3. Ovo je park u kome smo odrasle. Običnom
prolazniku je on sasvim običan jer ima
mnogo lepših I uređenijih parkova, ali za nas
on je poseban zbog uspomena koje nas
vežu za njega.
U njemu su nastala prva prijateljsta, prve
svađe, prva pomirenja pa i prve ljubavi i
zbog toga je on za nas jedini na svetu.
4. Omiljeni deo parka za svu
decu pa i za nas su
ljuljaške. To je bio dom
avantura, raznih takmičenja
i izazova. Svi smo se trkali
da bi smo ih zauzeli, a
samo najbrži bi se ljuljali.
Danas, nažalost te ljuljaške
nikog ne čine srećnim jer
su ih polomili.
5. Naspram ljuljaške
nalazi se šarena
vrteška koja je
verovatno imala
najgoru sudbinu od
svega u parku.
Naime, popravljali su
je sigurno 5 puta, a
ona ni danas ne radi.
Služi nam samo za
sedenje.
6. Takođe, tu je i mala penjalica koju zbog
oblika svi zovemo most. Most smo svi voleli
da prelazimo, a često je služio i kao gol kada
igramo fudbal.
7. Ne znam koje dete još
ne voli da se spušta niz
tobogan, uglavnom, mi
smo jako volele. Iako
star i zarđao, za nas bio
je mesto gde nastaje
zabava. Smišljali smo
razne načine za
spuštanje ili pravili
voziće.
9. Jedino sto još nisam
spomenula jesu
klackalice. Sem sto smo
se klackali, na njima
smo i radili jedni
drugima palačinke ili
pokušavali da držimo
ravnotežu.
10. Iako više ne dolazimo u ovaj park, on je za
nas i dalje nešto posebno jer je naš.