sistem prognoze
2. Sistem srednje temperaturne linije u prognozi b.p.
3. Kompjuterizovan Maryblyt™ sistem prognoze
105. 105/33
Šta nas očekuje u budućnosti???
Ekonomski značaj bakteriozne plamenjače će se u budućnosti, najverovatnije, povećavati, i to iz
nekoliko razloga:
1. Ova bolest se i dalje širi u nova područja gajenja kruške i jabuke. U Evropi se bakteriozna
plamenjača širi od zapada ka istoku, ali i u zemljama oko Sredozemnog mora (Bonn i van der
Zwet, 2000).
2. Izuzev streptomicina, još uvek ne postoji ni jedan registrovani proizvod koji efikasno
kontroliše bakterioznu plamenjaču (Psallidas i Tsiantos, 2000).
3. Dalje, razvoj streptomicin-rezistentnih sojeva E. amylovora (Jones i Schnabel, 2000)
otežava upotrebu antibiotika u zemljama gde je njegova upotreba još uvek dozvoljena.
4. Na kraju, novi sistemi gajenja biljaka u vidu guste sadnje, korišćenja osetljivih podloga i
novih, osetljivih sorti ubuduće će imati veliki uticaj na ekonomski značaj bakteriozne
plamenjače.
Čelarevo, Srbija 2008.
108. • Uglavnom u starim i nenegovanim zasadima
• Manje značajan patogen
• Parazit prohladnih i vlažnih regiona (jesen, zima i proleće)
• Parazit rana-pukotine na letorastima: mraz, jaki vetrovi, mehaničke
povrede, rezidba, sunce, drugi patogeni...
• Štetnost:
• Oboleli deo grane se suši i propada
• Ako su zahvaćene osnovne grane-sušenje celog stabla
• Otvoreni i zatvoreni tip raka-rana
Nectria galligena
Prouzrokovač rak rana jabučastog voća
110. Simptomi:
•Najznačajniji simptomi se pojavljuju na
letorastima i granama, dok listovi,
pupoljci i plodovi bivaju ređe napadnuti.
•Zaraza se obično razvija na mestu
odvajanja lista ili pupoljka od letorasta.
•Mlade rak rane su u početku u vidu
ulegnutih zona na kori, koje se
povećavaju i postaju eliptične.
•Ivice rak rana nadrastaju okolno zdravo
tkivo kore.
•Pošto se parazit razvija i širi, on često
napadnutu granu zahvata prstenasto i
grana se suši.
111.
112.
113. Rak rane na stablu, ali i na tanjim granama voćaka
114. • Na površini kore voćaka
pojavljuju se svetle ili krem
sporodohije sa svetlim ili
crvenim peritecijama.
• One mogu biti pojedinačne ili
grupisane duž ivice rak rane.
115. • Dozrele peritecije su
ovalno kruškaste, veličine
300-400 µm u prečniku.
• Askusi su izduženi,
cilindrični ili kesičasti
• Sadrže po 8 askospora
118. • Okolno tkivo nadrasta mesto infekcije
• Na starijem drvetu, širenje parazita dovodi do formiranja izduženih rak-
rana sa serijom neravnih koncentričnih krugova, nalik na školjku
119. • Micelija u rak ranama
• Peritecije se formiraju u jesen
• Dozrevaju u toku zime i proleća
• Izbacivanje askospora-kiša
• Širenje askospora i konidija-kiša, vetar
• Najznačajnije zaraze u jesen
• Zaraza se obavlja u jesen na mestu otpadanja
listova
Prezimljavanje
120. Mere kontrole
• Sasecanje zaraženih grana i spaljivanje
• Krčenje zaraženih stabala
• Zdrav sadni materijal
• Pravilna agrotehnika (đubrenje,
navodnjavanje, rezidba)
• Jesenje “plavo prskanje” (3% bordovska
čorba)
(ovo prskanje omogućava da se bakar nađe
na granama kad askospore dođu)
• Otporne sorte
129. - Pojavljuje se samo na granama i grančicama
- Grane su lake, suše se
- Stroma=sporodohije=micelija sa konidijskim
stadijumom,
- Kasnije se javljaju peritecije sa askusima
- Patogen slabosti
- Kruženje materije u prirodi, truljenje starih grana
Suzbijanje
• Sasecanje i uništavanje zaraženih grana
• Povrede dezinfikovati sa 5% plavim
kamenom+kalemarski vosak
• Suzbijanje štetočina i parazita grana i grančica
Editor's Notes
“Tema” današnjeg predavanja je jedna, za našu zemlju relativno nova, ali ekonomski značajna bolest jabučastih voćaka čiji je prouzrokovač bakterija Erwinia amylovora.
“Tema” današnjeg predavanja je jedna, za našu zemlju relativno nova, ali ekonomski značajna bolest jabučastih voćaka čiji je prouzrokovač bakterija Erwinia amylovora.
Bakteriozna plamenjača jabučastih voćaka i ukrasnog bilja, koju prouzrokuje bakterija Erwinia amylovora je jedna od najznačajnijih bakterioza gajenih biljaka koje su se do sada pojavile. E. amylovora parazitira veliki broj biljaka, procenjuje se oko 190 biljnih vrsta iz 39 rodova i 4 botaničke familije. Najznačajniji domaćini su jabuka, kruška i dunja iz familije Rosaceae, podfamilije Pomoideae, ali ova bakterija parazitira i veliki broj ukrasnih biljaka i biljaka iz spontane flore.
Bakteriozna plamenjača jabučastih voćaka i ukrasnog bilja, koju prouzrokuje bakterija Erwinia amylovora je jedna od najznačajnijih bakterioza gajenih biljaka koje su se do sada pojavile. E. amylovora parazitira veliki broj biljaka, procenjuje se oko 190 biljnih vrsta iz 39 rodova i 4 botaničke familije. Najznačajniji domaćini su jabuka, kruška i dunja iz familije Rosaceae, podfamilije Pomoideae, ali ova bakterija parazitira i veliki broj ukrasnih biljaka i biljaka iz spontane flore.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
Imajući u vidu brzo širenje B.P. u severozapadnoj i juguistočnoj Evropi u drugoj polovini XX veka, kao i prisustvo Erwinia amylovora u nekim susednim zemljama, očekivala se njena nemonovna pojava i na području naše zemlje... U Srbiji su simptomi B.P. prvi put primećeni krajem 80ih godina prošlog veka, a prisustvo patogena je eksperimentalno potvrđeno 1990.godine na kruški i dunji. Od tada je registrovano 7 novih domaćina, kako gajenih i ukrasnih biljaka tako i biljaka iz spontane flore. Trenutno je E. amylovora karantinski patogen koji se nalazi na A2 listi EPPO-a, a ekonomske štete koje nanosu vrlo su značajne.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.
Proučavanjem bakterioloških karakteristika utvrđeno je da su svi sojevi Gram-negativni, stvaraju levan, ali ne i fluorescentni pigment na Kingovoj podlozi B, ne stvaraju oksidazu, imaju fakultativno-anaerobni metabolizam, ne redukuju nitrate, ne stvaraju pektolitičke fermente, koriste citrate, i hidrolizuju želatin, s tim što je kod četiri soja ova reakcija bila slabo pozitivna. Svi sojevi stvaraju kiselinu iz glukoze i redukujuće supstance iz saharoze i ne stvaraju H2S iz cisteina.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
Simptomi, pa i sam naziv bolesti “bakteriozna plamenjača“, predstavljaju karakterističan znak ove bakterioze. Usled delovanja patogena nastaju promene u vidu plamenjače, odnosno nalik na plamenom spaljene cvetove, lišće i grančice. Obolele voćke osnovni su izvor zaraze, pogotovu rak-rane koje su na njima formirane prethodne godine. U proleće, s kretanjem vegetacije i biljnih sokova počinje i aktiviranje bakterija koje se brzo šire kroz intercelulare do osetljivog, mladog biljnog tkiva. Značajnu ulogu u širenju bakterija imaju i insekti, kiša i sam čovek prilikom rezidbe. Sekundarne zaraze nastaju tokom cele vegetacije. Izvori inokuluma mogu biti bakterijski eksudat ili bakterijske niti koje raznosi kiša, vetar insekti pa čak i ptice. U odnosu na primarne infekcije sekundarne su daleko brojnije i obično su od većeg značaja za obolele voćke.
Patogen napada sve delove voćaka: cvet, list, rodne grančice, plod, letoraste, deblje grane, deblo pa čak i koren, a simptomi su najuočljiviji u periodu od cvetanja pa do sredine leta. Rano u proleće, u prisustvu patogena cvetovi postaju najpre vlažnog izgleda, zatim venu i na kraju nekrotiraju (pokazati na sliku a). Sa cveta, koz cvetnu dršku, patogen dospeva na mladare i lišće (pokazati na sliku b). Pri povoljnim uslovima za razvoj patogena dolazi do jakih zaraza (klik za tekst c i d) kada se na nekrotiranim plodovima formiraju kapi beličastog (klik) ili tamno-smeđeg bakterijskog eksudata (klik). Ovakvi plodovi kasnije ne opadaju već ostaju na voćki (enter crtica koja pokazuje na sliku e i g). Još jedan karakterističan simptom bakteriozne plamenjače su kukasti savijeni vršni deo mladara u vidu pastirskog štapa. Na deblu kora bubri, nabira se i na kraju puca, a ovakva stabla izumiru.
U toku poslednjih 230 godina od kada je otkrivena u SAD, bakteriozna plamenjača se proširila po celom svetu. Tako je danas ova bolest prisutna u 46 zemalja, od toga 29 zemalja u Evropi, zatim u srednjoj Americi, severnom delu Afrike, Aziji, a na južnoj hemisferi prisutna je na Novom Zelandu.
Ova bolest najveće štete izaziva na jabuci, kruški i dunji. Kolike štete mogu nastati najbolje pokazuju podaci da je, na primer, samo u toku jedne sezone u dve države SAD-a, usled gubitka prinosa šteta iznosila 68 miliona dolara. U Italiji je, usled delovanja patogena, za četiri godine iskrčeno preko pola miliona stabala kruške, u Rumuniji 580 hiljada stabala jabuke i dunje, a u susednoj Hrvatskoj od 1995.te godine iskrčeno je 340 hiljada stabala kruške i jabuke. Ovde su prikazani voćnjaci kruške i jabuke u uslovima jake zaraze gde je došlo do potpunog sušenja stabala.