zoran radovic

3. Marshall Kilduff i Ron Javers
SMRT U
DŽUNGLI
Naslov izvornika
Marshall Kilduff and Ron Javers
THE SUICIDE CULT

4. Velečasni Jones
K a d je bio dječak, prisjećaju se susjedi, Jones je
Znao »održati dobre propovijedi. Sjećam se da bi
znao okupiti oko sebe desetak dječaka i djevojčica,
postrojiti ih, narediti da marširaju ... a zatim bi ih
udarao štapom dok su oni plakali i zapomagali.«
»Pitao sam se zašto djeca pristaju na to? Jer, su¬
tradan bi se ponovo igrali na isti način. B i l o je ne­
čeg magnetskog u njemu.«
»Sjećam se da sam ženi rekao kako će taj dječak
učiniti i l i velika dobra i l i će završiti kao Hitler.«
Marshall Kilduff i Ron Javers, dva novinara lista
»San Francisco Chronicle«, bliski svjedoci doga¬
đaja, otkrivaju detalje iz djetinjstva Jima Jonesa
— odrastanje u malom g r a d i ć u , č u d n u sposobnost
vladanja ljudima, često zastrašujuću svakidašnjicu
u »Hramu naroda« i mučne trenutke posljednjih
dana na njegovoj p l a n t a ž i u gvajanskoj džungli, na­
pad i ubojstvo kongresmena Lea Ryana i četvorice
Amerikanaca u njegovoj pratnji i, k o n a č n o , kult
masovnog samoubojstva u Bijeloj noći uništenja.
5

5. Ova je knjiga djelo posebnog novinarskog tima »San
Francisco Chroniclea«, koji je dobio zadatak da novinarski
dio posla pretoči u knjigu.
Na slijedećim ćete stranicama naići na bilješke Rona
Javersa, koji je bio svjedok pokolja u Gvajani i aerodrom
u džungli napustio s metkom u ramenu, Marshalla Kilduf-
fa, koji se dvije godine temeljito bavio cijelim slučajem
u Kaliforniji, i Herba Caena, koji se njima dvojici pridru¬
žio u završnoj obradi rukopisa.
Posebnim timom »San Francisco Chroniclea« rukovodili
su pomoćnik glavnog urednika William German i urednik
gradske rubrike David Perlman. U radu su također sudje¬
lovali novinari-urednici Michael Harris, Eric Douglas, Keith
Power, Eugene Robinson, Jerry Burns i Charles Petit, kao
i Sally Kibbee, Marilyn VVheeler, Patricia Scruggs, Helen
Green i Kate Regan.
Uspjeh njihova rada uvelike je rezultat svakodnevnih
napora svih novinara lista koji su izvještavali o ovim uža¬
snim događajima — događajima koji svoj korijen nalaze
upravo ovdje, među nama, u Americi.
Richard T. Thieriot
urednik i izdavač
25. studenoga 1978.
6

6. Posveta
Ovu knjigu p o s v e ć u j e m kirurgu dru E d u Jonesu,
dru Jimu Perryju i osoblju medicinskog centra
»Malcolm Grow« u zrakoplovnoj bazi »Andrews« u
Marylandu, a osobito mojoj ženi Eileen, koja je
uvijek bila uz mene.
Ron Javers
Moramo izraziti zahvalnost i nekolicini novinara
koji su u p o č e t k u shvatili da nešto nije u redu s
» H r a m o m n a r o d a « . M e đ u njima je urednica ma¬
gazina »New West« Rosalie M u l l e r Wright, novinar
Phil Tracy i reporter T i m Reiterman iz »San Fran-
cisco E x a m i n e r a « .
Kao novinari odajemo p o š t o v a n j e svom kolegi i
prijatelju Gregu Robinsonu, ubijenom na zadatku.
I B o b u B r o w n u i Donu Harrisu, koji su t a k o đ e r
izgubili život u napadu na aerodromu pokraj
Jonestowna.
To što smo razotkrili pozadinu zla, jedino je za¬
dovoljstvo u radu na ovoj k n j i z i .
Marshall Kilduff
7

7. Predgovor autora
Leševi su prebrojani.
R e č e n o nam je da će u Jonestownu biti p r o n a đ e ­
no više od devet stotina mrtvih, j o š pet na malom
aerodromu kod Port Kaitume i č e t v o r o u svetištu
» H r a m a n a r o d a « u Georgetovvnu.
Bez obzira na to k o l i k o će se na kraju prebrojati
leševa i dok mrtve već sahranjuju, mnogi j o š leže
u čeličnim sanducima u jednoj zrakoplovnoj bazi u
a m e r i č k o j saveznoj državi Delaware. Misterioznost
njihovih smrti m o ž d a nikad neće biti razjašnjena
do kraja.
A mnoga pitanja, koja će vjerojatno zauvijek
ostati bez odgovora, proganjat će A m e r i k u . K o l i k o
se doista moglo saznati o v e l e č a s n o m Jimu Jonesu?
O » H r a m u n a r o d a « ? O svim tim samoubojstvima i
umorstvima?
Godinama ćemo p o k u š a v a t i proniknuti u razloge
utjecaja što ga je Jim Jones imao na ljude koji su
ga slijedili i č u d n o v a t o g utjecaja na toliko malih
svjetova oko njega i čuditi se kako su p o š t e n i , ra¬
zumni i odgovorni javni radnici na ovaj i l i onaj
n a č i n mogli pasti pod utjecaj njegovih fraza i nje¬
govu v i z i j u d r u š t v a proglasiti ispravnom.
M o ž e m o samo n a g a đ a t i o posljednjem trenutku
Jonesove moći, trenutku u kojem su se njegovi
sljedbenici poredali ispred oveće posude s otrov-
9

8. n i m napitkom što je stajala kao neka groteskna
krstionica na čistini u jednoj južnoameričkoj džun¬
gli-
Znamo da je Jones nebrojeno puta n a r e đ i v a o svo­
j i m sljedbenicima da vježbaju samoubojstvo —
zato da bi svi b i l i spremni umrijeti u trenutku kad
pridošlice iz »fašističkog svijeta«, kojeg se Jones
toliko bojao, pokušaju jednoga dana uništiti nji¬
hovu koloniju. A l i zašto je takva grozovita paranoja
vladala među tolikim ljudima?
Trag odgovora na to pitanje mogao bi se naći i u
kratkoj zabilješci pronađenoj na Jonesovu lešu na¬
kon konačnog dana smrti. U poruci, što ju je očito
ostavio za sobom neki sljedbenik koji se pokorio
n a r e đ e n j u i popio otrov, pisalo je:
»Tata: ne vidim izlaza — slažem se s tvojom odlu­
kom — bojim se samo da bez tebe svijet nikad n e ć e
stići u komunizam ...
Što se mene tiče — više sam nego umoran od
ovog pokvarenog i nemilosrdnog planeta i pakla što
je na njemu nastao za toliko divnih ljudi — hvala
ti na jednom životu što sam ga poznavao.«
Oslovljavanje Jonesa sa »Tata« bilo je tipično za
mnoge pripadnike »Hrama naroda«. Neki su ga
zvali »Tata«, a neki »Oče«.
A kakav je čovjek bio Jones? K a k v a je karizma
zračila iz tog ponekad nepovjerljivog, a ponekad
šarmirajućeg čovjeka? Što je istina u pričama o
njegovu bizarnom seksualnom ž i v o t u ? Je li mu nje­
gova supruga Marceline, koja je otrovana umrla
kraj njegova leša, doista značila najviše? I l i njego­
va djeca? I l i njegova ljubavnica M a r i a Katsaris,
koja je umrla od revolverskog metka u Jonesovu
krevetu? A što je bilo s ostalim ljubavnicama i
muškarcima, koje je volio ali i seksualno iskorišta¬
vao? N a k o n svih samoubojstava — kako je umro
Jones? N i k a k v o oružje nije p r o n a đ e n o kraj nje­
gove sljepoočnice — gdje je i tko je pucao? L a r r y
Layton je o p t u ž e n za umorstvo, ali ne za umorstvo
Jonesa i Marije Katsaris. Braća Tim i Mike Carter
i Michael Prokes, nekadašnji televizijski novinar,
10

9. pripadali su Jonesovoj dvorskoj straži. Gvajanska
policija ih je uhapsila kad su izašli iz džungle, ali
su ubrzo p u š t e n i a da protiv njih nije podignuta
nikakva optužba. Zašto?
A što je bilo s torbom u kojoj su Prokes i Carte-
r o v i , kako k a ž u , i z n i j e l i iz Jonestowna oko pola
milijuna dolara u n o v č a n i c a m a i zlatu? Jones im je
naredio, i z j a v i l i su, da je predaju sovjetskoj amba¬
sadi u Georgetownu*, ali su je b a c i l i pokraj koko-
šinjca u ž b u n j e . O b j a š n j a v a l i su kako je b i l a prete¬
ška da bi je nosili kroz m o č v a r n u džunglu. A l i , čiji
je to bio novac? I gdje je sada?
Tajanstveni su i č u d n i Jonesovi odnosi s vladom
Gvajane. Je li ih povezivala samo sličnost p o l i t i č k i h
afiniteta? I l i ih je povezivao, kako je nakon masa¬
kra pisao reporter » C h r o n i c l e a « K e i t h Power, i pakt
o uzajamnoj p o m o ć i : dva milijuna dolara u goto­
v i n i što ih je Jones isplatio v l a d a j u ć o j gvajanskoj
stranci u zamjenu za 27.000 akri plodne zemlje u
d ž u n g l i i o b e ć a n j e da se vlasti p o l i t i č k i neće uple¬
tati u aktivnosti izoliranoga kulta? I kako je Jonesu
i njegovim najpovjerljivijim p o m o ć n i c i m a uspije¬
valo b r z i m č a m c i m a prolaziti kraj gvajanskih ca¬
r i n s k i h vlasti i odlaziti prema k a r i p s k i m otocima
da bi trgovali zlatom i dijamantima? Z a š t o vlasti
nikad nisu zaustavljale i p r e t r a ž i v a l e te brodove?
Je li Jones doista govorio svojim sljedbenicima,
kao što tvrde neki preživjeli, da će m o ž d a uskoro
jednog dana svi zajedno emigrirati u Sovjetski Sa¬
vez — taj »raj z e m a l j s k i « kako ga je Jones nazivao?
Č u d n o v a t i su i prijateljski odnosi Jonestovvna i
a m e r i č k e ambasade u Georgetovvnu. K o n z u l a r n i
predstavnici su često putovali u Jonesovu naseobi¬
nu da bi izručili č e k o v e socijalne skrbi i ostale do¬
kumente pripadnicima » H r a m a n a r o d a « . S v a k i bi
put nekoliko dana unaprijed radiom izvijestili Jo-
nesa o svojim namjerama.
* Sovjetska ambasada u Georgetownu kategorički je demantirala bilo
kakve veze sa sektom, a pretpostavke o novcu proglasila potpuno neosno­
vanima (op. prev.)
11

10. Zar ni jedan stanovnik Jonestowna, koji je nasil¬
no zadržavan u naselju, nije nikad pokušao stupiti
u vezu s nekim američkim službenim predstavni¬
kom i zatražiti da mu se organizira i zajamči sigu¬
ran odlazak? Zar su svima b i l i toliko isprani moz¬
govi, zar su svi bili toliko zaplašeni da nitko nije
mogao promijeniti m i š l j e n j e State Departmenta
kako je sve bilo krasno i bajno u Jonestownu?
Priča o smrtima u Gvajani je završena, nasilje je
prestalo, ali zvuci te drame odzvanjat će i dalje.
S v r š e t a k te grozovite epizode samo je signal za
početak istrage, koja mora pokušati da raščisti i
objasni sve preostale n e j a s n o ć e . Dok se prvi spro¬
vodi tek organiziraju u Kaliforniji, agenti Federal¬
nog i s t r a ž n o g biroa već rade. Uzimaju otiske prsti¬
ju. Proučavaju zapečaćenu poruku pronađenu na
Jonesovu lešu. Kongresni komiteti pripremaju istra¬
ge i saslušanja. Počela je i istraga koju je poveo
State Department. Čak i gvajanske stranke opozi¬
cije postavljaju bučna i izazovna pitanja uzvikujući
pri tom: »Sramota!« i »Netko nešto skriva!«
Kraj ove priče u stvari je početak jedne nove.
12

11. 1
Port Kaituma, Gvajana,
18. studenoga 1978.
Sve se zbilo vrlo brzo.
Stajali smo na rubu travnatog u z l e t i š t a aerodro­
ma u džungli kraj Port Kaitume i čekali da se ukr­
camo u naš mali avion. Ugledao sam puške. Prolo­
mio se pucanj i metak me pogodio u lijevo rame.
Pao sam.
Trojica m u š k a r a c a su nam se približavala.
Vidio sam da je pogođen Don Harris, novinar
NBC-a. Bob Brown, kamerman televizijske ekipe
NBC-a, pokušavao je ostati na nogama i snimati
dokk su se približavali naoružani ljudi. M i r n o , bez
trunke osjećaja, brutalno su raznijeli hicima glave
svojiim žrtvama. U b i l i su Dona Harrisa. Mozak Boba
Browna se rasuo po njegovoj maloj televizijskoj
kameri. Nisam vidio što se zbilo s kongresmenom
Leom Ryanom.
Smjesta sam o d l u č i o da ustanem i preko uzleti-
šta potrčim prema džungli koliko god su me noge
nosile. Sjećam se da sam razmišljao kako moram
trčati u cik-cak liniji da u niskoj travi ne bih postao
laka meta, ali govorio sam sebi: »Ne, to ćete uspo¬
riti. Trči ravno.« Bacio sam se naglavce u džunglu,
izderao sam šake i ruke, naočale su mi odletjele
s lica, a kamera s vrata. Bio sam siguran da će me
oni ljudi slijediti.
13

12. D a š ć u ć i probio sam se pedesetak metara u gustiš.
Tada sam zastao. Do pojasa sam upao u m o č v a r u .
Vrijeme je da obavimo malu inventuru — rekao
sam sam sebi.
Odlučnom kretnjom izvukao sam maramicu iz
džepa, smotao je i pritisnuo na lijevo rame gdje
sam pogođen. Moja kaki-košulja već je bila natop¬
ljena krvlju.
Pažljivo sam zatezao vezice na cipelama što su
se razvezale dok sam t r č a o kroz gusto blato. Ne¬
kako sam se pribrao. Za sat će se smračiti i ako
odem dublje u močvaru, nikad se neću izvući iz
džungle. Odlučio sam poći uporedo s uzletištem
tako da b i h barem donekle znao gdje se nalazim.
Probijao sam se kroz močvaru dok se nisam odma¬
kao oko tristo metara od mjesta gdje smo napad¬
nuti.
Uvukao sam se u visoku travu na rubu uzletišta.
I pažljivo, vrlo pažljivo, provirivao sam kroz travu
pokušavajući da ugledam avion.
Kongresmen Ryan je ležao u blatu pokraj pred¬
njeg desnog k o t a č a aviona.
Lice mu je raznio metak.
Don Harris je ležao malo dalje, uporedo s trupom
aviona.
Tijelo Boba Browna je bilo uz rep.
Patricia Parks, kći žene koja se usprotivila Jo-
nesu i tražila da napusti naselje, ležala je u dnu lje-
stava koje su vodile u avion.
Greg Robinson, briljantni mladi foto-reporter
»San Francisco Examinera«, ležao je kraj lijevog
k o t a č a tako da je rukama gotovo doticao n o ž n e
prste.
N i s a m u tom trenutku mogao znati što se d o g a đ a
u Jonestownu. Davno prije nego što smo došli čuli
smo priče o planiranom masovnom samoubojstvu
— ako se Jones ikad suoči s problemom kojem nije
dorastao.
Te mi se priče nisu više činile nestvarnim ...
Ron Javers
14

13. 2
»Hram naroda«,
San Francisco, siječanj 1977.
Nakon što pređete nekoliko stuba, nađete se pred
crnim rešetkastim željeznim vratima. Ispred slije¬
dećih drvenih vrata s bravom, na kojima se vidi
malen prozorčić i žice alarmnog protuprovalničkog
uređaja, stoji mlad čuvar.
K a d sam ušao, pripadnici »Hrama naroda« lju¬
bazno su me pozdravili.
Drago nam je što smo vam mogli organizirati
ovaj posjet, govore m i .
Brave, vrata, č u v a r i — sve su to male smetnje
i neprilike, dodali su ljudi, koji su se neprestano
brinuli o zgradi. Vidite, Jimu neprestano prijete,
trebali biste vidjeti pisma što ih dobivamo od na¬
cista, a podmetnuto nam je i nekoliko požara. Stva¬
ri što ih činimo, stavovi što ih Jim iznosi, sve to
izaziva ljude, govore mi.
Prvo predvorje namješteno je sofama obučenim
u umjetnu leopardovu kožu, žućkasta ogledala vise
po zidovima, unaokolo su palme u glinenim posu¬
dama, a zidovi su ožbukani u bijelo. U staklenim
vitrinama je zbrkana mješavina političkih trofeja
— od Odbora nadglednika okruga San Francisco,
kalifornijskih zakonodavnih tijela, Nacionalnog
udruženja za unapređenje položaja nebijelih Ame¬
rikanaca ( N A A C P ) .
Počinje kratak obilazak i »Hram naroda« mi se
učinio izložbenim mjestom pretrpanim primjerima
15

14. milosrdnosti i d o s t i g n u ć a ljudi k o j i p o m a ž u sami
sebi. Fontana s vodenim vrtlogom i jaslice su jedan
hodnik dalje. Uz pozornicu se nalazi studio u kojem
se svakog tjedna snima radio-emisija » H r a m a na¬
r o d a « . Tu je i ambulanta, amaterska radio-stanica
kojom se komunicira s j u ž n o a m e r i č k o m misijom u
selu zvanom Jonestown, knjigovodstveni ured, tis¬
kara, stolarska radionica, odvjetnikov ured i j o š
nekoliko prostorija na gornjim katovima što se ko¬
riste za rad savjetnika i l i kao privremene s p a v a ć e
i dnevne sobe.
Jim Jones, supruga Marceline i njihova djeca —
jedno njihovo i sedam usvojenih — žive negdje na
najgornjim katovima » H r a m a « , ali vodiči, ponovo
s p o m i n j u ć i prijetnje i podmetanje p o ž a r a , zaobilaze
te prostorije za vrijeme obilaska.
Vodiči pokazuju ljude koji su se okoristili do¬
b r i m djelima što ih » H r a m « č i n i : mladca k o j i spa¬
vanjem p o k u š a v a razbistriti mozak nakon prevelike
doze heroina, postariju izliječenu ž e n u i čovjeka
podvrgnutog specijalnoj terapiji zbog bolesnog ko¬
ljena.
Obilazak je završio na vrijeme tako da bih stigao
da prisustvujem nedjeljnoj službi. U glavnom pred¬
vorju i na balkonima natiskalo se za tu prigodu
otprilike od 1500 do 2000 ljudi. T r i č e t v r t i n e prisut¬
nih su postariji C r n c i , ali balkon je pun djece. Po-
sjeli su me u prvi red, a iza mene i sa svake strane
sjede Jonesovi p o m o ć n i c i .
Predstavu z a p o č i n j u » S o u l s t e p p e r s « , šest tinej¬
džera plesača. »Dvoje ih je pripadalo jednom gangu
u Los Angelesu prije nego što su se priključili 'Hra¬
m u ' « , govori mi jedan Jonesov sljedbenik.
N a k o n toga — grupa pjevača. Pjevaju: »Pripre¬
mite se, ljudi / Dolaze autobusi / Ne t r a ž i t e karte /
Zahvalite J i m u J o n e s u . « G l a v n i je pjevač nekad bio
narkoman, šapće mi jedan pripadnik » H r a m a na¬
roda« .
A tada stvar u svoje ruke uzima — Jones. To je
sredovječan m u š k a r a c , prosječne visine, stomačića
koji mu je narastao u d o k o l i c i , ali n a o č i t a č e t v r t a -
16

15. sta lica. Kao i obično, Jones nosi tanine naočale, a
kosa mu je savršeno počešljana. Jones počinje pro¬
povijed, nepovezano m n o š t v o pitanja i odgovora.
Pomoćnici trče prolazima noseći mikrofone do onih
koji bi željeli govoriti.
Jedan m u š k a r a c pita: »Kakav je čovjek bio Isus?«
»Izbacio je trgovce iz Hrama.«
»Što vam znači Bog?«
»Brinuti za svakoga.«
I onda zadnje pitanje. Postariji bijelac se raspi¬
tuje za »selektivnost izlječenja«.
»Što vas osobno muči, gospodine?« — raspituje
se Jones.
Već me godinama muče leđa, odgovara muška¬
rac.
Jones počinje govoriti o psihosomatskim obolje­
njima, o n u ž n o s t i da se vjeruje i onda upire prstom
U ženu u prvom redu.
»Svaka žlijezda u njezinu tijelu bila je puna raka.
Doktori su joj g o v o r i l i da nema nade. A l i pogledajte
je sada«. Šezdesetogodišnja bjelkinja ustaje, podiže
ruke i zapleše vrteći se ukrug.
Još nekoliko starijih ljudi diže ruke dok Jones
pokazuje na njih. Opisuje njihove bolesti i kako se
svatko od njih čudom izliječio.
Rak, artritis, nepokretnost nakon ozljeda u auto­
m o b i l s k i m sudarima — sve je to nestalo, govori
Jones.
I k o n a č n o , dok se prisutni vrte na stolicama i
istežu vratove da bi bolje vidjeli, Jones šalje onu
š e z d e s e t o g o d i š n j u ž e n u u ugao sobe gdje j o š stoji
muškarac kojeg muče leđa.
»Zagrli ga, iskaži mu tu božansku ljubav«, dovi¬
kuje Jones.
Ona trči kroz prolaz i rukama obgrli nepoznatog.
N j i h dvoje zaplešu nekoliko trenutaka dok masa
promatra i m r m l j a . Iznenada starac zabacuje ruke
iznad glave. »Prošlo je! B o l je nestala! Hvala, Jime.
Dobro se osjećam!«
Marshall Kilduff
2 Smrt u džungli 17

16. Reportaže što ste ih upravo pročitali
napisane su u razmaku manje od dvije
godine. Već tada su se javljali prvi znaci
ludila u potki događaja i života u »Hra­
mu naroda«, a nedavni događaji su ih
samo potvrdili.
Tko je taj čovjek, Jim Jones, koji je
svoje sljedbenike poveo u samoubojstvo?
Kakvi su to bili ljudi koji su ga slijedili?
Zbog čega je kongresmen Ryan preuzeo
na sebe odgovornost da pronađe odgovo¬
re na ta pitanja?
3
Početak
James Warren Jones se rodio prije 47 godina,
13. svibnja 1931. godine. B i o je jedinac u s i r o m a š ­
noj obitelji, koja je nekako sastavljala kraj s kra­
jem u malom zemljoradničkom mjestašcu L y n n u
Indiani.
S m j e š t e n kraj granice s O h i o m , L y n n se poput
v e ć i n e gradova u Indiani razvio uz prugu što je
povezivala poljoprivredne krajeve s industrijskim
s r e d i š t i m a Srednjeg zapada. G r a d i ć se smjestio na
r a s k r š ć u dviju magistralnih auto-cesta: auto-ceste
36, što ide od istoka prema zapadu i US 27, što ide
od sjevera prema jugu.
K u ć a Jonesovih je b i l a na zapadnom rubu grada
uz auto-cestu 36, odmah uz ž e l j e z n i č k u prugu. Na
istok se p r u ž a o centar grada, banka, nekoliko du­
ćana, restoran na uglu i škola. U svim drugim
smjerovima čovjek je mogao vidjeti samo ravnicu,
18

17. milje i milje kukuruznih i ž i t n i h polja, koja nisu
bogzna što mogla ponuditi relativno bistrom mla¬
dom čovjeku s tek nekoliko prijatelja i mnogo
slobodnog vremena.
Osamljenost je b i l a glavna z n a č a j k a djetinjstva
jima Jonesa. Jimov se otac, James Jones, vratio
iz prvog svjetskog rata s t e š k i m oboljenjem p l u ć a
i više nije mogao raditi. Svakog je mjeseca od vla¬
de dobivao potporu zbog invalidnosti, a v e ć i n u
vremena provodio je u kući. Očevo slabo zdravlje
odrazilo se i na njegove odnose sa sinom — naj¬
veći dio mladosti Jim je proveo bez oca.
K u - K l u x - K l a n , kojem je pripadao James Jones,
imao je brojne sljedbenike u gradu. Stariji Jones
i očevi mnogih drugih m l a d i ć a i djevojaka iz L y n -
na sastajali su se jednom tjedno na nekoj poljani
istočno od grada. Oblačili su bijele halje i bijele
krabulje i propovijedali m r ž n j u protiv Crnaca.
George Southworth, bivši susjed Jonesovih, tvr¬
di da je za dvadeset godina provedenih u L y n n u ,
samo jednom vidio Crnca u gradu. » N e p i s a n o je
pravilo vrijedilo da je za Crnca bolje da ne d o č e k a
z a l a z sunca u gradu.«
Jonesova majka Lynetta nije bila rodom iz
Lynna, nego iz jednog malog naselja na obali ri¬
jeke Wabash u zapadnoj Indiani. Lynetta Jones
bila je mnogo m l a đ a od svog supruga, a zbog nje¬
gove bolesti morala je p o t r a ž i t i posao da bi pre¬
hranila obitelj. Zaposlila se u nekoj tvornici, a
povremeno su joj s u g r a đ a n i davali kojekakve po¬
slove. Premda su se Jonesovi nekako snalazili,
njihov je dohodak bio daleko od prosjeka.
M n o g i stanovnici L y n n a smatrali su Lynettu
Jones pomalo osebujnom. »Čudno se o d i j e v a l a « ,
kaže Doris Spencer, koja je poznavala obitelj, jer
je njezina kći išla s J i m o m u isti razred. »Nije se
poput nas odnosila prijateljski prema ljudima.
Odijevala se u tamne boje čak i ljeti. Držala se ne¬
kako po strani.«
Jones je kasnije tvrdio da je njegova majka bila
Indijanka — pripadnica plemena Cherokee, o b i č n o
19

18. je govorio. Premda su m a t i č n e knjige zagubljene,
šogorica g o s p o đ e Jones, Barbara Shaffer, pobija tu
tvrdnju. »Ništa se ona nije razlikovala od ostalih«,
tvrdi Shafferova. »Bila je nešto tamnije puti — i to
je sve.«
Budući da mu je otac bio invalid, a majka radila,
J i m Jones je odrastao bez puno roditeljske p a ž n j e
i brige. »Odrastao je na ulici«, kaže Bill Morris, Ji-
mov školski kolega. N o , usprkos tome J i m kao dje­
čak nije upadao u neprilike.
Već vrlo rano J i m je pokazivao zanimanje za
crkvu, zanimanje na koje je gradić Lynn, u kojem
je bilo šest crkava, gledao blagonaklono i s odobra­
vanjem.
»Često smo se igrali crkve i on je uvijek bio pro¬
povjednik, izlazio pred nas i držao propovijedi«,
sjeća se Vera Price, sredovječna žena koja i sada
živi u L y n n u . Jones je mogao birati u koju će lo¬
kalnu crkvu. »Dopuštali su mu da ide u koju god
crkvu želi i on je posjećivao svaku«, kaže jedan Jo-
nesov bivši susjed. »Kad bi se nedjeljom spremao
da krene u vjersku školu, nikad niste t o č n o mogli
reći u koju će crkvu otići.«
Na Jonesov rani vjerski odgoj s n a ž n o je utjecala
supruga Orvillea Kennedyja, koji je živio u istoj
ulici u kojoj su stanovali i Jonesovi. Gospođa Ken-
nedy je uzela Jima pod svoje okrilje i privela ga
nazarenima.
N a k o n trideset godina J i m Jones se zahvalio gos¬
pođi Kennedy i iskazao joj osobitu počast dovodeći
joj u goste tri grupe svojih sljedbenika. Jednog l i ­
panjskog dana 1976. godine u glavnoj u l i c i Jonesova
rodnog g r a d i ć a zaustavilo se dvanaest autobusa u
kojima je bilo 600 ljudi, gotovo polovica broja sta­
novnika Lynna. Jones je izašao iz svog autobusa i
otišao u posjet svojoj »drugoj majci«, kako ju je
nazivao. T r i sata je proveo u njezinoj kući, a za sve
to vrijeme njegovi sljedbenici nisu izlazili iz auto¬
busa.
Bez obzira na njegove vjerske sklonosti, Jones je
bio usamljenik. Bio je vrlo hirovit: uvijek bi pri-
20

19. hvaćao neku novu vjeru i l i bi se počeo baviti, na
primjer, t r č a n j e m u prirodi, a onda bi iznenada sve
ostavljao. Jedno se vrijeme bio p r i k l o n i o penteko-
Italnoj crkvi. Crkvu u koju je zalazio držali su Holy
Rollersi, a vjernici su za vrijeme službe govorili
nekim nerazumljivim jezicima i vikali i derali se
cijelu noć. Organizirao je žensku softbol momčad,
ali se nikad nije aktivno bavio sportom, premda
mu je to njegova vitka konstitucija omogućavala.
»Ako u nečemu nije mogao biti prvi i vođa, Jim se
time ne bi niti počinjao baviti«, sjeća se njegov
školski kolega Bill Morris. Riješenost da u svemu
mora biti prvi vjerojatno je crta što ju je Jim na­
slijedio od svoje majke. Lvnetta Jones, koju su svi
poznavali po masnim psovkama, jednog se dana
prošetala glavnom ulicom — s cigaretom u ustima!
Sugrađani su se zaprepastili — nikad se ništa slično
nije dotad dogodilo u L y n n u .
I m l a d i Jones je bio plah po naravi. A k o bi mu
za vrijeme nastave u školi stvari krenule naopako,
on bi se razljutio. »Kad bi Jimu podvalili, postao bi
nesnosan«, kaže jedan učitelj koji ga se sjeća.
»Jednom je Jim, a on je uvijek nastojao nešto
organizirati i promicati, zamislio i isplanirao kar­
neval na kojem će dodjeljivati razne n a g r a d e « , sje­
ća se Bill Townshend, nešto stariji Jonesov školski
drug. »I tako je jednu od nagrada namjeravao do­
dijeliti za dizanje tereta. I ja sam se natjecao i d i ­
zao utege kako treba, ali J i m je tvrdio da to č i n i m
p o g r e š n o . Bacio sam utege i počeli smo vatreno
raspravljati, potukli smo se i na kraju se pojavio
Jimov tata i sve nas razjurio.«
Mladi Jim je brzo pokupio majčin prostački
rječnik. Jedan susjed se sjeća kako je šestogodišnji
Jim znao prolaziti pokraj njihove kuće izvikujući
prostote. »Dobro jutro, kučkin sine«, bio je Jimov
pozdrav, a tek što bi to rekao, stariji bi ga dječaci
pojurili niz ulicu.
A l i , osim prostačkog jezika i tvrdoglave naravi,
mladi J i m je imao j o š jednu osobinu — bio je po-
21

20. malo filantrop. Jednog dana neki se odrpanac po¬
javio u Lynnu i jadikovao pred svakim tko bi ga
barem na trenutak p o s l u š a o .
» N e m a n i nijednog prijatelja na svijetu. Spreman
sam sve napustiti«, govorio je nepoznati kad je Jim
slučajno naišao.
»Što želite time reći, gospodine?« — upitao je
dječak. »Bog vam je prijatelj i ja sam vam prijatelj.
A moja mama će vam pomoći da nađete posao.«
I » m a m a « je to i učinila. Lynetta Jones je pomo­
gla neznancu da n a đ e posao u tvornici u kojoj je
radila.
Jim Jones je bio jedva p r o s j e č a n učenik. A l i i da¬
nas neki ljudi smatraju da je bio natprosječno inte¬
ligentan. U š k o l s k i m dokumentima stoji zapisano
da se Jonesov kvocijent inteligencije kretao negdje
između 115 i 120. »On je imao jednu zapanjujuću
osobinu da glumi spavanje za vrijeme n a s t a v e « , sje­
ća se jedan Jimov školski drug, »a onda bi izašao
pred ploču i kao od šale riješio neki geometrijski
p r o b l e m . « Ponekad, m e đ u t i m , Jones nije glumio da
spava za vrijeme nastave. Zbog nedostatka novca i
siromaštva obitelji Jones je počeo noću raditi u
bolnici »Reid Memorial« u Richmondu, gradu uda¬
ljenom dvadesetak kilometara od Lynna. Često bi
dolazio na nastavu ravno s posla u svojim bijelim
bolničarskim hlačama.
Njegov nastavnik latinskog jezika, Violeta Myers,
kaže da se Jim razlikovao od ostalo tridesetčetvoro
djece u razredu. »Svaki je momak imao djevojku,
ali Jim se jedini zanimao za vjeru. Običavao je
organizirati crkvene skupove u s r e d n j o š k o l s k o m
dvorištu.« Učio je latinski u školi jer je namjeravao
poći na fakultet, ali u tom trenutku J i m j o š nije
odlučio na koje će sveučilište.
Za vrijeme te školske godine J i m Jones je p o č e o
osjećati da je L y n n premalen za njegove planove
i želje. Odlučio se za svećenički poziv i počeo je za¬
govarati rasnu jednakost — gledište ne baš suviše
popularno u Lynnu. Direktor Jimove škole Robert
Shumaker to opisuje na slijedeći način: »Stanov-
22

21. nici Lynna odupiru se promjeni. Uznemirava ih
svako mijenjanje p o s t o j e ć e g stanja.« Jones je go¬
vorio svojim prijateljima da Lynn smatra »rasi¬
stičkim«. Za svog oca je tvrdio da je »tip pripad¬
nika Ku-Klux-Klana« i da sam nije vidio Crnca
prije svoje dvanaeste godine. Jim je sebe smatrao
čovjekom iz naroda, osjećao je da su mu bliski lju¬
di iz siromašnijih društvenih slojeva i l i podjar¬
mljeni.
Zbog svega toga Jones je nakon drugog razreda
napustio srednju školu u Lynnu 1947. godine i sli¬
jedeće se jeseni upisao u školu u Richmondu, nešto
većem gradu j u ž n o od njegova rodnog mjesta. Tamo
se još više priklonio i ponio vjerom i sve je ozbilj¬
nije počeo govoriti o svećeničkoj karijeri. Maturi¬
rao je 1949. godine s p r o s j e č n i m ocjenama i počeo
pohađati Sveučilište Indiana u Bloomingtonu.
Kenneth E. Lemons, momak s k o j i m je Jones di­
jelio studentsku sobu na Sveučilištu Indiana 1949.
godine, kaže da se Jim »nije prilagodio i da su ga
ljudi ignorirali« u to vrijeme. »To je dio mog života
koji bih najrađe zaboravio«, kaže Lemons.
Jones se smatrao v r i j e d n i j i m od ostalih, nepre¬
stano je prelistavao B i b l i j u i često brbljao o svojim
filozofijama vjera. »Uopće nisam imao povjerenja
u tog momka«, kaže Lemons. »Svi koji su ga pozna¬
vali osjećali su se nekako nelagodno u njegovu pri¬
sustvu. A l i , kolege ga nisu ismijavale, jednostavno
se nisu niti osvrtale na njega. Nismo imali drugog
izlaza.«
Vrlo malo se zna o tom razdoblju Jonesova života.
O svojim nadama i planovima sa svećeničkom kari¬
jerom nije govorio nikome. A l i , nakon k r a ć e g bo­
ravka na S v e u č i l i š t u Indiana postao je nezadovo­
ljan, napustio studij i vratio se u L y n n .
Jones je našao neki poslić kao pomoćnik u bolnici
»Reid Memorial« u Richmondu. Za nešto manje od
godinu dana sreo je Marceline B a l d w i n , svršenu
medicinsku sestru koja se š k o l o v a l a u srednjoj me¬
dicinskoj školi u bolnici »Reid Memorial«. Prije
nego što je sreo M a r c e l i n e , Jones nije imao mnogo
23

22. djevojaka. V i t k u i privlačnu Marceline privukla je
Jonesova žustrina i naočit izgled. Vjenčali su se
1949. godine. Dvadeset dvogodišnja Marceline je
bila četiri godine starija od svog supruga.
Lemons, koji je ostao u vezi s Jonesom premda
više nisu dijelili istu studentsku sobu, kaže da je
Marceline Jimu bila »majčinska figura«. »Svakog ju
je dana nazivao kad je bila na poslu.«
Sve do tog trenutka Jones se nije č v r š ć e vezao
ni za jednu crkvu. Kao mladom čovjeku metodisti-
čka crkva mu je dosta toga nudila i obećavala, ali
u vrijeme vjenčanja Jim se razočarao u metodiste.
»Rekao mi je da u metodističkoj crkvi nema lju¬
bavi i da je zbog toga o d l u č i o da osnuje vlastitu
crkvu«, sjeća se jedan njegov kolega svećenik.
Godine 1950. Jones i Marceline su odselili za Indi-
anapolis i, premda još nije bio zaređen za sveće¬
nika, Jim je postao pastor u crkvi »Sommerset
S o u t h s i d e « . Preuzeo je i jedan rasno integrirani
d r u š t v e n i centar i tako je Jones p r v i put ujedinio
svoja dva ideala — vjeru i bratstvo rasa.
A l i , u neljubaznom r a d n i č k o m industrijskom
gradu, u kojem je djelovao i glavni ured K u - K l u x -
-Klana, Jones se ubrzo suočio s više neprilika nego
što je očekivao. Dok bi za vrijeme službe u crkvi
iznosio svoje liberalne poglede o građanskim pravi¬
ma, vrlo često su ga ismijavali. Stariji pripadnici
njegove crkve su se protivili govorljivom pridošlici,
koji je sebe p o č e o smatrati » d v o r a s n i m « zbog toga
što je njegova majka navodno b i l a Indijanka iz
plemena Cherokee.
Neprijatelji su uzvraćali bacajući mu mrtve ma¬
čke u crkvu i l i nabijajući mrtve životinje u zahod¬
ske školjke.
Dok je radio u maloj c r k v i , Jones je živio u dosta
imućnom dijelu Indianapolisa u blizini Sveučilišta
Butler. Ubrzo je počeo izvanredno studirati na tom
sveučilištu, a upisao je nekoliko pedagoških pred¬
meta. Deset godina mu je trebalo da d i p l o m i r a i j o š
toliko da se zaredi za svećenika 1964. godine u »Krš¬
ćanskoj crkvi«, podružnici crkve »Učenika Krista«.
24

23. Neprijateljsko držanje ljudi koji su se okupljali
u c r k v i u Sommersetu p o č e l o ga je smetati i počet¬
kom pedesetih godina Jones je napustio c r k v u i
ponovo odlutao. P o č e o je služiti u c r k v i što ju je
iznajmio na drugom kraju Indianapolisa, a koju je
prozvao »Crkva jedinstva z a j e d n i c e « .
Ugled mu je rastao i uskoro je Jones p r o š i r i o
svoju djelatnost i povremeno služio u o b l i ž n j e m
»Laurel Street« tabernakulu. A l i uskoro se opet su¬
kobio s konzervativnim č l a n o v i m a crkvenog uprav¬
nog odbora, koji nisu htjeli udovoljiti njegovim
brojnim zahtjevima da se crkva otvori i C r n c i m a .
Još jednom je sve napustio, frustriran zbog toga što
su i u ovoj sredini njegovi pogledi i stavovi nepo¬
željni.
Godine 1953. opet je samostalan i ponovo djeluje
u svojoj »Crkvi jedinstva zajednice«. S v i m silama
se upirao da p r i k u p i novac i sljedbenike za ostva¬
renje svog novog sna: rasno ujedinjene pastve ko¬
jom će m o ć i rukovoditi bez straha od osvete sitnih
svećeničkih d u š a u Indiani i njihovih sljedbenika,
koji su se nedjeljom okupljali u c r k v i .
Ti su p r v i dani samostalnosti b i l i Jonesu neugod¬
ni, n e š t o poput neprijatnog š e g r t o v a n j a . Odjeven u
sako od tvida i s leptir-kravatom oko vrata išao je
od vrata do vrata i prodavao male majmune, uve¬
zene iz J u ž n e Amerike i A z i j e , po 29 dolara komad.
A k o gazda i l i gazdarica ne žele kupiti majmuna,
m o ž d a požele posjetiti novu progresivnu crkvu koja
se razlikovala od ostalih, govorio je Jones.
Do 1956. godine Jones je skupio dovoljno novih
prijatelja i novca da otvori svoju crkvu, » H r a m
n a r o d a « , u dijelu Indianapolisa koji su bijelci po¬
lako n a p u š t a l i , a naseljavali C r n c i . Poslije godinu
dana i tko zna k o l i k o prodanih majmuna, Jones je
za svoju pastvu kupio novu k u ć u u bivšoj sinagogi
u u l i c i N o r t h Delaware broj 975.
Nakon što je usvojio sedmoro djece, obitelj mu
se p r o š i r i l a , a — prema r i j e č i m a jednog sljedbe­
nika — Jones je »dosta ljudi nagovorio da posvoje
djecu«.
25

24. Djeca što ih je Jones posvojio bila su Crnci, bi¬
jelci i A z i j c i i predstavljao ih je kao vjerodostojnu
potvrdu svojih stavova o rasnoj integraciji. U to su
se vrijeme počela uobličavati i njegova stanovišta
o okupljanju obitelji i u r e đ e n j u odnosa unutar
sekte.
Premda je konačno učvrstio temelj svog djelo¬
vanja, Jones je i dalje pokušavao naći stil kojim će
još više privući svoje sljedbenike Crnce, ali koji će
mu otvoriti i put do obitelji bijelaca što su još
živjeli u susjedstvu.
Preko vikenda putovao je da bi gledao i slušao
propovijedi slavnih propovjednika. Osobito ga je
impresionirao Božanski Otac, propovjednik — šar¬
latan iz Philadelphije, koji je potpuno opčinio svoje
vjerne sljedbenike, a mnogi od njih bile su posta¬
rije Crnkinje.
Povodeći se za Božanskim, Jones je objavio da je
»Hramu naroda« potreban istražni komitet. Svoju
je pastvu o tome obavijestio za vrijeme nedjeljne
službe, a na tim je obredima njegov blagi bariton
sada znao odzvanjati i po t r i , četiri sata.
Za njegove sljedbenike Jonesova ideja o istraž¬
nom komitetu bila je novost, nešto što se nije moglo
očekivati čak ni od Jonesa. A l i za nj je to bila pri¬
rodna posljedica želje da učvrsti svoj rukovodeći
položaj i da se okruži lojalnim krugom poklonika,
koji će se brinuti za red među članovima »Hrama
naroda«.
Nužnost tog oblika discipline, što je uključivala
i batinanje i slične nasilne kazne, imala je j o š jed¬
no objašnjenje u ličnosti Jima Jonesa.
Dok je Jim bio dječak, sjeća se jedan susjed Jo-
nesovih, »mogao je održati dobru propovijed. Sje¬
ć a m se kako sam jednom n e š t o radio pedesetak
metara od k u ć e Jonesovih. On bi sakupio desetak
klinaca i drilao ih .. . poredao bi ih i natjerao da
marširaju. Udarao bi ih štapom, a djeca su vrištala
i plakala.
26

25. Ponekad b i h se pitao što je s tom djecom koja se
tako p o s l u š n o pokoravaju njegovim naredbama i
željama. A ona bi se sutradan ponovo v r a ć a l a da se
igraju s Jimom. B i l o je u njemu nešto magnetično.
Govorio sam svojoj supruzi da će mnogo dobra
učiniti taj J i m na ovom svijetu i l i da će z a v r š i t i kao
Hitler.«
Premda Jones inzistira da se uvijek trudio da
radi u najboljem interesu drugih, Thomas D i c k s o n ,
pripadnik Jonesove sekte iz Indianapolisa, ne slaže
se s time. I s t r a ž n i komitet bio je osnovan zbog lju¬
di koji su »u crkvi govorili protiv Jonesa«, kaže
Dickson. Jones se p o č e o mijenjati, osjećao je D i c k -
son, a komitet, sastavljen od najrevnijih č l a n o v a
»Hrama naroda«, koji su bili bliski Jonesu, bio je
u z n e m i r a v a j u ć i znak.
»Ljudi su morali i z l a z i t i pred i s t r a ž n i komitet
i satima su ih i s p i t i v a l i zbog čega se protive Jonesu
i l i p o k u š a v a l i utvrditi postoji li neka zavjera protiv
njega u c r k v i « , kaže D i c k s o n .
Uvijek je govorio da ga svatko mora voljeti, a
ako bi netko pokazao da ga b a š ne v o l i , postajao
bi grozno nasilan — ne u fizičkom smislu, nego
riječima — a ponekad bi se i raspsovao.
Uzeo je B i b l i j u — nazivao ju je crnom knjigom
— i bacao na pod g o v o r e ć i ' P r e v i š e ljudi gleda u
nju umjesto da gleda u m e n e ' . «
R a z o č a r a v š i se zbog te č u d n e promjene u čovjeku
koji je pokrenuo sektu nagnan jednostavnim ideja¬
ma i i s k r e n o š ć u , D i c k s o n ju je napustio.
Godine 1959. Jonesa je zadesila osobna tragedija
— na putu od Cincinnatija prema Indianapolisu u
s a o b r a ć a j n o m udesu poginulo je jedno njegovo
usvojeno dijete i j o š četiri pripadnika » H r a m a na¬
r o d a « . Jones je kasnije objavio da nije htio puto¬
vati tim automobilom, jer je p r e d o s j e ć a o smrt. N i ¬
kad, m e đ u t i m , nije objasnio zašto nije iskoristio tu
svoju navodnu sposobnost da spasi život svog
djeteta.
27

26. Usprkos č u d n i m crtama što su se pojavljivale u
njegovoj naravi i postupcima, koje je primijetio
sljedbenik D i c k s o n , i usprkos sve č e š ć i m hvalisa¬
njem sveznanjem, Jones je i dalje bio o d l u č a n i hra¬
bar v o đ a zaokupljen svojim s t a n o v i š t i m a o građan¬
skim pravima. S u d e ć i prema napisima u l o k a l n i m
listovima, na p o č e t k u ere borbe za g r a đ a n s k a prava
Jones i njegova obitelj b i l i su često izloženi vrlo
r u ž n i m napadima na njih osobno. Na Jonesovu su¬
prugu Marceline pljuvali su dok je č e k a l a autobus
sa svojim posvojenim sinom Crncem. Jones tvrdi
da je pretrpio potres mozga nakon što ga je neki
zadrti čovjek pred k u ć n i m vratima udario bocom
od mlijeka po glavi. Njegovoj djeci, bijelcima, Crn­
cima i Azijcima, često su prijetili na obližnjim
igralištima.
Jones je ponekad pripovijedao kako je jednom
p r i l i k o m dok je bolestan ležao u b o l n i c i u Indiana-
polisu odbio liječničku njegu sve dok se liječnici
nisu pobrinuli za jednog ozbiljno ranjenog Crnca,
koji je tek prispio u bolnicu.
Jonesove postupke i aktivnost zapazili su v o d e ć i
lokalni političari, koji su nastojali udovoljiti i sti¬
šati opće nezadovoljstvo u zemlji zbog dugo zane¬
marivanog problema rasnih predrasuda. Godine
1960. g r a d o n a č e l n i k Charles B o s w e l l imenovao je
Jonesa direktorom K o m i s i j e za ljudska prava grada
Indianapolisa i Jones je spremno prihvatio posao,
što mu je, uz ostalo, donosio i 9.000 dolara godišnje.
A l i je djelovanje neprestano pod lupom javnosti za
mladog i kontroverznog javnog radnika imalo i
svoju lošu stranu.
Jedan l o k a l n i list objavio je ne b a š povoljan pri¬
kaz njegova života na osnovi podataka što su ih no¬
vinaru dali Jonesovi p o m o ć n i c i . Cijela tri mjeseca
segregacionisti su bacali kamenje na njegovu k u ć u ,
nazivali ga telefonom i g o v o r i l i : »Ljubitelju Crnja,
čisti se iz ovog grada!« i podmetali mu eksploziv
u dvorište.
L i s t je opisao j o š jedan pomalo n e u o b i č a j e n pot¬
hvat Jonesovih protivnika, pothvat k o j i n o ć n i na-
28

27. p a d a č i na Jonesov dom prije nisu o b i č a v a l i podu¬
zimati. »Neki su išli tako daleko, piše list, da su
pisali a n t i c r n a č k a pisma, slali ih uglednim j a v n i m
radnicima, k o j i su se b o r i l i za g r a đ a n s k a prava, i
potpisivali Jonesa.«
Mnogo je svog vremena Jones posvetio pobijajući
i o s u đ u j u ć i takve postupke, a listovi su o tome
n a š i r o k o pisali. K a k o je rastao njegov ugled i nje¬
govo ime postajalo sve poznatije, njegova se pastva
širila, postajala sve brojnija, sve se j a č e zbijajući
oko svog borbenog v o đ e .
Godine 1963. Jonesova crkva se nazivala » H r a m
naroda Crkve istinskog E v a n đ e l j a « , a pripadala je
pod okrilje » U č e n i k a K r i s t a « . Sekta, koja je tvr¬
dila da tjedno dijeli oko 1000 besplatnih obroka,
zapala je u financijske neprilike i prijetila joj je
obustava programa z a p o š l j a v a n j a zbog jednog ra¬
čuna k o j i je iznosio 350 dolara.
Novac je uvijek za Jonesa bio vrlo tajnovito do¬
bro. Premda je tvrdio da ne v o l i uzimati novac od
svojih sljedbenika, uvijek ga je imao dosta da fi¬
nancira svoja putovanja i popularizira svoje ime.
U p o č e t k u je neumorno radio za sektu i sudjelovao
u prikupljanju sredstava. U ljudima oko sebe poti¬
cao je predanost gotovo do samozaborava.
A l i iznenada je rekao n e k o l i c i n i svojih sljedbe¬
nika da je osjetio » o s o b n u viziju« n a d o l a z e ć e g nu¬
klearnog u n i š t e n j a što će zatrovati svijet. Nekako
u isto vrijeme dok se m l a d i s v e ć e n i k sve više uta¬
pao u toj u z n e m i r u j u ć o j v i z i j i , Jones se dokopao i
jednog primjerka magazina » E s q u i r e « . Urednici
magazina su se poveli za ludovanjem oko nuklear¬
nih s k l o n i š t a što je tih dana haralo A m e r i k o m i
objavili napola šaljiv napis o »deset za život najsi¬
gurnijih mjesta u slučaju nuklearnog r a t a « , upot¬
punjavajući napis naoko službenim podacima o kli¬
matskim uvjetima, strujama vjetrova i rasporedu
planinskih lanaca.
M e đ u t i m mjestima spominjali su se i b r a z i l s k i
grad Belo Horizonte i g r a d i ć U k i a h , udaljen oko
150 kilometara sjeverno od San Francisca. Jones je
29

28. odlučio da svoju obitelj povede u Brazil. Govorilo
se da se u tu južnoameričku zemlju zaputio zbog
odmora i lutanja barem isto toliko k o l i k o i zbog
namjere da navodno iskusi misionarski kruh. Za
vrijeme putovanja po Južnoj A m e r i c i Jonesu se
svidio kraći boravak u maloj zaostaloj koloniji
Britanskoj Gvajani (sadašnjoj Gajani).
Godine 1963. »Hram naroda« je počeo putovati u
svojoj maloj floti autobusa. U južnim dijelovima
Srednjeg zapada » H r a m n a r o d a « je organizirao sku­
pove vjerskog preporoda u š a t o r i m a i p o k u š a v a o
pridobiti nove sljedbenike i širiti novu Jonesovu
vještinu — »liječenje vjerom«.
»Liječenje vjerom« bilo je ključ hipnotičkih služ¬
bi filadelfijskog Božanskog Oca. Kao pomalo mit¬
ska i vrlo koloritna ličnost Božanski se na sceni
pojavio 1932. godine kao osnivač svjetskog »Kra¬
ljevstva pokreta za mir«. Njegove su mise bile obi¬
jesni bučni izljevi, blještavi prizori prepuni crvenih
sagova i kruna za Božanskog, koji se proglasio Bo¬
gom Svemira. Pripadnici svih rasa pohrlili su da
čuju malog Crnca kako propovijeda sveopću ljubav
i besmrtnost. Međutim, više od svega, ljude su pri¬
vlačila njegova čudovišna izlječenja — oživljavanje
mrtvih, izlječenje rana i bolesti.
Jones je usvojio stil »liječenja vjerom« kojim se
služio Božanski Otac, ali bez popratnih blještavih
t r i č a r i j a . Jones je jednom napao »Iječitelje v j e r o m «
koji su »zloupotrebljavali Božju čudovišnu moć
izlječivanja«.
»Oni pozivaju Krista da ponovo dođe i idu mu u
susret u potpuno novim ' l i n c o l n c o n t i n e n t a l i m a ' « ,
govorio je Jones. »Oni p o d i ž u prekrasne beskorisne
građevine i rasipaju svoj novac.«
Na t i p i č n u seansu »izlječenja vjerom« u Joneso-
vom hramu u Indianapolisu obično bi došlo neko¬
liko stotina ljudi, željnih da vide kako Jones liječi
oboljenja srca, r e u m a t i č n i artritis, napade padavi-
ce, okoštale zglobove i slična oboljenja.
30

29. Takve seanse prekidali su u z v i c i radosti bespo¬
moćnih ljudi, koji su u vjerskom zanosu, dok je
Jones rukama prelazio preko dijelova njihova tije¬
la, govorili da su izliječeni. Ostali Jonesovi sljedbe¬
nici govorili su novopridošlicama kako je vođa
»Hrama naroda« liječio oboljenja srca, uklanjao
upale i četrdeset ljudi podigao iz mrtvih.
Za vrijeme jedne takve seanse u Indianapolisu
Jones je imenom pozvao neku ženu. Ona je ustala
i izjavila da boluje od raka. Pošla je prema prvim
redovima i d o š l a do Jonesa. Jones ju je dotakao i
ona se zaputila u stražnji dio hrama prema zahodu
gdje su joj rekli da će se »osloboditi raka iz svoje
utrobe«.
Dok je pastva pjevala, žena se vratila podignutih
ruku uzvikujući »Slava Gospodu!« Iza nje je išao
Jonesov p o m o ć n i k noseći taman grumen u bijelom
papiru — za što je Jones tvrdio da je kancerozno
tkivo koje je ispalo iz ženina tijela.
Na putovanjima ispred Jonesa išle su prethodni¬
ce njegovih pomoćnika, koje su dijelile letke, lije¬
pile plakate i ljudima govorile o dolasku »Božjeg
proroka« i l i »Oca«. Kada bi se prvi put susretao
s ljudima u v e l i k i m gradovima, Jones se skromno
pokušavao ograditi od tih naziva govoreći da su to
riječi njegovih suviše revnih i zanesenih sljedbe¬
nika.
N o , glas se brzo širio i uskoro se začuo i u novin¬
skim izvještajima. Sumnjičavi prema Jonesovim
napadima na tobožnje rasističke neprijatelje, novi¬
nari su mu se počeli izrugivati kao ispraznu »izlje-
čitelju vjerom«, koji je krenuo u lov na siromašne
i postarije lakovjerne udovice, što su tražile spas
u »izlječenju vjerom«.
U jednom trenutku Jonesovi eksperimenti s »iz¬
lječenjem vjerom« u Indianapolisu privukli su paž-
žnju državnog Vijeća za psihologiju. Dok su medi¬
cinske i državne vlasti govorile da ne mogu ispitati
vjerodostojnost Jonesovih tvrdnji, Vijeće za psiho¬
logiju je najavio da želi krenuti u akciju.
31

30. Osobito je bila sumnjiva Jonesova tvrdnja da
može liječiti rak.
Jedan liječnik, koji je prisustvovao Jonesovoj
misi, izjavio je pred vijećem: »Najviše me brine ako
bi doista bolesni ljudi pomislili da su izliječeni, pa
bi im se stanje kasnije moglo p o g o r š a t i . «
Liječnik, koji nije želio da se objavi njegovo ime
kako ne bi došao u sukob s Američkim udruženjem
liječnika, rekao je da se njemu »rak« učinio nekim
bijelim materijalom u plastičnoj vrećici.
Na pitanje jednog liječnika da li bi »rak« mogao
analizirati neki kompetentni patolog, Jones je izja¬
vio da »osobno nema ništa protiv«, ali da se mora
pokoravati željama rukovodstva sekte i »ne izazi¬
vati pretjerani publicitet«.
Jones je tvrdio da su, ako je riječ o izlječenju,
posrijedi »psihosomatske bolesti«, ali su njegovi
k r i t i č a r i govorili da je sve to jednostavno prevara
s r a č u n a t a na pridobivanje b e s p o m o ć n i h . Jones se
nije ni obazirao na akciju vlasti: Vijeće za psiholo¬
giju nikad nije službeno krenulo u akciju, nikad nije
izdalo k r i t i č k o saopćenje i jednostavno je diglo ruke
od svega.
Bez obzira na buku što se podigla oko njegovih
»izlječenja v j e r o m « , Jones je ostao u Indianapolisu
i 1965. godine je zaređen za svećenika »Učenika
Krista«. Sve veći broj sljedbenika i sve veći finan¬
cijski uspjesi nagnali su ga da izađe iz okvira borbe
za g r a đ a n s k a prava i osobne vjere. Jones, s i r o m a š ­
ni momak sa sela, osnovao je dvije korporacije.
Prva je nosila zvučan naziv »Krila izbavljenja«, a
osnovana je kao p o d u z e t n i š t v o kojem nije svrha
stvaranje dobiti nego » p r o m i c a n j e Kraljevstva bo¬
žjeg i širenje Svete riječi Gospodove«.
Drugu korporaciju sačinjavali su Jones, njegova
supruga Marceline i njegova majka Lynetta, a na¬
zivala se »Jim-Lu-Mar Corporation«. »Jim-Lu-Mar«
je osnovana da donosi dobit baveći se poslovima,
koji su uključivali, ali se nisu ograničavali samo na
upravljanje o b d a n i š t i m a , kupovanje, prodaju i l i
32

31. upravljanje nekretninama, upravljanje trgovina­
ma povrća, tržnicama ...«
M e đ u t i m J i m , čovjek kojeg b a š nisu krasile nov­
č a r s k e sposobnosti, ubrzo je izgubio zanimanje za
»Krila izbavljenja« i »Jim-Lu-Mar«. Državni tajnik
Indiane p o n i š t i o je dozvole za poslovanje obiju kor¬
poracija u lipnju 1970. zbog toga što od 1965. godi¬
ne nisu podnijele prijave o svojem poslovanju. I
savezni Poreski ured pokazivao je znakove nezado¬
voljstva. Savezni službenici objavili su da »Krila
izbavljenja« nisu podnijela vlastima poreznu prija¬
vu od 1966. do 1970. godine. »Jim-Lu-Mar« je pri¬
j a v i l a svoje prihode i rashode samo za prvu poslov¬
nu godinu, i z j a v i l i su predstavnici Poreskog ureda.
Zamjenik upravitelja Odjela za prihode Indiane
Vergil Berry izjavio je novinarima prošle godine da
savezna d r ž a v a Indiana nije podnijela t u ž b u i l i po¬
krenula postupak protiv Jonesovih korporacija. To
je j o š jedna k a r i k a u neslomljenom lancu sreće što
je pratila » H r a m n a r o d a « u naporima da onemogu¬
će b i l o kakvu s l u ž b e n u istragu o djelatnosti te
sekte.
Jones se r a z o č a r a o zbog svojih financijskih ne¬
uspjeha. Ljudi koji su mu b i l i bliski govore da je
bio uznemiren i zbog neuspjeha u p o k u š a j i m a da
smanji napetost u m e đ u r a s n i m odnosima. A sve
su brojniji postajali i napadi na njegova hvalospjev-
na isticanja uspjeha u izlječenju bolesnih. K r i t i k e
su bile sve češće i sve brojnije, i to je Jonesu za¬
g o r č a v a l o boravak u Indianapolisu, pa je u lipnju
1965. godine bio spreman napustiti i taj grad. Po¬
novo je p o č e o govoriti o p r e d s t o j e ć o j nuklearnoj
propasti, p o d s j e ć a j u ć i svoju pastvu da će ih u tom
slučaju skloniti na sigurno mjesto kraj g r a d i ć a U k i -
ah. P o č e o je planirati preseljenje.
A l i , nagovoriti vjerne sljedbenike da napuste svo¬
ja zanimanja, obitelji i kraj u kojem su živjeli i da
krenu na put preko kontinenta, nije bilo lako. Broj¬
ke što ih je spominjao — t i s u ć e besplatnih obroka
i »stotine« sljedbenika — znatno su se smanjile kad
je d o š l o vrijeme da se krene na put. Procjene bro-
3 Smrt u džungli
33

32. ja vjernika koji su u malim karavanama u lipnju
i u srpnju 1965. godine krenuli na Zapadnu obalu
da se p r i d r u ž e Jonesu, kretale su se od 100 do 165
ljudi.
Šest mjeseci prije nego što je Jones krenuo za
Ukiah, Marvin i Jackie Swinney su se pridružili
»Hramu naroda«. Mladi par dvadesetogodišnjaka
bijelaca vratio se u svoj dom u Indianapolisu gdje
se Marvin zaposlio u jednoj tvrtki za proizvodnju
elektronske opreme. K a d su se smjestili, odlučili su
da se priključe sekti koja je imala »divne humani¬
stičke ciljeve«.
»Kad bi nekom izgorjela kuća, smotali smo ne¬
što odjeće i posjetili te ljude. Kad su ljudi trebali
novaca m i , smo im davali. J i m je bio prekrasan
čovjek kojem smo se svi divili«, kaže Jackie Swin-
ney.
Pridošlicama se sviđalo u sekti zbog toga što se
osjećala opuštenost, a stroga tumačenja Biblije i
naukovanja u nedjeljnoj vjerskoj školi zamijenjena
su dobrim djelima i liberalnim idejama — nuklear­
no r a z o r u ž a n j e , briga za s i r o m a š n e , rasno ujedinje¬
nje. U crkvi se, premda su više od polovine članstva
činili Crnci, osjećala neka atmosfera prijateljstva
bez obaziranja na boju kože u međurasnim kon¬
taktima.
Nakon što su u sekti proveli nešto manje od šest
mjeseci, Jones je zatražio od M a r v i n a i Jackie da se
sa svojim rođacima presele u Ukiah. Obitelj Swin-
ney, uključujući i Marvinova brata i njegovu obitelj,
preselila se u Ukiah sa svom svojom imovinom na¬
tovarenom u četiri automobila.
Jones je svojoj maloj ali vjernoj pastvi o b e ć a o
novo sklonište u kojem se neće susretati s rasnim
problemima što su ih m u č i l i u Indianapolisu, nego
će živjeti u raju sigurnom u slučaju nesreće koja je
prijetila svijetu. Tko će preživjeti nuklearnu kata¬
strofu što će uništiti »sve rasiste«, koji su toliko
proganjali Jonesa? Njegova pastva, dobronamjerna
skupina pionira različitih rasa, koju vodi njihov bo¬
žanski prorok snažne volje.
34

33. Redwood Valley
Dvjesto kilometara sjeverno od San Francisca
nalazi se mali gradić Redwood Valley, poljoprivred­
ni kraj ponegdje p r o š a r a n vikendicama bogatuna
iz mjesta oko Zaljeva San Francisco, pokojim vino¬
gradom i l i p a š n j a k o m . Stalni stanovnici tog kraja
bili su obični ljudi, koji su se jednostavno izražava¬
li i nisu se mnogo razlikovali od ljudi s kojima je
Jones nekad živio u L y n n u u Indiani.
Premda je zbog sječe s okolnih b r e ž u l j a k a uglav¬
nom nestale sekvoje, to je ipak bio lijep kraj. K o n j i
se skupljaju uz drvene ograde, a grozdovi vise s nje¬
govanih č o k o t a .
Svećenik iz Indiane koji se naputovao p r o n a š a o
je mjesto slično mirnom raju što ga je tražio. N e š t o
manje od dva mjeseca nakon dolaska grupe, 26. stu¬
denoga 1965, Jones, njegova supruga i p o m o ć n i k
Archie Ijames potpisali su dokumente o osnutku
» H r a m a naroda, U č e n i k a K r i s t a « kao kalifornijske
korporacije koja neće donositi dobit.
Usprkos ugodnoj i lijepoj o k o l i c i , prijelazno raz¬
doblje bilo je za n o v o p r i d o š l o g svećenika i njegovu
pastvu sa Srednjeg zapada dosta m u č n o i t e š k o .
Zbog Jonesovih sljedbenika, od kojih su mnogi b i l i
gradski C r n c i , konzervativni starosjedioci Redwood
Valleyja osjećali su se nelagodno.
I Jones je krenuo u pomno isplaniranu akciju
pridobijanja svojih novih s u m n j i č a v i h susjeda. Odr-

34. žavao je propovijedi na parkiralištima i sajmištima.
Jonesovi sljedbenici ostavljali su k o l a č e na pragu
k u ć e Georgea Huntera, urednika lista » U k i a h Jour¬
nal« i pred k u ć o m A l a Barberoa, predstavnika Red-
wood V a l l e y j a u Odboru nadglednika okruga M e n -
docino. Radio je i s grupom Indijanaca, kojima je
govorio da je po majci i on napola Cherokee.
Uspomena na dane djetinjstva provedene m e đ u
ž i v o t i n j a m a na farmi u Indiani potakla je Jonesa da
osnuje p r i h v a t i l i š t e za d o m a ć e životinje. Jonesova
supruga Marceline postala je d r ž a v n i inspektor za
obdaništa, a »Hram naroda« je otvorio sirotište za
dječake i tri centra za oporavak. Godine 1970, u
vrijeme demonstracija protiv rata u Vijetnamu, Jo-
nes je ponudio 150 dolara da se pokrene fond za
obitelj jednog ubijenog policajca. »Vrijeme je da
ljudima p o k a ž e m o kako netko tko se protivi vijet¬
namskom ratu i zalaže za socijalnu pravdu ne mora
m r z i t i policajce« — izjavio je Jones.
Pripadnicima sekte, a skupilo ih se nakon dvije
godine više od tri stotine, nalagao je da u domove
za s i r o č a d , kojima je upravljao » H r a m n a r o d a « , do¬
vode posrnulu djecu s p o d r u č j a Zaljeva.
Do 1967. godine Jones se dovoljno afirmirao u
l o k a l n i m p o l i t i č k i m krugovima da bude imenovan
u o k r u ž n u v e l i k u porotu i izabran za njezina pred¬
sjednika. Postao je jedan od direktora Zaklade za
pravne usluge okruga Mendocino i Lake i vrbovao
mladog i popularnog o k r u ž n o g savjetnika T i m a O.
Stoena. Jones je odmah imenovao Stoena za svog
glavnog savjetnika. Svoje sljedbenike Jones je re¬
grutirao iz svih profesija i d r u š t v e n i h slojeva lokal¬
ne zajednice. Pristupali su mu bankovni činovnici,
službenici ureda za pomilovanje, pa čak i radio-ope-
rater u š e r i f o v o m uredu.
Žitelji okruga Mendocino sjećaju se Jonesa kao
p r i v l a č n o g , ali e k s c e n t r i č n o g č o v j e k a — zgodnog,
ugodnog k o j i je činio dobro gdje god je mogao, ali
pomalo č u d a k a .
V e l e č a s n i Ross Case, stari prijatelj iz Indianapo-
lisa, p o t r a ž i o je Jonesa i p o d r ž a o ga u njegovim na-
36

35. porima. Case je predavao u srednjoj školi u obliž¬
njem U k i a h u , pa je pomogao novom s v e ć e n i k u da
nađe honoraran posao kao u č i t e l j . Jones i Case su
imali mnogo zajedničkih svećeničkih problema i
obnovili su staro prijateljstvo.
Case je vidio da se njegov prijatelj promijenio
»Govorio je da nije k r š ć a n i n , nego u n i v e r z a l i s t . «
»Bacao je B i b l i j u na pod i gazio po njoj za vrije¬
me propovijedi. Neprestano je govorio o seksu. Lju¬
di koji su željeli napustiti njegovu sektu, bili su
zabrinuti zbog telefonskih poziva, nagovaranja i pri¬
tisaka da se vrate. Zbog svega toga smo se malo i
posvađali«, kaže Case.
Jonesa se sjeća i Ruby Bogner, učiteljica u Red-
wood V a l l e y j u u čiji su razred išla mnoga djeca
pripadnika » H r a m a n a r o d a « . Ruby nije pripadala
Jonesovoj sekti.
»Jim Jones je imao jednog (usvojenog) sina Crn¬
ca. B i o je briljantan, ali p r e v i š e živ. Razgovarala
sam s Jimom Jonesom i pitala ga može li discipli¬
nirati dječaka i l i razgovarati s njim.
Gospodin Jones me nedugo zatim nazvao i rekao
mi da sam puna predrasuda«, kaže učiteljica. A l i
kasnije je od Jonesa dobila k o l a č i toplo pismo u
kojem ju je hvalio kao »izvanrednog učitelja«, kaže
Bognerova.
Za vrijeme odmora u školi djeca iz » H r a m a na¬
roda« d r ž a l a su se skupa, a nakon nastave razdva¬
jala. Kad je sa svojim mladim osnovcima pokuša¬
vala razgovarati, »lagali su i l i izbjegavali da mi toč¬
no k a ž u što rade kod k u ć e « , kaže Bognerova. »A
onda sam čula da oko crkve stoje č u v a r i , a psi da
čuvaju ogradu oko 'Hrama naroda'.
Smatrala sam da su sve te mjere sigurnosti smi¬
ješne. A l i , kad b i h o tome p o k u š a l a razgovarati s
djecom, odmah bi skretala razgovor na to kakav je
veličanstven čovjek taj Jim Jones«, kaže Bognerova.
Jones je pokazivao zanimanje za glasanje i izbore.
Bio je to prirodan nastavak njegova zalaganja za
poboljšanje društva, ali bilo je iznenađujuće gledati
37

36. koliku moć je imao taj novopridošlica, koji se, či­
nilo se u tom trenutku, oslanjao samo na svoju ne­
djeljnu propovijed. Njegova snaga i utjecaj zasniva­
li su se na oko tri do četiri stotine glasova što ih je
pod kraj šezdesetih godina uvijek mogao »isporu¬
čiti« nekom kandidatu na izborima. A na malim do¬
datnim izborima, kada na birališta nije izlazilo više
od dvije i po tisuće ljudi, Jones je komandirao naj¬
većim blokom pouzdanih glasača.
»Mogu vam pokazati izborne rezultate po okru-
zima i vidjet ćete gdje su Jonesovi glasovi«, kaže
okružni nadglednik Barbero. »Nešto slično nećete
vidjeti baš često u ovom kraju.«
B i l o je još aktivnosti i značajki »Hrama naroda«
što su ih ljudi zamijetili. Sekta se neprestano žalila
na napade nekih vandala i l i noćnih napadača. Pri¬
padnici »Hrama naroda« žalili su se da im neprija¬
telji bacaju mrtve m a č k e i pse na travnjak ispred
crkve i l i pucaju u prozore. Ostali neprijatelji napa­
dali su napredna s t a n o v i š t a sekte i rasno ujedinje­
nu pastvu.
Jonesov novi prijatelj George Hunter, koji je ra¬
dio za lokalni list što je izlazio u Ukiahu, bio je na¬
klonjen slobodoumnom p r i d o š l i c i i njegove je pote¬
ze i rad često pratio povoljnim napisima. »Lokalnu
grupu teroriziraju noću« — naslov je jednog od ti¬
pičnih napisa o »Hramu naroda«.
A l i šerif Tom Jondahl je izjavljivao da hram u
Redwood Valleyju »nije najveća briga predstavnika
policijskih vlasti. Od njih ne primamo više pritužbi
nego od ostalih stanovnika ovog k r a j a « .
A k o se sekta i susretala s problemima, sve se ne¬
prilike nisu mogle pripisivati sirovim tipčinama ko¬
ji su subotom izlazili i vozikali se kolima u potrazi
za zabavom. Pripadnici »Hrama naroda« nisu željeli
govoriti o svojim aktivnostima. »Upitali biste ih ka¬
ko im je, a oni uopće nisu željeli razgovarati«, kaže
John Mayfield Jr., bivši okružni nadglednik. I Jo-
nes se držao po strani.
Lokalni uglednici zabrinuli su se zbog priča da se
»Hram naroda« namjerava proširiti i dovesti još
38

37. ljudi, vjerojatno uglavnom Crnaca koji će nastojati
naći neki posao u trenutku kad nije bilo dovoljno
posla ni za starosjedioce.
No, Jonesu je išlo sve bolje. Prikupio je dovoljno
novca da podigne novu crkvu s prozorom od obo­
jenog stakla u o b l i k u zvijezde iznad oltara, s dese¬
tak metara dugačkim bazenom za krštavanje u sa¬
moj zgradi, s novim župnim dvorom i asfaltiranim
p a r k i r a l i š t e m na koje je moglo stati njegovih jeda­
naest p o l o v n i h autobusa.
Jones se počeo osjećati nekako okovanim u svom
prorokovanom raju. Sputan u tom seoskom pribje-
žištu, odlučio se osloboditi tih spona. Isplanirao je
putujući program i svoju je pastvu počeo odvoditi
na zamorna putovanja preko vikenda. Pripadnici
»Hrama naroda« okupljali bi se u ranim večernjim
satima, ukrcali u autobus i odlazili u San Francis-
co. Prije nego što bi pripadnici »Hrama naroda«
stigli u grad, Jonesova prethodnica prekrila bi leci¬
ma dijelove San Francisca Fillmore i Baywiev, kori¬
steći se u osnovi onim istim metodama koje su
primjenjivali i u danima svojih prvih prodora i
širenja u Indiani.
P A S T O R J I M J O N E S ... Nevjerojatno! ... Čudo¬
višno! . . . Zaprepašćujuće! ... Najjedinstvenija služ¬
ba proročkog izlječenja kojoj ste ikad prisustvova¬
l i ! Poslušajte Riječ što će se utjeloviti pred vašim
očima!
Bog djeluje dok se oboljeli za vrijeme svake služ¬
be oslobađaju tumornih izraslina ... Pred vašim
očima hromi će prohodati, a slijepi progledati!
Za vrijeme svake službe mnoge ljude iz gledališta
pozivaju i govore im o i n t i m n i m (ali nikad neugod­
nim) detaljima iz njihova života za koje samo B o g
može znati!
Krist postaje stvarnost kroz najtočnija otkrića
i čudotvorna izlječenja u hramu Njegova sluge Jima
Jonesa!
U ovom trezvenom hramu duhovnog izlječenja
nitko se na bilo koji način ne protivi medicinskoj
39

38. znanosti. U stvari, od svih se redovitih članova zah¬
tijeva da svake godine p o đ u liječniku i udovoljava­
ju njegovim zahtjevima.
Dođite da vidite čudotvorne Božje čine!
Za vrijeme programa nastupali su orkestri, pje­
vači gospela i plesači, a onda bi uslijedila duga stra­
stvena propovijed Jima Jonesa, koji je s u n č a n e nao¬
čale i satenski ogrtač uzeo za svoj zaštitni znak. Nje¬
govi pomoćnici, obično odjeveni u crvene košulje
i crne kravate, stajali su sa svake strane. A na vr­
huncu službe Jones bi izvodio svoju najuvjerljiviju
točku.
Neka postarija žena, obično Crnkinja, zaputila bi
se kroz prolaz pozivajući Jonesa u pomoć. Zar ne bi
mogao n e š t o za nju učiniti, za beznadnog bogalja
kojeg je ozlijedio zao vozač bijelac i ostavio da
umre?
Jonesu je očito smetalo što je ta nesretna žena
postala žrtvom vlastitog rasizma i pokušavao ju je
umiriti. »Nisu svi bijelci takvi. Ne smijete o drugi¬
ma suditi na osnovi vlastite nesreće. U našim živo¬
tima mora biti ljubavi«, govorio bi Jones.
A onda bi Jones, i l i netko od njegovih p o m o ć n i ¬
ka, zatražio od te žene da priđe bliže. Nježno bi je
zagrlio i dotakao njezinu ozlijeđenu ruku i l i nogu.
Istog trena žena bi p o s k o č i l a izliječenih udova.
Odbacila bi svoje štake i zaplesala u krug. A onda
bi, da bi je vidjeli svi zapanjeni posjetioci koji su
prvi put prisustvovali Jonesovoj predstavi, potrčala
kroz prolaz.
Činilo se da Jones nikad ne može promašiti — iz¬
lječenje bi uvijek bilo spektakularno, zapanjujuće,
začuđujuće. Malo je ljudi kojima je bilo dopušteno
da budu svjedoci »čuda«, a možda nije baš nitko
posumnjao u njihovu vjerodostojnost.
Po z a v r š e t k u seanse u ž u r b a n i Jonesovi p o m o ć n i c i
razmilili bi se po dvorani, podsjećajući pridošlice
kad će se održati slijedeća služba, zapitkujući za
njihove adrese i imena prijatelja i p r i k u p l j a j u ć i pri­
loge od stalnih članova.
40

39. Često bi Jones odlučio da sakupi svoju pastvu,
glazbenike i p o m o ć n i k e i odveze se u Los Angeles da
bi o d r ž a o j o š jednu predstavu u nekoj drugoj iznaj­
mljenoj dvorani. A k o bi zbog toga negdje m o r a l i
prespavati, svoje bi sljedbenike Jones razaslao po
kućama pripadnika »Hrama naroda« u južnoj K a l i -
iorniji. Spavali bi obično na podu, a toliko bi ih se
naguralo u jednu prostoriju da se pod o b i č n o nije
mogao ni vidjeti.
Ponekad b i , m e đ u t i m , Jones i njegov štab pozi¬
vali potencijalne nove članove iz San Francisca i
Los Angelesa i autobusima ih dovozili u Redwood
Valley. Nakon boravka u Redwoodu vraćali bi ih u
San Francisco i Los Angeles.
Jedan od tih vikenda u Redwood Valleyju bio je
tema za niz velikih napisa objavljenih u »San Fran-
cisco Examineru« u rujnu 1972. godine. Zajedljivi
» E x a m i n e r o v « urednik za vjerska pitanja Lester
K i n s o l v i n g napao je Jonesa zbog toga što je objelo­
danio da je vratio u život »više od 40 osoba ... ljudi
krutih poput dasaka, kojima su već jezici visjeli,
oči se ukočile, koža posivjela i koji više nisu pokazi¬
vali nikakve znakove života«.
K a o da takve groteskne tvrdnje nisu dovoljne,
pisao je K i n s o l v i n g , eto j o š i samog Jonesa, » t a m n o ­
putog, zgodnog napola Cherokeeja. .. u bijeloj
majici s visokim zavrnutim ovratnikom, s plaštom
i s tamnim naočalama. Sjedio je na stolcu pokrive¬
nom jastučićem iza podija — što je zaista bilo nuž¬
no ako imamo na umu da se njegova služba znala
odužiti i po pet i l i šest sati.«
Kinsolvinga je uznemirilo još nešto što je primi¬
li lio oko »Hrama naroda«. Pomoćnici koji su mar¬
širali po crkvenom parkiralištu nosili su pištolje i
puške i l i , kako je to reporter opisao, » P r o r o k putu¬
je okružen zastrašujuće naoružanim tjelohranite¬
ljima«.
O d g o v a r a j u ć i na jedno od pitanja, odvjetnik
»Hrama naroda« je rekao da su naoružani tjelohra¬
nitelji posljedica iskustva sekte s vandalizmom i
učestalim prijetnjama.
41

40. Jones je izjavljivao da bi se radije kretao bez tje¬
lohranitelja, ali da je njegov upravni odbor — gru¬
pa d u g o g o d i š n j i h vjernih sljedbenika, koje je sam
imenovao — odbio njegov zahtjev tako da nema
drugog izlaza.
Sekta je b i l a u v r i j e đ e n a zbog tona K i n s o l v i n g o -
v i h napisa i Jones je naredio grupama svojih sljed¬
benika da dva dana protestiraju pred redakcijom
lista.
I, nakon nekog vremena, Jones je p r i m i o tri ured¬
n i k a » E x a m i n e r a « i dva i po sata nepovezano razgo¬
varao s njima. Tom p r i l i k o m tvrdio je da je izveo 43
»oživljavanja«. S u d e ć i po intervjuu objavljenom u
tom listu, Jones je govorio i o svojoj osobitoj u l o z i
u u r a v n o t e ž a v a n j u života i smrti svojih vjernika.
Pitanje: Što vi smatrate spiritualnim i z l j e č e n j e m ?
Jones: K a d u m e d i c i n s k i m krugovima čujete o
č o v j e k u k o j i svome srcu govori kad da umre, sigur¬
no je da ovdje gore (pokazuje na svoju glavu) ima
mnogo stvari koje mi m o ž e m o i s k o r i s t i t i . I s k o r i š t a ¬
vamo jedva pet posto toga. A v o l i m se smatrati ne¬
k o m vrstom motivatora. M i s l i m da bi to bio najbo¬
l j i izraz.
P: Jedan od direktora » H r a m a n a r o d a « tvrdi da
ste oživjeli 43 mrtvaca.
Jones: Čini mi se da sam ukupno izveo 43 oživlja¬
vanja.
P: Zar to nije p o n e š t o povelik broj mrtvaca za
jednu crkvu?
Jones: Morate imati na umu da ljudi dolaze iscje¬
litelju posljednjim snagama — što ja p o k u š a v a m
izmijeniti — ali bez obzira na moja nastojanja, po¬
nekad ih donose i u najgorem stanju. Na nosilima.
Neke sam oživio i na nosilima. Jednom mi je d o š a o
čovjek star 83 godine.
A l i , 43 je doista s t r a š n a brojka.
P: K a ž e t e da j o š n i k a d niste p r o m a š i l i — da ste
u četrdeset i tri pokušaja oživljavanja četrdeset i
tri puta uspjeli. D r u g i m r i j e č i m a , j o š vam nitko
nije umro .. .
42

41. Jones: Da.
P: Da se p o s l u ž i m o sportskom terminologijom,
realizacija je stopostotna. To podrazumijeva da mo¬
žete nastaviti s o ž i v l j a v a n j i m a i da biste vi i vaši
mogli na neki n a č i n živjeti vječno. Čim bi netko
umro, vi biste ga oživjeli.
Jones: S v i mi m o ž e m o malo z a v i r i t i u ogledalo,
znate. Tako daleko ipak nismo d o š l i . . . A l i , ako
ovaj svijet ima j o š neku dimenziju koju um m o ž e
osvojiti, ja sam apsolutno za to da krenemo u po¬
tragu . . .
P: I sva su se ta u s k r s n u ć a zbila u vašoj crkvi?
Jones: Da, u c r k v i . Imamo vrlo dobar prosjek —
u posljednjih nekoliko godina nije umro ni jedan
čovjek koji slijedi našu vjeru.
Zbog senzacionalnog niza napisa u » E x a m i n e r u «
i javnog podsmijeha njegovim tvrdnjama o uskrs¬
n u ć i m a Jones se naljutio na novinare i p o č e o je iz¬
bjegavati svaki istup u javnosti k o j i nije mogao kon¬
trolirati. Godine 1974. reporter tjednika » M e n d o c i -
no G r a p e v i n e « Steve Caravello dogovorio je s Jone-
som intervju za napis o l o k a l n i m vjerskim zajedni¬
cama.
Jonesova reakcija b i l a je otvoreno neprijateljska.
S v e ć e n i k je bio s u m n j i č a v prema Caravellu i optu¬
žio je novinara da ga k l e v e ć e . N a k o n što je Cara-
vello snimio nekoliko fotosa, s l u ž b e n i c i » H r a m a na
roda« su se rasrdili kad je odbio da im preda f i l m .
A što je istina u svim tim p r i č a m a o »izlječenju
v j e r o m « ? — nastavljao je novinar k o j i se nije dao
smesti. Govorkalo se da je za vrijeme jedne službe
iz g l e d a l i š t a i s k o č i o n a p a d a č i s malog rastojanja
pucao ravno u Jonesove grudi. U toj krvavoj sceni
Jones je odveden s podija, ali se vratio za pet minu¬
ta odjeven u besprijekorno čistu bijelu k o š u l j u na
kojoj se vidjela mala rupa veličine metka, rekao
je Caravello. Je li se sve b a š tako zbilo?
Jones se samo nasmijao. » S v a š t a će ljudi napri-
čati«, rekao je.
43

42. 5
San Francisco
Godine 1970. Jones je bio spreman svoju crkvu
preseliti na jug, u San Francisco. Redwood V a l l e y
je bio premalen, suviše parohijalan i neprijateljski
za Jonesove planove i metode. San Francisco je nu¬
dio izglede za j o š veći uspjeh — c r n a č k a populacija
u tom gradu povela bi se za njegovom porukom i
Jonesova p o l i t i č k a m o ć bi porasla. M n o g i njegovi
sljedbenici živjeli su u p o d r u č j u Zaljeva i preselje¬
nje se činilo prirodnim i opravdanim.
U rujnu 1972. Jones je kupio jedan prazan audi­
torij u bulevaru Geary broj 1859, platio ga 122.500
dolara i p o č e o preseljavati svoje sjedište. Te godine
» H r a m n a r o d a « je poreskim organima podnio pri¬
javu o prihodima: 165.240 dolara prihoda od poklo¬
na t a m o š n j i h ljudi i 42.637 dolara od »dosega« —
specijalne kategorije prihoda čije je stvarno znače¬
nje bilo poznato samo Jonesu i n a j u ž e m krugu nje¬
govih savjetnika.
Još jednom Jones se obreo u stranom gradu kao
novi svećenik i odlučio je p o t r a ž i t i prijatelje.
Jedan od njih postao je velečasni George Bedford
iz » M i s i o n a r s k e b a p t i s t i č k e crkve M a c e d o n i a . « Jo-
nes je doznao da je Bedford u novinama objavio
oglas u kojem se zalaže da se bijelci i C r n c i zajedno
mole Bogu. Jones ga je nazvao telefonom i doveo
desetak svojih sljedbenika na Bedfordovu slijede¬
ću misu.
44

43. Slijedeće nedjelje Jones se pojavio u Bedfordovoj
crkvi s više od stotinu ljudi. Zahvalni Bedford se
ponudio da posjeti Jonesovu crkvu u Mendoncinu.
T r i puta je putovao u taj kraj.
Bedford, jedan od najuglednijih i najpoštovani¬
j i h crnačkih svećenika, osjećao se nelagodno zbog
»izlječenja vjerom« što ga je Jones demonstrirao u
hramu u Redwood Valleyju. A l i , Bedford je svog no¬
vog prijatelja doživio kao vrijednog i savjesnog čo­
vjeka, a s n a k l o n o š ć u je gledao i na rasno ujedinje¬
nu pastvu »Hrama naroda«.
»Ipak, činio je neke stvari, koje ipak nisam mo¬
gao smatrati iskazom bratske ljubavi«, kaže Bed-
ford.
N o , s vremenom se pokazalo da je Jones p o k u š a o
pridobiti pripadnike Bedfordove crkve da priđu
» H r a m u n a r o d a « . Istodobno Jones je p o č e o napa¬
dati tog svećenika. »Odlučio sam da ostanem na
svojoj strani ulice i pustim Jonesa na njegovoj«,
kaže Bedford.
Jones je poveo i novu p o l i t i k u prema novinama
— isključivo laskanje. U siječnju 1973. godine po­
dijelio je 4400 dolara na jednu televizijsku stanicu,
jedan magazin i dvanaest dnevnih listova. Dva naj¬
veća kalifrornijska lista, »San Francisco Chronicle«
i »Los Angeles Times« dobila su najveće nagrade —
po 500 dolara. »Chronicle« je svoju nagradu ustu¬
pio »Sigmi Delti Chiju«, udruženju profesionalnih
novinara.
Predstavnik sekte je, objavljajući dobitnike na¬
grada, izjavio da »Hram naroda« ima 7500 članova.
A dodijeljeni novac, rekao je, treba da bude isko¬
rišten »u obranu slobode štampe«.
U kolovozu 1973. godine tajanstvena vatra uništi­
la je hram na bulevaru Geary u San Franciscu. Pred¬
stavnici sekte izjavili su vatrogasnim istražnim or¬
ganima da je obično u vrijeme kad je požar buknuo
u zgradi spavalo četrdeset učenika, ali da je Jones
imao predosjećaj da će se »nešto takva dogoditi«.
I tako je Jones poveo u č e n i k e i u o b i č a j e n u grupu
svojih sljedbenika u Redwood Valley na službu sri-
45

44. jedom. N i t k o nije poginuo niti je ozlijeđen u po­
žaru.
Jonesova slava proroka i skrbnika širila se oko
njega. L j u d i su se mogli pouzdati u Jonesa, bez ob¬
zira što i h m u č i l o i l i brinulo.
Osmog studenoga 1973. godine Christopher L e w i s ,
čiji su r o đ a c i pripadali » H r a m u n a r o d a « , pucao je
i ubio Roryja Hithea u Ijutitoj prepirci o p o l i t i c i
p o m o ć i sirotinji u F i l l m o r e u . Pucnji su odjeknuli
u sobi punoj ljudi. Lewis, bivši narkoman, poznat
p o l i c i j i zbog mnogih p r e k r š a j a i sudara sa zakonom
i zbog svog ugleda tvrdokornog u l i č a r a , osigurao
je usluge poznatog odvjetnika Jamesa M a r t i n a M a c -
Inisa.
Za honorar od više od dvadeset tisuća dolara M a c -
Inis je uspio da porota proglasi njegova klijenta
nevinim zbog toga što je pucao u samoobrani. Le-
wisova supruga i punica bile su članice » H r a m a
n a r o d a « i M a c l n i s tvrdi da je u sudnici svakog dana
sjedilo dvadeset do trideset Jonesovih sljedbenika.
»Lewis mi je platio, ali k o l i k o znam novac je bio
njegov ( J o n e s o v ) « , kaže M a c l n i s .
Godine 1974. Lewis se zaposlio kao Jonesov tjelo¬
hranitelj. N o , 1977. Lewis je umoren. P o l i c i j a je to
ocijenila kao djelo nepoznatog n a p a d a č a . K a d su
p r o n a š l i leš, Lewis je imao više od t i s u ć u dolara u
džepu. Nije se mogla ustanoviti nikakva č v r s t a veza
i z m e đ u sekte i Lewisove smrti i nitko nije u h a p š e n .
Jonesova b u d u ć n o s t sve je više o b e ć a v a l a , a s tim
se p o v e ć a v a l o bogatstvo i brojnost njegove pastve.
Kupivši jednu staru sinagogu u u l i c i South A l v a r a -
do broj 1366, otvorio je novi hram u Los Angelesu.
Počeo je putovati po zemlji sa svitom tjelohrani¬
telja i p o m o ć n i k a i susretati se sa s v e ć e n i c i m a u
Detroitu, Houstonu i St. L o u i s u . K u p i o je j o š dva
polovna autobusa. K a d bi odlazio na odmor, ukrcao
bi u autobuse nekoliko stotina svojih sljedbenika
i vodio ih u M e k s i k o , Disneyland i l i Washington,
gdje su se s l i k a l i pred zgradom Kongresa, što je
opisano u vrlo laskavom uvodniku » W a s h i n g t o n
Posta«.
46

45. »Brotherhood Records« je osnovana 13. srpnja
1973. godine kao ogranak sekte z a d u ž e n za produ­
ciranje i prodaju ploča i glazbe »velikog međuras-
nog omladinskog zbora i orkestra« Jonesove crkve.
Jones je pokrenuo list na šest do osam stranica
koji je prozvao »Narodni forum« i za koji se govo­
rilo da se tiska u više od 300.000 primjeraka, iako
je stvarna naklada bila bliža brojci od 60.000 Jones
je mudro odlučio da svoj list tiska na strojevima
dra Carltona Goodletta, Crnca izdavača iz San Fran-
cisca, koji je već bio dobio »nagradu za slobodu
štampe« od 300 dolara.
List je bio čudna mješavina političkih napisa,
crkvenih vijesti, vijesti s područja parapsihologije
i užasnih fotografija iz nacističkih koncentracionih
logora i sa skupova K u - K l u x - K l a n a . Objavljivani su
i napisi o patnjama mladunčadi morža i o južno-
američkim muhama-ubojicama. Stil pisanja bio je
prepun fraza o »izgladnjelim masama« i o njihovom
»nepokolebljivom« zagovorniku Jimu Jonesu.
Na vjerskoj radio-stanici K F A X »Hram naroda«
je zakupio tridesetominutni blok subotom od 11
sati i emitirao svoj program. Teme o kojima je raz­
glabao Jones i njegovi p o m o ć n i c i u k l j u č i v a l e su
Južnoafričku Republiku, trku u naoružanju i uzro¬
ke kriminala.
U to vrijeme Jones je ponovo došao u vezu s Gva¬
janom, prvi put nakon svog spomenutog posjeta
Južnoj Americi. »Operacija košara kruha« organizi¬
rala je akciju pomoći gladnima i siromašnima u biv¬
šoj britanskoj k o l o n i j i . Jones se uputio na kratku
turneju po gvajanskoj džungli i vratio se pun priča
o izgladnjeloj djeci i obiteljima bez krova nad gla¬
vom. »Za dvije tisuće dolara, rekao je po povratku,
možete kupiti kuću u kojoj će živjeti trinaest ljudi.
Za dvije stotine dolara može se kupiti akra zemlji¬
šta u džungli. A za dvadeset dolara možete kupiti
pet grablji.«
Jones je svoje sljedbenike p o č e o sve češće slati
na p o l i t i č k e zadatke, uglavnom na posliće gdje je
broj prisutnih bio značajniji od političke finese.
47

46. Jedna funkcionarka Demokratske stranke našla
se u rujnu 1976. godine, u neprilici p r i p r e m a j u ć i
skup na kojem se trebala pojaviti supruga predsjed¬
n i č k o g kandidata Jimmyja Cartera, Rosalynn. Tre¬
balo je sakupiti veliku gomilu ljudi u vrlo kratkom
roku i nazvala je Jonesa.
M i t i n g je trebao početi u 20 sati. U 18 i 30 autobu­
si »Hrama naroda« iskrcali su 750 ljudi u ulici Mar-
ket gdje je skup bio p r e d v i đ e n . »Šteta što to niste
vidjeli — stare bakice na š t a k a m a , cijele obitelji.
Tada smo počeli zamjećivati neke stvari poput tje¬
l o h r a n i t e l j a « , sjeća se funkcionarka.
»Ljudi iz Tajne službe su pošizili. Zahtijevali su
da im se kaže tko su oni crni momci koji su stajali
na uglovima p r e k r i ž e n i h r u k u « , kaže ona.
Jonesu je dodijeljeno mjesto na podiju gdje su
stajali mnogi istaknuti članovi Demokratske stran¬
ke. Za vrijeme govora gomila Jonesovih p r i s t a š a
bila je pristojna i ne baš prepuna entuzijazma. A l i
kad je Jones završio svoj govor, prolomio se zaglu-
šujući aplauz i u z v i c i odobravanja. »Cijela stvar je
ispala dosta n e z g o d n o « , p r i s j e ć a se funkcionarka
Demokratske stranke.
Slijedećeg dana organizatori mitinga d o b i l i su vi¬
še od stotinu pisama. »Sva su u b i t i bila istovjetna.
'Hvala vam na mitingu i, recite, zar J i m Jones nije
zaista bio n a d a h n j u j u ć i ? ' Čujte, mi nikad ne dobi¬
vamo pisma, pa nas iznenadi i jedno pismo, ali sto¬
tinu? A ta pisma mora da su bila poslana prije nego
što je miting p o č e o , jer nam inače ne bi stigla već
sutradan«, kaže ona.
Mećave pisama što su ih pisale Jonesove prista¬
lice zatrpavale su j o š neka mjesta. Pisma su stizala
na adresu »Chroniclea« i » E x a m i n e r a « kad god bi
se njegovo ime pojavilo u novinama. Uvijek su to
bile kratke, rukom pisane poruke na jeftinom papi¬
ru sa cvjetnim uzorkom i u njima je uvijek stajalo
isto: J i m Jones čini predivne stvari i hvala vam što
o njima p i š e t e .
N a k o n što je dobio trideset do č e t r d e s e t pisama
u kojima su se veličale Jonesove iscjeliteljske spo-
48

47. sobnosti, J i m Dunbar, voditelj jednog govornog pro¬
grama u San Franciscu je pozvao v o đ u » H r a m a na¬
r o d a « da sudjeluje u razgovoru o »izlječenju vje¬
r o m « . K a d je program p o č e o »Dok si otvorio usta
— centrala je b i l a blokirana. Sve sam Jonesov sljed¬
b e n i k « , kaže Dunbar.
Za vrijeme neizvjesne izborne kampanje za gra¬
d o n a č e l n i k a San Francisca u prosincu 1975. oko
osam stotina pripadnika » H r a m a n a r o d a « išlo je od
vrata do vrata, nagovaralo ljude da i z a đ u na birali¬
šta i upisivalo ih u b i r a č k e spiskove, i to u onim
izbornim okruzima u kojima je kasnije novoizabra¬
ni g r a d o n a č e l n i k George Moscone dobio dvanaest
puta više glasova nego njegov protukandidat. »Svi
su ti ljudi b i l i lijepo odjeveni, pristojni, a povrh
toga su i sami upisani u b i r a č k e s p i s k o v e « , rekao je
jedan funkcionar u Mosconeovu izbornom štabu.
»Naveliko se p r i č a o sindikatima i njihovoj snazi,
ali Jones je taj k o j i na b o j i š t e dovodi t r u p e « , dodao
je.
N a k o n izbora Jones je odbio imenovanje za člana
gradske K o m i s i j e za ljudska prava, ali je 18. listo¬
pada 1976. godine imenovan u gradsku K o m i s i j u za
stambenu izgradnju. Kasnije je to imenovanje po¬
t v r đ e n o . N a k o n nekoliko mjeseci, 24. veljače 1977.
godine, postao je predsjednik K o m i s i j e nakon što
je Moscone, p o j e d i n a č n i m pozivima ostalim člano¬
vima, uspio otkloniti opoziciju Jonesovu postavlje¬
nju.
Na sastanke komisije uvijek je dovodio stotinjak
svojih sljedbenika, premda su ti skupovi u pravilu
bili dosta uspavljujuće seanse prepune financijskih
izvještaja i birokratskih blebetanja. Jonesova gomi¬
la — a o b i č n o su to bile postarije Crnkinje u debe¬
l i m kaputima i neurednim vunenim kapama — sje¬
dila bi mirno i l i zadrijemala. N a k o n sastanka stale
bi u red na p l o č n i k u ispred zgrade čekajući na do¬
lazak dva autobusa k o j i bi ih odvezli kući.
Jones je bio naklonjen j o š jednom p o l i t i č a r u ,
Joeu Freitasu, tek izabranom o k r u ž n o m braniocu.
Na Jonesov prijedlog T i m Stoen, jedan od najspo-
4 Smrt u džungli 49

48. sobnijih pomoćnika vođe »Hrama naroda« i savjet¬
nik u upravi okruga Mendocino, podnio je molbu
da postane Freitasov pomoćnik, pomoćnik okružnog
branioca. N o v i okružni branilac, koji je za vrijeme
izborne kampanje obećavao da će za svoje pomoć¬
nike uzimati pripadnike etničkih manjina i žene,
popustio je u slučaju Stoena, m u š k a r c a i bijelca,
i uposlio ga.
Freitas je tvrdio da je uposlio Stoena samo na
osnovi izvanrednih d o t a d a š n j i h uspjeha u radu i
iznimnih preporuka što ih je imao mladi odvjetnik.
» N i s a m znao da je T i m pripadnik 'Hrama naroda'
sve dok nije došao na posao i tko god kaže da sam
tim otplatio političku uslugu, mogu mu reći da je
lažac«, rekao je Freitas. A l i za Jonesa je to bio j o š
jedan korak ka širem utjecaju na politički život San
Francisca. Freitas je nastavio da se povremeno po¬
javljuje na misama u »Hramu naroda«.
Sve više i više kalifornijskih uglednika počelo se
pojavljivati na nedjeljnim obredima u »Hramu na¬
roda«. Guverner Jerry Brown održao je govor pred
nekoliko tisuća Jonesovih sljedbenika, a neki niži
kalifornijski državni službenici i funkcionari otvo¬
reno su zatražili da im se pruži prilika da govore
pred članovima »Hrama naroda« — ako bi njihove
izborne kampanje negdje zapele pa bi im bio n u ž a n
poticaj. »U neizvjesnim i z b o r n i m utrkama, poput
onih što su ih imali gradonačelnik Moscone, Freitas
i l i šerif Hongisto, ako se ne možete osloniti na Jo-
nesa — piši kući propalo je« — kaže član kalifor-
nijske skupštine Willie Brown, u čiji je izborni
okrug spadao i »Hram naroda«.
Jones se nikad ne bi z a d r ž a v a o samo na jednoj
stvari ako bi se mogao angažirati na još nekoliko
strana. Davao je novac » S u s j e d s k o m centru Tele-
graph Hill«, uslužnom centru za pomoć starijim
osobama u četvrti Tenderloin i jednoj bolnici za do¬
maće životinje, koja nije mogla na vrijeme plaćati
stanarinu. I N A A C P , Angela Davis i Dennis Banks
dobivali su n o v č a n e poklone. Jones je svuda bio i
sve radio.
50

49. Dvadeset petog rujna 1976. Jones je sebi u čast
priredio sjajnu priredbu u hramu na bulevaru Gea-
ry, obnovljenom nakon požara. Među pozvanim po¬
časnim gostima bili su zamjenik guvernera Mervyn
Dymally, braća kongresmeni iz San Francisca John
i Phil Burton, ugledni član skupštine Kalifornije
Willie Brown, Jonesov izdavač Carlton Goodlett,
gradonačelnik Moscone i brojni liberalni demokrati.
K a d se primakao trenutak za inauguraciju novo­
izabranog predsjednika J i m m y j a Čartera, Jones je
poslao u Washington sedam autobusa svojih sljed¬
benika, a on i njegovi pomoćnici odletjeli su nešto
ranije za prijestolnicu da bi se pojavili na specijal­
nom mitingu. Vođu »Hrama naroda« pozvala je za­
hvalna Rosalynn Carter. Njezini su se pomoćnici,
naime, prisjetili sretne gomile Jonesovih pristalica
na mitingu supruge tadašnjeg predsjedničkog kan¬
didata i dobrih fotografija što su se dan kasnije po­
javile u novinama.
U proljeće 1977. zatraženo je od političkog orga¬
nizatora u Berkeleyju Stephanie A l l a n da iznese
svoje mišljenje o Jonesu. »Nikad nisam čula da bi
se netko tako udvarao ljevici kako je to činio Jones.
Gdje god bi se pojavili, čuli biste njegovo ime, a
ljudi bi vas pitali kakav je to u stvari čovjek«, kaže
Allanova.
»Ulazio bi u neku prostoriju, održao govor i iza¬
šao s tri stotine svojih sljedbenika«, kaže Allanova.
»Vrlo čudno. Njegovi su se sljedbenici nekako činili
potpuno usmjerenim prema jednom cilju.«
Još jedan je p o l i t i č a r bio zahvalan na izvanred¬
nom prijemu što mu je priređen u »Hramu naroda«
za vrijeme senatske izborne kampanje. N o , liberal
Tom Hayden je primijetio da »Jones nije bio obi¬
čan stari populistički velečasni.«
»Pretražili su nas detektorima metala kad smo
otišli tamo da sve pripremimo za miting. Tada sam
primijetio da ti ljudi nisu došli zbog Toma nego
zbog Jonesa. Nisu pokazivali nikakav osjećaj za
ljude, nisu se smijali«, kaže Hayden.
51

50. A l i malo je ljudi glasno govorilo protiv Jonesa.
Njegova m o ć se osjećala u gradu i mogao je p o m o ć i .
Gotovo svatko mu se p o č e o d i v i t i . Zar je bilo v a ž n o
što se na m i t i n z i m a i misama pojavljivao u d r u š t v u
tjelohranitelja, p o m o ć n i k a i odvjetnika? Pa što
ako su dvostruka vrata na ulazu u » H r a m n a r o d a «
bila zaključana i ako nenajavljeni gosti nisu b i l i
baš dobrodošli? Pa i te priče o »izlječenju vjerom«
i cjelodnevnim propovijedima, pa zar to nije dio
tradicije Srednjeg zapada?
S druge strane, nisu se mogla zanemariti Jone-
sova dobra djela, njegova nesumnjiva širokogrud¬
nost i pomaganje svakoga bez p o m i s l i na protu¬
uslugu. M o ž d a se k r š ć a n i n nije mogao bolje defi¬
nirati.
On je bio neumoran čovjek, k o j i se u o p ć e nije
obazirao na nevjerojatan teret što ga je sebi nato¬
vario na ramena. Gradom se p r o š i r i o val s u ć u t i kad
je objavljeno da je Jones kolabirao od iscrpljenosti
nakon sastanka K o m i s i j e za stambenu izgradnju
24. ožujka 1977. godine.
Pripadnik Jonesove sekte, odvjetnik Eugene
Č h a i k i n , izjavio je da je s v e ć e n i k probdio cijelu n o ć
prije sastanka stambene komisije savjetujući se i
razgovarajući s jednim članom »Hrama n a r o d a « ,
k o j i je imao v e l i k i h problema uživajući drogu. Od¬
morio se sat vremena prije odlaska u krugu svojih
zabrinutih tjelohranitelja i p o m o ć n i k a , ali se činio
čilijim kad je krenuo na sastanak.
Takve bi vijesti stišale ljude koji su b i l i sumnji¬
čavi prema Jonesu.
Netko bi mogao reći da je Jones vladao u zatvo¬
renom carstvu u kojem je samo najpovjerljivijima
bilo dopušteno da doista žive. A l i W i l l i e Brown,
vješt p o l i t i č a r iz okruga F i l l m o r e i lojalan sljedbe¬
nik »Hrama naroda«, izjavio je da bi »San Fran-
ciscco trebao j o š deset Jimova J o n e s a « .
52

51. 6
U »Hramu naroda«
— iskazi bivših pripadnika
Na početku 1977. godine »Hram naroda« se po­
čeo suočavati s prvim ozbiljnijim problemima u
svom uporištu u San Franciscu.
Novinari su sve češće tražili da razgovaraju s
Jonesom i pokušavali su otkriti što više pojedinosti
o čovjeku koji se krio iza tamnih naočala i uvijek
kretao o k r u ž e n svojom pratnjom. »Taj je podsje­
ćao na Haila Selasija u Ujedinjenim narodima«,
našalio se neki novinar.
Govorkalo se i nešto što nitko nije mogao doka¬
zati: jedna udata žena koja je pripadala uglednijim
krugovima »Hrama naroda« pripremala je tužbu
sudu u kojoj je, navodno, Jonesa navela kao oca
svoga djeteta.
Svašta se govorkalo. Sekta je navodno stekla
oveći imetak prisiljavajući siromašne pripadnike
da joj prepuste velike svote novca — čekove soci­
jalne skrbi, imovinu, pa čak i pravo zastupanja,
čime su crkveni lideri stekli pravo raspolaganja
imovinom vjernika. »Izlječenje vjerom« nije bilo
ono što su nam pokazivali, govorilo se.
Pukotine u čvrstom zidu oko »Hrama naroda«
nisu se stvarno pojavile sve dok prva grupa bivših
vjernika nije počela bojažljivo istupati. Navodili
su da su zaplašeni, ali ako se s njima bude pažljivo
postupalo i ako im se bude vjerovalo, b i l i su sprem-
53

52. ni i s p r i č a t i što znaju o Jonesu i njegovoj tajnovitoj
sekti.
Ono što su ljudi izvana n a g a đ a l i nije ni b l i z u
stvarnom stanju, govorili su. Jones, taj dobri i
blagi č o v j e k o l j u b a c , koji je u p o č e t k u pridobio te
ljude, bio je o b i č n a varalica, š a r m a n t n i manipula-
tor, c i n i č a n p o l i t i č a r i z m e đ u čije p o b o ž n o s t i u jav¬
nosti i privatnog života nije bilo nikakve veze.
Njihovi prikazi života u »Hramu naroda« stvorili
su s t r a v i č n u sliku malog svijeta nevinih vjernika
koji su padali sve dublje i dublje. U središte svakog
razgovora s b i v š i m pripadnicima uvijek bi dolazila
d o m i n i r a j u ć a Jonesova ličnost. On je taj koji je
njih napustio, govorili su, i njega bi s g o r č i n o m
ismijavali prije nego što bi z a p o č e l i razgovor o dru¬
gim temama. Sve je zvučalo toliko č u d n o da je tek
nekoliko novinara moglo odmah shvatiti sve deta¬
lje, a mnogi su j o š tjednima p o k u š a v a l i srediti svoje
dojmove iz ovih p r v i h razgovora.
»OTAC«
Jones je bio opsjednut sujetom. P o m o ć n i c i su
mu b o j i l i kosu. Jedan tjelohranitelj je uvijek nosio
kovčeg s fenom za kosu i k o z m e t i č k i m priborom.
Oblačio se poput p j e v a č a » c o u n t r y and w e s t e r n a « .
N o , premda se njegova odijela u San Franciscu nisu
mogla smatrati posljednjim modnim k r i k o m , ipak
su bila nova, a ne o d b a č e n e halje kupljene iz druge
ruke što su ih morali nositi gotovo svi pripadnici
sekte.
K a d je »Otac«, kako se Jones prozvao, putovao
sa svojom pastvom, sa svojim se n a j u ž i m krugom
suradnika vozio u posebnom autobusu, k o j i je no¬
sio broj sedam. K l i m a - u r e đ a j i su u tom autobusu
uvijek funkcionirali, dok su u ostalima, nakon što
bi se p o k v a r i l i , ostavljani neispravni da bi se u š t e -
dio koji dolar. U zadnjem dijelu autobusa Jones je
imao svoj odjeljak — kupaonica, krevet, ormar,
hladnjak i kasa za poklone c r k v i . S v a k i je predmet
54

53. bio izrađen po narudžbi. Njegov je odjeljak bio
osiguran protiv napada vatrenim o r u ž j e m . Jones-
ovim sljedbenicima rečeno je da o tome nikome ne
govore kako eventualni napadači ne bi smislili ne­
što novo i opasnije.
Licemjernost Jonesova načina života bila je za¬
p a n j u j u ć a . Jones se hvastao da uvijek nosi iste
cipele. A l i kad je M i k e Cartmell jednom htio oba¬
viti novopovjereni mu zadatak i očistiti Jonesove
cipele, iznenadio se. »Imao je šest pari cipela —
šest pari istovjetnih cipela. Bile su toliko slične da
ih jednostavno nisam mogao složiti u šest pari«,
kaže Cartmell.
Jednom je u »Hramu naroda« izbila nestašica
toaletnog papira i šampona. »Jones je u svojoj sobi
dohvatio mikrofon koji je bio povezan sa svim
z v u č n i c i m a u hramu i rekao ljudima: 'Ostao sam bez
toaletnog papira i š a m p o n a . Snalazim se i bez toga.
Moći ćete i v i . ' A l i u njegovoj sam sobi vidio gomilu
š a m p o n a , najboljih i najskupljih vrsta. Imao je
pakete i pakete toaletnog p a p i r a « , sjeća se Cartmell.
Deborah Blakey, isto tako b i v š a Jonesova sljed¬
benica, sjeća se kako je »Otac« smislio rješenje kri¬
ze toaletnog papira. »Ljudi su zaduženi da obilaze
benzinske stanice i da tamo po zahodima kradu
papir«, kaže ona.
SEKS
Jones je u sekti uvijek izravno kontrolirao obi­
teljske veze. N a r e đ i v a o je razvode i dogovarao vjen­
čanja. Mnoge njegove maratonske š e s t o s a t n e pro­
povijedi vrtjele su se oko seksa, a znao je naređi¬
vati sljedbenicima da se zakunu da će prekinuti
svoje veze. Često je Jones p r o g l a š a v a o da je on je­
dina osoba kojoj je dopušten seksualni život. Često
se žalio da je iscrpljen, jer je svoju moć morao
dokazivati mnogim svojim sljedbenicama za koje
je tvrdio da ga ne ostavljaju na miru.
Bivši članovi tvrde da je Jones bez velike grižnje
savjesti odabirao žene u crkvi za svoje zadovolj-
55

54. stvo. »Činilo se da najviše voli visoke i vitke bjel¬
kinje«, kaže jedan bivši pripadnik »Hrama naroda«.
Jonesu su se najviše sviđale Maria Katsaris, dva­
deset p e t o g o d i š n j a tamnokosa ljepotica i jedna mla¬
da privlačna plavuša. Barem tri trudnoće bile su
posljedica njegovih avantura. Jones je za svoje
dijete proglasio šestogodišnjeg Johna Victora, sina
Grace Stoen, i zbog toga je č u d a n sudski spor oko
o č i n s t v a postao predmetom m e đ u n a r o d n o g nate­
zanja o tome kome će pripasti dijete. Jedna se ž e n a ,
nakon što je ostala trudna, udala za povjerljivog
pripadnika sekte, a neka se druga žena nepoznata
imena odlučila na pobačaj radije nego da rodi
Jonesovo dijete.
Jones se nije zaustavio na ž e n a m a u n a j u ž e m
krugu svojih pomoćnika. Jedan bivši pripadnik
sjeća se kako je kao sedamnaestogodišnjak stupio
u vezu s Jonesom i kako se ta veza povremeno odr­
žavala od 1968. do 1973. godine: »Išli smo na v i ­
kende (iz Redwood Valleyja) u San Francisco. Po­
kupio me jednog petka nakon nastave kad je zavr¬
šio predavanje«, sjeća se bivši pripadnik »Hrama
naroda«.
Prenoćili su u nekom jeftinom hotelu na granici
četvrti Tenderloin. Jones, štedljiva seljačka duša,
tražio je svećenički popust na sobu za »velečasnog
Jima Jonesa i njegova sina« i uspio srezati cijenu
za nekoliko zelenih, sve do dvanaest dolara za n o ć .
N j i h su se dvojica hranila po kafeterijama, odlazili
su na predavanja u dvoranu gdje su se sretali lo¬
kalni socijalisti i povremeno zalutali u neko kino.
»U prvim mjesecima« gotovo svakog su vikenda
održavali svoju vezu. Maloljetnik, čiji su se rodi¬
telji nešto prije toga razveli na Jonesov prijedlog,
govorio je prijateljima da ga Jones pokušava pri¬
vatno utješiti zbog kraha u obitelji.
S tih svojih vikend-putovanja Jones se uvijek
vraćao na vrijeme da bi mogao udovoljiti svojim
nedjeljnim obavezama u crkvi. Prijateljstvo je izgu¬
bilo na intenzitetu i redovitosti susreta kad je Jones
56

55. odlučio da više vremena posveti tjeranju svojih
vjernika na mitinge izvan grada i na trodnevna
vikend-putovanja.
»Zaista sam osjećao strahopoštovanje prema
njemu. B i o mi je više nego otac. Za njega b i h ubio
svoje roditelje«, kaže spomenuti bivši sljedbenik.
»S još nekim je ljudima u crkvi održavao veze«,
dodaje on. »Nisam bio jedini.«
»Jones je govorio da je on jedini savršen hetero-
seksualac u n a š e m krugu. Svi mi ostali morali smo
priznati da smo homoseksualci«, kaže bivši sljed­
benik Gerald Parks.
»A onda smo otkrili da je on topli brat. Održavao
je odnose sa š e s t o r i c o m momaka. Ti su se momci
otvoreno hvalisali«, kaže Parks.
Tri bivša pripadnika »Hrama naroda«, Jeannie
M i l l s , Mike Cartmell i Deborah Layton Blakey kažu
da je Jones znao satima trabunjati o svojim seksu­
alnim avanturama. Natjerao bi i m u š k a r c e i žene
da se skidaju na javnim sastancima. »Svi su morali
govoriti da su homoseksualci i l i lezbijke«, kaže
Cartmell. »Svoju moć na seksualnom planu u crkvi
Jones je ostvarivao r a z a r a j u ć i stabilne obiteljske
veze. U nekim kultovima uobičajen je zajednički
život. U 'Hramu naroda' Jones je poput B o ž a n s k o g
Oca proglasio sebe j e d i n i m ispravnim objektom
seksualne požude.«
M i l l s je rekao da je Jonesova tajnica uređivala
sastanke. »Nazvala bi i rekla 'Otac mrzi da to čini,
ali ima strahovitu želju pa da li biste, molim
vas .. .'?«
Jones je shvatio da mu seks m o ž e p o s l u ž i t i kao
korisno sredstvo kontrole vjernika » H r a n a n a r o d a « .
Bračni parovi, koji su sebe smatrali dobrim kršća¬
nima, nakon što bi se odali nevjeri i l i homoseksua¬
lizmu, shvatili su da su podložni ucjenama i izazi¬
vanju osjećaja krivnje. A l i za vjenčane parove
Jones je često imao jedan drugi savjet: uzdržava¬
nje. Parovi su silom razdvajani i rečeno im je da
ne održavaju odnose, jer je to grešno. Mike Cart-
57

56. m e l l je vjerovao da je Jones m u š k a r c i m a nudio
malodobnice kako bi ih kompromitirao.
A l i Jeannie M i l l s je to najjasnije rekla: »Ako ste
htjeli postati osoba povjerenja, morali ste leći pod
Jima.«
M u š k i i ž e n s k i harem u » H r a m u n a r o d a « očito
nije mogao zadovoljiti Jonesa. Dvanaestog prosinca
1973. Jones je u h a p š e n u Los Angelesu zbog be¬
sramnog pristupa preodjevenom policajcu u nekom
kinematografu s predstavama za odrasle.
N o , prijavu je sudac p o n i š t i o zbog nedostatka
dokaza.
Marceline Jones b i l a je vrlo nesretna zbog lju¬
bakanja svoga supruga, ali on ju je zasuo darovima
i posebnim privilegij ama, nadugo joj i n a š i r o k o
laskao i ulagivao se, pa se donekle smirila, i z j a v i l i
su neki bivši pripadnici sekte.
Jones je osnovao ured za v j e n č a v a n j e , neku vrstu
crkvene grupe za š p i j u n i r a n j e koja je upravljala
svime — od d r ž a n j a za ruke, p r i s i l n i h razvoda, do
prinudnih v j e n č a n j a kad bi Jones odabirao supru¬
ž n i k a ženi koju je ostavio trudnom. P r e k r š i t e l j u
crkvenih odredbi, na primjer m l a d i ć u srednjoškol¬
cu kojeg bi zatekli u razgovoru s djevojkom koja
nije pripadala » H r a m u n a r o d a « , moglo bi se dogo¬
diti da ga pozovu pred s k u p š t i n u svih vjernika.
Morao bi tada n a š i r o k o p r i č a t i o svom seksualnom
životu, bez obzira na to je li takav razgovor imao
bilo kakve veze sa spomenutom djevojkom.
U Redwood V a l l e y j u Jones je barem jednog sre¬
d o v j e č n o g m u š k a r c a p r i s i l i o na oralni seks s mla¬
dom ž e n o m koja je imala menstruaciju.
Na nekoliko mitinga u San Franciscu Jones je
istresao sve svoje osjećaje o homoseksualizmu.
»Koliko vas je toplih?« — poviknuo bi Jones, kori¬
steći se izrazom što su ga za homoseksualca upo¬
trebljavali ljudi iz c r n a č k i h geta. M n o g i bi ljudi
podignuli ruku, iako b e z r a z l o ž n o . A k o netko ne bi
digao ruku, Jones bi mogao narediti da se pomno
ispita. A l i ako bi čovjek podigao ruku, moglo bi mu
se dogoditi da ga Jones pozove da istupi i da ga
58