3. Aleksandar Veliki
Veliki vladar koji je porazio Perzijskog
Darijusa III i osvojio carstvo kojim je vladao.
Carstvo se protezalo od južne Europe sve do
sjeverne Afrike i centralne Azije.
Kasandar, Lizimah, Seleuk I. Nikator, Ptolomej I. –
Aleksandar iznenada umire i napori za moć se nastavljaju.
Njegovo carstvo podijeljeno je na četiri područja.
Do 301.g. p.n.e. Kasandar je vladao Grčkom,
Lizimah Malom Azijom,
Seleuk Babilonom i Perzijom,
a Ptolomej I.vladao je Svetom Zemljom i Egiptom.
4.
5. Nakon podjele carstva Aleksandra Makedonskog pojavljuju se
dva KRALJA: 1. Kralj sjevera
2. Kralj juga.
Od tada pa do danas ti kraljevi su mijenjali svoj identitet
i u vrijeme kada su postojali ,ratovali su.
PRVA podjela na kraljevstvo sjeverno i južno ,desila se
997.g.p.n.e. kada je Jehova 12 plemena Izraela podijelio
tako što je dva plemena dao Roboamu ,sinu Salamunovu,
a deset Jeroboamu, sinu Nebatovu, Efrajimovcu iz Serede,
koji je bio sluga Salamunov.
I ovi kraljevi su često ratovali.
Sjeverno kraljevstvo je uništeno 740.g.p.n.e.,a južno 607.g.p.n.e.
6. Kralj SJEVERA Kralj JUGA
1. Seleuk I Nikator
* Sirija
(305-281.)g.p.n.e.
Antiohiju pizidijsku je osnovao
Seleuk I Nikator
i dao joj ime u čast svog oca, Antioha.
Ptolomej I
* Egipat
(305 – 285.)g.p.n.e.
Grčko-makedonski
vojskovođa i egipatski kralj.
Bio je vojskovođa Aleksandra
Velikog.
Seleukidska monarhija
7. Seleučko carstvo je
bilo helenističko carstvo koje je
postojalo od (312- 63.) g.p.n.e.
Osnovao ga je Seleuk I Nikator koji je
nakon podjele Makedonskog
carstva dobio Babilon i mnoge
druge istočne
teritorije Aleksandrovog carstva.
Na vrhuncu moći, Seleučko carstvo
obuhvatalo je: MaluAziju, Perziju,
Levant, Mezopotamiju,
dijelove srednjeAzije (današnji
Turkmenistan i Pamir) i dolinu
rijeke Ind. Seleučko carstvo je dostiglo
teritorijalni vrhunac nakon Seleukove
pobjede nad nekadašnjim saveznikom
Lizimahom u bici kod Korupedija 281. g.
p.n.e. Nakon pobjede, Seleuk je odlučio
da preuzme kontrolu nad Lizimahovom
teritorijom u Evropi
(Trakija i Makedonija), ali je ubijen od
strane Ptolemeja Kerauna.
Ptolomej I. Soter („Spasitelj“), osnovao je
dinastiju Ptolomejevića koja je vladala
Egiptom gotovo 300 godina.
Prvi dio vladavine Ptolomeja I.
obilježili su ratovi dijadoha između
država koje su nastale iz
Aleksandrovog carstva.
Prvi cilj mu je bio da osiguran svoj
položaj u Egiptu, a drugi da proširi
teritorij pod svojom vlašću.
Kroz nekoliko godina zavladao
je Libijom, Coele Siriju tj. južni dio
Sirije (s Judejom) i Ciprom.
Kada je Antigon I. Monoftalmos,
vladar Sirije pokušao ponovno
ujediniti Aleksandrovo carstvo,
Ptolomej je stupio u savez protiv
njega.
8. 2. Antioh II
*Sirija
(261-246.)g.p.n.e.
Svoju vlast iz Azije želio je
proširiti na Evropu,
odnosno Trakiju.
Ptolomej II
* Egipat
(285-246.)g.p.n.e.
Pokazao se kao uspješan vladar
koji je stabilizirao vlast u
zemlji, proširio posjede
oko Mediterana i dovršio
očeve projekte,
poput svjetionika
Farosa i Aleksandrijske knjižnice.
9. 3. Seleuk II Callinicus
*Sirija
(246-225.)g.p.n.e
Izgubio niz obalnih gradova i
sjevernu Siriju, te su egipatske
snage došle na domak
prijestolnici Antiohiji.
Ptolomej III
*Egipat
(246-222.)g.p.n.e.
Ulagao je velike napore kako bi
približio kulture svojih
podanika, odnosno
spojio staroegipatsku tradiciju
sa
dostignućima grčke civilizacije.
10. Seleuk II. Callinicus zadržao je svoje
prijestolje,ali su egipatske flote
kontrolirale većinu obale Male
Azije i Grčke. Nakon te pobjede nije
se više aktivno upuštao u ratove.
Njegova se unutarnja politika
razlikuje od one njegova oca po
tome što je slobodnije pristupao
egipatskoj religiji. Ostavio je veće
tragove na egipatskim
spomenicima. Njegovu vladavinu
označilo je to što su Ptolomejevići
postupno poprimali egipatska
obilježja.
Seleuk II Callinicus je poražen
u Trećem Sirijskom
ratu od Ptolomeja III.
Ptolomej III.Euerget ("dobročinitelj")
naslijedio je vlast od svog oca
246.g.p.n.e. Napustio je politiku
svog oca o izbjegavanju ratova s
ostalim grčkim kraljevstvima.
Krenuo je u rat s dinastijom
Seleukida iz Sirije kada su njegova
sestra kraljice Berenice i njen sin
ubijeni u prepirci unutar dinastije.
Ptolemej je ušao u u područje
Seleukida sve do Babilonije, dok su
njegove pomorske flote osvajale
sjever sve do Trakije.
Ta je pobjeda označila vrhunac
moći Ptolomejevića.
11. 4. Seleuk III
* Sirija
(225-223.)g. p.n.e.
Njegova kratka vladavina,
manje od tri godine, je
završila u Maloj Aziji kada
je prilikom pohoda protiv
pergamskog kralja Atala I
došlo do pobune u
seleukidskoj vojsci, i mladi
kralj je ubijen.
Ptolomej IV
*Egipat
(222-204.)g.p.n.e.
Ptolomejidska dinastija počinje
slabiti.
Uzrok slabljenja su tragični
događaji u obitelji i uticaj ljudi
koji su željeli da kralj radi za
njihove interese.
Ipak!
12. 5. Antioh III Veliki
*Sirija
(223-187.)g. p.n.e.
Ambiciozan i sposoban i
nakon neuspješnog Četvrtog
Sirijskog rata
protiv Ptolomejskog
kraljevstva smatra se
najvećim seleukidskim
vladarom nakon samog
osnivača Carstva Seleuka I.
Nikatora.
Nakon poraza od Egipta
usljedio je niz uspješnih
pohoda i tako je učvrstio
vlast.
Ptolomej IV
*Egipat
(222-204.)g.p.n.e.
Egipat je spremno dočekao
napad seleukidskog
kralja Antioha III
Velikog na Koele-Siriju.
Ptolomej je osobno
predvodio svoju vojsku u
pobedi kod Rafije 217g.p.n. e.
posle čega su sjeverne
granice njegove kraljevine
bile osigurane od
napada Seleukida.
13. 6.Antioh III
*Sirija
(223-187.)g. p.n.e.
Antioh III i FilipV makedonski su
podijelili ptolomejske teritorije
izvan Egipta nakon Petog
Sirijskog rata.
Antiohovu seriju uspjeha je
prekinuo rimsko-sirijski rat u
kome je poražen od
strane Rimske Republike.
Ptolomej V
*Egipat
(204-180.)g.p.n.e.
Najopasniji protivnik bio mu je
kralj Antioh III. Veliki, protiv
kojega je Egipat tražio potporu
u Grčkoj i u Rimu.
Egipat su potresali unutrašnji
sukobi, od kojih je najveći bilo
odcjepljenje Gornjeg Egipta od
ptolomejevske vlasti. Izgubio je
bitku kod Paniuma 198.g.p.n.e
i južna Sirija je vraćena Siriji.
14. 7. Seleuk IV
* Sirija
(187-175.)g.p.n.e.
Na prijestolje je došao nakon pogibije
oca Antioha III, a vladavinu su mu
obilježili napori da što prije otplati
odštetu Rimljanima na koju se njegov
otac obavezao mirom u Apameji.
Zbog toga je, između ostalog,
u Jeruzalem poslao svog
ministra Heliodora kako bi prikupio zlato i
druga blaga koja su se držala u Hramu.
Pri povratku iz misije, Heliodor je ubio
Seleuka kako bi sam pokušao osvojiti
prijestolje. Iako je Demetrije I Soter
trebao naslijediti prijestolje, tada se
nalazio u Rimu kao talac, pa je prijestolje
prigrabio mlađi Seleukov brat ,Antioh IV
Epifan.
Ptolomej VI
*Egipat
(180—164. i
163- 145.)g.p.n.e.
U početku njegove vladavine, u
njegovo je ime kao regentica
vladala njegova majka Kleopatra I.
Nakon majčine smrti, Ptolomej je
oženio svoju sestru Kleopatru II.
15. 8. Antioh IV. Epitan
* Sirija
(175-164.)g.p.n.e.
Antioh IV. Epifan, sirijski kralj ( pokrajina
Perzida). U ratu s egipatskim kraljem
Ptolomejem VI. osvojio Peluzij i
Memfis, gdje se okrunio egipatskom
krunom; pod pritiskom Rima morao je
napustiti Egipat.
Nasilnom helenizacijom (u jeruzalemski
hram postavio Zeusov i svoj kip) i
vjerskim progonima potaknuo pobunu
Židova pod vodstvom Makabejaca.
Ptolomej VI
*Egipat
(180—164. i
163- 145.)g.p.n.e.
170.p.n.e. izbio je Šesti sirijski
rat.
Seleukidski kralj Antioh IV.
Epifan napao je Egipat.
16. 168.g.p.n.e završen sukob ovih kraljeva.
Poslije smrti Antioha IV 164g.p.n.e. ,
“gasi se loza “kralja sjevera,
a dinastija Ptolomejevića ostaje kao
kralj juga na vlasti još oko 130godina.
Do 30g.p.n.e Rim vlada Sirijom i Egiptom.
17. Sirijski ratovi je naziv za šest ratova koje su tokom 3. i 2. vijeka
p.n.e. među sobom vodili Seleukidsko Carstvo i Ptolomejsko
Kraljevstvo nastojeći ovladati regijom po imenu Kelesirija,
odnosno mjestom iz koga su vodile važne rute prema Egiptu.
Ti su sukobi bitno iscrpili snage obje države, te omogućili da
njihovim teritorijama na kraju ovladaju Rim i Partija.
• 1.Prvi sirijski rat (274-271.)g.p.n.e.
• 2.Drugi sirijski rat (260-253.)g.p.n.e.
• 3.Treći sirijski rat (246-241.)g.p.n.e.
• 4.Četvrti sirijski rat (219-217.)g.p.n.e.
• 5.Peti sirijski rat (202-195.)g.p.n.e.
• 6.Šesti sirijski rat (170-168.)g.p.n.e.