1. Naš glas
Prosinac , 2008.
Broj 4.
Predbožićni dani vrijeme su kada na poseban način ukrašavamo kuće i okućnice, a kitimo i
samo mjesto, kojemu to kratkotrajno blještavilo daje posebnu čar. U nas ulazi duh Božića, pa
postajemo nekako osjećajniji, skloniji praštanju, pomažemo onima koji nemaju.
Ljudi koje susrećemo na ulicama vedriji su, nasmijaniji i pristupačniji, kao da u to vrijeme
problemi nestaju. Svi bi mi zasigurno bili najsretniji kada bi to i takvo vrijeme potrajalo kroz
cijelu godinu, no tomu nije tako. Ipak, vidimo da takvo što nije i nemoguće, jer kada bi svi
ljudi na ovome svijetu kreirali život i živjeli onako kako Bog zapovijeda, svaki bi nam dan bio
takav i život bi za sve ljude bio predivan!
Danas je došlo vrijeme, kada na žalost nekim ljudima novac postaje božanstvo i takvi ljudi
teže novcu i bogatstvu, najčešće ne birajući sredstva kako do njega doći, da li će time ugroziti
drugog čovjeka, obitelji, nekome oduzeti život ili uništiti opće dobro. Ima i onih rijetkih koji su
svoje veliko bogatstvo stekli na legalan način. Jedan od tih poštenih ljudi rekao je: „Bogat
čovjek je onaj o kojemu netko napiše priču o njegovim dobrim djelima, samo onda bogatstvo
ima smisla!“ Drugim riječima, pomognimo čovjeku koliko god i kad god to možemo, jer to je
nešto najvrijednije na svijetu i ne tražimo za to nagradu ili hvalu, ali budimo sigurni da će nam
se to jednog dana vratiti!
To je zapravo bit postojanja čovjeka, pomoći drugome, jer kada pomažeš, a taj kome pomažeš
ne zna tko mu pomaže, tada postaješ ispunjen, tada ti život postaje ljepši, tada postaješ čovjek!
A.G. Matoš je rekao: „Postati čovjek je ljepše nego postati Kralj!“
Mi mladi HNS-a Malinska, često raspravljamo o nepravdama, znajući da ne možemo spasiti
svijet, ali da možemo učiniti barem nešto za malog čovjeka ili zajednicu. Upravo smo se zato i
okupili u ovoj stranci, jer smo u ovim prilikama jedino u njoj imali mogućnosti razmišljati i
djelovati na ovaj način i svoje mišljenje podijeliti sa Vama! Na koncu, nije bitan naziv stranke,
niti podružnice kakva je ova naša u Malinskoj, već je bitan sastav ljudi koji je čine. U prvom
broju našeg glasila ogradili smo se od nekih zvaničnih stavova matične stranke i pri tome
ostajemo! Matična nam stranka koristi u savjetodavne svrhe, a neke ideje koje nam pokušava
predložiti, ukoliko se mi s njima ne slažemo, odbijamo ih i do sada je uvijek postojalo
međusobno razumijevanje i tolerancija. Od žitelja naše Općine dobivamo pohvale za dosadašnji
rad i zalaganje, no i poneku kritiku, bolje rečeno, ljudi nas podsjećaju na nešto što smo
propustili ili nismo obuhvatili. Nastojimo doista ukazivati na probleme, predlagati njihovo
rješavanje i obuhvatiti sve što možemo, ali svaku informaciju koju dobijemo potrebno je
provjeriti i tu nastaje problem, jer nam je većina informacija i dokumenata, koji bi javnosti
trebali biti dostupni, zapravo nedostupno, pa se držimo izreke starih Latina koja kaže: „Znati
možeš svašta, a govoriti samo nešto!“ Do sada smo pokretali niz peticija, kao što su bile one za
uklanjanje broda „Biserka“, protiv poskupljenja vode, za referendum za ulazak u NATO i protiv
poskupljenja cijene vezova. Odaziv potpisnika bio je velik, a nešto je od toga urodilo plodom. U
skoro vrijeme moguća je još jedna peticija. Isto tako smo kroz medije više puta ukazivali na
nepravilnosti i probleme, te zahtijevali njihovo rješavanje. Preko naša 3 člana Općinskog vijeća
(Franko Kraljić, Tončić Tehomilić, Alan Bogović) dižemo glas protiv onoga što mislimo da
nije dobro i zalažemo se za ono što mislimo da je pozitivno i da je od općeg interesa. Budući da

2. u Općinskom vijeću nemamo većinu, ne možemo ni ostvarivati svoje zamisli, no i dalje ćemo
predlagati, osmišljavati, zalagati se za boljitak, pa će barem nešto od toga, nadamo se,
Općinsko vijeće uzeti u obzir.
Sugestije i svaki oblik suradnje rado prihvaćamo i otvoreni smo za svakoga tko želi
promjenu na bolje! Često se pitamo hoće li nam i kada biti bolje, što se to događa s nama i
okolinom, kao da neprestano negdje žurimo, a cilj se ne vidi ili je daleko na obzoru!? Imamo
sve veće zgrade, a sve kraće živce; šire puteve, ali uža gledišta; imamo veće kuće, ali manje
obitelji; više pogodnosti, a manje vremena. Imamo više diploma, ali manje razuma; više
stručnjaka, ali i više problema; više medicine, a manje zdravlja; govorimo previše, volimo
prerijetko! Pitamo se da li je uzrok tome ovo ludo vrijeme ili je pak uzrok tome čovjek!?
Ove blagdane provedite sa Vašim voljenima, jer oni neće biti zauvijek tu, poklonite vrijeme
i pažnju onome koji Vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići!
Sjetite se dati topli zagrljaj onome kraj Vas, jer to je jedino blago koje možete dati svim srcem!
Sjetite se reći Vašoj ženi, mužu, djevojci, mladiću „VOLIM TE“, činite to često i neka bude
tako!
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i praštanju!
Ovo je Naš Glas, ali neka ovo bude i Vaš Glas!
Uz pjesmu jednog našeg člana
SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU ŽELE VAM VAŠI
Dubašjani, Malinskari i Mihojci!
RAJSKA CESTA
Kamo me vodi ova Rajska cesta?
U netaknuti dio prirode.
Sva ljepota ovog divnog mjesta,
Satkana je u plavetnilu mora i svjetlosti zora. Rukom pod ruku, put Svetog Vida,
Prolazim kraj Cickina i kamenog zida.
Nad Malinskom vjetar nježno strune dira, Starinski nalaz lijepo se nazire,
Iz njezine dubine izranja mi sva milina. Iza obraslih drača stare stijene vire.
Znaju ljudi ovoga kraja,
Da ih štiti Sv.Apolinar, stanovnik raja. Odajući tajnu prijašnjeg života,
Živjelo se lijepo i pilo iz pota.
Daleko, sve dalje slijedim ovu Rajsku cestu, Feštalo se kao danas, tu na staroj placi,
Ka moru, brijegu, susjednom mjestu….. Mihoju se slavilo, tancali užanci.
Ognjišće me zove i moj korak koji gazi Nakon fešte u Porat trebalo je poć,
I umorno tijelo, traži predah na stazi. Spustit mreže i na Fumak doć.
Ispod maslina i hrastovih grana, Raspelu treba se poklonit,
Zavičaj moj u tišini sanja. Kleknut ispod križa i Bogu se pomolit.
Dubašnica sniva, lijepi dan novi, Župna crkva, selo Bogovići,
Na ognjišću miris uspomena gori. Za trenutak zastat ću na priči,
I grije mi dušu i vraća mi vrijeme, I kušat ću domaću rakiju koja liječi,
Sa korakom mojim idu uspomene. Zbog nje treba plavo more prijeći.
Kamo me vodi ova Rajska cesta?
Do najljepšeg na svijetu mjesta!
__________________________________________________