3. Louis Gardel
Veliki gospodar
Biblioteka Fokus
Za biblioteku
Davor Uskoković i Branko Matijašević
Izdavač
Profil Knjiga, dio grupe Profil International, Zagreb
Za izdavača
Daniel Žderić
Direktor izdavaštva
Krunoslav Krunić
Urednica
Vlatka Hercigonja
Lektura
Mira Pavlica Stojčević
Korektura
Sanja Klisurić
~ 3 ~
6. Uvod
Sulejman Veličanstveni naredio je ubojicama da
smaknu njegovog sina Mustafu. Bio je prisutan i kad je
umro njegov drugi sin Čihangir; Sulejmanovo
najdraže dijete, dječak koji je bio bogalj, umro je od
tuge. U isto vrijeme, svoju posljednju urotu kuje i
Rokselana, carica. Ubrzo će se i sama ugasiti.
U pozadini razdora jedne obitelji odvija se
svakodnevni život na vrhu supersile, Otomanskog
carstva, gdje caruju intrige i izdaje, savezi, planovi
ekspanzije i vojnih osvajanja. Tu je i Sulejmanova
samoća koja ga sve više odvaja od ostalih; postaje
posvećen isposničkoj discplini koja ga pročišćava i
tješi, ali i otuđuje. Da bi izbjegao patnje koje mu
donosi život, Sulejman se odriče svega, uključujući i
samog sebe, kao da je ljudsko postojanje bolest koju
može izliječiti samo smrt.
U ovoj knjizi cijeli romantični projekt Louisa
Gardela rasvjetljava se u stilu Jeana Racina – tri su
osobe promatrale kako se njihovi snovi o ljubavi i
prijateljstvu lome pod teretom moći. ‘Veliki gospodar’
je tragedija iz koje je prognan svaki slobodan sud. To
više nije moć, nego smrt koja vlada nad dušama i
tijelima. I njoj se valja pokloniti, pa makar bio
najmoćniji gospodar svijeta.
~ 6 ~
7. Mustafa
Smrt. Smrt za princa Mustafu, njegovog
najstarijeg sina i njegovog rivala; tako je glasila odluka
Velikog gospodara.
Ljetno je jutro u Eregliju, u Karamaniji. Sulejman
je još uvijek ispružen na svom ležaju. Te noći nije
spavao. Više gotovo i ne spava ili mu se događa posve
suprotno – da satima drijema. Ništa ga više ne veseli i
ništa ga ne može odvojiti od samoće u koju ponire.
U polumraku šatora paževi prolaze tiho pored
njega. Bacaju mirisno ulje na žeravicu u lampama,
kako bi zaštitili uzvišenu osobu od kakve zaraze i
kužnosti vojnog kampa.
Mustafa će umrijeti, razmišlja Sulejman, a zatim
ću i ja umrijeti, kada dođe red na mene.
Smrt ga ne plaši. Sultan Otomanskog carstva, car
careva, nepobjedivi ratnik, zakonodavac kojemu nema
premca, gospodar povijesti spajanja Europe i Azije,
izabran od Boga, nije čovjek kao drugi. Smrti koje on
zapovjedi, hladnokrvne egzekucije i pokolji u bitkama,
sve su to njegove dužnosti koje je naučio promatrati
bez osjećaja. Neminovnost i njegove vlastite smrti,
pokornost vjeri i oholost Svemogućeg, stvorili su u
njemu dvostruku sigurnost. Kada umre, ponovo će
živjeti vječno u božanskoj svjetlosti. Ovdje na Zemlji,
živjet će u sjećanju ljudi do kraja vremena. Govorit će:
Sulejman Veličanstveni i – vrata sna će se otvoriti.
Sulejman ustaje. Krv u njegovim otvrdnulim
~ 7 ~
8. arterijama čini mu noge teškima. I glava mu je teška, a
njegove misli su maglovite. Ali, on ne brine zbog tih
nevolja. Da bi ispunio svoju ulogu u vlastitim očima i u
očima drugih, dovoljno je da zauzima mjesto koje mu
pripada. On je Gospodar zato što je gospodar.
Razmaženi bolesnik može biti i dalje. Sulejman kleknu
i poče moliti.
Oko njegovog šatora budi se vojska. Iz mase
vojnika oko njega, među životinjama i oružjem, čuje se
žamor, povici, rzanje konja. To je zvučna kulisa
Sulejmanovog osvajačkog života, glazbena podloga
njegove vladavine. Ona se miješa s pobožnim
šaputanjima, kao sa šumom valova, baš kao nekad,
kad se vjetar dizao iznad morâ i obalâ kojima još nije
bio gospodar. To je bilo doba mladosti, vrijeme kad je
još bio osjetljiv na drhtaje svijeta. Sada je bešćutan. On
je taj koji tjera svijet da drhti već trideset godina. Kad
su, pak, u pitanju njegova nježnost i njegovi osjećaji,
ako je od njih išta ostalo, svi su usredotočeni na
njegovog sina Čihangira, bogalja. Rođen je nakazan i
zbog te je nesreće bio lišen prilike da zauzme
prijestolje. Čihangir mu nikada neće biti protivnik.
Sulejman dodirne zemlju zadnji put, a potom daje
znak da ga se odjene. Paževi se vrte oko njega. On im
pruža ruke i noge. Oko njega je, i u najintimnijim
trenucima, baš sve ceremonija. Njegov glavni
dvorjanin daje mu čašu i Sulejman pije svježu vodu.
Prije nego što je donio odluku da Mustafa mora
umrijeti, Sulejman je mjesecima vagao razloge za i
~ 8 ~
9. protiv. Razlozi ‘za’ bili su vrlo jasni: mora eliminirati
svog najopasnijeg protivnika. Razlozi ‘protiv’? Nakon
Mustafine smrti, vjerojatno će uslijediti pobuna
njegovih pristaša. Sada je teško znati kakav će biti taj
prosvjed, dokle će ići, kako će ga ograničiti i postoji li
način da ga okrene u svoju korist…?
Sulejman ne može požuriti svoja razmišljanja.
Treba dati vremenu da istaloži tu brigu. U nekim
drugim prilikama, donosio je odluke u trenutku, bez
razmišljanja. Ono što ljude koji žive za vlast čini
nečovječnima, nije cinizam ni okrutnost njihovih
odluka, već potreba da nametnu ritam protiv prirode.
Čak i onda kada stave sve na kocku, mogu tijekom
dugih godina mozgati o toj neizvjesnosti.
Ali, naravno, sada kad je donio odluku, ništa je
neće ublažiti. U jednom trenutku ona će biti
provedena s Božjom pomoći; slava Njegovoj veličini.
Sve je bilo pripremljeno i sve je bilo spremno.
Mustafa je bio pozvan svečanom porukom koju je
vlastoručno ispisao njegov otac. Kad ju je primio, u
svojoj palači u Bursi, oklijevao je dva dana. Sultanovi
špijuni, koji su iz sata u sat promatrali svaku njegovu
kretnju i svaki potez, spomenuli su u svojim
izvješćima tu Mustafinu neodlučnost. No, Sulejmanov
sin napokon je odlučio: krenut će na taj put, prema
kampu u Eregliju. Bio je to hrabar izbor. S druge
strane, je li Mustafa, taj hrabri princ, uopće imao
izbora? Ne poslušati očevu volju značilo bi pristati na
teoriju po kojoj se on, Mustafa, očito ima razloga
plašiti – i oca i njegova bijesa. A to bi značilo i da su
~ 9 ~
10. mu namjere točno onakve kakvih se pribojavaju
njegovi neprijatelji i kakvima se nadaju njegovi
prijatelji – da kani smijeniti svoga oca i zauzeti
njegovo mjesto. Takva bi ga neposlušnost prisilila na
otvorenu pobunu, a on to naprosto nije mogao
dopustiti. U tome su ga sprečavali i njegova odanost
ocu i nedovoljan broj vojnika koji ga okružuju.
Sulejman je odmjerio sve to: i psihološke elemente i
objektivno stanje snaga. Sada je postavljena zamka i
Mustafa joj se približava. Straže su ga primijetile dok
je bio još barem sat vremena hoda od kampa.
Čim je saznao da je Mustafa napustio Bursu,
Sulejman je naredio velikom veziru Rustem paši da
potajno dovede trojicu nijemih ubojica koji u saraju
imaju ulogu glavnih krvnika. Oni već pet dana čekaju
Mustafu iza carskog logora. Zatvoreni su u furgonu
bez prozora, u kojemu su putovali iz Istanbula poput
divljih zvijeri. Pustit će ih van kada kucne čas da ubiju.
Toga je jutra glavni dvorjanin, jednog po jednog,
među vjernicima izabrao ljude za sultanovu
neposrednu tjelesnu stražu. Svi su bili iz Manise, baš
kao i on sam. Nijedan se neće pomaknuti bez njegovog
naloga, ma što se dogodilo. I još važnije: nitko od njih
neće prozboriti ni riječ, što god vidjeli. Najednom se
digoše glasovi na zapadnoj granici logora. U početku
je to bila zvučna kulisa koja se jedva razlikovala od
ostale buke, međutim, vrlo brzo, glasovi su se pojačali
i stali približavati, kao da galopiraju. Bila je to
neprekidna grmljavina ovacija; sad već trese pregrade
od platna koje dijele logor. Stiže Mustafa. Tko bi drugi
~ 10 ~
11. mogao izazvati među vojnicima takvu oluju veselja?
Vojska voli Mustafu. Cijelo Carstvo ga voli. On je
briljantan, vrijedan, razuman. Kao što je napisao
đenovski ambasador u svojoj depeši koju su presreli
špijuni, i o kojoj je veliki vezir požurio obavijestiti
Sulejmana: “Za one kojih je svakog dana sve više, koji
stenju pod teškim jarmom dugotrajne vladavine
starog cara, taj mladi čovjek, nadaren svim milostima,
predstavlja oslonac i nadu, obećanje novog svjetla.
Ako ne bude sudjelovao u urotama, ne samo zbog
želje da zamijeni svog oca na prijestolju prije
prirodom određenog dana kada se to treba dogoditi,
sve se združuje u njegovu korist”. Te rečenice nisu
izazvale sultanovo nezadovoljstvo: kada ih je pročitao,
već je bio donio odluku. Uostalom, on je oduvijek znao
i bio je sigurniji u to negoli taj kršćanski diplomat, da
se Mustafa nikada ne bi okrenuo protiv njega. Tu
drsku tezu iznose oni u njegovom okruženju koji se
boje za svoje funkcije i svoje živote i koji vide u
budućnosti mladog princa kako ga zamjenjuje na
prijestolju.
Sulejman nije nikada vjerovao njihovim
optužbama i lažnim dokazima, koje su pronalazili da
bi ga uvjerili u tobožnje Mustafino spletkarenje.
Njegov sin je nedužan. No, ništa se ne bi promijenilo
ni da je kriv. On naprosto mora umrijeti, jer je njegovo
postojanje postalo prijetnja za vladavinu, vladavinu
koja svakim danom postaje sve strašnija. Njegova
svemoć dolazi od samog Boga. Sudbina suverena i
Božja volja jedno su u njegovim očima i on će ih
~ 11 ~
12. izvršavati do svog posljednjeg daha. Nije nikada
sumnjao da je to njegova vrhovna dužnost. Da bi je
ispunio, sva su sredstva legitimna, samo ako su
efikasna. Prolivena krv, lukavstvo, okrutnost, izdaja,
to ne rješava Bog. On čini mnogo više: on ih
nadahnjuje i inspirira. Zajednički osjećaji nemaju
ulogu u toj priči, a to razumije barem jedna osoba,
uvjeren je Sulejman. Ta je osoba upravo on – Mustafa.
Vani sve grmi od ovacija. Sve su življe i glasnije i
sve su bliže i bliže. Sulejman sjeda na svoje željezno
prijestolje, na mjesto s kojeg obično prima generale.
Naređuje gromkim glasom glavnom dvorjaninu da
podigne široku stranu šatora. Ispod njega, u ravnici,
Mustafa na konju prolazi pored vojske. Vojnici bacaju
svoje kape u zrak. Puni su veselja. Masa se pomiče
kako bi pustila svojeg heroja da prođe i potom opet
zatvara prilaze. U tome kaosu, Mustafu se jedva može
razaznati. Ipak, Sulejman pogledom slijedi njegovo
primicanje. Mustafa izgleda kao da je ovjenčan
vijencem odanosti koji sada pokazuje pred milijunima
ljudi. Njihova potreba da obožavaju i njihova nejasna
nada u novi poredak, utjelovljene su u Mustafinom
liku; ta nada bukti i opija ih, a mladi princ čini da
snivaju, da se nadaju. Sulejman je s vremenom izgubio
tu posebnu snagu i sposobnost da učini da narodi
sanjaju. Na početku svoje vladavine i on je više puta
bio slavljen, kao što je to danas njegov sadašnji
protivnik. Sulejman poznaje sve te nijanse. No, s
vremenom je postao nepokretniji i pažljiviji. Sluša i
gleda.
~ 12 ~
13. Oko Mustafe se, u ritmu veselja, stvara zanos.
Posve nezaustavljiva, ta se groznica širi na cijelu
vojsku. Uzvici kao da su ispunjeni ratnom strogošću.
Kape više ne lete u zrak. Tu su sada sablje kojima se
vitla na jutarnjoj svjetlosti. Sulejman sluša. Sulejman
gleda. Što se to događa? Sve je tako nejasno i tako
brzo. Ne može vjerovati u ono što predosjeća. Tako
dugo dokle god mu to dopušta razum, odbija se suočiti
s istinom. Iznenada problijedi. Ne može više sumnjati
u ono što je sve očitije. Njegovi vojnici su spremni
izabrati novog vođu. Možda oni to još ne znaju, ali on
zna. Kad je u pitanju moć, on je pravi stručnjak.
Ovacije stvaraju zbrku. Glave pune iluzija mogle bi se
nadati nepredvidivim promjenama. Sulejman je
razuman, on vlada brutalnom logikom koja povezuje
posljedice s uzrokom. Ako ništa ne zaustavi taj divlji
pokret, još tijekom prijepodneva on će biti zbačen s
vlasti, a Mustafa će biti na prijestolju. Mislio je na taj
rizik kad je pozvao svoga sina u logor u Eregliju. Ali, to
nije bilo dovoljno da se odrekne svoje zamke. Prevario
se. Prevarili su ga. Sulejmana spopadne napad bijesa,
kao i svaki put kada se morao suočiti sa svojim
zabludama i pogreškama.
Ustao je, ponesen tim bijesom, i dao znak
paževima da zatvore šator. Ono što je vidio bilo je više
nego dovoljno. Sad valja razmisliti. Sulejman pokrije
lice rukama. Dlanovi su mu ledeni. To ga umiruje, ali i
iscrpljuje.
~ 13 ~
14. Vani, baš kao što je i predividio, vojska upravo
shvaća situaciju. Sablje u ritmu udaraju po štitovima.
U tom zveketu koji ispunjava dolinu, ljudi grlenim
glasom pozdravljaju Mustafu titulom sultana. A
nasuprot njima, u manjini, drugi kao da su zatečeni
njihovom hrabrošću, počinju pljuvati po Sulejmanovu
imenu. Počinju brukati njegovo ime.
Rustem paša ulazi u šator. Njegovo tvrdo lice, lice
moćnika koji je navikao sve kontrolirati i kojemu
sada, odjednom, sve izmiče iz ruku, već je posve
crveno.
– Dužnost mi je, gospodaru, da vas informiram o
ozbiljnim činjenicama…
– Misliš li da sam gluh? – prekine ga Sulejman.
– Trebate se pokazati, gospodaru. Trebate reći
nešto vojnicima i trupama. Vi ih jedini možete
urazumiti.
– Kakav razum? Tu više nema razuma. Slušaj ih.
Ako im se sada pokažem, poželjet će me kamenovati.
– Nijedan se ne bi usudio…
– Nijedan se ne bi usudio kada bi bio sam. Ali, to
je gomila. I to gomila koja je našla sebi vođu, nekoga
koga će slijediti.
– Razmislite, gospodaru…
– Misliš li da nisam razmislio? Misliš da me
zaustavlja strah? Kada bi postojala i najmanja šansa
da me pojavljivanje pred njima i govor mogu vratiti na
val nade koji nosi Mustafa, već bih to odavno
~ 14 ~
15. napravio.
– Dakle, treba dobiti na vremenu…
– Vrijeme, Rustem paša, radi protiv mene, a za
Mustafu. Već mjesecima i godinama vrijeme je protiv
mene, a na Mustafinoj strani. Ako ne umre sada, u
trenutku koji dolazi, on je pobjednik.
– Otiđite u Istanbul, gospodaru. Tamo je trezor.
Blokirat ćemo isplatu plaća. Bez zlata, Mustafa neće
izdržati ni jedan mjesec.
– Ostavi sada zlato, Rustem paša. Ti si se
nenormalno obogatio otkad si postao veliki vezir i
misliš da zlato može sve srediti. A, zapravo, ne
razumiješ ništa od ovoga što se događa. Artiljerija,
konjica, sve elitne postrojbe nalaze se ovdje u Eregliju.
S kojim bih ja to snagama trebao braniti Istanbul i
trezor?
– Vaša osobna garda, gospodaru…
– Pet tisuća ljudi!
– Janjičari, ako im obećamo nagrade…
– Dvadeset tisuća ljudi! Ne brani se Carstvo s
dvadeset tisuća kupljenih ljudi i jednim dvorom
korumpiranih dostojanstvenika, kad se na drugoj
strani nalazi princ, moj sin, legitimni potomak
Osmanlija, naših slavnih predaka. Princ kojemu je
dovoljno samo da se pojavi da zapali srca. Slušaj
vojnike kao urlaju njegovo ime. Oni nemaju ništa. Žive
od danas do sutra. Katkad su im glave ispunjene
velikim snovima, iako bi umrli od gladi da ih ne
odlikuju lukavstvo i nepovjerenje. To su hirovi koji ih
~ 15 ~
16. vode i čine sposobnima da podnose ono što se inače
ne da podnijeti, jer oni ne sakupljaju ništa – ni
uspomene, ni sjećanja na uvrede i nepravde. Njih se
može zavesti, može ih se prevariti, ali ih se ne može
pobijediti.
Rustem paša se počne znojiti. Kapi paničnog
znoja sjajile su se na njegovom turbanu, spuštajući se
s čela na obraze.
– Hoćete reći, gospodaru, kako vi smatrate da se
više ništa ne može učiniti? I da sve to napuštate…
Sulejman ga prekine: – U nekoj drugoj prilici, ovo
što si upravo rekao koštalo bi te glave. Sulejman ništa
ne napušta.
– Oprostite, gospodaru, ali ako nećete ni bježati,
niti napasti, što onda možete učiniti?
– Ono što sam odlučio. Što je već predviđeno…
Rustem paša se uznemiri. Njegov debeli vrat je
podrhtavao:
– Nijedan od vaše garde, nijedan od vaših paževa,
ma koliko bio hrabar, neće se usuditi napasti Mustafu
pored svih ovih vojnika.
– Tko govori o napadu usred mase vojnika?
Dovest ćemo ga ovdje, pred moj šator.
– Neće pristati na to. Neće doći. Trebalo bi da
izgubi razum da bi došao ovamo.
– Pošalji mu glasnika, čovjeka kojega poznaje,
časnika koji je služio kod njega. Neka kaže Mustafi da
ga čekam kako bih mu prepustio prijestolje, kako bih
dao ostavku. Riječ ‘abdikacija’ bit će dovoljna da
~ 16 ~
17. dotrči. Poznajem ga. U njegovim godinama i ja sam bio
takav: lojalan i razborit. Mrzio sam svog oca Selima
cijelom svojom dušom i težio cijelim svojim bićem da
ga zamijenim, ali me ta ideja ipak posve paralizirala.
Rustem paša ne odgovara. Višegodišnje iskustvo
naučilo ga je da je u određenim trenucima bolje
šutjeti, pogotovo u situacijama kad njegov
nesalomljivi gospodar više ne sluša savjete. On se
pokloni i izađe da izvrši naredbu koju je primio, iako
ne vjeruje u uspjeh. Čim je određen glasnik, Rustem
paša požuri pripremiti pratnju i dva furgona u koje
njegovi paževi potom stanu utovarivati kovčege zlata
za plaće. Kada se opasnost sasvim približi, pobjeći će
prema Istanbulu.
U ravnici, između dva povika “Hura za Mustafu”,
mnoštvo već urla da je Sulejman stara budala. Kada bi
smio, i Rustem paša bi povikao isto. Dok je veliki vezir
osiguravao odstupnicu, časnik zadužen da prenese
Mustafi ponudu njegovog oca, odgalopirao mu je
ususret, praćen petoricom stjegonoša. Kad je stigao u
podnožje brežuljka gdje je bio podignut kraljevski
šator, sudario se s masom vojnika, pješaštva.
Gromoglasno su vikali. Pokušao je prodrijeti kroz tu
masu, ali ga je gomila u tri navrata izgurala iz svojih
redova, kao kad uzburkano more na trenutak zaljulja,
a zatim izbaci na obalu nekakav komad drveta. Nije se
baš činilo da glasnik shvaća kako na konju nema
nikakve šanse da dođe do princa.
Sulejman je izašao iz svog šatora i promatra.
Njegovo carstvo i njegov život sad su u rukama Boga i
te mlade budale koja, služeći u konjici, misli da je
~ 17 ~
18. moguće izvršiti zadatak bez da se spusti na tlo. Dok on
tamo gubi vrijeme, okružen i guran vihorom
entuzijazma, Mustafa se približava mjestu gdje su
smješteni šatori generalâ, nasuprot Sulejmanovom
šatoru, s druge strane doline.
Sulejman je sam imenovao te generale. Stvorio je
njihove karijere, obasipao ih dobročinstvima. On
cijeni njihovu vrijednost i njihovu vjernost. Ali, nema
nikakvih iluzija. Ako Mustafa u ovim okolnostima
stigne do njih, nijedan od generala neće riskirati i
suprotstaviti mu se. Dvojica među njima, u najmanju
ruku, oni najstariji i po godinama blizu Sulejmanovim,
možda će i pokušati dobiti na vremenu, kao što je to
htio Rustem paša. A onda će i to biti gotovo; bit će
učinjeno. Bog bi to trebao promijeniti. Sulejman
osjeća kako ga obuzima velika hladnoća, no kriza
kratko traje. U podnožju brežuljka, uplašen vikom
vojnika, konj je zbacio časnika i sad galopirajući bježi,
udarajući stremenima u sâpi. Čovjek se polako pridiže.
Pad ga je očito šokirao, ostavivši ga bez daha. Okrenuo
se i podigao ruke kako bi pokušao dozvati stjegonoše
čiji konji također dahću, preplašeni vikom. Djeluje
potpuno izgubljeno, kao da ni sam više ne zna gdje je,
ni tko je, niti što tu čini. Ali, iznenada, kao da mu se
opet vratila u svijest važnost njegove misije. Poput
nekoga kome se naglo prosvijetlilo, baca se u vatru,
uranjajući u masu. Masa ga guta i više ga se ne može
vidjeti.
Sulejman se ne uznemirava. Bog nije postavio
svog glasnika na Zemlju da ga sada napusti. Pod
sabljama koje bljeskaju, čovjek napreduje iz reda u
~ 18 ~
19. red, prema princu. Njegov prodor prema Mustafi
kaotičan je i pun prsa, ruku, nogu, dijelova tijela koje
treba zaobići i stići do kraja. Jer, drugačije ne može
biti.
U daljini, pored Mustafe, more vojnika otvara se
kako bi napravili prolaz dvadesetorici spahija koji
jašu na bijelim konjima. Po crvenim zastavama koje
ukrašavaju njihova koplja, Sulejman prepoznaje
osobnu stražu generala koji zapovijeda konjicom.
Časnik koji vodi tu postrojbu pozdravlja princa i,
pošto je dobio njegov pristanak, raspoređuje svoje
ljude oko njega. Jasno je kako on nije došao zaustaviti
Mustafu. Naprotiv, na zapovijed svoga gospodara, tu
je kako bi mu ukazao poštovanje. Nitko se ne zavarava
da je drugačije.
S jednoga na drugi kraj doline jasno se čuje kako
se ovacije pojačavaju. Sulejman nije ni trepnuo. Još
čeka da njegov glasnik iskoči pred Mustafu i izgovori
riječ “abdikacija”. Jedan čovjek, jedna riječ i ta
gigantska maskerada besmislene nade i podmukle
izdaje, postat će jedno veliko ništa.
No Bog je s njim: tamo dolje, mladi se časnik
nekako izvlači iz urlajuće mase. Napravi dva koraka,
posrne pa se objesi o sedlo jednog od spahija. Taj ga
odgurne. On pada na koljena. U trenutku kada ga
vojnici, uzbuđeni blizinom svog idola, u slijepoj
razularenosti krenu zgaziti, Mustafa ga primijeti i
prepozna, pa grubim trzajem zaustavi svog konja.
Časnik se dovuče do njega. Mustafa se naginje do
njegova lica i bez riječi ga sluša.
~ 19 ~
20. Sulejman motri kako se razvija situacija. Jedna
riječ, jedna jedina riječ; to je brzo izgovoreno, brzo je
shvaćeno. Zašto Mustafa ostaje nagnut kao da se
prevalio preko vrata svoga konja? On nije čovjek koji
oklijeva u dramatičnim trenucima. On je, kao i njegov
otac, nasljednik željezne rase. Što on to čini? Što sada
misli? Kakav znak, kakvo prosvjetljenje očekuje u tom
položaju poniženog? Ako je razumio da je riječ
‘abdikacija’ samo mamac da ga se uništi, tada se treba
samo okrenuti i otići. Put do prijestolja je čist. Samo
neka nastavi svojim putem i – Sulejman je izgubio.
Mo Mustafa se podignuo i, ne pogledavši prema
svom ocu, pružio ruku u suprotnom pravcu, prema
šatorima generala. Trijumfalni marš se nastavlja.
Bog je odabrao: odlučio se za mladost i mnoštvo.
Sulejman to prihvaća. Na svoje vlastito iznenađenje,
ne osjeća opasnost. To što ga pritišće, iznenadni je i
ogromni umor. Kao da mu osim moći, Bog uzima i
energiju.
Okrenut prema samome sebi, moli svog
milostivog Stvoritelja da ga zaštiti od bijesa i gorčine,
od svih niskih misli kakve zacrnjuju dušu poraženih.
Žarko, svom snagom koja mu je ostala, Sulejman moli
milost, moli da ostane dostojanstven i veličanstven u
tom neredu. Kakvog bi inače smisla imale duge godine
slavne vladavine, sva ta akseza? Kakvog bi smisla
imalo da se sad odrekne oholosti koju je dosudio sebi
još od mladosti, još od dobi kad je imao dvadeset
~ 20 ~
21. godina i kad je odlučio da uvijek bude dostojan svoje
sudbine?
Iza njega, paževi koji su se grupirali tako da
slijede događaje, šapuću između sebe. Reklo bi se da je
ovo prava litanija žalosti, u potpunoj suprotnosti s
povicima i radošću vojnika na polju. Shvatili su da je
njihovom gospodaru izmakla pobjeda u ovoj bitki.
Znaju da će, osim ako se dogodi nekakvo čudo,
Mustafine pristaše opkoliti brežuljak i da sada moraju
ili bježati ili poginuti.
Princ Mustafa ima reputaciju velikodušnog
čovjeka. Ali, kada povijest snažno zaljulja, u kaosu tih
prvih trenutaka čovjek se ne može nadati oprostu.
Novim pobjednicima treba krv, da njome ispišu svoju
pobjedu.
Sulejman se okrene i pođe prema paževima,
vraćajući se u šator. Oni se razmiču dok on prolazi.
Traže na licu svojeg gospodara nekakav znak koji će
im vratiti hrabrost, ali on se zadovoljava time da
kratko naredi neka mu dovedu Rustem pašu. Poslije
polusatne zaslijepljenosti svjetlošću kojoj je bio
izložen, polumrak šatora ga opušta. Sulejman gazi po
svilenom sagu, udišući miris tamjana koji se širi iznad
zlatnih svjetiljki. To je luksuzni i strogi dekor do
kojega je uvijek držao i o kojem je brinuo, baš kao što
se uvijek do najsitnijih pojedinosti brinuo o režiranju
mita o svojoj veličini. U ovim trenucima, treba mu sva
pomoć, čak i ona najpovršnija. Zovne glavnog
dvorjanina:
– Hoću da me preodjenu u kostim i turban, s
nožem i draguljima koje nosim na svečanim
~ 21 ~
22. audijencijama. Gdje je Rustem paša?
– Traže ga, gospodaru. Maloprije su dvoja kola
koja su nosila oružje krenula na put…
– Ako je otišao, neka krenu za njim i vrate ga.
Dvorjanin je primio zapovijedi. Sad bi trebao
pozdraviti i povući se, ali ga obuzimaju emocije i on
zanemari protokol. Sa sjenom u očima, dvorjanin
klekne ispred svoga gospodara, uzme njegovu ruku,
poljubi je i natopi svojim suzama:
– Ja ću umrijeti da vas spasim, gospodaru. Svi
ljudi iz Manise, ovi koji čuvaju vaš šator, također su
spremni umrijeti za vas. Zakleli smo se na to. To će
biti naša čast i naša radost, žrtvovat ćemo naše živote
kako bismo zaštitili vaš.
– Zahvaljujem ti, hrabri Nedime. Ali, moj život
bez Carstva ne predstavlja ništa. Ne želim takav život.
Mustafa će mi uzeti, nadam se, jedno s drugim, i
Carstvo i život. Nitko mu se ne treba suprotstaviti jer
je to Božja volja… A sada, vrati mi Rustem pašu. On je
veliki vezir. To bi bila strašna mrlja u sjećanju na
sultana, da mi moj veliki vezir ne bude vjeran do
kraja. I uvedi paževe da me odjenu. Požuri.
Odjenuti sultana kao sultana, radnja je koja traje;
to je ceremonija, spori ples određenih pokreta za koji,
od otvaranja kovčega u kojima se nalazi skupocjena
odjeća, do dotjerivanja nabora na kaputu, treba
dvadeset paževa. Smrt koja lebdi nad tom
ceremonijom, njihovom posljednjom svečanom
dužnosti, čini da im ruke drhte.
~ 22 ~
23. Tek što su počeli, dvorjanin najavi Rustem pašu.
Svi su očekivali da se veliki vezir barem jednom
riječju ispriča što je propustio poziv svoga gospodara.
Ako ga nije izdao, znači da nije imao vremena. Ali,
Rustem paša je jedan od ljudi hladnog karaktera,
sklon intrigama, s cinizmom bez premca, koji sve do
klevete ne odustaje od svog mišljenja.
– Bio sam se spustio, gospodaru, do mjesta na
kojem je straža najisturenija. Išao sam tamo kako bih
saznao više o Mustafinim namjerama.
Nijedan oblak srdžbe niti prezira nije prešao
preko Sulejmanovog lica. U takvim trenucima bilo bi
nedostojno njegove veličine i, uostalom, vrlo
nekorisno, da prigovori svome velikom veziru. Bilo je
dovoljno prisiliti ga da ostane pored njega.Sulejman
sagne glavu kako bi paževi na njegovo mršavo tijelo
mogli navući bijelu lanenu tuniku, prvi dio njegova
svečanog kostima.
– I, kakve su informacije? – upita.
– Vrlo su kontradiktorne, gospodaru…
Rustem paša nije dovršio rečenicu. Ne bi mu bilo
teško i dalje slagati rečenice i pronaći način da,
našavši odličan izgovor, napusti carski šator. Ali,
shvatio je, baš kao i sultan i paževi, da se ispred šatora
odvija nešto neočekivano. Vika glasova i zveckanje
oružja što su se dosad međusobno sudarali, nenadano
slabi. Malo-pomalo, zavlada tišina. Naredbe
zapovjednika bile su jedini povici koje se moglo čuti.
Uskoro, u dolini se sve stišalo. Dvije stotine tisuća
ljudi koji su urlali i mahali svojim sabljama doimali su
~ 23 ~
24. se poput jednog bića, bića koje sada zadržava dah.
– Idi i pogledaj, – reče Sulejman dvorjaninu.
Ovaj iziđe i brzo se vrati.
– Mustafa je ispred šatora generala, stoji na
jednoj stijeni. Svi su vojnici okrenuti prema njemu.
Čekaju da progovori. Želite li ga vidjeti, gospodaru?
– Bi li mi pomoglo da ga vidim? Trebalo bi da ga
čujem, a mi smo vrlo daleko. Ljudski glas, čak ni
njegov, ne može prijeći dolinu.
Paževi su se ukočili, ne usuđujući se pomaknuti.
Rustem paša je iskoristio sultanovu rastrojenost da se
povuče nakraj šatora, prema izlazu. Sultan je na
trenutak ušutio. U njegovom držanju ništa se ne
primjećuje. Ne može predvidjeti što znači ova tišina i
iščekivanje prinčeva govora, ali te nove činjenice
probudile su njegov instinkt moći. Stari lav se
priprema za svoj kraj. Ipak, nastavlja dalje, evo ga
kako vreba. Neka se otvori samo jedna mogućnost i
odmah će je iskoristiti. On ima povjerenje u svoje
reflekse.
– Nedime, – pozove Sulejman dvorjanina. – Pazi
na ono što govori i čini Mustafa, a prati i reakcije
generala i vojske. Izvijestit ćeš me o tome.
Sad već podiže glas:
– Rustem paša, ti ostani ovdje. Možda ćeš mi
trebati. Paževi neka se smire i nastave sa svojim
poslom. Ne traži se od njih da umru za sultana, samo
da ga odjenu.
Dvorjanin odlazi saznati vijesti, a Rustem paša
~ 24 ~
25. prilazi bliže. Na svoju veliku žalost, nije uspio pobjeći,
pa se sad priprema zdušno dijeliti mišljenje i savjete.
Sulejman ga ušutka. Paževi nastavljaju ples kićenja.
Vani, na suncu, Mustafa govori. Nakon apsolutne
tišine koja je prethodila početku njegova svečanog
govora, uslijedio je tihi žamor, poput molitve
prošaptane iz tisuća vjerničkih grla. S jednog kraja
doline na drugi, iz reda u red, vojnici su prenosili
riječi. Iz unutrašnjosti šatora, iz njegova polumraka,
čuje se samo šuštanje platna i zveckanje dragulja.
Nedim se vratio. Žurio je i trčao, pa je zadihan. Ne
povrativši dah, ponavlja ono što su njegovi
informatori uspjeli čuti od Mustafina govora:
– Mustafa je rekao vojnicima da neće nikad
zaboraviti ovaj dan. On razumije njihove nade, koje su
ujedno i nade svih naroda Carstva. Obećao im je da ih
neće razočarati. Ako je dosad i mogao oklijevati na
svojoj dužnosti, ona je odsad određena i zacrtana.
Izvršit će je s Božjom pomoći. Tražio je od njih da mu
vjeruju i ostanu disciplinirani…
Snažne ovacije odjeknule su dolinom. Nedim
prestane govoriti. U tom trenutku, na vratima šatora
pojavi se neki stariji časnik. Važnost vijesti koju nosi
dala mu je toliko hrabrosti da se pojavi pred
sultanom, iako nije pozvan. Dvorjanin požuri prema
njemu, kako bi čuo njegovo izvješće, ali ga Sulejman
preduhitri.
– Govori – naredi časniku.
Čovjek se sledi. Njegov zvučni glas odjekuje:
– Dolazi Mustafa. Na kraju svoga govora najavio
~ 25 ~
26. je vojnicima da ide primiti vašu ostavku…To je ono
zbog čega su vikali.
– Dobro, – kaže Sulejman. – Možeš ići.
Njegovoj odjeći slavnog sultana nedostaje samo
vezeni svileni kaftan, bodež s drškom od dragulja i
turban. Odmjerenim pokretima, poluzatvorenih očiju
predaje se paževima, ne opterećuje se Rustem pašom i
Nedimom koji su čekali, okrenuti prema njemu.
Sulejman ponire u dubinu svoje savjesti, sređujući
udarce koje će zadati. Njegovo srce više ne tuče tako
jako, njegova krv više ne teče tako brzo, um mu je
posve miran. U jednom trenutku Mustafa je bio
pobjednik. Ali, on još uvijek nije gubitnik. Vaga je
ponovo u ravnoteži. Bog će izabrati onoga koji je
određen da pobijedi.
Paževi su završili svoj posao. Pokloniše se pred
svojim suverenom koji je izgledao tako savršeno
zahvaljujući njihovoj brizi, pa unatraške odoše.
Sulejman otvori vrata šatora. Krenuo je prema
ravnici koja je dominirala dolinom. Već od podnožja
brežuljka gdje se nalazio, do druge strane, vojnici su
oslobodili stazu, široku četiri do pet metara. Pokrili su
je svojim kaputima. Nastavljaju bacati na taj put svoje
kape, glasno želeći “dug život Mustafi”. Na tom
trijumfalnom putu, on ide ravno, ususret svome ocu.
Izgleda napeto. Možda je to samo zbog potrebe da
sredi svoje držanje koje je glasno odobravanje učinilo
pomalo nervoznim. Promijenio je konja, ali još uvijek
nosi ratnu uniformu u kojoj je putovao od Burse. Ne
uočavaju se crte njegovog lica.
~ 26 ~
27. Dvorjanin i veliki vezir prate svoga gospodara.
Sulejman doziva Nedima. Naginje se prema njemu.
– Podigni jedno platno ispred šatora. Nitko ne
smije ništa uočiti iz doline. Poslije toga ćeš mi se
pridružiti.
Potom se okreće prema Rustem paši.
– Idi, dočekaj Mustafu u podnožju. Primit ćeš ga,
dajući mu titulu sultana. Zatim ga dovedi pred moj
šator. Nitko ga ne smije pratiti.
– Neće mi povjerovati, gospodaru.
– Mustafa nije Rustem paša. On je moj sin. Kada
dvije stotine tisuća vojnika pod oružjem izvikuju naša
imena, mi se ne zaustavljamo zbog nepovjerenja. Ti si
taj koji nemaš povjerenja. Ali, što možeš sada učiniti?
Nema više vremena za bježanje. Da se baciš pred
Mustafine noge? Da me izdaš? Dobro znaš da bi prvi
korak njegove vladavine bio taj da te se riješi, da te
likvidira. Ti si utjelovljenje korupcije. U cijelom
Carstvu nitko osim mene ne misli da su tvoje
sposobnosti upravitelja veće od tvoje pohlepe. Osuđen
si na to da me slušaš i ja ću te nagraditi. Idi sad…
Nekoliko vojnika primijetilo je sultanovu siluetu i
to ih je navelo na zviždanje. On ne sluša pogrdne
izraze kojima ga obasipaju, ali shvaća da izražavaju
više odvratnosti nego mržnje. Unatoč prekrasnom
kostimu, on je za njih samo stari čovjek kojemu je
oduzeta moć. Okrene se i vrati u šator. Sjeda na svoje
željezno prijestolje. Ponovo je sam i ponovo misli na
smrt, na Mustafinu smrt, na smrt bogalja Čihangira, na
Selimovu i Bajazidovu smrt, na smrt svojih sinova, na
~ 27 ~
28. smrt Rokselane, njihove majke koju je nekada volio
više no što je volio moć, na smrt svih ljudi i svih žena
nad kojima je vladao. Njegova molitva je čista i
snažna.
Međutim, Bog nema prekidač za jadikovanje.
Njegova svjetlost briše tamu, a njegova dobrota
rasplamsava srca. Njegovoj snažnoj volji Sulejman
nudi svoju, koja joj je tek sjena.
Ispred šatora, garda zabada u zemlju štap, na
mjestu na kojem će raširiti platnenu zaštitu kao što je
naredio Sulejman. Nedim ih požuruje. Kada je posao
završen, on dođe do sultana.
– Gdje je Mustafa? – upita sultan.
– Stiže, gospodaru.
– Sam?
– Rustem paša ide ispred njega. Dolje u dolini
vojnici ga žele slijediti, ali Mustafa je naredio da ga
čekaju. Prema pričanju jednog vojnika, vikao im je da
ne želi doći na prijestolje preko trupla svog oca.
Njegovi vojnici sada su se uhvatili velikog vezira.
Vrijeđaju ga, prijete mu da će ga objesiti, ali su
poslušali princa. Meni izgleda kao da se Mustafa ipak
nečega boji.
– Ima se čega bojati. Dolazeći ovamo, preuzeo je
na sebe nepromišljen rizik. On je dovoljno pametan,
da ne bi bio svjestan toga… Nedime, slušaj me dobro.
Čim princ stigne u ravnicu i kada ga platno sakrije od
očiju vojske, pustit ćeš nijeme ubojice. Moraju biti
~ 28 ~
29. jako brzi.
Dvorjanin problijedi. Načas oklijeva, rastrzan
između osjećaja užasa i navike da sluša. Osjećaji ipak
pobijede. Baca se pred sultanove noge: – Poštedite
Mustafu, gospodaru. Bilo bi okrutno u ovom trenutku,
kad vam dokazuje svoju lojalnost…
Sulejman ga ušutka:
– Ako ja ne ubijem njega, on će ubiti mene. Neće
moći učiniti drugačije. Zato ni ja ne mogu učiniti ništa
drugo. Postoji samo jedan sultan, jedan jedini, izabran
od Boga. Stoga… Pozabavi se nijemima.
Sulejman otpusti slugu i diže se. Unatoč stanju u
kojemu je naučio vladati nad samim sobom, ipak su ga
obuzeli osjećaji. Nisu oslabili njegovu namjeru, ali
unutarnja bol koja pritišće njegove grudi, iako se
izvana ne vidi, svejedno potresa njegove mišiće.
Njegovo tijelo kao da se steže i vibrira. Njegov ljudski
dio odbija nasilje koje je sam odredio. Sulejman počne
hodati po šatoru kako bi smirio nervozu. Broji korake,
pokušavajući uskladiti njihov ritam s ritmom svog
disanja. U prolazu, zgrabi jedno ovalno ogledalo kako
bi promotrio svoje lice. Između sijede brade i svile
turbana, njegov je ten boje olova. Sulejman otvori
kutiju u kojoj su boje za lice i koju ima kraj sebe već
nekoliko godina. Želi namazati lice. Nitko ne smije
primijetiti da je car samo zbunjeni čovjek.
Na ravnici se čuje ganutljivi glas Rustem paše. Po
običaju, otkad je uzeo princa na brigu, u podnožju
brda, upućuje mu lijepe riječi. Mustafa ga prekida.
Sulejman vjeruje da ga čuje. Taj ozbiljni glas, pomalo
~ 29 ~
30. strog, glas koji ide točno u srž i ne odaje osjećaje, to je
njegov glas. Udaljenost ga sprečava da razumije riječi
koje Mustafa izgovara. Na trenutak Sulejman naćuli
uši, ukočen od koncentracije, ali brzo se povuče,
prisilivši se da pravilno diše. Uostalom, zašto bi ga se
ticalo što kaže Mustafa? Isuviše je kasno za riječi.
Sulejman se približava prorezu otvorenom u
visinu očiju, kroz koji zraka svjetlosti prodire ravno u
unutrašnjost šatora. Mustafa stoji nepomično pored
Rustem paše, s jednom rukom položenom na kopču
svoga pojasa, dok mu druga visi niz tijelo. Njegove
čizme i njegova uniforma pokriveni su crvenkastom
prašinom, slijepljenom od znoja, a crvena prašina
prlja i njegove ruke i lice. Sulejman nije vidio sina
otkako je ovaj postavljen na službovanje u Bursi, ima
tome skoro dvije godine. On zna da se u Carstvu i na
stranim dvorovima stalno priča i ponavlja kako je
princ njegova slika i prilika, dok je bio u tim
godinama. Tu je sličnost dosad smatrao običnom
pričom koju su prepričavali njegovi neprijatelji, kako
bi ukrasili protivnika njegovom veličinom. Ali sada, na
ovom mjestu, postao je iznenađen tom činjenicom. Ta
dugačka mršava silueta, povijeni nos, autoritativni
pogled, i ta kruta, gotovo nespretna dostojanstvenost,
sve mu to daje izgled odsutnosti, kao da se nalazi
negdje drugdje. To je on u dobi od trideset godina.
Sulejman lagano okreće glavu. Mutavci su upravo
došli do ravnice i nalaze se iza Mustafinih leđa.
Zavrnuli su rukave na svojim tunikama kako im ne bi
~ 30 ~
31. smetali u pokretima. Ruke i noge su im gole, zdepaste
i dlakave; tiho idu naprijed, prema svom plijenu kojeg
im je pokazao Nedim. Užad za davljenje visi iz
njihovih desnica. U lijevima drže noževe. Rustem paša
ih je primijetio preko Mustafinog ramena. Naglo
prekida rečenicu koju je upravo želio izgovoriti i
počinje se povlačiti. Mustafa se okreće oprezno, a
zatim naglo. Trojica ubojica se zaustave, paralizirani
od iznenađenja. Upravo su prepoznali princa.
Zatvoreni u svojim kolima, nisu imali pojma o tome
što se događa oko njih. A baš kao što su i naviknuti,
nije im bio otkriven identitet njihove žrtve. Uplašeni
čovjekom kojega trebaju napasti i zaslijepljeni
suncem, spustiše ruke i ostadoše nepokretni,
otvorenih usta, poluzatvorenih kapaka, poput kipova,
odjednom neodlučni. U dolini, vojska je ponovo počela
vikati. Povici “Mustafa sultan” nizali su se ubrzanim
ritmom, zaljuljavši platno koje je razapeto pred
šatorom. Izgledalo je kao da se nijemi međusobno
naguravaju. Mustafa je napokon shvatio u kakvu je
klopku upao. Zvati pomoć ili moliti milost svog oca
bilo bi podjednako uzaludno. Sporim koracima, vukući
noge, premještao se po strani, uzduž platna, tražeći
put koji vodi van. Ne ispušta iz vida ubojice, koji stoje
kao hipnotizirani i izgledaju posve rezignirano, kao da
su odlučni u tome da ne djeluju, shrvani veličinom
djela koje trebaju počiniti.
U unutrašnjosti šatora Sulejman vadi svoj nož i
bijesnim udarcima proširuje rupu koja mu je
dopuštala da prati tu scenu. Zaurla kroz rupu:
– Ubij ga! Ubij!
~ 31 ~
32. Njegov nalog nema nikakvog učinka na nijeme
ubojice. Ali, na njegovu nesreću, Mustafa je taj koji
reagira. Instinktivno počne bježati. Njegov nagli
pokret oslobodio je ovu trojicu, baš kao što u lovu
jelenov skok potakne pse. A kako su se instinkti
nijemih iznenada probudili, oni se dadu u trk za njim.
Hvataju ga, skaču na nj, ruše ga na zemlju i pritišću u
prašinu, zatvarajući mu usta kako bi ga spriječili da
viče. Najteži od trojice nabija Mustafino tijelo na tlo.
Njegove ruke stežu prinčev vrat. Naginje se nad njega.
Mustafino je lice već potpuno izobličeno od napora;
on trza i muči svoje tijelo, dok ga njegov krvnik guši i
lomi. Puca mu hrskavica. Zvuk grgljanja krvi miješa se
s pištanjem istisnutog zraka. Mustafina kičma se
slama. Snažno se rita nogama i ti nagli pokreti podižu
mutavca koji mu je držao članke nogu, a potom
oslabiše. Stigla je smrt.
Kada je tijelo postalo nepomično, Sulejman stupi
u tamu šatora. Sjedne na svoj ležaj, ispcrpljen,
otvorenih ruku koje je pustio da vise. Ta odsutnost
koju je dopustio sebi, ne traje više od nekoliko minuta.
Završio je ono najvažnije. Više nema protivnika. Ali,
sad mora sačuvati inicijativu, povezati čin po čin i
djelo po djelo, te uspostaviti svoje sjajno prvenstvo.
Na vrata mu dolazi Rustem paša. Sulejman ga
vraća natrag. Želi Nedima. – Sazovi odmah generale, –
reče mu čim je ovaj ušao u šator.
– Dopustite mi najprije da sakrijem truplo. Ako
to ne učinim, vijest će se proširiti među vojnicima, a
onda…
– Onda što? Oni nemaju vođu i više nema sultana
~ 32 ~
33. koji bi me mogao zamijeniti. U najgorem slučaju,
promijenit će raspoloženje. Pet tisuća ljudi moje garde
sasvim je dovoljno da njihova srdžba splasne. Ostavi
truplo. Hoću da generali vide svojim očima da se više
nemaju čemu nadati kad je riječ o Mustafi.
Nedim izlazi. Sulejman poziva zapovjednika
svoje osobne straže.
– Moja zaštita i sigurnost Carstva u tvojim su
rukama. Što god se dogodi, morat ćeš izdržati oko pola
sata. Dok čekaš, dočepaj se Rustem paše. Zatvori ga s
nijemim ubojicama.
Sulejman sjedne na svoj željezni tron. Minute
prolaze. Kad je bio mlad, znao je imati krize bijesa
zbog nestrpljivosti. Sada, pošto ne može zaustaviti niti
ubrzati taj neopipljivi pokret koji ga nosi sa svijetom,
više mu ne smeta prolaženje vremena.
Vojnici u dolini također su u fazi iščekivanja.
Njihova tišina ne djeluje prijeteće. Vijest o Mustafinoj
smrti još nije došla do njih. Ako su neki od onih koji su
se nalazili na dometu glasova i saznali, trebali bi
vjerovati da se radi o lažnoj uzbuni. Međutim, ponovo
se čuju uzvici.
Zbunjeni su i nerazgovijetni, kao da je odjednom
nestao elan koji je maloprije animirao vojsku.
Sulejman ustane. Ako vojnici navale na brežuljak,
njegova garda će ih zaustaviti. Ali, bit će puno krvi. On
je računao na hrabrost i iznenađenje i nije volio
koristiti silu. Situacija bi se još više zakomplicirala.
Vrijeme je ponovo bilo protiv njega.
~ 33 ~
34. Njegov nemir ne traje dugo. Jedan mu paž najavi
dolazak Nedima i generala. Zaobišli su dolinu
brdskom stazom.
– Dobro, – kaže Sulejman, pa rastvori šator tako
da sunce obasja njegovo prijestolje, odlazeći kako bi
bio ispred prolaza koji vodi prema ravnici. Čim jedan
za drugim stignu generali, iza Nedima koji ih vodi,
očiju prikovanih na truplo, odmah se nađoše ispred
sultana. Bez mogućnosti uzmicanja i bez drugog
izbora osim da izdrže njegov pogled i da mu se
poklone. On ljubi svakoga od njih u rame. Zatim, sa
svečanom sporošću kojom je obuzdavao tako odlučne
poteze, ostavlja četvoricu generala poredanih u
polutami i odlazi sjesti na željezno prijestolje,
obasjano svjetlšću.
– Moj sin Mustafa je mrtav. Vidjeli ste njegovo
beživotno tijelo. Spremao sam se da ga primim, kada
je Rustem paša, koji se osjećao ugroženim, naredio da
ga se zadavi. Rustem pašu upravo zatvaraju. Njegova
imovina bit će podijeljena onima čija dalekovidnost i
vrijednost zaslužuju nagradu, to jest vama, četvorici
generala, zapovjednicima moje vojske. Računam na
svakoga od vas, da objavi svojim časnicima i trupama
vijest o tragičnoj smrti princa, o zločinu velikog vezira
i njegovoj skorašnjoj kazni. Računam na vas i nadam
se da punopravna bol koju će osjetiti naši vojnici, a
nakon njih i svi naši podanici, neće dovesti do
nerazumnih djela. Bog, neka je slavljeno Njegovo ime,
ostavio mi je na čuvanje Carstvo i vjeru. Tako dugo
dok mi On bude davao snagu da ispunjavam svoju
dužnost, nitko se ne treba bojati da ću se toga odreći.
~ 34 ~
35. Sulejman naglo zašuti. Pusti da tišina potraje, a
zatim nastavi ugodnim tonom:
– Svaki janjičar i svaki spahija primit će
izvanrednu nagradu. Podižemo logor. Pješaštvo će
krenuti na put za dva sata, svi osim janjičara. Konjica
će krenuti na put prije podne, svi osim spahija.
Artiljerija će otići sutra po izlasku sunca. Ja ću se
priključiti vojsci u Alepu, zajedno s janjičarima i
spahijama. Hoću da mi se tamo pripremi trijumfalni
ulazak, kakav dosad nije viđen. Čekaju nas velika
osvajanja. Vodit ću vas u pobjedu, onako kako sam to
činio tijekom proteklih trideset godina.
Čihangir
Princ Čihangir ima nježan glas. Kad ga bolest
nagriza, on postaje tih, gotovo nečujan. Pitanje je dana
kad će kakva snažna iznemoglost njegove duše
obuhvatiti i tijelo. Unutrašnjost njegove lubanje
isprepletena je od bola, kosti i mišići njegovih udova
još od djetinjstva su iskrivljeni i sve su teži od umora
koji ni odmaranje ne može odagnati, već ga samo
pogoršava. Katkad ne može izdržati i pada u nesvijest.
To mu bude olakšanje. Ovoga jutra neće se
onesvijestiti. Ima u planu učiniti nešto drugo.
– Odnesite me u vrt, – kaže. – Hoću vidjeti svoje
konje.
Njegov glas je tako tih da ga paževi ne čuju. Dijete
~ 35 ~
36. sklapa oči, u silnom naporu da ponovo izgovori svoj
zahtjev. Četiri mangupa napokon su ga čuli. Prestaju
čavrljati i zbijati šale između sebe pa hvataju ručke
nosila na kojima je princ ispružen. Nose ga pored
mramornog bazena, ispred cvjetnjaka tulipanâ.
Uskoro se pojavljuje šef konjušnica, praćen
konjušarima koji vode dvadesetak kobila. One su
prekrasne i mirne. Ponekad poskoče zbog vrućine.
Njihova krv se zagrijava, vene im se ističu ispod
svilenkastog vrata, mišići postaju vidljivi ispod prsiju i
na sapima. Jedna za drugom, defiliraju u tri reda,
koračajući po popločanoj aleji po kojoj odjekuje zvuk
potkova i tako princ može provjeriti ritam njihovih
koraka, njihov kas i, konačno, galop po okrugloj pisti
čiji pijesak briše i vraća tragove.
Spektakl koji priređuju ti predivni konji
uveseljava Čihangira, udaljavajući ga od njegova
vlastitog očaja. Njegove zakržljale noge ne
dozvoljavaju mu da jaše. On ih promatra kao nekada
dok je slušao glazbu, utješen trenutkom i, u rijetkim
danima sreće, zanesen radošću skladne perfekcije.
Voli konje više od glazbe; konji su živi.
Međutim, tamo, u trenutku, jedna se kobila
preplaši, istrgne se svom konjušaru izvinuvši tijelo i
izgubi ravnotežu na stražnjim nogama. Pada,
mlatarajući nogama po zraku, pa se napola podigne da
se uspravi, tapćući ispred sebe. Uzde joj se omotaju
oko potkoljenice. Životinja ponovo pada na bok,
pokušavajući se osloboditi snažnim trzajem udova
koji stežu sponu. Uže joj se usijeca u kožu. Sa svakim
trzajem sve više ulazi u meso, skroz do tetiva. Što se
~ 36 ~
37. životinja više bori, sve jače produbljuje ranu. U panici
joj se šire oči i rže. Čihangir sjeda na jastuke. Bolesna
kobila, ranivši najosjetljiviji zglob na svom tijelu, od
danas će šepati, čak i ako rana zaraste. Zauvijek će
ostati jedno ružno biće, baš kao i on. I ni za što neće
biti dobra, baš kao ni on.
– Ubij je, – reče on šefu konjišnice.
Čovjek prosvjeduje.
– Mogli bismo je korisiti za rasplod.
– Ubij je, – ponavlja Čihangir. – Ubij je da više ne
pati.
Zatim daje znak da ga se vrati u paviljon. Ponovo
ga obuzima navala tjeskobe. Nikakvo razumijevanje,
nikakva napregnutost uma ne štite ga od tog vala u
kojemu sve tamni u istom užasu: grozota, urođene
mane, ubojstvo Mustafe koje je počinio njegov otac,
ranjavanje kobile. Život je tragična grozota. Nema dna
u tom blatu, ni slamke za koju se može uhvatiti. I kad
više nije sposoban u tom napadu razlikovati ozbiljne
stvari od same boli, smrt brata i nesreća životinje
samo su dodatak tom užasu. Htio bi se opiti vinom,
otupiti opijumom. Ali, njegov organizam je zaštićen od
tih pomagala: alkohol mu zadaje užasnu glavobolju, a
od opijuma mu je tako slabo da ispovraća čitavu
utrobu. Tu je sam, bez lijeka, bez volje i tome se ne želi
suprotstaviti. Zato prima taj jad.
Pucanj koji je ubio kobilu nije ga uznemirio.
Utučenost u koju je utonuo drži na udaljenosti stvarni
svijet. U početku, kada je čuo vijest o smrti svoga
polubrata Mustafe – oni naime nemaju istu majku –
~ 37 ~
38. nije ga baš potpuno šokirala.
Vijest su mu prepričali u nekoj njezinoj nejasnoj
verziji, u kojoj se Sulejmana jedva spominjalo. Prema
toj priči, Mustafinu nesreću skrivila je njegova naglost.
Oplakivao je taj gubitak s običnom tugom jednog
nježnog srca. Slabo je poznavao Mustafu, malo je živio
s njim. Divio mu se izdaleka, čak ga se pomalo i bojao.
Smatrao ga je snažnim i lijepim, mudrim i plemenitim,
nadarenim izvornom, pozitivnom energijom,
onakvom kakvu imaju veliki ljudi. Ružan i previše
napet, slomljen ni zbog čega, stidljiv zbog svojih
fizičkih i moralnih mana, i on je želio biti kao Mustafa.
Nije to bila ljubomora. Mustafino postojanje
ohrabrivalo ga je. Imao je osjećaj da zbog njega i sam
vrijedi barem malo više, samo zato što je njegov brat
toliko važan. Ali, zbog riječi koje su očito izletjele
njegovim slugama, počeo je sumnjati u istinu kakva
mu je ispričana. No, kad mu je njegov glavni
dvorjanin, kojeg je on pritiskao pitanjima, ispričao
cijelu priču, nije htio povjerovati u nju. Već je znao da
su državna ubojstva bila tradicija u carskoj obitelji.
Međutim, to je bilo posve izvan njegovih mogućnosti
poimanja, tako daleko od njega. Taj čovjek, čovjek koji
u njegovim očima nije bio samo sultan već otac kojega
je volio, ubio mu je brata. Brata kojeg je on, Čihangir,
poštovao. Takvo divljaštvo predstavljalo je previše
užasa za njegovu krhku dušu. Ipak, bilo je potrebno da
to prihvati.
Beznađe, poput otrova s polaganim djelovanjem,
uništava postupno, a dok prodire, svaki bijeg je
maleni izvor utjehe. Ni u koga više nije mogao imati
~ 38 ~
39. povjerenja, nitko osim njega više nije bio milosrdan,
mislio je.
Carica Rokselana najavila je posjet nesretnom
princu. Osim Čihangira, nepokretnog invalida, ona je
rodila sultanu još dvojicu sinova. Sva njezina energija,
koja baš nije mala, i cijelo njezino biće otvrdnuto
desetljećima intriga, sve je bilo usmjereno ka
ostvarenju misije da progura Bajazida na prijestolje.
Mrzila je Mustafu, sina jedne druge žene, žene koju je
sultan volio prije nje. Glasine su joj pripisivale
poticanje Mustafinog ubojstva, a Rokselana je pustila
da se glasine prošire i prema potrebi ih je čak
podržavala. Narod ima ono u što vjeruje: ona ima silan
utjecaj na velikog gospodara. To joj koristi jer njezina
moć ovisi o tom vjerovanju. Približi se kroz polumrak
krevetu gdje je Čihangir trpio bolove:
– Diži se, – reče mu.
On se okrenu prema zidu:
– Pustite me. Potreban mi je mir, a njega mi vi,
majko, nikada ne donosite.
– Ti patiš jer voliš patiti. Zamišljaš patnje,
uvećavaš ih i činiš većima. Saberi se!
Već je tisuću puta čuo taj nalog:
– Ne mogu… U tome i jest patnja.
– Gluposti, – kaže ona.
Čihangir gleda njezina ramena i vrat, odebljale
od godina, na kojima je kao dijete uživao u trenucima
nježnosti. Iako ga je ona vrlo brzo odbacila… Čihangir
žali za svojim djetinjstvom kao osuđenik za rajem. On
~ 39 ~
40. nije mogao galopirati brdima sa svojom braćom, ni
paradirati po hipodromu, ni veslati po Bosporu, niti
pobjeći eunusima kako bi jurcao istanbulskim
uličicama. Osuđen na neaktivnost, ipak je volio tako
živjeti. Biti na ovakvom svijetu, sam za sebe.
Njegovo lice se razvedri od sjećanja. Izgledalo je
kao da otvara svoju masku namrgođene
ravnodušnosti, u koju obično bježi od svoje majke.
Rokselana to vidi i koristi:
– Na neki svoj način, ti si nepristupačan kao i tvoj
otac, – kaže ona kako bi mu polaskala, pa sjedne na
rub kreveta. – Gdje ste vas dvojica, tvoj otac i ti, kad
vam se govori?
– Ne znam, – odvrati Čihangir. – Sanjamo. Ja
sanjam o djetinjstvu, a moj otac, pretpostavljam, sanja
o krvi koju još treba proliti za spas Carstva. I to uz
pomoć vaših savjeta.
Kada se Rokselana ljuti, to pokazuje tako da
stisne kapke, na kojima se stvore tri nabora.
– Šuti, – zapovjedi mu. – Razmisli i ojačaj,
umjesto da stenješ i da me vrijeđaš… Nisi mi nikad ni
za što služio, Čihangire. Za jednu majku to je dovoljno
teško.
– Da. Donijeti na svijet bogalja mora da je zaista
teško…
Čihangir osjeća da se njegova majka raspaljuje i
smirujući je, pruža prema njoj ruku:
– Nemojte uzimati za zlo ono što sam upravo
rekao. Nisam mislio ništa loše. Uvijek sam mislio da
~ 40 ~
41. ste zbog moje invalidnosti patili i više od mene.
Rokselana nestrpljivo mahne rukom da odbaci
takve gluposti. Žuri joj se da dođe do svoga cilja.
– Čihangire, dopremila sam za tebe dva bijela
turkmenska konja. Sigurno će ti se svidjeti. Za cijenu
koju sam platila, morali bi biti vrlo dobri…
Čihangir je prekine:
– Sigurno i jesu vrlo dobri. Ali, jesu li savršeni?
To je taj moj hir invalida. Ili još bolje, princa invalida.
Želim samo savršene konje.
U njegovu odgovoru bilo je drskosti, jedinog za
što je bio sposoban, drskosti hranjene gorčinom. Ali
Rokselana se time nije zamarala.
– Vidjet ćeš ih, – nastavi ona. – Ako ti ne budu
odgovarali, naredit ću da ti dovedu druge, još skuplje.
Čihangirov pogled opet je postao zloban. Njegova
intimna patnja opet je nadjačala interes za bilo što
drugo što ga okružuje. Običaj njegove mamice da mu
laska i podilazi, sada mu dosađuje. Ona i dalje
nastavlja pričati, ali je on više ne sluša. Konačno, ona
uzme i stegne njegovu ruku, a glas joj postaje sve brži
i napetiji.
– Moraš mi učiniti uslugu, – prozbori Rokselana.
– Što to? – upita on.
Bore od srdžbe pojaviše se između caričinih
očiju. – Praviš se da ne razumiješ!
– Što? – ponovi on pomalo tužnim glasom. – Što
hoćete? Što god to bilo, prihvaćam. Samo me sad
ostavite.
~ 41 ~
42. – Dobro. Rekao si da prihvaćaš? Dakle, dovedi
jednog glasnika i pošalji ga odmah u Bursu.
– Zašto u Bursu?
– Zato što Mustafina majka tamo drži skrivenog
Mustafinog sina. Neće ga pustiti da dođe u Istanbul
ako ga ti ne pozoveš. Ona vjeruje da si ti volio Mustafu,
pa će zato povjerovati i da ćeš zaštititi njegovog sina.
Iznenada, Čihangir shvati. U jednom munjevitom
trenu, njegova sumorna ravnodušnost pretvori se u
srdžbu.
– Sultan mu je ubio oca, – poviče on. – A ti mu
sada hoćeš ubiti sina! Želiš završiti posao i očistiti
Bajazidu prolaz do prijestolja! Nikada! Čuješ li me?
Nikada neću iskoristiti povjerenje koje je Mustafa
imao u mene, da bih sad namamio njegova sina u tvoje
kandže. Ako ti je palo na pamet, ako si samo i
pomislila da ću to učiniti u zamjenu za dva konja,
grdno si pogriješila.
– A, ne. Varaš se. Nemam namjeru ubiti Murata.
– A što misliš učiniti? Slomiti mu udove kako bi
bio poput mene, nesposoban vladati?
– Smiri se, Čihangire. Ja samo želim sačuvati tog
mladog čovjeka od intriga. On bi mogao, a da nije ni
najmanje svjestan toga, postati oružje u rukama onih
koji žele srušiti tvoju braću. Njegova majka je
lakoumna žena koja me mrzi, a pritom nema nikakav
osjećaj za vlast. Mi ih moramo zaštititi od njih samih.
Ako želiš, Murat će boraviti u tvojoj palači…
Čihangir je prekine:
~ 42 ~
43. – Sve do onog jutra, kad ću ga pronaći
zadavljenog od vaših uhoda… I onda će se pronijeti
vijest da sam ja to učinio. To bi vam odgovaralo, zar
ne?
– Dakle, ti više voliš Mustafinu lozu nego svoju?
To je zločin, Čihangire, zločin protiv Boga koji je
učinio da se rodiš kao princ u potomstvu Osmana, i
kao moj sin.
Čihangir zatvori oči. Više ne sluša govor svoje
majke. Uvjeren je, s pravom, da ona želi ubiti Murata i
da od toga jednostavno neće odustati. U njemu se rodi
odluka da će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi
zaštitio tog mladog čovjeka kojega nije ni poznavao.
Ta potajna odluka malko ga smiri.
– Murat ima 15 godina, zar ne? – upita majku.
– Malo više od 15. Govore da je vrlo snažan i
krupan za svoje godine, i tvrdoglav kao i njegov otac.
Čihangir sakrije rukama lice:
– S petnaest godina i ja sam želio nalikovati
Mustafi.
Rokselana se naljuti:
– Ja govorim o Carstvu, a ti misliš samo na sebe…
Ako Murat jednoga dana, Bože sačuvaj, zavlada, misliš
li zaista da će imati milosti prema tebi, samo zato što
si invalid? On će bez oklijevanja učiniti sve što treba,
svjestan da ti, iako ne možeš vladati, možeš imati
sinove.
Čihangir dade znak majci da se udalji. Nema više
~ 43 ~
44. namjeru razgovarati s njom. Potom naredi paževima
da navuku zastore. Ogradi se tamom i tišinom.
Ako želi zaštititi Murata, morat će odsad biti
krajnje odlučan. Međutim, nekoliko pokušaja koje je
učinio po tom pitanju brzo su propali. Najiskrenije, u
dubini duše znao je da će propasti još dok je radio na
njima. Je li ikada bio sposoban djelovati? Oslanjati se
na stvarnost bilo je izvan njegovog dosega. Njegov
teren bile su iluzije i bio je svjestan toga, dapače.
Čihangir je bio opsjednut time.
Provodio je najsvjetlije trenutke svoga dana kako
bi ispitao svoju nemoć. Grizao se od krivnje. Ali, sve
više i više, dolazilo je vrijeme da se nešto odluči, da se
razriješi ova situacija. Njegovo odricanje od svake
akcije, kao i odvratnost koja ga je spopadala ako se
pokaže divljim i krvoločnim, njegova averzija prema
sredstvima koja su potrebna za njegove želje, ukratko,
njegova anđeoska jednostavnost, izgledala mu je kao
vrlina.
No, to je bilo prolazno, samo jedno sitno
razvedravanje u nepreglednoj tami samoprijezira. I na
kraju bi uvijek pobijedila njegova nemoć. Nije bio
čovjek viši od drugih, nije se uzdizao iznad mase. Bio
je polučovjek, osoba na margini stvarnog života. Žalio
je što umjesto njegovih ruku i nogu nije bolestan
njegov mozak. Onda bi bio mirni poluidiot.
Najprije je poslao glasnika da obavijesti
Mustafinu suprugu o opasnostima kojima je izložen
Murat. Čovjek je nosio velike količine zlata, kako bi
~ 44 ~
45. omogućio majci i njezinom sinu da se sklone u Đenovu
ili Veneciju. Međutim, polovica Čihangirovih paževa i
skoro sve žene njegova harema bili su na kraljičinoj
plaći. Glasnik je uhvaćen već na izlazu iz Istanbula.
Njegov leš isplutao je negdje u Bosporu.
Čihangir zatim pokuša okupiti grupu trgovaca.
To je bio projekt o kojemu je mozgao u
poslijepodnevima, ispružen u tami svoje sobe.
Sanjao je te scene kao da su stvarne: njegovi
vojnici ulaze noću u Bursu. Ukradu Murata koji ih
prima sa suzama zahvalnicama. Trupa galopira kroz
brda i planine do Perzije. Šah daje palaču i gardu.
Murat raste. On je u naponu snage kada Sulejman
umre. Trijumfalno se vraća u Istanbul. Okrunjen je i
vlada. Čihangir ne traži ništa od njega. Dovoljno mu je
zadovoljstvo da nikada ne kaže svome slavnom
nećaku da je on taj kojemu duguje svoju sudbinu.
Čihangir traži od Feriduna, svog glavnog sluge,
da skupi u luci pedesetak njemačkih plaćenika,
spremnih učiniti sve za novac. Feridun je bio
Sulejmanovo stvorenje, ali i vrlo privržen Čihangiru.
Poznavajući promjenjivu prinčevu ćud, odugovlačio je
s time. Nakon nekoliko dana, kao što je i predvidio,
Čihangirov je zanos splasnuo. Prestao je požurivati
svog slugu. Njegov je projekt bio samo san. Opet je
postao samo gomila grižnje savjesti.
Nakon što se vratio iz vojnih pohoda koji su ga
poslije ubojstva Mustafe odveli u Perziju, Sulejman
posjeti svoga voljenoga sina Čihangira. Feridun ga je
~ 45 ~
46. obavijestio kako princ danima prolazi krizu duboke
tuge. Sultan stiže, praćen robovima, nositeljima
darova, namijenjenima da razvesele sina invalida.
Čihangir se pretvarao da mu se sviđaju majmuni,
papige, svraka u krletki koja zna reći “Čihangir” i
drago kamenje u obliku kruške koje Sulejman stavlja
oko njegovog vrata. Zahvaljuje ocu, pokušava se
smijati. U zanosu dobrog raspoloženja, njegovo lice,
blijedo zbog nesanice, počinje se rumenjeti. Obećao je
samome sebi da će prvom prilikom razgovarati sa
Sulejmanom na temu Mustafinog ubojstva.
Međutim, minute prolaze, a on se nikako ne može
odlučiti na to. Nema ni govora o tome da ga u tome
sprečava nelagoda ili strah, jer sultan ionako od njega
još uvijek sve prihvaća. Razlog zbog kojega je Čihangir
odugovlačio sa svojim pitanjima rođen je upravo sada,
jer nije želio pokvariti ono što nalikuje na trenutke
sreće kakvih se sjećao iz djetinjstva i kakvi su se
odvijali kad bi Sulejman, napuštajući svoje dužnosti,
dolazio kako bi se poigrao s njim. Otac ga je volio,
volio ga je više nego njegovu braću, volio ga je više
nego njegovu majku, više nego bilo koga na svijetu. Tu
ljubav nije trebalo ničim dokazivati. A danas, u
trenutku dok mu je lice okrenuto prema tom
ispijenom starcu koji se smije jer ga vidi kako se
oduševljava i raduje, ne može smetnuti s uma
Mustafino ubojstvo, niti može zaboraviti taj divljački
čin. Zaključuje kako je ipak bolje da zasad odgodi
razgovor na tu temu i odmah se posrami zbog svoje
slabosti. U isto vrijeme, uvjerava se da je ona, možda,
najhumanija od svih emocija koje ga prožimlju.
~ 46 ~
47. Budući da je on jedini koji izaziva očevu nježnost,
nije li njegova dužnost da je prihvati? Pored njega,
njegov otac više nije čudovište.
Sulejman je sjeo i odložio svoj turban. Želio je
prijeći taj put do Istanbula na konju, na čelu svoje
vojske, kako bi njegovi podanici shvatili da je još
uvijek Veliki gospodar i osvajač, poslanik Božji na
Zemlji, unatoč godinama i svim nesrećama. Pati od
bolesti bubrega, a noge su mu teške.
Čihangir se igra sa svrakom i stavlja je u kavez:
– Naučit ću je da kaže i vaše ime, moj oče.
Šepajući, vrati se prema Sulejmanu i, gurnuvši
njegov turban, ispruži se pored njega:
– Izgledate umorno…
– Nisam ništa više umoran, nego inače, – kaže
Sulejman. – No, stariji…
– Ne tražite da vas žalim, moj oče. Ne mijenjajte
uloge. Ja sam taj kojemu je potrebna utjeha.
Sulejman stavi dlan na ruku svog sina. Imaju iste
ruke, blijede, s dugim prstima i koščatim zglobovima.
– Feridun me obavijestio, – reče – da si bio
bolestan od melankolije. On je obična budala. Dobro
izgledaš.
– Feridun nije budala. On je najpažljiviji,
najodaniji i najvjerniji od mojih slugu. Zahvalan sam
što ste mi ga dali. Što se mene tiče, dobro sam zato što
vas vidim.
– Zbog čega si se razbolio? Carica se, baš kao i
Feridun, jako uznemirila. I ona misli da ti je loše.
~ 47 ~
48. – Moja majka misli da mi je loše otkako sam se
rodio.
– Nemoj biti sarkastičan kad govoriš o majci. Ona
je morala proći kroz teške izazove… I ona stari, kao i
ja. Potreban nam je oprost.
Sulejman ustane. – Sada te moram napustiti.
Čihangir dohvati turban da ga vrati ocu. Nadao se
da će Sulejman sam od sebe započeti priču o
Mustafinoj smrti. Nekoliko riječi objašnjenja
zadovoljilo bi njegovog sina; ako već ne bi zatvorile
ranu, barem bi je ublažile, makar na neko vrijeme. U
trenutku kada je Sulejman uzeo svoj turban, Čihangir
ga pokušava navesti na taj razgovor.
– Izvijestili su me da ste izabrali novog velikog
vezira…
Sulejman ne odgovara, međutim, Čihangir
nastavlja:
– Rekli su mi također da ste otjerali Rustem pašu
jer je u Eregliju preuzeo jednu nesretnu i okrutnu
incijativu koja je mogla okrenuti janjičare protiv vas.
Sulejman stavi turban na glavu:
– Nemoj se opterećivati time, – reče. – To su moji
poslovi. Ti samo nastoj biti bolje.
No, umjesto da se uputi prema vratima, Sulejman
napravi korak prema naprijed. Stavi ruku oko ramena
svoga sina i privine ga k sebi. To je bilo toliko
neočekivano i toliko neobično, s obzirom na to da je
dolazilo od sultana, da su Čihangiru došle suze na oči.
Oslonjen tako na očeva ramena, imao je osjećaj da se
~ 48 ~
49. hrani hrabrošću njegove ljubavi. To dobro koje mu
dolazi, ne crpi ga u Sulejmanovoj samoći nego
obratno, u samilosti koju osjeća prema tome čovjeku.
Čovjeku koji se, da bi izvršio svoj zadatak suverena,
mora odreći običnih ljudskih osjećaja. Ma kako krhak
bio, ovako stisnut uz svog oca, Čihangir osjeća
određenu nadmoć, nadmoć proisteklu iz suosjećanja.
Iznova počinje vjerovati u njega.
Čihangir se zaljubio. Bila je to jedna vrlo mlada
djevojka, sluškinja. Kad ju je vidio prvi put, ulazila je u
harem noseći toplu vodu namijenjenu za kupanje
žena. Pratio ju je, ganut gracilnošću njezine siluete
koju je teret vrča na kukovima lagano povio. Hodala je
sitnim pokretima, poput plesačice koja broji svoje
korake. Njezine gole noge, odnosno malo snažniji
listovi pomalo su promijenili idilični doživljaj njezine
figure. Pustio ju je da nestane u labirintu hodnika.
Kretala se brže od njega i umakla mu. Pomisli da je
nestala. Točnije, prestrašio se da je više neće vidjeti,
štoviše, ako je ponovo sretne, da je više neće
prepoznati. Slijedeći je tako, počeo je razlikovati
izgubljeni profil njezna lica, okrugle obraze i lukove
obrva. Kada ju je ponovo našao, nalijevala je vodu u
kadu.
Žeravica je bacala svjetlost svojim kratkim
plamičcima na strop i zidove prekrivene visećim
zastorima. Prostorija je bila malena i topla, poput
gnijezda. On ju je promatrao, sakriven iza jedne
zavjese. Stavila je nogu na rub kade i više iz udobnosti
podignula haljinu na bok. Vrč je bio na tlu, naslonjen
~ 49 ~
50. na njezino golo koljeno. Ruke je držala u vjedru, a
potiljak i leđa bili su joj savijeni dok se naginjala nad
vodu koja je tekla, pazeći da je ne prska. On pritom
promisli na neku mladu majku ili stariju sestru koja
dijeli mijeko mlađima. U njoj je bilo nešto vrijedno i
neusiljeno, prosto i profinjeno, što je proizlazilo iz
njezina položaja a ujedno ju i nadilazilo, kao da se radi
o nekoj moralnoj kvaliteti, koju je inače teško
definirati, a koja je u tom trenutku bila jasna i vidljiva;
bila je to plemenitost.
On pomisli, smijući se sam sa sobom, da bi žene
uvijek trebalo promatrati, a da one toga ne budu
svjesne. U njihovoj je prirodi da su najosjećajnije u
takvom trenutku.
Malo se razočarao kad se ona okrenula i kada je
jasno vidio njezino lice. Bilo je bez finesa, nejasno, kao
lice nekog novorođenčeta: čelo joj je bilo previše
izbočeno, nos malen, a obrazi malo podbuhli. Bez
ljepote krupnih očiju boje kestena, jedva bi se mogla
nazvati lijepom. Položila je vrč na pod i vršcima
prstiju dodirnula vodu u kadi, sigurno i polako, samo
da provjeri koliko je topla. Na trenutak je zastala
naćulivši uši, kako bi se uvjerila da nitko ne dolazi.
Zatim trzajem ramena spusti bluzu. Čihangir se više
nije smijao.
Kao da ga je obasjala nenadana svjetlost, bio je
potpuno zaslijepljen njezinim grudima. Mislio je da
tako putene grudi nije nikada vidio. One su uljepšale
ovu djevojku ne kao savršenstvo, nego kao mirno,
nježno i opipljivo uzdizanje njezine naravi. Uzela je
vodu u dlanove i poprskala se njome po grudima. Nije
~ 50 ~
51. je pustio da nastavi. Posve nesvjestan toga što čini,
dirnut jedino silnom privlačnoću koju je osjećao, on se
uputi prema njoj. Iskoristio je to što je bila
iznenađena, pa je čvrsto uhvati za ruke iznad laktova,
držeći je tako da je bolje vidi. Djevojka nije vikala, niti
se otimala. Povjerovao je da ga je prepoznala i da se
zato nije usudila opirati. Ali, nije bilo tako, što su
dokazale i njezine prve riječi:
– Tko ste vi? Spašavajte se! Ako vas vide eunusi,
ubit će vas!
Govorila je brzo, kao da će joj nestati dah. Ubrzo
je zaključio da je to bio njezin uobičajeni način govora.
Ta naglost davala je njezinim rečenicama, kakvo god
im bilo značenje, nešto smeteno i veselo. Činilo se kao
da traži da joj se objasni nekakav misterij, neka tajna
u kojoj se našla.
– Ništa se ne bojte, – reče joj on.
Zatim pusti njezine ruke, a potom je objema
rukama uhvati oko struka i stegne, kao da je želi
iscijediti.
Potom ispusti iz ruku njezin struk, uzevši u njih
njezino lice i vrat, pa se opet vrati do bokova, gotovo
je podignuvši da je bolje osjeti na sebi. Otkrivao ju je, i
već mu je izgledalo da je prepoznaje, toplu i svježu,
kako na kojem mjestu, čvrstu i mekanu, s tim mirisom
badema, dlačicama skrivenim ispod pozuha poput
paperja mladog orlića i vlažnim dahom na usnama.
Htjede je poljubiti, no ona okrene glavu.
– Vi ste ludi! Želite li umrijeti? Sad će stići žene,
vidjet će vas, vikat će i dozivati. Spasite se!
~ 51 ~
52. – Ne bojte se ništa, – ponavljao je on. – Ništa se
ne bojte.
– Ma, ne govorim to zbog sebe, – reče ona. – Oni
će me pustiti, nije to ništa strašno. Ali vas, vas će
masakrirati; nijedan čovjek ne smije ući u harem.
Ona se otrgnu iz njegova zagrljaja: – Pokazat ću
vam izlaz. Brzo, dođite.
Prošla je kroz mala šiljasta vrata i počela trčati
hodnikom.
Čihangir bi također volio trčati s njom, no njegovi
atrofirani mišići sprečavali su ga u tome. Zato vikne:
– Nije potrebno!
No, ona ga nije slušala. Bježala je poput
progonjene životinje. Vidio je kako nestaje iza ugla i
sve je ponovo postalo tamno i mirno.
Kada je izišao na danje svjetlo, u zatvoreni vrt
koji se nalazio ispred ulaza u harem, nije ju nigdje
vidio. Mogao je vikati i eunusi bi odmah dotrčali i
pronašli je te mu je doveli kroz nekoliko trenutaka,
vjerojatno uplašenu, ali pristajući na želje onoga za
kojega bi tada saznala da joj je gospodar. Oklijevao je,
a zatim odustao. Na trenutak je povjerovao da je to
bilo iz puke obzirnosti. Ali, već u sljedećem trenu,
ponovo zahvaćen demonom krivnje, pitao se zašto i
čemu sve to što je izgledalo kao pravi razlog njegova
odustajanja. Zašto da mu tu djevojku predaju kao
plijen? Otkud osjećaji i želje koji su ga obuzeli? Zašto
time puniti glavu? On je invalid. Jedina realnost bila je
njegova melankolija, a jedini put bilo je odricanje.
Ipak, nekoliko noći kasnije, sanjao ju je. Kad se
~ 52 ~
53. probudio, nije se više sjećao dijelova tog sna. Ostao
mu je samo osjećaj sreće koju je ispoljavala ta mlada
djevojka s lijepim grudima. On pozva Feriduna koji je
stražario pred njegovim vratima i, kao da se njegov
san nastavljao, zatraži da pronađe malu sluškinju i da
je smjesti u jednu od kuća pored Bospora.
– Ona ne smije znati da sam ja to naredio. Učini
tako da povjeruje da je junakinja neke bajke…
Što god mislio o mogućnosti da uvjeri u tako
nešto jednu običnu sluškinju, Feridun posluša, što je
mogao bolje. Dva dana kasnije, došao je obavijestiti
Čihangira da je mlada djevojka – ime joj je Zohoral i
bila je kćerka jednog mornara koji je poginuo u ratu –
preselila istoga popodneva u kuću koju je on iznajmio
za nju. Čihangir odmah zatraži da ga odvedu tamo.
Potom vrati kući svoje nosače i pratnju.
Kuća mu se svidjela. Izgrađena od drva, više
visoka nego široka, puna stepenica i kutova, izgledala
mu je kao igračka, s prostorijama koje su se nizale
jedna iza druge, kao u kaskadama. Spremište za čamce
zalazilo je do voda Bospora, veranda sa zidovima bila
je također od drva i na njoj su se gnijezdile lastavice.
Jedva je završio s razgledavanjem kada je vidio da
stiže Zohoral. Gurala je ispred sebe ručna kolica na
koja je natrpala svoje stvari, zadržavajući ih na
nizbrdici vrta koji se pružao iza kuće. Jedna starija
žena i dvojica mladića zaduženi za pakete, slijedili su
je. Čim je ugledala Čihangira kako stoji na vratima,
ona spusti ručke kolica, otrči prema njemu i uze
njegovu desnu ruku pa je poljubi. Poslije Feridunova
posjeta, raspitala se i shvatila. Zohoral je bila mala,
~ 53 ~
54. pronicljiva osoba i nije joj trebalo puno kako bi otkrila
identitet svog dobročinitelja. Međutim, ona se suzdrži
od toga da ga pozdravi njegovim prinčevskim
naslovom. Budući da je izgledalo da je on želi voljeti u
tajnosti, daleko od harema, odlučila se pokoriti toj
fantaziji.
Odmah je povjerila Čihangiru kako si je dopustila
da dovede sa sobom svoju baku i braću. Ona živi za
njih i ne može bez njih. On je to odobrio. Odlučno je
počeo motriti njezinu ljepotu, bez izvještačenosti, i taj
njezin izraz radosti, spreman da se pokaže na prvi
znak dobročinstva. Sve što bi Zohoral moglo učiniti
sretnom, on će joj priuštiti, pa joj je to i rekao. Ne
doživljava to kao obvezu, niti postupa tako da bi mu
bila obveza. Naprosto je želio tako cijelim svojim
bićem. Nosila ga je ta silna želja da je posjeduje i da se
napaja njome, ali i velika želja da je oslobodi i da joj
ponudi svijet.
Ona mu je dopustila da je voli i već od prvoga
dana njihova je ljubav procvala. Za Čihangira je bila
slatka, poput igre između dvoje djece izvan svijeta
odraslih, igre u kojoj su se smjenjivali ludi smijeh,
sitna erotična istraživanja, utrkivanje, poticaji za
vrijeme kojih su se lovili kroz prostorije, odmaranje
bez riječi, svađe kao u malih pasa, koje bi završavale
poljupcima i strasnim zagrljajima, duge priče,
šaputane u noći kad su se smjenjivali zamišljeni
strahovi. Izgledalo je da ona ne primjećuje da je on
bogalj i da to nikada nije ni vidjela.
Čihangir joj nije govorio o tome da je Sulejman
ubio Mustafu, niti o upornoj Rokselaninoj želji da
~ 54 ~
55. ubije Mustafinog sina. Obožavanje pomiješano s
odbojnošću koje je kod njega izazivao njegov otac,
strah pomiješan s mržnjom koji je kod njega izazivala
njegova majka, nije zaboravljao. Ali, zahvaljujući
Zohoralinoj ljubavi, sve je to bilo pohranjeno u jedan
kutak njegove svijesti i više ga nije mučilo kao nekada.
Kada mu je Zohoral navijestila, doduše, pomalo
uplašeno, da čeka dijete, bio je silno sretan. Osjetio je
snagu odrasle osobe. Četvero djece koju su rodile žene
njegovog harema, koliko se sjećao, umrlo je prilikom
poroda.
Ovoga puta sve je bilo drugačije. Angažirao je tri
sluškinje kako mlada žena odsad ne bi morala ništa
raditi. Dao je baki kutiju punu zlata, obećavajući joj
pažnju u svakom trenutku. Stavio je oko vrata buduće
majke ogrlicu čija je vrijedost bila tolika da je mogla
živjeti časno, i ona i njezina obitelj, kao i njezini
potomci, barem dvije generacije. Što se tiče njega, koji
je dotad uživao u razonodama koje je promatrao,
odluči da se počne baviti lovom sa sokolovima. To je
bila aktivnost dostojna budućeg oca. Uostalom, to je
bila strast i njegova oca u njegovoj dobi, baš kao i
strast njegova brata Mustafe. Nacrtao je i dao da se
napravi posebno sjedalo uglavljeno u kola koja je
vukao konj, za koje su bila dovoljna dva roba da ga
nose kada bi teren postao nepristupačan konjima.
Tako opremljen, mogao je ići preko brda, posve
jednostavno, kao da su mu noge zdrave. Svakog
poslijepodneva Feridun ga je pratio na tim izletima,
veseo što vidi svog princa kako pušta sokolove i
potiče ih snažnim glasom da se bace na divljač.
~ 55 ~
56. Došla je vrlo jaka zima, no ni studen ni snijeg
nisu zaustavili Čihangira. Jedne večeri, kad su se
vraćali kući iz lova i išli kroz šumu prema kući na
Bosporu, Feridun zatraži dopuštenje da na nekoliko
tjedana napusti svoju službu. Čihangir je to odbio. Nije
mogao ostati bez Feriduna. Bio je to njegov
nezamjenjivi drugar, jedini čovjek iz njegove kuće u
kojeg je imao povjerenje. Feridun je inzistirao, a
Čihangir, iznenađen i povrijeđen, ustrajao je u svom
odbijanju. Na kraju, Feridun je morao priznati da je
prisiljen otići jer je tako naredio Veliki gospodar kojeg
treba slušati, a trebao ga je za jednu misiju.
– Kakvu misiju? – upita Čihangir.
– Ne znam, – morao je priznati Feridun.
– Reći ću ocu da izabere nekoga drugog.
– Ja sam si već dozvolio slobodu da mu to
sugeriram,
– reče Feridun.
Odgovorio mi je da sam jedini koji to može
učiniti.
Veliki Feridunov nos poplavio je od studeni i
kroz pahuljice snijega koje je nosio vjetar, Čihangir je
ugledao tužne oči iz kojih su tekle suze.
– Da li ti to plačeš? – upita ga.
– Ne, – odgovori Feridun. – To je od hladnoće.
– Znaš ti više o tome, ali mi ne želiš reći, zar ne?
– Moram slušati sultana, – mucao je Feridun. –
Nemam izbora.
~ 56 ~
57. A zatim, samo kako bi promijenio temu, pruži
ruku i reče:
– Pogledajte, Zohoral vas čeka na verandi!
Čihangir izduži vrat.
– Gdje je? – upita. – Varaš se, to je jedna sluškinja.
Ponovo se zavali u svoje sjedalo: – Pusti me sada,
Feridune. Zohoral me čeka. Ona je vjerna. Ona ne sluša
nikog i ništa osim ljubavi koju joj nosim.
Mjesec dana nakon što je Feridun morao otići,
dvor se uznemiri. Čihangir nije tražio da sazna zašto.
Zohoralina ljubav, prekrasna kakva je bila, potpuno ga
je ispunjavala. Međutim, ona mu nije mogla jamčiti
otpornost na bolesti, niti na nesreće.
Samo je jedna mrlja riskirala da zasjeni
harmoniju. Feridunovo napuštanje trebao je shvatiti
kao upozorenje za napad. Trebalo mu je više dana da
to shvati.
Ipak je saznao da je njegova majka sultanija
pozvala k sebi dvojicu njegove braću, Bajazida i
Selima. Vjerojatno je cijela stvar bila u tome da je
majka željela spriječiti njihovo međusobno rivalstvo,
nastalo Mustafinom smrću. Ne bi bilo dobro da ono
sada naglo izbije na površinu.
Bajazid nije mario za Čihangira, smatrajući ga
posve nebitnom osobom, no ipak osobom od dužnosti,
pa se potrudio pozdraviti svog mladog brata svaki put
kad bi bio u Istanbulu. Došao je, dakle, s velikom
pompom da uvjeri bogalja u osjećaje koje mu duguje.
Od svog je oca naslijedio veličanstveni izgled, ali ne i
~ 57 ~
58. karakter. Govorilo se da je blesav, iako ne toliko kako
se govorilo.
Njegov pogled bio je čvrst, a u svojoj
jednostavnosti, katkad i vrlo pravedan. Bio je
pobožan, bez poroka kojima bi udovoljavao, zaljubljen
u čast, a njegova ga je ispravnost sprječavala da se
služi motivima čestim kod ostalih ljudi. Na izvjestan
način, to mu je oslobađalo vidike. Još od djetinjstva,
njegova majka Rokselana, kojoj je bio prvi sin,
neprestano ga je idealizirala. On je smatrao gotovom
stvari to da će jednoga dana naslijediti svog oca. Ništa
nije moglo poljuljati tu činjenicu, tu izvjesnost. A ništa
nije doraslo ni htijenju njegove majke da mu iskuje
sudbinu. Mustafina vrijednost i popularnost nisu
Bajazidu nikad predstavljali neku prepreku za
realizaciju njegovih ciljeva. Mustafina smrt nije ga
iznenadila.
Da to nije učinio njegov otac, Bog bi našao neki
drugi način. Isto tako, mrzio je zamršene intrige
kakvima je splektario njegov brat Selim, u namjeri da
ga izgura s njegovog mjesta.
Čihangir je vidio da se po tom pitanju nije ništa
promijenilo, osim što je Bajazid izgledao malo
svečanije no obično, ali se nije udostojio obavijestiti
ga o razlozima svoga boravka u Istanbulu.
Izvijestio ga je o tome da se radi o važnom
događaju u Carstvu, o rođenju novog sina – sad ih je
imao pet pa je vječnost osmanske dinastije bila
osigurana – što ohrabri Čihangira da dobro izgleda i
da se drži svoje uloge s dostojanstvom, a potom se
oprosti s njim. Bajazid je otišao provjeriti utvrde i
~ 58 ~
59. obići provincije. Osigurati svojom uzvišenom
prisutnošću strah i poštovanje vojnika, dužnosnika i
naroda, bio je zadatak koji je on izvršavao bez
odmora.
Već sutradan, Selim je došao u kuću na Bosporu.
On započne s komplimentima Zohoral, koja se zbog
njegove nazočnosti osjećala nelagodno. Kad se mlada
žena povukla, Selim je čestitao Čihangiru na tom što ju
je osvojio:
– Ti zaslužujuš mir i sreću. Zavidim ti.
Čihangir je dobro poznavao Selima i njegovu
razvratnost kojom je nadoknađivao stvarnu
plemenitost. Znao je za njegovu potrebu za
korupcijom, koja je graničila s nemarom i
nedostatkom ustrajnosti. Osjećao se puno ugodnije
negoli s Bajazidom. Selim je prihvatio da ga se
odbacuje, čak i kada se to čini ugodnim tonom.
– Ne, ti mi ne zavidiš, – odgovori Čihangir. – Tebe
bi mirna sreća dovela do toga da crkneš od dosade, jer
si oduvijek više volio opijanje nego žene i zato što
iznad svega mrziš sve što ima bilo kakvu vrijednost.
Selim se nasmije. Imao je čudan smijeh koji je bio
dubok, dolazeći iz njegova trbuha i stanjujući se u
previjanju glasa, koji je ispuštao u tri sekvence, kao
golub u potjeri za golubicom.
– Naša majka ima pravo, – reče Selim. – Ti si
najlukaviji od nas trojice. Samo što Bajazid ne sumnja
u to.
~ 59 ~
60. Potapšao je rukom drvenu stolicu kako bi se
uvjerio da može podnijeti njegov teret i sjeo s
grimasom na licu. Navikao je na udobnost i najveći
luksuz, pa bi se čak i u ratnim osvajanjima pobrinuo
za to.
– Reci da nam donesu piće, – reče on. – Nadam se
da je tvoje vino mekše od tvojih stolica.
Sluškinja mu napuni čašu. On je podigne prema
Čihangiru:
– Budući da ti ne piješ, ja ću piti za obojicu. Za to
vrijeme, pričaj mi što ti je rekao Bajazid.
Pretpostavljam da je želio osigurati tvoju podršku.
Selim spusti ruku na bratovo rame i triput se
nasmija.
– To je zato što si ti sada jedna ugledna osoba!
Čak je i Bajazid, koji ne vidi dalje od svog nosa, shvatio
da te je bolje imati uza se.
Čihangir se skameni. Aludirajući na važnost
pojma “sada”, Selim kao da je želio pokazati kako se
radi o dvojici cinika koji se razumiju u pola riječi. Sve
ga je to uznemiravalo. Čemu to “sada”? Što se dogodilo
da se Selim toliko uznemirio zbog Bajazidova posjeta i
namučio se da i sam čim prije dođe na red za posjet?
– Bajazid me nije ništa pitao, – reče. – Ne vidim
zašto bi to učinio. Ja nisam ugledna osoba. Nisam ništa
veći danas nego što sam bio jučer, a nije mi ni stalo da
budem.
Dok je govorio, Selim je ispraznio svoju čašu,
~ 60 ~
61. pažljivo ga promatrajući. Obrisao je usne.
– Hajde, Čihangire, – reče. – Nemoj se preda
mnom praviti glup. Ti znaš da ja znam…
Zadržao je taj pakosni ton, ali kao netko tko je
upravo shvatio da njegov ton ne odgovara situaciji, da
mu je nešto izmaklo.
– Ja ništa ne znam, – suho odvrati Čihangir.
Zatim je ustao, vukući svoje bolesne noge i otišao
se nasloniti na prozor koji je gledao na Bospor, leđima
okrenut Selimu. Ovaj ponovo počne piti. Više nije
sumnjao da je napravio pogrešan potez. Poslije
izvjesne tišine, odbaci sve to jednim pitanjem koje nije
imalo veze s prethodnim razgovorom.
– Ima li kakvih novosti od Feriduna?
– Ne, – odgovori Čihangir. – On je napustio moju
službu prije mjesec dana, zbog jedne misije koju mu je
povjerio sultan. Nije znao kad će se vratiti, a u svakom
slučaju, nije mi rekao ništa o tome.
Čihangir se okrene prema Selimu. – Zašto se
zanimaš za Feriduna?
Selim zanemari to pitanje. Pogleda zamagljenog
od alkohola i usporenog govora, nastavio je sa svojim
vlastitim pitanjima.
– Jesi li siguran da je Ferudinova misija bila
sultanova incijativa, a ne inicijativa naše majke?
– Ferudin ne bi otišao po naređenju naše majke,
uostalom, ja ga ne bih pustio da ode, – odgovori
Čihangir.
Formulacija njegova odgovora bila je kruta i
~ 61 ~
62. uvjerljiva, ali mu je glas drhtao. Obuzimala ga je
sumnja. Činilo se da duboko u sebi ima dvojbe, da ga
nagriza sumnja. Jedan dio njega, pod kontrolom
njegova razuma, očekivao je da sazna više o tome i da
iz toga izvuče posljedice i zauzme prikladan stav.
Drugi dio njega, dio koji ga je sve više obuzimao, bio je
u rasulu, poput vojske koja se razbježala prije no što
je vidjela neprijatelja. On uzme čašu iz Selimovih ruku
i isprazni je. U njemu, ispod i iznad njega, posvuda je
vladalo rasulo.
– Sad trebam znati. Govori Selime, reci mi…
– Ja jednostavno ne mogu vjerovati da ne znaš
ono što cijeli dvor zna već dva dana…
– Ništa mi ne govore, a ja ništa ne pitam. Moja
snaga da ne znam nezamisliva je čovjeku kao što si ti.
Hajde, Selime, reci svome bratu invalidu…
– Dobro onda. Dakle, tvoj dragi Feridun uputio se
u Bursu. Ondje se uvukao pod kožu Muratu,
Mustafinom sinu. Ovaj je dopustio da mu se približi.
Bila mu je poznata Ferudinova odanost tebi i znao je
da si imao dobre odnose s njegovim ocem. Ni u jednog
časnika koji bi dolazio iz Istanbula, nije imao toliko
povjerenja. Međutim, to ne vrijedi za tvog Ferudina.
Dakle, Ferudin je zaklao Murata. Nožem. Pobjegao je
prije negoli ga je uhvatila straža. Ostao je izvan palače,
bez povjerenja. Na dvoru su svi mislili, i još misle, da
si ti poslao Feriduna u Bursu. Priča se “orao je napao
izdajnika, a orlov sin je udario izdajnikova sina ”. Svi
uživaju u tome, naročito oni koji su bliski našoj majci.
Mustafina loza je ugašena, a Rokselanina loza
trijumfira.
~ 62 ~
63. – Ja nisam ovdje bez veze, – tiho reče Čihangir.
Sada, kad je izvjesnost zamijenila sumnje, bio je
miran, miran poput noći.
– Nisi ti tu ni za što, ali ti je u interesu da
dopustiš da vjeruju u nešto posve suprotno.
Čihangir se kratko nasmije Selimu, a zatim
pogleda prema prozoru. Na drvenom pristaništu pred
kućom, dvojica mlade Zohoraline braće pecali su,
sjedeći jedan pored drugog, s nogama u vodi. Dalje, na
Bosporu, brod je plovio prema Zlatnom rogu. Čuli su
se uzvici zapovjednika koji je određivao ritam
naporima veslača. Čihangir se približi Selimu koji se
ponovo poslužio čašom vina, pijući naslonjen na
stolicu i isturivši trbuh ispred sebe.
– To nije u mom interesu, – prošapće Čihangir. –
Tako bi bilo previše jednostavno.
Selim podrigne.
– Ne razumijem, – reče nježno. – Ali, ono što ti
trebaš shvatiti jest da od danas naslijeđe prijestolja
ovisi o Bajazidu i meni. Naša majka podržava Bajazida.
Ti, koji vidiš jasnije, znaš da Bajazid nema ništa u
glavi. Sultan oklijeva. Ali, on te voli i sluša te…
– Ne, – reče Čihangir. – On me voli ali mi se na
neki način i ruga… Ne računaj na mene. Nitko ne bi
trebao računati na mene, ni pod kakvim okolnostima.
Tek što je Selim otišao, Čihangir naredi da ga
odvedu u palaču Topkapi. Želio je brzo djelovati, dok
je rana još svježa. Mora sačuvati dovoljno snage prije
~ 63 ~
64. nego što ga nesreća paralizira, kao gangrena. Zatraži
da vidi sultana. Dvorjanin mu odgovori da se car
odmara. Čihangir naredi da ga ipak najavi.
Sulejman ne spava. Vrata uvučenog u vidrino
krzno, pokraj kamina, sa šakom u rukavici od debele
kože, hrani jednog mladog sokola. Dade znak
Čihangiru da sjedne pored njega. Ali, budući da ovaj
nije poslušao, ne inzistira.
– Ponovo si počeo loviti, rekli su mi. Vrlo sam
zadovoljan zbog toga.
On pokaže na pticu.
– Uzgajam ga za tebe. Pogledaj mu kljun, njegovo
oko i raspon krila. Bit će odličan…
Čihangir je došao s jasnim ciljem, bez namjere da
se sukobi s ocem. Djelić sekunde bio je u iskušenju da
mu iskaže svoje gađenje. Veliki, otvoreni sukob i scena
možda bi ga od svega očistili. No odmah se pribrao.
Sulejman se ne bi ispričavao, niti bi se opravdavao. On
radi i ide dalje. Može mu biti žao ako bi akcija propala,
ali nikad nema grižnju savjesti. Uostalom, kad bi zbog
nježnosti koju osjeća prema svom sinu, i izrazio
grižnju savjesti, čemu bi to poslužilo? Murat je mrtav,
ubio ga je Ferudin u Bursi. Ispred takvog zida,
Čihangir bi najradije urlao i stenjao, sve do histerije,
pružajući tako svome ocu i samom sebi užasan prizor,
spektakl svoje nemoći.
– Što hoćeš? – pita Sulejman. – Govori bez straha.
– Ne bojim vas se, moj oče. Gdje je Ferudin?
– Molio me da se povuče u jedno svetište derviša
~ 64 ~
65. i ja sam mu dopustio. Odriče se svijeta. Izabrao je
samoću, tišinu i isključivo obožavanje Boga.
– Potreban mi je.
– Nijedan čovjek nije nezamjenjiv. Imenovat ću
tvojim glavnim dvorjaninom jednog časnika koji je
isto tako sposoban i odan kao Feridun.
– Feridun mi je potreban za jednu misiju. Nakon
što je ispuni, moći će se vratiti u svoje svetište.
Na riječ “misija”, Sulejmanovo lice nije pokazalo
ni iznenađenje ni bilo kakvu emociju. Uzme iz posude
komad mesa i pruži ga svom sokolu. Gleda kako ptica
svojim kandžama komada i zatim guta komadiće
mesa, okrećući vrat.
– O čemu se radi? – upita, ne pogledavši
Čihangira.
– Mlada žena koju volim očekuje dijete. Sigurno
su vas izvijestili o tome. Želim da od danas živi daleko
od dvora, zaštićena od naše krvoločnosti. Kada se
dijete rodi, naročito ako bude dječak, nitko ne treba
znati tko mu je otac. Želim da Feridun osobno odvede
Zohoral do Venecije, a da to nitko ne sazna. Naročito
ne moja majka i moja braća.
– Ali ja ću znati, – kaže Sulejman.
– Ako sam ja sada ovdje pred vama, znači da
želim da to znate. Želim da vi budete taj, moj oče, koji
će paziti na ono što mi je najdraže na svijetu.
Sulejman stavi sokola na njegov stalak i skine
svoju kožnu rukavicu. Savijao je i razgibavao prste,
kako bi aktivirao protok krvi.
~ 65 ~
66. – Ne znam hoće li Ferudin to prihvatiti, – reče.
– Izabrao je Boga za gospodara.
– Prihvatit će, oče. Uvijek će prihvatiti vaše
naredbe, čak i one najmrskije, kao što obojica znamo.
Sulejman drsko prekine svoga sina.
– Postoje granice koje pred sultanom ne treba
prelaziti, makar se radilo i o tebi… Učinit ću to što
tražiš iz ljubavi prema tebi. Ali, sjeti se da slabost nije
isprika za provokaciju niti štit protiv srdžbe onih koje
provociraš.
Čihangir je bio oduševljen. Prisiliti oca da posluša
njegovu volju, prisiliti ga da napravi dobro djelo i
nagovoriti ga da spasi Zohoral, a naročito to što će mu
dati čovjeka koji je ubio Murata. To je bilo nešto o
čemu se nije usudio ni sanjati u svojim razmišljanjima
o osveti, na putu od kuće na Bosporu do Topkapi
palače. Mora da je Sulejman sve shvatio, iako to nije
pokazivao. Sve bi ostalo razumljivo samo po sebi, kao
i uvijek između njih. Ali, ponijele su ga riječi. Govoreći
o “odvratnom poretku”, izravno je osudio Sulejmana i
prisilio ga da reagira. Zbog toga osjeća uzbuđenje.
Htio bi nastaviti tu promjenu, produljiti taj trenutak
istine između njegovog oca i njega.
Ali, Sulejman to ne želi. U trenutku kada je
Čihangir želio odgovoriti na njegovo upozorenje, on se
diže i automatskim, a ujedno i svečanim pokretom, po
svom običaju, dade znak da završava ovu audijenciju.
Pruža mu ruku.Što može učiniti Čihangir, koji nije
nedostojan? Proguta drhtaje koji su mu ispunili prsa,
sagne se i poljubi očevu ruku. Ruka njegova oca je
~ 66 ~
67. hladna. On se povlači natraške.
Držao se dobro sve do Zohoralina odlaska. Kada
joj je navijestio da treba otići, počela je plakati,
otkrivenog lica i golih ruku, bez prosvjeda. Jedan princ
ju je izabrao, volio i mazio, a sad je odbacuje. Za nju, to
je bilo normalno. Vjekovi poslušnosti pristiskali su
njezina leđa, leđa jedne seljanke. Da je utješi, Čihangir
joj je obećao da će joj se uskoro pridružiti. Pokazao joj
je venecijanske reljefe i opisao slatki život koji će
voditi u tom gradu čuda.
– Tamo, – reče on, – ništa neće raniti naša srca.
Posjećivat ćemo samo slikare, glazbenike i pjesnike.
Ako su to loši, zločesti ljudi, jer najbolji umjetnici
često imaju tešku narav, onda ćemo samo razgledavati
njihova djela. Imat ćemo vrt na jednom otoku. Sunce
će se zbog nas dizati i za nas zalaziti. Povici mornara,
komešanje trgovaca, zvona crkava, sve će se to
miješati u daljini i šuljati do nas kao mirno disanje
svijeta. Ja ću te uvijek voljeti. Sve će biti mirno i lijepo.
I sam je umalo povjerovao u to. No, ne i Zohoral.
Ona je imala zdrav razum. Malko se razvedrila kada
joj je Čihangir rekao kako će je, naravno, pratiti
njezina baka i dvojica braće te da će joj po osobnoj
sultanovoj naredbi venecijanski bankari staviti na
raspolaganje sav novac koji joj bude potreban.
Nekoliko dana kasnije, Feridun ga obavijesti da
se vraća u Istanbul i da mu je na raspolaganju.
Čihangir ga odbije primiti. Izdiktira svome pisaru
kratko pismo koje je priložio Feridunu, o tome da se
~ 67 ~
68. pridržava instrukcija Velikog gospodara.
Ujutro, kada je brod krenuo, noseći njegovu
sreću, on ostade ispružen u tami svoje sobe.
Nije više izlazio iz nje. Bog ga je stvorio za patnju.
Njegov najokrutniji i najintimniji krvnik bio je njegov
otac. U dubini njegove usamljenosti, čuo se glas koji ga
je opsjedao, uporan i glasan: “Pokazat ću mu”.
Da bi se osjećao loše, nije mu trebao nikakav
napor. Nije se odrekao hrane, ali nije imao apetita.
Kada je jeo, povraćao je. Nesanica mu nije dopuštala
ni najmanji odmor. Ništa nije prekidalo njegovo
ramišljanje o ubojstvu Mustafe i Murata. Nije se
mogao odvojiti od toga, kao pas od strvine. Lutao je
uokolo, halucinirajući. Kad bi zaspao, probudio bi se
zbog košmara, ponovo se vraćajući opasnostima u
koje je uranjao, sveden na mržnju zbog okrutnosti
svijeta i njegove ništavnosti.
Ubrzo je oslabio. Iscrpljenost mu je donijela neku
vrstu zadovoljstva, kao da se instinktivno udaljava od
života, a to je za njega predstavljalo dobro djelo. U
početku je odlučio ne ustajati iz postelje. Mjesec dana
kasnije, više nije ni mogao ustati. Dotad nije patio, ali
su sada pokreti njegovih nogu postali bolni; bio je to
tupi bol koji je oživljavao u naletima krize. Podnosio je
svoj bol zastrašujućim stoicizmom očajnika. Nije se
žalio, nije ništa tražio, primajući odanost svojih slugu
sa skromnom ljubaznošću, neljudskom za onoga tko je
već otišao na onaj svijet. Oni su bili uznemireni i
potiho su održavali tajne sastanke. Jednoga jutra,
dvorjanin ga obavijesti o svojoj namjeri da uznemiri
sultana zbog ovog što se događa. To mu je bila
~ 68 ~
69. dužnost. Ali, zakasnio je. Čihangir ga izgrdi kao što
svetac grdi nerazumnika: njegovo zdravlje nije bilo od
posebne važnosti da bi se njime uznemiravalo bilo
koga, pogotovo njegova oca, koji je trebao brinuti za
svoje carske dužnosti. Takav odgovor i ravnodušan
ton kojim je izgovoren, kao i drhtavi prinčev glas dok
je izgovarao svaku riječ, umjesto da smire čovjeka,
samo povećaše njegovu zabrinutost. To je i bila
Čihangirova mračna želja. Svako od njegovih
odricanja bilo je poziv upomoć. Ali, je li on želio da ga
se čuje? Zar nije želio da ga se napusti? Nije bilo dna u
ponoru naslada u koji je upadao.
Dvorjanin je oklijevao nekoliko dana, a zatim
odlučio da ispriča sve svom istomišljeniku kod
sultana. Čim je sultan saznao da je Čihangir jako
bolestan, naredi da ga prenesu u njegovu palaču, da
bude pored njega. On ga primi sa svom nježnoću koju
je mogao pokazati. Posjećivao ga je ujutro i navečer, a
često i tijekom dana, između dviju audijencija, Ali
Čihangir je došao u stanje u kojemu je nered tijela
zahvatio i osjećaje. Briga njegova oca kasno je stigla.
Liječnici u palači, ljekarnici i brijači, propisivali
su napitke, kupke s ljekovitim travama, puštanje krvi.
No, ništa od toga nije donijelo poboljšanje. Rokselana,
koja najprije nije željela prihvatiti stvarno prinčevo
stanje i koja, slijepa i zanesena, nije znala što mu
narediti da uzme kako bi pobijedio bolest, odjednom
se usplahirila. Čula je da žene govore o jednom Židovu
iz Soluna koji je bio učen, ali i vrač i za kojeg se
govorilo da radi čuda. Išao je od grada do grada i
liječio siromašne. Otkako je stigao u Istanbul,
~ 69 ~
70. pripisivali su mu čuda. Desetak svjedoka klelo se da su
svojim očima vidjeli kako je vratio u život jednu
mladu ženu koju su već htjeli pokopati. Rokselana si
utuvi u glavu, čak prije no što ga je srela, da jedino on
može izliječiti njezina sina.
Mojsije nije bio ljubazan čovjek. Govorio je malo,
nije se smijao, nije se trudio laskati, niti si je davao na
važnosti. Takva tvrdoća zbuni Čihangira. Princ je bio
bolestan i navikao je da bude pažen, ali uskoro, a da
Mojsije nije promijenio svoje ponašanje, Čihangir
osjeti da može imati puno povjerenje u njega. Ono je
odgovaralo Mojsijevoj oštroumnosti i dobroti. Shvatio
je da je mladi čovjek, povjeren njemu na brigu, bio
iskvaren, u tijelu i u duši, zbog potrebe da uništi
samog sebe. Od opasnosti u kojoj se našao, ništa ga
nije moglo spasiti. Čihangirov otac i majka, kao ni
ostali iz njegova okruženja, nisu to mogli prihvatiti, ali
Mojsije jest. Bio je on mudrac koji nije imao
povjerenja u zdrav razum. Bježati od tereta vlastitog
nepodnošljivog postojanja djelovalo mu je kao
legitimna želja, pravednija od situacije u kojoj se samo
vuče kroz život. Zadovoljio se time da mu olakša
bolove opijumom, točno doziranim prema nervnoj
osjetljivosti svog novog pacijenta. Kada Čihangir više
nije patio od bolova, Mojsije mu dovede dječaka od
desetak godina koji ga je pratio na njegovim
putovanjima i za kojeg se govorilo da mu je sin. Bio je
to živ i veseo dječak, onoliko koliko je njegov otac bio
tih. Čihangir ga je odmah zavolio: Efraim je bio
grbavac.
~ 70 ~
71. Dok je Čihangir satima sanjao ili maštao,
dremuckajući, Efraim je skakutao oko njega, donoseći
čašu, voće, krunicu od jantara, pokrivajući medvjeđom
kožom njegove nepokretne noge, igrajući se s
pripitomljenom svrakom i šaleći s paževima koje je
zezao. Udvostručavao je svoje napore i stalnim
brbljanjem. Piskavim glasom koji se nije prekidao
osim kad bi se smijao na svoj vlastiti račun i na račun
svoje zloće, pričao bi o svemu što je vidio i čuo na
hodnicima palače i na gradskim ulicama. Čihangir
najčešće nije ni obraćao pažnju na to. Zanimalo ga je
samo veselje koje je pokazivao njegov mali brat u
nevolji. Jednoga dana, ipak, čuvši ime Mustafa između
dviju rečenica koje inače nije slušao, zamolio je
Efraima da ponovi taj razgovor.
– Govorio sam, – nastavi dijete – o tome da se
posvuda priča samo o Mustafinoj pobuni.
– Kojeg Mustafe? O kakvoj pobuni?
– Vi niste u toku, gospodaru? Cijeli grad govori o
tome. Taj je Mustafa zaludio sve nezadovoljnike i sve
gladne. Formirao je postrojbe i istjerao janjičare,
guvernere i poreznike. Tamo u Anatoliji, on je već
gospodar. Uzima novac bogatima i daje siromašnima.
Broj njegovih pristaša povećava se svakim danom.
Ovdje, u Istanbulu, u luci i na trgovima, ljudi
blagoslivljaju njegovo ime, kada u blizini nema
vojnika da ih čuju. Nadaju se da će Mustafa uskoro
vladati Carstvom i da će prerezati vrat
korumpiranima i podijeliti njihovu zemlju. Kažu, a to
je i zapisano, da je Mustafa pravi sultan, legitimni
nasljednik Osmana, onaj kojega je Bog odredio.
~ 71 ~
72. Govore da ga ovoga puta nitko neće moći spriječiti da
se popne na prijestolje.
Čihangirove oči počinju se sjajiti. Kad je bio dijete
i kad su ga sveti učitelji dolazili poučavati, čuo je više
priča o ljudima iz naroda koji su osvojili vlast i koji su,
da bi učvrstili svoj položaj, bili spremni preuzeti
identitet slavnih prethodnika.
– Hoćeš reći da Mustafa tvrdi da je sin Velikog
gospodara?
– On ne pretendira na to, on to jest, – nastavi
grbavac. – Oni koji su putovali u Eregli u Anatoliji
kako bi ga vidjeli, zaklinju se da je to isti čovjek, valjan
i pravedan. Ako svi vjeruju u to, onda je istina.
Efraim nije dugo ostao na mjestu. Okrenuo se od
Čihangira i počeo poskakivati na jednoj nozi,
ponavljajući svojim prodornim glasom:
– Ako svi vjeruju, onda je istina!
Čihangir zatvori oči. I on je mirno ponavljao “ako
svi vjeruju, onda je istina”. U toj staroj pjesmi slike su
slijedile jedna drugu kao legende o herojima: Mustafa,
prekriven zlatom i dragim kamenjem, poigravajući se
svojim konjem na hipodromu, jaše iza svog oca;
Mustafa na molitvi, zanesenog lica, u zraci svjetlosti;
Mustafa prolazi pješice preko planinskog vrha na čelu
svojih trupa, neosjetljiv na umor i snijeg; Mustafa
dijeli pravdu, a pošteni ljudi na njegovoj desnoj strani
pozdravljaju ga, dok lopovi bježe pognute glave;
Mustafa koji predvodi natječaj poezije ispred fontane;
Mustafa s nogom na glavi svog protivnika, širokih
pleća, kojeg je upravo pobijedio.
~ 72 ~
