SlideShare a Scribd company logo
1 of 3
1. Uloga i način rada računarskih mreža.
Uloga računarskih mreža obuhvata:
Komunikaciju (e-mail, društvene mreže, Skype...)
Deljenje podatak i informacija (raspored časova, stanje na putevima...)
Deljenje softvera (e-banking...)
Deljenje hardvera (povezivanje štampača, skenera...)
Najčešdi načini rada računarskih mreža su:
Klijent-server model (Client-Server), server, glavni računar u mreži, pruža svoje
resurse i usluge
klijentima, a klijenti iniciraju kontakt sa serverom radi korišdenja njegovih resurasa i
usluga.
Mreža ravnopravnih računara (Peer-to-Peer), npr. BitTorrent.
2. Komponente računarskih mreža.
Osnovna podela komponenti bez kojih računarska mreža ne može funkcionisati je
podela na:
Mrežni hardver - uređaji poput mrežne kartice (NIC ili WNIC kod bežičnog prenosa)
koja
poseduje jedinstvenu MAC adresu, modem, tj. modulator - demodulator koji pretvara
analogni
signal u digitalni i obrnuto, ruter, svič, hab itd.
Komunikacioni kanali - prenose podatke elektromagnetnim talasima. Mogu biti žičani
(kablovi)
ili bežični. Glavne karakteristike koje ih odlikuju su propusnost (bandwidth), tj. brzina
protoka
podataka, meri se brojem bitova kroz jedinicu vremena (sekundu) i kašnjenje
(latency), tj. vreme
potrebno da se komponenta pripremi za pristup podacima. Što se tiče žičanih
komunikacionih
kanala, tu su upletene parice, koaksijalni kablovi i optički kablovi (optički kablovi
imaju najvedi
protok informacija). Za bežične tehnologije imamo Bluetooth, WiFi, WiMAX, delijski
sistem
(cellular data), zemaljski mikrotalasi (antene) i satelitska komunikacija.
Mrežni softver - organizuje se u slojevima što nudi visok nivo apstrakcije i olakšava
programiranje mrežnog softvera. Gruba podela može biti na mrežni softver niskog
nivoa, tj.
softver koji omogudava korišdenje mrežnog hardvera, obično se nalazi u jezgru
operativnog
sistema i upravlja perifernim uređajima (drajveri) i na mrežni softver visokog nivoa, tj.
softver
koji pruža usluge mrežnim aplikacijama koje korisnici koriste. Moderni operativni
sistemi sadrže
sve nivoe mrežnog softvera osim aplikativnog.
3. Raspon računarskih mreža.
PAN (Peronal Area Network) - mreža za jednu osobu, najčešde opsega do par
metara, primer je
umrežavanje računara, štampača i miša.
LAN (Local Area Network) - povezuje uređaje na relativno malim udaljenostima, npr.
nekoliko
prostorija u okviru zgrade.
CAN (Campus Area Network) - povezuje više lokalnih mreža u okviru nekog
ograničenog
prostora, npr. jednog univerziteta. Primer bi bila mreža koja povezuje mreže više
zasebnih
fakulteta u jednu. Odvojene zgrade se obično povezuju bežično.
MAN (Metropolitan Area Network) - povezuju vede geografske prostore, npr. na
nivou celog
grada. Obično povezuje više LAN mreža koristedi brzu kičmu komunikacije koja je
najčešde
izgrađena od brzih optičkih kablova.
WAN (Wide Area Netowrk) - povezuje jako velike geografske prostore, često i na
nivou cele
države. Ove mreže obično održavaju kompanije (ISP) i iznajmljuju usluge njihovog
korišdenja.
4. Topologija računarskih mreža. Zajednički komunikacioni kanal.
Topologija predstavlja način na koji su komponente mreže povezane i način na koji
one interaguju. One
se razlikuju po ceni, brzini prenosa i pouzdanosti.
Zajednički komunikacioni kanal podrazumeva postojanje kanala preko kojeg su svi
računari u mreži
povezani. Računar šalje poruke, tj. pakete, na mrežu čime ih postavlja na
komunikacioni kanal. Ova
poruka sadrži i identifikator željenog primaoca. Svi računari primaju poruku, ali je
jedino onaj kojem je
ona namenjena prihvata, a ostali je odbacuju. Pristup kanalu se može određivati
statički (svaki uređaj
ima unapred određena pravila kako i u kom delu kanala sme da vrši komunikaciju) i
dinamički (pristup se
određuje na osnovu trenutnog stanja). Isti fizički medijum se može koristiti za
simultanu komunikaciju
više čvorova bez međusobnog ometanja, a to se postiže preko nekog od narednih
načina:
Deljenje vremena - TDM (Time Division Multiplexing)
Deljenje frekvencije - FDM (Frequency Division Multiplexing)
Deljenje talasne dužine - WDM (Wave Division Multiplexing)
Deljenje kodiranjem - CDMA (Code Division Multiple Access)
CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection)
Četiri glavna tipa topologije mreže sa zajedničkim komunikacionim kanalom su:
Magistrala - sve komponente su povezanje jednim kablom
Zvezda - svi učesnici su povezani na centralnu tačku
Prsten - sve komponente su na istom kablu koji nema krajeve, komunikacija se
odvija u jednom
smeru
Potpuna povezanost -
5. Topologija računarskih mreža. Direktne čvor-čvor veze.
Ove mreže se sastoje od velikog broja direktnih veza između individualnih parova
računara. Da bi
informacija stigla od jednog čvora do drugog, ona obično prolazi kroz niz posrednih
čvorova. Za razliku
od deljenog komunikacionog kanala, ovaj način povezivanja se obično koristi u
velikim mrežama. Pošto
obično postoji više različitih putanja kojom informacija može stidi do svog odredišta,
bitno je izabrati
dobru (kratku) putanju radi efikasnosti komunikacije. Izbor ovakve putanje naziva se
komutiranje. Tipovi
komutacije su slededi:
Komutiranje kanala - pre započinjanja komunikacije ostvaruje se trajna fiksirana
putanja i sva
informacija se prosleđuje kroz nju. Ovaj kanal je rezervisan sve dok se eksplicitno ne
raskine (čak
i kada se na njemu ne odvija nikakva komunikacija), pa je ovaj način komunikacije
prilično skup.
Kroz veze između unutrašnjih čvorova se obično odvija simultan prenos podataka
vezan za
različite parove perifernih čvorova i to se obično postiže sa TDM ili FDM.
Komutiranje poruka - svaka poruka putuje zasebnom putanjom.
Komutiranje paketa - poruke se pre slanja dele na zasebne manje pakete koji svaki
putuje
zasebnom putanjom do svog odredišta gde se ponovo sklapaju o jedinstvenu celinu.
Prednost je
što paketi maltene paralelno putuju kroz mrežu.
6. Topologija računarskih mreža. Topologija velikih mreža.
Podela topologija na zajednički komunikacioni kanal (magistrala, zvezda, prsten,
potpuna povezanost) i
direktne čvor-čvor veze se odnosi na manje računarske mreže. Velike računarske
mreže se obično
sastoje od velikog broja međusobno povezanih manjih mreža raznih topologija.
Međutim, velika mreža
de svakako imati svoju opštu topologiju koja de biti magistrala, zvezda ili prsten.

More Related Content

Similar to racunarske mreze internet servisi i kontrola podataka u mrezi i internet

Frame Relay prezentacija iz srednje skole
Frame Relay prezentacija iz srednje skoleFrame Relay prezentacija iz srednje skole
Frame Relay prezentacija iz srednje skolePaula455511
 
Viseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .net
Viseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .netViseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .net
Viseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .netseminarskid
 
Vjezbe1-2-3.pptx
Vjezbe1-2-3.pptxVjezbe1-2-3.pptx
Vjezbe1-2-3.pptxKrmpota
 

Similar to racunarske mreze internet servisi i kontrola podataka u mrezi i internet (6)

aarhitektura racunarski mreza.ppt
aarhitektura racunarski mreza.pptaarhitektura racunarski mreza.ppt
aarhitektura racunarski mreza.ppt
 
Digitalni prenosni sistemi
Digitalni prenosni sistemiDigitalni prenosni sistemi
Digitalni prenosni sistemi
 
Digitalni prenosni sistemi
Digitalni prenosni sistemiDigitalni prenosni sistemi
Digitalni prenosni sistemi
 
Frame Relay prezentacija iz srednje skole
Frame Relay prezentacija iz srednje skoleFrame Relay prezentacija iz srednje skole
Frame Relay prezentacija iz srednje skole
 
Viseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .net
Viseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .netViseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .net
Viseslojne arhitekture i razvojno okruzenje .net
 
Vjezbe1-2-3.pptx
Vjezbe1-2-3.pptxVjezbe1-2-3.pptx
Vjezbe1-2-3.pptx
 

racunarske mreze internet servisi i kontrola podataka u mrezi i internet

  • 1. 1. Uloga i način rada računarskih mreža. Uloga računarskih mreža obuhvata: Komunikaciju (e-mail, društvene mreže, Skype...) Deljenje podatak i informacija (raspored časova, stanje na putevima...) Deljenje softvera (e-banking...) Deljenje hardvera (povezivanje štampača, skenera...) Najčešdi načini rada računarskih mreža su: Klijent-server model (Client-Server), server, glavni računar u mreži, pruža svoje resurse i usluge klijentima, a klijenti iniciraju kontakt sa serverom radi korišdenja njegovih resurasa i usluga. Mreža ravnopravnih računara (Peer-to-Peer), npr. BitTorrent. 2. Komponente računarskih mreža. Osnovna podela komponenti bez kojih računarska mreža ne može funkcionisati je podela na: Mrežni hardver - uređaji poput mrežne kartice (NIC ili WNIC kod bežičnog prenosa) koja poseduje jedinstvenu MAC adresu, modem, tj. modulator - demodulator koji pretvara analogni signal u digitalni i obrnuto, ruter, svič, hab itd. Komunikacioni kanali - prenose podatke elektromagnetnim talasima. Mogu biti žičani (kablovi) ili bežični. Glavne karakteristike koje ih odlikuju su propusnost (bandwidth), tj. brzina protoka podataka, meri se brojem bitova kroz jedinicu vremena (sekundu) i kašnjenje (latency), tj. vreme potrebno da se komponenta pripremi za pristup podacima. Što se tiče žičanih komunikacionih kanala, tu su upletene parice, koaksijalni kablovi i optički kablovi (optički kablovi imaju najvedi protok informacija). Za bežične tehnologije imamo Bluetooth, WiFi, WiMAX, delijski sistem (cellular data), zemaljski mikrotalasi (antene) i satelitska komunikacija. Mrežni softver - organizuje se u slojevima što nudi visok nivo apstrakcije i olakšava programiranje mrežnog softvera. Gruba podela može biti na mrežni softver niskog nivoa, tj. softver koji omogudava korišdenje mrežnog hardvera, obično se nalazi u jezgru operativnog sistema i upravlja perifernim uređajima (drajveri) i na mrežni softver visokog nivoa, tj. softver koji pruža usluge mrežnim aplikacijama koje korisnici koriste. Moderni operativni sistemi sadrže sve nivoe mrežnog softvera osim aplikativnog. 3. Raspon računarskih mreža. PAN (Peronal Area Network) - mreža za jednu osobu, najčešde opsega do par metara, primer je umrežavanje računara, štampača i miša. LAN (Local Area Network) - povezuje uređaje na relativno malim udaljenostima, npr. nekoliko prostorija u okviru zgrade.
  • 2. CAN (Campus Area Network) - povezuje više lokalnih mreža u okviru nekog ograničenog prostora, npr. jednog univerziteta. Primer bi bila mreža koja povezuje mreže više zasebnih fakulteta u jednu. Odvojene zgrade se obično povezuju bežično. MAN (Metropolitan Area Network) - povezuju vede geografske prostore, npr. na nivou celog grada. Obično povezuje više LAN mreža koristedi brzu kičmu komunikacije koja je najčešde izgrađena od brzih optičkih kablova. WAN (Wide Area Netowrk) - povezuje jako velike geografske prostore, često i na nivou cele države. Ove mreže obično održavaju kompanije (ISP) i iznajmljuju usluge njihovog korišdenja. 4. Topologija računarskih mreža. Zajednički komunikacioni kanal. Topologija predstavlja način na koji su komponente mreže povezane i način na koji one interaguju. One se razlikuju po ceni, brzini prenosa i pouzdanosti. Zajednički komunikacioni kanal podrazumeva postojanje kanala preko kojeg su svi računari u mreži povezani. Računar šalje poruke, tj. pakete, na mrežu čime ih postavlja na komunikacioni kanal. Ova poruka sadrži i identifikator željenog primaoca. Svi računari primaju poruku, ali je jedino onaj kojem je ona namenjena prihvata, a ostali je odbacuju. Pristup kanalu se može određivati statički (svaki uređaj ima unapred određena pravila kako i u kom delu kanala sme da vrši komunikaciju) i dinamički (pristup se određuje na osnovu trenutnog stanja). Isti fizički medijum se može koristiti za simultanu komunikaciju više čvorova bez međusobnog ometanja, a to se postiže preko nekog od narednih načina: Deljenje vremena - TDM (Time Division Multiplexing) Deljenje frekvencije - FDM (Frequency Division Multiplexing) Deljenje talasne dužine - WDM (Wave Division Multiplexing) Deljenje kodiranjem - CDMA (Code Division Multiple Access) CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection) Četiri glavna tipa topologije mreže sa zajedničkim komunikacionim kanalom su: Magistrala - sve komponente su povezanje jednim kablom Zvezda - svi učesnici su povezani na centralnu tačku Prsten - sve komponente su na istom kablu koji nema krajeve, komunikacija se odvija u jednom smeru Potpuna povezanost - 5. Topologija računarskih mreža. Direktne čvor-čvor veze. Ove mreže se sastoje od velikog broja direktnih veza između individualnih parova računara. Da bi informacija stigla od jednog čvora do drugog, ona obično prolazi kroz niz posrednih čvorova. Za razliku od deljenog komunikacionog kanala, ovaj način povezivanja se obično koristi u
  • 3. velikim mrežama. Pošto obično postoji više različitih putanja kojom informacija može stidi do svog odredišta, bitno je izabrati dobru (kratku) putanju radi efikasnosti komunikacije. Izbor ovakve putanje naziva se komutiranje. Tipovi komutacije su slededi: Komutiranje kanala - pre započinjanja komunikacije ostvaruje se trajna fiksirana putanja i sva informacija se prosleđuje kroz nju. Ovaj kanal je rezervisan sve dok se eksplicitno ne raskine (čak i kada se na njemu ne odvija nikakva komunikacija), pa je ovaj način komunikacije prilično skup. Kroz veze između unutrašnjih čvorova se obično odvija simultan prenos podataka vezan za različite parove perifernih čvorova i to se obično postiže sa TDM ili FDM. Komutiranje poruka - svaka poruka putuje zasebnom putanjom. Komutiranje paketa - poruke se pre slanja dele na zasebne manje pakete koji svaki putuje zasebnom putanjom do svog odredišta gde se ponovo sklapaju o jedinstvenu celinu. Prednost je što paketi maltene paralelno putuju kroz mrežu. 6. Topologija računarskih mreža. Topologija velikih mreža. Podela topologija na zajednički komunikacioni kanal (magistrala, zvezda, prsten, potpuna povezanost) i direktne čvor-čvor veze se odnosi na manje računarske mreže. Velike računarske mreže se obično sastoje od velikog broja međusobno povezanih manjih mreža raznih topologija. Međutim, velika mreža de svakako imati svoju opštu topologiju koja de biti magistrala, zvezda ili prsten.