Prezentacija učenika OŠ "Mlada pokolenja" Kovačica za eTwinning projekat "Zajedno rastemo u pjesmi i priči"

1. Zajedno rastemo u pjesmi i priči

2. Plava
zvezda
Nebo
Voz do
neba
Opomena
Tvoja
staza

3. Plava zvezda
Iza šuma,iza gora,
iza reka ,iza mora,
žbunja, trava,
opet noćas tebe čeka
čudna neka zvezda plava.
Čak i ako ne veruješ,
probaj toga da se setiš.
Kad zazmuriš i kad zaspiš,
ti pokušaj da je čuješ,
da odletiš,
da je stigneš i uhvatiš
i sačuvaš kad se vratiš.
Ali pazi: ako nije
sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava:
da se sanja do svitanja.
Mora dalje da se luta.
Tristo puta.
Petsto puta.
Mora dugo da se nađe.
Treća.
Peta.

4. Mora u snu da se zađe
na kraj sveta.
I još dalje iza kraja:
do beskraja.
Mora biti takve zvezde.
Što se čudiš.
Pazi samo da je negde
ne ispustiš dok se budiš.
Jednog dana,
jedne noći,
ne znam kada, ali znam tačno,
izgledaće nebo bez nje
tako prazno, tako mracčno.
I sva sunca,
sve lepote
i sve oči što se jave,
nikad bez nje neće biti
sasvim tvoje sasvim prave.
Ja ti neću reći sčta je
ova zvezda čudna, sjajna.
Kad je nađeš - sam ćeš znati.
Sad je tajna....

5. Nebo
U toj dubini
Plavoj
I bez ruba
Tražio sam, već odavno,
Goluba.
Ali sve što se iznad diglo
Nestalo je.
Gore su još samo plave boje.
Tražiću ga još po krugu
Vrtoglavom:
Makar oči izgubio
Sam
U plavom.

6. Voz do neba
Volim prugu dugu, dugu...
I u vozu da se vozim.
Gledam polja, šume i gradove.
Kakve hoću sanjam snove
I razmišljam i razmišljam.
"Strašne" stvari usput smišljam:
Kao pruga do Mjeseca.
Na Mjesecu klackalica.
Ja se klackam gore dole.
Brojim zvijezde iz blizine.
Osmjehujem se kad meteor
Padajući sine.
Volim pruge duge, duge...

7. Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.

8. Tvoja staza
Čuj, kad ti je jako teško
Kad te nešto strašno muči
I kad ne znaš da l’ je gore
Na ulici il’ u kući,
Daj, odmahni lijevom rukom
Daj, odmahni desnom rukom
I odlučno, čvrsto kreni
Za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema,
To će biti tvoja staza;
Tko zna što ti sutra sprema
Taj tvoj put bez putokaza,
Al’ znaš: to je tvoja cesta
Što nekamo ipak vodi
I da na njoj nema mjesta za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
Na lud kamen zakoračiš,
Pa kad glavom o tlo tresneš,
Nemoj zato da se smračiš,
Već, molim te, junak budi
K’o da ništa bilo nije,
Pa nastavi svojom cestom
Još oštrije nego prije.

9. A kad ti je jako lijepo
Kad pomisliš da si snažan,
Smiri malo svoju snagu
I ne pravi se važan,
Već nastavi svojom cestom;
Niti lijevo niti desno
Po širokom hodaj usko,
Al’ napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
Na kraj samog tvoga puta,
Tog ćeš časa možda biti
Bez cipela i kaputa,
Al’ ćeš znati tko si, što si
I koliko stvarno vrijediš,
Da si Netko samo zato
Što jedino svoj put slijediš.

10. Miroslav Mika Antić (rođen
14.marta 1932. u Mokrinu - preminuo
24.juna 1986.) bio je srpski pesnik. U
rodnom Mokrinu pohađao je osnovnu
školu, gimnaziju je završio u Kikindi
i Pančevu, studije u Beogradu. Živeo
je u Novom Sadu.
Stevan Raičković (rođen 5.jula
1928 u Neresnici, preminuo 6.maja
2007. u Beogradu) bio je srpski
pesnik i akademik.
Studirao je na Filološkom fakultetu
u Beogradu.
Antun Branko Šimić ( rođen u
Drinovcima 18. novembra 1898. -
preminuo u Zagrebu 2.maja 1925. )
Bio je bosanskohercegovački pesnik
i esejist.
Ratko Zvrko (rođen 20.aprila
1920. – preminuo 23.septembra
1998.u Dubrovniku.) bio je
hrvatski književnik i novinar.
Bisera Alikadić je savremena
bosanska pesnikinja, rođena
8.februara 1939. god. U Podhumu
kod Livna. Aktivan je član Društva
pisaca Bosne i Hercegovine. Živi i
radi u Sarajevu.

11. Učenici 6-2
O.Š. Mlada pokolenja
Kovačica
Srbija