“Broj Bogomola bio je u to doba već prilično velik, pa su i neka ugledna vlastela srpska pripadala toj jeresi, koja je bila mnogo bliža starom srpskom Mnogoboštvu nego Pravoslavlje.” (Radoslav M. Grujić)
5. 5
MOJ DOBRI RODE
Moj dobri rode, svi su lagali,
I tvoj su vidik sav pomračili;
Za svojom srećom samo tragali,
I svuda krali, i sve tlačili.
I mesto mleka, krv su sisali,
U stradanjima tvojim dugima,
Tvoje su svetlo ime brisali,
Da ne znaš ko si među drugima.
S ubicama su crkve stvarali,
I s izdajnikom gorde tvrđave;
U zakletvi te svakoj varali,
Na vodi digli moste rđave!
Na zgarištu ti drže govore,
Na gubilištu podlo piruju,
Na bunjištima sade lovore…
I mrtve uče sad da miruju.
Moj dobri rode, svi su rđavi,
Vapaj tvoj ne čuju što tuguje!
Izdajnik i sad još u tvrđavi,
S ubicom žrtva sada druguje.
Loman je, rode, most na provali,
Svud su u pričest otrov stavili…
S lupežom sve su novce kovali,
Sa krivokletnikom zavet pravili.
Jovan Dučić
6. 6
SADRŽAJ
Svetovidov krst 11
Znak (marka) kao pečat Božije istine 12
Znak (marker) u granite 17
Vjerska pripadnost 20
Pijani bogovi stvaraju ženu 24
Biblijski potop izazvali su Vanzemaljci 26
Okamenjene šume – dokaz potopa 30
Kraljevi prepotopske civilizacije 32
14. januar i tkz. “Srpska Nova godina” 36
Srbin i ludilo 37
Srbi u Bibliji 38
Khumri u starozavjetnoj Samariji 41
Iliri Ceruani su Rašani 49
“As (Az)” znači “Bog” 52
Asia je Azija 54
Asseria 56
Cvijeta latice i Sunce Latā 56
Bagrenica i bagra 57
Srbi su pobijedili na Kosovu 1389. 59
Od buka do Baka Bakusa (Bahusa) 62
Strana i bukagija 64
O imenu Dalmacije 67
Grad Damastinon 71
Tiranon i Tirana 74
Cer > cerkva > crkva 75
Dum, dumen, Dumno i Dumanac 76
O imenu Ilirije 78
Slovenski Nav u keltskom dijalektu 79
Dollar 81
Simbol dolara 83
Beo Bijeli Bel 84
Paklo i pakla 85
7. 7
Treska i Treskavac 86
Rutavi barut 89
Bačva 90
Bačiti 91
21. jul – 4. avgust: vremenski sveci 94
Babuni 96
Pele (Pela) – polinezijska boginja vatre i vulkana 97
Germa, kresi i gresi 101
Netačnost gregorijanskog kalendara 103
Grob Vlatka Vukovića 108
“Kosovski zavjet” kao podvala Srbima 110
Kult Svetovida potiče sa Balkana 111
Kob, kobac i Kobilić 114
Tomor – nadmoćni sjajni vis 118
Timor 119
Gotski belagi 121
Ko je srušio Rimsko carstvo 123
Gevinto smiegtu 130
Getska ploča i njeno isčitavanje 136
Gotski zapis iz Breze 138
Vinta 143
“En, Ven, Vin, Van” znače “Sunce” 147
Romanija 149
Ratni poklič “hura” 150
Kos 151
Ko je biblijski Lučonoša 152
German Sul i Irminsul 155
Iliri Skirtari su Kelti 157
Molosi 158
Skordus (Scordus) je keltska riječ 159
Marko i Markomani 160
Šta znači riječ “leto” 165
Baton (Batun) je keltsko titularno ime 168
8. 8
Gusar 169
Ko je Perun 171
Ko je Ognjena Marija 174
Vedski smisao Varindana 176
Trojčindan na Viduši 178
Penga pengana i zapengana 183
Od tračkog do slovenskog i srpskog 185
Sardiati ili Sarbiati 187
Jaka šaka 191
Sumanus 192
Arilje 193
Mars 196
O jeziku Briga Tračana 198
Kaducej 198
Tihimir iz Rima 200
Arheolingvistika 201
Turiti i turkati 202
Trak, trag, Tračani, Rašani 203
Eneti, Veneti i Slavonci: Sloveni 206
Etimologijom do porijekla Hrvata 208
Atlantis 212
Trag, trak, Trako, drako i drača 213
O svjetlosnom traku imena Tračana 216
Reljefna ploča u Orahovcu 219
Helm i Balkan – sinonimi 222
Loza i lola 224
Luč, luk i Lug 226
Ras, Arsa i Arjani 227
Balkan: Bel Beli 229
Iliri i Ilirija 231
Iz engleskog jezika 232
Istorija i lingvistika 233
Ugor i Ugar 237
9. 9
Vit i Vito 239
Muga i Mugoša 244
Kuna je ime po Suncu 246
Iz rječnika turskog jezika 248
O imenu Srba 250
Astronomsko datiranje 256
Župa Vydogossa je selo Viduša 261
Nar, narandža i oker žut 269
As, vas, vaspitan 272
Ljubovija 273
Politeizam je učenje Biblije 273
Ljubav 274
Pomračenje uma 276
Krst dvovjernih krstjana 278
Model letećeg tanjira 279
O Autoru 284
11. 11
SVETOVIDOV KRST
Svetovidov krst (rani srednji vijek, Mikulčice, Češka).
Četiri lica su četiri strane svijeta na koje Sunce
gleda kroz vrijeme četiri godišnja doba.
12. 12
ZNAK (MARKA) KAO PEČAT BOŽJE ISTINE
Granit iz kolekcije Skarma Junglay (Ladakh, Tibet):
"Donated me by H. E. the Khen Rinpochey Geshey
Lobsang Gyaltsan."
Svojim znakom planinari markiraju svoje staze
i pri tom poslu uvijek nastoje da znak bude na što
uočljivjem mjestu. Graničari markiraju granice kame-
nom i seljaci svoje parcele isto tako: kamenom. Tvorac
13. 13
je na granitu ostavio trag svog stvaranja svijeta (prilo-
žene slike).
Prečnik znaka je 2,5 cm.
Dakle, ZNAK može biti slikovni ZNAK, a može i materi-
jalne prirode (papirna markica na pismu znak je poš-
taru da si platio poštarinu).
Šta je najstariji ZNAK? Najstariji znak je Sunce,
pa Mjesec i zvijezde:
14. 14
"Potom reče Bog: Neka budu vidjela na svodu nebe-
skom, da dijele dan i noć, da budu ZNACI vremenima i
danima i godinama." (Stvaranje, 1,14)
ZNACI su MARKERI, MARKE. Po Suncu gle-
damo koje je doba dana, koje godšinje doba; po Mje-
secu i zvijezdama isto tako, a astrolozi posebno imaju
svoju nauku iščitavanja znakova (markera) nebeskih
tijela.
Drugi MARKER je onaj što ga Bog nacrta Kainu
na čelu da neko ne bi ubio Kaina:
"I načini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije
ko ga udesi." (Stvaranje,4,15)
15. 15
MARKA je vidljivi znak, jer ako se ne vidi, MARKER ne-
ma svrhu. Da bi se nešto vidjelo, to mora biti svijetlo ili
mora biti izloženo svjetlu. Svjetlo je MAR i da ponovimo
ono što smo u jednoj od prethodnih tema naveli:
"Hermes ili Har-mēs, (Aram, Remus, Haram,
Harameias), je Kadmos, Božanska Svjetlost ili Mud-
rost. MAR-KURI, kaže Movers, je MAR, Sunce." [1]
MAR znači SUNCE:
a) sanskritsko MARUT ( मरुत् ) = BLJEŠTAV, SJA-
JAN, BOG, BOGOVI, ZLATO [2],
b) sanskritsko MARĪCI ( मरीचि ) = ISKRA, VARNI-
CA, SJAJNE ČESTICE, SUNČANE ZRAKE [3],
c) sanskritsko MARĪCĪ ( मरीिी ) = SUNČEV ZRAK
[4],
d) abasijski (Abassian) jezik: MAR = SUNCE [5],
e) afganistanski: MAR = SUNCE [6].
"Rani vedski astrolozi vjerovali su da svaka
energija ishodi iz kosmičkih zraka na sanskritu zvanih
MARICI. Zraci MARICI slani su od Maruta kao svjetlo-
sne čestice Sunca ili svjetla Mjeseca...." [7]
Vedski bogovi MARUTE zračili su MARIĆIMA,
drugom riječju MARUTE su MARILE (zračile)
MARIĆIMA (svjetlosnim zracima) jer je MAR SVJE-
TLOST. Kad mi za nekoga MARIMO mi prema njemu
zračimo pozitivnim emocijama i dobrim djelima.
Latinsko MARMOR (MARMUR) = BIJELI,
SJAJNI KAMEN [8]. Englesko MARBLE znači KLIKER
ili STAKLENAC, latinski MARMON, grčki MARMAROS
(μάρ-μαρος) [10] i sve znači BLJESAK, SJAJ:
"μάρμᾰρος je stijena ili kamen kristalne struk-
ture koja bljeska (μαρμαίρει) na svjetlu...." [9].
16. 16
Evo i zašto ime MARGARITA (gčrki: μαργᾰρίτης) znači
BISER [10]: grčko MARMARIGI (μαρμᾰρῐγή) znači
PRESIJAVANJE, BLJESKANJE, ISKRIČENJE SVJE-
TLA [11], a to isto znači i grčko MARMAREOS (μαρμά-
ρεος) [12].
Na starom novcu iz Gaze i Sirije nađeno ime
Zevsa je MARNAS (Mάρνας) [13], a Zevs je vrhovni
bog bogova antčkog grčkog panteona i bog gromova i
munja: dakle SVJETLOST, SUNCE.
MARKA ili MARKER je VIDLJIVI, SVIJETLI
ZNAK jer MAR je SUNCE koje MARI (brine) za sav
svijet.
Sve ovo govorimo zbog imena MARKO i MAR-
KOMANI i MAROARO MAROVIA (moravija) jer ova
imena znače MAR: SVJETLO, SUNCE!
Pogledajmo stari nazim MORAVIJE: MARO-
ARO. To su dvije riječi MAR-O-ARO: anglo-saksonsko
AROD znači BRZ, SPREMAN PONOSAN (N)AROD i
potiče od riječi ARIAN [14].
.........................
[1] Albert Pike,Morals And Dogma, Charleston,
1871, p. 78.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 790.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Arthur James Johnes, Philological proofs of the
original unity and recent origin of the human race,
Apendix A, London: Samuel Clarke, 1843, p. 5.
[6] Ibid.
17. 17
[7] M. G Boutet, Celtic Astrology from the Druids to
the Middle Ages, McFarland & Company, Inc. Pub-
lisher, Jefferson, North Carilona, 2017, p. 191-192.
[8] Charlton T. Lewis and Charles Short, Latin
Dictio-nary, Oxford, The Clarendon Press, 1879, p.
1115.
[9] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek
English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883,
p. 922.
[10] Ibid., p. 921.
[11] Ibid., p. 922.
[12] Ibid., p. 921.
[13] Ibid. p. 922.
[14] John R. Clark Hall, A Concise Anglo-Saxon
Dictionary, Second edition, Cambridge, The University
press, 1916, p. 24.
ZNAK (MARKER) U GRANITU
Ono sto je američki doktor geologije Robert
Gentry gledao mikrospom naučno dokazujući da je
granit stvoren u momentu, evo na kamenu sa prilo-
ženih fotografija prethodne teme vidi se golim okom.
Naučno opovrgavajuci teoriju evolucije Dr Robert Gen-
try kaže ovako:
“Evolucija pretpostavlja da se granit formira
postepenim hlađenjem tokom milijardi godina. Vrijeme
hlađenja, ili pretpostavljena starost, dobija se mjere-
njem sadašnjih proizvoda radioaktivnog raspada u gra-
nitu uz pretpostavku da se oni akumuliraju samo la-
ganim, postepenim raspadanjem. Zato što evolucija iz-
jednačava radioaktivnu starost sa vremenom hlađe-
nja, bilo koji dokaz koji pokazuje da se granit formirao
brzo u suštini pokazuje njihovo istovremeno stvaranje.
18. 18
Tako pretpostavka konstantnog radioaktivnog raspa-
danja i zaključak o velikoj starosti postaje neodrživ. I
zaista: postoje naučni dokazi za njihovo istovremeno
stvaranje: zarobljeni u granitu nalaze se predivno
obojene mikrosfere nastale raspadanjem odredjenog
radioaktivnog elementa koji je poznat po kratkom
19. 19
vremenu postojanja. Koristeći jednostavnu analogiju:
mjehurići nastali u vodi mogu da se zadrže u vodi samo
naglim zamrzavanjem. Na sličan način mikroskopski
zapis neuhvatljivog radioaktivnog raspada u granitnim
stijenama postoji samo zato što su te stijene stvoreno
naglo u čvrstom stanju. Da su stijene nastajale laganim
hlađenjem, kao što to tvrdi evolucija, ovi radioaktivni
zapisi nestali bi ne ostavljajući nikakvog vidljivog traga.
Ovaj zapis o trenutnm stvaranju nalazi se u granitnim
stijenama širom svijeta. Štaviše, njegovo postojanje u
stijenama izuzetno različite radiometrijske starosti
pokazuje da su sve one nastale u isto vrijeme. Ovo
obara cijelu osnovu geološkog vremena. Stotine mili-
ona godina hlađenja, za koje su geolozi smatrali da su
bile neophodne da bi nastao džinovski monolit El Ca-
pitan, redukovane su na manje od nekoliko minuta.”
Starost ovog kamena evolucionističkim radiome-
trijskim mjerenjem je 144 - 66 miliona godina.
20. 20
VJERSKA PRIPADNOST
Koje će vjerske pripadnosti neko biti, to uglav-
nom zavisi od porodice u kojoj se rodi: roditelji i rodbina
prenose svoju vjeru na dijete još od malih nogu i kako
se dijete dresira, tako odrasla osoba kroz život vjeruje
i tu razum ne pomaže, tu logika bude blokirana vjer-
skim dogmatima.
U kojoj vjeri je istina? Nije ni u jednoj, jer u
svakoj ima istine, ima zabluda, ima laži.
Koja vjera je najstarija? Najstarije je ona čiji su
spisi najstariji, a to je sumerska vjera zapisana na
sumerskim pločicama i da su nas učili po tim zapisima,
danas bismo svo tako vjerovali svejedno što je vre-
menski razmak izmedju zapisivača sumerskog vjero-
vanja i nas oko 5000 godina.
Enki i novostvoreni čovjek.
Što se Biblije i avramskih vjera tiče, srž ovih vje-
ra upravo je iz sumerskih spisa, dorađen i prerađen za
potrebe ondašnjih vođa dotičnih naroda.
Lugalzagesijev tekst iz Uruka:
“Enki je bio treći na listi iza An i Enlil. Njega su
slijedili Utu, Su’en i Inana.” [1]
21. 21
“Enki je obožavan u svim glavnim sumerskim
državama iako pisani materijal iz Ume, Ura ili Uruka
nije mnogo poređen sa kraljevskim tekstovima iz Laga-
ša.” [2]
“Najvažnije karakteristike Enkia iz cijelog peri-
oda je njegova mogućnost da odobrava géštu (“znanje
/ razumijevanje / mudrost”) kralju. Enki je u kontaktu sa
Abzu, Engur i Eridu i titulisan je kao kralj od Abzu* ili
Eridu**.” [3]
Kraljevski zapis iz Šulgija:
“Enlil je titulisan i kao Nidimmud i najvjerovat-
nije ‘Mlađi Enlil’.” [4]
“Himna titulu Enki vidi kao ‘mlađi brat’ (šeš-ban-
da). Ime je slično Enkijevoj tituli en-lil-banda – ‘Mlađi
Enlil’ i moglo bi da znači da je Enki mlađi Enlilov
brat.Enki je takođe titulisan kao gospodar neba i zemlje
(en-an-ki) koji je poredjen sa izlazećim bogo-suncem
Utu.” [5]
“Sljedeći odjeljak opisuje Enkija kao organiza-
tora rituala oćišćenja (šuluh), slaveći ga kao sudionika
sudbine (nam-tar) i guvernera od ‘me-s’. Čini se da je
bio predstavljen kao živo znanje (géštu). [6]
Kraljevski zapis iz Amar-Su’en:
“Gotovo svaki red ovog u dijelovima teksta ne
može biti preveden ni sa vjerovatnom mogućnošću.
Barem se čini da je citat istinit u tvrdnji da početni dio
teksta opisuje Enkija u njegovu Abzu, ili napušta Abzu,
a slijedeći spominjanje necivilizovanog stanja čovje-
čanstva ili rođenja čovječanstva. Motiv kopanja zemlje
slično je trećem redu mita Enkijevog putovanja u Nipur,
gdje je je napisano da su ljudi rasli ili nicali iz zemlje
kao biljke.” [7]
22. 22
Himna namijenjena Su’en:
“U himni posvećenoj Su’en za Ibbi-Su’en po-
minje Enkija u vezi sa obilnim prinosima vegetacije na-
mijenjene kralju.” [8]
Zapis kralja Išme-Dagan:
“Enlil i Enki su najvažniji bogovi u zapisu Išme-
-Dagan.” [9]
“Titula ‘be-el uz-ni-im’ direktno je prevedena iz
sumerskog Enkijevog epiteta ‘en géštu’. Oba ‘géštu’ i
‘uznu’ takođe znače ‘klas’ – u apstraktnim pojmovima
namijenjenima za određivanje mudrosti i tehničkog is-
kustva. Takođe riječ ‘emqu’ (‘mudar / iskusan) korište-
na je za opis Enkija.“ [10]
“Enkijeva uloga kao stvoritelja i učitelja čovje-
čanstva je završni dio sačuvanog teksta. On je opisan
kao otac i majka ljudi snabdijevajući ih hranom i pićem
i dajući im savjete i znanje iz svih oblasti civilizovanog
života.” [11]
“Enki je glavni organizator ljudi, takođe životinj-
skog agrikulturalnog svijeta.” [12]
Ur-Ninurta:
“Sljedeći dio teksta objašnjava da je Enki dobio
njegovo vlastito ime korišteno od Enkija koji je postao
Enlil-banda. To se također iskazuje upotrebom imena
Sabar za Enkija u ovom pasusu. To je zaključak da je
Enki najmoćniji bog na zemlji i drugi po činu odmah iza
Enlila. Enlil mu je dao pravo da određuje sudbine, da
izriče pravedne presude i snabdjeva ljude dnevnim
životnim potrebama.” [13]
23. 23
“Grad Nipur kao mjesto stvaranja i Enlil kao
kreator ljudske vrste poznati je motiv mesopotamijske
mitologije.” [14]
Kraljevski zapis iz vremena kralja Rim-Su’en:
“Himna je zaključna slava Enkiju, nazivajući ga
‘gospodarem zemlje i neba’ (red 56: en an ki) i Haia
kaže ‘bog zemlje’ (red 58: digir kalam-ma).” [15]
Ep is Atrahasisa:
“Nintu otvori usta
i reče velikim bogovima:
‘Po meni nije teško stvoriti nešto.
To je Enki koji ima iskustvo
otkako je u stanju očistiti sve.
On mora da mi da glinu i ja ću napraviti (čovjeka).”
Onda Enki daje instrukcije objašnjavajući kako formirati
čovjeka. Odlučeno je da jedan od bogova mora biti is-
kasapljen radi tog uspješnog procesa stvaranja. Nintu
mora izmiješati krv i tijelo ubijenog boga skupa sa gli-
nom.” [16]
“…i taj bog i čovjek
Biće potpuno smiješani (spojeni) u glini.” [17]
“Svrha stvaranja čovjeka je staranje o poljima i
sistemu kanala za navodnjavanje u proizvodnji hrane
za bogove.” [18]
Enki je sin boga Ana i boginje Inane. Njih troje
su sumersko trojstvo: bog otac, boginja majka i bog sin.
.........................
* Abzu i Eridu su hram-gradovi.
[1] Peter Espak, The God Enki in Sumerian Royal
Ideology and Mithology, Tarthu University Press,
Tartu, 2010, p. 31.
24. 24
[2] Ibid., p. 33.
[3] Ibid.
[4] Ibid., p. 59.
[5] Ibid., p. 61.
[6] Ibid.
[7] Ibid., p. 75.
[8] Ibid., p. 79.
[9] Ibid., p. 90.
[10] Ibid., p. 92.
[11] Ibid., p. 98.
[12] Ibid.
[13] Ibid., p. 109.
[14] Ibid. p. 110.
[15] Ibid., p. 135.
[16] Ibid., p. 189.
[17] Ibid., p. .190.
[18] Ibid., p. 192.
PIJANI BOGOVI STVARAJU ŽENU
(zapisi sumerskih pločica)
"Drugi dio mita o Enkiju i Ninmah počinje sa
zabavom za bogove koju je organizovao Enki zvani po
svom drugom imenu Nidimmud. Nakon što su bogovi
pohvalno pozdravili Enkija za njegovo dostignuće u
stvaranju čovjeka, slijedila je pijanka što je odomaćeni
motiv u sumerskoj mitologiji.
Nakon što je popila mnoštvo piva Enkijeva mater Nin-
mah je dala prijedlog Enkiju da napravi novo stvorenje
koristeći glinu. Čini se da postoji određena povezanost
između Enkija i Ninmah u smislu stvaranja živih ljudi
čiju bi sudbinu i svrhu u društvu nemguće bilo odrediti
i utvrditi. Enki treba da odredi mjesto u ljudskom druš-
tvu za svako biće koje je Ninmah stvorila.
25. 25
B. Alster tumači:
"Enki i njegova bogo-majka takmičili su se da li
on ili ona sami mogu stvoriti živo stvorenje bez pomoći
drugih. Onda bi to značilo da je nemoguće napraviti
funkcionalno i normalno ljudsko biće bez iskustva Enki-
ja i radajuće moći njegove bogo-majke uzajamno. Iako
je tačno značenje sadržaja daleko od jasnoće, vidimo
da Ninmah stvara seriju ljudi sa raznim invalidetima i
bolestima. Enki je našao za sve njih mjesto u sumer-
skom društvu. Tako npr. slijepim ljudima odredio je
sudbinu da budu muzičari na kraljevom dvoru." [1]
"Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom
obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba
morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje
i od svih životinja što se miču po zemlji.
I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju
Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih."
(Stvaranje,1,26-27)
I tako je teklo stvaranje ljudi po sumerskom
mitu iz kojeg je nastala biblijska Knjiga stvaranja, samo
je Biblija je tome dala mnogo ozbiljniji i uzvišeniji kult-
no-ideološki čin.
.........................
[1] Peter Espak, The God Enki in Sumerian Royal
Ideology and Mithology, Tarthu University Press, Tartu,
2010, p. 197.
26. 26
BIBLIJSKI POTOP IZAZVALI SU VANZEMALJCI
Prepotopsku civilizaciju i prepotopski svijet uni-
štili su Vanzemaljci (Anunaki), oni isti što su redizaj-
nirali Adama i od Adam klonirali Evu. Veliko je pitanje
zašto su to uradili. Možda su Zemlju poželjeli samo za
sebe, možda im je bila namjera da tim putem dođu do
bogatih rudokopa dijamanata, možda su u ljudima vid-
jeli buduće konkurente ili su smatrali da je eksperiment
sa stvaranjem nove vrste ljudi bio neuspješan jer su od
njih stvoreni ljudi bili zli i nepopravljivi od zla?
Sloj podzemne vode u unutrašnjosti Zemlje.
Ma šta bio razlog, jedan od Anunakija javio je jednom
čovjeku (a možda i još nekim ljudima) da će biti veliki
potop i da će sve dotadašnje biti uništeno i da gradi
brod za sebe, svoju porodicu i životinje.
27. 27
Kako su Anunaki izazvali potop? Namjerno ili
nenamjerno nekim metodima bušenja Zemljine kore
doprli su do podzemnog sloja vode koji je bio presovan
između vanjskog Zemljinog omotača i sloja sa usija-
nom tečnom magmom. Pod ogromnim pritiskom pod-
zemna voda je kroz rupe u strašnim mlazovima šiknula
napolje desetinama kilometara u vis. Biblija to ovako
opisuje:
"Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine
drugog meseca, sedamnaesti dan toga meseca, taj
dan razvališe se svi izvori velikog bezdana, i otvoriše
se ustave nebeske." (Stvaranje,7,11)
U bušotinama su velika nalazista dijamanata.
Dakle su se ustave istovremeno otvorile i voda iz bez-
dana (dubine) šiknula je u vis. Sa vodom je u visine
izbacivano i kamenje sa muljem iz zidova bušotina i
bušotine su se širile, a kamenje i mulj padajući iz visina
sve su ubijali i zatrpavali.
28. 28
Izlaskom mnoge vode napolje u njenom unu-
tranjem sloju slabi pritisak i tečna magma probija
kameni sloj što je bio između nje i podzemne vode, te
kroz te iste otvore u intervalima izmiješana sa vodom i
muljem izbija na površinu, da bi po nestanku pritiska
vode sama krenula napolje.
Jedna od bušotnia ispunjena lavom.
Tragovi tih rupa postoje na mnogim mjestima širom
Zemlje u kamenom sloju Zemljine kore i na površini
zemlje. Uglavnom su to bogata nalazišta dijamanta i
drugog dragog kamenja. U nekim rupama ostala je
skamenjena lava, a neke rupe su se pretvorile u
neaktivne ili aktivne vulkane te i danas prorade i rade,
a na površini su visoka kamena ispupčenja i veliki
29. 29
krateri koje nauka pripisuje meteoritima. Međutim,
meteoriti nikako ne mogu da ama baš svi padaju na
Zemlju pod uglom od 90 stepeni u odnosu na površinu
Zemlje pa da svi krateru budu pravilno okrugli, nego
meteoriti uglavnom padaju ukoso i takva mjesta mete-
oritskih udara ne bi imala pravilne oblike krugova, nego
oblike elipsa i rasjelina.
Što se ogromnih rezervi podzemne vode tiče,
njeno postojanje nauka je dokazala: rezervoar vode
koji okružuje sloj Zemlje ispod sebe otkriven je u
plavom sloju nazvanom "Ringwoodite" na oko 700 km
u dubini Zemlje. Kapacitetom je tri puta veći od ukupne
vode na površini i povezan je sa vodama okeana. Tu
se povukla mnoga voda po završetku potopa, a kaže
jedan naučnik kad bi sva izašla na Zemlju, i najviše
planine bile bi potopljene.
Na osnovu svega kraj svijeta i uništenje Zemlje
može biti uzrokovano čovjekovom eksploatacijom Ze-
mlje: dovoljno je slomiti samo jednu fundamentalnu pri-
rodnu kariku i da se sve raspadne. Biblija kaže da je
prva Zemlja uništena vodom, a sljedeće uništenje biće
vatrom. Zašto opet ne može biti uništena vodom? Zato
jer je sadašnja podzemna voda povezana sa vodama
okeana i normalno cirkuliše, a nije odvojena i pod pri-
tiskom kao prije potopa.
Sve ovo je razlog za postojanje dviju suprotnih
teorija o postanju svijeta: evolucije i kreacije, jer treći
su Vanzemaljci sumerske mitologije, ali za njih svijet
ne smije da zna.
30. 30
OKAMENJENE ŠUME - DOKAZA POTOPA
Velika piramida u Gizi i Biblija (Mazora teks)
isto datiraju veliki biblijski potop: 2626 godina prije hriš-
ćanske ere. Bila je to katallizma u kojoj su se voda, vat-
ra, zemlja i vazduh borili jedan protiv protiv drugog, a
sva četiri elementa skupa su se borili protiv ljudi i sveg
života na Zemlji. Bili su to trenuci u kojima su mamuti u
trenu zaleđeni, životinje u trenu zatrpavane i pretvara-
ne u fosile i stabla drveća u kamenje.
Geolozi, kao podguzne sluge i najmenici prebo-
gatih, što u neznanju što lažući tupe da su ova kamena
stabla nastajala prije 200 i kusur miliona godina pod
uticajem vulkana. Ne, laživa pasja sorto, to se deša-
valo u trenucima 2426 godina prije nove ere, dešavalo
se u trenu isto kao što se Lotova žena na brdu iznad
Sodoma u trenu pretvorila u slani kameni stup.
31. 31
Od potopa do ove 2018. godine je prošlo je
preko 4643 godine i na mnogim lokacijama erozija je
rastočila i odnijela površinski sloj nanesen potopom.
Tako su okamenjena stabla šuma postala svijetu pred
očima. Na istim mjestima su groblja dinosaurusa i sa
mnoštvom njihovih fosila i fosila drugih većih i manjih
životinja prepotopskog svijeta.
Lokacije okamenjenih šuma širom svijeta:
1. Petrified Forest National Park, Arizona;
2. Blue Forest of Eden Valley, Wyoming;
3. Ginkgo Petrified Forest, Washington;
4. Petrified Forest of Lesbos, Greece;
5. Mississippi Petrified Forest, Mississippi;
6. Mummified Forest, Axel Heiberg Island, Canada;
7. Monumento Natural Bosque Petrificado, Argentina;
8. Yellow Cat Flat, Utah;
9. Theodore Roosevelt National Park, North Dakota;
10. Prehistoric Kauri Forest, New Zealand;
32. 32
11. Petrified forest, Khorixas, Namibia;
12. A petrified forest in Sibiloi National Park, Kenya;
13. Petrified Forest on the northern Wild Coast, South
Africa;
14. Mataruska Banja, Kraljevo, Serbia
KRALJEVI PREPOTOPSKE CIVILIZACIJE
Veliki biblijski potop počeo je 17. februara
2626. stare ere. Sve preistorijske kulture starije od
2700 godina stare ere pripadaju prepotopskom vreme-
nu. Bila je i prepotopska civilizacija sa pismom koje je
koristila ondašnja aristokratija. Njihovo ideografsko
pismo ostalo je zabilježeno na pločicama potopljenih
gradova u Sumeru i najstariji nalazi pripadaju tkz. Uruk
IV periodu (3200 stare ere). Ubrzo nakon potop
zamijenjeno je sumerskim klinastim pismom.
Početak širenja prepotopske civilizacije je na-
kon što su Vanzemaljci redizajnirali Adama i od Adama
klonirali Evu (5718 godina od početka stvaranja svijeta
ili 4282 godina prije nove ere). Adamovi i Evini počeli
su biološki da se miješaju sa preadamskim ljudima.
Tako je nastala nova rasa ljudi.
Adamovi potomci primili su znanje od Vanze-
maljaca i neki od tih potomaka postali su prvi kraljevi.
Njihovo kraljevstvo stvoreno je u Mesopotamiji i to je
prepotopska sumerska civilizacija. Ovdje su imena od
nekih prvih sumerskih kraljeva koji su vladali Sume-
rom, Egiptom i Indijom:
“1. DINASTIJA (ime u Listi kraljeva i na spomenicima):
3378-3349 st.e.: Uksi of Ukhu City or Udu, Uduin ili
ODIN, Indar, Induru, Dur, Pur, Sakh, Sagaga, Zagg,
Gaur ili Adar;
33. 33
3348-3337 st. e.: Azam Ama Basam or Bakus,Tasia ili
Mukhla, Gin, Kan or Gan ili Nimmrud;
2. DINASTIJA:
3336-3273 st.e.: Azag Bakus or Gan at Unuk, Enoch ili
Erech City.” [1]
Jedno od imena prvog kralja Prve dinastije je
Odin: Odin je vrhovni bog nordijske mitologije. Sumer-
sko "Ka-a" je "vatre glava" [2], a sumersko "in" je ogra-
đeni prostor [3], tj. država sa svojom granicom. Ime
Adar je po sumerskom "ad" sto znači "stanište, zaštit-
nik kuće, upravitelj, gajitelj" [4]. Prvi kralji bio je Kain
(hebrejsko "qānâ" znači "dobitak, sticanje").
Ime drugog kralja je Bak, Bakus, Tasia i Muk-
hla: Bak (Bakus ili Bahus) bio je bog Tračana i Rim-
ljana, a pod imenima Tasia i Mukhla bio je bog sunca
poznat Keltima i Feničanima (prehrišćanski arhanđel
Mihael).
Prvi kralj Druge dinastije je Enoh (Enoch) i to je
sin Kainov:
“I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudne i rodi
Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svog
Enoh.” (Stvaranje, 4:17)
Od 2725-2671. god. st. ere vlada moćni i najstariji egi-
patski predinastijski kralj Shar-guni, Kin ili Sar-gon. Ime
Sargon složeno je od dvije prepotopske riječi:
1. zar
2. gon ili gan ili gun
Od "zar" postalo je "sar" i "car" sa istim značenjem kao
i "zar". Sinonim riječi "zar" je rijec "la" od koje je postala
riječ "lampa" (starofrancuski "lampe", latinski "lampas",
grčki "λαμπάς, λάμπειν"). Jedno od drevnih imena
34. 34
Sunca je La. Kod naroda Srednje ili Centralne Afrike
riječ "La" znači "vatra" [5], a riječ "Lataa" znači "Sunce"
[6]. Irsko "La" znači "dan" [7]. Sumersko "La-a" znači
"mnoštvo, izobilje, punoća" [8]. Riječ gan (gon) znači
vladar:
“Dakle je Sargonovo Gin ime sa ovim znakom
ovdje značilo ‘vladar’ i njegova titula Šaru sa ovim
napisanim znakom značilo je ‘gospodar svijeta’ umje-
sto ‘kralj’.” [9]
Od "gan" je "kān" (khan) što znači vođa, vladar,
kralj. Vladar ima silu kojom goni (gon), odnosno ima
silu kojom ganja (< gan-i-a) sve koji nisu pokorno
poslušni:
a) Zar goni > Zargoni > Zargon > Sargon
b) Zar gan > Zargan > Sargan
Ko je Sargon? Sargon je Kainov sin Lamah (Lameh)
jer sve sto znači ime Sargon, to isto znači ime Lameh:
a) La = svjetlost
b) meh = mah = sila, snaga, moć
Sanskritsko "mah" znači velik, uzvišen, štovan; sjajan,
moćan, moćan, bogat, silan. Srpsko "mah" u "zamah"
znači "snaga".
"Mah" i "meh" u imenu Lamech (Lamech) istog su ko-
rijena i istog značenja kao i englesko "mach-" u
"machine" i "mech-" u "mechanic". Pogledajmo i ovo:
kod centralnoafrickog naroda "La" je "vatra" i "Sunce".
Vatra i Sunce su svjetlost. Kod Iraca "la" znači dan, jer
je dan svjetlost.
Svaki vladar lomi svoje neprijatelje. Mrak je
neprijatelj Sunca i svjetlosti te Sunce i svjetlost lome
mrak: Sunce i svjetlost u lomači mraka:
35. 35
“Mač znači ‘uništiti’. Al Mač znači ‘Uništitelj’.” [10]
Lamač ili Lameč je onaj koji snagom slama goneći
svoje neprijatelje: Sargon, Sargan, Sarguni, Sarguni. I
evo kako je vladao Lamač Sargon:
“I reče Lameh svojim ženama, Adi i Seli: Čujte
glas moj, žene Lamehove, poslušajte reči moje: ubiću
čoveka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju. Kad
će se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh će sedamdeset
i sedam puta.” (Stvaranje,4,23-24)
Veliki potop počeo je 17. februara 2626. godine
stare ere. U vremenu od 2655-2641. vladao je kralj sa
imenom Manis-Tisu. Po najranijim vedskim spisima
“Manu” je kod Indusa predak svih ljudi. Po Tacitu kod
Nijemaca Man je predak njemačkih plemena. Godine
2641. stare ere, petnaest godina pred potop, Noje
napušta presto i gradi lađu.
I tako: od prvog do zadnjeg kralja prepotopske
civilizacije ukupno je 42 kralja.
…………………….
[1] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civiliza-
tion, London, Luzak & Co., 1930, pp. 150-152.
[2] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, p. 191.
[3] Ibid., p. 197.
[4] Ibid., p. 17.
[5] Arthur James Johnes, Philological proofs of the
original unity and recent origin of the human race,
Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[6] Ibid.
[7] Ibid.
[8] John Dyneley Prince, Ibid. p. 215.
36. 36
[9] Ibid. pg. 29.
[10] Samuel Fales Dunlap, The Ghebers of Hebron,
New York: J. W. Bouton; London: George Redway,
1898, p. 281.
14. JANUAR I TKZ. “SRPSKA NOVA GODINA”
Koliko vjerske manipulacije mogu zavesti jedan
narod pokazaćemo na primjeru tkz. “srpske Nove godi-
ne” koju svetosavci nametnuše Srbima kao pravu srp-
sku Novu godinu, a šta zaista tog dana Srbi slave poka-
zaćemo ovdje.
Hronologija Velike piramide svjedoči da je još
od postanja svijeta prava Nova godina počinjala na
zimski solsticij (kratkodnevnica), tj. na prvi dan zime.
Tako smo došli i do datuma Isusovog raspeća 6. aprila
31. godine nove ere i do dana Isusovog vaskrsa 8.
aprila te godine (15. dan starohebrejskog mjeseca ni-
sana, jer je u to vrijeme proljeće počinjalo na 25. mart
(Blagovijest) julijanskog kalendara i to je bio prvi dan
hebrejskog mjeseca nisana).
37. 37
Poznato je da su prehrišćanski Srbi Novu godi-
nu proslavljali na dan zimskog solsticija, tj. na prvi dan
zime kao dan rođenja Božića Svarožića.
Primanjem hrišćanstva počinje velika manipu-
lacija grčke ortodoksne crkve i narodu se izapire istina,
a naturaju se mnoge laži među kojima je i laž. da je 1.
januara julijanskog kalendara prava srpska Nova godi-
na. Šta zaista Srbi slave 1. januara julijanskog kalen-
dara? Da vidimo!
Početkom hrišćanske ere prvi dan zime bio je
25. Decembara julijanskog kalendara, tj.na na ondašnji
prehrišćanski srpski Božić, tj. na dan rođenja Malog
Boga Božića Svarožića. Od tog dana dana do 1. janu-
ara julijanskog kalendara je punih 6 dana, a 7. Dan je
1. januar i to je prvi dan zime 776. godine koja je
zvanična godina prvih Olimpijskih igara, a samo 23
godine kasnije (753. st. ere) je godina osnivanja Rima.
Zaključak je da Srbi svojom svetosavskom No-
vom godinom 1. januara julijanskog kalendara obilje-
žavaju godišnjicu prvih Olimpijskih igara i godišnjicu
osnivanja grada Rima. E svaka čast!
SRBIN I LUDILO
Kad Srbin postane komunista, on sa kućnog
praga roditeljima baca krsni hljeb; kad Srbin postane
svetosavac, njemu je Sava Nemanjić Bog, a Jevrejina
Isusa proglasi Srbinom; kad Srbin postane rimokatolik,
njemu je papa bezgrešni spasavajući Bog; kad Srbin
postane musliman, zešći je musliman od Muhameda;
kad Srbin postane Crnogorac, veći je ustaša od Pave-
lića. Srbin ne služi ideologiji mudrošću razuma, nego
svakoj svo srce i svu dušu preda i ljudstvo u sebi ubije.
38. 38
SRBI U BIBLIJI
Prorok Jeremija je prorokovao oko 626. godine
stare ere. U njegovoj knjizi piše:
“And all the kings of Zambri, and all the kings
of Elam, and all the kings of the Medes,…” (Bible, King
James version, Jeremiah,25,25)
Zambri = Sambri
U Septuaginti piše "Zambrei, Zambri, Ζαμβρὶ"
(1. Car. 6:9-20), u Sinajskom kodeksu (Codex Sinaiti-
cus) "Zambrei", u latinskoj Vulgati "Zambri".
Zambrei, Zambri = Sambrei, Sambri
Da vidimo kako je to prevedeno u srpskim pre-
vodima:
“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama,
svi kraljevi od Medije;…” (Prevod: Ivan Šarić)
“…sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i
sve kraljeve Medije;…” (Jeruzalemska Biblija)
“…svim kraljevima Zimrija, svim kraljevima
Elama, svim kraljevima Medeje;…” (Prevod: Tomislav
Dretar)
“I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i
sve careve Midske,…” (Prevod: Daničić-Karadžić)
Ovi Zambri ili Zimri žive uz Elamite i Mede. U prevodu
Daničić-Karadžić (ne slučajno) pogrešno stoji “Midi”,
jer Medi i Midi nisu isti narod, niti su bili na istom
području.
Šta drugi izvori pišu o Zimrima?
“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad
noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na
njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog
39. 39
ratnika Cimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u
provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uništi
mačem.” [1]
Kubusna (Khubusna) je stari naziv Kubana istočno od
Krima. Tu su živjeli Cimeri prije no što su ih Skiti potisli
i istjerali.
“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po kara-
kteru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To
ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Parisi, grana Kelta
Zimra ili Kimra.” [2]
Keltsko pleme Parisi osnivači su Persije. To je isto ple-
me koje je osnovalo Pariz.
“Zimri… problematično ime naroda u Božijem
sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo
ime za Cimerijane.” [3]
“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa
poznata je kao Gomir, Cumr, Cimmeri, Cumbri i Kum-
bri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored
ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zimiri-
ma, a to ime je prepostavka, označava nomadska ple-
mena bez identifikovane rase ili nacionalnosti, koji po
njihovim lutajućim navikama su Kumri ili Zrimiri, koji su
izdvojeni od naseljenih seljaka u zemlji.” [4]
“Glavno operativno područje korišteno od Ki-
merijana i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i
Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Medi-
ju.” [5]
“Evidentno je, dakle, da je zemlja sjeverno od
Crnog mora bila mjesto Cimerijana, naroda Gomera, i
Krim još uvijek sadrži svjedočanstvo tog dokaza:
Gomer, Gomerin, Gimiri, Kimeri, Krim.” [6]
40. 40
“U ovom postupku analize važan deo predsta-
vlja i utvrđivanje odnosa Aristofanovih Kimberoi prema
slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji sebar.
U obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat autoru Odi-
seje.” [7]
“Budimir je naročito isticao oblast metalurgije,
vojne i grnčarske industrije vezane za ime Kimera i Si-
gina, to jest Simbera, Sembera, Sebara ili Srbalja, kao
i plovilačka ili brodarska umeća vezana za ime Neura
ili Naura brodoteča, takođe srpsko-slovenskog pleme-
na, kojima treba pridružiti arhitekturu u ksilotektonici
kod Šafarikovih Budina i pismenost Pešićevih i Vasi-
ćevih Vinčanaca (Sigina-Kimera-Sembera).” [8]
U Rumuniji, istočno od Temišvara, i danas postoji grad
Simeria: Zimerija < Zimri, Zimeri, Cimeri, Simeri, Sim-
bri, Sibri, Srbi.
.........................
[1] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions
and their history, Volume 2, London, 1891, p. 249.
[2] Ibid., p. 304.
[3] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the
International Bible Society, 1984, ISBN 978-0-8054-
9446-4
[4] William Beall, Britain and the Gael: or Notice of
old and successive races,Second edition, London,
1860, p. 26.
[5] Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the
Cimmerians, and where did they come from,
Copenhagen 1988, p. 103.
[6] Alonzo Trévier Jones, Empires of the Bible, Re-
view And Herald Publishing ASSN, Washington D.C.,
1897, reprinted 2004 by Teach Services, Inc., p. 8,
ISBN 978-1-57258-288-0
41. 41
[7] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan
Budimir i problem protoslovenskih protoindoevroplja-
na, Catena Mundi, Knjiga II, priredio Predrag R. Dragić
Kijuk, drugo izdanje, Beograd, 2014, str, 841.
[8] Aleksandar M. Petrović, Kratka arheografija
Srba, Novi Sad, 1997.
KHUMRI U STAROZAVJETNOJ SAMARIJI
Decembra 1. 2014. godine premijer izraelske vla-
de Benjamin Netanjahu pri zvaničnom susretu sa pre-
mijerom vlade Srbije Aleksandrom Vučićem u Tel Avi-
vu izjavio je sljedeće:
"Prijateljstvo judejskog i srpskog naroda ide u pro-
šlost hiljadama godina, još od vremena Rimske Repu-
blike.”
Netanjahu nije locirao mjesto i vrijeme gdje i kada
su Judeji i Srbi živjeli zajedno, samo je orijentaciono
pomenuo vrijeme Rimske Republike. Takođe nije re-
kao pod kojim su imenom bili ti tadašnj Srbi. Početak
Rimske Republike je oko 510. g. st. ere. Republika je
trajala do 27. g. st. ere. Međutim, drevni Srbi živjeli su
sa starozavjetnim Izrailjcima vijekovima, ako ne i mile-
nijum ranije i o tome ćemo ovdje pričati.
Na jednom obelisku asirski kralj Šalmaneser III
(Shalmaneser III, vladao od 859–824. g. st. ere) dao je
da se ukleše natpis o prijemu nekih darova. Ovako taj
natpis prevode na engleski:
“Danak od Jau, sina Khumra, primih od njega sre-
bro, zlato, zlatni pehar, zlatne vaze sa šiljatim dnom,
zlatne držače, zlatna vedra, kalaj, kraljevsko žezlo (i)
koplje.” [1]
I sad nastaju suprotna mišljenja oko imena Jau i Khu-
mri. Ime Jau je slobodni prevod imena Jou: u
42. 42
Septuaginti jasno piše Ioù i jedino samovoljom neko
može da tvrdi da je Ioù isto što i Jehu ili Jehoram.
Tako samovoljom, a ne naučnom objektivnošću, tvrde
neki da riječ Khumri znači Omri, ali ima i onih koji ne
misle tako.
Ko je Omri od kojeg, po nekima, potiče riječ Khu-
mri? Bio je “Omri” kralj drevnih Izraelićana i vladao je
sjevernim kraljevstvom Izrailja oko 887-877. g. st. ere
(u južnoj Judeju bio je posebni kralj).
Najstarija prevod Starog zavjeta sa hebrejskog na
grčki izvršen je za potrebe Aleksandrijske biblioteke
sredinom 3. vijeka stare ere. Taj prevod nazvan je Sep-
tuaginta. U Septuaginti nema kralja sa imenom Omri,
već na grčkom piše Ambri (Αμβρὶ):
“Narod koji je slijedio Ambrija nadvlada one koji
su slijedili Damnija sina Gonatovog. I umre Damnije i
Joram brat njegov tada, i Ambri počinje da vlada Izra-
iljem dvanaest godina: vladao je u Tersi šest godina.”
(Septuaginta, (3.Car.16,22-23) [2]
U ruskim prevodima grčko AMBRI prevode kao AM-
VRIJA (Амврия), a nije AMRIJA niti je OMRIJA. Vati-
kan ne bi bio Vatikan kad ne bi prepravljao original, te
ime AMBRI od Vulgate počinju da prevode kao AMRI,
da bi danas svuda pisali OMRI. Evo kako piše u izdanje
Vulgate iz 1592. godine:
“Præualuit autem populus, qui erat cum Amri,
populo qui sequebatur Thebni filium Ginet: mortuusq.
Est Thebni, & regnauit Amri. Anno trigesimo primo Asa
regis Iuda regnauit Amru super Israel, duodecim annis:
in Thersa regnauit sex annis.” [3]
Na spomenutom obelisku piše: “The tribute You,
son of Khumri,…”. U Vulgati iz 1592. g. piše Ioas [4].
I evo kako se lako otkriva svjesno laganje prevodilaca
Vulgate i svih onih koji ime Jou tumače kao “Jehu, sin
43. 43
Omrijev”. Pazimo: taj Jou uopšte nije potomak onog
Ambrija (“Omrija”), jer su nakon Ambrija carovali
njegov sin Ahav, zatim Ahavov sin Ohozija, a Ohoziju
je naslijedio Ahahov sin Joram. I taj Jou vrši državni
udar i ubija Jorama i ubija sve članove porodice potpu-
no istrijebljujući potomstvo Ambrijevo i ubija sve rođa-
ke Joramove, svu vlastelu, sve prijatelje i sve svešte-
nike doma Ahavova pobio je Jou (Druga Dn.10, 11). I
kako on može biti “sin Omrijev”, odnosno “son of
Khumru”? Nikako!
Ko su KHUMRI? Pogledajmo:
“Sada imamo mnoštvo dokaza da se riječ Gimi-
ri pojavljuje kao riječ Khumri.” [5]
“Istorija pokazuje da su Cibri iz Jutlanda, poz-
nati Rimljanima, Cimmeri kod Grka, Gimiri asirskih nat-
pisa i Khumri Nimrodovog obeliska jedan isti narod…”
[6]
"Istorijski podaci su sledeći: kada je Tiglath-Pi-
leser odveo deset plemena Izraela u zarobljeništvo, u
spomeničkim natpisima, od kojih se kopije nalaze u Bri-
tanskom muzeju, naziva ih stanovnicima zemlje kuće
Khumra. Ovi Kumri, koji se ponekad zovu Gimiri, bili su
poznati Grcima kao Cimmeri i Rimljanima kao Cimbri.
Veruje se da je Krim pozvan po njima i tamo su prona-
đeni mnogi izrailjski nadgrobni spomenici. Prema Raw-
lisonu, etničko ime Gimiri javlja se u izvorima na klinas-
tom pismu kao semitsku jednakost arijskog imena Sa-
ke. Od svojih semitskih susjeda Skiti Sake zvani su Gi-
miri. " [7]
I Cimerijani i Sake (Skiti) porijeklom su od Gomera: Ci-
merijani su Gomerovog unuka Tiroša, a Skiti od Gome-
rovog sina Aškenaza, brata Tiroševog oca Togarme.
Khumri sa obeliska Šalmanesera III su Kimbri,
Cimbri ili Kelti koji su isto sto i Brigi (Frizi), tj. Tračani.
To su drevni Srbi i to svjedoče slikovni reljefni prikazi
44. 44
na pomenutom obelisku: na glavama su im frigijske ka-
pe, a na nogama opanci sa povijenim šiljcima.
Khumri sa obeliska Šalmanesera III (Shalmaneser III),
859–824. st. ere).
“Samarija je samo u ranim klinastim zapisima
zvana Beth-Khumri (q. v.), ali od vremena Tiglat-Pile-
sera II koristi se termin Tsamirin (Rawlinson, Hist. Evi-
dences, p. 32.). Narod je prikazan na egipatskim spo-
menicima među zarobljenicima sa priloženim hijerogli-
fom Asmori (Wilkinson, Anc. Egyptians, i. 403.).” [8]
Beth-Khumri znači kuća Kumra:
“Istorija pokazuje da su Cimbri Jutlanda, poz-
nati Rimljanima, Cimeri po Grcima, Gimiri po asirskim
zapisima i Khumri sa Nimrudovog obeliska jedan te isti
narod….” [9]
45. 45
“Asirci zovu svoje zarobljenike (Izrailjce) Kumri
ili Khumri od Ghumri ili Ghomri (ime se piše različito
iako je fonetički isto) koji su sagradili glavni grad Izrailja
- i.e. Samaria, koja kasnije dobija grčko ime od She-
mer, vlasnik brda. Autorizovana versija odbacuje poče-
tno Gh, prevodeći to u ime Omri, za Hebreje je Ghomri
i Ghumri, a asirski ekvivalent je Kaumri ili Khumri (vidi
Baner of Israel, Nov. 21, 1883, article by J. Thomson).”
[10]
“Sad, Khumri, ponekad zvani Gimiri (Pleme) bili
su poznati Grcima kao Cimerijani, i Cimbri Rimljanima
oko 650-630. stare ere na istoku Evrope.” [11]
U Samariji Khumri su bili izmiješani za izrailjskim
Venjamitima. Khumri nisu bili poklonici judejskoh boga
Jahvea, već su bili poklonici boga Bela (biblijskog Vala)
kojem su Khumri podizali hramove (biblijske “visine”)
oko kojih su sadili lugove. Tako su mnogi Venjamiti po-
stajali sljedbenici Belovi i stalno su trajale borbe i gra-
đanski ratovi između Belovih i Jahveovih sljedbenika.
Kralj Jou, iako porijeklom od Khumra (Kumra), bio
je bio sljedbenik Jahveov, a Ambrije i njegovi sinovi bili
su Belovi sjedbenici. Bel je bog Sunca i svjetlosti.
Zemlja Khumra zvala se SAMARIA. Pogledajmo kelt-
ske riječi u imenu SAMARIA:
a) starokeltski (gaelik) SAM = SUNCE [12]
b) starokeltski (gaelik) AR = ZEMLJA, ZEMLJIŠTE,
TLO [13]
c) starokeltski (gaelik) IA = OTADŽBINA, DOMO-
VINA, DRŽAVA [14]
Sunce je SAM jer je SAMAC na nebu, Sunce je SAMO
na nebu (asirski: ŠAMAŠ).
- SAM = SUNCE
- AR = ZEMLJA, ZEMLJIŠTE, TLO
- IA = DRŽAVA
46. 46
SAM-AR-IA > SAMARIA = ZEMLJA SUNCA, DRŽAVA
SUNCA (riječju SAM počinju imena nekih tračkih obla-
sti: SAMOS, SAMOTRAKIA, SAMAIKA...). I još jedan
citat iz Septuaginte o porijeklu imena SAMARIA:
“I Ambri kupi planinu Semeron od Semera, vlas-
nika planine, za dva talenta srebra i sagradi (na) planini
(grad) i po imenu vlasnika planine Semer nazva plani-
nu Semeron.” (3.Car.24)
Po ovoj biblijskoj priči ime SAMARIA potiče od SEME-
RIA, a SEMERIJA potiče od imena SEMER. Sad ćemo
pokazati kako se i u Bibliji prekraja istina. Počnimo od
Vulgate:
“Emitq. Montem Samariæ a Somer duobus tale-
ntis argenti: & ædi-ficauit eum, & vocauit nomen ciu-
itatis, quam extruxerat, nomine Semer Domini montis
Samariam.” [15]
U Vulgati ime SEMER izvedeno je od imena SOMER,
a po logici od SOMER treba da bude SOMERIA, ali nije
SOMERIA, već SEMERIA: SEMER > SEMERON od
grčkog Σεμερὼν παρὰ Σεμὴρ (Septuagint, KIGS, III,
16, 24)
Šta je bio stvarni SEMER, čovjek (kao što tvrdi
pisac Bilije), ili nešto drugo? Počnimo od riječi SAM,
starokeltskog imena Sunca:
SAM > SAMAC = SUNCE je SAMO na nebu (asirski
ŠAMAŠ).
Sanskritsko SAMĀS ( समास् ) znači BITI, SJESTI,
POSMATRATI, VIDJETI. Gdje treba BITI, gdje treba
SJESTI da bismo na daleko POSMATRALI i VIDJELI?
Treba da idemo na neko uzvišenje, na vis brda, a vis
brda je SAMAR. I Sunce ima svoj SAMAR: to je mjesto
izlaska Sunca na dugodnevnicu na prvi dan ljeta ili na
ljetni SUNCOSTAJ: starokeltsko SÀM znači ODMORI-
ŠTE, POČINAK [16].
47. 47
Od imena Sunca SAM izvedeno je srpsko SA-
MAR (vlaški: SAMARU, turski: SEMER, slovenački:
SAMÁR, SOMÁR, u Napulju: SARMATARE). [17]
I šta je bilo sa KHUMRIMA u SAMARIJI koji su se
izmiješali sa Semitima? Ratovi su mnoge iselili po svi-
jetu i pretopili se u druge narode. Mnogi su stradali u
borbama sa Jahveovim sljedbenicima Judejima, a od
ostatka su nastali SAMARIĆANI koji su za Judeje uvi-
jek neznabožački narod.
Tako su nekad vijekovima, a možda i cijeli mile-
nijum prije Rimske Republike, drevni Srbi pod imenom
KUMRI (KHUMRI) skupa živjeli sa bliskoistočnim Se-
mitima. Govoreći o faraonu Hadaru kao heroju 18. di-
nastije, u Septuaginiti pod imenom Hadad (Postanak,
36, 39; 1. Dnev. 1, 50-51), J. Campbell kaže:
“On se već pojavio kao srušitelj Kimro-Zeretitskog
kraljevstva na obalama Mrtvog mora.” [18]
Khumri su Kumri, Kimri ili Kimeri, a to je isto što i
Tračani (Strabo, I, 3, 21; Strabo, XIII, 1, 8), a Zeretiti su
Ruteni [19], tj. Tračani.
……………………………………..
[1] The Black Obelisk of Shalmaneser III, British
Museum in London.
[2] The Septuagint Version Of The Old
Testament, Translated into English, by Sir Lancelot
Charles Lee Brenton. Bart. Vol. 1, London: Samuel
Bakster And Sons, 1844, pg. 387.
[3] Biblia Sacra Vulgatae Editionis, Regvm, Liber
III, Cap. XVI, 22-23, Romæ, Ex Thypographia
Apostolica Vaticana, M. D. XCII, p. 303.
[4] Ibid, pg. 324.
[5] Gertrude Emily Altree Coley, The Forgotten
Factor in the Palestine Question, Reprinted from the
National Message, 1948.
[6] Cheshire Notes and Queries, Volumes 4;
48. 48
Stockport, “Advertiser Office,” 1884, pg. 187.
[7] Albert Ross Parsons, Parsifal: The Finding of
Christ Through Art; Or, Richard Wagner as Theologian,
Apendix, New York & London, G. P. Putnam’s Sons,
1890, p. 78.
[8] John M’Clintock and James Strong, Cyclopæ-
dia of Biblical, Theologycal, and Ecclesiastical Lite-
rature, Vol. IX.- RH-ST, New York: Harper & Brothers,
Pubi-shers, 1880, p. 278.
[9] Advertiser Notes and Queries, Volume 4 – Part
4, Stockport: “Advertiser” Office, 1884, p. 188.
[10] Ibid.
[12] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dic-
tionary, specially designed for beginners, Vol. 3, Pub-
lished by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg.
786.
[13] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dic-
tionary, specially designed for beginners, Vol. 1, Pub-
lished by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg.
43.
[14] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dic-
tionary, specially designed for beginners, Vol. 2, Pub-
lished by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg.
535.
[15] Biblia Sacra Vulgatae Editionis, Regvm, Liber
III, Cap. XVI, 22-23, Romæ, Ex Thypographia Aposto-
lica Vaticana, M. D. XCII, p. 303.
[16] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. 3;
Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-,
pg. 786.
[17] P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973,
str.199.
[18, 19] John Campbell, The Hittites: their inscrip-
tions and their history, Vol. II; Toronto: Williamson &
Co., 1890, p. 12.
49. 49
ILIRI CERAUNI SU RAŠANI
“Osamdeset kilometara od Alba Iulia ili Deve je
Roşia Montană (Crvena planina) postoje rudnici koji
datiraju od vremena Dačana, od prije 2000 godina….”
[1]
Rumuni pišu ‘Roşia Montană izgovarajući ono ş kao
umekšano š. Dakle je Roşia Montană isto što i Rošia
planina i bukvalno znači Crvena planina.
Svima je poznato postojanje srpske srednjovi-
jekovne države Raške i to je Porfirogenitova Crvena
Srbija.
Počev od sredine 6. vijeka nove ere neki preci
današnjih Srba i drugih današnjih “južnoslovenskih”
50. 50
naroda dolaze na Balkan iz Bijele Srbije. Koja se oblast
krije iza tog imena?
Bijela Srbija je karpatska i zakarpatska Galicija,
jer je starokeltsko gal naziv za labuda, pijetla i mlijeko
[2]. Ono što je zajedničko za labuda, pijetla i mlijeko
jeste svjetlina bijele boje: labud je bijel, pijetao najav-
ljuje bijeli dan, mlijeko je bijelo.
U današnjem gaeliku bijelo je geal, a u srpskom
gal u smislu svijetle bjeline zadržalo se u riječi razgaliti
(raz-gal-i-ti) i u prezimenu Galić. Dakle je ta Galicija bila
Porfirogenitova Bijela Srbija i tamo još postoji Bijela
Rusija ili Bjelorusija, tj. Bijela Raša ili Bijela Raška.
U svakom jeziku, pa i u srpskom, postoje sino-
nimi kao riječi različitog oblika, a istog značenja. Sino-
nim riječi raša, što znači crvena jeste riječ cer:
- cer = cear [3]
- cear = krv, potomak, potomstvo, rasa [4]
- ceara = boja krvi, crven [5]
Tako su ilirski Cerauni u stvari Cerići ili Rašići, Rašani,
jer je cer isto što i cear koje znači potomstvo, rasa i to
je po krvi što se na gaeliku kaže ceara. Drvo hrasta ce-
ra (Quercus cerris) je ružičasto, crvenkasto. Cerov list
u jesen je veoma crven. Latinsko cerris zadržalo je
samo prenesena značenje keltskog cer: ljut, žestok,
gnjevan, žučan, opor, gorak (osobine čovjeka pri ovak-
vim eksplozivnim osjećanjima je crvenilo izazvano pre-
jakim uzbuđenjem). Englesko chery (trešnja, višnja) je
od keltskog cer.
Ceruani su živjeli u području Raške. Nazivi Ce-
ruani, Rašići i Rašani istog su značenja i radi se o istom
narodu.
51. 51
U Albaniji blizu Otrantskih vrata na Jadranu ima
polanina Ceraunija (Ceraunian Mountain) u čijem tlu,
kao i u tlu rumunske Roşia planine, takođe dominira
crvena, raša boja.
Tračani su opisani kao narod raše, crvene ko-
se:
“Fizičke karakteristike Tračana ustanovljene su
od šestog vijeka stare ere kad Xenophanes usput izvje-
štava o plavim očima i crvenoj kosi….” [6]
“Riječ Kelt često je korištena kao domaće naziv
za žutokose Germane, ali pravilno to pripada Galim koji
su bili smeđokosi. Cimbrijski Kelti bili su žutokosi, Kale-
donci crvenokosi. – Tacitus. Pliny, l. 38. c. 17. Strabo,
300.” [7]
…………………….
[1] Lonely Planet, Romania & Bulgaria, 6th edition –
April 2013, ISBN 9781743216378.
[2] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic diction-
nary, specially designed for beginners, Vol. 1, Publi-
shed by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg.
341.Ibid. p. 188.
[3] Ibid., p. 181
[4] Ibid.
[5] Ibid.
[6] Joseph E. Skinner, The Invention of Greek Eth-
nography: From Homer to Herodotus, Oxford, Univer-
sity Press, 2012, p. 85, ISBN 9780199793600
[7] Samuel Davies Baldwin, Dominion ; Or, The
Unity and Trinity of the Human Race; Nashville, Tenn.:
Printed by E. Stevenson and F. A. Owen, 1857, p. 289.
52. 52
“AS (AZ)” ZNAČI "BOG"
Šta je izvorno i bukvalno značenje riječi AZ (AS)?
“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa
VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao
ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.”
[1]
“Računajući po Suetoniusu ǢSAR je rasenska
riječ koja znači Bog. Pošto ǣsar takođe na irskom
znači Bog, Suetoniusov izvještaj je pomak kao dokaz
da su Kelti od Rasena.” [2]
“ǢSAR, ime od Deum, Bog Rasena računajući
po Suetoniusu; i A’iσoi, ǢSI označava Θεoi, bogovi,
nad Tirencima, računajući po Hesikiusu.- K. O. Müler i
53. 53
Donaldson povezuju obe titule, i s pravom, sa skandi-
navskim AS, deus, mn. ǢSIR” [3]
"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih
Skandinavaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi
GOSPOD." [4]
Vedski Bog je ASURA:
“Nosim naprijed pjesmu za mudrog pjesnika,
vrijedne priznanja, slavne, iskonske. Ljubljeni Asura
sjedi u sjaju, držalac imanja, nosilac blagostanja, je
Agny.” (Rig Veda, 5.15.1 , Himna Agniju)
“ASURA je vrhovni bog vedskog panteona. Ri-
ječ ÁSURA je izvedena od ‘ásu-’ i znači ‘posjedovati
asu’. Ásu- znači ‘životna sila’.” [5]
Asirski Bog je ASSUR. AS je BOG, a SUR je
NEBO, SVJETLOST i VRIJEME.
Persijsko AZ-ER znači SUNCE [6], latinsko
ASS-O znači PRŽITI [7]. Pripadnici sjevernoameričkog
indijanskog plemena Hjuron vatru zovu ASSISTA [8].
Sanskritsko AS ( अस् ) znači BITI, POSTOJATI,
ŽIVJETI [9], a sanskritsko ĀS (आस् ) ima značenje BITI
PRISUTAN, POSTOJATI [10]. Sanskritsko ASU ( असु )
znači DISANJE, ŽIVOT [11].
U svim nabrojanim riječima sanskrita osnova je
AS (AZ) što na srpskom, bugarskom i makedonskom
znači JA: JESAM, BIVAM, POSTOJIM i to je BOG. AZ
je prvo slovo AZBUKE glagiljice i ćiriliće sa značenjem
broja JEDAN.
Dakle srpski grb, krst sa četiri C, znači AZ, AS,
BOG. i zato na antičkim grčkim "crnim vazama" ovaj
znak na haljinama pojedinih likova ukazuje da su to
bogovi ili su božanskog porijekla.
54. 54
…………………….
[1] William Holwell, Mythological, Etymological And
Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In
The Poultry, 1793, p. 55.
[2] Ib. p. 144.
[3] Alex. Earl of Crawford & Balcarlles, Etruscan
Inscriptions, John Murray, London, 1872. p. 250.
[4] Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian
Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.
[5] Wash Edward Hale, Ásura - in Early Vedic
Religion, Motilal Banarsidass Publishers, Delhi, 1999,
p. 9., ISBN: 81-208-0061-3
[6] Arthur James Johnes, Philological proofs of the
original unity and recent origin of the human race,
Apendix A, London: Samuel Clarke, 1843, p. 17.
[7] Ibid.
[8] Ibid.
[9] Sir Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 117.
[10] Ibid., p. 159.
[11] Ibid., p. 121.
ASIA JE AZIJA
Postajući zvančina državna ideologija hrišćan-
ska crkva je zatrla i zabranila sve dotadašnje znanje,
zabranila znanje za vrijeme svoje sulude teokratije i
unazadila svijet za preko 4500 godina.
Crkveni Balkanac, Sloven uopšte, umni je i du-
ševni zombi grčke i latinske crkve kojeg su uvjerili da
se Bog spoznaje samo vjerom, a ne razumom i nau-
kom. Povjerovati u to i prestati razmišljati o svemu što
je Bog stvorio na nebu i na zemlji znači biti na inte-
lektualnom nivou jedne ovce.
55. 55
Ono što je crkva nametnulu svijetu jeste tvrdnja
da su svi evropski nehrišćanski narodi bili divljaci, a
samo Rimljani i Grci civilizovani svijet, a oni, Rimljani i
Vizantijci, sve rušili i palili što su u svojim pljačkama
stigli. Ta crkvena laž o "barbarima" i dalje vlada u druš-
tvenim naukama Evropljana, pa i kod Srba i ostalih
Balkanaca i svih Slovena hrišćana.
Tražiš li etimološko porijeklo nekih starih riječ i,
Evropljani uglavnom korijene tim riječ ima "nalaze" u
grčkom i latinskom, iako grčki nije stariji od 800-900
godina, a latinski još mlađi. Jedan od tih primjera je i ri-
ječ AZIJA.
Sve što evropski glupaci znaju da kažu o ovoj
riječi jeste da je riječ ASIA "drevna grčka riječ (Ἀσία)
koju prvi zapisuje Herodot sredinom 5. vijeka stare
ere". A šta ta riječ znači i od čega je dobila taj oblik, to
oni neće nikad da kažu, jer kad bi kazali, automatski bi
priznali da to nije "drevna grčka riječ", nego riječ Tra-
čana, riječ Kelta ili Ilira sastavljane od riječi AS IA:
1. starokeltsko AS je PALILAC VATRE [1], SUNCE,
BOG. To odgovara srpskom (slovenskom) AZ što znači
JA, JESAM, BIVAM, POSTOJIM. AZ je slovo A, prvo
slovi glagoljice i ćiriliće i broj JEDAN;
2. starokeltsko IA je OBLAST, PODRUČJE, ZEM-
LJA, DOMOVINA, OTADŽBINA [2].
Tako riječ ASIA znači VATRENA ZEMLJA; ZEMLJA
SUNCA, BOŽIJA ZEMLJA.
I danas ja kazao, sutra na jedno ušlo na drugo
izašlo, crkvene ovce su duhovno i umno grčko i latinsko
roblje.
..........................
56. 56
[1] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, p. 32.
[2] Ibid, p. 320.
ASSERIA
Nekoliko kilometara udaljena od Benkovca stoji
Asseria, drevna tvrđava i grad ilirskih Liburna.
AS ZER IA > ASSERIA
“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa
VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao
ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.”
[1]
ZER = SER
AS SER IA > ASSERIA
Starokeltsko IA je OBLAST, PODRUČJE, ZEMLJA,
DOMOVINA, OTADŽBINA [2].
I ko su bili Iliri? Bili su Kelti ili Tračani!
.........................
[1] William Holwell, Mythological, Etymological And
Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In
The Poultry, 1793, p. 55.
[2] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Pater-noster
Row; 1825, p. 320.
CVIJETA LATICE I SUNCE LATĀ
Sanskritsko LATĀ ( लता ) je LINIJA, PRAVAC.
Srpsko LATICA je dio cvijeta koji se od od sredine cvi-
jeta PRAVOLINIJSKI GRANA na sve strane.
57. 57
On korijena LAT- je i keltsko (gaelik) SLAT ili
ŠTAP. I štap je PRAVA LINIJA.
Kod centralnoafričkih plemena LA znači VAT-
RA, SVJETLO, DAN, a Sunce im je LATĀ. [1]
S LATAN > ZLATAN = ZRAČEĆI, SJAJNI, BLJEŠ-
TAVI.
Cvijet je od Boga Tvorca biomorforički prikaz
Sunca. Mnogo je ovakvih primjera koji pokazuju da je
religija suvšina i da je vjera nepotrebna jer priroda
svjedoči svog Stvoritelja.
.............................
[1] Arthur James Johnes, Philological proofs of
the original unity and recent origin of the human race,
Apendix A, London: Samuel Clarke, 1843, p. 6.
BAGRENICA I BAGRA
Sanskritsko BHAGA ( भग ) znači VELIČAN-
STVENI GOSPODAR, DIVNI ZAŠTITNIK, LJEPOTNI,
BOŽANSKI [1] i zato se značenje ove riječi povezuju
sa značenjem srpske riječi BOG i odgovara starokel-
tskom BAGH. [2]
Sanskritskog BHAGA odgovara i smislu srpske
riječi BAGRENICA. To je raskošna duga crvena haljina
(grčko: πορφύρα) ukrašena zlatnim vezom i širokom
ogrlicom oko vrata, koju su imali pravo da nose samo
po vlasti i časti najveća vlastela vizantijskog srednjeg
vijeka.
Naši državno-crkveni istoričari pričaju kako su
naši srednjovijekovni preci do svetosti poštivali svoje
gospodare i voljeli one što su u BAGRENICE bili odje-
veni. Da je to obična laž svjedoči istorijsko pamćenje
58. 58
naroda sačuvano u značenju riječi BAGRA. Ima li iko
da ne zna ko je BAGRA? To je najgori ološ i najveći
pokvarenjaci.
Bagra i bagrenice (bagrenice na srednjevijekovnim
srpskim velikašima, freska).
.........................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-
tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 742.
[2] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, 1825, p. 44.
59. 59
SRBI SU POBIJEDILI NA KOSOVU 1389. GODINE
(Pismo Tvrtka Kotromanića)
I ovo je primjer kako sakrivanje i falsifikovanje
istorijske istine pomaže neprijatelju jednog naroda u
manipulisanju tim narodom radi zla tog naroda: isto-
rijski najveću srpsku pobjedu na Kosovu 1389. godine
svetosavska grkoortodoksna SPC u saradnji sa grč-
kom Ortodoksnom i vatikanskom Rimokatoličkom crk-
vom, pa i sa turskim vlastima, pretvorila je u najveći
srpski istorijski poraz. To je sračunata laž na koju je za-
grizla sva istorijska nauka, a najviše naivni i od sve-
tosavske crkve zavedeni srpski narod.
U istoriji nije poznat slučaj da se nakon vojne
pobjede car pobjedilac povlači sa poprišta i sa svom
vojskom napušta zemlju pobijeđenog protivnika. Strani
pobjedilac trijumfalno zauzima prestonicu u zemlji po-
bijeđenog vladara, masakrira vojno sposobne muškar-
ce i nakon opšte pljačke, silovanja i odvođenja u roblje,
pobjedilac po svim gradovima postavlja svoju vojsku sa
predstavnicima svoje administrativne vlasti radi ubira-
nja poreza. Bajazit nije učinio bilo šta od toga, on nema
vojne snage da to uradi, jer se izgubivši bitku povukao
sa Kosova.
O srpskoj pobjedi u boju na Kosovu 15. juna
1389. godine ovako Tvrtko I Kotromanić, kralj Bosne i
savremenik Kosovske bitke, iz prestone Sutjeske 1.
avgusta 1389. godine piše upravi svog grada Trogira:
“Onoga ohologa vražjega sina i slugu neprija-
telja imena Krstova i cieloga roda čovječjega .. nevjer-
noga naime Amurata, koj si bio pokorio mnoge narode
.. i koj bješe već došao s dvjema svojima sinima i sa
sljedbenici Turci i naše zemlje uznemiriti u nakani da
60. 60
kasnje navali i na vaše, napokon sraživši se s njima
dne 15 lipnja .. nadvladasmo tako, da malo od njih žive
iznesoše glave.” [1]
Ne zaboravimo da je Tvrtkova probrana vojska
sa najboljim ondašnjim vitezovima i ratnicima Bosne
pod komandom vojvode Vlatka Vukovića učestvovala
u boju na Kosovu i da je Vlatko svom kralju Tvrtku lično
podnio izvještaj o ishodu borbe. Takav je obavezni
raport bio prije Kosova, bio je onda i takav je danas:
glavnokomandujući nakon bitke podnosi izvještaj svom
najstarijem zapovjedniku!
Citat iz odgovora na Tvrtkovo pismo iz Italije:
"I ako smo mi još odavno odavno dobro znali
koje iz pričanja koje iz mnogobrojnih pisama za tu po-
bjedu s više nispolanu vašemu veličanstvu, za pobjedu
15-ga prošloga Juna nad bezumnim ponošljivcem Mu-
ratom...." [2]
Vidite li: to nije bilo jedno pismo o srpskoj pobjedi! A
gdje su nestala sva ta pisma u kultno-pedantnom
vođenju ondašnje mletačke administracije? Sakrivena
su u tajnim arhivama i tako su postala nedostupna isto-
riji.
Zašto većina današnjih Srba ne voli objavljiva-
nje ovog pisma? Zato što im dira u lažima zavedeni svi-
jest u koji je usađena laž srbske politike i srpske sveto-
savske crkve o srbskom porazu na Kosovu i o slavi i
svetosti o slavi i svetosti kneginje Milice, koja je 1392.
godine, dakle tri godine nakon bitke, svojim vazalnim
ugovorom sa Bajazitom dala krila Turcima za kasnija
osvajanja Balkana poklanjajući Turčinu vlastitu dvana-
estogodišnju kćerkicu Oliveru kao pečat svog ogavnog
ugovora.
61. 61
Ni jedan svoj istorijski dokument o Kosovskom
boju do dana današnjeg Turska nije objelodanila? Zar
je moguće da Muratovi hroničari ništa nisu zapisali? Da
šta su, nego turska sramota i politički interesi njihovih
saveznika čine da Turci sakrivaju istinu.
Zašto većina današnjih svetosavskih Srba ne
zeli objavljivanje ovog pisma? Ne žele jer im propada
crkveni mitomanski kut o Lazaru i Milici, ne žele jer ih
je crkva dresirala da više vole da gube ovozemaljske
bitke "radi nebeskog carstva", nego da su slavni pobje-
dnici svog ovozemaljskog neprijatelja.
Zašto većina današnjih muslimana Bosne ne
voli objavljivanje ovog pisma? Zato što se hrišćanin
Tvrtko Kotromanić borio protiv tursko-muslimanske
okupacije Bosne, a oni su pod Tvrtkovim grbom 1992-
1995. godine ušli u rat protiv hrišćana Bosne. I šta oni
imaju zajedničko sa Tvrtkom? Ništa, ama baš ništa ne-
maju osim licemjerja kojim lažu sami sebe.
.........................
[1] Franjo Rački, Pokret na slavenskom jugu
koncem XIV i početkom XV stoljeća, Rad JAZU, Knjiga
III, Zagreb, 1868, str. 94.
[2] Stojan Novaković, Italijanski arhivi i naša isto-
rija, Glasnik srpskog učenog društva, Knjiga XI,
Sveska XXVIII staroga reda, Beograd, 1870, str. 436.
62. 62
OD BUKA DO BAKA BAKUSA (BAHUSA)
Svaki UDAR izaziva BUKU. Neku BUKU
ljudsko UHO može da čuje, neke ne može. Ljekar ste-
toskopom čuje UDARE srca, radar čuje udare elektro-
magnetnih valova.
Uzrok svake BUKE je BUK. Šta je BUK?
Sumersko BUŠÛ znači BIT, BITAK, BIĆE, ŽI-
VOT [1]. Sumersko BÛRU je IZVOR, IZVORIŠTE [2],
BÛRTU je DOBRO, IZVOR [3]. BÛKANU je TEMELJ,
FODUMENT [4]. Sumersko BURU znači GOSPODAR,
GOSPOD [5] u kojem korijen BU- nosi značenje SJAJ,
ŽAR [6].
Sanskritski korijen BHŪ ( भू ) je nosilac znače-
nja POČETAK, BIT, BIĆE, IZVORIŠTE, RAST, PRO-
STOR, UNIVERZUM, TEMELJ, FUNDAMENT.
“D. Schwemer, koji je skretao je pažnju na ovo
specifično božanstvo, upućuje na kuduru od Nazi—
Murrutaš, koji spominje Būru ekdu ša Adad ‘divlji junac
Adadov’. Zapravo mladi junac sa munjama na prikazi-
ma je nekih vavilonskih kudura. D. Schwemer je priku-
pio neoasirske i neovavilonske dokaze o bogu Būru. To
suštinski sadrži božije lično ime koje uključuje božan-
sko ime Būru. Nezavisnih spominjanja Būrua je malo
ali su zanimljiva. Bog ovaj priziva se u dva pisma
naslovljena Sargonu II od Suhu: Moj Adad i Būru neka
blagoslove kralja moga gospodara. Jedan asirski gu-
verner iz Haraba takodje uključuje Adada u njegovu
blagosiljajuću formulu u pismu Sargonu II. Ova tri
pisma, koja dolaze iz aramejskih sadržaja, dokazuju da
je bog Būru bio poznat i na Zapadu.” [7]
63. 63
Kod indijskog Santal naroda Marang Buru je
vrhovni Bog. [8]
Bakĕle je jedan od dijalekata plemena Akĕli
među crncima u području Rta dobre nade na jugu
Afrike: BUKA, BUKWA = UDAROM RAZDVAJANJE U
DIJELOVE, DROBLJENJE, LOMLJENJE [9].
Dakle je korijen BU- dao ime BUK. To je prvo-
bitno ime Boga neposredno nakon biblijskog potopa.
Ime se onomatopejom prenijelo na mladog BAKA zbog
bakovog BU, kružne grbe na vratu baka i bakove moć-
ne žestine. Tako je BAK kasnije postao BAKUS ili
BACCHUS (lat.), grčki DIONISUS. Ne treba smetnuti s
uma da je u vrijeme potopa i neposredno nakon njega
prvi dan proljeća (Vernal equinox) počinjao u znaku
BIKA.
Neke srpske riječi koje počinju korijenom BU-
ukazuju na kružnu prirodu BUKA: BUK, BUCO, BUR-
MA, BURE, BUČMA, BUNDEVA, BUNAR, BUKAGIJA,
BURMA, NABUČEN, BUKTINJA.
Riječ BUKTINJA je sastavljena od BUK + TINA.
BUK je BUK, a TINA je rasenski, tj etrurski, VRHOVNI
BOG [10]: BUK-TINA > BUKTINJA = BOG TINA
(BAKLJA je po BAKU).
BUK je BUKA, BUKA je RIJEČ, RIJEČ je SLO-
VO ili LOGOS, a sve je UDAR Božijeg glasa, tj. frek-
vencija njenih BUKOVA, odnosno valova ili talasa. AZ
BUK!
……………………
[1] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, p. 382.
[2] Ibid.
64. 64
[3] Ibid.
[4] Ibid., p. 381, 382.
[5] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization:
its Sumerian Origin and Real Chronology, London,
Luzak & Co., 1930, p. 105.
[6] Sir Monier Monier-Williams, Ibid., p. 60.
[7] Guy Bunnens, J. David Hawkins and Isabelle
Leirens, A New Luwian Stele and the Cult of the Storm-
god at Til Barsib-Masuwari, Peeters Publisher, Leuven,
Paris, Dudley (MA), 2006, p. 70.
ISBN 10-90-429-1817-9.
[8] R. R. Prasad and A. Sachchidanda, Encyclopa-
edic Profile of Indian Tribes, Volume 1, New Delhi,
Discovery Publishing House, 1999, p. 411. ISBN 81-
7141-443-5
[9] John Leighton Wilson, A Grammar of the Bakěľe
language, with Vocabularies, new York: Printed by J.
P. Prall, 1854, p. 39.
[10] Alexander Crawford Lindsay, Etruscan inscrip-
tions, London: John Murray, 1872, p. 250.
STRANA I BUKAGIJA
O riječi STRANA Petar Skok pod trećim zna-
čenjem navodi ovo: “3° brdo, obronak, *storna.” [1]
Tako o porijeklu riječi STRANA (brda) Skok izmišlja
riječ *storna (zvjezdica * pokazuje da je to njegova pret-
postavka). Tako se laže u etimologiji, tako se skriva
pravo porijeklo jezika, a kad kriješ porijeklo jezika,
kriješ porijeklo naroda koji tim jezikom govori. Evo iz
keltskog gaelika riječ koja je istog porijekla i istog zna-
čenja kao i srpsko STRANA:
65. 65
STRAON = KOSO, KRIVO, NAGETO, KLIZAVO;
POSRTANJE, PADANJE [2]. Evo još jedan primjer
varanja naroda sakriva-njem istine o jeziku: to je
porijeklo riječi BUKAGIJA. Evo sta Skok kaže od čega
je postalo:
“…od tur. bukağı istog značenja.” [3]
A gle keltskih riječi:
a) BUCALL = PETLJA, OMČA [4]
b) BUCAID = KANTA, VEDRO, KOFA, CABAR;
BUBULJICA. [5]
Engleskim uticajem na lingviste u savremeni
gaelik uveden je isti način pisanja kao u engleskom: C
= K, U = V. Takvim pisanjem takođe se sakriva istina o
Keltima i krije se porijeklo njihovih današnjih potomaka.
Korijen riječi nosilac je značenja riječi. U rije-
čima BUCALL, BUCAID korijen je BU- koji upućuje na
smisao svega što je savijeno ili ima kružni oblik. Korijen
BU- je u srpskim riječima BUCO, BUCKO, BUČMA,
BURE, BURMA….
Osnova BUC u gaeliku BUCALL i BUCAID zna-
čenjem je jednaka osnovi BUK: oblik koji upućuje na
OKRUGLO, KRUŽNO ISPUPČENJE.
Na rijekama su BUKOVI, dakle BUC znači isto
što i BUK i svaki BUK i svi BUKOVI (valovi, talasi) kruž-
nog su oblika kao amplitude. BUKAGIJA imaja kružni
dio koji se stavlja oko noge ili dva takva dijela koji se
zaključaju oko ruku.
BUKAGIJA je OKOV koji tegli ZATVORENIK i
ZAROBLJENIK: BUKA-GIJAI Riječ BUKA upućuje na
KRUG, a GIJA je od starokeltskog GIALL što znači
ZAROB-LJENIK, TALAC [6]. I evo:
66. 66
BUKA + GIALL > BUKAGI-ALL > BUKAGIJA (turski:
bukağı).
Ako se turska riječ bukağı ne može objasniti
turskom etimologijom, znači da je i u turski ušla iz kelt-
skog. Nakon biblijskog potopa postojao je samo jedan
jezik, te i danas us svim jezicima svijeta ima istih riječi,
a Petar Skok i njemu slični lingvisti mnoštvo srpskih
riječi lažući proglasiše tuđicama iako je srednjevije-
kovni srpski jezik po fondu riječi bio najbogatiji jezik
Evrope i svjedok tome je leksičko i stilsko bogatstvo
srpske narodne književnosti.
Tako se kroz jezik i pomocu jezika lažući falsi-
fikuje istorija, a sve te laži ne dolaze iz Tokija ili Pekin-
ga, nego iz vjerskih centara Evrope: iz Grčke kroz sve-
tosavsku Ortodoksnu crkvu i njene vjernike lingviste i
iz Vatikana kroz Rimokatoličku crkvu i njene vjernike
lingviste, jer je to oduvijek bila i ostala jedna crkva
ideologijom i djelom uperena protiv čuvanja prehriš-
ćanskog istorijskog identiteta svih naroda, a posebno
Slovena i Srba.
…………………….
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.
341.
[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Her-
ne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-
, p. 906.
[3] Petar Skok, Ibid., Knjiga I, 1971, str. 232.
[4] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, p. 86.
[5] Ibid.
[6] Ibid., p. 293.
67. 67
O IMENU DALMACIJE
"DALMĂTǏA, DELMĂTǏA (Δαλματία, Δαλμάτης
još starije Δαλματεύς: sada Dalmata)...." [1]
Smiješno je tvrdnja državnih lingvista da je ime DAL-
MACIJA (grčki: Δαλματία) izvedeno od imena plemena
Dalmata, a korijen DALMAT izvode od izmišljene riječi
djelmt ili dalma za koje tvrde da znači ovca [2], iako
tih riječi sa tim značenjem u albanskom uopšte nema:
OVCA na albanskom je DHENE [3]; DELE; mn: DHÊ-
NDË [4].
U vrijeme Rimljana DALMACIJA je pokrajina od
rijeke Une (Oeneus) pa južno od rijeke Save i lijevom
obalom Drine sve do današnje granice Crne Gore sa
Albanijom.
Negdje sjeveroistočno u blizini današnjeg Soli-
na bio je ilirski grad DALMINUM, DALMINION (Δαλμί-
νιον), DELMINION (Δελμίνιον) ili DALMION (Δάλμιον).
Zar bi se grad zvao po ovci: OVCOGRAD, GRAD OVA-
CA? Ne budimo smiješni!
Gle i ovo: polubrat Konstantina Velikog, sin Konstanti-
usa Klorusa i Teodore, zvao se DELMA'TIUS ili DAL-
MA'TIUS [5]. Recite mi koja bi budala iz vrha rimske
aristokratije dala svome sinu ime po ovci?
Korijen DALM- u imenu grada DALMINIUN isti
je korijenu u imenu DALMACIJA i DALMANUTA.
Biblijsko predanje, crkveno predanje i predanja
raznih naroda kavkaske grupe (Jafetovaca, tkz. Indo-
evropljana) govore da je Jafet sin Nojev, da je Gomer
sin Jafetov, da je Torgama sin Gomerov, da je Tilmaz
sin Torgamin. Tilmaz je bio poznat pod više imena:
TALMIZ, TILMIZ, TILMAK, TILMIK, TULMEZ, TIROŠ,
68. 68
TAURI, TAUR: TALMIZ = TALMAZ > DALMAZ > DAL-
MAZIA > DALMACIJA.
Korniško TAL je ČELO, VISINA, ČUVENJE. Kor-
niško TALLETH je POČETAK, a TALLIC je onaj koji je
NA VISOKOM [6]. To odgovara značenju imena TA-
UR i TIR: VISOK, PLANINA. Sve upućuje na TALMA-
ZA: TAL > DAL.
Onaj što je po snazi nalik na TALMAZA je TALMHAID
što na gaeliku znači MOĆAN, JAK [7].
U Markovom jevandjelju (8:10) spominje se
naselje DALMANUTA (Dalmanutha, Dalmanoutha,
δαλμανουθα) u blizini Galilejskog jezera. Mnogi struč-
njaci starohebrejskog i aramejskog tvrde da je DAL-
MANUTA grad MAGDALA što znači TORANJ, KULA.
Osnova DALM u DALMANUTA ista je osnovi
DALM u DALMACIJA i sve odgovara imenu TALMAZ,
TAUR.
TALMA je dalo DALMA: keltsko (gaelik) DAL-
MA znači PONOS [8], SNAGA, TVRDOGLAVOST,
INAT, a DALMACHD znači PONOS, SMJELOST,
ODVAŽNOST, ODLUČNOST [9].
Korijen osnove DALM je DAL- i nalazi se u srp-
skom DALAMITI, ODALAMITI sa značenjem SNAŽNO
uda-riti. Starokeltko DAL znači PLEME [10], a gaelik
DAL je KULA, TVRĐAVA [11].
Za značenje imena TALMAZ, TILMAZ, TULMIK
dokaz su i sljedeće riječi Affadi naroda iz Centralne
Afrike:
- TAL > DAL > DALKAH = DAN [12]
- TIL > DIL > DILKO = NEBO [13]
- TUL > DUL > DULED = SUNCE [14]
69. 69
Starim Srbima Italija nije Italija, nego TALIJA, a njeni
stanovnicu su TALIJANI, jer su i oni porijeklom od TAL-
MAZA iz TALMAZIJE, tj. DALMACIJE.
Evo potpuno jasnog puta nastanka riječi DALMACIJA:
a) TALMAZ = TALMAS
b) TAL + MAZ = TAL + MAS
c) TALMAZ > DALMAZ = TALMAS > DALMAS
Kad na DALMAS dodamo starokeltsku riječ IA, koja
znači ZEMLJA, OBLAST, DOMOVINA, OTADZBINA
[15], dobijemo ime DALMASIA (starokeltsko IA je u
nazivima SERBIA, PANONIA, SLAVONIA, itd.):
DALMAS + IA > DALMASIA
U srpskom je kroz izgovor od DALMASIA postalo DAL-
MACIJA. Talijani kažu DALMAZIA, Rimljani su govorili
DALMATIA i DELMATIA jer je latinsko DALM- = DELM-
[16]. DAL je postalo od TAL: starokeltsko DAL = DIO,
ROD, PLEME [17].
Starokeltsko MATA = VELIK, VELIČANSTVEN [18]:
DAL + MATA > DALMATA
Dakle DAL u DALMATIA znači DIO ZEMLJE VELI-
ČANSTVENOG PLEMENA i to je isto kao DEL u na-
zivu DELMATIA jer su DAL (dio) i DEL istoznačne rije-
či, sinonimi: DAL = DEL = DIO = DEO = DELIĆ = gaelik
DEALAICH [19]:
DEL + MATA = DEL (DEO, DIO) ZEMLJE VELI-
ČANSTVENIH DALMATI su DIO PLEMENA ilirskih
Japoda i kad su se kao poseban DIO i posebno PLEME
odvojili od Japoda nazvali su se DALMATI:
DAL + MATA > DALMATA = DELMATA = DIO VELI-
ČANSTVENIH = PLEME VELIČANSTVENIH.
70. 70
................................
[1] William Smith, Charles Anthon, A new classical
dictionary of Greek and Roman biography, mythology
and geography, new York, Harper & Brothers
Publishers, 1862, p. 240.
[2] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 377,
457.
[3] Ilo Stefanllari, Albanian-English, English-Alba-
nian, New York, Hippocrene Books,INC, 2006, p. 49.
[4] Stuart E. Mann, An Historical Albanian – Eng-
lish Dictionary; Longmans, Green and Co., London,
Bombay, Madras, New York, Toronto, 1948, str. 69, 90.
[4] William Smyth, Dictionary of the Roman and
Greek Geography, Vol. I, Boston: Little, Brown, and
Company, 1867. p. 956.
[5] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: a
dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall,
Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p.
329-330.
[6] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 1825, p. 540.
[7] Neil M'Alpine, A pronouncing Gaelic dictionary,
Second edition, Edinburgh, 1883, pg. 98.
[8] Ibid.
[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, p. 307-308.
[10] Ibid., p. 307.
[11] Arthur James Johnes, Philological proofs of
the original unity and recent origin of the human race,
London: Samuel Clarke, 1843, p. 30.
[12] Ibid.
71. 71
[13] Ibid.
[14] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 1825, p. 320.
[15] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon
Press, 1968, p. 510.
[16] Alexander Macbain, An etymological diction-
nary of the Gaelic language, Enberness, The Northern
Counties Printing and Publishing Company, Limited,
1896, p. 108.
[17] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, p. 635.
[18] Robert Archibald Armstrong, Ib., p. 854.
GRAD DAMASTINON
Strabon piše:
"Dalje iznad Epidamnusa i Apolonije, nedaleko
od Ceraunske planine, žive Vulioni, Taulanti, Parthini i
Brigi. Tu negdje u blizini su rudnici srebra Damastiona."
[1]
Damastinon (grčki: Δαμάστιον, Δαμαστίῳ) je
drevni ilirski grad. Njegova tačna na lokacija još nije
utvrđena, a novac koji su kovale gradske vlasti nađen
je po različitim mjestima Srbije, Makedonije i Albanije.
Strabon locira Damastinon u blizini Crvene
(Ceraunske) planine u Albaniji.
Novac Damastinona je iz 4. v. st. ere. Na jednoj
strani novca uglavnom je Apolo, na drugoj oltar vatre
sa natpisom ΔΑΜΑΣΤΙΝΩΝ (DAMASTINON). Svojom
simbolikom ovaj oltar je simbol Apolonove vatre ljetnog
sunca, a ljeto počinje prvim danom ljeta na ljetnu dugo-
dnevnicu (slika na sljedećoj strani).
72. 72
Šta znači ime grada DAMASTINON i čija je to
riječ? Ilirska? Da, ilirska, ali nije šiptarska, nego je ime
73. 73
grada sastavljeno od nekoliko keltskih riječi, a Kelti,
Tračani i Iliri bili su jedan narod. Evo tih riječi:
a) sanskritsko DAMA ( दम ) znači DOM [2] i to je je-
dnako starokeltskom DOM [3].
b) keltsko (gaelik) TIN znači isto što znači i riječ
TEINE: PLAMEN, VATRA [4]. Starokeltsko ON znači
ODLIČAN, PLEMENIT, DOBAR [5].
DAMAS-TIN-ON > DAMASTINON = DOM VATRE DO-
BRE. Ime grada se odnosi na Apolona (Sunce) i to je
bivši pelaški DOMATROS (DOM VATRE).
Na prvoj strani nekih novčića je ženski lik, a na drugoj
samo natpis DAMA. U kući (kvadratu kao simbolu mira)
je prikaz Božijeg žezla, simbola plodnosti, rađanja i
života. DAMA znači GOSPODARICA DOMA, DOMA-
ĆICA (Venera). Tako u prenesenom smislu DAMAS je
OTAC, DAMA je MAJKA.
Očito je da ime DAMAS ima vezu sa sumer-
skim DUMUZ, DUMUZID, tj. TAMUZ, a on je sin onog
ENKIJA što je kreirao čovjeka.
Ovo je još jedan od dokaza da su Iliri bili Kelti,
a Kelti, Tračani i Iliri bili su jedan narod (Strabo, 1,3,21;
XII, 1,8).
74. 74
…………………….
[1] Strabon, Geografija, 7,7,8
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 446.
[3] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, p. 768.
[4] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Pu-
blished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. p. 950, 942.
[5] Ibid., Voll. II, p. 709.
TIRANON I TIRANA
Sarmatska pokrajina TIRA (TIRANON, TYRA,
lat.) dobila je ime po Torgaminom sinu TIROŠU, pretku
Cimerijana (Tračana, Kelta ili Ilira).
U staro vrijeme rijeka Dnjestar zvala se TIRA
(TYRA, TYRES), a lokalni Sarmati oko rijeke zvali su
se TIRITA (TYRITA, TYRIGETAE, lat.).
Bilo je Sarmata i u Aziji i tamo su imali grad
TIRAMBE (TYRAMBE, TYRAMBIS, lat.). U Skitiji su
živjeli TIRMENI (TYRMENII, lat.), a oni su potomci Ja-
fetovog TIRASA.
75. 75
U Donjoj Moeziji (današnja Srbija) bio je grad
TURES (TURA), današnji Pirot.
TUR je BIK, a jedno od imena Torgaminog Til-
maza (Tiroša, Talmiza, Talmaza) bilo je TAUR što još
znači BIK, BAK. U Dalmaciji bijahu gradovi TIRISA
(TYRISSA) i TILIRIUM.
Feničanski grad bio je TIR (TYROS, TYR).
Zemun je bio TAURUNUM. U Trakiji bijaše više grado-
va sa korijenom TYR- od koji su TIRISTAS (TYRI-
STASIS) i TIREDICA (TYREDIZA, TYRODIZA).
TIRANA u današnjoj Albaniji po TIROŠU nosi
ime, dakle su tu prije normaskog osvajanja od 11-13.
vijeka i njihovog naseljenja Berbera živjeli Cimerijani
(Kelti, Tračani ili Iliri).
CER > CERKVA > CRKVA
CER je vrsta hrasta (Quercus cerris) i iz kulta
obožavanja ovog drveta potekla je riječ CERKVA, tj.
CRKVA.
Srpsko ZAR = SVJETLOST
Persijsko ZERD = ŽUT
Sanskritsko ZĀRA = ŽUT
ZAR = ZĀRA = ZERD = SVJETLOST = SUNCE
ZAR > ZER > SER
ZAR > ZER > CER
Sanskritsko CERU ( िेरु ) = POŠTOVANJE, OBOŽA-
VANJE [1].
ZER > CER > CERKVA > CRKVA (ruski ЦЕРКОВЬ;
ukrajinski ЦЕРКВA, slovenački CERKEV).
76. 76
I prije hrišćanstva CRKVA je bila PREHRIŠ-
ĆANSKO SVETILIŠTE.
.........................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-
tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 402.
DUM, DUMEN, DUMNO I DUMANAC
Za toponim DUMNO, što je ne tako davno prvo
prepravljeno u DUVNO, a danas je vjerskom politikom
TOMISLAVGRAD (sve radi skrivanja istorije), Skok
kaže da je ime ilirskog porijekla pa nastavlja politikom
Vatikana:
“Iz tíh se primjera vidi da su Hrvati ovdje zatekli
pučanstvo koje je govorilo latinski. Da je na tom polju
nastala starohrvatska župa, to dokazuje naziv glavnog
mjesta Županjac, poimeničen stari pridjev županj ‘žu-
panov’ s pomoću -ъс > -ас. Toponim je važan i za pita-
nje postanka Arbanasa. Delminium se naime veže s
arb. delme ‘ovca’. Također se tumači etnik Delmatae
kao izvedenica od Delminium (v.) pa se zbog toga i
Delmatae smatraju ilirskim plemenom srodnim s Arba-
nasima.” [1]
Po svom akademski plaćenom zadatku sakri-
vanja istine otvoreno laže i dokazaćemo da su to laži!
Govoreći o keltskom bogu sa imenom Deo
Mercurio Dumiati dole citirani autor piše:
“Sadašnji naziv planine Puy de Dôme, ili kako
je nazivaju stanovnici tog područja jednostavno le
Doum, i epitet Dumias ili Dumiates dat je bogu čiji je
ukrašeni hram bio na vrhu, ne može se pretpostaviti da
nije nerazuman, i postavlja se pitanje prirode veze iz-
77. 77
među njih. Sadašnje je Dôme ili Doum ovdje vjerovat-
no keltska riječ i u tom slučaju teško se može sum-njati
da se treba odnositi na isto porijeklo kao i irska riječ
duma, ‘tumulus ili uzvišenje bilo koje vrste’, ali irsko
duma znači rani keltski oblik, dumjo-s ili dumjo-n, i ovaj
korijen ‘dumjo’ tačno vidimo da postoji u Dumiati.” [2]
U Srbiji za grbavu, bujicom izrovljenu zemlju,
kažu DUMAČA [3], u centralnoj Bosni kod Kaknja na
brijegu iznad lijeve obale rijeke Bosne je selo DUMA-
NAC [4].
Keltski bog DUMIATI je pelaški DOMATROS:
DOM ATROS, tj. DOM VATRE. Sve ovo potvrđuje srp-
ska riječ DUMEN: TVRDI TEMELJ, NOSAČ i nalazi se
u riječi FODUMENT koja je izvedena od:
POD-DUMEN-TA.
U bohemijskom dijalektu slovenskog jezika
DUM je DOM [5]. DUM je osnova u imenu grada
DUMNO (Duvno), u imenu sela DUMANAC i nazivu
bujicom uzrovljene zemlje DUMAČA.
Osnova svemu su starokeltskog DU što znači
MJESTO ŽIVOTA, BORAVIŠTE [6] i sanskritsko DU
( दु ) koje nosi značenje OBUHVAĆEN VATROM, OŽA-
REN, GORJETI. Svaki DUM ili DOM kao boravište
podrazumijeva ognjište i vatru, Sunce je vatra nebeske
kuće.
…………………….
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 456
– 457.
[2] John Rhys, Lectures on the Origin and Growth
of Religion as Illustrated by Celtic Heathendom,
London, Edinburgh: Williams and Norgate, 1888, p. 13.
78. 78
[3] Petar Skok, Ibid., str. 456.
[4] Ibid.
[5] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, p. 202.
[6] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, p. 366.
O IMENU ILIRIJE
Šta je Ilirija i kad se prvi put u istoriji spominje?
Homer ne spominje Iliriju jer Homer govori samo o
gradu Iliju, ali ne i o Iliriji.
Prvi put u istoriji Iliriju spominje Herodot (5. v.
st. ere) u prvoj knjizi svoje Istorije. Ime ILIRIJE Herodot
piše ILIRION, ΙΛΛΥΡΙΩΗ (Ἰλλυριῶν). [1]
Prvi rimski zapisi zapisuju ime Ilirije u obliku
ILIRIKE (ILLYRIKE). U tom rimskom nazivu dvije su
riječi:
1. ILLĀ sto znači U TOM PRAVCU, TAMO, UPRI-
JEKO;
2. RIKE znači VODE. To je genitiv od RIKA i to je
ilirski ikavski oblik imena REKA, RIJEKA (nekad je to
imalo opšte značenje VODA). Ovo staro RIKA u
kasnijem latinskom prelaskom K u G postaje RIGA
(voda).
Tako latinsko ILLYRIKE znači TAMO PREKO RIKE,
PREKO RIJEKE, tj. TAMO PREKO VODE i po tom
nazivu ILIRI su Rimljanima bili PRIJEČANI.
Starokeltko IL znači ODVOJENO, ODIJELJE-
NO, a IRIONN je ZEMLJA, PODRUČJE, OBLAST. Ta-
79. 79
ko je keltsko IL IRIONN postalo ILIRION i značilo je
ODVOJENA ZEMLJA, ODIJELJENA ZEMLJA, a geo-
grafski sa sjevera odvojena je Dunavom i Savom, s
juga Jadranskim morem, a još više je postala ODIJE-
LJENA nakon rimskog zauzimanja ILIRIJE, jer su Rim-
ljani nadgledali i čuvali svoje granice.
Keltski naziv ILIRION (ILLIRION) potpuno od-
govara Herodotovom nazivu ILIRION (ΙΛΛΥΡΙΩΗ) što
znači da je Herodot u 5. vijeku zapisao izvorni keltski
naziv jer su ILIRI bili KELTI, tj. TRČANI. Zvali su ih ILI-
RIMA ne zbog toga što su bili neki poseban narod kako
od vremena 19. vijeka počinju da im smatraju, nego po
zemlji u kojoj su živjeli kao što Hercegovci nisu
poseban narod, već su tako nazvani po Hercegovini.
To je smisao imena ILIRIJE u vrijeme od vre-
mena Herodota, a još stariji smisao ovog imena po-
vezano je sa zemljom Boga ILA, vrhovnog Boga iz
panteona Trojanaca.
.........................
[1] Herodot, Istorija, Knjiga 1, pasus 196.
SLOVENSKI NAV U KELTSKOM DIJALEKTU
NAV je svijet mrtvih u religiji prehrišćanskih Slo-
vena. Šta znači riječ NAV?
Pošto su Sloveni većinskim dijelom Cimerijani
(tj. Kelti ili Tračani) nastali istorijsko-kulturnim razvojem
izvan granica Rimskog carstva, normalno je u preživje-
lim dijalektima keltskog jezika potražiti tu riječ ili barem
njen korijen. I evo: u korniškom (Cornish: Kernowyon)
u Britaniji postoje riječi ENEF i ENAV. NEF je NEBO
[1]. Jasno je da je ovo F u NEF postalo od V što je u
srpskom B u NEB. ENAF znači DUŠA. [2]
80. 80
I riječ ENAV znači DUŠA [3]. Isto kao što je
ENEF postalo od E + NEF, tako je ENAV postalo od E
+ NAV.
Dakle NAV je NEBO, a ENAV je NEBESKO, tj.
DUŠA.
Iako su korniški preci sa Helma (Balkana) otišli
prije oko 3-4 hiljade godina, ipak je u njihovom dijalektu
brigijskog tračkog jezika ostalo riječi koje su i oblikom i
značenjem vrlo bliske riječima savremenog srpskog
jezika, čak neke riječi srpskog tek shvatamo nakon
saznanja njihovog značenja u korniškom. Pogledajmo
ovih tridesetak korniških riječi (u zagradi su brojevi
stranica u referenci navedene knjige):
PLET = VIJENAC [185]
RAS = VRIJEDNOST [185]
DROK, DROCA = RĐAVO, NEVALJASTO [185]
FELEN = PELEN, PELIN [184]
VRAN = VRANA [38]
GOLOM = GOLUB [48]
VOSE = VOZITI [49]
GOLOWA = PRISVIJETLITI (porijeklo i značenje riječi
GLAVA) [52]
GOLOWAS = PROSVJETLJUJUĆE (GLAVA) [52]
PORTAL = ULAZ [52]
PAR = PAR [52]
PAROW = UPARENI [52]
MALAN = MALER [53]
ABRANS = OBRVA [54]
COST = KOŠTANJE (CIJENA) [54]
CRES = KRESANJE, OKRSAJ [55]
GOW, GOWE, GOWEGNETH = LAŽ (preneseni
smisao: GOVNO) [56]
TAT, TAYS = TATA, TAJO [55]
81. 81
TEWE = PLAMEN (porijeklo srpskog TAVA) [60]
PLAT = PLATA [60]
LIN = LAN [60]
PEMP = PET [60]
CODHA = ZGODA [73]
COLOVA, GOLOWA = SVJETLOST (GLAVA) [93]
IDNE = JEDAN [112]
CADWUR = KADAR (VOJNIK) [148]
VAROGYN = VOJNICI (ruski VARJAZI) [148]
DRACHEN = DRAČA (TRN) [163]
ZEHAS, ZEHA = ZEĐ [163]
…………………..
[1] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictio-
nary, London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’ Hall
Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publisher,
1887, p. 146.
[2] Ibid., p. 149.
[3] Ibid.
DOLLAR
DOL + LAR > DOLLAR
Grčko DOLIOS (δóλιος) = LUKAV, PREVARAN [1]
Latinski DOLUS = LUKAV [2]
Latinski LAR = DŽIN, KUĆNI PORODIČNI BOG, LO-
KALNI BOG GRADA [4]
Velški DOL = OMČA, ZAMKA [5]
Starokeltski DOL = LUKAVSTVO, ZAMKA [6]
Keltsko (gaelik) LÀR = TLO, PRIZEMLJE (npr.
socijalne piramide) [7]
82. 82
Anglo-saksonsko DOL = BUDALA, LUD, GLUP [8]
Anglo-saksonsko LAR = UČENJE, DOKTRINA, ZA-
KON [9]
a) DOL LAR > DOLLAR = GLUPAKA I LUDAKA ZA-
KON;
b) DOL LAR > DOLLAR = LUKAVI KUĆNI BOG,
BOG GRADA.
.........................
[1] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek
English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883,
p. 382.
[2] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymolo-
gical Dictionary of the Latin Language, Apendix, Lon-
don: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 128.
[3] Ibid., p. 537.
[4] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The
Clarendon Press, 1968, p. 1002.
[5] William Richards, Welsh and English Dictionary
(Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832.,
p. 116.
[6] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, p. 202.
[7] Ibid., p. 344
[8] Joseph Bosworth, A Compendious Anglo-saxon
and English Dictionary, London: John Russell Smith,
1855, p. 86.
[9] Ibid., p. 212.
83. 83
SIMBOL DOLARA
I = one i = jedan i.
I + S = one is = jedan jest = jedan je Bog = Oneism =
monoteizam.
II – two i = dva i.
II + S = two is = dva jesu = Kreator i kreacija = Twoism
= Nebesa i Zemlja = dvojstvo = dualizam.
84. 84
BEO BIJELI BEL
Hajde svi, bilo da govorite zvanični srpski, hrva-
tski, crnogorski ili bošnjački jezik, kažite šta bukvalno
znači riječ BIJEL, BEL, BEO, BIL? Vrsta boje? Ne, to
je samo jedno od kasnije postalih sporednih značenje.
Da, riječ BEO znači ŽIVOT, ŽIVOTAN i još sa
tim značenjem postoji u keltskom gaeliku, a mi poti-
čemo od najstarijih Kelta Cimerijana koji su bili isto što
i Tračani i Iliri. Bog je beo.
Ja vam pokazujem, razobličavam i svjedočim
laži vaših autoriteta, vaše greške i zablude, jer sam
pretrpio i još trpim zla vaših zlih religija, a i vaši će po-
tomci još više i još gore trpiti sa takvim vašim zatu-
canim glavama, jer im samo bogomolje gradite, a ne
škole, bolnice i fabrike.
Ja sam star i svojim vjerama meni ste ubili proš-
lost, ali svojim potomcima ubijate i sadašnjost i budu-
ćnost.
85. 85
PAKLO I PAKLA
Sanskritsko PĀ ( पा ) = STRAŽARITI NAD NE-
ČIM, ČUVATI NEŠTO, VLADATI NEČIM [1].
PAK
PAKLA
PAKLO
PAK > PAKLO > PAKOVANO
PAK > PAKLO = PAKET = KUTIJA = ZATVORENO SA
SVIH STRANA = ZATVOR, ĆUZA, UZA, UZICA.
PAK > PAKL > PAKO > PAKAO
I tako od PAKLA kao običnog PAKETA do hrišćanskog
PAKLA, tj. ZATVORA DUŠA.
.........................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-
tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 573.
86. 86
TRESKA I TRESKAVAC
TRESKA je parče drveta i služi za potpalu
vatre. Ova riječ nema nikakve veze sa riječi TRESTI
(drmati), već joj je korijen u keltskom i zato idemo u
keltske dijalekte!
Keltski (velški):
- DRA = STVARANJE, SUŠTINA [1]
- DRAG j= PARČE, KOMAD [2]
- DRAGIO, DRAGIAD = USITNJAVANJE [3]
- DRAGON = VOĐA U RATU [4]
- DRAIG = ZMAJ, SIJEVANJE [5]
- DRAIN = TRN, ŠILJAK [6]
Korijenska osnova u svim ovim riječima je DRA- sa
značenjem STVARANJE, SUŠTINA i odnosi se na
značenja STVARANJA, SUŠTINE, SITNIH PARČADI,
VATRE, SVJETLOSTI i TRNA i ŠILJKA. Da vidimo po
značenju srodne riječi:
- DREIGIAW = SIJEVANJE MUNJE [7]
- DREIGIAWL = ZMAJOLIK [8]
- DREINIACH = BOCKANJE [9]
- DREINIAWL = BOCAV, TRNOVIT, ŠILJAT [10]
- DREOS = POŽAR, PLAMEN, BLJESAK [11]
- DREM = VID, PRIZOR, POGLED, STAV [12]
Korijen u ovoj drugoj grupi riječi je DRE- sa značenjima
koja se odnose na VATRU i na TRN, ŠILJAK. Tako
vidimo da su DRA i DRE- istoznačne i odgovara im srp-
sko DRA- u riječi DRAČA jer je DRAČA puna ŠILJATIH
TRNOVA.
Pomoču sufiksa -SKA iza DRE- postalo je srp-
sko TRESKA: DRE-SKA > TRESKA i služi za
87. 87
STVARANJE VATRE, a VATRA je jedna kosmička i
zemaljska SUŠTINA (element) svijeta.
Da sad malo zavirimo u keltski gaelik:
- DRAK, DRAGON (starokeltski DRAIC) = ZMAJ
[13]
- DRAG = VATRA, GROM, BIJES [14]
- DRAGH = KOMAD [15]
- DRAGART = KREMEN [16]
- DRAINGEANTA = KRST [17]
Sa korijenom DRA- sve ove riječi imaju smisaonu vezu
sa VATROM. Idemo na korijen DRE:
- DREACH = POJAVLJIVANJE, LIK, VIS, BOJA
[18]
- DREAG = METEOR [19]
- DREANN (starokeltski) = DOBAR [20]
- DREAS = TRN, ŠILJAK [21]
- DREUG = METEOR, VATRENA KUGLA [22]
- DREACH = HALJINA, UKRAS, UKRAŠENO,
BLJEŠTAVO [23].
Dakle su i u gaeliku DRA- i DRE- istog ili vrlo srodnog
značenja i sve se dnosi na VATRU i SVJETLOST.
I opet naša TRESKA: DRE-SKA > TRESKA je
SITNI KOMAD DRVETA (često i bockavo šiljat) i služi
ZA POTPALU VATRE i bukvalno znači VATRENA.
Za nešto previše UKRAŠENO kažemo da je
DREČAVO i to je istog korijena i značenja kao i
pomenuto velško DREM i gaelik DREACH. Tu su i
toponimi sa korijenmo DRE- (DRE > TRE-): TRES-
KAVAC, TRESKAVICA, TRESKAČ. Tu je i CRVENA
TREŠNJA i ugalj TRESET. Sve ovo odnosi se na VAT-
RU bilo oblikom, bilo BOJOM, bilo SUŠTINOM.
88. 88
E eto, potomci Cimerijana (ili Kimerijana), tj. Tračana ili
Ilira, saznajite korijene svog jezika.
.........................
[1] William Richards, Welsh and English Dictionary
(Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832.
p. 117.
[2] Ibid.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Ibid.
[6] Ibib.
[7] ibid.
[8] Ibid)
[9] Ibid.
[10] Ibid.
[11] Ibid., p. 359.
[12] Ibid.
[13] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary,
London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, p. 205.
[14] Ibid.
[15] Ibid.
[16] Ibid.,
[17] Ibid., p. 206.
[18] ibid.
[19] Ibid.
[20] Ibid., p. 207.
[21] Ibid.
[22] Ibid.
[23] Ibid., p. 206.
89. 89
RUTAVI BARUT
Sanskritsko RUṬ ( रुट् ) znači SJAJ , ali znači i
NAPAD [1].
Keltko (gaelik) RUTH je RAZMNOŽAVANJA, a
RUTHARACH je RUTAVO vrijeme BORBE, BORBA
[2].
Englesko ROOT (rut) je KORIJEN, a englesko
RUT je TRAG KOLA (TRACK, tj, TRAK).
RUTAV čovjek može biti u bukvalnom smislu RUTAV,
ali može imati i preneseni smisao: OPASAN, LJUT,
BORBEN, EKSPLOZIVAN.
Složenica BARUT ima dvije riječi: BA-RUT. BA-
je nosilac značenja SAVIJENO, KRUŽNO (barutni prah
je u kuglicama), a RUT je TRAG (vatre) i naravno
BORBA u RUTAVOM vremenu.
.........................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 882.
[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, p. 780.
90. 90
BAČVA
1) Keltsko (gaelik) BACH (BAĆ, BAČ) znači PI-
JANSTVO, OPIJANJE, UŽVANJE, SLAVLJE, ali znači
i NERED;
2) Starokeltsko BACH (BAĆ, BAČ) znači PITI,
PIROVATI, SLAVITI (keltsko CH je sredina između
našeg Ć i Č).
Starokeltsko i gaelik BA-: BA- dalo je u BACHAL (čitaj
BAČAL sa umekšanim Č) i znači KRUŽNO, SAVIJENO
[1].
Keltsko BACH ima isto izvorno i bukvalno značenje kao
i crnogorsko BAČITI jer je putanja BAČENOG pred-
meta SAVIJENA, KRUŽNA: BAČVA je OKRUGLA za
razliku od bureta koje je okruglo, ali trblasto.
..........................
[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Pub-
lished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. 57.
91. 91
BAČITI
1) Keltsko (gaelik) BACH (BAĆ, BAČ) znači PIJAN-
STVO, OPIJANJE, UŽVANJE, SLAVLJE, ali znači i
NERED;
2) Starokeltsko BACH (BAĆ, BAČ) znači PITI, PI-
ROVATI, SLAVITI (keltsko CH je sredina između srp-
skog Ć i Č).
Starokeltsko i gaelik BA-: BA- je u keltskom BA-
CHAL (čitaj BAČAL sa umekšanim Č) i znači KRU-
ŽNO, SAVIJENO [1]. Keltsko BACH ima isto izvorno i
bukvalno zna-čenje kao i crnogorsko BAČITI jer je
putanja BAČENOG predmeta SAVIJENA, KRUŽNA:
BAČVA je OKRUGLA za razliku od bureta koje jeste
okruglo, ali trblasto.
Putanja bačenog kamena ke kružna, tj. bačvasta.
BA
BAL
BALI
BALON
BALVAN
92. 92
BA
BAB
BABA
BABUN
Sanskritsko BHA ( भा ) u mnogim sanskritskim riječima
nosilac je značenja SVJETLOST, SJAJ, BLJESAK,
SUNCE [2] i sva ova značenja su u riječi BHAS [3]. To
je riječ istog značenja kao i srpsko NABAS sa smislom
KRASAN, LIJEP, VALJAN, DIVAN, SJAJAN [4].
Sanskritsko BA ( ब )je osnova od koje je postalo san-
skritsko BHA i dalo riječ BHAGA što znači GOSPO-
DAR, GOSPOD, BOG [5]. U spisima Aveste to je BAJA
(BAYA) [6]. Persijsko BAHU znači SAVIJEN, POVIJEN
[7], arapsko BANI je STVARALAC, OSNIVAČ, GRADI-
TELJ [8]. Persijsko BAM je ZORA, SVITANJE; LUK,
KRUŽNO [9]. Persijsko BAB je OTAC [10], a na arap-
skom BABA [11].
Sumersko BAR isto je egipatskom PAR sa bukvalnim
značenjem GOSPODAR, GOSPOD [12], a ideografski
znak ove riječi je kao povijeni štap: Ր (ovaj znak postoji
i na nekoliko stećaka). I svuda je korijen BA- koje se
nalazi u grčkom BASILEO (βασιλευ) što znači KRALJ,
CAR [13], a to isto je i brigijsko BALLIN (βαλλήν) [14].
Starokeltsko BAL je GOSPOD, SUNCE [15].
Latinsko BALLISTA (BĀLISTA) je od grčkog BALLO
(βαλλω) [16] što znači BACATI. U srpskom BACITI ko-
rijen je BA- kao i u tračkom BAKUS (Bacchus, lat.).
I konačno da riješimo pitanje značenja korijena
BA-: BA- je u keltskom BACHAL (čitaj BAČAL sa umek-
šanim Č) i znači KRUŽNO, SAVIJENO, LOKNASTO
[17]. Arapsko BAHUR je NEPREKIDNA LJETNA VRU-
93. 93
ĆINA [18], a persijsko BARI znači BOG, STVORITELJ
[19].
Dakle BA- znači POVIJENO, KRUŽNO i to je
SUNCE sa svojom NEBESKOM PUTANJOM od istoka
do zapada. Svako BACANJE pravi kružnu ili BALI-
STIČKU putanju, jer je Sunce BAL što je kasnije pos-
talo AL, EL, IL, BEL, BELEN, BELI….
…………………….
[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Pub-
lished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic
Press, 1902-, p. 57.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-
ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 742,
750.
[3] Ibid., p. 750.
[4] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str.
496.
[5] Monier Monier-Williams, Ibid., p. 743.
[6] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 179.
[7] John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-
bic, and English, Oxford, The Clarendon Press, 1777,
p. 342.
[8] Ibid., p. 341.
[9] Ibid., p. 339.
[10] Ibid. p. 314.
[11] Ibid. p. 316.
[12] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civiliza-
tion: its Sumerian Origin and Real Chronology, Lon-
don, Luzak & Co., 1930, p.97.