Knjiga koju svaki Hrvat mora imati radi okvirne spoznaje kako medjunarodna zajednica 'pomaže' zemljama u tranziciji, krizi itd…
Napisana prije desetak godina, knjiga je aktualna... Vidjet ćete zašto...
Knjiga koju svaki Hrvat mora imati radi okvirne spoznaje kako medjunarodna zajednica 'pomaže' zemljama u tranziciji, krizi itd…
Napisana prije desetak godina, knjiga je aktualna... Vidjet ćete zašto...
Referendum o izmjenama izbornog sustavaUimeobitelji
Građanska inicijativa „U ime obitelji“ te brojne građanske udruge, sindikati, vjerske zajednice, obitelji i pojedinci, organiziraju od 21. 9. do 5. 10. 2014. izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma na kojem bi građani RH odlučili žele li da se u Ustav RH unesu izborna načela koja potiču demokratizaciju izbornog sustava i omogućuju da već na sljedećim parlamentarnim izborima građani svoje predstavnike izabiru imenom i prezimenom.
Similar to Kako hrvatski narod gubi suverenitet (9)
Povijest hrvatskog narodnog grba ili - šahovniceEmil Čić
Ovaj sažetak o identitetu hrvatskog grba dio je većeg znanstvenog rada. Ovdje se nalazi radi toga jer je šokantna razina primitivizma i kamenih mozgova Balkanaca, koji ne mogu povezati odnos kontinuiteta postojanja hrvatskog etnosai pralelne materijalne kulture koju je nacija stvarala. Ovaj članak se obraća onim čitateljima koji imaju osnovni temelj za razumijevanje znanstvenog rada i radoznalost da se o temi obavijeste i prošire svoj horizont znanja....
U vrijeme kada crkvena masonerija krivotvori prijevode biblije, izvrće, izmišlja ili krivotvori izjave svetih naučitelja crkve i besramno izvrće katolički nauk, potrebno je da svaki pravi vjernik upozna izvornu katoličku vjeru kakava je ona bila od dolaska Krista Spasitelja pa sve do smrti posljednjeg pravovjernog pape. Pija XII., 1958. godine.
24. lipnja 1998. u Zagrebu je održan međunarodni simpozij o podrijetlu Hrvata, njihovoj pojavi i širenju. U ovom trenutku od tada je prošlo skoro dvadeset godina. Simpozij je održan u suradnji sa Iranom i hrvatskim znanstvenicima koji su se time ozbiljno pozabavili. Ovdje je knjiga sa znanstvenim prilozima i literaturom. Ujedno kao dokaz da Hrvati sa Srbima nikada nisu imali ni zajedničko podrijetlo, a kamo li zajednički jezik!
The document discusses a meeting between a British diplomat and Stoyan Gavrilovic, a former Yugoslav diplomat. Gavrilovic expresses deep concerns about the current Yugoslav government and its policy, which he sees as detrimental to British and Yugoslav interests. He believes key figures like Nintchitch and Yovanovic should be replaced. Gavrilovic offers to travel to London privately to advise the Foreign Office, as he is suspicious of the real views and implications of the government's actions. The diplomat considers Gavrilovic a useful contact but acknowledges the difficulties in assisting him due to the British relationship with the Yugoslav government.
The document discusses various theories about false flag operations and terrorism, including:
1) Many historical examples of governments staging false flag attacks and blaming them on other countries or groups to justify military action or political goals.
2) Allegations that intelligence agencies have carried out false flag terrorist attacks in Western countries in the past to encourage public support for their governments.
3) The author's belief that some recent terrorist attacks may have been false flags intended to provoke military action, and that daily news reports hide the real motives behind events.
28. siječnja 2014. godine ministar svih Srba u Republici Hrvatskoj, koji je izvrijeđao hrvatske prosvjetare, branitelje i zdrav razum, za vrhunac svojih svetosavskih djelatnosti došao je u Beograd na proslavu tzv. sv. Save, uzora četničkih zamišljaja velikosrpske pravoslavne crkve. Srbi su to uredno zabilježili i nitko to u proteklih zamalo godinu dana nije osporio kao dobar vic:
Joakim Boor - Francisco Franco y BahamondeEmil Čić
Godine 1952. španjolski Caudillo Francisco Franco y Bahamonde objavio je svoju jedinu knjigu o neprijateljima protiv koje se borio - o britanskoj masoneriji, koja je bila u sukobu sa španjolskim katoličkim kraljevstvom. Budući da je Hrvatska u neposrednoj smrtnoj opasnosti od iste sile, hrvatskoj javnost na čitanje predajem ovu knjigu u specijalno priređenom elektronskom izdanju, koji ima i veći broj stranca od tiskane verzije. U ruke vam predajem oružje nacionalne obrane.
The Apocaliptic Happenings Around Croatia, Mai, 2014Emil Čić
Our interlocutor, the intellectual Emil Cic, with three university titles, and ten published books is a dedicated musician and scientist. He is the first Croatian Vienna Prize winner of the Alban Berg Foundation for composition for his Piano Concerto, a prize from the Theodor Körner Foundation for the promotion of science and art work for his Sinfonietta, a working scholarship from the city of Vienna, for his work Requiem. Politics is his other passion.
Who over what, everything regarding the freemasons--our interlocutor is familiar enough with the problem when referring to recent events amongst the enemies. Povijest hrvatskih neprijatelja by Emil Cic presents the answer to who and what wishes to take away our freedom in our homeland. This is the essence of what is presented in his book, to find out what can be offered as a solution and where we can find our deliverance. Referring to current events on the present flooding and the deceits of Serbian politicians in this entire tragedy, Emil Cic states his views in his book "The History of Croatian Enemies".
Povijest izdaje u Republici Hrvatskoj 2 dio - Hrvatska VojskaEmil Čić
Kako je Hrvatska Vojska preko glavnih upravitelja Vojske i Države izdajnički očišćena od prekaljenog vojničkog kadra, koji je izborio Hrvatsku. Hrvatski List/Tjednik
This document discusses the history and culture of Syria across multiple industries and time periods. It highlights Syria's over 10,000 years of civilization across 600 cultures, its religious diversity and tolerance, and important historical and cultural sites. The document promotes Syria as offering endless cultural and human history across its cities, universities, infrastructure, and business fields, with friendly people and unmatched hospitality. It concludes by asking to leave Syria alone as they do not have oil.
Slučaj Zmajčad od Udruge: Odluka - priziv - apelEmil Čić
Prof. dr. Ivo Biondić izbačen je iz prototipa masonske lože "Družbe Hrvatskog Zmaja", slične Lions Clubovima i mješovitim skupljalištima masona poput Rotary Clubova (koju ju je kao takvu raskrinkao) i njegovim dopuštenjem prilažem dokument zbog čega je izbačen. Iz dokumenta se vidi da se izbacivanje dogodilo jer masončad u obrani Hrvatske nije ostvarivala nikakve značajne kulturne zadate koji bi pomogli u nacionalnom osvještenju Hrvata, a zauzimajući prostor u kojem su se šepurili kao važna Udruga, omogućavali su širenje svih razornih tendencija koje potresaju Hrvatsku:
Četnički elementi u Hrvatskoj i okupiranoj Bosni vrlo su se uzbudili radi objave priloga u hrvatskom časopisu Vojna povijest, 2013. Nikako im ne odgovara što se iz priloga vidi prava snaga NDH koju je podržalo 90 posto hrvatskog naroda, zbog čega je nakon 1945. uslijedilo istrebljenje Hrvata (preko milijun žrtva britanske bleiburške izdaje).
Sve do izdaje Hrvata 1945. Bosna je bila većinski hrvatska. Pokoljem ona postaje multinacionalna. Ovaj časopis je bitna dopuna za razumijevanje neprijateljskog razaranja Hrvatske.
The facts about serbo-communist fakes on the Concentration Camp Jasenovac. Who was killed there? 99% of the killed people were the Croats. Who killed them? The communists!
1. KAKO HRVATSKI NAROD GUBI SUVERENITET ?!
Autor teksta: Boris Kopić, dipl. iur.
( Prvi put objavljen članak 27. ožujka 2011. )
Uvod
Hrvatska je svoju suverenost i samostalnost izabrala 19. svibnja 1991. kada je na
referendum izašlo 83 % birača, a od toga dijela izbornog tijela potvrdnu odluku dalo je 94 %
glasača. Nakon što je donijeta Odluka o suverenosti i samostalnosti 25. 06. 1991., raskinute
su i sve pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama 08. 10. 1991., čime je RH i
formalno pravno postala samostalna i suverena država.
N e k e u s t a v n e p r o m j e n e od 1990 – 2010.
Prvim Ustavom od 22. prosinca 1990. u temeljnim odredbama, Hrvatska je jedinstvena i
nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu
kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih
predstavnika i neposrednim odlučivanjem ( referendumom ).
Posebno treba naglasiti, kada je riječ o udruživanju u saveze s drugim državama, da o tome
odlučuju Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom.
Prema članku 87. stavak 2. na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz
uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici.
Isto tako, kada je riječ o udruživanju, prema članku 135. odluka se donosi na referendumu
većinom glasova ukupnog broja birača u Republici.
Izmjenama i dopunama Ustava iz 2001. možemo ustanoviti da su se temeljne odredbe
mijenjale u izričaju „Hrvatski sabor i narod“, i umjesto toga uvodi se izričaj „Hrvatski sabor
ili narod“, dok se ostale odredbe u svezi referenduma nisu mijenjale.
Međutim, u izmjenama i dopunama Ustava iz 2010. izmjenjene su odredbe o referendumu
članka 86. stavak 4. i odredbe članka 141. stavak 4. Ustava 2001. i uvedene nove odredbe u
članku 87. stavak 4. ( "na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili
referendumu" ) i u članku 142. stavak 4. Ustava 2010. ( "odluka o udruživanju Republike
Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu" ).
2. Kako je to u Zakonu o referendumu ?
Da bi se ovaj problem sagledao u pravom svjetlu, treba naglasiti da za vrijeme zadnjih
ustavnih promjena Ustava iz 2010, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog
sudjelovanja u obnašanju državne vlasti i lokalne i područne samouprave, nije bio mijenjan.
Tako je članak 6. Zakona o referendumu ostao isti ( "Na državnom referendumu odlučuje
se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog
broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedina pitanja Ustavom RH nije drugačije
određeno" ). Također, ovaj Zakon je u članku 3. stavak 5. propisao da se državni referendum
mora raspisati radi donošenja odluke o udruživanju RH u savez s drugim državama.
Isto tako, vrlo je važno primjetiti, da se opoziv načelnika, gradonačelnika i župana odlučuje
referendumom po istom principu, tj. referendumu mora pristupiti većina od ukupnog broja
birača upisanih u popis birača.
O p ć e s t a nj e u p r a v n o m i p o l i t i č k o m s u s t a v u
Već na prvi pogled obični građanin koji ne poznaje pravnu tehniku i terminologiju uočava da
se ovdje radi o sukob između narodnog suvereniteta i onoga ( državnog suvereniteta ) koji
je utjelovljen u državnim organima vlasti i društvenim institucijama preko izabranih
predstavnika.
Iako se narod plebiscitarno opredijelio ( 19. svibnja 1991. ) za suverenu, samostalnu i
demokratsku državu Hrvatsku, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, slobodno
bira svoje predstavnike vlasti i neposredno odlučuje na referendumima, ona ( država ) to nije
ispoštovala - prije svega, zbog toga što Ustavom postupno uzima i krade narodu njegovu
suverenost u odlučivanju, a drugo - onda, kada donosi nemoralne zakone, kao što je
primjerice Izborni zakon s tzv. „zatvorenim izbornim listama“, a unutar toga Zakona uvedeno
je niz nemoralnih principa, kao primjerice „ neotuđivost mandata“, zbog čega je nastala
jagma za vlašću i trgovina mandatima, a narod nemoćan promatrač zbivanja.Poslijedica toga
jest nastanak bolesne i apatične države, umjesto demokratske.
Umjesto politike provodi se politikanstvo. Vlada ne odgovara nikome ( Saboru, Predsjedniku
RH, narodu ) osim politički na izborima, na kojima građani nemaju za koga glasovati jer je
pozicija i opozicija postala jedno, pa se zbog toga uopće ne izlazi na izbore u primjerenoj
mjeri. U državi je zavladala pohlepa za vlašću, ne postoje kriteriji za odgovornost, da onaj koji
je na višoj društvenoj razini bude i više odgovoran ( sankcioniran ) politički, pravno,
materijalno, kao i moralno. Uvriježili su se klijentelizam i korupcija, nema razvoja, država i
gospodarstvo tonu u dugovima, a nacionalno bogatsvo se rasprodaje putem nemoralne
privatizacije. Prisutan je organizirani kriminal i nesigurnost građana. Vlada nezaposlenost.
3. Da se narod ne bi pokrenuo iz sveprisutne letargije, propisane su nemoralne ustavne i
zakonske odredbe glede njegovog prava za pokretanje bilo koje inicijative za promjenu
zakonskih i ustavnih normi, a jedna od najžešćih nemoralnih normi je ona, da narod mora
prikupiti samo za pokrenutu inicijativu raspisivanja referenduma o pojedinom pitanju 10 %
potpisa ukupnog broja birača u RH, i to u roku 15 dana, što iznosi oko 450.000 potpisa. Da ne
govorimo o tome koliko su to nepotrebni financijski troškovi za jedan narod s jedne strane,
dok se na drugoj strani raznorazne „strančice“ i nezavisni kandidati razmeću sa svojim
mandatima iza kojih ne stoji niti 100.000 birača. Isto tako, meni kao građaninu ( fizičkoj osobi
), ili nekoj udruzi ( pravnoj osobi ), po Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Hrvatske,
uskraćeno je pravo zahtijevati ogjenu suglasnosti nekog pravnog propisa s višim pravnim
aktom, osim ako mi osobno ta prava nisu povrijeđena nekim pravnim aktom ( ustavna tužba
).
Kao i u ovom slučaju, ove ustavne anomalije ne možete nikome u Hrvatskoj predstaviti u
vidu zahtjeva za njihovom analizom i preispitavanjem, jer je sve „legalno“. Kao primjer toga
navodim slijedeću odredbu Zakona o referendumu :
P ra v n a i n t e r p re t a c i j a u s t a v n i h p r o m j e n a - a n o m a l i j a
U Zakonu o referendumu, članku 6. stavak 2. stoji: „Na državnom referendumu odlučuje se
većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog
broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedino pitanje Ustavom RH nije drugačije
određeno.“ Ova podebljana rečenica u zakonskom tekstu je čista politikanska manipulacija
koja nekim neukim zlonamjernicima otvara mogućnost da je iskoriste u izmjenama Ustava
2010. radi zloupotrebe prava. Ovo novoustavno pravo moglo bi biti upotrebljeno prilikom
odlučivanja naroda o pitanju ulaska naše države u savez s EU, jer se ustanovilo istraživanjem
anketa od prije da postoji izvjesni euroskepticizam građana, te tako i realna mogućnost da
građani apstiniraju izlazak na biralište, čime bi učinili državni referendum nevažećim.
Isto se je dogodilo s izmjenama i dopunama Ustava 2001. ( za vrijeme Račanove Vlade ), kada
se uvodi izričaj „Hrvatski sabor ili Vlada“, čime je data mogućnost Hrvatskom saboru da o
pristupanju u saveze s drugim državama može odlučiti u posebnim prilikama i bez naroda,
bez obzira što stoji u Zakonu o referendumu obveza raspisivanja državnog referenduma, jer
uvijek treba imati na umu da je niži pravni akt ( ovdje je to Zakon o referendumu ) podložan
višem pravnom aktu ( u ovom slučaju Ustavu ), što znači da po Ustavu odluku može donijeti
pravno valjano Hrvatski sabor i bez naroda.
Međutim, u pravnom smislu izmjene odredbi o referendumu u Ustavu su pravno bile
nedopustive jer za to nije postojao nikakav pravni osnov, niti realna potreba jer se protivi
praktičnom umu i istini - da je realna i istinska volja naroda sadržana u većini pristupanja
glasovanju na referendumu, a ne u manjini, bez obzira na bit ishoda odluke i njene
poslijedice. Dakle, ishod odluke ne može biti važniji od njene demokratičnosti i
4. neposrednosti odlučivanja izraženoj u općoj volji naroda svih slojeva društva. Time je
uništena najveća stečevina svakog naroda, njegov suverenitet u odlučivanju po samom
Ustavu i Zakonu. Odnosno, sada imamo apsurdnu pravnu ( a ispravnu prirodnu ) situaciju, da
nam je Zakon o referendumu po svom sadržaju i kvaliteti glede ovih pitanja „viši pravni akt
od samog Ustava“, a što je samo po sebi pravno nedopustivo.
Dakle, iako je neprikosnoveno utvrđeno prije samih zadnjih izmjena Ustava 2010. kako se
glasuje na državnom referendumu, i sve to također propisano Zakonom o referendumu za
slučaj udruživanja s drugim državama, eksplicitno i obvezatno, zavisnom rečenicom: „ ako za
pojedino pitanje Ustavom RH nije drugačije određeno“, to se ne može i ne smije primjeniti
na pitanje stupanja naše države u druge saveze s državama. Ta rečenica može se odnositi na
druga pojedina pitanja koja nisu eksplicitno uređena Zakonom i Ustavom, a ova pitanja su
uređena, i ne mogu se mijenjati voljom manjine ( saborskih zastupnika ), dakle, ne bez volje
naroda.
Možda najbolji primjer sukoba ( kontraverze ) između Zakona o referendumu i Ustava
nalazimu u primjerima opoziva načelnika, gradonačelnika i župana.
Opoziv jednoga općinskog načelnika može se postići samo referendumskom odlukom većine
ukupnog broja birača upisanih u popis birača.
Iz toga proizlazi zaključak da je za državni suverenitet ( unutarnji suverenitet ) odluka kako se
donosi opoziv jednog općinskog načelnika važnija ( !!! ) od državnog referenduma kada se
odlučuje o stupanju u saveze s drugim državama ( vanjski suverenitet ), što je samo po sebi
protivno umu, jer hipotetski promatrano - državni referendum bio bi pravno valjan i onda,
kada bi na biralište izašla samo tri birača ( !!! ).
Z a k lj u č a k
Temeljem ustavnih promjena učinjenih u razdoblju od 1990 – 2010. ( ukupno: četri izmjene )
hrvatski narod polako, ali sigurno gubi svoj konstitutivni elemenat u državnoj vlasti (
suverenitet ) stoga što sve više biva izbačen iz procesa demokratskog i neposrednog
odlučivanja o najbitnijim pitanjima svoga života i opstanka, a naročito kada je riječ o
stupanju u saveze s drugim državama ili asocijacijama. Na taj način Ustav iz 1990. je
generalno povrijeđen.
Da citiram gosp. Nigela Farage-a o onome što je rekao čelnicima EU u eu - parlamentu: „
Zbog opsjednutosti za Euro-državama, vaša je sreća u uništenju demokracije. Kada ljudi
opljačkaju demokraciju, ostaje nacionalizam i nasilje.“
Kao po običaju, za sve učinjeno - nitko nikada neće odgovarati. Zašto? Ili će se konačno
nešto promijeniti ?!