SlideShare a Scribd company logo

Na peronu br 52

•
•
M
milorad lucic

na peronu

Education
1 of 21
Download to read offline
NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016. 1 MOJA PRIČA Matija Dročić BUDI PROMJENA KOJU ŽELIŠ VIDJETI U SVIJETU NA PERONU čestitamo 1. svibnja VIJESTI SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE svibanj2016.•BROJ52•ISSN1132-7739 8 ...................... DOBAR POSAO radovi na pruzi 30 ...................... RADNI UVJETI svakidašnja jadikovka 20 ...................... IPAK SE OKREĆE RJHŽI istok 14 ......................
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 2 3 UVODNIK Sindikat je skupina radnika koji su se organizirali kako bi štitili svoja prava i promicali svoje interese koje ostvaraju putem slijedećih ciljeva: zaštita i unapređenje uvjeta rada, promicanje radničke i društvene solidarnosti te promicanje socijalne sigurnosti. Temeljne aktivnosti uključuju: • predstavljanje radnika prema poslodavcu • pregovore o plaći i drugim uvjetima rada • zaštitu postojećih prava radnika te • promicanje sigurnih i pravednih radnih mjesta. O svojem radu i djelovanju Sindikat prometnika vlakova Hrvatske izvješćuje radnike putem sindikalnih povjerenika, oglasnih ploča, elektronskih medija (web stranice i društvenih mreža) te mjesečnjaka „Na peronu“. Svojom beskompromisnom težnjom prema istini o stanju u željezničkom sustavu i HŽ Infri često smo na udaru naših poslodavaca koji uporno sakrivaju istinu o svojem poslovnom neuspjehu. Pa tako miču se materijali SPVH s oglasnih ploča, prijete radnicima koji surađuju s nama u pripremanju tema za različite vidove oglašavanja. U ovom broju posebnu IMPRESUM SURADNICI Glavni urednik Anto Iličić Novinari Ante Kunčić, Milan Kovačićek Branko Cindrić, Neven Topolnjak Branko Bašić, Josip Tirić Tomislav Tonković, Darko Vurdelja Krešimir Belak, Dražen Lihtar Robert Jukić, Mario Grbešić Srećo Stjepić, Jakov Rašić Dražen Drčić, Dražen Koščak Branko Marijanović, Nebojša Gojković Danijel Rendulić, Nenad Katanić Fotografije SPVH Naslovnica Matija Dročić, dopredsjednik podružnice Zagreb GK Barataš pravom informacijom? Voliš pisati? Ideja ti ima potencijal? Usmjeri je na pravu adresu! E-mail: spvh@zg.t-com.hr pozornost posvećujemo, sad već kultnom mjesečniku „Na peronu“. „Na peronu“ kao mjesečnjak izlazi od početka 2012. godine te je do sada izašao 51 broj. U te 4 godine izrađeno je nešto malo manje od 1000 članaka s temama iz područja radnih odnosa, poslovanja, suradnje s prijevoznicima na kreiranju proizvoda prema krajnjim korisnicima te suradnje sa zajednicom u kojoj živom i djelujemo. I sve su to odradili vrijedni članovi SPVH bez kune naknade vođeni samo entuzijazmom i fotićem obješenim niz vrat. A danas smo svjedoci da je kultni „Na peronu“ kojeg čitaju oni koji nas vole ali i oni koji nas mrze dobio novu dimenziju. S ponosom vam predstavljamo novi dizajn i sadržaj našeg mjesečnika. Iako je časopis sada vizualno puno ljepši i bolji, nećemo se smekšati, i dalje ćemo biti iskreni borci za istinu o željeznici. Možda nećemo uspjeti na taj način spasiti željeznicu, ali bar će ostati trag tko je bio odgovoran za njeno uništavanje. S ponosom vas pozdravlja Uredništvo časopisa „Na peronu“.
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 4 5 Pregled analize tekstova u “Na peronu” po područjima PIŠE: SPVH FOTO: Mario Grbešić U PROTEKE ČETIRI GODINE ODRADILI SMO 269 INTERVJUA S RADNICIMA ŠTO PREDSTAVLJA OKO 60 INTERVJUA GODIŠNJE, ILI SKORO 5 INTERVJUA PO JED- NOM BROJU. PRETEŽNO SMO RADILI INTERVJUE S RADNICIMA PROMETNE DJELATNOSTI, ALI BILO JE I PONEKO IZNENAĐEN- JE. IAKO SADAŠNJA UPRAVA NIJE PREVIŠE ODUŠEVLJENJA TE RADI PRITISAK PREMA BILO KOME TKO NE MISLI ISTO KAO I ONI, I DALJE NAM JE ŽELJA ČUTI GLAS SVAKOG RADNIKA. Ekonomija & Ekologija Već dulji niz godina sindikalne orga- nizacije imaju jednu dimenziju više u poslovnom svijetu. Naime u ulozi su socijalnih partnera zajedno s vlas- nikom i poslodavcem. Socijalno part- nerstvo prvenstveno se očituje u kon- tinuiranom dijalogu s poslodavcem u korist naših članova i pregovorima o kolektivnim ugovorima, u pregovorima o poboljšanju radnih uvjeta i definiran- ju standarda plaća. Tijekom prošle četiri godine pisala smo u više od 100 članaka na temu ekon- omske odgovornosti i uloge vlasnika i menadžmenta u razvoju željezničkog sustava. Napravili nekoliko intervju s članovima uprave pa i resornim min- istrom. Na žalost preko 90% članak bilo je negativnog predznaka prema postupcima vlasnika i poslodavaca. I to po pitanju različitih tema. Kao socijal- ni partner s takvim postotkom nikako nismo zadovoljni. Prigovarali smo vlas- niku i poslodavcu koji se na naše kri- tike samo ljuti i ne prihvaća ih ozbiljno obostrano je loše: željeznica propada i mi radnici s njom, a predstavnici vlas- nika i poslodavca gube svoj poslovni i politički ugled. S takvim zaključkom jedan od ciljeva je pokretanje sekcije inženjera prometa koja bi svojim ra- dom doprinijela pronalaženju rješenja koja bi bila prihvatljiva za sve tri strane u partnerstvu. Uloga sindikata je da, koliko god je to moguće uskladi interese dvije grupe – poslodavca i radnika. Iskreno vjeru- jemo da ćemo s tim rješenjima pomoći očuvanju radnih mjesta u željezničkim poduzećima. Ono što smo u analizi članaka iz zadnje 4 godine primijetili je mali broj tema koje se bave ekologijom i zaštitom oko- liša te nam je i to jedan od ciljeva za naredno razdoblje. Prava radnika Kao što je bilo i za očekivati najviše članka bilo je posvećeno radnim odno- sima i pravima radnika. Njih čak preko 50%. Osnove teme tih članaka bile su: • informiranje radnika o različitim sin- dikalnim i drugim aktivnostima (131 članak) • teme iz područja zakona o radu (46 članaka) • teme iz područja sigurnosti i zaštite na radu (24 članka) • teme iz područja stanarskih prava (3 članka). Ono na što smo posebno ponosni su intervjui s radnicima. U proteke četiri godine odradili smo 269 intervjua s radnicima što predstavlja oko 60 in- tervjua godišnje, ili skoro 5 intervjua po jednom broju. Pretežno smo radili intervjue s radnicima prometne djelat- nosti, ali bilo je i poneko iznenađen- je. Iako sadašnja uprava nije previše oduševljenja te radi pritisak prema bilo kome tko ne misli isto kao i oni, i dalje nam je želja čuti glas svakog radnika. U tom cilju smo izvještavali i o situacija- ma kad taj glas nije bio pozitivan niti prema radu nas u sindikatu. Povreme- no smo radili ankete vezane uz različita područja. Ono što bi svakako htjeli popraviti kod nas samih je odnos prema braniteljskoj populaciji. Iako imam veliki broj člano- va koji su bili sudionici Domovinskog rata do sada nismo previše otvarali teme iz tog područja. Cilj nam je i to u narednom periodu popraviti. Proizvodi i usluge Bez putnika i roba nema niti potrebe za radnicima HŽ Infrastrukture. U prote- ke četiri godine stoga smo obrađivali teme koje se bavile uslugama žel- jezničkih poduzeća prema krajnjim ko- risnicima. Tako je iz područja putničkog prometa bilo 33, a iz teretnog prometa 9 članaka. Ipak puno veća pozornost je bila posvećena poboljšanju usluge od strane HŽ Infrastrukture te su između ostaloga obrađivane teme iz područja: • sigurnosti (35 članaka) s posebnim naglaskom na sigurnost ŽCP-a • zastarjelosti infrastrukture i potrebe za osuvremenjivanja (23 članka) • voznog reda (9 članaka) • poteškoća u izvršenju prometa (5 čla- naka). Posebna pozornost u ovom područ- ju informiranja posvećena je stanju kolodvora gdje je bilo čak 66 člana- ka, što znači da je do sada obrađeno više od četvrtine službenih mjesta. Na žalost većina članaka odnosila se je na probleme i loše stanje u kolodvorima. Iako bi to trebala biti zadaća poslodav- ca i menadžmenta HŽ Infrastrukture, uz pomoć inženjerske sekcije cilj nam je u narednom periodu povećati broj člana- ka s pozitivni rješenjima vezanim uz poboljšanje usluge krajnjim korisnici- ma. Društvo u kojem živimo i djelujemo Ono na što smo posebno ponosni je da smo otišli i još jedan korak dalje. Ne samo da smo se bavili HŽ Infrastruktu- rom i željezničkim prijevoznicima već smo veliki trud, vrijeme pa i sredstva uložili u usko povezivanje s društvom u kojem živimo i djelujemo. Sve to smo zabilježili u 159 članaka. Tijekom ove 4 godine smo tako napravili 18 intervjua s uvaženim znanstvenicima i stručnja- cima iz Hrvatske kao što su: Ivan Miloš, Blaž Bogović, Ivan Dadić, Ljubo Jurčić, Damir Novotny, Martin Starčević, Lidija Petrić, Davor Žmegač, Zvonko Viduka, Božidar Login, Marijan Drempetić, Jo- sip Štimac, Ilija Ćelebić i Ante Klečina. Oni su nam pomogli u sagledavanju šire slike i traženju najboljih rješenja za željeznički sustav. Dvadesetak čla- naka posvećeno je bilo međunarod- nim iskustvima iz područja željeznice i restrukturiranja i modernizacije žel- jezničkih poduzeća. Osim navedenih intervjua i pregleda međunarodnih iskustava značajan dio je posvećen or- ganizaciji 5 okruglih stolova u svim di- jelovima Hrvatske (Osijek, Rijeka, Split, Zadar, Knin, Ploče), a vezanih uz razvoj željezničkog prometa i suradnju s loka- lnom zajednicom. Osim stručnih tema u ovom područ- ju objavljivali smo članke vezene uz donacije, povijest i muzejsku građu, književnost, filmsku umjetnost i u konačnici malo humora. Koliko god do sada nismo bili dobro prihvaćani od strane vlasnika i poslo- davca u području suradnje s društvom u kojem živimo i djelujemo imamo samo lijepe uspomene i na tom tragu ćemo nastaviti djelovati u budućnosti. Koliko su sami željezničari i umjetnici pokazuje i niz članaka u kojima se vide i taj njihov talent, a posebno ističemo našeg Nenada koji svojom kolumnom U skretanje svaki svoj članak pretvara u malo književno remek djelo.
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 6 7 Odluka o pripravnosti i pozivanju radnika na rad izvan radnog vremena - očitovanje SPVH PIŠE: Marko Gašpar FOTO: Josip Tirić Poštovana, na Vaš prijedlog Odluke o pripravnosti i pozivanju radnika na rad izvan radnog vremena ( u daljnjem tekstu: Odluka) očitujemo se kako slijedi: • kod najave donošenja ovakve Odluke upozorili smo Vas dopisom broj M/11-3/2016 na odredbe koje su u suprotnosti sa ZOR i KU HŽ Infrastrukture d.o.o. Iz priloženog prijedloga vidimo da ste korigirali određeni dio spornih odredbi, ali ne u potpunosti tako da je prijedlog odluke i dalje u suprotnosti sa odredbama spomenutih akata • Zakon o radu jasno je definirao u članku 60. stavak (3) da se vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje Ugovorom o radu ili KU. Određivanjem pripravnosti samo u dane vikenda i blagdana, a istovremeno zahtijevajući od radnika da budu u pripravnosti i ostale dane u tjednu u najmanju je ruku nekorektno • u Prilogu 3. odluke, u Izjavi o suglasnosti navodi se da će mjesečnim rasporedom predvidjeti koji radnici mogu biti pozvani na rad van radnog vremena. U dijelu izjave u kojem se pojavljuje tekst „pod radnopravnom odgovornošću“ radnika se pokušava obavezati na odazivanje van radnog vremena, a istovremeno bez osigurane naknade za pripravnost. Bez obzira što u navedenoj izjavi ne spominjete riječ „pripravnost“ svaki radnik koji potpiše navedenu izjavu automatizmom će biti u pripravnosti i dužni ste mu osigurati naknadu predviđenu člankom 166. • uz sve navedeno nužno je provesti i izmjene Upute 631 u kategorizaciji ID-a. Ovo usklađivanje Upute 631 je neminovno, ali i neprovedivo u realnom vremenu da bi Odluka mogla stupiti na snagu. Kao i puno puta do sada događa nam se da na prečac donosite odluke sa jednim jedinim ciljem – uštede. Pri tome se uvijek, ili gotovo uvijek događaju poremećajiufunkcioniranjusustava, a sa problemima se u pravilu nose i susreću upravo ove kategorije radnika na koje se sporna Odluka odnosi. Smatramo da je ovu temu potrebno detaljno raspraviti sa širim spektrom sudionika koje Uputa 631 i ostali akti obavezuju na postupanje kod izvanrednih događaja. Redefiniranje naknade za pripravnost možesepostićiisključivouvažavajući sve obvezujuće zakonske i podzakonske akte, izmjenama KU uz pregovore sa socijalnim partnerima. Obzirom da ništa od navedenog u prethodnom stavku nije napravljeno SPVH Vam uskraćuje suglasnost na ovu odluku. MOJA PRIČA Matija Dročić, Zagreb GK
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 8 9 MOJA PRIČA Matija Dročić, Zagreb GK PIŠE: Anto Iličić FOTO: Mario Grbešić Matija, hvala ti što si pristao na ovaj razgovor kojega pokuša- vamo obaviti dvije, tri godine. Svi drugi su imali nekakvu pred- nost, nadam se da se nisi uvrije- dio. Nije bilo ničeg drugog nego da uključimo u ovaj snimak i tvoj folklorni dio, ali se nekako nis- mo organizirali ni danas pa da ne bi to odugovlačili krenimo re- alizirati. Za one koji te ne znaju ti si? Ja sam Matija Dročić, trenutno prometnik vlakova na kolodvoru Zagreb Glavni. Moj željeznički put jer nekako krenuo od srednje Željezničke škole koju sam završio 1995. go- dine i tada se odmah zapošljavam u kolod- voru Dugo Selo na radno mjesto prometnika vlakova. Tamo sam radio do 2000. godine, a nakon toga prelazim u Zagreb Glavni isto na radno mjesto prometnika vlakova, a na- kon dvije godine odlazim raditi gore na postavnicu gdje polažem za sva tri radna mjesta – prometnika, lijevog i desnog na- dzornika i usput polažem i postavnicu 2 na lijevoj strani kolodvora, tako da eto na kolod- voru Zagreb Glavni imam položeno sve i po otvaranju nove postavnice sam prešao gore na radno mjesto prometnika postavnice i do dana današnjeg sam tu. Imam trideset i devet godina, oženjen sam, dvoje djece, sin David će sad navršiti sedam godina i Eva koja će navršiti četiri godine. Rodom sam iz Sla- vonije, iz Bilog Briga, to je jedno malo mjes- to kraj Nove Kapele. Nakon srednje škole ostao sam živjeti i stanovati u Zagrebu. Kad sam se oženio nekako sam se stabilizirao i nastavio živjeti u Sesvetama gdje smo si kupili stan i tamo živimo. Moja velika ljubav je folklor kojim se bavim u slobodno vrijeme i njime sam se počeo baviti od samog dolas- ka u srednju školu. Prvo sam plesao u KUD Željezničar, od 1991 do 2000 godine, oni su malo počeli stagnirati, a ja sam htio nešto više i onda sam otišao u folklorni ansambl Zagreb Markovac koji je jedan od tri najbolja ansambla u Hrvatskoj i tamo sam bio član do 2010. godine i nakon što sam se oženio mi je to postalo malo naporno, tri ili četiri puta tjedno probe, nastupi, turneje i onda sam se malo povukao i ostao sam samo pjevati u muškom zboru u tom folklornom ansamb- lu. Međutim, pružila mi se prilika da vodim KUD Sesvete u Sesvetama, tako da sam od 2012. godine voditelj KUD Sesvete. Koji okuplja također dosta žel- jezničara, kolegica i kolega sa Glavnog kolodvora i ostalih kolodvora u čvoru Zagreb? Da, ima ih jedno pet, šest sa područja našeg čvora. Vratimo se na onaj uvodni dio. Iz Slavonije si došao u Metropolu, završio Željezničku školu i sad kad se osvrneš iza sebe kakav ti se čini taj životni izbor? Čini mi se zapravo ispravnim i opravdanim i ni u jednom trenutku nisam zažalio. Iako me srce vuče u Slavoniju ipak mislim da je ovdje bolje i za mene i za moju djecu s obzirom i na nekakvu buduću perspektivu i mislim da sam odabrao ispravan put. Prvi posao prometnika vlako- va bio ti je u Dugom Selu. Kada usporediš težinu i obaveze pro- metnika vlakova u Dugom Selu i prometnika vlakova na Glavnom kolodvoru, kako ti se čini, može li se povući kakva relacija? Mislim da i Dugo Selo i Zagreb Glavni ima- ju prilično zahtjevan obujam posla i to je tu negdje, ali mi je Dugo Selo ostalo nekako u srcu jer je to bio moj prvi kolodvor, tamo je bila super ekipa i nekako smo više disali kao obitelj, dok sam se pri dolasku na Zagreb Glavi zapravo nekako u početku razočarao s tim međuljudskim odnosima, te sam se čak u jednom momentu htio vratiti u Dugo Selo, ali su mi rekli ostani tu, naviknut ćeš se i sad eto malo pomalo je sve došlo na svoje. Ne NE ZNAM IMA LI U EUROPI ZEMLJE GDJE NISMO BILI, ALI SU MI NEKAKO U SRCU NAJVIŠE OSTALI ŠPANJOLSKA I PORTUGAL.TU SU VALJDA NAMA NEKAKO BLISKIJI LJUDI, JAKO SU GOSTOLJUBIVI I OTVORENI I MISLIM DA SU NAJBLIŽE NAŠEM MENTALITETU, A I ZEMLJA JE ONAKO NEKAKO SUNČANA, VESELA I RAZIGRANA. znam kako je sada u Dugom Selu, ali u ono vri- jeme je bila baš nekakva obiteljska atmosfera i stvarno mi je to Dugo Selo ostalo u srcu. Hoćeš li reći da si se navikao ovdje na lošu atmosferu ili se atmosfera u međuvremenu popravila? Ne, ne, ne, mislim da sam se ja malo prilagodio toj malo lošijoj atmosferi. Nosiš li posao kući? Vrlo rijetko. Pokušavam da, kad potpišem pri- mopredaju ne razmišljam više o poslu. Kada dođeš kući, otvoriš novine i vidiš da je neki od kolega završio u istražnom zatvoru. Kako to na tebe djeluje kao na prometnika kojemu taj isti mač visi nad glavom? Tako je, zapravo se svi moji kolege, a i ja, odmah poistovjetimo s time. Tad je taj kolega bio u takvoj situaciji, a sutra može biti bilo tko od nas i mi svi to skupa proživljavamo kao i oni kolege kojima se to dogodilo. Taj pritisak ostavlja vjerojatno tra- ga na čovjeku, na pojedincu, na svakom od radnika? Naravno da ostavlja i to je neki unutarnji priti- sak koji ostavlja napetost u tebi. Mi smo htjeli s tobom, za malu ko- rekciju razgovora, razgovarati pri- je svega kroz dioptriju sindikalnog povjerenika. Ti si dopredsjednik podružnice Zagreb GK, koja je vrlo velika podružnica, heteroge- na je, zahtjeva puno tolerancije i ugodnog pristupa članstvu. Kako pomiruješ svoj posao i sindikalni posao? Rad u podružnici je vrlo zahtjevan. Podružnica je vrlo velika, ima 192 članova koji dolaze iz raznih sektora, nisu svi u prometu. Ima članova i iz Nekretnina, Financija i sve to treba nekako izbalansirati, nekad se čovjek počne i malo živ- cirati, ali nekako u razgovoru s njima nađemo nekakvo adekvatno rješenje da sve i dalje funk- cionira. Članstvo je vrlo zahtjevno, vrlo kritički raspoloženo, od tebe se očekuju vrlo važna rješenja. Imaš li ti mogućnosti ispuniti sve te želje koje dolaze do tebe? Mislim da se sve želje baš i ne mogu ispuni- ti, ali mi ulažemo sve napore da udovoljimo zahtjevima članova, ali očekivati da ostvarimo neostvarivo nitko i ne očekuje od nas. Članovi- ma ne obećavamo ispuniti ono što nećemo moći ostvariti. Osim Glavnog kolodvora, područ- je tvojeg sindikalnog djelovanja su i kolodvori istočno od Glavnog kolodvora u čvoru Zagreb. Oni dolaze sa svojim željama, sa svo- jim problemima. Da li uspiješ koji put mjesečno doći do njih i pora- zgovarati se s njima? Predsjednik podružnice i ja u svom zadatku imamo da jednom ili dvaput mjesečno odemo da posjetimo kolodvore Borongaj, Sesvete i Dugo Selo. Ako se nađe tamo neko od naših čla- nova popijemo s njim i kavu i porazgovaramo, a naravno i s ne članovima ako je netko zainter- esiran za razgovor, tako da čujemo sve njihove probleme, želje, a isto pokušavamo riješiti. Jesi li otkrio neku svoju novu di- menziju na tom području svog djelovanja? Polako slažemo sve kockice u jednu cjelinu. Ja
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 10 11 sam od prošle godine dopredsjednik i to je na početku za mene sve bilo novo, ali mis- lim da će sve kroz neko određeno razdoblje početi funkcionirati onako kako bi trebalo. Da li si zbog toliko obaveza manje sa djecom i suprugom ili da li zbog tvog angažmana trpi tvoja obitelj? Uspijem sve nekako uskladiti i rješavati kada su djeca u vrtiću i supruga na poslu, ali da oduzima vrijeme, oduzima. Sva sreća da u tome imam podršku obitelji, sva sreća da se i supruga i djeca bave folklorom, tako da i tu zajedno provodimo vrijeme. Znači i Eva i David dolaze na probe, plešu? Eva i David nas naravno prate, kada ja vodim onda supruga pleše, a brine se i o nošnja- ma i o kostimografiji. Djeca plešu u mlađoj grupi, te ih vodimo na probe i s njima smo tamo. Cijeli nam je tjedan navečer zapravo u folklornom duhu. Koliko te ispunjava taj folklor, odnosno koliko ti je životnih ra- dosti donio? Puno životnih radosti. Tu ima druženja s mladim ljudima, odlazaka na nastupe i turneje, zajedno se proživljavaju različite životne situacije i mislim da to čovjeka nauči dosta o životu, a usput prođeš Svijeta, up- oznaš tamo druge ljude, druge kulture, nji- hove navike i mislim da je to neprocjenjivo i da bi to svakom djetetu, svakom mladom čovjeku preporučio da proba ili roditelju da svoje dijete usmjeri tim putem. Folkloraši puno putuju po Svi- jetu. U Europi ste bili u dosta zemalja. Gdje su vas najljepše dočekali? Ne znam da li u Europi ima zemlje gdje nis- mo bili, ali su mi nekako u srcu najviše os- tali Španjolska i Portugal. Tu su valjda nama nekako bliski ljudi, jako su gostoljubivi i ot- voreni i mislim da su najbliže našem men- talitetu, a i zemlja je onako nekako sunčana, vesela i razigrana. Opiši nam ukratko taj program kojega imate i standardno iz- vodite i što je sadržaj tog nas- tupa u nekoj zemlji kad dođete? Turneja u nekoj zemlji sastoji se od dva tjedna i tamo su svakodnevno cjelovečernji nastupi od dva sata plus nekakve animacije po staračkim domovima, domovima za nez- brinutu djecu i u nekakvim udrugama, tako da ste zapravo cijeli dan tamo i imate neka- kve obaveze, ujutro animacije, a popodne cjelovečernji koncert od dva sata za koji se vi morate pripremiti. Pleše se šest do sedam različitih koreografija, mora se pripremiti šest do sedam različitih nošnji i psihički se pripremiti da to sve prođete. Poslije kon- certa ostane malo vremena za druženje sa ostalim grupama i domaćinima. Pretpostavljam da koreografi- ja obuhvaća cijelu Hrvatsku ili specifičnosti narodnih običaja iz cijele Hrvatske? Matija: Tako je i moram reći da je Hrvatska zapravo jako raznolika i zapravo smo sretni što imamo toliku raznolikost te tradicijske kulture folklora u Hrvatskoj. Folklorni ans- ambl Zagreb Markovac ima trideset različi- tih koreografija, iz trideset različitih loka- liteta, ali na program ide izabranih deset koreografija. Zastupljena je cijela Hrvatska, hrvati izvan Hrvatske, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, hrvati u Mađarskoj, Gradišćans- ki hrvati i gdje god hrvati postoje to je sve zastupljeno. Da li ste bili na nekom drugom kontinentu osim Europe? Da, bili smo u Sjevernoj Americi, tamo smo bili u Kanadi, bili smo i u Meksiku, a u Tur- skoj smo prešli u Istambulu malo na Azijski dio. Ovaj dio te jako okupira, no međutim željeli bismo se malo vratiti nazad onome našem os- novnome. Kako ti kao sindikalni povjerenik gledaš na modern- izaciju na Glavnom kolodvoru? Usporedi nam malo uređaj koji je bio, na kojem si se obučio i stasao i ovaj novi na kojem da- nas radiš? Moram priznati da sam ja na početku bio skeptičan prema toj nekakvoj modernizaciji, ali mogu reći da sam sad jako zadovoljan jer mislim da je ovaj novi uređaj puno sigurniji, puno lakši za rad, možda je malo monotoni- ji nego na staroj postavnici, ali što se tiče sigurnosti nas kao prometnika vlakova, da je puno bolji. Znači na starom uređaju se prak- tički vizualno utvrđivao položaj komponenti u voznom putu vla- ka ili manevarskih vožnji, a na novom uređaju sve komande dajete mišom? Tako je, tamo smo zapravo sve te heble vrt- jeli ručno, da su nam poslije smjene ruke bile crne od tih hebli i vizualno si zapravo slagao te skretnice i gledao taj put vožnje, dok ovdje klikneš mišom start – cilj i sve se postavi. Je li se nekad javi nostalgija, gdje su one heble? Pa baš i ne. Podsjetimo za one koji ne zna- ju, novi uređaj koji je ugrađen na Glavni kolodvor je nakon puštanja u rad u probnom radu pokazao jako puno problema sa čestim kvarovi- ma, zauzećima, odnosno nije bio raspoloživ za normalan rad? Tako je, ja ni dan danas ne shvaćam što se sa tim uređajem desilo kad je pušten u promet. Javl- jala su se zauzeća skretnica, između kolodvora i mi smo u smjeni znali imati oko 300 do 400 tastera, znate kad okrenete skretnicu, koliko vam to otežava rad. Jeli to bilo do tih brojača koje su zamijenili i sada to dobro funkcionira. Što se u to probnom periodu dešavalo s tim uređajem mis- lim da ostaje jedan misterij. Kako sada radi? Ima grešaka, ali zasada radi besprijekorno. Dese se zauzeća, ali to nije ni 2 % od onoga na poč- etku. Kolege SS mehaničari su tu odmah do vas kako bi uskočili u svakom momentu, dvadeset i četiri sata na raspolaganju? Da tu su stalno na katu ispod nas. Prometnici na glavnom kolodvoru dijele se na one koji rade na per- onu, makar po rasporedu i na one koji rade na postavnici i rukuju uređajem. Da li je jednaka težina ta dva radna mjesta? Prometnici se tako dijele samo po raspore- du, ali smo mi svi prometnici Zagreb Glavnog kolodvora i mislim da je peron definitivno lakši nego postavnica i mislim da gore imaš puno odgovorniji dio posla, te mislim da je prometnik postavnice ipak malo opterećeniji nego promet- nik na peronu. U poslu ste obavezni surađivati sa drugim radnim mjestima i sa ko- legama prometnicima koji rade s vama u smjeni, a i sa vlakovođama, rukovateljima manevre, manevris- tima, pomoćnik šefa kolodvora je tu, s drugim kolodvorima, kako to funkcionira? Sve je ta suradnja na korektnoj razini, osim kada se dese nekakvi kvarovi uređaja, garnitura, neka- kvi kolapsi, e onda je problem ne u prometnici- ma ili dispečerima, već u tim nekakvim Društ- vima, Putničkom prijevozu i mislim da se u toj cijeloj priči pogube i onda više ne znaš tko pije, a tko plaća, što se otkazuje, što će voziti i koliko će kasniti. Dok je sve redovito je ok, ali čim je neka- kav problem onda se između naše Infrastruk- ture, Putničkog prijevoza i Carga dešavaju veliki problemi i ti kao prometnik tu ne možeš ništa jer moraš pitati svog dispečera koji pak mora pitati putničkog dispečera i tu ima dosta problema. Ti problemi su jako izraženi u ne- posrednom dodiru vanjskih pro- metnika kada su na peronu, kada se zagužva situacija, kad su putnici nervozni, kada se krivo najavi vlak, imate li kakvih takvih sočnih iskus- tava sa putnicima? Ima takvih situacija i to nije do nas, a putnici nažalost ispaštaju, iako nisu krivi za to. Možemo li tu biti bolji? Mislim da možemo. Kada bi se ta koordinacija između nas i svih odgovornih za te poslove dove- la na nekakvu razinu, da svi znaju što im je činiti i da svi reagiraju na vrijeme, sve bi se to moglo, ne izbjeći, ali u nekoj mjeri smanjiti. Suradnja sa HŽ Putničkim prije- vozom odnosno sa pregledačima vagona, bravarima i električarima trebala bi biti i više nego izvrsna da bi garniture bile blagovremeno postavljene, pregledane i spremne za polazak kako je planirano voznim redom. Kako to funkcionira? Oni su na UKV – u i sa njima je to nekako lakše dogovoriti i njihov nadzornik je tamo na kolod- voru. Ima nekakvih sitnih problema, ali nema tih nekakvih većih problema. Znači mi smo sami sebi problem? Ne, najveći problem nam je suradnja sa Put- ničkim prijevozom. Ni naši dispečeri ne mogu ništa napraviti dok ne dobiju mail od putničkih dispečera, jer je sada mail mjerodavan za sve. Recimo da ovi problemi na Glav-
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 12 13 nom kolodvoru još toliko ne es- kaliraju, ali u kolodvorima koji čine podružnicu Zagreb Glavni kolodvor, u Sesvetama i Dugom Selu su ogromne rijeke putni- ka, korisnika koji dolaze i koji su naučili na učestalost vlakova, a kada su pomjeranja vjerojat- no naše kolegice i kolege imaju negativnih iskustava? Sigurno da imaju. Zamislite u Sesvetama u nekakvoj špici kada je vani sto, dvjesto ljudi i dolazi do odstupanja, a ne možeš ni obja- viti koliko će vlak kasniti jer ne znaš hoće li ili neće biti garniture i naravno da dolazi do nekakvih razmirica između prometnika i putnika. Zanimljivo bi bilo vaše gledište kako je odrađen spoj novog uređaja i starog uređaja koji je na ostatku dionice pruge do Dugog Sela. Događaju se vrlo čudne stvari i da li je taj spoj dovoljno dobar da sve funkcionira bespri- jekorno? Mi zasada sa Borongajem i Zagreb Zapadnim kolodvorom, naša dva susjedna kolodvora, dobro funkcioniramo i nema nekih problema. U toku smjene uz posao vjerojat- no ljudi iskoriste priliku i pitaju tebe kao sindikalnog povjereni- ka što se događa, jer uvijek pos- toje strahovi, hoće li nova orga- nizacija i sistematizacija? Pitaju svakodnevno na poslu, a zovu me i doma i naša je dužnost da budemo upućeni u većinu stvari koje se kod nas dešavaju da bi mogli naše članstvo o tome informirati, pravovremeno reagirati i stvarno ima kroz smjenu svakakvih pitanja. Osim pitanja o Pravilniku o or- ganizaciji često se susrećete i s problemom sa propisima koji su nekada nedovoljno dorečeni ili su toliko stari da nisu dobro opisali sadašnje prometne situ- acije. Kako to funkcionira? Zna i tu biti prilično zapleta jer se nešto dobro ne propiše i svatko to onda drugači- je tumači i stvarno bi trebao biti nekakav odjel baš za tumačenje tih propisa i posebno su problem stari propisi kojih se radeći na novim uređajima moramo pridržavati jer je to tako propisano. Najviše nas pritišće trenutno Pravilnik o zdravstvenoj sposob- nosti izvršnih radnika koji nije usklađen sa Europskom regula- tivom i samo mi nismo to uskla- dili. Ima li na tu temu komentara i na beneficirani radni staž? Ljudi se malo plaše zbog pravila u EU da će izgubiti pravo na beneficirani radni staž, a ljudi uvijek strepe kada idu na liječnički pre- gled, jer moraju imati prvu ili drugu zdravst- venu grupu i nije baš svejedno kada se ide na pregled, jer ako slučajno izgubiš grupu više i nema nekih radnih mjesta gdje bi te mogli preraspodijeliti. Kako živi sindikalna podružnica Zagreb Glavni kolodvor tijekom jedne godine? Mi nastojimo članove držati na okupu i održavamo mjesečne sastanke gdje se dogo- varamo o aktivnostima, organiziraju se izleti u suradnji sa Centralom SPVH i ostalim pod- ružnicama, organiziramo božićne domjenke, sada ćemo uskoro raditi jednu proljetnu feštu gdje će se svi zajedno družiti, organi- ziraju se sportski susreti gdje svi mogu ići na dva, tri dana da se malo opuste na moru i to je prilika da se družimo i sa ostali podružni- cama. Organiziramo poklone za Uskrs, Božić i Dan žena. To sve ukupno čini članove pod- ružnice zadovoljnim? Većinom čini, mada uvijek ima pojedinaca koji bi htjeli više, nešto drugačije, ali mislim da su većina članova zadovoljni. Hvala ti Matija za ovaj razgovor i nadamo se da će nam pomoći u razumijevanju i tebe, a i pro- metnika vlakova na Glavnom kolodvoru i Sindikata prometni- ka općenito. Hvala i vama #1 BORBA ZA SIGURNOST RADNOG MJESTA ČLANA. PRIDRUŽI NAM SE. POSTANI ČLAN SPVH, NAJBROJNIJEG SINDIKATA HŽ INFRASTRUKTURE. UČLANI SE JOŠ DANAS - DAJ GLAS ZA PRAVU STVAR! “Otkako sam u sindikatu, ne bojim se za svoje radno mjesto. Znam da su kvalitetni ljudi moja logistika..” S.P.
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 14 15 IPAK SE OKREĆE! PIŠE: Nebojša Gojković FOTO: SPVH Regionalna jedinica HŽ Infrastrukture Istok, ovako, na prvi pogled, iščitavajući samo njen naziv, reklo bi se organizacijska jedinica kao i svaka druga. Uostalom, nijedno ime nikad nikog nije nagrdilo, isto kao što nikog nije niti učinilo boljim. Ipak, često se zna dogoditi da ime puno toga bitnog prikrije, a naglasi ono potpuno nebitno, pa tako imamo primjere da se iza imena „Tri ciroze“ krije birtija u selu Donji Ljubiš, da se „Bambi“ zove Lovačko društvo iz Gornjih Češljugarevaca ili da je „Slomljena strijela“ u stvari javna kuća za osobe starije životne dobi. Iz tog razloga čovjek mora biti oprezan i ne smije donositi svoj sud o nečemu ili nekomu samo na osnovu njegova naziva i tituliranja.Takav je slučaj i s već spomenutom Regijom Istok; monumentalno ime koje nema puno veze sa sadržajem, jer dovoljno je samo malo zagrepsti po površini da bi se shvatilo kako je ovdje riječ o svojevrsnoj „zoni sumraka“ HŽ Infrastrukture, u kojoj su glupost i besmisao našli svoje prirodno stanište. Načina na koji je ovdje većina stvari postavljena, kao i rješenja koja se gotovo svakodnevno primjenjuju, teško da bi se dosjetio i jedan lik iz opusa Grigora Viteza, izvjesni Antuntun. Nekoliko regionalnih „božanstava“ ovdje „vedri i oblači“ (više oblači nego vedri) primjenjujući u svakoj prilici staru provjerenu metodu „kadija te tuži,kadija ti sudi“,tumačeći važeće propise i dokumente na način koji, začudo, uvijek ide na ruku poslodavcu (a na štetu radnika), tako da ovdje čak i važeći Kolektivni ugovor ima status tek za nijansu bolji od one poznate bajke o tri praseta. A da je tome tako, dokazat ću i slijedećim primjerima: ovdje je sasvim normalno da se radnicima ne plaćaju sati provedeni na skupovima radnika (suprotno članku 174 KU), ovdje je normalno da kad obavezno poučavanje traje 6 sati, da se radnicima i plati samo tih 6 umjesto 8 sati (suprotno članku 27 KU), ovdje je normalno da se prekovremeni sati proizašli iz rada po pozivu „prelamaju“ sa fondom sati (suprotno članku 37 KU),ovdje se čak hvale time što podružnici jednog sindikata ne daju prostoriju za rad (suprotno članku 125 KU), ovdje je uobičajeno da se više energije troši na provedbu odluke o zabrani gledanja TV uređaja nego na poboljšanje radnih uvjeta, ovdje je opće prihvaćeno da se dnevne i noćne kontrole provode češće nego u nekim kaznenim ustanovama, ovdje se na mala vrata vraća institucija „verbalnog delikta“ jer se sindikalne dužnosnike saslušava zbog pisanja kritičkih tekstova, ovdje se poništavaju interni natječaji kad se ne uspije „uhljebiti“ one zbog kojih su raspisani, ovdje… Ovdje ću stati, valja ostaviti nešto i za iduće tekstove, a zadržat ću se kod spomenutih internih natječaja, kako bih Vam na praktičnom primjeru pokazao kako to rade „majstori čarobnjaci“ iznašeRegije.Dana29.2.2016.g.raspisan je interni natječaj koji se odnosio isključivo za radnike Regije Istok. Između ostalog, tražio se i prometnik vlakova u kolodvoru Zdenci Orahovica. Zamolbu za to radno mjesto podnijela je i naša članica Ivana Erdec, inače skretničar u kol. Slatina. Ispunjavala je sve uvjete iz natječaja, a osim toga ispunjavala je i uvjet koji u natječaju nije spomenut, odnosno njen odlazak sa sadašnjeg radnog mjesta ne bi remetio tehnološki proces rada u Slatini, jer je ona tamo 11. skretničar, a za normalno funkcioniranje posla dovoljno je 10 izvršilaca. Nakon što je natječaj prošao, desilo se nešto što se može desiti samo u ovoj i ovakvoj Regiji i što baca više nego opravdanu sumnju na poštene namjere onih koji su u tome sudjelovali. Dio natječaja je navodno poništen, samo što je ostalo nejasno koji dio,jer radnici koji su se na natječaj javili, među njima i Ivana, dobili su odgovore iz kojih se ne može iščitati ništa o spomenutom poništenju, a isti su napisani tako da ih vjerojatno ne bi sročila ni kakva vesela družina iz neke lokalne poljoprivredne zadruge.Na komadu papira na kojem nije navedeno ni ime onoga na koga se sadržaj odnosi, niti je navedena uputa o pravnom lijeku koja je obavezna na ovakvim i sličnim natječajima, ljudima je odgovoreno kako je natječaj raspisan „samo za radnike Regije Istok i to one zaposlene na neodređeno vrijeme“, implicirajući tako da ovi što su podnijelizamolbenepripadajuutukategoriju i da stoga njihove zamolbe nisu ni razmatrane. Osobno sam mišljenja da je odmah nakon ovakvih odgovora, autora istih trebalo podvrgnuti testu psihofizičkih sposobnosti (s naglaskom na ono „psiho“). Najzanimljivije u svemu tome je da je u potpisu ovih odgovora, a kao predsjednik „povjerenstva za provedbu internog oglasa“ koje je odlučivalo (navodno) o tome koji od podnositelja zamolbi ispunjavaju uvjete predviđene natječajem, bio jedan naš junak iz ranijih tekstova, poznat po tome što, kako on to voli reći, zbog vlastite savjesti po Vinkovcima prevaža slijepe osobe. Ovaj put mu ta ista savjest nije zasmetala da majci dvoje malodobne djece, koja je 2007. godine od strane predsjednika RH primila nagradu „Ponos Hrvatske“ nakon što je na ŽCP-u u Sladojevcima (na kojem je radila) pravovremenom reakcijom spasila ljudske živote, koja je 10 godina radila kao čuvar ŽCP-a, a zadnje 2 kao skretničar, odbije zamolbu iako je ispunjavala sve tražene uvjete.Sreća pa smo čuli za tu njegovu savjest, inače tko zna što bi mi ovako neuki nakon ovog natječaja mogli pomisliti. Ali daleko od toga da je tu iznenađenjima bio kraj.Dana 21. 3. 2016.g. raspisan je drugi krug internog natječaja, ovaj put za područje cijele HŽ Infrastrukture. Kad gle čuda, u ovom natječaju nema više radnog mjesta prometnika vlakova u kol.Zdenci Orahovica,iako u prvom krugu to radno mjesto nije popunjeno. Zašto? Pa zato jer su „božanstva“ tako odlučila (vjerojatno je neki od „favorita“ odustao). Iz tog razloga Ivana podnosi zamolbu za radno mjesto prometnika vlakova u kol. Cabuna, za koje je i u ovom drugom krugu bio raspisan natječaj. „Planirani“ ishod za nju vjerojatno je trebao biti isti kao i u onom prvom. Sve već viđeno, repriza „slučaja Matovina“, samo ovaj put u ženskom izdanju. Kako smo mi u Sindikatu prometnika vlakova Hrvatske, znajući s kim u Regiji Istok imamo posla, unaprijed predvidjeli ovakav razvoj situacije, slučaj Ivane E. digli smo na viši nivo, odnosno prezentirali smo ga direktoru Prometnih poslova, gospodinu Alenu Križiću, pravom čovjeku na pravom mjestu, koji je onako „na prvu“, odmah shvatio o kakvoj i kolikoj nepravdi prema našoj kolegici je ovdje riječ. Nakon provedenih provjera u kojima su svi prikupljeni podaci o njoj samo potvrdili ono što smo znali od početka,a to je da su u prvom provedenom natječaju povrijeđena njena prava (i što su jako dobro znali i čelnici Regije Istok), direktor Križić putem Pravnih poslova nalaže da se u drugom krugu natječaja za sve one koji su podnijeli zamolbe primjeni sistem bodovanja, a sve kako bi ishod istog bio što transparentniji i kako bi se izbjegli „repovi“ i sumnje koji su ostali iza onog prvog. I konačno, zahvaljujući spomenutoj metodi bodovanja, a nakon provedenog drugog natječaja, zamolba Ivane E. pozitivno je riješena te joj je dodijeljen ugovor o radu za radno mjesto prometnika vlakova u kol. Cabuna. Kao još jedna potvrda kozmičke pravde i izreke da dobro na kraju uvijek pobjeđuje, „slučaj“ je htio da su ovaj ugovor morala napisati i potpisati već spomenuta gospoda iz Regije Istok. Vjerujem da im je u tim trenucima raspoloženje bilo kao kad u finalu Lige prvaka njihova ekipa dobije gol u sudačkoj nadoknadi. U neku ruku to je i dobro za njih, neka se polako navikavaju, jer u vremenu koje dolazi zasigurno će primiti još puno takvih „golova“. Koristim priliku da se ovako javno zahvalim direktoru gosp. Križiću za to što je odvojio svoje vrijeme i na krajnje pozitivan način, stajući bezrezervno na stranu prava i pravde, riješio ono što su neki neodgovorni pojedinci trebali riješiti još davno ranije, a što zbog svojih uskih interesa nisu učinili. Ne mogu, a da ovdje ne spomenem i šefa područja Slatina, gospodina Ivicu Kelemena, koji je i ovaj put, kao i u slučaju Luke Matovine, dao svoj doprinos da problem bude riješen u korist i na dobrobit radnika. Kad sam prije 23 godine počeo raditi na HŽ-u, gosp. Kelemen bio je direktor PTP-a Virovitica, organizacijske jedinice koja je kadrovski i organizaciono sve do danas ostala samo misaona imenica za organizacijske jedinice koje su se kasnije pojavile. I onda mu je, kao i danas, radnik bio na prvom mjestu. Osobno koristim svaku priliku da ga pohvalim, ne samo zato što to zaslužuje, već i zato što znam da te pohvale kod nekih regionalnih čelnika izazivaju nagli gubitak kisika, aritmiju srca te pojačano znojenje. Naravno, zahvala ide i ekipi iz centrale SPVH-a što su, kao i uvijek, i ovaj put našli načina da zaštite interese naših članova bez obzira koliko to na prvi pogled izgledalo nemoguće. Ivani želim puno uspjeha na novom radnom mjestu, a ujedno joj zahvaljujem na tome što je ostala vjerna svom sindikatu i što se nije povela za „šarenim“ obećanjima lažnih „proroka“, od kojih ću posebno izdvojiti jednog meni omiljenog, inače poznatog po tome što od svog dolaska na željeznicu „boluje“ od akutnog oblika alergije na posao, pa stoga uvijek „radi“ na radnim mjestima čija svrha se ne može sa pouzdanom sigurnošću utvrditi. Osim spomenutim „poslovima“, povremeno se bavi i „prodajom magle“ na malo (nekad je to bilo na veliko, ali srećom, ta vremena su odavnoizanas).Riječjeopotpunosporednom i napose nebitnom liku, čiji je utjecaj na zbivanja u Regiji Istok jednak utjecaju cijene lubenica na promet Azijske burze. Moram priznati da s posebnim zadovoljstvom prisustvujem svim skupovima na kojima i on učestvuje, jer znam da će pored onog zvaničnog i ozbiljnog dijela, uslijediti i onaj zabavni dio kad se on javi za riječ. On je tako nakon dugogodišnjeg „zimskog sna“, a neposredno pred već spomenute natječaje, napravio pravu malu kadrovsku „križaljku“. Našlo se tu za svakog ponešto: premještaj za sve radnike u kolodvore po njihovoj želji, svim skretničarima koji imaju odgovarajuću školu ugovori za prometnike vlakova, za neke sadašnje zamjenike radna mjesta šefa područja, jednom sadašnjem šefu područja obećano je radno mjesto u samom regionalnom vrhu, a išlo se čak toliko daleko da je, vjerovali ili ne, za djecu izvršnih radnika koja imaju završenu željezničku školu, a nezaposlena su, obećano zaposlenje u struci (kad su obećanja u pitanju, Boris Mikšić za njega je „k...c od ovce“ ).Naravno,uvjet za sve navedeno bio je jedan „mali“ potpis. Čak su i pristupnice bile unaprijed popunjene (neke navike iz bivše Prometne sekcije Osijek teško se iskorjenjuju). Nakon što su se natječaji završili, od čitave „križaljke“ ostalo je samo onopod„okomito“:sinonimzastručakcvijeća, 4 slova (prvo slovo K, zadnje A). Al nema veze, bit će još natječaja i sigurno da će nas on kao stari šaljivdžija i šeret još puno puta nasmijati. No vratimo se mi onom bitnom. Više je nego očigledno da Regija Istok ne može ostati otok i promjene kojima smo svjedoci u različitim segmentima društva, prije ili kasnije moraju zahvatiti i ovu organizacijsku jedinicu. Dok se to ne dogodi, a uzimajući u obzir ovo rješenje statusa Ivane Erdec, kao i ono Luke Matovine prije toga, te način na koji se do toga došlo, jedno je sigurno: htjeli to „Antuntunovi“ iz Regije Istok ili ne, IPAK SE OKREĆE!
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 16 17 MILAN BLAŽEVIĆ-BANDOV manevrist u kolodvoru Knin PIŠE: Krešimir Belak FOTO: Krešimir Belak Milan Blažević-Bandov rođen je 7. srpnja 1966. godine u Sinju. Prva četiri razreda pohađa u svome mjestu Brnaze, a osnovnu školu završava u Sinju. 1985. godine odlazi na odsluženje vojnog roka na granicu sa Bugarskom. Po povratku upisuje u Splitu tečaj za stručnog prometnog radnika (manevristu, kočničara i skretničara). Nakon uspješno završenog tečaja 1987. godine zapošljava se na željeznici u kolodvoru Solin na radno mjesto manevriste. Povremeno radi na zamjeni u kolodvoru Kaštel Sućurac kao skretničar. Na početku Domovinskog rata uključuje se u obranu u 126. Sinjsku brigadu. 1994. godine za vrijeme primirja se demobilizira i vraća na svoje radno mjesto manevriste u kolodvor Solin. Jedno vrijeme radi na ispomoći u kolodvoru Rijeka na manevri. 20. kolovoza 1995. godine dobiva premještaj u novooslobođeni kolodvor Knin na radno mjesto manevriste. Preseljenjem obitelji rješava i stambeno pitanje u željezničkom stanu u Kninu. Tijekom 1996. godine radi šest mjeseci na zamjeni kao skretničar u kolodvoru Malovan, a onda se vraća u Knin na manevru gdje i danas radi. Kolodvor Knin je ranžirni kolodvor gdje se ranžiraju vlakovi iz smjera sjever - jug i obratno, kao i vlakovi za pravac Zadar - Bibinje i natrag. Manevarski rad obavlja se s obje strane kolodvora, preko izvlačnjaka I-1 korisne dužine 430m na sjevernoj strani i izvlačnjaka I-2 korisne dužine 507m na južnoj strani kolodvora. Izvlačnjak I-2 se koristi i za ulaz i izlaz lokomotiva u i iz dizel depoa, a koristi se i kao krak triangle koja služi za okretanje lokomotiva i vagona. Manevarski odred radi u sastavu rukovatelj manevre i manevrista. Manevarski odred osim ranžiranja vlakova poslužuje i industrijske kolosijeke “Div” i “Orlovača”. Manevarska lokomotiva serije 2132 dostavlja i vagone za popravak u vagonsku radionicu i postavlja vagone za vaganje na kolodvorskoj vagonskoj vagi. Što se tiče rada na željeznici u svom radnom vijeku, zadovoljan je sa poslom, samo je u zadnje vrijeme sve manje posla i vlakova. Ali svi se nadaju da je to samo privremeno i da će se stanje na željeznici ubrzo popraviti, što nam je svima želja. 2008. godine s obitelji preseljava u rodne Brnaze gdje je sagradio obiteljsku kuću i sa suprugom Dunjom i kćerkama Larom (23), Klarom (13) i Antonijom (11) se pomalo bavi zemljoradnjom. SAMO DA POSLUŽI ZDRAVLJE PIŠE:Dražen Košćak FOTO: Dražen Košćak Za kratak razgovor zamolio sam Stevu Ščrbaka skretničara u kolodvoru Botovo da nam kaže nešto o sebi , svom radu te kako je završio na željeznici. Stevo Ščrbak skretničar kolodvora Botovo rođen je 5.ožujka 1969. godine u mjestu Carevdar nedaleko od Koprivnice gdje i danas živi. Osnovnu školu završio je u Križevcima, a 1986. godine javlja se na tečaj za manevristu koji se organizira na ranžirnom kolodvoru Zagreb u trajanju od šest mjeseci. Nakon položenog ispita za manevristu započinje sa radom u Zagrebu RK gdje radi sve do Domovinskog rata 1991. godine kada je mobiliziran u 105 Bjelovarsku oklopnu brigadu te odlazi na ratište Istočne Slavonije gdje se nalazi sve do 1992. Nakon povratka sa ratišta vrača se na staro radno mjesto gdje radi sve do 1995. godine kada odlazi na novo radno mjesto skretničara u kolodvoru Dugo Selo gdje radi do 2003.godine. Nakon rada u kolodvoru Dugo Selo odlazi u kolodvor Botovo na radno mjesto skretničar na kojem radi sve do danas. Danas se u kolodvoru Botovo dnevno tovari od osamdeset do stotinu vagona na što mu mogu pozavidjeti i puno veći kolodvori s obzirom na trenutno stanje u našoj privredi. Osim poslova skretničara obavlja i druge poslove u kolodvoru od košnje zelenih površina, pružnog pojasa unutar kolodvora i uređenja oko kolodvorske zgrade . Nakon što je ukinuta putnička linija na relaciji Koprivnica – Gyekenyes svakodnevno na posao i sa posla prevaljuje put od osamdeset kilometara sa svojim osobnim automobilom koji u zimskim uvjetima nije uvijek ugodan, pogotovo kada počinju padati veće količine snijega. Stevo je radišan i skroman čovjek koji voli svoje radno mjesto i nikada se ne žali. Sa svojih trideset i jednu godinu radnog staža želja mu je da ga posluži zdravlje i da odradi svoj radni vijek te da ode u zasluženu mirovinu. I na kraju ove priče zahvalio sam se Stevi na razgovoru i zaželio mu puno sreće i zdravlja u daljnjem radu. NAKON POVRATKA SA RATIŠTA VRAĆA SE NA STARO RADNO MJESTO GDJE RADI SVE DO 1995. GODINE KADA ODLAZI NA NOVO RADNO MJESTO SKRETNIČARA U KOLODVORU DUGO SELO GDJE RADI DO 2003. GODINE. NAKON RADA U KOLODVORU DUGO SELO ODLAZI U KOLODVOR BOTOVO NA RADNO MJESTO SKRETNIČAR NA KOJEM RADI SVE DO DANAS. Stevo Ščrbak, skretničar kolodvora Botovo
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 18 19 Kad vam polako istječe vrijeme da izvršite zadatak i već mislite da nećete nikog naći o kome bi pisali za novi broj našeg lista, razmišljajući od kolodvora do kolodvora i analizirajući naše članove tko bi još mogao biti zainteresiran, pojavila se nada i to u susjedstvu. U kolodvoru Turčin radi prometnik na zam- jeni iz Lepoglave Makar Josip. Okrenem broj ŽAT-a i javi mi se Josip. Zamolim ga za uslu- gu i dogovorimo mali intervju. Razumije i želi mi pomoći da odradim ovaj zadatak. E, Jo- sipe svaka čast i veliko ti hvala. Sjednem u auto i evo me na licu mjesta. Počinjem razgov- or i svakim trenom bivam sve iznenađeniji koliko je Josip in- teresantan sugovornik. Zapravo je takav i njegov život. Vračajući se u djetinjstvo vrlo detaljno opisuje sjećanje na vrijeme pro- vedeno u Osijeku, stanovanja na Čepinskoj cesti, čestih putovan- ja podravskom prugom kada je s roditeljima dolazio u njihovo rodno mjesto Lepoglavu. Sjeća se šinobusa i klasičnih „drven- jaka“, parnih lokomotiva i gužvi u vlakovima koje su činili put- nici i njihova prtljaga, sjeća se kolodvora i radnika željezničara koje je promatrao s prozora vag- ona. Za ta sjećanja vjeruje da su kriva što se kasnije opredijelio za poziv željezničara. Sve je to trajalo do jedanaeste godine kada su roditelji odlučili napus- titi obećanu zemlju i zaposlen- je u IPK Osijek i vratiti se na rodnu grudu u Lepoglavu. Tu Josip nastavlja daljnje školo- vanje a nakon završetka prve dvije godine srednjoškolskog obrazovanja upisuje ŽOC Za- greb za prometnika vlakova. Po završetku škole počeo je raditi u kolodvoru Lepoglava. To je bilo vrijeme kada se zanat kalio ra- dom. To je bilo vrijeme kada su i po tri – četiri vlaka dnevno dola- zila na utovar kamena, kada se otpremalo na stotine komadnih pošiljaka, kada se otpremalo na stotine radnika, đaka. Gotovo da nije bilo smjene a da nismo os- tajali duže da odradimo teretne listove, zaključke blagajni. To su bila vremena za koja smo misli- li da su teška, ali uspoređujući sa današnjim vidimo da su bila prelijepa ali ih nismo znali ci- jeniti i u njima uživati. Danas je priča sasvim drugačija – tri četiri vlaka kroz mjesec dana, komad- nih pošiljaka nema, pokoji rad- nik i đak i to ujutro. Svjesni smo da posla nema, da nema strate- gije razvoja, modernizacije, strategije zbrinjavana radnika. Za to nisu krivi radnici. Radnici će biti zadovoljni kad će biti po- sla i kad će voziti vlakovi jer naši radnici znaju i vole raditi. Josip je radio na zamjenama u svim kolodvorima na golubovečkoj pruzi i u Varaždinu. Danas je na zamjeni u kolodvoru Turčin već četvrti mjesec, jer se zbog organizacijskih promjena koje su uslijedile novim redom vožnje po- javio višak radnika u kolodvoru Lep- oglava. Iako putuje i preko 25 km na posao nije mu teško jer raditi se mora. Još više u novoj sredini uveseljava ga upoznavanje putnika i njihovih običaja, njihovih karak- tera, okruženja u kojem se kolodvor nalazi. To su stvari o kojima radnici koji se nađu u takvim situacijama malo razmišljaju a trebali bi. Možda Josip ima drugačiji prist- up zbog svojeg obrazovanja koje nije završilo na srednjoškolskom, a isto tako je jedan od rijetkih koji nije nastavio školovanje iz struke. Naime, Josip je završio, kako voli reći „ za svoju dušu“, teološki fakultet KBF –a u trajanju od tri go- dine i dobio zvanje teologa. I sam kaže da je to bila priprema mladog čovjeka za neizvjesnu budućnost. No ta budućnost je postala sasvim izvjesna kada je upoznao suprugu, osnovao obitelj. Danas Josip živi u sretnoj obiteljskoj zajednici, sa kćerkama Lucijom i Mihaelom i sinom Dominikom kojim pohađaju srednje škole a supruga Dobrila, Dalmatinka je rodom iz Kaštel No- vog. Zajedno obrađuju iz ostavine vinograd i nešto zemlje a djeca najviše vole voditi brigu o jednom njihovom ljubimcu – konju. Uglav- nom rade za svoje potrebe i za svoju dušu. Eto to je naš sugovornik karakteran i interesantan i završit ćemo ovu priču njegovom željom da pozdravi sve kolege željezničare diljem li- jepe naše, jer kako nekog izostaviti je je Josip po rođenju Slavonac, po korijenima Zagorac a bračnu vezu ostvario iz Dalmacije. PROMETNIK I TEOLOG Makar Josip, Lepoglava PIŠE: Dražen Lihtar FOTO: Dražen Lihtar
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 20 21 RADNI UVJETI PIŠE: Nebojša Gojković FOTO: Nebojša Gojković ODUSTALI SMO NAKON RAZGOVORA S JEDNIM OD PREDSTAVNIKA POSLODAVCA, INAČE ZADUŽENIM ZA PRENOŠENJE POZDRAVA, TE DOČEKE I ISPRAĆAJE PUTNIKA (JEDNO OD ONIH RADNIH MJESTA ČIJE JE POSTOJANJE SAMO SEBI SVRHA) KOJI NAS JE UVJERIO DA JE RJEŠAVANJE PROBLEMA PROMETNOG UREDA UVELIKO U TIJEKU I DA JE SAMO PITANJE DANA KADA ĆE OTPOČETI RADOVI. Na cjelokupnoj mreži HŽ Infre sasvim sigurno da nema kolodvora u kojem su radni uvjeti dovedeni do takve razine da ne bi mogli biti bolji. Dok se negdje radi tek o sitnim nedostacima koje bi trebalo otkloniti, negdje su opet neophodni puno veći i financijski zahtjevniji radovi kako bi se uvjeti u kojima naše kolege žive i rade mogli ocijeniti kao zadovoljavajući. Kad je riječ o manjim zahvatima i preinakama, njih radnici često znaju riješiti samoinicijativno i o vlastitom trošku, jer ako bi čekali da to odradi onaj kome je to zakonska dužnost, znači poslodavac, vjerovatno bi mnogi od njih prije dočekali odlazak u mirovinu. Ipak, u slučajevima za čije rješenje je neophodan angažman vanjskih tvrtki i izvođača, tu se puno teže dolazi do pozitivnih rješenja i sve ovisi isključivo o dobroj volji poslodavca. Ovom prilikom donosimo Vam priču o Đurđenovcu, odnosno prometnom uredu u ovom kolodvoru (u sklopu kojeg je i prostorija putničke blagajne), koji je zadnji put okrečen još one godine „kad je žito bilo prerodilo“. Radove je izvela tvrtka „PZZ Inženjering“ koja je, usput da spomenemo, ugašena 2010. godine, što je u neku ruku bio očekivan slijed događaja uzimajući u obzir kvalitetu i brzinu uslugakojejeistapružala, kao i cijenu koju je za te usluge naplaćivala. Neposredni izvršioci bili su trojica „stručnjaka“ čije je radno vrijeme obavezno počinjalo pauzom, a koja je ponekad znala potrajati i po nekoliko sati i za vrijeme koje su, kako su to sami znali reći, „nabijali radnu temperaturu“ hraneći se uglavnom Badelovim „prehrambenim“ proizvodima. Radovi koji bi u normalnim okolnostima trajali oko tjedan dana, u ovom slučaju potrajali su skoro 2 mjeseca, a kvaliteta urađenog bila je vidljiva već nakon godinu dana kada je boja sa zidova počela otpadati. Cijena? Prava sitnica! Otprilike kao da su osim krečenja, na cijelu zgradu stavili i novu fasadu. S izolacijom, naravno. Na loše stanje prometnog ureda u kol. Đurđenovac poslodavac, odnosno njegovi predstavnici u Regiji Istok, upozoreni su više puta, što usmeno što pismeno, a u isto su se mogli uvjeriti i na licu mjesta za vrijeme bezbroj provedenih kontrola i obilazaka. Kako i unatoč tome ništa konkretno nije urađeno, ponovo smo im se obratili pisanim upitom. Službeni (pisani) odgovor ni do danas nismo dobili. Radi korektnosti, moramo reći da je bilo usmenih prijedloga s njihove strane da problem riješimo sami, s tim da nam oni osiguraju dio potrebnog materijala. Čak je i naš kolega Branko Mazur, skretničar iz Đurđenovca, bio spreman sam obaviti sve potrebne radove. Nažalost, zapelo je oko količine materijala koju su oni bili (ne) spremni financirati. Njima je u ovom slučaju predstavljalo problem platiti par stotina kuna za potrebni materijal, a što je posebno zanimljivo iz razloga što bi u slučaju da se angažira vanjski izvođač cijena radova bilaznatnoveća.Radiusporedbe, cijena koju smo dobili od jedne lokalne tvrtke (koja važi za jednu od jeftinijih), iznosila bi više od 5000,00 kuna. Na fotografijama možete vidjeti trenutno stanje prometnog ureda. I tek sada dolazimo do onog najzanimljivijeg; prethodni dio teksta trebao je biti objavljen još u broju 39 našeg glasila „NA PERONU“ u ožujku prošle godine, a što možete vidjeti i po datumima na originalnim dokumentima. Odustali smo nakon razgovora s jednim od predstavnika poslodavca, inače zaduženim za prenošenje pozdrava, te dočeke i ispraćaje putnika (jedno od onih radnih mjesta čije je postojanje samo sebi svrha) koji nas je uvjerio da je rješavanje problema prometnog ureda uveliko u tijeku i da je samo pitanje dana kada će otpočeti radovi. Kako je riječ o osobi koja je vrlo dobro trebala biti upućena u navedenu tematiku, nije bilo razloga da mu ne povjerujemo. Danas, godinu dana kasnije, kada ne postoje ni najmanje naznake da će najavljeni radovi biti izvedeni,ne možemo a da se ne sjetimo one poslovice o obećanjima i onima koji u njih vjeruju. Kako god bilo, ne preostaje nam drugo nego nadati se da će ovaj problem u doglednoj budućnosti ipak biti riješen; ako ne ranije, a ono barem kada sav međukolosiječni prostor u kolodvoru Osijek bude asfaltiran (jer prioriteti se moraju znati). Mada, kako sada stvari stoje, prije će Vladimir i Estragon dočekati Godoa. I dok mi još uvijek čekamo, regionalni čelnici, vjerojatno umorni od silnih napora da nam osiguraju što bolje radne uvjete, lagano se opuštaju na raznim sijelima i posijelima, uz snaše i tamburaše, podsjećajući nas vlastitim primjerom na već skoro zaboravljenu „nepodnošljivu lakoću postojanja“. Orilo se tako Studentskim centrom „Gori lampa nasred Vinkovaca“! Ili je u ovom slučaju ipak bila riječ o lampionu… SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 22 23 ČINIMO LI DOVOLJNO? Ponekad, u svakodnevnom životu ili tije- kom posla, susrećemo osobe koje imaju specifične potrebe, osobe sa invalid- itetom. Naš pokušaj da im pomognemo u nekim situacijama znao je biti odbijen sa „hvala, ne treba“. Upravo tim odbi- janjem pomoći su nam dali do znanja da su sami sposobni nositi se sa svojim problemom kao i sve druge osobe, samo im treba prilagoditi prostor. Upravu tu prilagodbu prostora je HŽ Infrastruktura kao upravitelj kolodvora, prema Uredbi (EZ) br.1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, dužna učiniti. Rekonstrukcijom kolodvora i perona učin- jeni su veliki pomaci u prilagodbi prosto- ra, omogućavanju pristupa kolosijecima i peronima invalidnim osobama. Postavl- jene su platforma ili lift za nepokretne ili teže pokretne osobe, te staze vodilje koje omogućuju lakše snalaženje prilikom kretanja slijepim osobama. Ovih je dana u sklopu redovitog poučavanja provedena edukacija radnika o specifičnim potreba- ma ovih osoba. Da bi se bolje upoznali s njihovim potre- bama i primjedbama na situacije s kojima se susreću na željezničkim kolodvorima i vlakovima, prilikom posjeta kolodvoru, zamolio sam dvije invalidne osobe za razgovor. Sa primjedbama i potrebama slijepih i slabovidnih osoba, koje koriste željezničke prostore, upoznao nas je Blažan Markić, potpuno slijepa osoba. „Vlakom se ne koristim često, ali sam na- kon radova na peronu više puta prolazio ovim prostorom.Mi to zovemo „odrađivan- jem“. Dolazak na kolodvor i prilaz šalteri- ma nije uopće označen i tu nam je prob- lem u snalaženju. Nema oznaka koje bi vodile nas, slijepe osobe. To je problem na većini kolodvora. Ovdje, nakon radova, na peronu su postavljene staze vodilje ( reljefna staza na asfaltu) koje nam olakša- vaju kretanje, ali bi trebale biti izraženije ili uz njih postaviti blaga ulegnuća koja nam signaliziraju da nailazimo na nešto što je nama bitno, jer se desi da štapom prijeđem preko ovih crta i ne registriram ih, te tako mogu doći u zonu koja je za mene potencijalno opasna.“ Gordana Mišković, predsjednica udruge osoba sa invaliditetom „Lokomoto“ pohvalila je ovu edukaciju i sa zadovoljst- vom prihvatila razgovor, te isprobala rad platforme za invalidne i teško pokretne osobe, koja im spuštanjem i podizanjem po stepenicama omogućava prijelaz na druge perone. „Ugradnju ovakvih platformi svakako tre- ba pohvaliti. Primijetila sam jedino manji problem prilikom izlaska sa platforme zbog razlike u visini poda platforme i perona, ali je dobro da postoji željezničko osoblje koje je zaduženo za rukovanje. Inače, problemi sa kojima se susrećemo nisu nerješivi. Nama, invalidnim osobama potreban je stanoviti protokol. Smatram da je dolazak na kolodvor pola sata ili sat prije dolaska vlaka dovoljno, ali bi trebali znati kome se trebamo javiti kod dolaska, kako bi mogli pravovremeno doći na per- on i pripremiti se za ulazak u vlak. Dragoc- jena bi nam bila i ranija informacija o vla- kovima koji imaju vagone s vratima koja omogućuju ulazak u vlak s invalidskim kolicima, da znamo koji vlak možemo ko- ristiti, a koji ne. Nije to problem danas, sa ovom elektroničkom opremom.“ U ovom sam razgovoru shvatio koliko je malo potrebno ovim osobama da sami prevladaju probleme s kojim se svakod- nevno susreću. Ne trebaju nam „Uredbe“ da omogućimo lakše kretanje ovim ljudi- ma, ne samo na željezničkim prostorima. Sjetimo se koliko često neodgovorni zauz- mu mjesto za parkiranje vozila invalidnih osoba. Svatko od nas može ponekad nešto učiniti, makar malo. Možda nekom puno znači. PIŠE: Branko Cindrić FOTO: Branko Cindrić Zlatan Matotek čovjek koji je volio rođendane PIŠE: Neven Topolnjak FOTO: Neven Topolnjak Svakome čovjeku su najinteresantniji prvi rođendani kada kao dijete dobiva puno poklona, kada se okuplja cijela rodbina i kada je mali slavljenik u centru pažnje. Kad jednom uđemo u pubertet rođendane slavimo uglavnom sa prijateljima jer nam je društvo rodbine pomalo dosadno, a nakon što zaplovimo u bračne vode počinjemo polako i prestati sa proslavama svojih rođendana, te se sve više angažiramo na proslave rođendana svoje djece. Naravno tu treba nadodati da nikako nije poželjno zaboraviti na rođendan svoje supruge, jer tko ga je jednom zaboravio dobro zna kakve to posljedice nosi i taj nesretnik takvu fatalnu grešku zasigurno nikad više neće napraviti. Naš prijatelj i kolega, skretničar u Kotoribi Zlatan Matotek kojemu je 48 godina, dosada je proslavio samo 12 rođendana jer je rođen na prijestupnu godinu 29. veljače. Njemu njegovi rođendani nikada nisu naporni ili dosadni jer nažalost mora čekati pune četiri godine kako bi proslavio svoj rođendan. U mladenačkoj dobi je tome pokušao doskočiti, te je slavio rođendan i svake od tri među godine, a ti su rođendani trajali dva dana i to 28. veljače i 1. ožujka. Shvativši da to nije ono pravo, brzo je odustao od takvog načina proslave, pa strpljivo čeka dolazak prijestupne rođendanske godine. Zlatan je rođen u Prelogu, a djetinjstvo je proveo u Kotoribi gdje je i počeo raditi kao skretničar 1993. godine. Da bi dobio ugovor na neodređeno prihvatio je ponudu da radi u kolodvoru Čakovec, te je od 1994. godine počeo raditi kao skretničar na blokovima 1A i 1B sve do 1998. godine. Tada je krenula modernizacija elektromehaničkog blok uređaja u kolodvoru Čakovec, a likovni ulazni signali i predsignali zamijenjeni su svjetlosnima, što je za posljedicu imalo ukidanje radnog mjesta skretničara na blokovima 1A i 1B. Dobivši premještaj u Donji Kraljevec počeo je raditi kao skretničar narednih 15 godina. Odlaskom nekolicine skretničara iz Kotoribe u mirovinu prihvatio je ponudu da ode raditi u Kotoribu, teseopetnašaonamjestuukojem je i počela njegova željeznička avantura. Zadovoljan je uvjetima rada, a želja mu je da ponovo prema Mađarskoj voze putnički vlakovi kojih sada nažalost nema, te da se pojača teretni promet prema Sloveniji i Mađarskoj. Slobodno vrijeme Zlatan provodi u društvu supruge i djece u obiteljskoj kući u malom međimurskom mjestu Donji Vidovec. Sinovi Mihael i Matija pohađaju osnovnu školu, igraju nogomet i članovi su KUD – a Donji Vidovec gdje veoma uspješno sviraju žičani instrument brač, izvodeći tradicionalne međimurske pjesme, a Zlatana najviše veseli kada sa suprugom Andrejom prate sinove na nastupima, smotrama i natjecanjima, kada ponosno uživaju u izvedbama svojih sinova.
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 24 25 Ivica Grdić PIŠE: Dražen Drčić FOTO: Dražen Drčić NEKADA JE VAŽIO PROPIS ILI TI PRAVILO DA SE PO PRIMLJENOJ PREDNAJAVI, NAJPRIJE ZAŠTITI PRIJELAZ TE POTVRDI DAVANJEM KONTROLNOG BROJA, I TU NIJE BILO MOGUĆNOSTI ZA POGREŠKU. Kako je danas raditi na ŽCP-u, pitali smo jednoga od čuvara ŽCP-a Stupno, Ivicu Grdića? Samo radno mjesto Čuvara željezničko cestovnog prijelaza je vrlo stresno i nadasve odgovorno. Posao se obavlja rutinski, da ne kažem šablonski, vlak vamo, vlak tamo, primi prednajavu, prati vrijeme, i pravovremeno zaštiti prijelaz spustanjem polubranika. I sve to zaista ne izgleda ništa posebno teško, što doista u fizičkom smislu i nije, no međutim.... Nekada je važio propis ili ti pravilo da se po primljenoj prednajavi, najprije zaštiti prijelaz te potvrdi davanjem kontrolnog broja, i tu nije bilo mogućnosti za pogrešku. Promijenom propisa, samo vrijeme davanja prednajave pomaknuto je s pet na sedam minuta prije polaska vlaka, gdje se potvrda primitka prednajave kontrolnim brojem vrši odmah, te po vrijedećim propisima, prijelaz spuštanjem branika ili polubranika vrši pet minuta prije polaska vlaka. U tom razmaku do spuštanja branika, tu nastaje mali problem. U tom vremenu često seobavlja prodaja karata, ili jednostavno gdje sebuljeći u sat i čekajući vrijeme za spuštanje „rampe“ , čovjek zamisli, misli odlutaju, i tu potencijalno nastaje opasnost od ljudske pogreške koja nažalost može imati katastrofalne posljedice po sigurnost prometa i ljudske živote. Tu nastaje taj veliki pritsak i stres ovog posla i straha od pogreške. Također je neophodno ukinuti prodaju karata za HŽ Putnički prijevoz na takovim radnim mjestima, da bi se mogli u potpunosti posvetiti prometu i da nam pažnju ne odvlače prodaja karata putnicima, uvijek su tu razne zavrzlame, od sitnog novca, krupnog novca, pisanja potvrda i slično. Mišljenja sam da se svi moje kolege Čuvari ŽCP-a slažu sa mojim promišljanjima. Također, imamo nepopunjenu sistematizaciju sa Čuvarima ŽCP-a, što smo se nadali da će se upotpuniti po nedavno raspisanom natječaju, ali nažalost, to se nije desilo, tako da će i dalje problem korištenja godišnjih odmora ostati, no iskreno razumijem da svatko vidi da se ta radna mjesta nadolazećom automatizacijom i modernizacijom gase. Razumljivo je da nema zainteresiranih, te se ne vidi neka svijetla budućnost za opstojnost ovog radnog mjesta. Možete li nam reči nešto o sebi? Ja sam Ivica Grdić, živim u Gornjoj Gračenici kod Kutine, rođen sam 14.09. 1967.godine,naHŽ-usamod 1976. godine, gdje sam počeo raditi kao radnik ZOP-a u Kutini, te poslije kao čuvar ŽCP-a, reorganizacijom prije šest godina raspoređen sam u kolodvor Sisak, ŽCP Stupno gdje i danas radim. Član sam SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE u podružnici Sisak. Kako se nosite sa dalekim putovanjem na posao? Naporno je putovati na posao zbog udaljenosti, no samnom rade kolege i iz daljih mjesta primjerice iz Banove i Lipovljana, pa se svi nekako krpamo i putujemo osobnim autima da bi smajnili troškove puta i vrijeme putovanja pošto nam veze vlakom nisu baš odgovarajuće. Koliko ste zadovoljni radom SPVH? U potpunosti sam zadovoljan, pošto moj sindikat osluškuje sve naše primjedbe, probleme i želje te nam uvijek pokušava pomoći . Pruža nam i pravnu zaštitu, koja je nažalost pojedinim kolegama bila potrebna, a sami si je ne bismo mogli osigurati. Imamo niz pogodnosti kao što je KUP i VPN, solidarne pomoći, korištenje odmarališta Ugljan za ljetovanje, te smo iscrpno i blagovremeno obaviješteni o svim aktivnostima u sindikatu kao i u HŽ Infrastrukturi gdje SPVH čvrsto zastupa naše interese i prava. Dragi prijatelju, puno se zahvaljujem na ovom razgovoru i izdvojenom vremenu. čuvar ŽCP-a
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 26 27 OSVRT NA IZMJENE PROPISA članak 34. stavak 7. Uputa o izmjenama i dopunama Prometne upute PIŠE: Zlajo Pukanić FOTO: SPVH Izmjenama se predlaže da prometnici vlakova PONOVNO obilaze kolodvorski prostor i da pregledavaju skretnice jednom u toku smjene. U obrazloženju od strane Poslova upravljanja sigurnošću kaže se da „nije dobro da kolodvorsko područje i skretnice nitko ne pregledava tijekom smjene samo zbog toga jer su skretnice kontrolirane iz središnjeg mjesta“. PUS dalje smatra da je dobro da se prometniku vlakova natrpa na leđa taj besmisleni posao iz razloga, kako kažu, „provjere uporabljivosti skretnica, te brizi o imovini“. Iz perspektive nas prometnika to izgleda ovako. Još NIKADA u ovih 30 godina staža niti sam ja, a niti sam čuo da je netko od mojih kolega pregledom skretnica pronašao takvu funkcionalnu grešku koja bi utjecala na pravilan i siguran rad skretnice, a da to istovremeno ne bi bilo indicirano pokazivačima na kolodvorskoj blok postavnici. Dapače, događalo se da mi postavnica signalizira kvar (npr. lažno zauzeće), a da na terenu sve izgleda savršeno u redu. I to ne samo meni, koji sam iskreno govoreći tehnički diletant, već i djelatnicima SS službe. I oni su kvar dijagnosticirali tek uz pomoć raznih instrumenata, a nikako vizualnim pregledom kako to sugeriraju gospoda iz PUS-a. Osim toga, skretničko područje je neosvijetljeno pa pogotovo noću, ne vidim u čemu je poanta takvog pregleda ako se zna koliko su kvalitetne lampe kojima trenutno raspolažemo na službenim mjestima, pa tako preko 80% radnika ima svoje osobne baterijske lampe koje su kupili o svom trošku. Što tek reći o argumentu za obilazak kolodvora kao o brizi za imovinu? Što smo mi Betmeni? Notorna je činjenica da niti jedan potencijalni prestupnik neće počiniti vandalizam ili krađu baš u roku tih pola sata dok prometnik glavinja kolosijekom, kad ima na raspolaganju sve vrijeme svijeta (ostalih 11 sati i 30 minuta u dotičnoj smjeni). A i što bi netko ukrao na kolodvorskom JOŠ NIKADA U OVIH 30 GODINA STAŽA NITI SAM JA, A NITI SAM ČUO DA JE NETKO OD MOJIH KOLEGA PREGLEDOM SKRETNICA PRONAŠAO TAKVU FUNKCIONALNU GREŠKU KOJA BI UTJECALA NA PRAVILAN I SIGURAN RAD SKRETNICE, A DA TO ISTOVREMENO NE BI BILO INDICIRANO POKAZIVAČIMA NA KOLODVORSKOJ BLOK POSTAVNICI. području? Skretnice, prugu, izlazne signale…? Smatram da je taj argument licemjeran jer se najvrjednija imovina, koju prometnik čuva tek svojim pukim prisustvom, nalazi u prometnom uredu (putnička blagajna, računala, printeri i ostalo). A ovim izmjenama ponovno želite udaljiti jedinu osobu u kolodvoru na 30 minuta iz prostorija koje su potencijalna meta lopova koji se uz ostali putujući svijet uvijek vrzmaju baš oko prometnog ureda. Genijalno! Uzgred, budi rečeno, otkrit ću jednu malu tajnu.Mada smo nedavno dobili nova ulazna vrata većina prozora su trula i bez problema se može uvući bilo tko u prometni ured. A najbolje, dok prometnik obilazi skretnice. VOLIŠPISATI? IDEJATIIMAPOTENCIJAL? UKLJUČISE! e-mail: spvh@zg.t-com.hr
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 28 29 NADA U BOLJU BUDUĆNOST Goran Gnant,Čačinci Još do prije nekoliko godina, putem sredstava javnog priopćavanja imali smo priliku čuti i vidjeti razna izvješća o mnogobrojnim pljačkama i pokušajima pljački banaka, kladionica, trgovina, kao i o fizičkim napadima na zaposlenike pošte, vozače i kontrolore u tramvajima, blagajnice u kioscima… Sve to dešavalo se tu negdje blizu nas, a opet dovoljno daleko da se zbog toga ne bismo puno zabrinjavali. A onda je zaredalo i kod nas na željeznici. Nekoliko naših kolega imalo je tu (ne) priliku doživjeti jedno takvo po svemu negativno iskustvo, netko s manjim, a netko nažalost i s većim posljedicama. Jedan od onih koji su imali sreće da iz takve situacije izađu samo s ružnom uspomenom je i naš član Goran Gnant, prometnik vlakova u kolodvoru Čačinci, s kojim, osim o njegovom bliskom susretu s kriminalcima, razgovaramo i o uobičajenim temama vezanim za željeznicu. Za početak Gorane, reci nam nekoliko osnovnih podataka o sebi. Rođen sam 16. 05. 1979. godine u Našicama. Živio sam u Zdencima, dok od 2006. godine imam prebivalište u Čačincima. U braku sam sa suprugom Marijom i roditelji smo sina Matea. Željeznica – izbor ili splet okolnosti? Bio je to moj izbor.Školu za prometnika vlakova završio sam 1997. g., da bih te iste godine počeo stažiranje u kolodvoru Zdenci – Orahovica. Kasnije sam, 2011. godine, prešao u kol. Čačince gdje i danas radim. Danas, 18 godina kasnije, smatraš li da si mogao bolje? Zadovoljan sam s dosadašnjim poslom i nije mi žao što sam tako odabrao. Kakav je bio početak, je li tu bilo problema? Početak je bio OK, istina, bilo je više vlakova, ali kada radiš posao koji voliš sve je lakše. Na kojim si sve radnim mjestima do sada radio? Radio sam po potrebi kao skretničar, čuvar ŽCP-a, šef kolodvora i naravno, kao prometnik vlakova. Kakva je trenutno situacija u Čačincima kad je riječ o obimu posla? Posla ima manje nego prije. Nakon podjele, HŽ Cargov promet je u padu, a tovareni vagoni stoje ponekad i po nekoliko dana u kolodvoru. Ipak i to je više posla nego što imaju drugi kolodvori na ovoj dionici. Očekuješ li od nove Uprave HŽ Infrastrukture nekakvo poboljšanje? Očekujem povećanje posla te, ako već ne može bolje, a ono barem zadržavanje prava iz dosadašnjeg Kolektivnog ugovora. Dođosmo i do meni omiljene teme; HŽ Putnički prijevoz. Pita prometnik kolegu u susjednom kolodvoru: Jesi čuo za ovaj novi popust? Šta čuo? Dobio kontrolnu primjedbu! Zvuči li ti ovo poznato? Rad za njih sada je bolji jer potrebne brzojavke dobivamo na vrijeme, ali stalno pristižu nove povlastice pa se mora dobro paziti i biti u toku, a već godinama nemamo nikakvo poučavanje iz blagajničkog poslovanja. Kad smo već spomenuli blagajnički posao, ti su vezano uz to imao i jedno neugodno iskustvo. Reci nam nešto o tome. Dana 1. 4. 2012. g. imao sam pljačku u Čačincima, od strane starijeg maloljetnika s područja Slatine koji je uz to imao i podeblji policijski dosje. Pošto mu nisam htio otvoriti, razbio je vrata na prometnom uredu te otuđio novac iz putničke blagajne. Kako se to na kraju razriješilo? Istog jutra je priveden, te zbog toga i još 3 otuđenja novca i stvari koje je napravio u narednih godinu dana, dobio je manju zatvorsku kaznu. Je li nakon toga bilo straha na poslu, osobito noću? Kratko vrijeme nakon toga imao sam nelagodu, ali sve se vrlo brzo vratilo u normalu. Kakva je bila reakcija poslodavca? Od poslodavca me nitko nije kontaktirao, osim što me je šef, pošto nisam htio ići na bolovanje, poslao par smjena za skretničara dok se to sve malo ne vrati u normalu. Smatraš li da bi poslodavac trebao izraditi nekakvu uputu o tome kako bi se djelatnici trebali ponašati u sličnim situacijama? Na radnim skupovima pitao sam nadređene kako postupiti u takvim i sličnim situacijama, posebno kada kolodvor ostane nezaposjednut za vrijeme prekida službe koji imaju kolege od Zdenaca do Osijeka. Policija na očevidu ima svoja pravila, a nadređeni nam govore da promet mora teći bez ometanja. Na traženje da nam se izda nekakvo uputstvo, a kojih ionako imamo u izobilju i kojim bi mi sebe ogradili, do danas nismo dobili ništa. Ovako se moramo nadmudrivati s policijom i rizikovati da nas privedu zbog ometanja istrage. Nedavno su ZET-ovci tražili da im se na poslu omogući nošenje oružja. Možda bi se nešto slično moglo primijeniti i kod nas; da imamo čime „dočekati goste“. Može li se uopće preventivno djelovati kako bi se spriječilo da se naše kolege nađu u takvim potencijalno opasnim situacijama? Zbog čestih okupljanja mladeži u području kolodvora, te neprimjerenog ponašanja i narušavanja izgleda kolodvorske zgrade, ponekad nas obiđe policijska patrola. Sve je to uglavnom stvar kućnog odgoja roditelja na koji nemamo puno utjecaja. Poučeni dosadašnjim iskustvima, očigledno je da će se morati desiti nekakva tragedija da bi se oni koji trebaju počeli baviti ovim problemom. Kako provodiš slobodno vrijeme? Provodim ga uglavnom s obitelji, u druženju s kumovima i na uređivanju kuće i okućnice. Želiš li za kraj nešto poručiti našim čitateljima? Pozdravljam sve djelatnike HŽ-a i nadam se boljoj budućnosti za nas i naše nasljednike. DANA 1. 4. 2012. IMAO SAM PLJAČKU U ČAČINCIMA, OD STRANE STARIJEG MALOLJETNIKA S PODRUČJA SLATINE KOJI JE UZ TO IMAO I PODEBLJI POLICIJSKI DOSJE. POŠTO MU NI- SAM HTIO OTVORITI, RAZBIO JE VRATA NA PROMETNOM UREDU TE OTUĐIO NOVAC IZ PUTNIČKE BLAGAJNE.
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 30 31 DOBAR POSAO radovi na pruzi Križevci - Sv. I. Žabno DRAŽEN BUDIMIR Pružne građevine IVO MUMIĆ Pružne građevine Ovdje imamo posao investicijskog održa- vanja između Žabno- ga i Škrinjara. Opišite na o čemu se radi? U toku su radovi na gornjem ustroju pruge. Radi se strojna zamjena materijala, tucanika i nakon toga ide ručna zamjena pragova, dopuna kolosiječnog pribora, a zatim ide istovar tucanika i strojno reguliranje kolosijeka. Koju ste mehanizaciju ovdje angažirali? Za strojnu zamjenu tucani- ka imamo rešetalicu – stroj koji zamjenjuje tucanik, vadi postojeći. Imamo MFS – to je specijalna vrsta vagona ili stro- ja u što se utovara stari materi- jal i odvozi na deponiju. Nakon toga ideTMD sa pragovima koji su za ugradnju i koji se ručno ugrađuju, a nakon toga drugi TMD dovuče tucanik u specijal- nim vagonima koji se istovara po trasi kolosijeka i nakon toga ide strojno reguliranje i stroj- na ugradnja tucanika. Idemo korak po kor- ak. Znači, prvi stroj koji stupa u akciju je rešetalica i ona prak- tično vadi sav stari ma- terijal. Koliko je ona efikasna, to se nekada radilo obično sve ruč- no. Ona sada zamjen- juje vjerojatno puno ljudi? Zamjenjuje oko 700 ljudi na sat vremena. Koliko može napraviti u jednom danu? To sad zavisi od terena, a ot- prilike za sat vremena napravi nekih 40 do 50 metara. To znači da ste vi dnev- no radili oko 500 me- tara? Ne, dnevno smo radili od 150 do 200 metara – po danu i to kompletan posao. Znači, rešetalica je došla i izvadila je sav stari materijal. Zašto ste ga vadili, jer on više nije valjao ili? Taj stari materijal nije valjao i nije bio zadovoljavajući. I onda kada ste ga iz- vadili, onda ste u sl- jedećem koraku mijen- jali dotrajale pragove i kolosiječni pribor. Kako se to radi? Ručno. Imamo dvije ekipe, jed- na ekipa vadi, a druga stavlja i montira na kolosijek. Ljudi imaju neke stro- jeve kojima si po- mažu? Da, sitnu pružnu mehanizaciju koja omogućava lakši rad. Čini se da je vrlo efi- kasno. Šarafe, buše rupe i dobro im ide. Poslije njih ide tucan- ik? Da, zatim istovarujemo tucan- ik iz specijalnih vagona na toj dužini koju smo taj dan napravili. PIŠE: Anto Iličić FOTO: Anto Iličić Vas smo zapazili da ste uz ove vagone koji dovoze tucanik uglavnom bili pri- sutni i pratili ste i zapo- vijedali kako se istresa. Kako se time rukovodi? Kad se dođe na prugu, procjeni se koliko je za taj dan potrebno vago- na, odnosno koliko je količinski po- trebno tucanika da bi se pruga nor- malno osposobila za promet nakon radova. S obzirom da smo dnevno u prosjeku radili cirka 130 metara, jer je faza rada izbacivanja šljunčanog materijala i zasipanje ponovo sa novim tucanikom. U prosjeku je dnevno šest vagona išlo za istovar. Svaki vagon ima 28 kubika i to je negdje od 160 do 170 kubika. Kada se dođe onda se pripreme vago- ni, potrgaju se ručke iako moram skrenuti pažnju da se ti vagoni izgle- da ne održavaju jer je vrlo teško to otvarati i uglavnom trebaju biti po dvojica radnika na svakom vagonu. Kada se pripreme ručke, osigura se znači da se može normalni istresati. Kada se završi rešetanje, odnosno izbacivanje materijala, dođe se na početak i onda se krene vagon po vagon sa istovarom. Vidim imate ljude koji jedan dio materijala usm- jerivačima ubacuju u ko- losijek, a jedan dio ma- terijala s vanjske strane kolosijeka. Kako to funk- cionira? Ove kecelje koje služe za istovar tucanika, okrene se recimo jedan vagon na unutarnju stranu ko- losijeka. Uglavnom postoje tri faze, odnosno tri mogućnosti okretanja i to u kolosijek, na samo čelo praga i na dalje. U slučaju da se primijeti da je kolosijek zasut dovoljno, ono što ostane materijala se istrese na dale- ko i onda to plug plaserom koji je zato namijenjen ugrne sve normal- no nakon reguliranja i zaspe kom- pletan kolosijek. I nakon toga ide strojna ugradnja tucanika specijalnim strojem koji se zove plug ili planirka, koja ugrađu- je tucanik i raspoređuje ga po ko- losijeku. Kako ga raspoređuje? Ona ima grtala ili plugove kojima raspoređuje i ugrađuje tucanik u kolosijek. I onda poslije nje ide pod- bijačica? Poslije nje ide stroj za reguliranje kolosijeka po smjeru i niveleti – podbijačica koja isto tako zamjenju- je dosta ljudi i ona može napraviti oko 400 metara na sat, s tim da ona treba, nakon zamjene materijala, što odradi rešetalica, da bi prugu vratili u prvobitno stanje, proći tri do četiri puta cijelu dionicu. Pru- ga se spušta negdje oko tridesetak centimetara nakon rešetalice, kada se zamjeni materijal i onda u više faza podbijačica mora svaki put to ponovo proći da se kolosijek vrati na prvobitno stanje. I kada podbijačica prođe, kada napravi to apsolutno reguliranje kolosijeka, jeli to znak da je pruga goto- va i evo pušta se u promet, u upotrebu? Tako je.
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 32 33 ZAŠTITA OKOLIŠA Malo mrkve i uglavnom batina PIŠE: Boris Pinčić FOTO: SPVH „Izazovi politike zaštite okoliša za nove članice EU i Republiku Hrvatsku – što dalje?“ bila je tema okruglog stola održanog 19. travnja 2016. godine u predstavništvu Europske komisije u Zagrebu. Potpuno ispunjena dvorana u Kući Europe svjedočila je o velikom interesu hrvatske javnosti za temu ovog okruglog stola. Organizator skupa, u suradnji s Predstavništvom Europske Komisije, bio je Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO). Osnovni cilj okruglog stola bila je rasprava o značaju politike zaštite okoliša u Hrvatskoj u područjima gospodarenja otpadom, vodama i zaštita prirode. Nadalje, značajna tema bila provedba reformi u skladu s zakonodavnim i strateškim okvirom Europske Unije. Okrugli stol je organiziran kako jedno od događanja u okviru trogodišnjeg Jean Monnet projekta za potporu institucijama „Polo-Cro 28 – Opservatorij politika u Hrvatskoj“. Projekt se financira sredstvima EU – u sklopu programa Erasmus. „Analiza šest politika za konačni cilj ima dobrobit ljudi, odnosno podizanje kvalitete života- u uvodnom je govoru istakao Branko Barićević, šef Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj- „uz to želimo obučiti i stvoriti mrežu ljudi i na kraju kreirati dokument koji će obuhvatiti sve najznačajnije što je rađeno kroz tri godine. Kada dobijemo političku odluku, trebamo iznijeti kvalitetne argumente i uz pomoć predviđenih sredstava Europske Unije realizirati zacrtane ciljeve.“ O različitim politikama i o tome gdje je trenutno Hrvatska u odnosu na zacrtane ciljeve EU govorili su: Ranko Biondić s Geotehničkog fakulteta u Varaždinu, Marijan Galović s Instituta za ruralni razvoj i ekologiju, Matija Franković iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i Maja Božičević Vrhovčak kao predstavnik civilne udruge DOOR (Društvo za oblikovanje održivog razvoja) i SanjaTišma ravnateljica IRMO. Da bi se kvaliteta života u Hrvatskoj podigla na razinu prosjeka Europske Unije potrebna su ulaganja u infrastrukturu vrijedna oko 10 milijardi eura. Europska Komisija prepoznala je značaj projekta te stoga to je prilika za razvoj novih tehnologija i nova zapošljavanja. Marijan Galović, ističe kako je rezolucijom Europskog parlamenta iz svibnja 2012. godine prioriteti dani višem stupnju hijerarhije gospodarenja otpadom. Recikliranjem, predmetima se daje nova uporabna vrijednost pri čemu su temelji takve politike tretiranje otpadakaoresursa,smanjivanjekoličine otpada po glavi stanovnika, recikliranje i ponovna upotreba te ograničenje spaljivanja otpada. Nadalje Europska Unije je prepoznala kako strukturni fondovi nisu davali rezultate kakvi su se očekivali. Stoga je nužno ostvariti preduvjete i uspostaviti kontrolu kako bi se dosegli zadani ciljevi. Kada se govori o Republici Hrvatskoj, ističe Galović kako u politici gospodarenja otpadom nisu ostvareni potrebni preduvjeti: - Standard Europske Unije da do 2020. godine odvojeno prikupljamo 50 posto otpada, a mi, uz to što nemamo nacionalni plan gospodarenja otpadom, smo trenutno na oko 16 posto količine. Do 2020. godine predviđeno je odvojeno prikupljanje 70 posto građevinskog otpada, a do 2030. godine potrebno je reciklirati 65 posto komunalnog otpada. Pošto se radi o Direktivi EU te se mjere moraju provesti, a na pitanje da li mi to možemo realizirati, odgovor je potvrdan, s time da ne smije biti nikakvih kolebanja. Jasno je da je pokretač svega ekonomija i u budućnosti neće biti besplatnog odlaganja otpada.“ Kao svijetli primjeri u odvojenom prikupljanju otpada istaknuta je međimurska županija i posebice Grad Prelog gdje su već sada postignuti standardi Europske Unije predviđeni za 2012. godinu. O zaštiti prirode, između ostalog dvije Direktive Europske Unije. Prva je Direktiva o pticama iz 1970. godine, a druga Direktiva o staništima i svim vrstama koje nisu ptice. Matija Franković iz Agencije za zaštitu okoliša pojasnio je kako je u Europi za zaštitu ptica zainteresirano oko 200 milijuna ljudi, a to su glasači i stoga je zaštita ptica dobila prednost ispred svega ostalog: -„Čovječanstvo reže granu na kojoj sjedi i ta je grana već solidno napukla. Iz godine u godinu trošimo sve više resursa no stanje je koliko toliko održivo. Razlog tome je to što je okoliš očuvan u siromašnim zemljama Azije i Afrike, pa to u prosjeku daje nešto bolju sliku. Jedno od ključnih pitanja danas je kako vrednovati zaštitu prirode u odnosu na razvoj gospodarstva.“ U Hrvatskoj djeluje oko 200 udruga koje se bave zaštitom okoliša. Zajednički cilj im je oblikovanje održivog razvoja, a ključne teme kojima se one bave su: otpad, zaštićena područja i vrste i emisija stakleničkih plinova. Na više problema vezanih uz zaštitu okoliša ukazala je predstavnica civilnih udruga Maja Božičević Vrhovčak: - „U Hrvatskoj nema kontinuiteta upravljanja. Promjenama vlada mijenjaju se i strateška politička opredjeljenja. Primjerice, što je s eksploatacijom nafte, što je s gradnjom termoelektrane Plomin C i povećanjem emisije stakleničkih plinova, zbog čega se zakoni donose vezano uz usklađivanja s Europskom Komisijom, a ne vodi se računa o lokalnim interesima. Zbog kašnjenja s donošenjem podzakonskih akata, propisi su pokoji put neprovedivi. Česti su i problemi s prijevodima zakona. Ponekad se oni, bez poznavanja materije doslovno prevode. Tako je u Zakonu o energetskoj učinkovitosti inland preveden kao kopno. U biti se govorili o ukupnoj bruto potrošnji energije u nekoj zemlji. Zbog takvog prijevoda u potrošnju nisu pribrojeni zračni i vodeni promet. Često puta za realizaciju nekog projekta nije dovoljan angažman jednog ministarstva već je potrebno uključiti njih nekoliko, a to se ne događa.“ Tokom rasprave predstavnici gospodarstva ukazali su na tipične probleme vezane uz provedbu zakonskih propisa i suradnju s tijelima državne vlasti. Treba znati što gospodarstvo objektivno može realizirati, dalisuosiguraniinfrastrukturnipreduvjeti, da li je nešto financijski izvedivo i pri svemu tome kada državna tijela uglavnom koriste batinu, a nagrada za realizaciju nema. Planovi se često puta donose bez analize, nema provjere kako će propisi funkcionirati u praksi. Česte promjene propisa ne donose ništa dobroga. Umjesto promjena, efikasnije bi bilo ustrajati na provedbi propisa. Često se puta govori kako neće biti spaljivanja otpada, a otpad se i danas spaljuje. Štoviše, iz Hrvatske se otpad izvozi na spaljivanje u Austriju, Njemačku, Francusku i Belgiju. U Hrvatskoj trenutno ima 140 odlagališta otpada, a samo njih četrdeset ima vagu. Na ostalim odlagalištima se rade procjene pa tako na nekim mjestima imamo 100 kilograma otpada po stanovniku, a u drugima deset puta više. Cijena jedne vage je 10 000 eura i stoga ne bi trebalo biti problema da sva odlagališta imaju vagu. Zaključno je rečeno kako su obrazovanje te otvaranje prostora za dijalog temelji na kojima treba graditi uspješnu politiku zaštite okoliša. Završni dokument, pollcy paper, u kojem će se sažeti ono bitno, ukazati na to gdje trebamo biti bolji i što učiniti da to ostvarimo, u šest segmenata politike zaštite okoliša i prirode trebao bi biti preporuka donositeljima odluka. Vezano uz to ohrabruje najava Ministarstva zaštite okoliša i prirode o osnivanju Foruma za okoliš koji bi mogao izrasti u platformu za sudjelovanje u javnoj raspravi.
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 34 35 Kada danas odlazite u kino, možete li zamisliti kako su izgledali prvi filmovi, koliko su trajali i kakva je bila radnja tih filmova. I kako su iz- gledale projekcije prije nego su sa- gradjena prava kina. Prije malo više od 120 godina, točnije 28. prosinca 1895. godine u podrumu parišk- og 'Grand Cafea' održana je prva javna kinoprojekcija. Prisutni nisu mogli znati koliko će taj događaj značiti za kulturu i cjelokupni živ- ot budućih generacija. Braća Au- guste i Louis Lumière odlučili su javnosti predstaviti svoj najnoviji izum, kinematograf. Projekcija je započela filmom 'Izlazak radnika iz tvornice Lumière' (La Sortie de l’usine Lumière à Lyon, 1895.), koji je izazvao divljenje i nevjericu, a slijedili su filmovi 'Ulazak vlaka u stanicu La Ciotat', 'Bebin zajutrak' i 'Iskrcavanje sudionika kongresa u Neuville-sur-Saôneu'. Neki od prvih filmova navode se kao rani primjeri reklamnoga filma i filmskih novo- sti. Tako se film s gegom 'Poliveni poljevač' (1895.), smatra najavom budućih igranih nijemih komedija. Koristi se i montaža, a katkada i trik (primerice obrnuti pokret u 'Rušen- ju zida', 1896.). Koliko je prikaz željeznice bio značajan i zanimljiv, pokazuje po- datak da su se, zbog prikaza kretanja vlaka u smjeru prema kameri, ljudi u dvorani toliko uspaničili misleći kako vlak juri na njih, da su se mno- gi počeli dizati sa sjedala i bježati van, miseći da će vlak proći kroz platno, ući u dvoranu i sve ih pre- gaziti. Tako je željeznica prisutna na filmu već od prve javne projekcije filmova u Parizu. Kinematograf braće Lumière nastao je kao rezultat brojnih istraživanja i pokusa kojima su željeli poboljšati Edisonov kinetoskop. Nedostatak kinetoskopa bilo je ograničenje tako da je film mogla gledati samo jedna osoba, a braća Lumiére uspjeli su ga unaprijediti na taj način, da veći broj ljudi može gledati danas popularno nazvane 'pokretne sličice'. Konstru- irali su uređaj koji nije služio samo za snimanje, već i za kopiranje i projekciju materijala publici, čime se postiže i komercijalni uspjeh. Koristili su se kamerom izrađenom u svojoj tvornici i snimili desetak filmova koji su prikazani na prvoj javnoj kinoprojekciji. Kinematograf je postigao veliki komercijalni us- pjeh i daljnje projekcije postale su veoma popularne. Međutim, nakon 1901. godine braća Lumiére presta- la su se baviti filmom. Iako su bili pravi vizionari i inovatori, smatrali su kako je, prema riječima samog Louisa Lumiéra, 'kino izum bez budućnosti'. Ne trebamo ni spomin- jati kako su u tome pogriješili. Braća Lumière, Louis (1864. – 1948.) i Auguste (1862. – 1954.), francuski su izumitelji i pioniri ki- nematografije. Sinovi fotografa, studirali su prirodne znanosti te, na temelju svojih i tuđih pronala- zaka (Th. A. Edisona...), izumili kinematograf (le cinématographe), kameru i projektor koji se smatraju prvim takvim uređajima u povijesti. Louis je Lumière smatra se znača- jnijim izumiteljem od svojega brata, a smatra se i autorom većine nji- hovih ranih filmova. Louis Lumière je 1946. poklonio francuskoj kinote- ci oko 1800 djela od kojih je osobno režirao šezdesetak. ULAZAK VLAKA U STANICU LA CIOTAT L’arrivée d’un train à La Ciotat, 2016. PIŠE:Robert Jukić FOTO: Robert Jukić Marko Markovina skretničar u kol. Plavno PIŠE: Ante Kunčić FOTO: Ante Kunčić Obzirom da imamo i slobodnog vremena uz kavu smo popričali sa kolegom skretničarem Markom Markovinom. Marko živi u Kaštelima. Srednju školu je završio u Zagrebu 2001. godine za prometnika vlakova. Zaposlio se godinu dana poslije u Kninu na radnom mjestu skladištara u Nabavnim poslovima na kojima je radio do 2010. godine . Te godine prebacio se na radno mjesto skretničara u kolodvoru Plavno gdje i danas radi. Trenutno je na zamjeni u kolodvoru Kaštel Stari. Kaže da mu je najveći problem putovanje jer već 15 godina putuje na relaciji Kaštel Stari-Plavno što iznosi oko 200 kilometara u oba smjera. Kaže da iako je završio za prometnika vlakova da bi bio sretan i zadovoljan sa bilo kojim radnim mjestom bliže kući. Kaže da najviše pati njegova obitelj jer je uvijek na poslu i na putu, odlazi ujutro oko 4 sata a vraća se tek navečer oko 22 sata pa tako na putu provede po 18 sati. Ista je stvar i kada ide u noćnu smjenu. Najviše ga smeta što nema prijema novih ljudi u sustav jer je to izgleda jedini način da on i ostale njegove kolege kojih je jako puno koji rade u kolodvorima između Knina i Gračaca da se rasporede bliže kući. Ja sam mu poželio da se njegove želje usliše što prije!
NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 36 37 BOLJE JE HRVATSKI! IZVOR: http://www.bolje.hr/ FOTO: Dražen Drčić NA STRANICAMA BOLJE JE HRVATSKI! INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE NALAZE SE PRIJEDLOZI HRVATSKIH ZAMJENA ZA STRANE RIJEČI I TUĐICE KOJE SU NEPRILAGOĐENE UŠLE U UPORABU U HRVATSKOME JEZIKU. S OBZIROM NA TO DA JE TAKVIH RIJEČI U POSLJEDNJE VRIJEME U HRVATSKOME JAVNOM I MEDIJSKOM PROSTORU SVE VIŠE, NASTOJAT ĆEMO (INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE) ZA NEKE OD NJIH PREDLOŽITI ODGOVARAJUĆE HRVATSKE RIJEČI. Na stranicama Bolje je hrvats- ki! Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nalaze se prijedlozi hrvatskih zamjena za strane riječi i tuđice koje su neprilagođene ušle u uporabu u hrvatskome jeziku. S obzirom na to da je takvih riječi u posljednje vrijeme u hrvatskome javnom i medijskom prostoru sve više, nastojat ćemo (Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje) za neke od njih predložiti odgovara- juće hrvatske riječi. Pritom valja uzeti u obzir da su hrvatske zam- jene u prvome redu prijedlozi za koje smatramo da su primjereniji za uporabu u neutralnoj stan- dardnojezičnoj komunikaciji jer se značenje svake strane riječi i tuđice može jednako dobro izraziti i na hrvatskome jeziku. Nadamo se da ćemo u suradnji s vama doprin- ijeti njegovanju hrvatskoga stan- dardnog jezika, jačanju svijesti o važnosti njegova očuvanja i pod- izanju jezične kulture u Republici Hrvatskoj. outsourcing >> izdvajanje (posla) Izraz outsourcing u engleskome jeziku označuje davanje određeno- ga posla vanjskim dobavljačima (uzimanje vanjskih dobavljača za određeni posao), koji primjenju- ju tvrtke kako bi smanjile trošk- ove koji nastaju podmirivanjem potrebe za djelatnostima koje im nisu temeljne (uglavnom je riječ o uslužnim djelatnostima: čišćenju, održavanju, prijevozu, zaštiti i sl.). U hrvatskome se jeziku engleski izraz outsourcing počeo upotre- bljavati u gospodarstvu i u medi- jima kako bi se označio jedan od mogućih modela racionalizacije poslovanja (uz spin-off i in house). On označuje izdvajanje posla / poslovnih procesa (ugovaranje posla / poslovnoga procesa s van- jskim dobavljačem), a posljedica je toga uzimanje vanjskih dobavl- jača (za određeni posao / poslovni proces). Kao zamjenu za naziv outsourcing predlažemo hrvatski naziv izdva- janje (posla). attachment > privitak Engleska riječ attachment znači ‘pripojenje, pričvršćenje, prido- davanje, privjesak, privrženost, ljubav, zapljena, dodatni uređaj, priključak’. U hrvatskome se jeziku upotrebljava samo u neprilagođenu liku (attachment) i samo u značenju ‘dodatak uz e-poruku’. U tome se značenju zamjenjuje s nazivima dodatak i privitak. Budući da je naziv privi- tak u tome značenju jednoznačniji i mnogo češći od naziva dodatak, preporučujemo njegovu uporabu u hrvatskome standardnom jeziku. e-mail > e-pošta, e-poruka, e-adresa Engleski naziv e-mail tvoren je od predmetka e-, koji je nastao kraćenjem pridjeva electronic, i imenice mail, koja znači ‘pošta’. Naziv e-mail u engleskome ima dva temeljna značenja ‘sustav za prijenos poruka s pomoću računa- la ili terminala spojenih na neku komunikacijsku mrežu’ i ‘poruka koja se prenosi tim sustavom’. U hrvatskome se jeziku upotreblja- va tuđica e-mail (ili samo mail/ mejl) i domaći nazivi e-pošta, elektronička pošta, e-poruka, elek- tronička poruka. (Umjesto pridje- va elektronički često se pogrešno upotrebljava i pridjev elektrons- ki.) Katkad naziv e-mail (ili mail) u hrvatskome označuje i adresu e-pošte, tj. e-adresu. Stoga u hr- vatskome standardnom jeziku treba, ovisno o značenju, naziv e-mail zamijeniti nazivima e-poš- ta, e-poruka ili e-adresa, npr.: Uveli smo e-mail. Uveli smo e-poštu. Dobio sam e-mail. Dobio sam e-poruku. Zapisat ću tvoj e-mail. Zapisat ću tvoju e-adresu. event > događanje Engleska imenica event znači ‘događaj, fenomen, posljedica, natjecanje’. Ta se riječ sve češće preuzima u hrvatski jezik. Event može biti svečanost, ceremoni- ja, sportsko natjecanje, kongres, konferencija, izložba, festival ili zabava. Sva ta značenja u hrvats- kome ima riječ događanje. Na- jčešće se riječ event upotrebljava u svezama upravljanje eventima, event menadžment te organizaci- ja evenata. Umjesto toga možemo govoriti o upravljanju događanji- ma, menadžmentu događanja te organizaciji događanja. link > poveznica U engleskome se jeziku nazivom link označuje sličica ili riječi u do- kumentu na internetu koje taj do- kument povezuju s kojim drugim dokumentom. Umjesto engleske riječi link, koja u hrvatskome pri- pada samo računalnome žargonu, u standardnome jeziku treba upo- trebljavati hrvatski naziv povezni- ca. touch screen >> dodirni zaslon/ekran U engleskome jeziku izraz touch screen označuje zaslon s pro- zirnom pločom osjetljivom na dodir. Taj naziv pripada računal- nomu nazivlju i u hrvatskim se tekstovima pojavljuje izvorno napisan. Osim toga naziva pojavl- juju se i pleonastični nazivi touch screen zaslon ili touch screen ekran (screen = zaslon, ekran). Predlagane su zamjene dodirnik ili dirnik, ali one nisu zaživjele u praksi. U informatičkim je rječnicima zabilježeno dodirni ekran, dodirni zaslon i zaslon os- jetljiv na dodir. Izraz touch screen u hrvatskome se može zamijeniti nazivom dodirni zaslon ili dodirni ekran
Na peronu br 52
Na peronu br 52

Recommended

SEF 20
SEF 20SEF 20
SEF 20Katarina Leko
 
Na peronu 57
Na peronu 57Na peronu 57
Na peronu 57Milorad Lucic
 
Na peronu br 50
Na peronu br 50Na peronu br 50
Na peronu br 50milorad lucic
 
Na peronu 53
Na peronu 53Na peronu 53
Na peronu 53milorad lucic
 
Policajac
PolicajacPolicajac
Policajacdulovci
 
Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija dulovci
 
Medicina
Medicina Medicina
Medicina dulovci
 
Frigomehaničar
FrigomehaničarFrigomehaničar
Frigomehaničardulovci
 

Recommended

SEF 20
SEF 20SEF 20
SEF 20Katarina Leko
 
Na peronu 57
Na peronu 57Na peronu 57
Na peronu 57Milorad Lucic
 
Na peronu br 50
Na peronu br 50Na peronu br 50
Na peronu br 50milorad lucic
 
Na peronu 53
Na peronu 53Na peronu 53
Na peronu 53milorad lucic
 
Policajac
PolicajacPolicajac
Policajacdulovci
 
Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija dulovci
 
Medicina
Medicina Medicina
Medicina dulovci
 
Frigomehaničar
FrigomehaničarFrigomehaničar
Frigomehaničardulovci
 
Geolog
Geolog Geolog
Geolog dulovci
 
Artimedia
ArtimediaArtimedia
Artimediadulovci
 
Kuvar
Kuvar Kuvar
Kuvar dulovci
 
Lekar
Lekar Lekar
Lekar dulovci
 
Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija dulovci
 
Mehanicar poljoprivrednih mašina
Mehanicar poljoprivrednih mašina Mehanicar poljoprivrednih mašina
Mehanicar poljoprivrednih mašina dulovci
 
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2Xортикултура Tеодора Aлексић VII2
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2dulovci
 
Pruga 1076 1077-01-28_web
Pruga 1076 1077-01-28_webPruga 1076 1077-01-28_web
Pruga 1076 1077-01-28_webmilorad lucic
 
Pruga 1070-1071(1)
Pruga 1070-1071(1)Pruga 1070-1071(1)
Pruga 1070-1071(1)milorad lucic
 
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.milorad lucic
 
Na peronu 62
Na peronu 62Na peronu 62
Na peronu 62milorad lucic
 
Pruga
PrugaPruga
Prugamilorad lucic
 
Novapruga
NovaprugaNovapruga
Novaprugamilorad lucic
 
Na peronu br 51
Na peronu br 51Na peronu br 51
Na peronu br 51milorad lucic
 
Pruga 1058 01_merged
Pruga 1058 01_mergedPruga 1058 01_merged
Pruga 1058 01_mergedmilorad lucic
 
461 200
461 200461 200
461 200milorad lucic
 
444
444444
444milorad lucic
 
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deomilorad lucic
 
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deomilorad lucic
 
Uputstvo za popravke lok 461
Uputstvo za popravke lok 461Uputstvo za popravke lok 461
Uputstvo za popravke lok 461milorad lucic
 
Pravilnikoodrzavanju
PravilnikoodrzavanjuPravilnikoodrzavanju
Pravilnikoodrzavanjumilorad lucic
 
Analizauizradi
AnalizauizradiAnalizauizradi
Analizauizradimilorad lucic
 

More Related Content

Viewers also liked

Artimedia
ArtimediaArtimedia
Artimediadulovci
 
Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija dulovci
 
Mehanicar poljoprivrednih mašina
Mehanicar poljoprivrednih mašina Mehanicar poljoprivrednih mašina
Mehanicar poljoprivrednih mašina dulovci
 
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2Xортикултура Tеодора Aлексић VII2
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2dulovci
 

Viewers also liked (7)

Geolog
Geolog Geolog
Geolog
 
Artimedia
ArtimediaArtimedia
Artimedia
 
Kuvar
Kuvar Kuvar
Kuvar
 
Lekar
Lekar Lekar
Lekar
 
Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija Ekonomija, pravo i administracija
Ekonomija, pravo i administracija
 
Mehanicar poljoprivrednih mašina
Mehanicar poljoprivrednih mašina Mehanicar poljoprivrednih mašina
Mehanicar poljoprivrednih mašina
 
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2Xортикултура Tеодора Aлексић VII2
Xортикултура Tеодора Aлексић VII2
 

More from milorad lucic

Pruga 1076 1077-01-28_web
Pruga 1076 1077-01-28_webPruga 1076 1077-01-28_web
Pruga 1076 1077-01-28_webmilorad lucic
 
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.milorad lucic
 
Pruga 1058 01_merged
Pruga 1058 01_mergedPruga 1058 01_merged
Pruga 1058 01_mergedmilorad lucic
 
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deomilorad lucic
 
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deomilorad lucic
 
Uputstvo za popravke lok 461
Uputstvo za popravke lok 461Uputstvo za popravke lok 461
Uputstvo za popravke lok 461milorad lucic
 
Pravilnikoodrzavanju
PravilnikoodrzavanjuPravilnikoodrzavanju
Pravilnikoodrzavanjumilorad lucic
 
Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011
Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011
Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011milorad lucic
 
Uputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenija
Uputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenijaUputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenija
Uputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenijamilorad lucic
 
Pravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozila
Pravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozilaPravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozila
Pravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozilamilorad lucic
 

More from milorad lucic (20)

Pruga 1076 1077-01-28_web
Pruga 1076 1077-01-28_webPruga 1076 1077-01-28_web
Pruga 1076 1077-01-28_web
 
Pruga 1070-1071(1)
Pruga 1070-1071(1)Pruga 1070-1071(1)
Pruga 1070-1071(1)
 
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.
Pruga dvobroj-1067-1068-30.6.-2017.-.
 
Na peronu 62
Na peronu 62Na peronu 62
Na peronu 62
 
Pruga
PrugaPruga
Pruga
 
Novapruga
NovaprugaNovapruga
Novapruga
 
Na peronu br 51
Na peronu br 51Na peronu br 51
Na peronu br 51
 
Pruga 1058 01_merged
Pruga 1058 01_mergedPruga 1058 01_merged
Pruga 1058 01_merged
 
461 200
461 200461 200
461 200
 
444
444444
444
 
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-2-deo
 
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo
'Documents.tips elektricne lokomotive-serije-441-1-deo
 
Uputstvo za popravke lok 461
Uputstvo za popravke lok 461Uputstvo za popravke lok 461
Uputstvo za popravke lok 461
 
Pravilnikoodrzavanju
PravilnikoodrzavanjuPravilnikoodrzavanju
Pravilnikoodrzavanju
 
Analizauizradi
AnalizauizradiAnalizauizradi
Analizauizradi
 
Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011
Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011
Savremeno odrzavanje zeleznickih vozila sf bg 2011
 
Na peronu br 49
Na peronu br 49Na peronu br 49
Na peronu br 49
 
461 020 013
461 020 013461 020 013
461 020 013
 
Uputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenija
Uputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenijaUputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenija
Uputstvo za upotrebu sfn125 kompresor slovenija
 
Pravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozila
Pravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozilaPravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozila
Pravilnik o tehnickom pregledu železničkih vozila
 

Na peronu br 52

  • 1. NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016. 1 MOJA PRIČA Matija Dročić BUDI PROMJENA KOJU ŽELIŠ VIDJETI U SVIJETU NA PERONU čestitamo 1. svibnja VIJESTI SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE svibanj2016.•BROJ52•ISSN1132-7739 8 ...................... DOBAR POSAO radovi na pruzi 30 ...................... RADNI UVJETI svakidašnja jadikovka 20 ...................... IPAK SE OKREĆE RJHŽI istok 14 ......................
  • 2. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 2 3 UVODNIK Sindikat je skupina radnika koji su se organizirali kako bi štitili svoja prava i promicali svoje interese koje ostvaraju putem slijedećih ciljeva: zaštita i unapređenje uvjeta rada, promicanje radničke i društvene solidarnosti te promicanje socijalne sigurnosti. Temeljne aktivnosti uključuju: • predstavljanje radnika prema poslodavcu • pregovore o plaći i drugim uvjetima rada • zaštitu postojećih prava radnika te • promicanje sigurnih i pravednih radnih mjesta. O svojem radu i djelovanju Sindikat prometnika vlakova Hrvatske izvješćuje radnike putem sindikalnih povjerenika, oglasnih ploča, elektronskih medija (web stranice i društvenih mreža) te mjesečnjaka „Na peronu“. Svojom beskompromisnom težnjom prema istini o stanju u željezničkom sustavu i HŽ Infri često smo na udaru naših poslodavaca koji uporno sakrivaju istinu o svojem poslovnom neuspjehu. Pa tako miču se materijali SPVH s oglasnih ploča, prijete radnicima koji surađuju s nama u pripremanju tema za različite vidove oglašavanja. U ovom broju posebnu IMPRESUM SURADNICI Glavni urednik Anto Iličić Novinari Ante Kunčić, Milan Kovačićek Branko Cindrić, Neven Topolnjak Branko Bašić, Josip Tirić Tomislav Tonković, Darko Vurdelja Krešimir Belak, Dražen Lihtar Robert Jukić, Mario Grbešić Srećo Stjepić, Jakov Rašić Dražen Drčić, Dražen Koščak Branko Marijanović, Nebojša Gojković Danijel Rendulić, Nenad Katanić Fotografije SPVH Naslovnica Matija Dročić, dopredsjednik podružnice Zagreb GK Barataš pravom informacijom? Voliš pisati? Ideja ti ima potencijal? Usmjeri je na pravu adresu! E-mail: spvh@zg.t-com.hr pozornost posvećujemo, sad već kultnom mjesečniku „Na peronu“. „Na peronu“ kao mjesečnjak izlazi od početka 2012. godine te je do sada izašao 51 broj. U te 4 godine izrađeno je nešto malo manje od 1000 članaka s temama iz područja radnih odnosa, poslovanja, suradnje s prijevoznicima na kreiranju proizvoda prema krajnjim korisnicima te suradnje sa zajednicom u kojoj živom i djelujemo. I sve su to odradili vrijedni članovi SPVH bez kune naknade vođeni samo entuzijazmom i fotićem obješenim niz vrat. A danas smo svjedoci da je kultni „Na peronu“ kojeg čitaju oni koji nas vole ali i oni koji nas mrze dobio novu dimenziju. S ponosom vam predstavljamo novi dizajn i sadržaj našeg mjesečnika. Iako je časopis sada vizualno puno ljepši i bolji, nećemo se smekšati, i dalje ćemo biti iskreni borci za istinu o željeznici. Možda nećemo uspjeti na taj način spasiti željeznicu, ali bar će ostati trag tko je bio odgovoran za njeno uništavanje. S ponosom vas pozdravlja Uredništvo časopisa „Na peronu“.
  • 3. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 4 5 Pregled analize tekstova u “Na peronu” po područjima PIŠE: SPVH FOTO: Mario Grbešić U PROTEKE ČETIRI GODINE ODRADILI SMO 269 INTERVJUA S RADNICIMA ŠTO PREDSTAVLJA OKO 60 INTERVJUA GODIŠNJE, ILI SKORO 5 INTERVJUA PO JED- NOM BROJU. PRETEŽNO SMO RADILI INTERVJUE S RADNICIMA PROMETNE DJELATNOSTI, ALI BILO JE I PONEKO IZNENAĐEN- JE. IAKO SADAŠNJA UPRAVA NIJE PREVIŠE ODUŠEVLJENJA TE RADI PRITISAK PREMA BILO KOME TKO NE MISLI ISTO KAO I ONI, I DALJE NAM JE ŽELJA ČUTI GLAS SVAKOG RADNIKA. Ekonomija & Ekologija Već dulji niz godina sindikalne orga- nizacije imaju jednu dimenziju više u poslovnom svijetu. Naime u ulozi su socijalnih partnera zajedno s vlas- nikom i poslodavcem. Socijalno part- nerstvo prvenstveno se očituje u kon- tinuiranom dijalogu s poslodavcem u korist naših članova i pregovorima o kolektivnim ugovorima, u pregovorima o poboljšanju radnih uvjeta i definiran- ju standarda plaća. Tijekom prošle četiri godine pisala smo u više od 100 članaka na temu ekon- omske odgovornosti i uloge vlasnika i menadžmenta u razvoju željezničkog sustava. Napravili nekoliko intervju s članovima uprave pa i resornim min- istrom. Na žalost preko 90% članak bilo je negativnog predznaka prema postupcima vlasnika i poslodavaca. I to po pitanju različitih tema. Kao socijal- ni partner s takvim postotkom nikako nismo zadovoljni. Prigovarali smo vlas- niku i poslodavcu koji se na naše kri- tike samo ljuti i ne prihvaća ih ozbiljno obostrano je loše: željeznica propada i mi radnici s njom, a predstavnici vlas- nika i poslodavca gube svoj poslovni i politički ugled. S takvim zaključkom jedan od ciljeva je pokretanje sekcije inženjera prometa koja bi svojim ra- dom doprinijela pronalaženju rješenja koja bi bila prihvatljiva za sve tri strane u partnerstvu. Uloga sindikata je da, koliko god je to moguće uskladi interese dvije grupe – poslodavca i radnika. Iskreno vjeru- jemo da ćemo s tim rješenjima pomoći očuvanju radnih mjesta u željezničkim poduzećima. Ono što smo u analizi članaka iz zadnje 4 godine primijetili je mali broj tema koje se bave ekologijom i zaštitom oko- liša te nam je i to jedan od ciljeva za naredno razdoblje. Prava radnika Kao što je bilo i za očekivati najviše članka bilo je posvećeno radnim odno- sima i pravima radnika. Njih čak preko 50%. Osnove teme tih članaka bile su: • informiranje radnika o različitim sin- dikalnim i drugim aktivnostima (131 članak) • teme iz područja zakona o radu (46 članaka) • teme iz područja sigurnosti i zaštite na radu (24 članka) • teme iz područja stanarskih prava (3 članka). Ono na što smo posebno ponosni su intervjui s radnicima. U proteke četiri godine odradili smo 269 intervjua s radnicima što predstavlja oko 60 in- tervjua godišnje, ili skoro 5 intervjua po jednom broju. Pretežno smo radili intervjue s radnicima prometne djelat- nosti, ali bilo je i poneko iznenađen- je. Iako sadašnja uprava nije previše oduševljenja te radi pritisak prema bilo kome tko ne misli isto kao i oni, i dalje nam je želja čuti glas svakog radnika. U tom cilju smo izvještavali i o situacija- ma kad taj glas nije bio pozitivan niti prema radu nas u sindikatu. Povreme- no smo radili ankete vezane uz različita područja. Ono što bi svakako htjeli popraviti kod nas samih je odnos prema braniteljskoj populaciji. Iako imam veliki broj člano- va koji su bili sudionici Domovinskog rata do sada nismo previše otvarali teme iz tog područja. Cilj nam je i to u narednom periodu popraviti. Proizvodi i usluge Bez putnika i roba nema niti potrebe za radnicima HŽ Infrastrukture. U prote- ke četiri godine stoga smo obrađivali teme koje se bavile uslugama žel- jezničkih poduzeća prema krajnjim ko- risnicima. Tako je iz područja putničkog prometa bilo 33, a iz teretnog prometa 9 članaka. Ipak puno veća pozornost je bila posvećena poboljšanju usluge od strane HŽ Infrastrukture te su između ostaloga obrađivane teme iz područja: • sigurnosti (35 članaka) s posebnim naglaskom na sigurnost ŽCP-a • zastarjelosti infrastrukture i potrebe za osuvremenjivanja (23 članka) • voznog reda (9 članaka) • poteškoća u izvršenju prometa (5 čla- naka). Posebna pozornost u ovom područ- ju informiranja posvećena je stanju kolodvora gdje je bilo čak 66 člana- ka, što znači da je do sada obrađeno više od četvrtine službenih mjesta. Na žalost većina članaka odnosila se je na probleme i loše stanje u kolodvorima. Iako bi to trebala biti zadaća poslodav- ca i menadžmenta HŽ Infrastrukture, uz pomoć inženjerske sekcije cilj nam je u narednom periodu povećati broj člana- ka s pozitivni rješenjima vezanim uz poboljšanje usluge krajnjim korisnici- ma. Društvo u kojem živimo i djelujemo Ono na što smo posebno ponosni je da smo otišli i još jedan korak dalje. Ne samo da smo se bavili HŽ Infrastruktu- rom i željezničkim prijevoznicima već smo veliki trud, vrijeme pa i sredstva uložili u usko povezivanje s društvom u kojem živimo i djelujemo. Sve to smo zabilježili u 159 članaka. Tijekom ove 4 godine smo tako napravili 18 intervjua s uvaženim znanstvenicima i stručnja- cima iz Hrvatske kao što su: Ivan Miloš, Blaž Bogović, Ivan Dadić, Ljubo Jurčić, Damir Novotny, Martin Starčević, Lidija Petrić, Davor Žmegač, Zvonko Viduka, Božidar Login, Marijan Drempetić, Jo- sip Štimac, Ilija Ćelebić i Ante Klečina. Oni su nam pomogli u sagledavanju šire slike i traženju najboljih rješenja za željeznički sustav. Dvadesetak čla- naka posvećeno je bilo međunarod- nim iskustvima iz područja željeznice i restrukturiranja i modernizacije žel- jezničkih poduzeća. Osim navedenih intervjua i pregleda međunarodnih iskustava značajan dio je posvećen or- ganizaciji 5 okruglih stolova u svim di- jelovima Hrvatske (Osijek, Rijeka, Split, Zadar, Knin, Ploče), a vezanih uz razvoj željezničkog prometa i suradnju s loka- lnom zajednicom. Osim stručnih tema u ovom područ- ju objavljivali smo članke vezene uz donacije, povijest i muzejsku građu, književnost, filmsku umjetnost i u konačnici malo humora. Koliko god do sada nismo bili dobro prihvaćani od strane vlasnika i poslo- davca u području suradnje s društvom u kojem živimo i djelujemo imamo samo lijepe uspomene i na tom tragu ćemo nastaviti djelovati u budućnosti. Koliko su sami željezničari i umjetnici pokazuje i niz članaka u kojima se vide i taj njihov talent, a posebno ističemo našeg Nenada koji svojom kolumnom U skretanje svaki svoj članak pretvara u malo književno remek djelo.
  • 4. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 6 7 Odluka o pripravnosti i pozivanju radnika na rad izvan radnog vremena - očitovanje SPVH PIŠE: Marko Gašpar FOTO: Josip Tirić Poštovana, na Vaš prijedlog Odluke o pripravnosti i pozivanju radnika na rad izvan radnog vremena ( u daljnjem tekstu: Odluka) očitujemo se kako slijedi: • kod najave donošenja ovakve Odluke upozorili smo Vas dopisom broj M/11-3/2016 na odredbe koje su u suprotnosti sa ZOR i KU HŽ Infrastrukture d.o.o. Iz priloženog prijedloga vidimo da ste korigirali određeni dio spornih odredbi, ali ne u potpunosti tako da je prijedlog odluke i dalje u suprotnosti sa odredbama spomenutih akata • Zakon o radu jasno je definirao u članku 60. stavak (3) da se vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje Ugovorom o radu ili KU. Određivanjem pripravnosti samo u dane vikenda i blagdana, a istovremeno zahtijevajući od radnika da budu u pripravnosti i ostale dane u tjednu u najmanju je ruku nekorektno • u Prilogu 3. odluke, u Izjavi o suglasnosti navodi se da će mjesečnim rasporedom predvidjeti koji radnici mogu biti pozvani na rad van radnog vremena. U dijelu izjave u kojem se pojavljuje tekst „pod radnopravnom odgovornošću“ radnika se pokušava obavezati na odazivanje van radnog vremena, a istovremeno bez osigurane naknade za pripravnost. Bez obzira što u navedenoj izjavi ne spominjete riječ „pripravnost“ svaki radnik koji potpiše navedenu izjavu automatizmom će biti u pripravnosti i dužni ste mu osigurati naknadu predviđenu člankom 166. • uz sve navedeno nužno je provesti i izmjene Upute 631 u kategorizaciji ID-a. Ovo usklađivanje Upute 631 je neminovno, ali i neprovedivo u realnom vremenu da bi Odluka mogla stupiti na snagu. Kao i puno puta do sada događa nam se da na prečac donosite odluke sa jednim jedinim ciljem – uštede. Pri tome se uvijek, ili gotovo uvijek događaju poremećajiufunkcioniranjusustava, a sa problemima se u pravilu nose i susreću upravo ove kategorije radnika na koje se sporna Odluka odnosi. Smatramo da je ovu temu potrebno detaljno raspraviti sa širim spektrom sudionika koje Uputa 631 i ostali akti obavezuju na postupanje kod izvanrednih događaja. Redefiniranje naknade za pripravnost možesepostićiisključivouvažavajući sve obvezujuće zakonske i podzakonske akte, izmjenama KU uz pregovore sa socijalnim partnerima. Obzirom da ništa od navedenog u prethodnom stavku nije napravljeno SPVH Vam uskraćuje suglasnost na ovu odluku. MOJA PRIČA Matija Dročić, Zagreb GK
  • 5. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 8 9 MOJA PRIČA Matija Dročić, Zagreb GK PIŠE: Anto Iličić FOTO: Mario Grbešić Matija, hvala ti što si pristao na ovaj razgovor kojega pokuša- vamo obaviti dvije, tri godine. Svi drugi su imali nekakvu pred- nost, nadam se da se nisi uvrije- dio. Nije bilo ničeg drugog nego da uključimo u ovaj snimak i tvoj folklorni dio, ali se nekako nis- mo organizirali ni danas pa da ne bi to odugovlačili krenimo re- alizirati. Za one koji te ne znaju ti si? Ja sam Matija Dročić, trenutno prometnik vlakova na kolodvoru Zagreb Glavni. Moj željeznički put jer nekako krenuo od srednje Željezničke škole koju sam završio 1995. go- dine i tada se odmah zapošljavam u kolod- voru Dugo Selo na radno mjesto prometnika vlakova. Tamo sam radio do 2000. godine, a nakon toga prelazim u Zagreb Glavni isto na radno mjesto prometnika vlakova, a na- kon dvije godine odlazim raditi gore na postavnicu gdje polažem za sva tri radna mjesta – prometnika, lijevog i desnog na- dzornika i usput polažem i postavnicu 2 na lijevoj strani kolodvora, tako da eto na kolod- voru Zagreb Glavni imam položeno sve i po otvaranju nove postavnice sam prešao gore na radno mjesto prometnika postavnice i do dana današnjeg sam tu. Imam trideset i devet godina, oženjen sam, dvoje djece, sin David će sad navršiti sedam godina i Eva koja će navršiti četiri godine. Rodom sam iz Sla- vonije, iz Bilog Briga, to je jedno malo mjes- to kraj Nove Kapele. Nakon srednje škole ostao sam živjeti i stanovati u Zagrebu. Kad sam se oženio nekako sam se stabilizirao i nastavio živjeti u Sesvetama gdje smo si kupili stan i tamo živimo. Moja velika ljubav je folklor kojim se bavim u slobodno vrijeme i njime sam se počeo baviti od samog dolas- ka u srednju školu. Prvo sam plesao u KUD Željezničar, od 1991 do 2000 godine, oni su malo počeli stagnirati, a ja sam htio nešto više i onda sam otišao u folklorni ansambl Zagreb Markovac koji je jedan od tri najbolja ansambla u Hrvatskoj i tamo sam bio član do 2010. godine i nakon što sam se oženio mi je to postalo malo naporno, tri ili četiri puta tjedno probe, nastupi, turneje i onda sam se malo povukao i ostao sam samo pjevati u muškom zboru u tom folklornom ansamb- lu. Međutim, pružila mi se prilika da vodim KUD Sesvete u Sesvetama, tako da sam od 2012. godine voditelj KUD Sesvete. Koji okuplja također dosta žel- jezničara, kolegica i kolega sa Glavnog kolodvora i ostalih kolodvora u čvoru Zagreb? Da, ima ih jedno pet, šest sa područja našeg čvora. Vratimo se na onaj uvodni dio. Iz Slavonije si došao u Metropolu, završio Željezničku školu i sad kad se osvrneš iza sebe kakav ti se čini taj životni izbor? Čini mi se zapravo ispravnim i opravdanim i ni u jednom trenutku nisam zažalio. Iako me srce vuče u Slavoniju ipak mislim da je ovdje bolje i za mene i za moju djecu s obzirom i na nekakvu buduću perspektivu i mislim da sam odabrao ispravan put. Prvi posao prometnika vlako- va bio ti je u Dugom Selu. Kada usporediš težinu i obaveze pro- metnika vlakova u Dugom Selu i prometnika vlakova na Glavnom kolodvoru, kako ti se čini, može li se povući kakva relacija? Mislim da i Dugo Selo i Zagreb Glavni ima- ju prilično zahtjevan obujam posla i to je tu negdje, ali mi je Dugo Selo ostalo nekako u srcu jer je to bio moj prvi kolodvor, tamo je bila super ekipa i nekako smo više disali kao obitelj, dok sam se pri dolasku na Zagreb Glavi zapravo nekako u početku razočarao s tim međuljudskim odnosima, te sam se čak u jednom momentu htio vratiti u Dugo Selo, ali su mi rekli ostani tu, naviknut ćeš se i sad eto malo pomalo je sve došlo na svoje. Ne NE ZNAM IMA LI U EUROPI ZEMLJE GDJE NISMO BILI, ALI SU MI NEKAKO U SRCU NAJVIŠE OSTALI ŠPANJOLSKA I PORTUGAL.TU SU VALJDA NAMA NEKAKO BLISKIJI LJUDI, JAKO SU GOSTOLJUBIVI I OTVORENI I MISLIM DA SU NAJBLIŽE NAŠEM MENTALITETU, A I ZEMLJA JE ONAKO NEKAKO SUNČANA, VESELA I RAZIGRANA. znam kako je sada u Dugom Selu, ali u ono vri- jeme je bila baš nekakva obiteljska atmosfera i stvarno mi je to Dugo Selo ostalo u srcu. Hoćeš li reći da si se navikao ovdje na lošu atmosferu ili se atmosfera u međuvremenu popravila? Ne, ne, ne, mislim da sam se ja malo prilagodio toj malo lošijoj atmosferi. Nosiš li posao kući? Vrlo rijetko. Pokušavam da, kad potpišem pri- mopredaju ne razmišljam više o poslu. Kada dođeš kući, otvoriš novine i vidiš da je neki od kolega završio u istražnom zatvoru. Kako to na tebe djeluje kao na prometnika kojemu taj isti mač visi nad glavom? Tako je, zapravo se svi moji kolege, a i ja, odmah poistovjetimo s time. Tad je taj kolega bio u takvoj situaciji, a sutra može biti bilo tko od nas i mi svi to skupa proživljavamo kao i oni kolege kojima se to dogodilo. Taj pritisak ostavlja vjerojatno tra- ga na čovjeku, na pojedincu, na svakom od radnika? Naravno da ostavlja i to je neki unutarnji priti- sak koji ostavlja napetost u tebi. Mi smo htjeli s tobom, za malu ko- rekciju razgovora, razgovarati pri- je svega kroz dioptriju sindikalnog povjerenika. Ti si dopredsjednik podružnice Zagreb GK, koja je vrlo velika podružnica, heteroge- na je, zahtjeva puno tolerancije i ugodnog pristupa članstvu. Kako pomiruješ svoj posao i sindikalni posao? Rad u podružnici je vrlo zahtjevan. Podružnica je vrlo velika, ima 192 članova koji dolaze iz raznih sektora, nisu svi u prometu. Ima članova i iz Nekretnina, Financija i sve to treba nekako izbalansirati, nekad se čovjek počne i malo živ- cirati, ali nekako u razgovoru s njima nađemo nekakvo adekvatno rješenje da sve i dalje funk- cionira. Članstvo je vrlo zahtjevno, vrlo kritički raspoloženo, od tebe se očekuju vrlo važna rješenja. Imaš li ti mogućnosti ispuniti sve te želje koje dolaze do tebe? Mislim da se sve želje baš i ne mogu ispuni- ti, ali mi ulažemo sve napore da udovoljimo zahtjevima članova, ali očekivati da ostvarimo neostvarivo nitko i ne očekuje od nas. Članovi- ma ne obećavamo ispuniti ono što nećemo moći ostvariti. Osim Glavnog kolodvora, područ- je tvojeg sindikalnog djelovanja su i kolodvori istočno od Glavnog kolodvora u čvoru Zagreb. Oni dolaze sa svojim željama, sa svo- jim problemima. Da li uspiješ koji put mjesečno doći do njih i pora- zgovarati se s njima? Predsjednik podružnice i ja u svom zadatku imamo da jednom ili dvaput mjesečno odemo da posjetimo kolodvore Borongaj, Sesvete i Dugo Selo. Ako se nađe tamo neko od naših čla- nova popijemo s njim i kavu i porazgovaramo, a naravno i s ne članovima ako je netko zainter- esiran za razgovor, tako da čujemo sve njihove probleme, želje, a isto pokušavamo riješiti. Jesi li otkrio neku svoju novu di- menziju na tom području svog djelovanja? Polako slažemo sve kockice u jednu cjelinu. Ja
  • 6. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 10 11 sam od prošle godine dopredsjednik i to je na početku za mene sve bilo novo, ali mis- lim da će sve kroz neko određeno razdoblje početi funkcionirati onako kako bi trebalo. Da li si zbog toliko obaveza manje sa djecom i suprugom ili da li zbog tvog angažmana trpi tvoja obitelj? Uspijem sve nekako uskladiti i rješavati kada su djeca u vrtiću i supruga na poslu, ali da oduzima vrijeme, oduzima. Sva sreća da u tome imam podršku obitelji, sva sreća da se i supruga i djeca bave folklorom, tako da i tu zajedno provodimo vrijeme. Znači i Eva i David dolaze na probe, plešu? Eva i David nas naravno prate, kada ja vodim onda supruga pleše, a brine se i o nošnja- ma i o kostimografiji. Djeca plešu u mlađoj grupi, te ih vodimo na probe i s njima smo tamo. Cijeli nam je tjedan navečer zapravo u folklornom duhu. Koliko te ispunjava taj folklor, odnosno koliko ti je životnih ra- dosti donio? Puno životnih radosti. Tu ima druženja s mladim ljudima, odlazaka na nastupe i turneje, zajedno se proživljavaju različite životne situacije i mislim da to čovjeka nauči dosta o životu, a usput prođeš Svijeta, up- oznaš tamo druge ljude, druge kulture, nji- hove navike i mislim da je to neprocjenjivo i da bi to svakom djetetu, svakom mladom čovjeku preporučio da proba ili roditelju da svoje dijete usmjeri tim putem. Folkloraši puno putuju po Svi- jetu. U Europi ste bili u dosta zemalja. Gdje su vas najljepše dočekali? Ne znam da li u Europi ima zemlje gdje nis- mo bili, ali su mi nekako u srcu najviše os- tali Španjolska i Portugal. Tu su valjda nama nekako bliski ljudi, jako su gostoljubivi i ot- voreni i mislim da su najbliže našem men- talitetu, a i zemlja je onako nekako sunčana, vesela i razigrana. Opiši nam ukratko taj program kojega imate i standardno iz- vodite i što je sadržaj tog nas- tupa u nekoj zemlji kad dođete? Turneja u nekoj zemlji sastoji se od dva tjedna i tamo su svakodnevno cjelovečernji nastupi od dva sata plus nekakve animacije po staračkim domovima, domovima za nez- brinutu djecu i u nekakvim udrugama, tako da ste zapravo cijeli dan tamo i imate neka- kve obaveze, ujutro animacije, a popodne cjelovečernji koncert od dva sata za koji se vi morate pripremiti. Pleše se šest do sedam različitih koreografija, mora se pripremiti šest do sedam različitih nošnji i psihički se pripremiti da to sve prođete. Poslije kon- certa ostane malo vremena za druženje sa ostalim grupama i domaćinima. Pretpostavljam da koreografi- ja obuhvaća cijelu Hrvatsku ili specifičnosti narodnih običaja iz cijele Hrvatske? Matija: Tako je i moram reći da je Hrvatska zapravo jako raznolika i zapravo smo sretni što imamo toliku raznolikost te tradicijske kulture folklora u Hrvatskoj. Folklorni ans- ambl Zagreb Markovac ima trideset različi- tih koreografija, iz trideset različitih loka- liteta, ali na program ide izabranih deset koreografija. Zastupljena je cijela Hrvatska, hrvati izvan Hrvatske, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, hrvati u Mađarskoj, Gradišćans- ki hrvati i gdje god hrvati postoje to je sve zastupljeno. Da li ste bili na nekom drugom kontinentu osim Europe? Da, bili smo u Sjevernoj Americi, tamo smo bili u Kanadi, bili smo i u Meksiku, a u Tur- skoj smo prešli u Istambulu malo na Azijski dio. Ovaj dio te jako okupira, no međutim željeli bismo se malo vratiti nazad onome našem os- novnome. Kako ti kao sindikalni povjerenik gledaš na modern- izaciju na Glavnom kolodvoru? Usporedi nam malo uređaj koji je bio, na kojem si se obučio i stasao i ovaj novi na kojem da- nas radiš? Moram priznati da sam ja na početku bio skeptičan prema toj nekakvoj modernizaciji, ali mogu reći da sam sad jako zadovoljan jer mislim da je ovaj novi uređaj puno sigurniji, puno lakši za rad, možda je malo monotoni- ji nego na staroj postavnici, ali što se tiče sigurnosti nas kao prometnika vlakova, da je puno bolji. Znači na starom uređaju se prak- tički vizualno utvrđivao položaj komponenti u voznom putu vla- ka ili manevarskih vožnji, a na novom uređaju sve komande dajete mišom? Tako je, tamo smo zapravo sve te heble vrt- jeli ručno, da su nam poslije smjene ruke bile crne od tih hebli i vizualno si zapravo slagao te skretnice i gledao taj put vožnje, dok ovdje klikneš mišom start – cilj i sve se postavi. Je li se nekad javi nostalgija, gdje su one heble? Pa baš i ne. Podsjetimo za one koji ne zna- ju, novi uređaj koji je ugrađen na Glavni kolodvor je nakon puštanja u rad u probnom radu pokazao jako puno problema sa čestim kvarovi- ma, zauzećima, odnosno nije bio raspoloživ za normalan rad? Tako je, ja ni dan danas ne shvaćam što se sa tim uređajem desilo kad je pušten u promet. Javl- jala su se zauzeća skretnica, između kolodvora i mi smo u smjeni znali imati oko 300 do 400 tastera, znate kad okrenete skretnicu, koliko vam to otežava rad. Jeli to bilo do tih brojača koje su zamijenili i sada to dobro funkcionira. Što se u to probnom periodu dešavalo s tim uređajem mis- lim da ostaje jedan misterij. Kako sada radi? Ima grešaka, ali zasada radi besprijekorno. Dese se zauzeća, ali to nije ni 2 % od onoga na poč- etku. Kolege SS mehaničari su tu odmah do vas kako bi uskočili u svakom momentu, dvadeset i četiri sata na raspolaganju? Da tu su stalno na katu ispod nas. Prometnici na glavnom kolodvoru dijele se na one koji rade na per- onu, makar po rasporedu i na one koji rade na postavnici i rukuju uređajem. Da li je jednaka težina ta dva radna mjesta? Prometnici se tako dijele samo po raspore- du, ali smo mi svi prometnici Zagreb Glavnog kolodvora i mislim da je peron definitivno lakši nego postavnica i mislim da gore imaš puno odgovorniji dio posla, te mislim da je prometnik postavnice ipak malo opterećeniji nego promet- nik na peronu. U poslu ste obavezni surađivati sa drugim radnim mjestima i sa ko- legama prometnicima koji rade s vama u smjeni, a i sa vlakovođama, rukovateljima manevre, manevris- tima, pomoćnik šefa kolodvora je tu, s drugim kolodvorima, kako to funkcionira? Sve je ta suradnja na korektnoj razini, osim kada se dese nekakvi kvarovi uređaja, garnitura, neka- kvi kolapsi, e onda je problem ne u prometnici- ma ili dispečerima, već u tim nekakvim Društ- vima, Putničkom prijevozu i mislim da se u toj cijeloj priči pogube i onda više ne znaš tko pije, a tko plaća, što se otkazuje, što će voziti i koliko će kasniti. Dok je sve redovito je ok, ali čim je neka- kav problem onda se između naše Infrastruk- ture, Putničkog prijevoza i Carga dešavaju veliki problemi i ti kao prometnik tu ne možeš ništa jer moraš pitati svog dispečera koji pak mora pitati putničkog dispečera i tu ima dosta problema. Ti problemi su jako izraženi u ne- posrednom dodiru vanjskih pro- metnika kada su na peronu, kada se zagužva situacija, kad su putnici nervozni, kada se krivo najavi vlak, imate li kakvih takvih sočnih iskus- tava sa putnicima? Ima takvih situacija i to nije do nas, a putnici nažalost ispaštaju, iako nisu krivi za to. Možemo li tu biti bolji? Mislim da možemo. Kada bi se ta koordinacija između nas i svih odgovornih za te poslove dove- la na nekakvu razinu, da svi znaju što im je činiti i da svi reagiraju na vrijeme, sve bi se to moglo, ne izbjeći, ali u nekoj mjeri smanjiti. Suradnja sa HŽ Putničkim prije- vozom odnosno sa pregledačima vagona, bravarima i električarima trebala bi biti i više nego izvrsna da bi garniture bile blagovremeno postavljene, pregledane i spremne za polazak kako je planirano voznim redom. Kako to funkcionira? Oni su na UKV – u i sa njima je to nekako lakše dogovoriti i njihov nadzornik je tamo na kolod- voru. Ima nekakvih sitnih problema, ali nema tih nekakvih većih problema. Znači mi smo sami sebi problem? Ne, najveći problem nam je suradnja sa Put- ničkim prijevozom. Ni naši dispečeri ne mogu ništa napraviti dok ne dobiju mail od putničkih dispečera, jer je sada mail mjerodavan za sve. Recimo da ovi problemi na Glav-
  • 7. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 12 13 nom kolodvoru još toliko ne es- kaliraju, ali u kolodvorima koji čine podružnicu Zagreb Glavni kolodvor, u Sesvetama i Dugom Selu su ogromne rijeke putni- ka, korisnika koji dolaze i koji su naučili na učestalost vlakova, a kada su pomjeranja vjerojat- no naše kolegice i kolege imaju negativnih iskustava? Sigurno da imaju. Zamislite u Sesvetama u nekakvoj špici kada je vani sto, dvjesto ljudi i dolazi do odstupanja, a ne možeš ni obja- viti koliko će vlak kasniti jer ne znaš hoće li ili neće biti garniture i naravno da dolazi do nekakvih razmirica između prometnika i putnika. Zanimljivo bi bilo vaše gledište kako je odrađen spoj novog uređaja i starog uređaja koji je na ostatku dionice pruge do Dugog Sela. Događaju se vrlo čudne stvari i da li je taj spoj dovoljno dobar da sve funkcionira bespri- jekorno? Mi zasada sa Borongajem i Zagreb Zapadnim kolodvorom, naša dva susjedna kolodvora, dobro funkcioniramo i nema nekih problema. U toku smjene uz posao vjerojat- no ljudi iskoriste priliku i pitaju tebe kao sindikalnog povjereni- ka što se događa, jer uvijek pos- toje strahovi, hoće li nova orga- nizacija i sistematizacija? Pitaju svakodnevno na poslu, a zovu me i doma i naša je dužnost da budemo upućeni u većinu stvari koje se kod nas dešavaju da bi mogli naše članstvo o tome informirati, pravovremeno reagirati i stvarno ima kroz smjenu svakakvih pitanja. Osim pitanja o Pravilniku o or- ganizaciji često se susrećete i s problemom sa propisima koji su nekada nedovoljno dorečeni ili su toliko stari da nisu dobro opisali sadašnje prometne situ- acije. Kako to funkcionira? Zna i tu biti prilično zapleta jer se nešto dobro ne propiše i svatko to onda drugači- je tumači i stvarno bi trebao biti nekakav odjel baš za tumačenje tih propisa i posebno su problem stari propisi kojih se radeći na novim uređajima moramo pridržavati jer je to tako propisano. Najviše nas pritišće trenutno Pravilnik o zdravstvenoj sposob- nosti izvršnih radnika koji nije usklađen sa Europskom regula- tivom i samo mi nismo to uskla- dili. Ima li na tu temu komentara i na beneficirani radni staž? Ljudi se malo plaše zbog pravila u EU da će izgubiti pravo na beneficirani radni staž, a ljudi uvijek strepe kada idu na liječnički pre- gled, jer moraju imati prvu ili drugu zdravst- venu grupu i nije baš svejedno kada se ide na pregled, jer ako slučajno izgubiš grupu više i nema nekih radnih mjesta gdje bi te mogli preraspodijeliti. Kako živi sindikalna podružnica Zagreb Glavni kolodvor tijekom jedne godine? Mi nastojimo članove držati na okupu i održavamo mjesečne sastanke gdje se dogo- varamo o aktivnostima, organiziraju se izleti u suradnji sa Centralom SPVH i ostalim pod- ružnicama, organiziramo božićne domjenke, sada ćemo uskoro raditi jednu proljetnu feštu gdje će se svi zajedno družiti, organi- ziraju se sportski susreti gdje svi mogu ići na dva, tri dana da se malo opuste na moru i to je prilika da se družimo i sa ostali podružni- cama. Organiziramo poklone za Uskrs, Božić i Dan žena. To sve ukupno čini članove pod- ružnice zadovoljnim? Većinom čini, mada uvijek ima pojedinaca koji bi htjeli više, nešto drugačije, ali mislim da su većina članova zadovoljni. Hvala ti Matija za ovaj razgovor i nadamo se da će nam pomoći u razumijevanju i tebe, a i pro- metnika vlakova na Glavnom kolodvoru i Sindikata prometni- ka općenito. Hvala i vama #1 BORBA ZA SIGURNOST RADNOG MJESTA ČLANA. PRIDRUŽI NAM SE. POSTANI ČLAN SPVH, NAJBROJNIJEG SINDIKATA HŽ INFRASTRUKTURE. UČLANI SE JOŠ DANAS - DAJ GLAS ZA PRAVU STVAR! “Otkako sam u sindikatu, ne bojim se za svoje radno mjesto. Znam da su kvalitetni ljudi moja logistika..” S.P.
  • 8. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 14 15 IPAK SE OKREĆE! PIŠE: Nebojša Gojković FOTO: SPVH Regionalna jedinica HŽ Infrastrukture Istok, ovako, na prvi pogled, iščitavajući samo njen naziv, reklo bi se organizacijska jedinica kao i svaka druga. Uostalom, nijedno ime nikad nikog nije nagrdilo, isto kao što nikog nije niti učinilo boljim. Ipak, često se zna dogoditi da ime puno toga bitnog prikrije, a naglasi ono potpuno nebitno, pa tako imamo primjere da se iza imena „Tri ciroze“ krije birtija u selu Donji Ljubiš, da se „Bambi“ zove Lovačko društvo iz Gornjih Češljugarevaca ili da je „Slomljena strijela“ u stvari javna kuća za osobe starije životne dobi. Iz tog razloga čovjek mora biti oprezan i ne smije donositi svoj sud o nečemu ili nekomu samo na osnovu njegova naziva i tituliranja.Takav je slučaj i s već spomenutom Regijom Istok; monumentalno ime koje nema puno veze sa sadržajem, jer dovoljno je samo malo zagrepsti po površini da bi se shvatilo kako je ovdje riječ o svojevrsnoj „zoni sumraka“ HŽ Infrastrukture, u kojoj su glupost i besmisao našli svoje prirodno stanište. Načina na koji je ovdje većina stvari postavljena, kao i rješenja koja se gotovo svakodnevno primjenjuju, teško da bi se dosjetio i jedan lik iz opusa Grigora Viteza, izvjesni Antuntun. Nekoliko regionalnih „božanstava“ ovdje „vedri i oblači“ (više oblači nego vedri) primjenjujući u svakoj prilici staru provjerenu metodu „kadija te tuži,kadija ti sudi“,tumačeći važeće propise i dokumente na način koji, začudo, uvijek ide na ruku poslodavcu (a na štetu radnika), tako da ovdje čak i važeći Kolektivni ugovor ima status tek za nijansu bolji od one poznate bajke o tri praseta. A da je tome tako, dokazat ću i slijedećim primjerima: ovdje je sasvim normalno da se radnicima ne plaćaju sati provedeni na skupovima radnika (suprotno članku 174 KU), ovdje je normalno da kad obavezno poučavanje traje 6 sati, da se radnicima i plati samo tih 6 umjesto 8 sati (suprotno članku 27 KU), ovdje je normalno da se prekovremeni sati proizašli iz rada po pozivu „prelamaju“ sa fondom sati (suprotno članku 37 KU),ovdje se čak hvale time što podružnici jednog sindikata ne daju prostoriju za rad (suprotno članku 125 KU), ovdje je uobičajeno da se više energije troši na provedbu odluke o zabrani gledanja TV uređaja nego na poboljšanje radnih uvjeta, ovdje je opće prihvaćeno da se dnevne i noćne kontrole provode češće nego u nekim kaznenim ustanovama, ovdje se na mala vrata vraća institucija „verbalnog delikta“ jer se sindikalne dužnosnike saslušava zbog pisanja kritičkih tekstova, ovdje se poništavaju interni natječaji kad se ne uspije „uhljebiti“ one zbog kojih su raspisani, ovdje… Ovdje ću stati, valja ostaviti nešto i za iduće tekstove, a zadržat ću se kod spomenutih internih natječaja, kako bih Vam na praktičnom primjeru pokazao kako to rade „majstori čarobnjaci“ iznašeRegije.Dana29.2.2016.g.raspisan je interni natječaj koji se odnosio isključivo za radnike Regije Istok. Između ostalog, tražio se i prometnik vlakova u kolodvoru Zdenci Orahovica. Zamolbu za to radno mjesto podnijela je i naša članica Ivana Erdec, inače skretničar u kol. Slatina. Ispunjavala je sve uvjete iz natječaja, a osim toga ispunjavala je i uvjet koji u natječaju nije spomenut, odnosno njen odlazak sa sadašnjeg radnog mjesta ne bi remetio tehnološki proces rada u Slatini, jer je ona tamo 11. skretničar, a za normalno funkcioniranje posla dovoljno je 10 izvršilaca. Nakon što je natječaj prošao, desilo se nešto što se može desiti samo u ovoj i ovakvoj Regiji i što baca više nego opravdanu sumnju na poštene namjere onih koji su u tome sudjelovali. Dio natječaja je navodno poništen, samo što je ostalo nejasno koji dio,jer radnici koji su se na natječaj javili, među njima i Ivana, dobili su odgovore iz kojih se ne može iščitati ništa o spomenutom poništenju, a isti su napisani tako da ih vjerojatno ne bi sročila ni kakva vesela družina iz neke lokalne poljoprivredne zadruge.Na komadu papira na kojem nije navedeno ni ime onoga na koga se sadržaj odnosi, niti je navedena uputa o pravnom lijeku koja je obavezna na ovakvim i sličnim natječajima, ljudima je odgovoreno kako je natječaj raspisan „samo za radnike Regije Istok i to one zaposlene na neodređeno vrijeme“, implicirajući tako da ovi što su podnijelizamolbenepripadajuutukategoriju i da stoga njihove zamolbe nisu ni razmatrane. Osobno sam mišljenja da je odmah nakon ovakvih odgovora, autora istih trebalo podvrgnuti testu psihofizičkih sposobnosti (s naglaskom na ono „psiho“). Najzanimljivije u svemu tome je da je u potpisu ovih odgovora, a kao predsjednik „povjerenstva za provedbu internog oglasa“ koje je odlučivalo (navodno) o tome koji od podnositelja zamolbi ispunjavaju uvjete predviđene natječajem, bio jedan naš junak iz ranijih tekstova, poznat po tome što, kako on to voli reći, zbog vlastite savjesti po Vinkovcima prevaža slijepe osobe. Ovaj put mu ta ista savjest nije zasmetala da majci dvoje malodobne djece, koja je 2007. godine od strane predsjednika RH primila nagradu „Ponos Hrvatske“ nakon što je na ŽCP-u u Sladojevcima (na kojem je radila) pravovremenom reakcijom spasila ljudske živote, koja je 10 godina radila kao čuvar ŽCP-a, a zadnje 2 kao skretničar, odbije zamolbu iako je ispunjavala sve tražene uvjete.Sreća pa smo čuli za tu njegovu savjest, inače tko zna što bi mi ovako neuki nakon ovog natječaja mogli pomisliti. Ali daleko od toga da je tu iznenađenjima bio kraj.Dana 21. 3. 2016.g. raspisan je drugi krug internog natječaja, ovaj put za područje cijele HŽ Infrastrukture. Kad gle čuda, u ovom natječaju nema više radnog mjesta prometnika vlakova u kol.Zdenci Orahovica,iako u prvom krugu to radno mjesto nije popunjeno. Zašto? Pa zato jer su „božanstva“ tako odlučila (vjerojatno je neki od „favorita“ odustao). Iz tog razloga Ivana podnosi zamolbu za radno mjesto prometnika vlakova u kol. Cabuna, za koje je i u ovom drugom krugu bio raspisan natječaj. „Planirani“ ishod za nju vjerojatno je trebao biti isti kao i u onom prvom. Sve već viđeno, repriza „slučaja Matovina“, samo ovaj put u ženskom izdanju. Kako smo mi u Sindikatu prometnika vlakova Hrvatske, znajući s kim u Regiji Istok imamo posla, unaprijed predvidjeli ovakav razvoj situacije, slučaj Ivane E. digli smo na viši nivo, odnosno prezentirali smo ga direktoru Prometnih poslova, gospodinu Alenu Križiću, pravom čovjeku na pravom mjestu, koji je onako „na prvu“, odmah shvatio o kakvoj i kolikoj nepravdi prema našoj kolegici je ovdje riječ. Nakon provedenih provjera u kojima su svi prikupljeni podaci o njoj samo potvrdili ono što smo znali od početka,a to je da su u prvom provedenom natječaju povrijeđena njena prava (i što su jako dobro znali i čelnici Regije Istok), direktor Križić putem Pravnih poslova nalaže da se u drugom krugu natječaja za sve one koji su podnijeli zamolbe primjeni sistem bodovanja, a sve kako bi ishod istog bio što transparentniji i kako bi se izbjegli „repovi“ i sumnje koji su ostali iza onog prvog. I konačno, zahvaljujući spomenutoj metodi bodovanja, a nakon provedenog drugog natječaja, zamolba Ivane E. pozitivno je riješena te joj je dodijeljen ugovor o radu za radno mjesto prometnika vlakova u kol. Cabuna. Kao još jedna potvrda kozmičke pravde i izreke da dobro na kraju uvijek pobjeđuje, „slučaj“ je htio da su ovaj ugovor morala napisati i potpisati već spomenuta gospoda iz Regije Istok. Vjerujem da im je u tim trenucima raspoloženje bilo kao kad u finalu Lige prvaka njihova ekipa dobije gol u sudačkoj nadoknadi. U neku ruku to je i dobro za njih, neka se polako navikavaju, jer u vremenu koje dolazi zasigurno će primiti još puno takvih „golova“. Koristim priliku da se ovako javno zahvalim direktoru gosp. Križiću za to što je odvojio svoje vrijeme i na krajnje pozitivan način, stajući bezrezervno na stranu prava i pravde, riješio ono što su neki neodgovorni pojedinci trebali riješiti još davno ranije, a što zbog svojih uskih interesa nisu učinili. Ne mogu, a da ovdje ne spomenem i šefa područja Slatina, gospodina Ivicu Kelemena, koji je i ovaj put, kao i u slučaju Luke Matovine, dao svoj doprinos da problem bude riješen u korist i na dobrobit radnika. Kad sam prije 23 godine počeo raditi na HŽ-u, gosp. Kelemen bio je direktor PTP-a Virovitica, organizacijske jedinice koja je kadrovski i organizaciono sve do danas ostala samo misaona imenica za organizacijske jedinice koje su se kasnije pojavile. I onda mu je, kao i danas, radnik bio na prvom mjestu. Osobno koristim svaku priliku da ga pohvalim, ne samo zato što to zaslužuje, već i zato što znam da te pohvale kod nekih regionalnih čelnika izazivaju nagli gubitak kisika, aritmiju srca te pojačano znojenje. Naravno, zahvala ide i ekipi iz centrale SPVH-a što su, kao i uvijek, i ovaj put našli načina da zaštite interese naših članova bez obzira koliko to na prvi pogled izgledalo nemoguće. Ivani želim puno uspjeha na novom radnom mjestu, a ujedno joj zahvaljujem na tome što je ostala vjerna svom sindikatu i što se nije povela za „šarenim“ obećanjima lažnih „proroka“, od kojih ću posebno izdvojiti jednog meni omiljenog, inače poznatog po tome što od svog dolaska na željeznicu „boluje“ od akutnog oblika alergije na posao, pa stoga uvijek „radi“ na radnim mjestima čija svrha se ne može sa pouzdanom sigurnošću utvrditi. Osim spomenutim „poslovima“, povremeno se bavi i „prodajom magle“ na malo (nekad je to bilo na veliko, ali srećom, ta vremena su odavnoizanas).Riječjeopotpunosporednom i napose nebitnom liku, čiji je utjecaj na zbivanja u Regiji Istok jednak utjecaju cijene lubenica na promet Azijske burze. Moram priznati da s posebnim zadovoljstvom prisustvujem svim skupovima na kojima i on učestvuje, jer znam da će pored onog zvaničnog i ozbiljnog dijela, uslijediti i onaj zabavni dio kad se on javi za riječ. On je tako nakon dugogodišnjeg „zimskog sna“, a neposredno pred već spomenute natječaje, napravio pravu malu kadrovsku „križaljku“. Našlo se tu za svakog ponešto: premještaj za sve radnike u kolodvore po njihovoj želji, svim skretničarima koji imaju odgovarajuću školu ugovori za prometnike vlakova, za neke sadašnje zamjenike radna mjesta šefa područja, jednom sadašnjem šefu područja obećano je radno mjesto u samom regionalnom vrhu, a išlo se čak toliko daleko da je, vjerovali ili ne, za djecu izvršnih radnika koja imaju završenu željezničku školu, a nezaposlena su, obećano zaposlenje u struci (kad su obećanja u pitanju, Boris Mikšić za njega je „k...c od ovce“ ).Naravno,uvjet za sve navedeno bio je jedan „mali“ potpis. Čak su i pristupnice bile unaprijed popunjene (neke navike iz bivše Prometne sekcije Osijek teško se iskorjenjuju). Nakon što su se natječaji završili, od čitave „križaljke“ ostalo je samo onopod„okomito“:sinonimzastručakcvijeća, 4 slova (prvo slovo K, zadnje A). Al nema veze, bit će još natječaja i sigurno da će nas on kao stari šaljivdžija i šeret još puno puta nasmijati. No vratimo se mi onom bitnom. Više je nego očigledno da Regija Istok ne može ostati otok i promjene kojima smo svjedoci u različitim segmentima društva, prije ili kasnije moraju zahvatiti i ovu organizacijsku jedinicu. Dok se to ne dogodi, a uzimajući u obzir ovo rješenje statusa Ivane Erdec, kao i ono Luke Matovine prije toga, te način na koji se do toga došlo, jedno je sigurno: htjeli to „Antuntunovi“ iz Regije Istok ili ne, IPAK SE OKREĆE!
  • 9. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 16 17 MILAN BLAŽEVIĆ-BANDOV manevrist u kolodvoru Knin PIŠE: Krešimir Belak FOTO: Krešimir Belak Milan Blažević-Bandov rođen je 7. srpnja 1966. godine u Sinju. Prva četiri razreda pohađa u svome mjestu Brnaze, a osnovnu školu završava u Sinju. 1985. godine odlazi na odsluženje vojnog roka na granicu sa Bugarskom. Po povratku upisuje u Splitu tečaj za stručnog prometnog radnika (manevristu, kočničara i skretničara). Nakon uspješno završenog tečaja 1987. godine zapošljava se na željeznici u kolodvoru Solin na radno mjesto manevriste. Povremeno radi na zamjeni u kolodvoru Kaštel Sućurac kao skretničar. Na početku Domovinskog rata uključuje se u obranu u 126. Sinjsku brigadu. 1994. godine za vrijeme primirja se demobilizira i vraća na svoje radno mjesto manevriste u kolodvor Solin. Jedno vrijeme radi na ispomoći u kolodvoru Rijeka na manevri. 20. kolovoza 1995. godine dobiva premještaj u novooslobođeni kolodvor Knin na radno mjesto manevriste. Preseljenjem obitelji rješava i stambeno pitanje u željezničkom stanu u Kninu. Tijekom 1996. godine radi šest mjeseci na zamjeni kao skretničar u kolodvoru Malovan, a onda se vraća u Knin na manevru gdje i danas radi. Kolodvor Knin je ranžirni kolodvor gdje se ranžiraju vlakovi iz smjera sjever - jug i obratno, kao i vlakovi za pravac Zadar - Bibinje i natrag. Manevarski rad obavlja se s obje strane kolodvora, preko izvlačnjaka I-1 korisne dužine 430m na sjevernoj strani i izvlačnjaka I-2 korisne dužine 507m na južnoj strani kolodvora. Izvlačnjak I-2 se koristi i za ulaz i izlaz lokomotiva u i iz dizel depoa, a koristi se i kao krak triangle koja služi za okretanje lokomotiva i vagona. Manevarski odred radi u sastavu rukovatelj manevre i manevrista. Manevarski odred osim ranžiranja vlakova poslužuje i industrijske kolosijeke “Div” i “Orlovača”. Manevarska lokomotiva serije 2132 dostavlja i vagone za popravak u vagonsku radionicu i postavlja vagone za vaganje na kolodvorskoj vagonskoj vagi. Što se tiče rada na željeznici u svom radnom vijeku, zadovoljan je sa poslom, samo je u zadnje vrijeme sve manje posla i vlakova. Ali svi se nadaju da je to samo privremeno i da će se stanje na željeznici ubrzo popraviti, što nam je svima želja. 2008. godine s obitelji preseljava u rodne Brnaze gdje je sagradio obiteljsku kuću i sa suprugom Dunjom i kćerkama Larom (23), Klarom (13) i Antonijom (11) se pomalo bavi zemljoradnjom. SAMO DA POSLUŽI ZDRAVLJE PIŠE:Dražen Košćak FOTO: Dražen Košćak Za kratak razgovor zamolio sam Stevu Ščrbaka skretničara u kolodvoru Botovo da nam kaže nešto o sebi , svom radu te kako je završio na željeznici. Stevo Ščrbak skretničar kolodvora Botovo rođen je 5.ožujka 1969. godine u mjestu Carevdar nedaleko od Koprivnice gdje i danas živi. Osnovnu školu završio je u Križevcima, a 1986. godine javlja se na tečaj za manevristu koji se organizira na ranžirnom kolodvoru Zagreb u trajanju od šest mjeseci. Nakon položenog ispita za manevristu započinje sa radom u Zagrebu RK gdje radi sve do Domovinskog rata 1991. godine kada je mobiliziran u 105 Bjelovarsku oklopnu brigadu te odlazi na ratište Istočne Slavonije gdje se nalazi sve do 1992. Nakon povratka sa ratišta vrača se na staro radno mjesto gdje radi sve do 1995. godine kada odlazi na novo radno mjesto skretničara u kolodvoru Dugo Selo gdje radi do 2003.godine. Nakon rada u kolodvoru Dugo Selo odlazi u kolodvor Botovo na radno mjesto skretničar na kojem radi sve do danas. Danas se u kolodvoru Botovo dnevno tovari od osamdeset do stotinu vagona na što mu mogu pozavidjeti i puno veći kolodvori s obzirom na trenutno stanje u našoj privredi. Osim poslova skretničara obavlja i druge poslove u kolodvoru od košnje zelenih površina, pružnog pojasa unutar kolodvora i uređenja oko kolodvorske zgrade . Nakon što je ukinuta putnička linija na relaciji Koprivnica – Gyekenyes svakodnevno na posao i sa posla prevaljuje put od osamdeset kilometara sa svojim osobnim automobilom koji u zimskim uvjetima nije uvijek ugodan, pogotovo kada počinju padati veće količine snijega. Stevo je radišan i skroman čovjek koji voli svoje radno mjesto i nikada se ne žali. Sa svojih trideset i jednu godinu radnog staža želja mu je da ga posluži zdravlje i da odradi svoj radni vijek te da ode u zasluženu mirovinu. I na kraju ove priče zahvalio sam se Stevi na razgovoru i zaželio mu puno sreće i zdravlja u daljnjem radu. NAKON POVRATKA SA RATIŠTA VRAĆA SE NA STARO RADNO MJESTO GDJE RADI SVE DO 1995. GODINE KADA ODLAZI NA NOVO RADNO MJESTO SKRETNIČARA U KOLODVORU DUGO SELO GDJE RADI DO 2003. GODINE. NAKON RADA U KOLODVORU DUGO SELO ODLAZI U KOLODVOR BOTOVO NA RADNO MJESTO SKRETNIČAR NA KOJEM RADI SVE DO DANAS. Stevo Ščrbak, skretničar kolodvora Botovo
  • 10. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 18 19 Kad vam polako istječe vrijeme da izvršite zadatak i već mislite da nećete nikog naći o kome bi pisali za novi broj našeg lista, razmišljajući od kolodvora do kolodvora i analizirajući naše članove tko bi još mogao biti zainteresiran, pojavila se nada i to u susjedstvu. U kolodvoru Turčin radi prometnik na zam- jeni iz Lepoglave Makar Josip. Okrenem broj ŽAT-a i javi mi se Josip. Zamolim ga za uslu- gu i dogovorimo mali intervju. Razumije i želi mi pomoći da odradim ovaj zadatak. E, Jo- sipe svaka čast i veliko ti hvala. Sjednem u auto i evo me na licu mjesta. Počinjem razgov- or i svakim trenom bivam sve iznenađeniji koliko je Josip in- teresantan sugovornik. Zapravo je takav i njegov život. Vračajući se u djetinjstvo vrlo detaljno opisuje sjećanje na vrijeme pro- vedeno u Osijeku, stanovanja na Čepinskoj cesti, čestih putovan- ja podravskom prugom kada je s roditeljima dolazio u njihovo rodno mjesto Lepoglavu. Sjeća se šinobusa i klasičnih „drven- jaka“, parnih lokomotiva i gužvi u vlakovima koje su činili put- nici i njihova prtljaga, sjeća se kolodvora i radnika željezničara koje je promatrao s prozora vag- ona. Za ta sjećanja vjeruje da su kriva što se kasnije opredijelio za poziv željezničara. Sve je to trajalo do jedanaeste godine kada su roditelji odlučili napus- titi obećanu zemlju i zaposlen- je u IPK Osijek i vratiti se na rodnu grudu u Lepoglavu. Tu Josip nastavlja daljnje školo- vanje a nakon završetka prve dvije godine srednjoškolskog obrazovanja upisuje ŽOC Za- greb za prometnika vlakova. Po završetku škole počeo je raditi u kolodvoru Lepoglava. To je bilo vrijeme kada se zanat kalio ra- dom. To je bilo vrijeme kada su i po tri – četiri vlaka dnevno dola- zila na utovar kamena, kada se otpremalo na stotine komadnih pošiljaka, kada se otpremalo na stotine radnika, đaka. Gotovo da nije bilo smjene a da nismo os- tajali duže da odradimo teretne listove, zaključke blagajni. To su bila vremena za koja smo misli- li da su teška, ali uspoređujući sa današnjim vidimo da su bila prelijepa ali ih nismo znali ci- jeniti i u njima uživati. Danas je priča sasvim drugačija – tri četiri vlaka kroz mjesec dana, komad- nih pošiljaka nema, pokoji rad- nik i đak i to ujutro. Svjesni smo da posla nema, da nema strate- gije razvoja, modernizacije, strategije zbrinjavana radnika. Za to nisu krivi radnici. Radnici će biti zadovoljni kad će biti po- sla i kad će voziti vlakovi jer naši radnici znaju i vole raditi. Josip je radio na zamjenama u svim kolodvorima na golubovečkoj pruzi i u Varaždinu. Danas je na zamjeni u kolodvoru Turčin već četvrti mjesec, jer se zbog organizacijskih promjena koje su uslijedile novim redom vožnje po- javio višak radnika u kolodvoru Lep- oglava. Iako putuje i preko 25 km na posao nije mu teško jer raditi se mora. Još više u novoj sredini uveseljava ga upoznavanje putnika i njihovih običaja, njihovih karak- tera, okruženja u kojem se kolodvor nalazi. To su stvari o kojima radnici koji se nađu u takvim situacijama malo razmišljaju a trebali bi. Možda Josip ima drugačiji prist- up zbog svojeg obrazovanja koje nije završilo na srednjoškolskom, a isto tako je jedan od rijetkih koji nije nastavio školovanje iz struke. Naime, Josip je završio, kako voli reći „ za svoju dušu“, teološki fakultet KBF –a u trajanju od tri go- dine i dobio zvanje teologa. I sam kaže da je to bila priprema mladog čovjeka za neizvjesnu budućnost. No ta budućnost je postala sasvim izvjesna kada je upoznao suprugu, osnovao obitelj. Danas Josip živi u sretnoj obiteljskoj zajednici, sa kćerkama Lucijom i Mihaelom i sinom Dominikom kojim pohađaju srednje škole a supruga Dobrila, Dalmatinka je rodom iz Kaštel No- vog. Zajedno obrađuju iz ostavine vinograd i nešto zemlje a djeca najviše vole voditi brigu o jednom njihovom ljubimcu – konju. Uglav- nom rade za svoje potrebe i za svoju dušu. Eto to je naš sugovornik karakteran i interesantan i završit ćemo ovu priču njegovom željom da pozdravi sve kolege željezničare diljem li- jepe naše, jer kako nekog izostaviti je je Josip po rođenju Slavonac, po korijenima Zagorac a bračnu vezu ostvario iz Dalmacije. PROMETNIK I TEOLOG Makar Josip, Lepoglava PIŠE: Dražen Lihtar FOTO: Dražen Lihtar
  • 11. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 20 21 RADNI UVJETI PIŠE: Nebojša Gojković FOTO: Nebojša Gojković ODUSTALI SMO NAKON RAZGOVORA S JEDNIM OD PREDSTAVNIKA POSLODAVCA, INAČE ZADUŽENIM ZA PRENOŠENJE POZDRAVA, TE DOČEKE I ISPRAĆAJE PUTNIKA (JEDNO OD ONIH RADNIH MJESTA ČIJE JE POSTOJANJE SAMO SEBI SVRHA) KOJI NAS JE UVJERIO DA JE RJEŠAVANJE PROBLEMA PROMETNOG UREDA UVELIKO U TIJEKU I DA JE SAMO PITANJE DANA KADA ĆE OTPOČETI RADOVI. Na cjelokupnoj mreži HŽ Infre sasvim sigurno da nema kolodvora u kojem su radni uvjeti dovedeni do takve razine da ne bi mogli biti bolji. Dok se negdje radi tek o sitnim nedostacima koje bi trebalo otkloniti, negdje su opet neophodni puno veći i financijski zahtjevniji radovi kako bi se uvjeti u kojima naše kolege žive i rade mogli ocijeniti kao zadovoljavajući. Kad je riječ o manjim zahvatima i preinakama, njih radnici često znaju riješiti samoinicijativno i o vlastitom trošku, jer ako bi čekali da to odradi onaj kome je to zakonska dužnost, znači poslodavac, vjerovatno bi mnogi od njih prije dočekali odlazak u mirovinu. Ipak, u slučajevima za čije rješenje je neophodan angažman vanjskih tvrtki i izvođača, tu se puno teže dolazi do pozitivnih rješenja i sve ovisi isključivo o dobroj volji poslodavca. Ovom prilikom donosimo Vam priču o Đurđenovcu, odnosno prometnom uredu u ovom kolodvoru (u sklopu kojeg je i prostorija putničke blagajne), koji je zadnji put okrečen još one godine „kad je žito bilo prerodilo“. Radove je izvela tvrtka „PZZ Inženjering“ koja je, usput da spomenemo, ugašena 2010. godine, što je u neku ruku bio očekivan slijed događaja uzimajući u obzir kvalitetu i brzinu uslugakojejeistapružala, kao i cijenu koju je za te usluge naplaćivala. Neposredni izvršioci bili su trojica „stručnjaka“ čije je radno vrijeme obavezno počinjalo pauzom, a koja je ponekad znala potrajati i po nekoliko sati i za vrijeme koje su, kako su to sami znali reći, „nabijali radnu temperaturu“ hraneći se uglavnom Badelovim „prehrambenim“ proizvodima. Radovi koji bi u normalnim okolnostima trajali oko tjedan dana, u ovom slučaju potrajali su skoro 2 mjeseca, a kvaliteta urađenog bila je vidljiva već nakon godinu dana kada je boja sa zidova počela otpadati. Cijena? Prava sitnica! Otprilike kao da su osim krečenja, na cijelu zgradu stavili i novu fasadu. S izolacijom, naravno. Na loše stanje prometnog ureda u kol. Đurđenovac poslodavac, odnosno njegovi predstavnici u Regiji Istok, upozoreni su više puta, što usmeno što pismeno, a u isto su se mogli uvjeriti i na licu mjesta za vrijeme bezbroj provedenih kontrola i obilazaka. Kako i unatoč tome ništa konkretno nije urađeno, ponovo smo im se obratili pisanim upitom. Službeni (pisani) odgovor ni do danas nismo dobili. Radi korektnosti, moramo reći da je bilo usmenih prijedloga s njihove strane da problem riješimo sami, s tim da nam oni osiguraju dio potrebnog materijala. Čak je i naš kolega Branko Mazur, skretničar iz Đurđenovca, bio spreman sam obaviti sve potrebne radove. Nažalost, zapelo je oko količine materijala koju su oni bili (ne) spremni financirati. Njima je u ovom slučaju predstavljalo problem platiti par stotina kuna za potrebni materijal, a što je posebno zanimljivo iz razloga što bi u slučaju da se angažira vanjski izvođač cijena radova bilaznatnoveća.Radiusporedbe, cijena koju smo dobili od jedne lokalne tvrtke (koja važi za jednu od jeftinijih), iznosila bi više od 5000,00 kuna. Na fotografijama možete vidjeti trenutno stanje prometnog ureda. I tek sada dolazimo do onog najzanimljivijeg; prethodni dio teksta trebao je biti objavljen još u broju 39 našeg glasila „NA PERONU“ u ožujku prošle godine, a što možete vidjeti i po datumima na originalnim dokumentima. Odustali smo nakon razgovora s jednim od predstavnika poslodavca, inače zaduženim za prenošenje pozdrava, te dočeke i ispraćaje putnika (jedno od onih radnih mjesta čije je postojanje samo sebi svrha) koji nas je uvjerio da je rješavanje problema prometnog ureda uveliko u tijeku i da je samo pitanje dana kada će otpočeti radovi. Kako je riječ o osobi koja je vrlo dobro trebala biti upućena u navedenu tematiku, nije bilo razloga da mu ne povjerujemo. Danas, godinu dana kasnije, kada ne postoje ni najmanje naznake da će najavljeni radovi biti izvedeni,ne možemo a da se ne sjetimo one poslovice o obećanjima i onima koji u njih vjeruju. Kako god bilo, ne preostaje nam drugo nego nadati se da će ovaj problem u doglednoj budućnosti ipak biti riješen; ako ne ranije, a ono barem kada sav međukolosiječni prostor u kolodvoru Osijek bude asfaltiran (jer prioriteti se moraju znati). Mada, kako sada stvari stoje, prije će Vladimir i Estragon dočekati Godoa. I dok mi još uvijek čekamo, regionalni čelnici, vjerojatno umorni od silnih napora da nam osiguraju što bolje radne uvjete, lagano se opuštaju na raznim sijelima i posijelima, uz snaše i tamburaše, podsjećajući nas vlastitim primjerom na već skoro zaboravljenu „nepodnošljivu lakoću postojanja“. Orilo se tako Studentskim centrom „Gori lampa nasred Vinkovaca“! Ili je u ovom slučaju ipak bila riječ o lampionu… SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA
  • 12. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 22 23 ČINIMO LI DOVOLJNO? Ponekad, u svakodnevnom životu ili tije- kom posla, susrećemo osobe koje imaju specifične potrebe, osobe sa invalid- itetom. Naš pokušaj da im pomognemo u nekim situacijama znao je biti odbijen sa „hvala, ne treba“. Upravo tim odbi- janjem pomoći su nam dali do znanja da su sami sposobni nositi se sa svojim problemom kao i sve druge osobe, samo im treba prilagoditi prostor. Upravu tu prilagodbu prostora je HŽ Infrastruktura kao upravitelj kolodvora, prema Uredbi (EZ) br.1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, dužna učiniti. Rekonstrukcijom kolodvora i perona učin- jeni su veliki pomaci u prilagodbi prosto- ra, omogućavanju pristupa kolosijecima i peronima invalidnim osobama. Postavl- jene su platforma ili lift za nepokretne ili teže pokretne osobe, te staze vodilje koje omogućuju lakše snalaženje prilikom kretanja slijepim osobama. Ovih je dana u sklopu redovitog poučavanja provedena edukacija radnika o specifičnim potreba- ma ovih osoba. Da bi se bolje upoznali s njihovim potre- bama i primjedbama na situacije s kojima se susreću na željezničkim kolodvorima i vlakovima, prilikom posjeta kolodvoru, zamolio sam dvije invalidne osobe za razgovor. Sa primjedbama i potrebama slijepih i slabovidnih osoba, koje koriste željezničke prostore, upoznao nas je Blažan Markić, potpuno slijepa osoba. „Vlakom se ne koristim često, ali sam na- kon radova na peronu više puta prolazio ovim prostorom.Mi to zovemo „odrađivan- jem“. Dolazak na kolodvor i prilaz šalteri- ma nije uopće označen i tu nam je prob- lem u snalaženju. Nema oznaka koje bi vodile nas, slijepe osobe. To je problem na većini kolodvora. Ovdje, nakon radova, na peronu su postavljene staze vodilje ( reljefna staza na asfaltu) koje nam olakša- vaju kretanje, ali bi trebale biti izraženije ili uz njih postaviti blaga ulegnuća koja nam signaliziraju da nailazimo na nešto što je nama bitno, jer se desi da štapom prijeđem preko ovih crta i ne registriram ih, te tako mogu doći u zonu koja je za mene potencijalno opasna.“ Gordana Mišković, predsjednica udruge osoba sa invaliditetom „Lokomoto“ pohvalila je ovu edukaciju i sa zadovoljst- vom prihvatila razgovor, te isprobala rad platforme za invalidne i teško pokretne osobe, koja im spuštanjem i podizanjem po stepenicama omogućava prijelaz na druge perone. „Ugradnju ovakvih platformi svakako tre- ba pohvaliti. Primijetila sam jedino manji problem prilikom izlaska sa platforme zbog razlike u visini poda platforme i perona, ali je dobro da postoji željezničko osoblje koje je zaduženo za rukovanje. Inače, problemi sa kojima se susrećemo nisu nerješivi. Nama, invalidnim osobama potreban je stanoviti protokol. Smatram da je dolazak na kolodvor pola sata ili sat prije dolaska vlaka dovoljno, ali bi trebali znati kome se trebamo javiti kod dolaska, kako bi mogli pravovremeno doći na per- on i pripremiti se za ulazak u vlak. Dragoc- jena bi nam bila i ranija informacija o vla- kovima koji imaju vagone s vratima koja omogućuju ulazak u vlak s invalidskim kolicima, da znamo koji vlak možemo ko- ristiti, a koji ne. Nije to problem danas, sa ovom elektroničkom opremom.“ U ovom sam razgovoru shvatio koliko je malo potrebno ovim osobama da sami prevladaju probleme s kojim se svakod- nevno susreću. Ne trebaju nam „Uredbe“ da omogućimo lakše kretanje ovim ljudi- ma, ne samo na željezničkim prostorima. Sjetimo se koliko često neodgovorni zauz- mu mjesto za parkiranje vozila invalidnih osoba. Svatko od nas može ponekad nešto učiniti, makar malo. Možda nekom puno znači. PIŠE: Branko Cindrić FOTO: Branko Cindrić Zlatan Matotek čovjek koji je volio rođendane PIŠE: Neven Topolnjak FOTO: Neven Topolnjak Svakome čovjeku su najinteresantniji prvi rođendani kada kao dijete dobiva puno poklona, kada se okuplja cijela rodbina i kada je mali slavljenik u centru pažnje. Kad jednom uđemo u pubertet rođendane slavimo uglavnom sa prijateljima jer nam je društvo rodbine pomalo dosadno, a nakon što zaplovimo u bračne vode počinjemo polako i prestati sa proslavama svojih rođendana, te se sve više angažiramo na proslave rođendana svoje djece. Naravno tu treba nadodati da nikako nije poželjno zaboraviti na rođendan svoje supruge, jer tko ga je jednom zaboravio dobro zna kakve to posljedice nosi i taj nesretnik takvu fatalnu grešku zasigurno nikad više neće napraviti. Naš prijatelj i kolega, skretničar u Kotoribi Zlatan Matotek kojemu je 48 godina, dosada je proslavio samo 12 rođendana jer je rođen na prijestupnu godinu 29. veljače. Njemu njegovi rođendani nikada nisu naporni ili dosadni jer nažalost mora čekati pune četiri godine kako bi proslavio svoj rođendan. U mladenačkoj dobi je tome pokušao doskočiti, te je slavio rođendan i svake od tri među godine, a ti su rođendani trajali dva dana i to 28. veljače i 1. ožujka. Shvativši da to nije ono pravo, brzo je odustao od takvog načina proslave, pa strpljivo čeka dolazak prijestupne rođendanske godine. Zlatan je rođen u Prelogu, a djetinjstvo je proveo u Kotoribi gdje je i počeo raditi kao skretničar 1993. godine. Da bi dobio ugovor na neodređeno prihvatio je ponudu da radi u kolodvoru Čakovec, te je od 1994. godine počeo raditi kao skretničar na blokovima 1A i 1B sve do 1998. godine. Tada je krenula modernizacija elektromehaničkog blok uređaja u kolodvoru Čakovec, a likovni ulazni signali i predsignali zamijenjeni su svjetlosnima, što je za posljedicu imalo ukidanje radnog mjesta skretničara na blokovima 1A i 1B. Dobivši premještaj u Donji Kraljevec počeo je raditi kao skretničar narednih 15 godina. Odlaskom nekolicine skretničara iz Kotoribe u mirovinu prihvatio je ponudu da ode raditi u Kotoribu, teseopetnašaonamjestuukojem je i počela njegova željeznička avantura. Zadovoljan je uvjetima rada, a želja mu je da ponovo prema Mađarskoj voze putnički vlakovi kojih sada nažalost nema, te da se pojača teretni promet prema Sloveniji i Mađarskoj. Slobodno vrijeme Zlatan provodi u društvu supruge i djece u obiteljskoj kući u malom međimurskom mjestu Donji Vidovec. Sinovi Mihael i Matija pohađaju osnovnu školu, igraju nogomet i članovi su KUD – a Donji Vidovec gdje veoma uspješno sviraju žičani instrument brač, izvodeći tradicionalne međimurske pjesme, a Zlatana najviše veseli kada sa suprugom Andrejom prate sinove na nastupima, smotrama i natjecanjima, kada ponosno uživaju u izvedbama svojih sinova.
  • 13. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 24 25 Ivica Grdić PIŠE: Dražen Drčić FOTO: Dražen Drčić NEKADA JE VAŽIO PROPIS ILI TI PRAVILO DA SE PO PRIMLJENOJ PREDNAJAVI, NAJPRIJE ZAŠTITI PRIJELAZ TE POTVRDI DAVANJEM KONTROLNOG BROJA, I TU NIJE BILO MOGUĆNOSTI ZA POGREŠKU. Kako je danas raditi na ŽCP-u, pitali smo jednoga od čuvara ŽCP-a Stupno, Ivicu Grdića? Samo radno mjesto Čuvara željezničko cestovnog prijelaza je vrlo stresno i nadasve odgovorno. Posao se obavlja rutinski, da ne kažem šablonski, vlak vamo, vlak tamo, primi prednajavu, prati vrijeme, i pravovremeno zaštiti prijelaz spustanjem polubranika. I sve to zaista ne izgleda ništa posebno teško, što doista u fizičkom smislu i nije, no međutim.... Nekada je važio propis ili ti pravilo da se po primljenoj prednajavi, najprije zaštiti prijelaz te potvrdi davanjem kontrolnog broja, i tu nije bilo mogućnosti za pogrešku. Promijenom propisa, samo vrijeme davanja prednajave pomaknuto je s pet na sedam minuta prije polaska vlaka, gdje se potvrda primitka prednajave kontrolnim brojem vrši odmah, te po vrijedećim propisima, prijelaz spuštanjem branika ili polubranika vrši pet minuta prije polaska vlaka. U tom razmaku do spuštanja branika, tu nastaje mali problem. U tom vremenu često seobavlja prodaja karata, ili jednostavno gdje sebuljeći u sat i čekajući vrijeme za spuštanje „rampe“ , čovjek zamisli, misli odlutaju, i tu potencijalno nastaje opasnost od ljudske pogreške koja nažalost može imati katastrofalne posljedice po sigurnost prometa i ljudske živote. Tu nastaje taj veliki pritsak i stres ovog posla i straha od pogreške. Također je neophodno ukinuti prodaju karata za HŽ Putnički prijevoz na takovim radnim mjestima, da bi se mogli u potpunosti posvetiti prometu i da nam pažnju ne odvlače prodaja karata putnicima, uvijek su tu razne zavrzlame, od sitnog novca, krupnog novca, pisanja potvrda i slično. Mišljenja sam da se svi moje kolege Čuvari ŽCP-a slažu sa mojim promišljanjima. Također, imamo nepopunjenu sistematizaciju sa Čuvarima ŽCP-a, što smo se nadali da će se upotpuniti po nedavno raspisanom natječaju, ali nažalost, to se nije desilo, tako da će i dalje problem korištenja godišnjih odmora ostati, no iskreno razumijem da svatko vidi da se ta radna mjesta nadolazećom automatizacijom i modernizacijom gase. Razumljivo je da nema zainteresiranih, te se ne vidi neka svijetla budućnost za opstojnost ovog radnog mjesta. Možete li nam reči nešto o sebi? Ja sam Ivica Grdić, živim u Gornjoj Gračenici kod Kutine, rođen sam 14.09. 1967.godine,naHŽ-usamod 1976. godine, gdje sam počeo raditi kao radnik ZOP-a u Kutini, te poslije kao čuvar ŽCP-a, reorganizacijom prije šest godina raspoređen sam u kolodvor Sisak, ŽCP Stupno gdje i danas radim. Član sam SINDIKATA PROMETNIKA VLAKOVA HRVATSKE u podružnici Sisak. Kako se nosite sa dalekim putovanjem na posao? Naporno je putovati na posao zbog udaljenosti, no samnom rade kolege i iz daljih mjesta primjerice iz Banove i Lipovljana, pa se svi nekako krpamo i putujemo osobnim autima da bi smajnili troškove puta i vrijeme putovanja pošto nam veze vlakom nisu baš odgovarajuće. Koliko ste zadovoljni radom SPVH? U potpunosti sam zadovoljan, pošto moj sindikat osluškuje sve naše primjedbe, probleme i želje te nam uvijek pokušava pomoći . Pruža nam i pravnu zaštitu, koja je nažalost pojedinim kolegama bila potrebna, a sami si je ne bismo mogli osigurati. Imamo niz pogodnosti kao što je KUP i VPN, solidarne pomoći, korištenje odmarališta Ugljan za ljetovanje, te smo iscrpno i blagovremeno obaviješteni o svim aktivnostima u sindikatu kao i u HŽ Infrastrukturi gdje SPVH čvrsto zastupa naše interese i prava. Dragi prijatelju, puno se zahvaljujem na ovom razgovoru i izdvojenom vremenu. čuvar ŽCP-a
  • 14. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 26 27 OSVRT NA IZMJENE PROPISA članak 34. stavak 7. Uputa o izmjenama i dopunama Prometne upute PIŠE: Zlajo Pukanić FOTO: SPVH Izmjenama se predlaže da prometnici vlakova PONOVNO obilaze kolodvorski prostor i da pregledavaju skretnice jednom u toku smjene. U obrazloženju od strane Poslova upravljanja sigurnošću kaže se da „nije dobro da kolodvorsko područje i skretnice nitko ne pregledava tijekom smjene samo zbog toga jer su skretnice kontrolirane iz središnjeg mjesta“. PUS dalje smatra da je dobro da se prometniku vlakova natrpa na leđa taj besmisleni posao iz razloga, kako kažu, „provjere uporabljivosti skretnica, te brizi o imovini“. Iz perspektive nas prometnika to izgleda ovako. Još NIKADA u ovih 30 godina staža niti sam ja, a niti sam čuo da je netko od mojih kolega pregledom skretnica pronašao takvu funkcionalnu grešku koja bi utjecala na pravilan i siguran rad skretnice, a da to istovremeno ne bi bilo indicirano pokazivačima na kolodvorskoj blok postavnici. Dapače, događalo se da mi postavnica signalizira kvar (npr. lažno zauzeće), a da na terenu sve izgleda savršeno u redu. I to ne samo meni, koji sam iskreno govoreći tehnički diletant, već i djelatnicima SS službe. I oni su kvar dijagnosticirali tek uz pomoć raznih instrumenata, a nikako vizualnim pregledom kako to sugeriraju gospoda iz PUS-a. Osim toga, skretničko područje je neosvijetljeno pa pogotovo noću, ne vidim u čemu je poanta takvog pregleda ako se zna koliko su kvalitetne lampe kojima trenutno raspolažemo na službenim mjestima, pa tako preko 80% radnika ima svoje osobne baterijske lampe koje su kupili o svom trošku. Što tek reći o argumentu za obilazak kolodvora kao o brizi za imovinu? Što smo mi Betmeni? Notorna je činjenica da niti jedan potencijalni prestupnik neće počiniti vandalizam ili krađu baš u roku tih pola sata dok prometnik glavinja kolosijekom, kad ima na raspolaganju sve vrijeme svijeta (ostalih 11 sati i 30 minuta u dotičnoj smjeni). A i što bi netko ukrao na kolodvorskom JOŠ NIKADA U OVIH 30 GODINA STAŽA NITI SAM JA, A NITI SAM ČUO DA JE NETKO OD MOJIH KOLEGA PREGLEDOM SKRETNICA PRONAŠAO TAKVU FUNKCIONALNU GREŠKU KOJA BI UTJECALA NA PRAVILAN I SIGURAN RAD SKRETNICE, A DA TO ISTOVREMENO NE BI BILO INDICIRANO POKAZIVAČIMA NA KOLODVORSKOJ BLOK POSTAVNICI. području? Skretnice, prugu, izlazne signale…? Smatram da je taj argument licemjeran jer se najvrjednija imovina, koju prometnik čuva tek svojim pukim prisustvom, nalazi u prometnom uredu (putnička blagajna, računala, printeri i ostalo). A ovim izmjenama ponovno želite udaljiti jedinu osobu u kolodvoru na 30 minuta iz prostorija koje su potencijalna meta lopova koji se uz ostali putujući svijet uvijek vrzmaju baš oko prometnog ureda. Genijalno! Uzgred, budi rečeno, otkrit ću jednu malu tajnu.Mada smo nedavno dobili nova ulazna vrata većina prozora su trula i bez problema se može uvući bilo tko u prometni ured. A najbolje, dok prometnik obilazi skretnice. VOLIŠPISATI? IDEJATIIMAPOTENCIJAL? UKLJUČISE! e-mail: spvh@zg.t-com.hr
  • 15. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 28 29 NADA U BOLJU BUDUĆNOST Goran Gnant,Čačinci Još do prije nekoliko godina, putem sredstava javnog priopćavanja imali smo priliku čuti i vidjeti razna izvješća o mnogobrojnim pljačkama i pokušajima pljački banaka, kladionica, trgovina, kao i o fizičkim napadima na zaposlenike pošte, vozače i kontrolore u tramvajima, blagajnice u kioscima… Sve to dešavalo se tu negdje blizu nas, a opet dovoljno daleko da se zbog toga ne bismo puno zabrinjavali. A onda je zaredalo i kod nas na željeznici. Nekoliko naših kolega imalo je tu (ne) priliku doživjeti jedno takvo po svemu negativno iskustvo, netko s manjim, a netko nažalost i s većim posljedicama. Jedan od onih koji su imali sreće da iz takve situacije izađu samo s ružnom uspomenom je i naš član Goran Gnant, prometnik vlakova u kolodvoru Čačinci, s kojim, osim o njegovom bliskom susretu s kriminalcima, razgovaramo i o uobičajenim temama vezanim za željeznicu. Za početak Gorane, reci nam nekoliko osnovnih podataka o sebi. Rođen sam 16. 05. 1979. godine u Našicama. Živio sam u Zdencima, dok od 2006. godine imam prebivalište u Čačincima. U braku sam sa suprugom Marijom i roditelji smo sina Matea. Željeznica – izbor ili splet okolnosti? Bio je to moj izbor.Školu za prometnika vlakova završio sam 1997. g., da bih te iste godine počeo stažiranje u kolodvoru Zdenci – Orahovica. Kasnije sam, 2011. godine, prešao u kol. Čačince gdje i danas radim. Danas, 18 godina kasnije, smatraš li da si mogao bolje? Zadovoljan sam s dosadašnjim poslom i nije mi žao što sam tako odabrao. Kakav je bio početak, je li tu bilo problema? Početak je bio OK, istina, bilo je više vlakova, ali kada radiš posao koji voliš sve je lakše. Na kojim si sve radnim mjestima do sada radio? Radio sam po potrebi kao skretničar, čuvar ŽCP-a, šef kolodvora i naravno, kao prometnik vlakova. Kakva je trenutno situacija u Čačincima kad je riječ o obimu posla? Posla ima manje nego prije. Nakon podjele, HŽ Cargov promet je u padu, a tovareni vagoni stoje ponekad i po nekoliko dana u kolodvoru. Ipak i to je više posla nego što imaju drugi kolodvori na ovoj dionici. Očekuješ li od nove Uprave HŽ Infrastrukture nekakvo poboljšanje? Očekujem povećanje posla te, ako već ne može bolje, a ono barem zadržavanje prava iz dosadašnjeg Kolektivnog ugovora. Dođosmo i do meni omiljene teme; HŽ Putnički prijevoz. Pita prometnik kolegu u susjednom kolodvoru: Jesi čuo za ovaj novi popust? Šta čuo? Dobio kontrolnu primjedbu! Zvuči li ti ovo poznato? Rad za njih sada je bolji jer potrebne brzojavke dobivamo na vrijeme, ali stalno pristižu nove povlastice pa se mora dobro paziti i biti u toku, a već godinama nemamo nikakvo poučavanje iz blagajničkog poslovanja. Kad smo već spomenuli blagajnički posao, ti su vezano uz to imao i jedno neugodno iskustvo. Reci nam nešto o tome. Dana 1. 4. 2012. g. imao sam pljačku u Čačincima, od strane starijeg maloljetnika s područja Slatine koji je uz to imao i podeblji policijski dosje. Pošto mu nisam htio otvoriti, razbio je vrata na prometnom uredu te otuđio novac iz putničke blagajne. Kako se to na kraju razriješilo? Istog jutra je priveden, te zbog toga i još 3 otuđenja novca i stvari koje je napravio u narednih godinu dana, dobio je manju zatvorsku kaznu. Je li nakon toga bilo straha na poslu, osobito noću? Kratko vrijeme nakon toga imao sam nelagodu, ali sve se vrlo brzo vratilo u normalu. Kakva je bila reakcija poslodavca? Od poslodavca me nitko nije kontaktirao, osim što me je šef, pošto nisam htio ići na bolovanje, poslao par smjena za skretničara dok se to sve malo ne vrati u normalu. Smatraš li da bi poslodavac trebao izraditi nekakvu uputu o tome kako bi se djelatnici trebali ponašati u sličnim situacijama? Na radnim skupovima pitao sam nadređene kako postupiti u takvim i sličnim situacijama, posebno kada kolodvor ostane nezaposjednut za vrijeme prekida službe koji imaju kolege od Zdenaca do Osijeka. Policija na očevidu ima svoja pravila, a nadređeni nam govore da promet mora teći bez ometanja. Na traženje da nam se izda nekakvo uputstvo, a kojih ionako imamo u izobilju i kojim bi mi sebe ogradili, do danas nismo dobili ništa. Ovako se moramo nadmudrivati s policijom i rizikovati da nas privedu zbog ometanja istrage. Nedavno su ZET-ovci tražili da im se na poslu omogući nošenje oružja. Možda bi se nešto slično moglo primijeniti i kod nas; da imamo čime „dočekati goste“. Može li se uopće preventivno djelovati kako bi se spriječilo da se naše kolege nađu u takvim potencijalno opasnim situacijama? Zbog čestih okupljanja mladeži u području kolodvora, te neprimjerenog ponašanja i narušavanja izgleda kolodvorske zgrade, ponekad nas obiđe policijska patrola. Sve je to uglavnom stvar kućnog odgoja roditelja na koji nemamo puno utjecaja. Poučeni dosadašnjim iskustvima, očigledno je da će se morati desiti nekakva tragedija da bi se oni koji trebaju počeli baviti ovim problemom. Kako provodiš slobodno vrijeme? Provodim ga uglavnom s obitelji, u druženju s kumovima i na uređivanju kuće i okućnice. Želiš li za kraj nešto poručiti našim čitateljima? Pozdravljam sve djelatnike HŽ-a i nadam se boljoj budućnosti za nas i naše nasljednike. DANA 1. 4. 2012. IMAO SAM PLJAČKU U ČAČINCIMA, OD STRANE STARIJEG MALOLJETNIKA S PODRUČJA SLATINE KOJI JE UZ TO IMAO I PODEBLJI POLICIJSKI DOSJE. POŠTO MU NI- SAM HTIO OTVORITI, RAZBIO JE VRATA NA PROMETNOM UREDU TE OTUĐIO NOVAC IZ PUTNIČKE BLAGAJNE.
  • 16. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 30 31 DOBAR POSAO radovi na pruzi Križevci - Sv. I. Žabno DRAŽEN BUDIMIR Pružne građevine IVO MUMIĆ Pružne građevine Ovdje imamo posao investicijskog održa- vanja između Žabno- ga i Škrinjara. Opišite na o čemu se radi? U toku su radovi na gornjem ustroju pruge. Radi se strojna zamjena materijala, tucanika i nakon toga ide ručna zamjena pragova, dopuna kolosiječnog pribora, a zatim ide istovar tucanika i strojno reguliranje kolosijeka. Koju ste mehanizaciju ovdje angažirali? Za strojnu zamjenu tucani- ka imamo rešetalicu – stroj koji zamjenjuje tucanik, vadi postojeći. Imamo MFS – to je specijalna vrsta vagona ili stro- ja u što se utovara stari materi- jal i odvozi na deponiju. Nakon toga ideTMD sa pragovima koji su za ugradnju i koji se ručno ugrađuju, a nakon toga drugi TMD dovuče tucanik u specijal- nim vagonima koji se istovara po trasi kolosijeka i nakon toga ide strojno reguliranje i stroj- na ugradnja tucanika. Idemo korak po kor- ak. Znači, prvi stroj koji stupa u akciju je rešetalica i ona prak- tično vadi sav stari ma- terijal. Koliko je ona efikasna, to se nekada radilo obično sve ruč- no. Ona sada zamjen- juje vjerojatno puno ljudi? Zamjenjuje oko 700 ljudi na sat vremena. Koliko može napraviti u jednom danu? To sad zavisi od terena, a ot- prilike za sat vremena napravi nekih 40 do 50 metara. To znači da ste vi dnev- no radili oko 500 me- tara? Ne, dnevno smo radili od 150 do 200 metara – po danu i to kompletan posao. Znači, rešetalica je došla i izvadila je sav stari materijal. Zašto ste ga vadili, jer on više nije valjao ili? Taj stari materijal nije valjao i nije bio zadovoljavajući. I onda kada ste ga iz- vadili, onda ste u sl- jedećem koraku mijen- jali dotrajale pragove i kolosiječni pribor. Kako se to radi? Ručno. Imamo dvije ekipe, jed- na ekipa vadi, a druga stavlja i montira na kolosijek. Ljudi imaju neke stro- jeve kojima si po- mažu? Da, sitnu pružnu mehanizaciju koja omogućava lakši rad. Čini se da je vrlo efi- kasno. Šarafe, buše rupe i dobro im ide. Poslije njih ide tucan- ik? Da, zatim istovarujemo tucan- ik iz specijalnih vagona na toj dužini koju smo taj dan napravili. PIŠE: Anto Iličić FOTO: Anto Iličić Vas smo zapazili da ste uz ove vagone koji dovoze tucanik uglavnom bili pri- sutni i pratili ste i zapo- vijedali kako se istresa. Kako se time rukovodi? Kad se dođe na prugu, procjeni se koliko je za taj dan potrebno vago- na, odnosno koliko je količinski po- trebno tucanika da bi se pruga nor- malno osposobila za promet nakon radova. S obzirom da smo dnevno u prosjeku radili cirka 130 metara, jer je faza rada izbacivanja šljunčanog materijala i zasipanje ponovo sa novim tucanikom. U prosjeku je dnevno šest vagona išlo za istovar. Svaki vagon ima 28 kubika i to je negdje od 160 do 170 kubika. Kada se dođe onda se pripreme vago- ni, potrgaju se ručke iako moram skrenuti pažnju da se ti vagoni izgle- da ne održavaju jer je vrlo teško to otvarati i uglavnom trebaju biti po dvojica radnika na svakom vagonu. Kada se pripreme ručke, osigura se znači da se može normalni istresati. Kada se završi rešetanje, odnosno izbacivanje materijala, dođe se na početak i onda se krene vagon po vagon sa istovarom. Vidim imate ljude koji jedan dio materijala usm- jerivačima ubacuju u ko- losijek, a jedan dio ma- terijala s vanjske strane kolosijeka. Kako to funk- cionira? Ove kecelje koje služe za istovar tucanika, okrene se recimo jedan vagon na unutarnju stranu ko- losijeka. Uglavnom postoje tri faze, odnosno tri mogućnosti okretanja i to u kolosijek, na samo čelo praga i na dalje. U slučaju da se primijeti da je kolosijek zasut dovoljno, ono što ostane materijala se istrese na dale- ko i onda to plug plaserom koji je zato namijenjen ugrne sve normal- no nakon reguliranja i zaspe kom- pletan kolosijek. I nakon toga ide strojna ugradnja tucanika specijalnim strojem koji se zove plug ili planirka, koja ugrađu- je tucanik i raspoređuje ga po ko- losijeku. Kako ga raspoređuje? Ona ima grtala ili plugove kojima raspoređuje i ugrađuje tucanik u kolosijek. I onda poslije nje ide pod- bijačica? Poslije nje ide stroj za reguliranje kolosijeka po smjeru i niveleti – podbijačica koja isto tako zamjenju- je dosta ljudi i ona može napraviti oko 400 metara na sat, s tim da ona treba, nakon zamjene materijala, što odradi rešetalica, da bi prugu vratili u prvobitno stanje, proći tri do četiri puta cijelu dionicu. Pru- ga se spušta negdje oko tridesetak centimetara nakon rešetalice, kada se zamjeni materijal i onda u više faza podbijačica mora svaki put to ponovo proći da se kolosijek vrati na prvobitno stanje. I kada podbijačica prođe, kada napravi to apsolutno reguliranje kolosijeka, jeli to znak da je pruga goto- va i evo pušta se u promet, u upotrebu? Tako je.
  • 17. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 32 33 ZAŠTITA OKOLIŠA Malo mrkve i uglavnom batina PIŠE: Boris Pinčić FOTO: SPVH „Izazovi politike zaštite okoliša za nove članice EU i Republiku Hrvatsku – što dalje?“ bila je tema okruglog stola održanog 19. travnja 2016. godine u predstavništvu Europske komisije u Zagrebu. Potpuno ispunjena dvorana u Kući Europe svjedočila je o velikom interesu hrvatske javnosti za temu ovog okruglog stola. Organizator skupa, u suradnji s Predstavništvom Europske Komisije, bio je Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO). Osnovni cilj okruglog stola bila je rasprava o značaju politike zaštite okoliša u Hrvatskoj u područjima gospodarenja otpadom, vodama i zaštita prirode. Nadalje, značajna tema bila provedba reformi u skladu s zakonodavnim i strateškim okvirom Europske Unije. Okrugli stol je organiziran kako jedno od događanja u okviru trogodišnjeg Jean Monnet projekta za potporu institucijama „Polo-Cro 28 – Opservatorij politika u Hrvatskoj“. Projekt se financira sredstvima EU – u sklopu programa Erasmus. „Analiza šest politika za konačni cilj ima dobrobit ljudi, odnosno podizanje kvalitete života- u uvodnom je govoru istakao Branko Barićević, šef Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj- „uz to želimo obučiti i stvoriti mrežu ljudi i na kraju kreirati dokument koji će obuhvatiti sve najznačajnije što je rađeno kroz tri godine. Kada dobijemo političku odluku, trebamo iznijeti kvalitetne argumente i uz pomoć predviđenih sredstava Europske Unije realizirati zacrtane ciljeve.“ O različitim politikama i o tome gdje je trenutno Hrvatska u odnosu na zacrtane ciljeve EU govorili su: Ranko Biondić s Geotehničkog fakulteta u Varaždinu, Marijan Galović s Instituta za ruralni razvoj i ekologiju, Matija Franković iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu i Maja Božičević Vrhovčak kao predstavnik civilne udruge DOOR (Društvo za oblikovanje održivog razvoja) i SanjaTišma ravnateljica IRMO. Da bi se kvaliteta života u Hrvatskoj podigla na razinu prosjeka Europske Unije potrebna su ulaganja u infrastrukturu vrijedna oko 10 milijardi eura. Europska Komisija prepoznala je značaj projekta te stoga to je prilika za razvoj novih tehnologija i nova zapošljavanja. Marijan Galović, ističe kako je rezolucijom Europskog parlamenta iz svibnja 2012. godine prioriteti dani višem stupnju hijerarhije gospodarenja otpadom. Recikliranjem, predmetima se daje nova uporabna vrijednost pri čemu su temelji takve politike tretiranje otpadakaoresursa,smanjivanjekoličine otpada po glavi stanovnika, recikliranje i ponovna upotreba te ograničenje spaljivanja otpada. Nadalje Europska Unije je prepoznala kako strukturni fondovi nisu davali rezultate kakvi su se očekivali. Stoga je nužno ostvariti preduvjete i uspostaviti kontrolu kako bi se dosegli zadani ciljevi. Kada se govori o Republici Hrvatskoj, ističe Galović kako u politici gospodarenja otpadom nisu ostvareni potrebni preduvjeti: - Standard Europske Unije da do 2020. godine odvojeno prikupljamo 50 posto otpada, a mi, uz to što nemamo nacionalni plan gospodarenja otpadom, smo trenutno na oko 16 posto količine. Do 2020. godine predviđeno je odvojeno prikupljanje 70 posto građevinskog otpada, a do 2030. godine potrebno je reciklirati 65 posto komunalnog otpada. Pošto se radi o Direktivi EU te se mjere moraju provesti, a na pitanje da li mi to možemo realizirati, odgovor je potvrdan, s time da ne smije biti nikakvih kolebanja. Jasno je da je pokretač svega ekonomija i u budućnosti neće biti besplatnog odlaganja otpada.“ Kao svijetli primjeri u odvojenom prikupljanju otpada istaknuta je međimurska županija i posebice Grad Prelog gdje su već sada postignuti standardi Europske Unije predviđeni za 2012. godinu. O zaštiti prirode, između ostalog dvije Direktive Europske Unije. Prva je Direktiva o pticama iz 1970. godine, a druga Direktiva o staništima i svim vrstama koje nisu ptice. Matija Franković iz Agencije za zaštitu okoliša pojasnio je kako je u Europi za zaštitu ptica zainteresirano oko 200 milijuna ljudi, a to su glasači i stoga je zaštita ptica dobila prednost ispred svega ostalog: -„Čovječanstvo reže granu na kojoj sjedi i ta je grana već solidno napukla. Iz godine u godinu trošimo sve više resursa no stanje je koliko toliko održivo. Razlog tome je to što je okoliš očuvan u siromašnim zemljama Azije i Afrike, pa to u prosjeku daje nešto bolju sliku. Jedno od ključnih pitanja danas je kako vrednovati zaštitu prirode u odnosu na razvoj gospodarstva.“ U Hrvatskoj djeluje oko 200 udruga koje se bave zaštitom okoliša. Zajednički cilj im je oblikovanje održivog razvoja, a ključne teme kojima se one bave su: otpad, zaštićena područja i vrste i emisija stakleničkih plinova. Na više problema vezanih uz zaštitu okoliša ukazala je predstavnica civilnih udruga Maja Božičević Vrhovčak: - „U Hrvatskoj nema kontinuiteta upravljanja. Promjenama vlada mijenjaju se i strateška politička opredjeljenja. Primjerice, što je s eksploatacijom nafte, što je s gradnjom termoelektrane Plomin C i povećanjem emisije stakleničkih plinova, zbog čega se zakoni donose vezano uz usklađivanja s Europskom Komisijom, a ne vodi se računa o lokalnim interesima. Zbog kašnjenja s donošenjem podzakonskih akata, propisi su pokoji put neprovedivi. Česti su i problemi s prijevodima zakona. Ponekad se oni, bez poznavanja materije doslovno prevode. Tako je u Zakonu o energetskoj učinkovitosti inland preveden kao kopno. U biti se govorili o ukupnoj bruto potrošnji energije u nekoj zemlji. Zbog takvog prijevoda u potrošnju nisu pribrojeni zračni i vodeni promet. Često puta za realizaciju nekog projekta nije dovoljan angažman jednog ministarstva već je potrebno uključiti njih nekoliko, a to se ne događa.“ Tokom rasprave predstavnici gospodarstva ukazali su na tipične probleme vezane uz provedbu zakonskih propisa i suradnju s tijelima državne vlasti. Treba znati što gospodarstvo objektivno može realizirati, dalisuosiguraniinfrastrukturnipreduvjeti, da li je nešto financijski izvedivo i pri svemu tome kada državna tijela uglavnom koriste batinu, a nagrada za realizaciju nema. Planovi se često puta donose bez analize, nema provjere kako će propisi funkcionirati u praksi. Česte promjene propisa ne donose ništa dobroga. Umjesto promjena, efikasnije bi bilo ustrajati na provedbi propisa. Često se puta govori kako neće biti spaljivanja otpada, a otpad se i danas spaljuje. Štoviše, iz Hrvatske se otpad izvozi na spaljivanje u Austriju, Njemačku, Francusku i Belgiju. U Hrvatskoj trenutno ima 140 odlagališta otpada, a samo njih četrdeset ima vagu. Na ostalim odlagalištima se rade procjene pa tako na nekim mjestima imamo 100 kilograma otpada po stanovniku, a u drugima deset puta više. Cijena jedne vage je 10 000 eura i stoga ne bi trebalo biti problema da sva odlagališta imaju vagu. Zaključno je rečeno kako su obrazovanje te otvaranje prostora za dijalog temelji na kojima treba graditi uspješnu politiku zaštite okoliša. Završni dokument, pollcy paper, u kojem će se sažeti ono bitno, ukazati na to gdje trebamo biti bolji i što učiniti da to ostvarimo, u šest segmenata politike zaštite okoliša i prirode trebao bi biti preporuka donositeljima odluka. Vezano uz to ohrabruje najava Ministarstva zaštite okoliša i prirode o osnivanju Foruma za okoliš koji bi mogao izrasti u platformu za sudjelovanje u javnoj raspravi.
  • 18. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 34 35 Kada danas odlazite u kino, možete li zamisliti kako su izgledali prvi filmovi, koliko su trajali i kakva je bila radnja tih filmova. I kako su iz- gledale projekcije prije nego su sa- gradjena prava kina. Prije malo više od 120 godina, točnije 28. prosinca 1895. godine u podrumu parišk- og 'Grand Cafea' održana je prva javna kinoprojekcija. Prisutni nisu mogli znati koliko će taj događaj značiti za kulturu i cjelokupni živ- ot budućih generacija. Braća Au- guste i Louis Lumière odlučili su javnosti predstaviti svoj najnoviji izum, kinematograf. Projekcija je započela filmom 'Izlazak radnika iz tvornice Lumière' (La Sortie de l’usine Lumière à Lyon, 1895.), koji je izazvao divljenje i nevjericu, a slijedili su filmovi 'Ulazak vlaka u stanicu La Ciotat', 'Bebin zajutrak' i 'Iskrcavanje sudionika kongresa u Neuville-sur-Saôneu'. Neki od prvih filmova navode se kao rani primjeri reklamnoga filma i filmskih novo- sti. Tako se film s gegom 'Poliveni poljevač' (1895.), smatra najavom budućih igranih nijemih komedija. Koristi se i montaža, a katkada i trik (primerice obrnuti pokret u 'Rušen- ju zida', 1896.). Koliko je prikaz željeznice bio značajan i zanimljiv, pokazuje po- datak da su se, zbog prikaza kretanja vlaka u smjeru prema kameri, ljudi u dvorani toliko uspaničili misleći kako vlak juri na njih, da su se mno- gi počeli dizati sa sjedala i bježati van, miseći da će vlak proći kroz platno, ući u dvoranu i sve ih pre- gaziti. Tako je željeznica prisutna na filmu već od prve javne projekcije filmova u Parizu. Kinematograf braće Lumière nastao je kao rezultat brojnih istraživanja i pokusa kojima su željeli poboljšati Edisonov kinetoskop. Nedostatak kinetoskopa bilo je ograničenje tako da je film mogla gledati samo jedna osoba, a braća Lumiére uspjeli su ga unaprijediti na taj način, da veći broj ljudi može gledati danas popularno nazvane 'pokretne sličice'. Konstru- irali su uređaj koji nije služio samo za snimanje, već i za kopiranje i projekciju materijala publici, čime se postiže i komercijalni uspjeh. Koristili su se kamerom izrađenom u svojoj tvornici i snimili desetak filmova koji su prikazani na prvoj javnoj kinoprojekciji. Kinematograf je postigao veliki komercijalni us- pjeh i daljnje projekcije postale su veoma popularne. Međutim, nakon 1901. godine braća Lumiére presta- la su se baviti filmom. Iako su bili pravi vizionari i inovatori, smatrali su kako je, prema riječima samog Louisa Lumiéra, 'kino izum bez budućnosti'. Ne trebamo ni spomin- jati kako su u tome pogriješili. Braća Lumière, Louis (1864. – 1948.) i Auguste (1862. – 1954.), francuski su izumitelji i pioniri ki- nematografije. Sinovi fotografa, studirali su prirodne znanosti te, na temelju svojih i tuđih pronala- zaka (Th. A. Edisona...), izumili kinematograf (le cinématographe), kameru i projektor koji se smatraju prvim takvim uređajima u povijesti. Louis je Lumière smatra se znača- jnijim izumiteljem od svojega brata, a smatra se i autorom većine nji- hovih ranih filmova. Louis Lumière je 1946. poklonio francuskoj kinote- ci oko 1800 djela od kojih je osobno režirao šezdesetak. ULAZAK VLAKA U STANICU LA CIOTAT L’arrivée d’un train à La Ciotat, 2016. PIŠE:Robert Jukić FOTO: Robert Jukić Marko Markovina skretničar u kol. Plavno PIŠE: Ante Kunčić FOTO: Ante Kunčić Obzirom da imamo i slobodnog vremena uz kavu smo popričali sa kolegom skretničarem Markom Markovinom. Marko živi u Kaštelima. Srednju školu je završio u Zagrebu 2001. godine za prometnika vlakova. Zaposlio se godinu dana poslije u Kninu na radnom mjestu skladištara u Nabavnim poslovima na kojima je radio do 2010. godine . Te godine prebacio se na radno mjesto skretničara u kolodvoru Plavno gdje i danas radi. Trenutno je na zamjeni u kolodvoru Kaštel Stari. Kaže da mu je najveći problem putovanje jer već 15 godina putuje na relaciji Kaštel Stari-Plavno što iznosi oko 200 kilometara u oba smjera. Kaže da iako je završio za prometnika vlakova da bi bio sretan i zadovoljan sa bilo kojim radnim mjestom bliže kući. Kaže da najviše pati njegova obitelj jer je uvijek na poslu i na putu, odlazi ujutro oko 4 sata a vraća se tek navečer oko 22 sata pa tako na putu provede po 18 sati. Ista je stvar i kada ide u noćnu smjenu. Najviše ga smeta što nema prijema novih ljudi u sustav jer je to izgleda jedini način da on i ostale njegove kolege kojih je jako puno koji rade u kolodvorima između Knina i Gračaca da se rasporede bliže kući. Ja sam mu poželio da se njegove želje usliše što prije!
  • 19. NA PERONU NA PERONU BROJ 52 SVIBANJ 2016.BROJ 52 SVIBANJ 2016. 36 37 BOLJE JE HRVATSKI! IZVOR: http://www.bolje.hr/ FOTO: Dražen Drčić NA STRANICAMA BOLJE JE HRVATSKI! INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE NALAZE SE PRIJEDLOZI HRVATSKIH ZAMJENA ZA STRANE RIJEČI I TUĐICE KOJE SU NEPRILAGOĐENE UŠLE U UPORABU U HRVATSKOME JEZIKU. S OBZIROM NA TO DA JE TAKVIH RIJEČI U POSLJEDNJE VRIJEME U HRVATSKOME JAVNOM I MEDIJSKOM PROSTORU SVE VIŠE, NASTOJAT ĆEMO (INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE) ZA NEKE OD NJIH PREDLOŽITI ODGOVARAJUĆE HRVATSKE RIJEČI. Na stranicama Bolje je hrvats- ki! Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje nalaze se prijedlozi hrvatskih zamjena za strane riječi i tuđice koje su neprilagođene ušle u uporabu u hrvatskome jeziku. S obzirom na to da je takvih riječi u posljednje vrijeme u hrvatskome javnom i medijskom prostoru sve više, nastojat ćemo (Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje) za neke od njih predložiti odgovara- juće hrvatske riječi. Pritom valja uzeti u obzir da su hrvatske zam- jene u prvome redu prijedlozi za koje smatramo da su primjereniji za uporabu u neutralnoj stan- dardnojezičnoj komunikaciji jer se značenje svake strane riječi i tuđice može jednako dobro izraziti i na hrvatskome jeziku. Nadamo se da ćemo u suradnji s vama doprin- ijeti njegovanju hrvatskoga stan- dardnog jezika, jačanju svijesti o važnosti njegova očuvanja i pod- izanju jezične kulture u Republici Hrvatskoj. outsourcing >> izdvajanje (posla) Izraz outsourcing u engleskome jeziku označuje davanje određeno- ga posla vanjskim dobavljačima (uzimanje vanjskih dobavljača za određeni posao), koji primjenju- ju tvrtke kako bi smanjile trošk- ove koji nastaju podmirivanjem potrebe za djelatnostima koje im nisu temeljne (uglavnom je riječ o uslužnim djelatnostima: čišćenju, održavanju, prijevozu, zaštiti i sl.). U hrvatskome se jeziku engleski izraz outsourcing počeo upotre- bljavati u gospodarstvu i u medi- jima kako bi se označio jedan od mogućih modela racionalizacije poslovanja (uz spin-off i in house). On označuje izdvajanje posla / poslovnih procesa (ugovaranje posla / poslovnoga procesa s van- jskim dobavljačem), a posljedica je toga uzimanje vanjskih dobavl- jača (za određeni posao / poslovni proces). Kao zamjenu za naziv outsourcing predlažemo hrvatski naziv izdva- janje (posla). attachment > privitak Engleska riječ attachment znači ‘pripojenje, pričvršćenje, prido- davanje, privjesak, privrženost, ljubav, zapljena, dodatni uređaj, priključak’. U hrvatskome se jeziku upotrebljava samo u neprilagođenu liku (attachment) i samo u značenju ‘dodatak uz e-poruku’. U tome se značenju zamjenjuje s nazivima dodatak i privitak. Budući da je naziv privi- tak u tome značenju jednoznačniji i mnogo češći od naziva dodatak, preporučujemo njegovu uporabu u hrvatskome standardnom jeziku. e-mail > e-pošta, e-poruka, e-adresa Engleski naziv e-mail tvoren je od predmetka e-, koji je nastao kraćenjem pridjeva electronic, i imenice mail, koja znači ‘pošta’. Naziv e-mail u engleskome ima dva temeljna značenja ‘sustav za prijenos poruka s pomoću računa- la ili terminala spojenih na neku komunikacijsku mrežu’ i ‘poruka koja se prenosi tim sustavom’. U hrvatskome se jeziku upotreblja- va tuđica e-mail (ili samo mail/ mejl) i domaći nazivi e-pošta, elektronička pošta, e-poruka, elek- tronička poruka. (Umjesto pridje- va elektronički često se pogrešno upotrebljava i pridjev elektrons- ki.) Katkad naziv e-mail (ili mail) u hrvatskome označuje i adresu e-pošte, tj. e-adresu. Stoga u hr- vatskome standardnom jeziku treba, ovisno o značenju, naziv e-mail zamijeniti nazivima e-poš- ta, e-poruka ili e-adresa, npr.: Uveli smo e-mail. Uveli smo e-poštu. Dobio sam e-mail. Dobio sam e-poruku. Zapisat ću tvoj e-mail. Zapisat ću tvoju e-adresu. event > događanje Engleska imenica event znači ‘događaj, fenomen, posljedica, natjecanje’. Ta se riječ sve češće preuzima u hrvatski jezik. Event može biti svečanost, ceremoni- ja, sportsko natjecanje, kongres, konferencija, izložba, festival ili zabava. Sva ta značenja u hrvats- kome ima riječ događanje. Na- jčešće se riječ event upotrebljava u svezama upravljanje eventima, event menadžment te organizaci- ja evenata. Umjesto toga možemo govoriti o upravljanju događanji- ma, menadžmentu događanja te organizaciji događanja. link > poveznica U engleskome se jeziku nazivom link označuje sličica ili riječi u do- kumentu na internetu koje taj do- kument povezuju s kojim drugim dokumentom. Umjesto engleske riječi link, koja u hrvatskome pri- pada samo računalnome žargonu, u standardnome jeziku treba upo- trebljavati hrvatski naziv povezni- ca. touch screen >> dodirni zaslon/ekran U engleskome jeziku izraz touch screen označuje zaslon s pro- zirnom pločom osjetljivom na dodir. Taj naziv pripada računal- nomu nazivlju i u hrvatskim se tekstovima pojavljuje izvorno napisan. Osim toga naziva pojavl- juju se i pleonastični nazivi touch screen zaslon ili touch screen ekran (screen = zaslon, ekran). Predlagane su zamjene dodirnik ili dirnik, ali one nisu zaživjele u praksi. U informatičkim je rječnicima zabilježeno dodirni ekran, dodirni zaslon i zaslon os- jetljiv na dodir. Izraz touch screen u hrvatskome se može zamijeniti nazivom dodirni zaslon ili dodirni ekran