VirtualBox – Definisanje programa i objašnjenje osnovnih pojmova Migdad Rešidović
VirtualBox je program za kreiranje, konfigurisanje i administraciju virtuelnih mašina. Kreiranje virtuelne mašine kao prvi i osnovni korak podrazumijeva proces prilikom kojeg se određuje naziv virtuelne mašine, tip i verzija guest operativnog sistema koji će se instalirati u virtuelnoj mašini, kao i komponente virtuelne mašine (virtuelni hard disk, RAM memorija). Konfigurisanje i administracija virtuelne mašine podrazumijeva naknadno podešavanje komponenata i ostalih parametara kreirane virtuelne mašine, kao i njeno korištenje. Predstavlja odlično rješenje za IT administratore i druge korisnike i eksperte iz oblasti informacionih tehnologija, jer omogućava instaliranje i testiranje raznih verzija podržanih operativnih sistema i programa, kreiranje, konfigursanje i rad u virtuelnom mrežnom okruženju, kreiranje virtuelnih hard diskova, pokretanje i rad sa prekonfigurisanim virtuelnim mašinama kao i ostale napredne mogućnosti koje ovaj program omogućava bez negativnih posljedica po postojeći host sistem.Program proširuje mogućnosti postojećeg host sistema jer omogućava rad sa više operativnih sistema i njihovih verzija unutar kreiranih virtuelnih mašina, kao i rad sa više različitih programa u isto vrijeme. Na primjer na host sistemu sa Intel-ovim ili AMD-ovim procesorom, sa hard diskom kapaciteta 1 TB, RAM memorijom od 4 GB, kao i ostalim dodatnim komponentama sistema, može se preuzeti i instalirati VirtualBox program, kreirati četiri ili pet virtuelnih mašina, instalirati operativni sistemi i programi, a zatim ih pokrenuti u isto vrijeme. Naravno, kreirane virtuelne mašine i instalirani programi ne moraju se uvijek pokretati i koristiti u isto vrijeme.
Hardver i softver - Dimitrije Stevanović - Dragan IlićNašaŠkola.Net
Takmičenje na portalu www.nasaskola.net
"biramo najbolju lekciju"
februar 2012. godine,
Hardver i softver,
Računarstvo i informatika,
Dimitrije Stevanović, III-4
Dragan Ilić,
Prva niška gimnazija "Stevan Sremac"
VirtualBox – Definisanje programa i objašnjenje osnovnih pojmova Migdad Rešidović
VirtualBox je program za kreiranje, konfigurisanje i administraciju virtuelnih mašina. Kreiranje virtuelne mašine kao prvi i osnovni korak podrazumijeva proces prilikom kojeg se određuje naziv virtuelne mašine, tip i verzija guest operativnog sistema koji će se instalirati u virtuelnoj mašini, kao i komponente virtuelne mašine (virtuelni hard disk, RAM memorija). Konfigurisanje i administracija virtuelne mašine podrazumijeva naknadno podešavanje komponenata i ostalih parametara kreirane virtuelne mašine, kao i njeno korištenje. Predstavlja odlično rješenje za IT administratore i druge korisnike i eksperte iz oblasti informacionih tehnologija, jer omogućava instaliranje i testiranje raznih verzija podržanih operativnih sistema i programa, kreiranje, konfigursanje i rad u virtuelnom mrežnom okruženju, kreiranje virtuelnih hard diskova, pokretanje i rad sa prekonfigurisanim virtuelnim mašinama kao i ostale napredne mogućnosti koje ovaj program omogućava bez negativnih posljedica po postojeći host sistem.Program proširuje mogućnosti postojećeg host sistema jer omogućava rad sa više operativnih sistema i njihovih verzija unutar kreiranih virtuelnih mašina, kao i rad sa više različitih programa u isto vrijeme. Na primjer na host sistemu sa Intel-ovim ili AMD-ovim procesorom, sa hard diskom kapaciteta 1 TB, RAM memorijom od 4 GB, kao i ostalim dodatnim komponentama sistema, može se preuzeti i instalirati VirtualBox program, kreirati četiri ili pet virtuelnih mašina, instalirati operativni sistemi i programi, a zatim ih pokrenuti u isto vrijeme. Naravno, kreirane virtuelne mašine i instalirani programi ne moraju se uvijek pokretati i koristiti u isto vrijeme.
Hardver i softver - Dimitrije Stevanović - Dragan IlićNašaŠkola.Net
Takmičenje na portalu www.nasaskola.net
"biramo najbolju lekciju"
februar 2012. godine,
Hardver i softver,
Računarstvo i informatika,
Dimitrije Stevanović, III-4
Dragan Ilić,
Prva niška gimnazija "Stevan Sremac"
2. Operativni sistem vrši nadzor nad svim
uređajima i povezuje u jedinstvenu, skladnu i
funkcionalnu cjelinu.
Pokreće se automatski, kada se računar
uključi, pri čemu „proziva“ pojedine uređaje
provjeravajući njihovu prisutnost i ispravnost.
Omogućava programima da koriste hardver
računara.
OS
3. Razvoj OS
Operativni sistemi su se razvijali kao i računari.
Prvi elektronski računari nisu imali operativni sistem.
Programi su se unosili jedan po jedan, pri čemu se čekalo da
se jedan program završi da bi se drugi uneo.
S obzirom na to da su računari i u to vreme bili brze mašine,
zamena programa je predstavljala gubljenje dragocenog
vremena. Tako je napravljen program koji je upravljao radom
računara i omogućavao zamenu programa bez intervencije
korisnika. Ti prvi operativni sistemi bili su monoprogramski,
što znači da su učitavali jedan program i tek kada je on u
potpunosti završio rad, započinjali su učitavanje sledećeg.
4. Kasnije (početkom 70-ih) ustanovljeno je da, dok
program radi neke ulazno-izlazne operacije sa sporim
jedinicama koje su bile sastavljene od mehaničkih
komponenata (disk, čitač kartica, štampač), procesor
mora da čeka jer su se mehaničke operacije obavljale
mnogo sporije od elektronskih.
Razvoj OS
• Da bi se procesor efikasnije koristio, napravljeni su OS koji su
omogućavali unošenje dva programa u memoriju, od kojih je
jedan bio važniji i imao prioritet (foreground), a drugi je koristio
procesor samo privremeno, u trenucima dok on čeka na
završetak neke spore ulazno-izlazne operacije (background).
Ovaj koncept je posle proširen, tako da su multiprogramski OS
dozvoljavali unošenje više programa u memoriju, eventualno
sa različitim prioritetima, a OS je odlučivao kada će koji
program i koliko raditi.
5. Pojavom prvog PC-ja pojavio se i MS-DOS.
To je bio monoprogramski operativni sistem komandnog tipa.
Sa razvojem personalnih računara ovaj operativni sistem je,
zbog pogrešne koncepcije, predstavljao kočnicu u potpunom
iskorišćavanju novih mogućnosti. Zbog masovne primene
personalnih računara zadavanje komandi predstavljalo je
problem mnogim korisnicima.
Da bi se problemi prevazišli, razvijen je nov operativni sistem
grafičkog tipa Windows, koji je omogućio korišćenje svih novih
mogućnosti, naročito veličinu memorije, multiprogramski rad,
jednostavnu razmenu podataka među programima i
korišćenje virtuelne memorije.
Razvoj OS
6. Dijelovi OS
mikrokod - skup programa dizajniran za hardver
računara, BIOS
jezgro(kernel) - skup programa koji kontroliše pristup
računaru, organizaciju memorije, datoteka, raspored
rada procesa i svih resursa.
ljuska(shell)- komandni interfejs koji interpretira
komande i aktivira odgovarajuće sistemske programe.
7. Vrste OS
Do sada je razvijeno nekoliko generacija operativnih
sistema:
MS DOS
Windows
Unix
Linux
8. UNIX
Podržava više korisnika
Interfejs kroz komandnu liniju
Radi na raznim procesorima i vrstama kompjutera
Primarni OS za Internet servere
UNIX se davno koristio (prva radna verzija nastala 1971.) na
"velikim" kompjuterima (mainframe) kada su kompjuteri bili
skupi. Veliki računari su se nalazili u nekim javnim
ustanovama (npr. univerzitetima) i na njima je moglo raditi
više korisnika istovremeno preko terminala (udaljenih dijelova
kompjutera) ili, kasnije, malih i slabih personalnih kompjutera
koji su glumili terminale, tako da je UNIX (a i Linux kasnije)
građen za mrežu.
9. LINUX
Linux operativni sistem nastao 1991. godine,
Baziran je na starom i provjerenom konceptu - UNIX OS.
Jedan je od najpoznatijih primera slobodnog softvera i razvoja
putem otvorenog koda. Za razliku od drugih operativnih sistema
(kao na primer Windowsa) njegov kod je dostupan javnosti i svako
ima pravo da ga slobodno koristi, menja i redistributira.
Linux je klon Unix-a, što znači da su najbolja programska rješenja
ostavljena, a ona problematična su riješena na novi, bolji način.
Mali pingvin zaštitni je logo Linux operativnog sustava u cjelini,
mada pojedine distribucije ovog sve popularnijeg operativnog
sisitema za logo koriste neke druge slike.
11. MS DOS
OS komandnog tipa, nastao 1981. godine
Prompt – sistem čeka da korisnik započne aktivnost
Unos komande sa tastature
Razvila ga firma Microsoft.
12.
13. 1. Možemo li u MS-DOS operativnom sistemu upravljati računalom
pomoću miša?
Ne. U DOS operativnom sistemu naredbe su isključivo tekstualne i treba ih
učiti napamet (tekstualno komuniciranje).
2. Možemo li u MS-DOS operativnom sistemu pokrenuti više programa
u isto vrijeme?
Ne.
3. Možemo li MS-DOS operativni sistemu prilagoditi našim potrebama
(slika u pozadini, zvukovi, ...)?
Ne.
4. Da li je jednostavno upravljati MS-DOS operativnim sistemu?
Ne.
14. Microsoft WINDOWS
Microsoft Windows je serija operativnih sistema sa
grafičkim korisničkim interfejsom.
Danas, jedan od najčešće korištenihih OS.
Pravi poslovni procvat firme Microsoft slijedi po izdavanju
OS Windows 95, prvenstveno dizajniran za kućnu
upotrebu, koji u osnovi obilježava izgled svih današnjih
proizvoda.
Operativni sistemi koje je firma Microsoft razvila dijele se
u dvije grupe:
•MS-DOS (MicroSoft Disk Operating System)
•Windows (zaštićeno ime za Microsoft Windows OS)
15. Windows operativni sistem
radne stanice
Windows 1.0
Windows 3.11
Windows 95
Windows 97
Windows 98
Windows ME
Windows XP
Windows Vista
Windows 7
Windows 8
Windows 10
serverske verzije
Windows NT
Windows 2000
Windows 2003