1. OBEĆANA SREĆA
/Pjesma za Stjepana Špileka/
Na dragim očevim plećima, počiva pola svijeta.
Korak strpljiv, glas topao, duša vjerna,
puna pouzdanja da jednom ima doći
duh dobrih godina.
Toliko se tereta nanijela, nepravdi, boli, poniženja
i naplakala iznutra da ne čuju djeca,
ranjena lijegala, ma svejedno ustajala
kako ustaje nada i silna očinska ljubav.
"Mora i nama jednom svanuti dan."
I svanuo je. Ljepša proplamsa zora,
s novim smijehom i novim ručicama.
Tek mu se blago povi o prvom suncu sjena.
Na dragoj očevoj stazi miriše voće djetinjstva.
i sve je ondje na korak, svemu se smije sreća.
Vlado Karagić