NEVERNA  SUPRUG A
I odvedoh je na reku misleći da je devojka, a imala je muža.
Bilo je to u noći svetoga Jaga i kao po dogovoru, pogasili su se fenjeri i zapalili svici
Na poslednjem uglu ulice dodirnuh njezine zaspale dojke i odjednom mi se otvoriše kao grane zumbula.
N jena uštirkana suknja zvonila mi je u ušima kao komadić svile rezan sa deset noževa.
Bez svetlosti u svojim krošnjama drveće je poraslo. I horizont pasa lajao daleko od reke.
Pošto smo prošli kupine, vrbe i trnje, pod velom njene kose iskopah jamu u vlažnom pe s ku .
Ja skidoh kravatu; ona skide haljinu. Ja otkopčah revolover, ona skide četiri jelečića.
Ni smilje, ni puževi nemaju put tako finu, ni velika ogledala ne blistaju tim sjajem!
Njena su mi bedra bežala iz ruku kao iznenađene ribe pola u ognju, a pola hladna.
Tu noć sam projurio   najlepši put jašući kobilu od sedefa bez uzde i uzengija.
Čovek sam i ne dolikuje mi da kažem šta mi je rekla; savest mi nalaže da budem diskretan.
Prljavu od poljubaca i peska odneo sam je na reku. Ljiljani su se mačevali   sa vetrom.
I ponašao sam se onako kao što dolikuje meni pravom Ciganinu. Poklonih joj kotaricu   od žute svile.
I ne htedoh da se u nju zaljubim  jer je imala muža, a kazala mi je da je devojka kad sam je odveo na reku.
F.G. Lorka borsam

Lorka Neverna Supruga

  • 1.
  • 2.
    I odvedoh jena reku misleći da je devojka, a imala je muža.
  • 3.
    Bilo je tou noći svetoga Jaga i kao po dogovoru, pogasili su se fenjeri i zapalili svici
  • 4.
    Na poslednjem ugluulice dodirnuh njezine zaspale dojke i odjednom mi se otvoriše kao grane zumbula.
  • 5.
    N jena uštirkanasuknja zvonila mi je u ušima kao komadić svile rezan sa deset noževa.
  • 6.
    Bez svetlosti usvojim krošnjama drveće je poraslo. I horizont pasa lajao daleko od reke.
  • 7.
    Pošto smo prošlikupine, vrbe i trnje, pod velom njene kose iskopah jamu u vlažnom pe s ku .
  • 8.
    Ja skidoh kravatu;ona skide haljinu. Ja otkopčah revolover, ona skide četiri jelečića.
  • 9.
    Ni smilje, nipuževi nemaju put tako finu, ni velika ogledala ne blistaju tim sjajem!
  • 10.
    Njena su mibedra bežala iz ruku kao iznenađene ribe pola u ognju, a pola hladna.
  • 11.
    Tu noć samprojurio najlepši put jašući kobilu od sedefa bez uzde i uzengija.
  • 12.
    Čovek sam ine dolikuje mi da kažem šta mi je rekla; savest mi nalaže da budem diskretan.
  • 13.
    Prljavu od poljubacai peska odneo sam je na reku. Ljiljani su se mačevali sa vetrom.
  • 14.
    I ponašao samse onako kao što dolikuje meni pravom Ciganinu. Poklonih joj kotaricu od žute svile.
  • 15.
    I ne htedohda se u nju zaljubim jer je imala muža, a kazala mi je da je devojka kad sam je odveo na reku.
  • 16.