SlideShare a Scribd company logo

MSkracic_Smokve za Suzanu_nekoliko poglavlja &bilješka o piscu

•
•
M
Mislav Skracic
1 of 38
Download to read offline
Mislav Skračić Smokve za Suzanu – nekoliko poglavlja – Split, 2017.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 2 45 [...] Početkom prosinca Eric je preko Budimpešte i Zagreba doletio u Split, da bi odmah sutradan nastavio cruiserom u srednju Bosnu. Jim je otišao s njim. Koliko smo uspjeli saznati od tajnice iz zeničkog ureda, tamo su se bili sjatili svi ex-patovi radi nekakvog plenarnog vijećanja. Prošlo je nekoliko napetih dana u očekivanju. Vijećanja iza zatvorenih vrata su završila, ali nikakve obavijesti nisu procurile. Ex- patovi su šutjeli kao ribe. To nije bio dobar znak. Jedva smo dočekali da Jim i Eric siđu u Split. - Po zadnjim podacima, medicinski program teče odlično – izvješćivao je Jim. - Svugdi je prihvaćen jako dobro, lijekovi pokrivaju oko pedeset do sedamdeset procenata potreba, na obali još uvik ima skoro sto hiljada izbjeglica i prognanika. Ali, problem je šta su to podaci koje je Sabina navela pri više od pola godine. - Pa ja mu svaki misec šaljen podatke – reče Nives ojađeno. – Šta ne čita, zašto ja radin te izvještaje? - Pa reko sam vam da on nema povjerenja – reče Jim. – Njemu su svi sumnjivi i nepouzdani, dok se ne dokaže suprotno. To nije ništa lično, nema on ništa kontra tebe, samo ne viruje da ti prikazuješ pravo stanje u svojim papirima. - Pa, jebi ga, neka obiđe s nama ambulante i vidi sam – reče Nives. - To on i hoće. Uskoro napušta misiju, a kroz nekoliko dana mora da napiše godišnji izvještaj. Triba friške podatke s terena. - Zato jer su moji friški podaci nepouzdani – uvrijeđeno će Nives. - A onda, Eric je zbunjen i tim člancima u novinama. - Šta to piše? – upita Nives. – Nisan imala vrimena čitati. - A došao je taj novi ministar – rekao sam – pa se na sva usta hvali kako naše zdravstvo odlično funkcionira. Lijekova ima, krize nema. Evo ti novine. Jučer piše u Slobodnoj. A danas slično piše u Večernjem. A bio je i na televiziji, eno ga u svakom dnevniku. Nives stane zabrinuto studirati tisak. - Pas mater! – klikne ona. - Čitaj! – naloži Adriana. - Slušaj ovo: "Zdravstvo u Hrvatskoj je opet na zapadnoeuropskoj razini, unatoč ratu, poratnim anomalijama, rezanju budžeta i povećanom pritisku pacijenata; radi se o privrednom i zdravstvenom fenomenu."
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 3 - Fenomenu? Asti miša! – reče Adriana. - Nek ide on u fenomenalni kurac – reče Nives. - Či-itaj d-dalje – reče Tonči. - "Do konca godine ukupni će zdravstveni račun biti na apsolutnoj nuli, prvi put u povijesti, što znači da će uz pozitivno ovogodišnje poslovanje biti vraćen naslijeđeni dug od sedamdeset milijuna maraka. Dogodine će, onda, taj iznos koji se sada koristi za vraćanje dugova, uz redovan priljev sredstava biti uložen u zdravstvo, čime će se omogućiti bitan korak naprijed. Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Svjetska zdravstvena organizacija u superlativima se izražavaju o našem programu." - Dobro, što se sada to nas tiče? – pitala se Adriana. - Novi ministar, pa laje na sva usta. Mora, to mu je posao. - Može on svoj položaj zadržati i bez toliko lajanja – reče kiselo Nives. - Meni se od toga diže kosa na glavi – bez nervoze reče naša tajnica. - Morat ću opet u frizera. - Dobro, ima nešto istine u svemu tome – reče Braslav. - Situacija je puno bolja nego prije dvije godine, to je točno. I u redu je zdravstvo postaviti na zdravu ekonomsku osnovu, uvesti participaciju. - Ali tu toliko drugih stvari smrdi! - Ja se slažen da lijekova ima, to je istina – reče Nives. - A u privatnim ljekarnama nema čega nema. Samo triba platiti, a to dosta ljudi još uvik ne može. Jednom prognaniku ili socijalnom slučaju, recimo u Baškoj Vodi, triba pedesetak kuna za povratnu kartu za bus do Makarske, ili Omiša, i još više ili manje novca za lijek ako taj ne ide na recept. To jest, ako ga nađe, i to jest, ako je sposoban lunjati okolo s temperaturom ili migrenom. - A ja sve ove članke sad moram prevesti i faksirati okolo – jadao sam se. – A tako i drugi prevoditelji u drugim firmamama. I sada se može dogoditi da, radi ovih prenemaganja i skupljanja političkih bodova, strane humanitarne organizacije počnu gasiti programe i iza sebe ostave na stotine mladih i sposobnih ljudi bez posla i da milijuni maraka otplove prema Bosni, Ruandi i Azerbajdžanu. Morao sam prevoditi te članke i intervjue, to mi je bilo u opisu posla. Prevoditi točno i neutralno, kao uvijek. Jeziv je bio osjećaj živjeti od prijevoda tekstova koji su naša radna mjesta privodili polakoj ali sigurnoj eutanaziji. Bilo je, naravno, i drugih napisa koji su govorili o problemima vezanim uz opskrbu lijekova i o lošem stanju u zdravstvu, bilo je čak i zahvala humanitarnim organizacijama i iskrenih priznanja kako bi sustav teško funkcionirao bez njihove pomoći. Ali te napise nisu pratili debeli pompozni naslovi, bili su kraći i zagubljeni negdje po sredini novina, između sportske rubrike i osmrtnica. U uredu se napokon pojavio i Eric osobno, uljudan i nasmiješen, kao i uvijek obavijen oblacima finih mirisa.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 4 - Sutra ujutro idemo u evaluaciju medicinskog programa – rekao je. – Nemam puno vremena. Navečer letim za Zagreb. Odvedite me do dvije ambulante da vidim kako stvari stoje na terenu. Morali smo na brzinu odlučiti gdje ići. Župnik u Blizni je uvijek imao pršut viška i obilje prošeka i dobrog ovčjeg sira, ali imao je i golem depo lijekova, a u cijelom kraju su se prognanici i izbjeglice mogli izbrojiti na prste jedne ruke, tako da tamošnja situacija i nije bila baš alarmantna. Trebalo je otići negdje gdje ima prognanika i izbjeglica, gdje poznajemo liječnike, gdje brojke rade za nas. Nives i ja smo zaključili da bi bilo najpametnije posjetiti hotelske komplekse u Resniku i Baškom Polju. Od njih smo upravo bili faksom primili velike, hitne narudžbe. Po svemu sudeći, tamo je došlo do pogoršanja situacije. U Resniku i Baškom Polju sve vrvi od prognanika i izbjeglica, tamošnje liječnice ćemo nazvati unaprijed pa će one, po običaju, malo polaskati i preuveličati doprinos MedBela, dostojno počastiti Erica domaćim kolačima, likerima i kavom, možda se nađe i štogod konkretno za staviti pod zub, a možda nas netko od zahvalnih pacijenata i blagoslovi. Ne bi bilo prvi put. Osim toga, u drveću između tih hotela i bungalova bilo je vjeverica, a Eric je obožavao vjeverice. 46 Taj nesretni dan počeo je s kišom i teškom južinom. Činilo mi se da mi je glava puna magle i olova. Tonči, Nives i ja smo kao i obično krenuli šezdeseticom ali motor se stalno gušio i jedva smo se dohvatili Stobreća gdje je vozač ostavio autobus na postaji a mi smo pješke nastavili prema Podstrani. - Je li to običaj, da dolazite u devet umjesto u osam? – kiselo nas je dočekao Eric. Objašnjavao sam Ericu što se dogodilo, čak je i Chantal potvrdila kako su ti Prometovi autobusi stari i klimavi i da ovo nije prvi put da radi kvara lokalci dolaze na posao pješke ili autostopom, ali Eric nije vjerovao nikome pa tako ni Chantal. Stajao je nasred recepcije i teatralno ali razmjerno mirno razgovarao sam sa sobom. - Ja za koji sat letim za Zagreb a oni dolaze kako im se svidi, izmišljaju nekakva opravdanja. A kad dođu, zabušavaju i sve im je preče od posla. Quel bordel! I Adriana je danas kasnila tako da je Eric sam pokušavao poslati nekakav faks za Beograd preko Londona i još jednu poruku preko satelita, ironično uspoređujući svoje zaposlenike i komunikacijske sustave. Sve je to bilo jednako nepouzdano i
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 5 preplaćeno. Kad smo svi napokon bili na okupu i spremni za polazak došlo je već deset sati. Ali nevoljama još nije bio kraj. Dolje, na parkingu, valjda razjaren južinom ili možda primamljen mirisom čokolade koji je poput aureole pratio šefa misije, Ziggi nasrne na Erica, mokrim mu šapama isprlja košulju od viskoze i molećivo se zagleda u njega. Eric vrisne. Krupnim ručetinama Tonči uhvati nesretnu životinju oko trbuha i zavitla je u susjedni vrt. Evaluacija je mogla započeti. Ambulanta Resnik bila je smještena u predivnom šumarku nedaleko hotela. Obazirali smo se ne bismo li ugledali koju vjevericu ali nijedne nije bilo – zacijelo su se skrile od kiše. Bungalov je bio podijeljen na dvije velike prostorije. U jednoj je bila smještena ordinacija s depoom lijekova, dok je druga pretvorena u čekaonicu s pogledom na Čiovo. Kad smo došli gužva je bila poprilična ali svi su tiho čekali i slušali glazbu koja je dopirala iz zvučnika što je na dvije žice visio iznad vrata ordinacije. Baš fino, pomislio sam. Čekanje je oduvijek bila neizostavna koreografija hrvatskog zdravstva i baš je lijepo da se netko sjetio ublažiti to mučenje glazbom s radija, i to hitom All I wanna do Sheryl Crow. U pravilu bi pacijenti odmah osjetili da ne dolazimo radi pregleda već nekim drugim poslom i bilo je dovoljno izgovoriti čarobnu riječ MedBel i prolaz je bio odmah čist. Ali ovo nije bio tipičan dan. Čim smo zakoračili u čekaonicu, pred nama se ispriječilo nekoliko energičnih žena. - Kuda? - Mi smo iz MedBela – rečem gordo kao da upravo dolazim primiti Nobelovu nagradu za mir. – Donosimo lijekove – slažem. - Vraga – isprsi se suhonjava žena s velikom oteklinom na vratu. – U red! Došlo je do naguravanja. Žena s oteklinom i još jedna trudnica nisu htjele popustiti, dvije starije žene su se okomile na njih, ja sam tumačio situaciju Ericu, zatim je u igru uskočio vitalan starac s orijaškim brkovima koji je zaprijetio da svi moraju čekati svoj red pa tako i mi, a pogotovo mi jer kad mi jednom uđemo nikako da izađemo, a u našu obranu je ustao suhonjavi starac sa zavojima na oba oka te stao štapom vitlati i oslobađati pristup ordinaciji. Napokon je izletjela liječnica Rosanda i ugurala nas unutra dok su oko nas padale gadne psovke koje, naravno, nije bilo potrebno prevoditi jer ih se je Eric već dosta naslušao u svom kratkom mandatu. Rosandu sam bio nazvao iz ureda i žena je odmah shvatila tko dolazi i što treba pripremiti i izjaviti. Sjela je, maknula pramen crvenkaste kose s lica, i lagano trljajući sljepoočnice stala recitirati očekivano izvješće o tome kako MedBelov program spašava nekoliko stotina korisnika u ovom naselju. Materijali i lijekovi su raznovrsni, svježi i imaju generičke nazive čime je znatno olakšan posao oko skladištenja, sortiranja i izdavanja – vrlo važna stavka s obzirom da je ambulanta danonoćno pod opsadom pacijenata, a ona sama obavlja posao i liječnice i medicinske sestre. Druge ambulante i apoteke su daleko, u Trogiru i u Kaštelima,
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 6 prognanici su bez novca, a naši lijekovi se mogu dobiti besplatno, redovito, smjesta. Zatim nam je predala izvješće s dijagnozama i potrebama te nas sve skupa ponudila čajem i Kraševim bajaderama koje je naša bistra tajnica to jutro iskopala iz svog tajnog depoa i dala Niveski a ova ih je skrivečki predala Rosandi pri ulasku. - Mora da su vam ti jadni ljudi zahvalni – reče Eric koji je obožavao bajadere. - Jadni ljudi? – jekne Rosanda umorno. – Možda su nekada bili ljudi, sada više nisu. To su beštije – naglo i bez razmišljanja o posljedicama reče liječnica. Nisam preveo ove zadnje tri riječi ali ona ponovi: - To su nezahvalne beštije. Svi su me pogledali i morao sam prevesti. - Stave uho na vrata i poslije prepričavaju tuđe bolesti i probleme, sprdaju se – nastavi se jadati liječnica. – Osluškuju što ja govorim na telefon i onda me olajavaju po Resniku. Zato smo ugradili zvučnik u čekaonici, da možemo u miru raditi svoj posao. Mislim, očajni su. Jedva čekam da me premjeste odavde. Eric je zamišljeno pratio gestikulaciju liječnice i moj prijevod i s razumijevanjem kimao glavom. - To su ljudi koji su doživjeli strašnu traumu – tumačio je on. – Osjećaju bijes i nemoć. I strah. Sve to moraju negdje isprazniti a vi ste, nažalost, na prvoj liniji te fronte. - Znam da su protjerani i da su im kuće spaljene – reče Rosanda – ali to im ne daje za pravo da njuškaju i pljuju po meni. Neki dan sam napustila ordinaciju jer je bilo nekoliko hitnih uputnica specijalistima, da ih faksiram Domu zdravlja s recepcije hotela. I dok sam prolazila od ambulante do recepcije, priđe mi jedna baba: "Tako znači ti ličiš, kurvo pokvarena! Šetaš se, kažeš, lipo vrime, šta da se mučim s onima iz Kijeva!" Ja njoj pokušam objasniti da moram hitno do faksa, svi znaju da sam sama i da nema tko umjesto mene to učiniti, a ona - starica od svojih osamdeset godina - pljune na mene! A tek da znate što su učinili od hotela! Pokrali suđe, rasparali kožne fotelje, nožem oljuštili tapete sa zidova, iščupali špine i vodokotliće, užas jedan. Jedva čekam da otiđem. Izbjeglice i prognanici su trebali biti jedna apatična amorfna masa koja je podatno ulazila u tabele i grafikone, i koja je ponizno i sa zahvalnošću prihvaćala sve što joj se nudilo – od brašna i lijekova do psiho-socijalnih programa. Tako su ih, naime, humanitarne organizacije portretirale na sastancima i u izvješćima. Ali, eto, bilo je očito da svaka populacija ima neke svoje posebnosti, a ova populacija iz Resnika je očito svoje posebnosti vrlo uspješno isticala. No, sve u svemu, očajnički su trebali naš program pa, u tom smislu, posjet i nije ispao tako loše. - Dobro - rekao je Eric - idemo sada vidjeti još jednu ambulantu, da vidimo koliko nas tamo vole. Usred cijele one zbrke s našim kašnjenjem i Ericovim faksovima, jutros nismo uspjeli dobiti liniju s Baškim Poljem tako da smo bili naložili Adriani da po
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 7 svaku cijenu dođe u kontakt s doktoricom Brankom, da je zamoli da ne zatvara ambulantu i da pripremi papire, nekakvu zakusku i, po mogućnosti, nekoliko pacijenata koji su ovisili o našim lijekovima a koji su se kao slučajno tu trebali zateći i potapšati Erica po ramenu. Kiša je opet pojačala i Tonči je iznimno sporo i oprezno gmizao kroz Kaštela, potom kroz prometni krkljanac od Splita do Stobreća, a naposljetku još sporije skliskim zavojima prema jugu, gdje je na cesti bilo odrona i slomljenih grana. Eric je tiho stenjao i bacao pogled na sat dok smo Nives i ja napeto šutjeli nadajući se da je liječnica Branka obaviještena o svemu i da je pripremila odgovarajuću scenografiju. Ni ovdje nije bilo vidjeti nijedne vjeverice – vražje beštije su se sve sklonile na suho. Ambulanta je, srećom, još uvijek bila otvorena. Preskočili smo sve pacijente, zakucali na vrata i ušli. Maleni prostor je odmah postao pretijesan. Jedan pacijent se upravo odijevao, sestra je nekoj ženi mjerila tlak, još jedna žena je ležala na sklopivom ležaju i spavala. Ali ono što je bilo mnogo važnije za Nives i mene nalazilo se za liječničkim stolom. Tamo nije bilo doktorice Branke! Umjesto nje, sjedio je mladi plavokosi doktor. - Dobar dan, mi smo iz MedBela. Bartul – predstavio sam se. - Ah, drago mi je. Doktor Pašalić. Kolegica Branka i doktor Maras su mi govorili o vama! - Gdje je doktorica Branka? - Prekjučer je premještena u Makarsku, u centar. Za stalno. Sretnica! Ja sam također dobio stalni radni odnos – pohvali se mladi liječnik. - Zasad ovdje. - Pa... da li vas je upoznala sa stanjem i s našim aktivnostima? - U glavnim crtama. Trebali su je hitno u Makarskoj, ona se razumije u hemodijalizu, znate. Vi trebate? - Popričati o situaciji u zdravstvu. Gospodin Eric je šef svih misija na području bivše Jugoslavije. Nives je farmaceutkinja i ona zapravo vodi program redovnog, mjesečnog snabdijevanja lijekovima, Tonči je naš vozač a ja sam prevoditelj. - Ah, ne treba meni prevoditelj – ponosno reče doktor Pašalić. - Ja sam u Sarajevu radio za UNHCR dvije godine i izvrsno govorim engleski. Izvolite, sjednite. Sestro, nemojte puštati pacijente. Sestra na brzinu otpremi sve pacijente iz ordinacije osim žene koja je spavala na sklopivom ležaju. Nives je iskoristila trenutak da namigne doktoru i prišapne kako bi ipak bilo zgodnije da on govori hrvatski a ja da prevodim. Sjeli smo. - Dakle – nastavi samouvjereno na engleskom jeziku mladi doktor – jeste čitali Slobodnu? Zdravstvo u Hrvatskoj je pravo čudo! Nives i ja smrknuto smo se pogledali. - Jedan od najbolje organiziranih sustava u Europi! – razmahao se doktor. - I kad je privreda skoro propala, a u Hrvatsku se slila rijeka prognanih ljudi, zdravstvo je uvijek funkcioniralo. Nikad ničeg nije nedostajalo. - Da… hm, da – primijeti Eric. - Možda nije nedostajalo bolnicama i domovima zdravlja, ali ovdje u Dalmaciji nije bilo ničega kad smo mi došli 1993.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 8 godine. U Baškom Polju ste imali dvije-tri kutije aspirina. S našim ste lijekovima doslovno spasili prognanike i izbjeglice. - Pa sad, baš, spasili… to je malo prejaka riječ, zar ne? - Nije toliko prejaka. Ipak naši lijekovi i materijali pokrivaju više od dvije trećine vaših potreba. - Dvije trećine? – uvrijedio se doktor. - Odakle vam taj podatak? To nije istina. U Sarajevu ste vi, UNHCR, PSF i MSF zajedno jedva pokrivali pedeset posto. A ovdje... pokrivate dvadeset posto, trideset najviše. Eric je podigao obrve pogledavajući mene i Nives. Očito nije znao kome bi vjerovao. Nives je bijesno sjekla pogledom doktora Pašalića. - Ovdje pacijentima ne treba mnogo – reče doktor Pašalić. – Treba, recimo, nešto diazepama, ali ne onoliko koliko je kolegica Branka naručivala. Ona je malo pretjerala. Vi znate da nakon dva-tri tjedna pacijent postane ovisan i onda nikakve vajde od toga. A multivitamini su placebo. Ovi ljudi svaki dan dobiju za desert jabuku ili naranču. Ovi ljudi imaju uzornu hotelsku hranu. Ni aspirina nam ne treba toliko mnogo - tu ima dosta čiraša i astmatičara, a panadon se daje dva-tri dana, poslije ga više nema smisla davati, pacijent treba uputnicu specijalisti. Digoksin... - Ali po novom zakonu pacijent ima pravo samo na pet uputnica ili recepata godišnje - bio je uporan Eric. – Što je to, ako ne ograničavanje prava čovjeka na zdravstvenu skrb? Moram priznati da se Eric sjajno borio. Ali doktor je bio totalna šteta. - Nije to tako dramatično kako novine pišu. Nisu svi bolesni. Netko, na primjer, ne treba cijelu godinu nijednu uputnicu, i onda njegovih pet prebacimo na pacijenta kojemu su one potrebne. Nives i ja smo pokušavali pogledima urazumiti ovog mladog guzonju koji se očito želio dokazati na novom radnom mjestu. No ovaj je, pun sebe i bez sumnje presretan što se izvukao iz Sarajeva, nastavljao: - A narudžbe radim uredno, kao što je i doktorica Branka radila. - Pa što ste nam faksirali toliko veliku narudžbu? – upita Eric. – Što će vam te količine, kad i sami kažete da su nepotrebne? - Dajem ih Domu zdravlja u Makarskoj. To je bilo posljednje što je Eric želio čuti. Nives se pognula i uhvatila za glavu, naslućujući katastrofu. - To nije naš program - reče Eric, po prvi put vidno uzbuđen tog dana. Nestalo je smješka. - PSF donira domove zdravlja. Mi doniramo područne ambulante. - Kod nas sve ide u centar, pa iz centra na teren, to se pokazalo kao najefikasnija opcija. Dom zdravlja Makarska je najbolje ustrojen dom zdravlja u zemlji. Raspolažemo voznim parkom i osobljem koje pokriva svakog pacijenta. - Pokriva vraga crnoga! - napokon sam progovorio. - Jedna jedina doktorica obilazi Igrane, Drvenik i Zaostrog. Ako stigne. Uglavnom ne. - Odakle vam taj podatak? – upita Pašalić.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 9 - Mi smo tu dvije godine, doktore – rekao sam. - A vi dva dana. Osim toga, doktorici Branki curi ulje i grije joj se motor. Stari Jugo 45. Izlizane gume. Ako padne kap kiše, mora voziti trideset na sat da ne bi poginula. Zato stigne do Zaostroga jednom tjedno, a onda kolabira kad vidi osamdeset pacijenata i nije je volja raditi. Otpremi svih osamdeset za pola sata. Sreća što sestra zna većinu pacijenata i daje im lijekove - naše lijekove - bez pregleda. I zato prestanite kenjati o voznom parku i osoblju i ustrojenom domu zdravlja. - Bartule, pazi na rječnik – opomene me Eric. – Sjeti se Povelje. Sjećao sam se Povelje MedBela. To je bio prvi dokument koji sam prevodio, ali to su sada bila neka druga, daleka vremena. - Vi ste krajnje neupućeni i bezobrazni! – siktao je mladi liječnik, crven u licu i spreman za borbu. - Odgovorno tvrdim da pokrivamo svakoga! - Možda u Tučepima, tri kilometra odavde – reče Nives na savršenom engleskom. Sad kada smo svi bili uzbuđeni i razdraženi, engleski je tekao glatko, u potocima. – U Tučepima ti je šef sagradio ambulantu u mramoru, za pet pacijenata dnevno, nadomak Makarske. Tko je tebi dao dozvolu da radiš u Republici Hrvatskoj, jarane? Di si mene naša zajebavati? - Nives! – pokuša je obuzdati Eric. - Dom zdravlja Makarska da pokriva sve pacijente? Dobar štos – kiselo se nasmije Nives. - I pokriva, da znate! - Ma pokrij se ušima – umorno će Nives odustajući od borbe. - Ja jamčim da pokrivamo svakoga! – uporno je ponavljao Pašalić. - I Radojku Tomašević? - upitao sam. - I nju pokrivate svojim parkom i osobljem? - Koju sad Radojku? - Dijabetičarku što je došla prije dva mjeseca. Nepokretna starica u sobi 203, kojoj je Nives nabavljala inzulin u zamjenu za ono što ti nazivaš placebom? - Ne znam za nju. - Branka vam nije ništa govorila o kroničarima? – pitala je Nives u nevjerici. - Uputila me u knjige i vaš način rada, i onda je došao doktor Maras osobno i odveo je hitno u Makarsku. Od tada nisam s njom bio u kontaktu. Možda i je spominjala tu Radojku, ne znam, nije navraćala u ambulantu. - Budalo napuhana! – vikala je Nives na hrvatskom. - Naravno da nije kad je nepokretna, sama je u sobi! Je li tebi kjaro šta se događa ovdi? Je li znaš da će radi tog tvojeg preseravanja na engleskom danas najmanje troje ljudi izgubiti posa? Zar ne znaš da Branka govori engleski dvaput bolje nego ti, a da je Bartul uvik prevodija? Radi vas, tovare, radi vas i vašeg jebenog doma zdravlja! Vodi nas gore. - Kamo? - U 203. - Vi niste normalni! Zašto? - I-ili ćeš sss n-nama i-ili ću te j-ja vući – reče Tonči.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 10 Treperile su mu sve žilice na vratu. Došli smo do drugog kata. Vrata su bila otključana. Po sobi se širio težak zadah truleži. Radojka je, izgleda, već neko vrijeme bila mrtva. Ležala je presavijena preko kreveta, rukama dodirujući pod. Smrt ju je zatekla dok je posljednjim snagama pokušavala doći do vrata. Telefona nije bilo; davno su ga ukrale izbjeglice koje su prije nje bile tu. Eric je izašao i povraćao u hodniku. - Što se dogodilo? – prostenje on. - Nije imala lijek koji joj je bio potreban. - A mi joj nismo mogli pomoći? - Ne. Ne s naših dvadeset posto – odgovorio sam. - Quel bordel – prostenje Eric. Pašalić se uznevjereno vrtio oko preminule jadnice. - Doktore Pašalić? Da vam ja, druže, nešto objasnim – reče Tonči kad smo Eric i ja krenuli prema vratima. Bilo mi je malo čudno – po prvi put sam čuo Tončija da govori bez zamuckivanja. Okrenuo sam se. Tonči ga je prvo pogodio koljenom u trbuh, a kad se liječnik, iznenađen, savio izgubivši dah, Tonči ga je bezumno tukao šakama ispod brade i posred lica. Dok sam stigao do Točija, mladi Pašalić je već bio izgubio svijest. 47 Eric je, slijedeći uhodanu praksu, zatvorio ured između Božića i Nove Godine, produžio nam ugovore za sljedećih šest mjeseci, podijelio božićnice. Izostala je jedino veselica u restoranu. Tonči je, očekivano, dobio otkaz. S novom su godinom uvijek stupala na snagu poskupljenja i neka nova pravila i ograničenja, pa je tako bilo i ovaj put. Između ostalog, sada je bilo još teže dobiti autorizaciju za prolaz kroz Herceg-Bosnu. Office for Dispaced Persons and Refugees u Širokom Brijegu je slao papire sa zakašnjenjem, a u zadnje vrijeme nikako. Razlog je bio jednostavan – ODPR se trudio da barem dio one ogromne količine humanitarne pomoći upućene u Bosnu i Hercegovinu pripadne Hrvatima. Dok je postojao program montažnih kućica, problema nije bilo. Program je odavna bio završen, a svi naši kamioni su za odredište imali Zenicu, Maglaj, Tuzlu, Sarajevo. Dobro, što se se tiče Sarajeva, nije bilo nikakvih problema. Taj opkoljeni grad je imao apsolutni prioritet. Ali u Širokom su saznali
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 11 da neki od konvoja kojima je odredište bilo Sarajevo nastavljaju za Maglaj i Tuzlu. Prema njihovim podacima, samo pet posto pomoći je odlazilo hrvatskim žiteljima, sve ostalo Bošnjacima. Sada su od svake NGO tražili mjesečno izvješće o aktivnostima, prošlim i budućim. Neke od humanitarnih organizacija nisu pristajale na ovu igru. To je imalo za posljedicu protjerivanje tridesetak manjih organizacija iz Herceg-Bosne i zabranu provoza njihove robe. Protjerane NGO nisu bile previše pogođene; nastavljale su slati robu iz Splita uz pomoć organizacije Atlas Logistique, koja je svoje usluge nudila besplatno. MedBel je bio na listi čekanja, malo zbog svog imena, a pomalo i zbog Mikaelovih kućica kojih su se svi rado sjećali. Ipak, hitno se tražilo izvješće o MedBelovim aktivnostima, u suprotnom naši kamioni neće moći preko granice. Dobili smo detaljne upute. Na tri stranice objašnjavali su se akti, zahtjevi, odredbe, povlastice, izjave, prijave, odjave i ostali potrebiti dokumenti i postupci vezani uz ovu pipavu djelatnost. Braslav je bio jako zadovoljan. Politički pritisci i logističke zavrzlame garantirale su dugotrajnost misije. Plaća je bila redovita, obitelj nije bila gladna. Eric je, pragmatičan i proračunat kao i uvijek, pristao na igru. Uskoro je iz Beograda došao opširan faks u kojem su bile do u tančine opisane aktivnosti MedBela u zadnja tri mjeseca i plan akcije za sljedeća tri. Dobar potez. Međutim, u planu akcije više nije bilo medicinskog programa za Dalmaciju. Neposredno prije dolaska novog šefa misije Ivana Lejoura, u ruke nam je došao Ericov izvještaj o našem medicinskom programu. Bio je porazan. [...] 48 Ivan Lejour, novi šef misije, pozvao me je da nazočim primopredaji vlasti i da malo popričamo o "jučer, danas i sutra". Stvari su se, rekao je, ticale i lokalnih radnika a on je mrzio tajnovita zasjedanja iza zatvorenih vrata, nagađanja i mistifikacije. A ponajviše je mrzio demistificirati stvari lokalnim radnicima na slabašnom engleskom jeziku. [...]
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 12 56 Uvijek sam volio putovati i oduvijek me je zanimalo kako na cesti zapravo funkcioniraju ti konvoji ali, iskreno govoreći, radije sam na situaciju u susjednoj državi gledao s obale, iz sigurne udaljenosti. Jeza me je hvatala od tih bosanskih planina, šuma, blata i komplikacija. Jim me je potiho smirivao, nagovarao da mu se pridružim, a ja sam se izvlačio i odugovlačio, dok nije stigla direktiva iz Brisela. Glavnog logističara morao je na konvoju pratiti njegov field officer i točka. Tu večer sam uzdisao i trpao u torbu rublje, toplu odjeću, marke, kune, putovnicu, neseser i grickalice, po tko zna koji put u zadnje vrijeme razmišljajući o svom lijepom, mirnom učiteljskom poslu. U šest ujutro Jimov cruiser je već čekao ispred moje zgrade, s ogromnom zastavom MedBela koja je treperila na jakom vjetru. Mogla se očekivati kiša. Na Jimovom nasmiješenom licu se vidjelo da je svježe istuširan i obrijan, kao da ide na gala predstavu umjesto u blato i nered. Bio je dobre volje, kao i uvijek. - Ça va? - upitao je pun optimizma. – Biće to izlet ko bog. Ja vozim, ti uživaš. Ne treba ništa da brineš oko papira - to će Pivac da sredi. Ma jesi ti dobro? Ja sam bez riječi bacao stvari na stražnje sjedalo. Nikako se nisam mogao prisiliti da progovorim. Što uopće odgovoriti na ovo besmisleno pitanje? Da plačem od jada što nigdje ne pripadam? Nije ovo za mene, mrmljao sam sebi u bradu. Dajte mi uredski posao, dajte mi skladište, pučku kuhinju, konvoj, samo da bude čvrsto, da znam gdje sam, da barem nešto bude definirano. Ili neka imam tri tisuće maraka na mjesec, pa neću ni spavati, ni jesti, ni disati godinu dana. Dok smo lagano grabili prema garaži na Sirobuji pokušavao sam se utješiti: svako zlo za neko dobro, ideš u Bosnu po prvi put u životu, aparat je tu, možda okineš koju zgodnu fotku. Jim vozi, Pivac će obrađivati carinike, ti sjedi i uživaj, sve će biti u redu. Kamioni su čekali spremni ispred garaže u Sirobuji. - Ideeeee-mo! - veselo zaurla Jim preko radija, i velike Scanie s tri osovine uz buku i prašinu lagano krenu i svrstaju se u kolonu. Dok su se kamioni gegali kao gigantski pačići po šljunku prema izlazu na magistralu, Jim je zastao ispred stražarske kućice, natočio kavu u plastičnu čašu, ubacio kap mlijeka, uzeo dvije vrećice šećera i žličicu, i donio meni. - Ça va - napokon sam progovorio. Kako je čovjek mogao biti ljut? Ako je organizacija i priprema konvoja ponekad šepala, izvedba je uvijek bila vrhunska. Jim je bio drago i pažljivo biće, za njega je i najmanja sitnica vezana uz konvoj bila važna. A najvažnije od svega je bilo nemati nezgoda, a imati zadovoljne ljude. Zbog svoje brige za sve i svakoga ljudi su ga u šali zvali Sveti Jim.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 13 Vozači su primijetili da je cruiser zaostao, pa su započeli mali jutarnji razgovor preko radija. - Pivac! - E. - Kako se osjećaš? - Vrlo eventualno. - A jesi li koju sinoć, Pivac? - A ka i ti. - Nije za te svaka. - Samo s kontroliranim porijeklom. Nakon telegrafske izmjene aktualnih seksualnih iskustava i aspiracija, slijedio je razgovor o tripicama, janjetini, vinu, kamilici i aspirinima, ovisno o tome kako se tko proveo između dva konvoja. Iza Solina je počelo pretjecanje sporijih vozila i ranih autobusa. Razgovor je zamukao. Jim je brzao ispred konvoja i javljao o stanju na cesti. - Čisto, čisto. Scanie su kao pčelice zujale za cruiserom. Čovjek bi pomislio da su prazne. - Bus pretičeee-mo - govorio je Jim. - Čistooooo. - Last trak pas bus - javljao je pospano Andrija sa začelja konvoja. Od Dugopolja do Kamenskog nije bilo nikakvih smetnji i vozači su opet mogli kratiti dosadu preko radija. Za manje od jednog sata konvoj je stigao na granicu. Ispred je bila osrednja gužva, možda pedesetak kamiona. Deralo je studeno jugo po levantu i činilo se da je kraj listopada, a ne rujna. Tu su svi šoferi sada bili slobodni, osim Pivca koji je izvadio vrećicu s dokumentima i dao se na posao. Prvo do Vukorepe, špeditera, gdje se usput popije kava i čuje koja je ekipa danas s hrvatske, a koja s hercegovačke strane, što je korisno znati jer svatko radi na svoj način, a i ne gledaju se svi uvijek milo između sebe, pa čovjek mora biti oprezan ako ne želi ostati s kamionima cijeli dan na vjetrometini. Tada se krene od jedne do druge strane, malo redom, malo preko reda, pa riječ-dvije onako privatno, o ženama ili nogometu. Što se manje molilo i polakše mutilo, to se posao brže obavljao. Tu nema mjesta žurbi, pritisku, argumentima; ako se pogodi ton, pristat će napraviti papire preko reda, pustiti kamione na ničiju zemlju, samo podignuti štapom ceradu sa stražnje strane i zaviriti reda radi. Ako ih se iznervira, pregledat će svaki centimetar i svaku crticu na svakom papiru, i sigurno je da će naći negdje nekakvu grešku i vratiti konvoj ili ga stopirati na nekoliko sati, pa ti uživaj na Kamenskom. Zato Pivac lagano pleše oko svakoga, kao, eto njega tu slučajno, spominje kamione onako usput, a krajnje odredište nikako. Vozači dotle srču kavu u restoranu i igraju na trešetu, s motorolom na sredini stola. Premda je Pivcu danas dobro išlo, ipak su protekla puna dva sata dok kamioni nisu bili prebačeni na međuprostor i pregledani. Nije bilo nikakvog sumnjivog
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 14 tereta; uglavnom medicinski materijal, hrana, deke i plastične folije, no zbog nekakvog ventila za tuzlanski vodovod cijeli je konvoj morao na carinski postupak u Tomislavgrad, gdje diplomacija nije bila potrebna, a procedura je u osnovi bila jednostavna: odgovornih nikada nije bilo tu, pa bi se pričekalo sat-dva, oni bi pogledali ili ne bi pogledali teret, uzeli dvjesto maraka u ime troškova, i opet nestali, a konvoj bi napokon bio slobodan što se tiče papirnatog dijela posla. Doduše, još je trebalo svratiti u Bugojno, radi bosanske carine, no to je uglavnom bio kratak i besplatan postupak. Iza Tomislavgrada sam ja preuzeo radio i vođenje konvoja; uskoro je nestalo asfalta i cesta prema Prozoru - Triangle Route - počela se lagano penjati i vijugati preko Ljubuše-planine, uska, blatnjava, prepuna rupa, kamenja i granja, životinja i drugih iznenađenja. Jedna pogrešna ili neizgovorena riječ je mogla biti kobna; o tome su svjedočili kosturi svih mogućih tipova vozila duboko u ponoru. Tehničke ekipe BRITFOR-a su prokrčile ovu cestu, jedinu sigurnu vezu srednje Bosne sa svijetom, i održavali je relativno dobro, s obzirom da je njome dnevno prolazilo na stotine konvoja. Na svu sreću, danas nije bilo najvećeg neprijatelja, prašine. Sinoć je pala kiša i kamioni su se udobno truckali po plitkom blatu. - Dva kamiona. Auto. Bus - upozoravao sam na vozila što su nailazila iz nepreglednih zavoja. - Kamion UN. Dva Rovera. Konj. Nešto široko... Labudica! Pretičemo crveni kamion. - Last trak pas red trak - odgovarao je Andrija. Cesta je bila široka uglavnom toliko da se dva krupna vozila mogu na pojedinim mjestima mimoći uz veliki oprez. Pa ipak su svi kamioni pratili Jimov tempo i preticali sporija vozila i konvoje, zanoseći se i ljuljajući poput brodova. Jim i ja smo u cruiseru poskakivali kao lutkice. - Idemoooo - ohrabrivao je Jim. Dvadeset i četiri tone teške Scanie poskakivale su poput divljih koza. Cijelo sam vrijeme mislio na Suzanu, vedre plave oči moje ljubavi i na njeno zadnje pismo koje sam čuvao u unutarnjem džepu vjetrovke. Zagreb su posjetile prve kiše i grad miriše na jesen. Sve je prepuno boja i sve izgleda tako čisto i naslikano oštrim potezima. U ovo toplo, nježno predvečerje pijem čaj iz bijele šalice s naslikanim cvijećem i iznova čitam tvoja pisma. Duša mi je prepuna i nemam riječi kojima bih opisala kako se osjećam. Voljeno, shvaćeno, potpuno… Zahvalna sam, vidim kako je divno živjeti. Kad sam bila malena, često sam čeznula za društvom. Gledala sam pučinu i pitala se je li zaista istina da možeš uroniti prst u more i povezati se s cijelim svijetom. Pokušala sam – ništa se nije dogodilo. Toliko me je mučila samoća i čežnja da sam sebi čvrsto obećala da ću – kad porastem – sagraditi preko pučine most, da me prijatelji mogu doći posjetiti kada god zažele. I poslije je bilo trenutaka u mom životu kada sam mislila da ću svisnuti, da neću izdržati, da će me ljudi i događaji slomiti. Doživjela sam toliko
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 15 razočaranja, uvreda, boli… nisam bila spremna za veliki svijet i nisam znala da mogu biti tako duboko ranjena. Ali sada, sada moje biće pjeva odu radosti, sada znam da sam našla srodnu dušu, nekog tko razmišlja, sanja, žudi kao ja. Vjerujem u život, u ljubav, u nas, svim svojim srcem, dušom i tijelom. I ti meni nedostaješ, ali ja te kilometre ne uzimam tako presudno. Znala sam živjeti s muškarcem zajedno, a opet smo bili milijunima kilometara daleko jedno od drugog. Ni daljina ni vrijeme mi ne mogu ništa jer te imam i nosim u sebi svakog trena i svakim korakom. Ja jednostavno vjerujem. Vjerujem u budućnost, u nas, u novi život i novi svijet kojeg ću graditi zajedno s tobom. Nadam se da ćemo biti dovoljno jaki i hrabri… Sad idem do pošte da pošaljem pismo i da se razgibam i uhvatim malo svježeg zraka. Zatim ću pripremiti nešto toplo za večeru i prihvatiti se učenja. A onda na spavanje, pa novi dan. Naporan dan, ali jedan dan bliže tebi. Uskoro nisam mogao ni na što drugo misliti nego na to kako da se zadržim na sjedalu, da glavom ne pogodim vrata, da ne pregrizem jezik i da, po mogućnosti, polupamo što manje kamiona na planinama Vran i Raduš. Diamond Route! Dvaput smo naglo kočili, zbog jednog autobusa napuštenog iza zavoja, i zbog debla koje su seljaci u šumi bacali dolje na put. Jedno je palo točno pred haubu cruisera. Između Prozora i Gornjeg Vakufa, kod Babe Janje, vozači su imali obaveznu stanku. To je bilo i posljednje mjesto gdje se mogao dobiti espreso i platiti račun u kunama. Ja i Pivac smo prošetali do monumentalnog spomenika iz Drugog svjetskog rata kojeg je čuvao UNPF. Mramorni blokovi, precizno isklesani tko zna gdje i očito helikopterom prebačeni ovdje, nisu kazivali ništa - nigdje table, uklesanih riječi, objašnjenja. Samo stotinjak tona umrlog mramora. Kako se i očekivalo, carina u Bugojnu nije pravila nikakvih problema i već u šest sati konvoj je ušao u dolinu Lašve i popeo se na asfalt. Prepustio sam radio vozačima. - Ratko. O, Ratko! - Tu sam. - Jesi živ? - Na rezervi. - Iman zerce špeka. - E, svaka ti dala. - Andrijaaa! - E. - Di je pir? - U Vitezu. - Pa jel ti nas zoveš, što? - E.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 16 U Zenici je Jim pregledavao kamione i opominjao Pivca koji je razderao ceradu na nekoliko mjesta, vjerojatno kad je prolazio kroz dva mala tunela poviše Prozora. Ostalo je sve bilo u redu. Kamioni su ostali u skladištu a mi smo se smjestili u Dom umirovljenika, gdje su se vozači odmah grupirali po sobama i otvarali pakete s hranom. Dnevnica je bila dvadeset njemačkih maraka, a to nije bilo dovoljno za dva normalna obroka. S druge strane, ne mogu se vječno jesti ćevapčići ili burek. Vozači su više bili na cesti nego kod kuće pa su, u skladu sa skromnom dnevnicom, razvili dijetu koja se sastojala od suhog mesa, sira, kobasica, frigane ribe i ostale hrane iz kuće, a kupovali su voće, jogurte i kruh. Jedanput, obično zadnjeg dana konvoja, odlazili su u restoran na obilan obrok od juhe i drugih stvari koje su se žlicom mogle jesti. Smještaj je bio decentan. Dom umirovljenika u širem centru Zenice imao je lijepe dvokrevetne sobe s toplom vodom, tušem, udobnim namještajem i balkonom. Bila je to nova građevina, dovršena baš pred rat. Jim je zakazao pokret za sutradan u deset ujutro. Nije bilo razloga za žurbu. Osim loše ceste, također probijene zahvaljujući Unproforu, i nervoznih Srba koji su mogli povremeno zapucati po konvojima, drugih prepreka nije smjelo biti. Vozači su bacili na karte i gledali televiziju u salonu. Ja sam se smjestio za šankom i sređivao dojmove. Želio sam razmišljati o nečem lijepom, o Suzani i moru, ali misli su mi bile nemirne a glava prepuna kadrova iz kojih su izranjale bosanske planine, kamioni, neugodne situacije, moje pogreške. I mene je, kao i Suzanu, ovaj veliki svijet zatekao nespremnog. - Šta ima? – Jim se ugnijezdi na barsku stolicu do mene i mahne konobaru. – Ja ću isto šta i on. Konobar mu natoči pivo i nastavi u mrtvoj tišini brisati čaše. - Znaš... - oklijevajući će Jim nakon nekoliko gutljaja. – Ne znam hoće li ti biti išta lakše ako kažem... Meni je Samir isto tako maznuo dosta para. Dvi hiljade maraka. - I tebi!? – zaprepastio sam se. - Nakon svega što si učinio za njega! - Da ne poviruješ – uzdahne Jim. – Dvi hiljade i dvisto maraka. Nestala mi i moja vozačka. I pasoš. Američki pasoš možeš da prodaš u Bosni za fine pare. Par dana sam se zezo s policijom u Splitu i ambasadom u Zagrebu. Srića da poznajem neke ljude... - Jebi ga. - Da – kratko zaključi Jim i ispije svoje pivo do kraja. – Alo, kelner, de dones još dva točena. Lagano smo se vrtjeli na barskim stolicama i pijuckali. - Dobro, kako si ti uopće našao tog Samira? - Pa upozno sam ga čim sam došo iz Amerike i počo da radim u Suncokretu. Došo je s grupom izbjeglica iz srednje Bosne. Sićam se ja ko juče da je bilo. Nikad se nije žalija i uvik je bija spreman radit. Dosta smo pričali. Osto rano bez majke, babo mu se vjenčo s drugom i s njim nije više tija imat posla. Kuću pored Banja
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 17 Luke su mu popalili četnici. Osto je sam. Now, you see... čovik ne može da zna šta je od svega toga istina, al nije važno. Virova sam mu. I onda sam prešo u MedBel, nisam ga vidija više od godine dana. Kad, jedno jutro, vozim ti se ja priko ćuprije u Konjicu i vidim njega. Tija me je izljubit. Bija je bez krova nad glavom, gladan, bos. Posudija sam mu malo para, pomogo mu da sredi papire, zaposlija ga u MedBelu. Dalje znaš. 57 Ruta Skoda-Acorn-Mario bila je kraća ali lošija od one između Tomislavgrada i Lašve. Iza Kraljeve Sutjeske trebalo se strmo penjati, opet rulati kroz debelo blato, provlačiti se kroz gustu šumu gdje su bezbrojni potočići žuborili i podlokavali put, stvarali blatne jaruge i opasne rupe. Na više mjesta na Ravan-planini cesta se jako sužavala i tu je Unprofor regulirao promet. Samo jedan kamion je potreban da ovdje podore i ukopa se, pa da stotine vozila budu blokirane satima i dočekaju noć na putu koji je spašavao sedamsto tisuća ljudi u Tuzlansko-podrinjskom kantonu. Ratko je plaćao kavu u Carevoj ćupriji gdje se konvoj redovito zaustavljao. Ovdje je bilo dovoljno prostora za parkiranje, tu su bile dvije neugledne kavanice, iza njih zahod. - Ćuprija ti je važna strateška točka - objašnjavao mi je Pivac. - Ne možeš ti, bome, obavljat nuždu tamo na putu, kako ćeš? Sve bi blokira. To ti nigdi ne piše u uputama, ali Ćuprija ti je pravo misto za te stvari. - Baš. Pravo mjesto – ironično sam ponovio. – Ona mala, smrdljiva dašćara iza gostionice gdje se motaju djeca i žicaju jednu marku po obavljenom poslu? - A je, stvarno... – Pivac slegne ramenima. – Stvarno je malo skupo al se do sada niko nije žalija. A ti možeš, ako nemaš marku, dati dva-tri duvana. - A za koga to? - naivno sam pitao. - Za majku – nasmije se Pivac. – Šta misliš? Puše oni, a nemaju sedam godina! Ali zarađuju, pa smiju. Promet kroz Ćupriju je bio enorman a taj poljski zahod sigurno najrentabilnija ustanova u cijeloj zemlji, s obzirom na minimalna ulaganja koja su u nju izvršena. Pred Ribnicom je bio postavljen check-point pakistanskog bataljona. Jim se upleo u beznadan razgovor s malim pakistanskim časnikom koji je sjedio na panju i, izgleda, odlučivao. Kaciga mu je bila tolika, da mu je prekrivala oči i veći dio glave. - PAKBAT! – pozdravio je.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 18 Jim je želio saznati da li je put do Tuzle siguran. Sinoć su NATO avioni tukli srpske položaje iznad Sarajeva. Ovdje su gađali odašiljač kod Ribnice. Srpski su položaji bili tek nekoliko stotina metara od ceste i moglo se očekivati da se osvete pucanjem po civilnim konvojima što se, govori Jim, na ovom mjestu već događalo. - PAKBAT – objasnio nam je pakistanski časnik. - Konvoj stop. Jim je s engleskog prešao na francuski, zatim na portugalski, naposljetku na bosansko-hrvatsko-srpski. Nesretni plavac nije ništa razumio. Njegovi su se približili i promatrali što će odlučiti. Plavac se znojio od odgovornosti. U međuvremenu su zaustavili jedan konvoj BRITAID-a. Kad je čuo "konvoj stop", tradicionalno disciplinirani britanski šef konvoja ugasio je motor i prepustio se višoj sili. Jim je, međutim, bio uporan. - Is the road safe? Road safe? Plavac ga je nijemo gledao. - C'est calme, mon vieux? Calme? Non? Plavac se nije micao. - Boom - boom! Yes? No? – prodere se Jim. - PAKBAT - glasio je odgovor. - Stop. - You've got to be fucking kidding me?! – pjenio se Jim. Srećom, nitko od prisutnih plavaca nije razumio niti ove elementarne engleske izraze. – Je m'en fous! – bijesno će Jim. – Mi prolazimo. Start! - Stop – reče Pakistanac. - Ne, ne – reče mu Jim. – Ti stop, ako ćeš i do kraja mandata, a ja start! Bio je ljut kao pas. Pakistanac se u neprilici odmakne u stranu. - Ma fala ti, momak – Jim mu ironično dobaci. – Ko rođenom. On dohvati radio i naloži svima da uzmu pancirke i kacige. Plavci su se savjetovali između sebe ali nitko nije ništa poduzimao. Jimova iznenadna agresivnost je i mene zbunila. On primijeti moj pogled. - Kad sam bija mali, često sam imo te neke ispade revolta – reče dok smo navlačili opremu – moja keva se bogme namučila sa mnom. Al to se nekako smirilo kad su se starci razveli, kad sam se mako od svega i upiso na Florida State University. Idemo na by-pass! - oglasio se preko radija. Ubacio je u prvu brzinu i polako zaobišao Unproforove ježeve. - To zapravo nisu profesionalni vojnici, ništa slično tome – nastavi Jim. - Nikakvu pristojnu obuku nisu prošli, to se vidi iz aviona. Nepun kilometar iza kontrolne točke skrenuo je naglo udesno, u šumu, pokraj tri spaljene kuće. - Dobre vođe... njih mogu da slijedim do groba – govorio je Jim. – Al kad naiđem na šuplji autoritet, kad mi na put stane foler, čisto izgubim živce, prominim se skroz-naskroz. Nasmijani peace-brother dečko s dugom kosom počne urlat i psovat. I gle, čudna stvar, obično dejstvuje!
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 19 Prešli smo Konjuh-planinu i došli na obilaznicu za Banoviće. Produžavala je vožnju za jedan sat, ali je bila sigurna. Dalje do Tuzle je bilo jednostavno i sigurno, a cesta je od Banovića bila asfaltirana. Jim je još uvijek bio razdražen. - Unprofor mora imat informaciju – reče. – Unprofor ima informaciju. I ima da je proslijedi firmi s kojom je potpiso partnerski ugovor, a to smo mi. Mora dat informaciju humanitarnom konvoju koji prolazi kroz ratnu zonu. I ne smi da postavlja idiote na check-point! Složio sam se. Srce mi je zadnjih sat vremena radilo sto na sat. - Da ti kažem, Bartule, šta se dešava kad nemaš pravu informaciju – pričao mi je Jim dok smo ulazili u sivo, prašnjavo, industrijsko predgrađe Tuzle. – Bilo je to lani na Blue Route. Ta cesta ti je bila jedina kopnena veza Sarajeva sa svitom. Pharmaciens Sans Frontières s četiri kamiona i Land Cruiserom uđu u Sarajevo kroz srpsku opsadu preko Igmana i Butmira, uredno iskrcaju robu i sutradan krenu natrag istim drumom. Dođu oni do onog istog check-pointa od jučer, pa vođa konvoja upita plavca za put. A to je dosta zapetljano područje. Šuma, jebi ga, gusta šuma i svuda neke staze i puteljci, i nije isto uć i izać odatle. Francuski unproforac bio valjda friško postavljen i malo izgubljen, pa mahne rukom: "Tout droit!" Konvoj nastavi ravno i uskoro nabasa na još jedan check-point. "Vidim srpske uniforme", javi se preko radija vođa konvoja, "Šta to ima da znači?" Iz kamiona čuješ krikove: "O, ne! Samo to ne!" Field officer, Bošnjak, iskoči iz cruisera u vožnji i odmagli kolko ga noge nose natrag prema Unproforovom check-pointu i Sarajevu. Kako kamioni nisu imali đe da se okrenu, oni se fino približe srpskim ježevima. Tu oni izvade papire od konvoja na kojima su bili udareni pečati iz Sarajeva; na nekima je čak bio pečat "Armija BiH". Srbi su uzeli svih pet PSF-ovaca za taoce, zadržali ih dva miseca, izazvali međunarodni skandal i na kraju ih pustili neoštećene, ali uz otkupninu od 25.000 francuskih franaka po glavi. I, zamisli vica - nasmije se Jim. - Jedna od žena-vojnika koje su čuvale Francuze zaljubi se u jednog, i to sritno, i sad je u drugom stanju i ima francusko državljanstvo. Jim nato zapjeva uvodne taktove Marseljeze, a onda skupa zaurlamo: All you need is love, pa-pa-ra-pa-ram! All you need is love... Tko zna koliko su sinoć Ratko i Raža izgubili na kartama, no svakako je njihov bio red da idu u kupovinu i pripreme večeru u sobi hotela Bristol. Svi su dijelili opće veselje što su bez ikakve prigode stigli i dovezli robu; sad su se mogli opustiti. Jim je pitao žele li se sutradan ustati rano i spustiti se u Split u jednom danu, ili možda žele u povratku noćiti u Zenici. Svi su glasali za Zenicu. Ponajprije zbog toga što ih je Andrija zvao na pir svoga sinovca, a i zato jer će se u Split vraćati u nedjelju i zaraditi dnevnicu od sto maraka. Bilo je veselo. Ne samo da će se dobro zabaviti, već će na tome i zaraditi. Jim se gradio kao da ništa ne zna o ovoj dugo planiranoj kombinaciji. Vratio se konvoj dan prije ili kasnije, bilo je na koncu svejedno. Roba je stigla na vrijeme i bez oštećenja.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 20 Točno u osam Pivac je pokucao na moja vrata i pozvao me na večeru. Ratko i Raža su na malom plinskom kuhalu pripremili gulaš i cijela im je skromna sobica mirisala po junetini, bosiljku, svježem siru i motornom ulju. Ekipa je bila dobro uigrana – imali su plastični pribor, salvete, dvije boce vina, sve. Posjedali smo po rubovima kreveta i zadovoljno mljackali. - A di nam je Jim? – pitao sam. Želio sam s njim malo popričati o Samiru iza večere. - Iša ti je on u posjete – reče Pivac. - Kakve? Koga on ima tu? - On ti svugdi ima nekoga – javi se Raža. - Nema mista di ti on nekoga ne pozna. Stalno nešto nekud raznosi. Jednome cipele, drugome frižider, trećemu dolare od strica iz Amerike. Ljudi ga obožavaju. - Ajde!? Pa ja ne znam ništa o tome. Još od onog dana kad sam upoznao Jima, morao sam u nekoliko navrata redefinirati svoje mišljenje o njemu. Sad sam očito morao to opet učiniti. - Pitaj ti nas vozače ako nešto ne znaš – očinski me posavjetuje Pivac. - Kako ti se čini gulaš? – upita Ratko. – Uzmi još, nemoj se sramit! - Baš je dobar – rekoh. – Prva liga. Bravo dečki! Ponovo sam napunio tanjur. Pivac otvori bocu crnog vina i posloži šest plastičnih čaša u red. - Mene preskoči – promumlja punih ustiju Raža. – Pijen lijekove. Meni vodu. - Je, je – reče Pivac trudeći se da ravnomjerno natoči vino. – Jim ti je duša od čovika. Evo, primija je nas nekoliko pri Oluje da nas opet ne mobiliziraju. Pa ratovali smo već na južnoj fronti, bili smo na Maslenici... neka sad mobiliziraju one šta su do sada pijuckali kavice. Je li tako? – on razdijeli čaše. – Eh, Jimmy, Jimmy. On ti je ka neki dobri duh, pomoći će svakome. A ljudi imaš svakakvih, to znaš. Daš im prst, a oni uzmu cilu ruku. Eto, ta Ismeta. Šta je, pitam ja tebe, to njoj tribalo? - Koja mu je to? - Šta ti ne znaš za Ismetu? - Veze nemam. - To mu je žena. Bivša. Večeras će je probat skuvat da potpiše papire. - Ma nemoj! - Je, duše mi. Medicinska sestra, muslimanka. Šesna mala. - I, šta? Pukla ljubav? - Ma jok. Kakva ljubav? Bila je ranjena tu u Tuzli, kad su Srbi pripucali po mladosti u centru grada. Jim joj sredija liječenje u Americi, pa joj sredija i da se vinčaju, da dobije Green card. On se vratija u Bosnu, a ona za njim, ostavila i posa i sve. Smetala mu, nije mu dala mira, svugdi ga pratila, angažirala familju. - A Jim? - Izludija čovik, moš mislit. Oženija se da joj pomogne, a ona mu skupa s rodbinom sila za vrat. Uteka nekud, mislili su da se vratija u Ameriku, ali nije, sakrija se na nekom otoku kraj Šibenika.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 21 - Na Obonjanu! - Tamo negdi, jebi ga, pritajija se. Ali onda se valjda zakompliciralo to s američkim i bosanskim papirima, živi kupus! A malu pritisla familja da ga mora naći i odvesti imamu pa da on vidi kako to raspetljati. - Sveti Jim! – nasmijao sam se. - Mrak – zaključi Pivac i otvori drugu bocu vina. - Eto, sad znaš – reče Andrija. – Samo ti pitaj nas vozače, mi ti sve znamo. Koliko je koji političar ukra, pošto su pomidore u Mostaru, kakvo će vrime biti sutra u Beču, bilo šta. Mi smo ti pokretne baze podataka. - Kako to da svi smrde po ulju? – upitao sam. Isprva nisam išao za tim, ali blagi vonj motornog ulja koji je strujao oko Pivca podsjetio me je da su jednako tako mirisali svi na ovom konvoju. U redu, bilo je sasvim normalno da vozači i oni koji se bave pregledom i nadzorom vozila daju po ulju, taj je vonj bio sastavni dio atmosfere na cesti. Ali miris motornog ulja pratio je i policajce na kontrolnim točkama, špeditere, carinike u Tomislavgradu. Pivac mi rastumači: - Ti voziš, staneš, popiješ par pića. To ne znači da nisi više sposoban vozit kamion od dvadeset tona. Mi smo profesionalci. Andrija, recimo, na svakom konvoju strusi bocu rakije, a najbolje vozi od svih nas. U četiri godine nije ima ni najmanje ogrebotine. E, kad si fino malo potegnuja, popiješ malo ulja - malo je gadno, ali mora se - tako da šef konvoja, policija ili neko drugi ne namiriše zadah, jer se u želucu napravi film ulja koji pliva iznad svega ostalog. I zato nema zadaha, nema puhanja u balon, nema otkaza. 58 Vožnja natrag je bila mnogo brža. Cestu kod Ribnice prešli smo asfaltom, pri brzini od sto i dvadeset na sat, s borbenim razmakom od dvjesto metara između kamiona. Nakon deset minuta napete tišine, razvila se rasprava koja se ticala večerašnjeg provoda. Netko je trebao skoknuti do neke babe u Lukovom polju po nekakvo cvijeće, Raža će voziti do Viteza i natrag jer zbog antibiotika nije smio piti alkohol, Andrija je sinoć izgubio na karte i sada je svoju košulju i rezervni par cipela posuđivao Ratku. Jedan se raspitivao o jelovniku, drugi o mladoj. O ženama se tada, uz manje stanke, raspravljalo do Zenice. Ponovo smo zašli u planinu i šuma se pušila od vlage koja je stvarala nemarno razbacane jastučiće s druge strane klanca, tamo gdje su rasli zabačeni zaseoci i prestajali svi putovi. Teški, mračni oblaci pritiskali su vrhove gora. Tiho sam pjevušio udarajući nogom po boci za gašenje požara. Kako su i zašto ti ljudi
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 22 sagradili kuće u onoj vrleti, pod oblacima? Nema vidjeti nijednog puta da vodi onamo, nema stupova ni žica, nema minareta, ni radija. Što oni tamo misle o ovoj beskonačnoj humanitarnoj koloni koja svakodnevno teče susjednom stranom kanjona i znaju li uopće da im je zemlja u ratu? Ti starci - jer nemoguće je zamisliti da bi se itko mlad zadržao na onakvoj kosini - vjerojatno i ne znaju da su za svog života četiri države promijenili, a da se makli nisu sa svoje planine i svojih oblaka. Na Ravan-planini nam je sada probleme stvarala i mnogobrojna stoka koja je, poput samih seljaka, bila potpuno indiferentna i neosjetljiva na molbe. Uz cestu su tumarala i igrala se djeca. Nicala su odasvud, trčala uz konvoj, izmicala nesreći. Mahali su i molili za kakav mali dar: cigaretu, čokoladu, njemačku marku. Jim je uvijek imao nešto uza se, ali je birao pogodan trenutak. Nije pušio, ali je uvijek imao cigareta za ovakve prilike. - Ova dionica se zove Bombon Village – pričao je. – Prvi put kad sam prolazija ovuda bilo mi tako žao ove dice da sam im odma dao sve čokolade i cigarete, čak i nešto maraka. Tako reaguju svi kad prvi put prođu. Greška. Dica misle da imaš još pa kilometrima trče za kamionima, skaču na retrovizore, padaju. Mislim, ne dao Bog da neko strada tako. Pas-mater! – On načas zaustavi cruiser i odabere CD iz malene torbice. - Sad je bolje, ne trče više tako sumanuto, znaju da ćemo svakih dvisto-tristo metara da im nešto dobacimo. - Last trak pas kidz - javljao je Andrija. - E, vidim ja da činiti dobro nije baš tako jednostavan posao – nasmijao sam se. - Oh, no – odvrati Jim. - No, sir. Think twice. Ponekad triba dobro promislit pri nego šta se u to uvališ. - Priča mi Pivac da si se vjenčao, pa da se stvar zakomplicirala. Jim je usporio i neko vrijeme šutke vozio šumom izbjegavajući korjenje, jame i odrone. - Ah, da. Ranjena medicinska sestra. To nije ispalo dobro – reče vedro Jim. – Ali, slušaj... Neko je jednom pametno reko da, ako pri svakoj usluzi misliš na zahvalnost, onda nisi dao već prodo. I jes tako. Kad imaš posla s ljudima, čak i onda kad ih pomažeš, moraš računat na to da će te neko kad-tad naguzit. To je u ljudskoj naravi. To je rizik, OK? Ko u svakom poslu. Ako voziš brod, znaš da ćeš se kad-tad nasukat, jel? Ali, ako mogu, zašto ne bi čoviku sredija papire, dovezo frižider il vriću krumpira? Znam da će uvik da bude tih nezahvalnih budala, tih Samira i Ismeti, ali, jebemu, ne triba zbog toga odustat. Gledao sam kako pored mene promiču smreke okićene pramenovima magle i uživao u uvodnim taktovima s albuma The Last Waltz. - Kako možeš izdržati? – upitao sam. – Kako uspijevaš kombinirati te pojedinačne donacije s ovim poslom? - Zamisli babu i dedu u Bugojnu – reče Jim. - Ne čuju ništa jer su ostali bez slušnog aparata, ili imaju aparat al crkla baterija. Zamisli klinca iz kamenjara
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 23 pored Aržana koji je vidija biciklu samo na televiziji. Zamisli kolko malo triba pa da budu srećni, a uz kuću im svakodnevno prolaze konvoji… a nije da nema tih igračaka i aparata. Tamo su, u splitskim skladištima. Ljudi doniraju svašta, skladišta su puna svačega. - Ali to traži masu energije, vremena, treba sve to popamtiti – rekao sam. – Nitko se ne želi zezati s takvim sitnicama. - Jebi ga, kad te sitnice puno znače… - nasmije se Jim. - Pogotovo kad je čovik siromah, bolestan i sam. Mislim da si i ti to skonto, sigurno ste i vi nailazili na takve priče u medicinskom programu. - Pa jesmo – prisjetio sam se. – Bilo je tih pojedinačnih situacija, naravno. Ali nismo reagirali. - Na primjer? - Na primjer, u Sućurju na Hvaru, jedna djevojka je trebala pegilirani interferon. Injekcije. Obični interferon joj nije pomagao. - Jennifer i Sabina nisu zagrizle? - Ne. Umjesto toga, ostavili smo im hrpu telefonskih brojeva. - Jašta – odvrati smireno Jim. – A sve te organizacije koje nazovu će im reć da im je žao ali da one nemaju takav mandat, pa će im dat još telefonskih brojeva. - Svi se boje tih pojedinačnih slučajeva. Ti si valjda jedini koji se time bavi. - Varaš se – odmahne glavom Jim. - Ima nas još. Johanna van Brugge iz ICRC-a, Fabrizio Barca iz Caritas Italiana, da te sad ne gnjavim imenima – a onda apostolski odlučno doda: - Grijeh je praviti se slijep i gluh. To nije u redu. Dobro, ako nemaš – nemaš. OK. Al ako imaš negdi nešto u nekakvom skladištu, bilo di… pa pomozi, odnesi čoviku, daj te bombone dici, zelenu kartu Ismeti, toner za printer manastiru, interferon curi s Hvara. Jennifer i Sabina su krasne cure, ali nisu bile u pravu. Ako možeš da pomogneš, ne filozofiraj. - Ili, recimo... – nastavljao sam prisjećati se situacija kojih me je bilo sram. - Oni na Zlarinu su mogli dobiti štogod, barem malo antipiretika i analgetika da radi takvih gluposti ne moraju putovati u Šibenik. - Pa odvezli ste na kopno brdo paracetamola, ibuprofena i svega – začudi se Jim. - Zašto im pobogu niste odnili te lijekove? - Sabina se bojala granatiranja. - Ma daj, molim te – Jim je razočarano otpisivao takve argumente. - Ali istina je, Jim – branio sam je. – Strašno se bojala. Ja znam kako je to kad se na svaki jači zvuk upišaš u gaće. – Ma dobro, Srbi su tada s vrimena na vrime Šibenik tukli VBR-ima, ali onda bi ja za Obonjan zaplovija iz Zablaća. - Sabina nije htjela zapadno od Trogira i gotovo. - Ali... nije mi jasno – razmišljao je Jim lagano tapkajući prstima po volanu u ritmu glazbe. – Ja sam čuja da je Sabina jednom sama tražila da je odvedu na prvu liniju. Ili sam krivo čuja? - Bila je pijana.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 24 - Ah – zavrti glavom Jim. – Strah, seks, ljubav, pare... Stvari koje pokreću svit. Tako je nama govorio profa iz kreativnog pisanja. A uz to ide piće, droga, nasilje... pa opet strah, pa malo ljubavi... Bio je prilično u pravu. Neko vrijeme smo slušali glazbu i ispod glasa pjevušili. - Samo, čudno je to kako su ljudi različiti – nastavi Jim. – Sabina se mora napit da bi se približila fronti, Ernestina bi sve dala za jednu dobru unakrsnu vatru. Eric bi vlastitu majku prodo za postotak, a Sabina bi sve dala za Mikaela. Čudno. I on borbeno zapjeva: - And the suuuuuun don't shine... A ja prihvatim: - ...anymoooooore. – Znaš tu stvar? – obraduje se Jim. - Svakako. Te stvari smo pjevali na tulumima prije rata. Naglo su pred mojim očima zaigrala znana lica i prizori iz studentskih dana. The night they drove old Dixie down, Forever young i druge pjesme s albuma The Last Waltz su bile naše himne, a nije bilo koncerta na kojem Danijel ne bi s blaženim osmjehom zaprašio Further on up the road. Ah, jadni moj prijatelju, mislio sam, prisjećajući se zadnjih trenutaka provedenih s njim. Ako ništa drugo, umro je s osmjehom, zauvijek mlad, ponavljajući kako ništa neće promijeniti njegov svijet. Jim nije prestajao s galamom i pjesmom dok se konvoj oprezno spuštao izlokanom trasom prema Zenici a gusta smrekova šuma postupno ustupala sve više prostora visokim bukvama. - A reci ti meni – golicalo me je - Što sada misliš o braku, nakon svega? – Bartule, vjere mi, ta epizoda s Ismetom je potpuno nevažna – reče Jim. – Brak nije loša stvar. Al nije bogme ni najvažnija. Ljudi su digli malo previše prašine oko toga. E, sad... Šta je zapravo najvažnije? To je pitanje svih pitanja. Valjda – voliti, razumiti, bit ispunjen, radit ono šta voliš a da pri tom ne zajebeš ljude oko sebe, bit zdrav, bit zadovoljan sam sa sobom, naći srodnu dušu, bit sposoban da dijeliš život s nekim... - Cijela hrpa najvažnijih stvari. - Tell me about it. - Da se fokusiramo na cure. - Pa, čuj... oženija bi se, zašto ne? Kad bi našo neku zgodnu malu, jednu dobru dušu... If I don't do it, somebody else will – zapjevao je – If I don't do it, somebody else will! Ha-ha! Woooh! – zaurla. – Nikakvu princezu s dugim noktima, nikakvu feder koku šta ne zna jaje skuvat. Nego običnu, iskrenu curu koja ne glumi, kojoj je stalo do ljudi, do prirode, do svega. - Kojoj je važan svaki mačić, svaki mrav – diskretno sam sugerirao ali nije zagrizao. Nastavili smo slušati, pjevuckati i tapkati, on po volanu, ja nogom po boci s pjenom gašenje požara.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 25 - The Last Waltz – sanjivo reče Jim. – Jednom, kada kucne taj čas, treba da obiđemo svu tu raju kojoj treba interferon il slušni aparat il šta li već, važi? Biće to jedan lipi valcer za kraj. U Domu umirovljenika su se svi porazbježali po tajnim zadacima, po sobama i kupatilima, pjevajući i veseleći se poput djece; dozivali su se i razmjenjivali ogledalca, češljeve, paste za zube i cipele, losione i još sto sitnica za koje čovjek ne bi vjerovao da mogu završiti u torbi okorjelog kamiondžije na konvoju usred Bosne. Sad se i sunce lagano probijalo kroz pepeljastu nebesku masu, i svjetlo je izvodilo čudesnu igru boja i teksture. Uzeo sam fotoaparat i krenuo u grad. Policija me je zaustavila dok sam slikao nekakve krumpire na gradskoj tržnici s minaretom u pozadini i tu sam proveo skoro čitav sat, objašnjavajući tko sam i pravdajući se simpatičnim, ali dokonim policajcima. Kad sam se vratio natrag u Dom, šoferi su već bili otišli prema Vitezu. Obećali su da će se vratiti do policijskog sata u jedanest sati. Povukao sam se u svoju sobu i pisao pismo Suzani. Sutradan se je konvoj zaustavio uz obalu Lašve, u restoranu Florida. Svaka druga birtija u Bosni zvala se Florida, ali ovaj restoran je bio sasvim pristojan. Jim je za svih naručio pečenu pastrvu. Imao sam neke bodulske predrasude o riječnim ribama, a za sve to je zacijelo kriv jedan mastan i bezukusan som kojeg sam kušao u srednjoškolskim danima, ali kad je konobar servirao pastrve s gradela i zalio ih maslinovim uljem, bogme, morao sam priznati da nimalo ne zaostaju za pečenim sapama. Nastavili smo vožnju u dobrom raspoloženju. Kao da je netko pritisnuo pauzu, a zatim opet play, vratili smo se na jučerašnje teme. Jim je govorio mirno, rezignirano. - Radiš kolko možeš, daješ sve od sebe... Ako tako radiš, nemaš se čega bojat, nemaš šta izgubit. Istina bog, tu i tamo naletiš na neku minu, na neko nezahvalno govno. Pljunu ti u lice. Pa šta? Ja sam opet čist pred samim sobom, a ostalo je njihov problem. I ta mala muslimanka, ona bi sad da nosi moje ime, pa nek nosi ako joj to nešto znači. Vaš narod kaže: dobrota – sirota. Ja se ne slažem. Tu izreku su smislili neki škrti ljudi šta misle samo na svoju guzicu, ko nekakvo opravdanje. Takvi jednom rukom daju, a drugom pišu fakturu. Al sve je prosto ko pasulj: ako činiš dobro, bez računice, niko ti ne može ništa. Ne možeš izgubit. - Jim, ne znam da li te pratim – uskomešao sam se – ali upravo sam izgubio tri tisuće maraka jer sam vjerovao da je dobro činiti dobro. - Znam, man, kako ti je. Prošo sam ja to. Čovik se osjeća usrano i poniženo. Al upamti – ti si u toj priči više dobija nego si izgubija. Samir ko zna đe je sad i nadam se da negdi mirno spava, jer ja ne bi mirno spavo na njegovom mistu. Taj će cili život bižat i bit na oprezu da ga neko ne zatekne nespremnog. Ali nemoj to biti ti, Bartule.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 26 - Kako to misliš? - Pa, tako. Čujem da si se raspitivo... - Ja raspitivao? – pravio sam se glup. – O čemu? - Daj, Bartule – strpljivo je negodovao Jim. – Raspitivo si se o Samiru u Zenici i Tuzli. Tako se priča. To je bilo točno. Raspitivao sam se, ali mi na pamet nije padalo da je sada cijela zemlja znala za to. Vozači, naravno, oni sve znaju. Pokretna baza podataka. Bilo mi je pomalo krivo. Zašto se neke informacije drže u tajnosti, a druge cure na sve strane? - Za tvoje dobro, Bartule, za tvoje dobro ti govorim – nemoj to biti ti. Okani ga se – mirno me je savjetovao. – Molaj, ba. Nemoj da planiraš, nemoj da se truješ, nemoj da se spuštaš na njegov level. Ne prljaj ruke. Ako budeš mislio o tome da mu se osvetiš, onda si sve izgubija. Ti si probo učinit dobru stvar. I toga se ne triba sramit. - Ali puka san, Jim! Nemam novca za sponzoriranje balkanskih šupaka. Samir je znao. Sve sam mu pričao. O tome kako sam spašavao golu kožu, kako sam se preselio u Split, kako pokušavam preživjeti… On je to razumio, pričao mi je o sebi, i sam je prošao kroz još goru priču. Razgovarao sam s njim otvoreno, kao s frendom, kao s bratom, mater mu njegovu posranu, imao sam stopostotno povjerenje u njega! - Svi smo mu virovali – reče Jim. – Bija je dobar radnik. Pošten, marljiv, nikad se nije žalija. Svi smo virovali našem sirotom Samiru. - Ali to njemu nije ništa predstavljalo. I znao je da dio plaće šaljem gore u Zagreb i da dijelom i od tome ovisi kako će završiti moja i Suzanina priča, sve sam mu govorio, sve je znao. Ali očito mu ništa nije značilo. - Đubre – promrmlja Jim. – Čuj, da ti kažem otvoreno, ja mislim da ga ne bi bilo teško nać. To s aerodromom je sigurno varka. Lako moguće da je negdi ovdi. Il je u Kanadi. Svejedno. Znam da bi neki ljudi za male pare prekopali i Bosnu i okolicu, pronašli tog momka i izbušili mu trbuh. Lako izvedivo. Ali, kažem ti, nema smisla da prljaš ruke. A šta se finansijskih rana tiče, ne beri brigu. To ćemo da riješimo. Ja ću da pomognem, nadoknadit ćemo tih par hiljada maraka. - Kako? – upitao sam. - Glavu gore. Pričat ćemo o tome u kancelariji. 59 - Evo o čemu se radi – reče mi Jim sutradan u uredu. – Ođe je taj program za laboratorije u BiH – on mi pruži fasciklu s papirima i prospektima. – Ođe su
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 27 liste, parametri, količine, ođe ti je budžet. Mene su zadužili da kupim robu. Triba da odaberemo dobavljače, nije važno okle su, al bi donator želija da su iz Hrvatske ili BiH, da se malčice pomogne lokalna ekonomija. Ali nije uvjet. Uvjet je da u misec dana nabavimo opreme za pola milijuna maraka. Možemo da odgodimo nekoliko konvoja pa stignemo sve odradit. Pogledao sam evaluaciju i specifikacije potrebnih materijala i aparata. Bilo je tu svega, od petrijevih zdjelica, epruveta i tikvica, do kemikalija i aparata za koje nisam ni blizu mogao pogoditi čemu služe. - Ne znam kako ti stojiš s ovim – rekao sam – ali ja nemam pojma o dijagnosticiranju i laboratorijima. Ja ti ne razlikujem te njihove vage od onih na peškariji. - To nije presudno - reče Jim. - Osim toga, sve piše u papirima. Pri nego šta je ošla u Srebrenicu, Ernestina je s bosanskim medbelovcima obilazila dijagnostičke laboratorije. Zabilježili su potrebe. Brisel je pročija evaluaciju i sastavija listu opreme sa specifikacijama. Rim je pronašo donatore. I sad te papire triba poslat firmama koje prodaju, dobit cijene, provjerit je li parametri pašu, usporedit cijene, odlučit se za dobavaljače, potrošit pare i prebacit stvari u Bosnu. Ne moreš falit. Biće malo papirologije, malo vozikanja, a biće i nešto zarade. Kad radiš takve stvari, uvik ima zarade. Siti se Mistera 5. - Dobro, ali mi još nije jasno zašto su odabrali splitski ured da potroši tu lovu nakon što su cijelu evaluaciju izveli bosanski timovi. Zar ne bi bilo logično da Lejour i oni tamo u Bosni odaberu te reagense i aparate? - Ne. Tu logika ide drugom stazom – rastumači Jim. – Rim i Lejour smatraju da bi Bošnjaci bili previše subjektivni. Odabrali su mene jer misle da sam dovoljno lud, neutralan i finansijski nezainteresovan. Lud možda jesam. Neutralan manje-više. Al za profit nezainteresovan nisam. Bija sam. Al s obzirom da nas je Samir nasamario, više nisam. I tako smo se Jim i ja prihvatili nabave i prijevoza laboratorijske opreme u BiH. Ovo je bilo sjajno. Ne tako davno, nije mi ni na kraj pameti bilo da tražim kruha preko pogače i bio sam sasvim zadovoljan uvjetima i plaćom. Ali sada nisam imao nikakav status, bio sam običan dnevničar koji je radio što mu se kaže i koji je sutra mogao ostati bez posla. I zatim, sva ta nervoza, sve te ponižavajuće situacije i razočaranja, svi ti šefovi i likovi koji su isisavali iz mene ono najbolje i, naposljetku, Samir... sve to se u meni pretvorilo u val ogorčenja koji je vapio za osvetom. A ono što je Jim nudio bila je slatka, legitimna i potpuno legalna osveta koja neće nauditi ama baš nikome. Provizije su bile sastavni dio poslovanja i da nije bilo nas, taj novac bi jednostavno pokupio netko drugi. Nismo pravo ni krenuli s poslom, a vijest se munjevito pročula. Ponude su stale pristizati sa svih strana. Laboratorijske uređaje su nam nudila tri zastupništva iz Hrvatske. Oni su također u ponudi imali plastično i stakleno posuđe i ostale potrošne materijale. Kemikalije je nudilo nekoliko proizvođača i
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 28 posrednika iz Hrvatske i još dva iz Sarajeva. Nisam se mogao načuditi kako su samo u nekoliko dana sve te firme saznale za ovaj program a da ni ja ni Jim nismo okrenuli nijedan broj. Uskoro nas je zapljusnula lavina prospekata i predračuna, faksevi su stalno stizali, telefoni zvonili. Svi ponuđači su davali manje-više iste uvjete i gotovo svi su govorili o poslu kao da se radi o nečemu što je već iza nas i o tome kako bismo se što prije morali naći, počastiti se i pogostiti, nazdraviti suradnji. Morali smo brzo analizirati ponude. Jim je bio mišljenja da je one najskuplje stvari najbolje nabaviti preko stanovite Albine iz Pule. Ona je spektrofotometre, autoklave, centrifuge, vage i ostalo nudila po nešto višoj cijeni, ali su se parametri tih proizvoda najbolje poklapali s potrebama na terenu. Tu je uletjela naša noćna radio-operaterka s prijedlogom da aparate kupimo od neke firme iz Kaštela. Kako se ona uspjela uključiti u događaje, nije nam bilo jasno. U Kaštelima su također imali približno ono što smo trebali i mogli smo mirne duše ići na tu opciju, ali Jimu je jako išla na živce ta Lada koja se sada po uredu motala i noću i danju. - Bartule, jel ti ljudi iz Kaštela spominju čašćenje? – upita Jim, nagnut nad hrpom papira s prstima duboko zakopanim u kosu. - Čašćenje? - Da, jel misle da nas počaste, šta kažu? - Sad kad me pitaš… Proanalytica i Kemilab i još neki su spominjali da će nas častiti, a Albina je rekla da nas neće počastiti nego pogostiti. Ne znam baš što žena misli. - Ali oni iz Kaštela nisu ništa spominjali. - Ne. - To nije dobro. Znači da namjeravaju da počaste Ladu. - Ne znam, Jim. Mislim… na koncu, šta ima veze tko će komu platiti piće ili večeru? - Nije uopšte stvar u piću i večerama – promrmlja Jim ne dižući pogleda s prospekata i cjenika. – Počastiti, pogostiti... u prevodu znači dati proviziju, keš u ruke. - Bogati! – napokon mi je zasjala žaruljica. - Dakle – reče Jim – Kaštela otpadaju. Ja sam još uvik za Pulu. Imam dobar feeling. - Pa i meni odgovara Pula – rekao sam. Još na srednjoškolskoj ekskurziji zavolio sam Pulu i Istru. Osim toga, uskoro je Sting trebao gostovati u pulskoj Areni. Albina je obećala rezervirati karte, bez obzira sklopili posao ili ne. Lada je bijesnila i hodala okolo mantrajući nešto o sukobu interesa, štogod to njoj značilo. Firma iz Kaštela nas je svakodnevno zvala, ali Jim je ostao pri svome. Kako nisu odustajali, on im napokon priopći da mu je žao ali da s njima ne može poslovati upravo zbog sukoba interesa. Više se nisu javljali. U međuvremenu je javio Albini da Kaštela
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 29 imaju povoljniju ponudu, pa je i ona snizila cijene, tako da sada Lada nije imala argumenata. Zauzvrat, ta je visoko digla nos i nije s nama više nije razgovarala. Stigli su prvi reagensi i ostale kemikalije. Iznajmili smo dio Mesoprometove hladnjače, betonski bunker dimenzija sedam puta sedam metara, golih zidova, bez prozora. Jedna jedina žarulja od stotinu vati tužno je visila na kabelu s vlažnog stropa. Tu smo, uz pomoć kolega farmaceuta iz Tuzle, skladištili i sortirali dopremljeni dijagnostički materijal u tri kuta koja smo imali na raspolaganju. Četvrti nismo smjeli dirati, bio je rezerviran za pokvarenu robu iz glavne Mesoprometove hladnjače. Bila je sredina listopada ali bablje ljeto je bilo u putpunosti zavladalo Dalmacijom. Bonace su trajale danima, bilo je vraški vruće, kupači su se vratili na plaže. Prvi dan smo došli na posao u kratkim hlačama i tankim majicama. Izdržali smo svega desetak minuta na +4. Smrznutim prstima nismo mogli držati olovku. Izlazeći van, imao sam osjećaj da sam udario u topli mekani zid – vani je bilo dvadeset i pet stupnjeva više. Mesari su bili jako razočarani što među našim kemikalijama nismo imali ništa za sinuse. Ti debeli, mirni morževi su svakodnevno udarali u toplinski zid i svi odreda su šmrcali i kašljali i raspravljali o sinusima i o spizi. Onaj četvrti kutak je, istinu govoreći, samo dijelom bio odlagalište za pokvarenu robu. Ostala roba je bila samo na papiru deklarirana kao pokvarena. Bilo je tamo zdravog mesa, pancete i pršuta, voća i oborite ribe svježe poput jutarnje rose. Predložili su nam suradnju, ali mi zaista nismo imali ništa za sinuse pa da se možemo trampiti s našim dobroćudnim mesarima. 60 Čim je čuo da i Suzana dolazi na Stingov koncert, Jim je spremno predložio da odemo po nju u Zagreb. Mala digresija od kojih petstotinjak kilometara nije bila nikakav problem. Krenuli smo rano ujutro, nismo se nigdje zaustavljali osim kad bi se mijenjali za volanom i već oko dva popodne bili smo na Žitnjaku gdje nas je nestrpljivo čekala Suzana obučena u ofucani jeans kao prava mala rokerica. Uspio sam je nagovoriti da pobjegne od zagrebačkih magli na dva dana. U devet navečer smo već bili u Puli. Albina nam je rezervirala sobe u malom obiteljskom hotelu Galija u središtu grada. Istuširali smo se, večerali, Jim je obavio nekoliko telefonskih razgovora, obavili smo dogovor za sutrašnji dan i povukli se na spavanje.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 30 Prošlo je mnogo godina od mojeg zadnjeg posjeta ovim krajevima. Volio sam osjetiti taj mir koji bi se u meni nastanio čim bih prošao s onu stranu Učke, nekakav spokoj i sređenost. Nisam imao osjećaj da mi stalno netko vreba iza leđa kao u Splitu. Ljudi su bili drugačiji, normalniji, finiji i pri sklapanju poslova i u banalnim svakodnevnim situacijama kao što je parkiranje. Dovoljno je bilo da ugledam nekoliko vozila s riječkim ili pulskim registracijama i odmah bih se osjećao opuštenije. Automobili su prolazili kroz zeleno, uredno se zaustavljali na crveno. Ako nije bilo signalizacije, vozači bi me propuštali čim bi vidjeli da nisam domaći. Nisam im vjerovao. Trebalo mi je par sekundi da se načudim i shvatim da su se zapravo zaustavili zbog mene. U Splitu su davanje prednosti, propuštanje pješaka, paljenje pokazivača smjera i čekanje na crvenom bili znakovi slabosti. To je bilo za mamine maze. U sunčano jutro sjedili smo uz Slavoluk Sergijevaca, pili kapućino i opušteno razgovarali s Albinom o glazbi, turistima u posezoni, o svim mogućim sitnicama osim o poslu. Željela nam je osobno pokazati grad. Proveli smo nekoliko sati šetajući uz Rivu i drvorede u Kolodvorskoj i Splitskoj, zatim natrag obalom i kroz Titov park do Amfiteatra. Albina je bila jednostavna, opuštena brineta koja nije skrivala svoje sijede vlasi premda je tek bila u ranim tridesetim. Nekoć je bila teta u vrtiću. Kad joj je suprug poginuo negdje na Velebitu u prvim danima rata, za sobom je ostavio trogodišnjeg sina i uhodan posao. Pritisak klijenata, dobavljača i vjerovnika je bio tako silan da Albina gotovo nije imala vremena ni za dostojno žalovanje i prisilno je morala uskočiti u svijet veleprodaje. U početku se mislila time baviti tek toliko da dovrši zaključene poslove i ispuni obaveze prema poslovnim partnerima, ali posao je nekako išao sam od sebe. Na kraju je sa žaljenjem dala otkaz u vrtiću da bi se koliko-toliko mogla posvetiti sinu. Bila je velika obožavateljica Stinga i engleske scene općenito. Sanjala je dan kada će u Pulu početi dolaziti preostali preživjeli i nanovo uskrsnuli bendovi iz sedamdesetih i osamdesetih, a ovaj Stingov koncert kao da je simbolički najavljivao kraj rata i početak veličanstvenih događaja u Areni. U našem hotelu smo ručali fuže i lazanje a onda su Jim i Albina otišli do njenog ureda potpisati papire i dogovoriti se o rokovima i uvjetima isporuke i servisiranja laboratorijske opreme, a ja i Suzana smo odlučili protegnuti noge do Kaštela. - Nisan ni sanjala da ću ovo ikad učinit – govorila je Suzana dok smo sjedili na topovima ispred Povijesnog muzeja. – Da ja ovako kidnen s posla na dva dana – radi koncerta! Ja, Suzana? - Peče te savjest? - Samo mrvu. Tek toliko da mi je još lipše. A za sve si kriv ti. - Ne znan, meni se čini da se nisi puno dvoumila kad san spomenuja Stinga i Pulu.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 31 - Dakle, ja ovo stvarno, ali stvarno ne bi nikad mogla izvest sama. Obuć traperice i reć obavezama doviđenja. Ne mogu virovati. A ti... tebi je to normalno. Ti si sigurno senpre ovako markira. - Ma nisan. Suzana me pogleda ispod oka. - Dobro – rekoh – u srednjoj školi smo svi ponekad bižali s nastave... Na faksu smo znali koliko s kojeg kolegija možemo izostati i te smo se kvote držali. A kad san počeja raditi... tu i tamo bi slaga da san bolestan, da iman obiteljskih obaveza i slično, ali ne puno. Ne volin ni ja previše muljati, i mene progoni taj neki vražji osjećaj dužnosti. - Da, ali sigurno ne tako intenzivno ko mene. Poslušna Suzana. Uvik san bila tako opčinjena tim učiteljima i šefovima. Opčinjena i potčinjena. Zapravo zaplašena. Da ne bi mama štogo zarunjala, da se ne bi nebo srušilo. Ne, stvarno, ovo je za mene nešto skroz novo. Ali... baš je dobro. - I ja san ovdi u Istri u sklopu jedne male pobune. Ali, pravo da ti kažem, nisan ti ja pravi buntovnik. Možda si me krivo procijenila. - Ma ja i nisan iskala buntovnika. Dovraga, još nisan upoznala curu koja bi htila buntovnika za ozbiljnu vezu. To se možda događa u filmovima ali, koliko san ja uspila senjat, cure ponekad i padnu na James Deane i Morrisone ali se na kraju udadu za stabilne i predvidljive papučare. Ja san tražila nekog ko mi se, recimo, sviđa i kojem se ja, normalno, sviđan... ali koji me usput more odvest do nike nove stanice. Ja znan da ti nisi niki totalni romantik, niki Smojin Cervantes oli anarhist koji je protiv rada i države, koji nehoće plaćat račune, porez i dugove. Ali želiš bit svoj u ovin ludin vrimenima, u ovon sustavu što pušća vodu na sve strane, a i ja to želin. Bija bi grih to ubit u nami. Bit malo svoj, ponekad. Ona se uspravi i ozbiljnim glasom nastavi: - Zašto ja, na primjer, ne bi kidnula u Istru na dva dana? Je li komu to škodi, je li koga to vriđa, je li to kontra prirode, kontra čovika, kontra Boga, ako tu i tamo malo daden sebi oduška? - Bome, postala si prava mala buntovnica. - Pa rekla san ti da to u meni čuči još odavna, oti bunt. Samo... tek sad se počeja rasplamsavat. Pri san bila buntovnica koja je kantala i vikala po stinama dok je okolo mene hučilo more, oli me je sakrivala magla na Savi. A doma i u skulu san uvik bila poslušna mala curica koja strpljivo čeka da je učiteljica pohvali, da je mama pogladi po kosi. I jedva san smogla hrabrosti da se suprostavin materi i da opet dojen u oti Zagreb. I sad san opet poslušna curica. Bolnice, ordinacije, tramvaji, menze, knjige, molim, hvala, hoću, nema problema, odmah. I sad mi je tako neobično što san tu, što san se makla od svega na dva dana, stvarno volin ovu Pulu. – Ona pogledom prijeđe preko krošnji, jarbola i krovova. - I je, zaista volin kod tebe nike stvari koje ja sama niman. - Frižider. Telefon. Lupila me je prijekorno posred tjemena.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 32 - U redu, Suzi, znan šta želiš reći. Ali vidi... nije baš tako loše biti sređen i stabilan ka šta si ti. Poslušan, kako ti kažeš. Discipliniran. Voziti desnom bandom. Ja bi želija da san više nalik tebi. Zaželin hodati po čvrstom tlu. Strah me je. - To je u redu. U redu je što te je strah. I dobro je što te ni strah to priznat. Jerbo svakoga je strah. Baš svakoga. Samo budale ni strah. Ali ima dobrih strahova. Niki strahovi te čuvaju, recimo, od struje oli visine. A niki strahovi te tiraju da riskiraš. Eto, to meni fali. I zato volin kod tebe to što, unatoč svemu, znaš riskirat i krenut u nepozato. To mi je drago. Znaš skočiti u prazno. - Kao Jim s Patne. - Ne zaboravi da je Jim posta Lord Jim. Uostalon, ni dobra usporedba. I pusti me da završin ovi solilokvij. Sviđa mi se što si pun pitanja, što sumnjaš, što se ne miriš. Imaš niki poriv da preispituješ, da ponekad plivaš kontra kurenta, kontra onega što judi okolo tebe viruju da triba činit. Draga mi je ota nika odmaknutost. Ni pravi izraz. Neposlušnost, homo reć. Povremena građanska neposlušnost. Moramo s vrimena na vrime pokazat dišpet, reć svoje mišljenje, bit neposlušni ako triba! Ona se popne na top i poviče: - Zašto jedan i jedan moraju uvik bit dva? - Ne moraju. - Kako ne moraju? - Ne moraju nužno biti. - Eto vidiš – oduševila se Suzana. - Kako to? - Jedna kava i još jedna kava su dvi kave. U redu. Ali, na primjer, uzmi jednu notu i još jednu notu. To su dvi note. Spoji te dvi note u tercu ili kvintu, i dobila si nešto treće, novu vridnost, nešto super. Dobila si muziku. Dobila si nas. - I aša iz matematike! – vikne Suzana s topa. – Ali to je tumačenje koje mi se sviđa. I što ima veze ako radi tega uleti aš! Isplati li se malo riskirat radi svojega stava? - Isplati. Grupa japanskih turista se upravo uspinjala stazom prema Kaštelu. Sa zanimanjem su zastali pored topova upozoravajući jedni druge na nas i dvoumeći se da li da pokrenu svoje fotoaparate, jer nisu bili sigurni radi li se o javnom performansu uključenom u cijenu obilaska grada ili o privatnoj stvari, dok je Suzana podizala ruke prema nebu: - Mora li čovik uvik bit poslušan i ponizan? - Ne mora. - Ni tovar se tako ne ponaša, pa zašto bi čovik? Moramo li uvike jist tuja govna? - Ne moramo. - Tako je, ne moramo pristat na sve što nan serviraju! – Suzana zamahne stisnutom šakom prema japanskim turistima. – I nećemo! Je li mora iza jednega utorka uvik doć srida?
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 33 - Mora – odlučno potvrdim. - Mora? – ponovi iznenađeno i pomalo razočarano Suzana pa siđe s topa. - Pa, čuj... moraš znati da nisan toliki revolucionar ili šta li već. Iza utorka dolazi srida i ja tu ne mogu ništa. - Hm... znaš što... – zadihano će Suzana. - Malo san se umorila od revolucije. I ožednila. Ajmo mi lipo popit jedno veliko, hladno pivo. Večeras je koncert, moramo bit spremni. Sting je rutinski i profesionalno obavio svoj posao. Sletio je na pulski aerodrom netom prije nastupa, izveo devedesetak minuta svirke, izašao na dva bisa i odletio odmah natrag u London. Svejedno, atmosfera u Areni je bila vrhunska, sve je bilo jednostavno, bez pompoznih efekata, tek uz male reflektorske uzorke što su se šetali drevnim zidovima amfiteatra. Akustika je bila savršena. Glazba izvrsna. Pjevali smo Fragile i Shape of my heart zajedno s nekoliko tisuća ljudi svih životnih dobi koji su sjedili ili stajali s plastičnim čašama i upaljačima u rukama. U malom ribljem restoranu Albina nas je častila salatom od plodova mora, pečenim oradama i istarskom malvazijom. I opet je sve nalikovalo na obiteljski susret a ne na poslovanje. S Albinom je bio i njen sin, Lorenzo. Koncert mu se svidio mada nije baš bio neki veliki ljubitelj Stinga. Više su mu odgovarali Duran Duran i općenito new wave i brže stvari. Saznali smo da je odličan đak i još bolji ribar. Natjerao je mamu da nauči voziti tatin brod i sada su skupa odlazili loviti ribu i lignje. Albina je platila račun i diskretnom kretnjom pred Jima položila jednu malu narančastu omotnicu, ne prekidajući razgovor o lignjama i sipama. A onda je njena sestra došla po Lorenza i odvela ga na spavanje, a mi smo završili u obližnjem pubu na irskoj kavi i tu smo Suzana i ja plesali uz irsku glazbu do iza ponoći dok su Jim i Albina za šankom ispijali guinness, smijali se i razgovarali o bog zna čemu. 61 U Podstrani sam pronašao Suzanin adresar dok sam pospremao i čistio cruiser. Bio je pod stražnjim sjedalom. Očito joj je bio ispao iz torbice dok smo se na brzinu opraštali pred njenom kućom na Žitnjaku.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 34 Kad sam došao kući tu večer, uzeo sam hladno pivo, sjeo na kauč i podigao umorne noge na stolac. Pregledavao sam tu malu knjižicu kao zabranjenu relikviju i prelazio preko meni nepoznatih imena, adresa i telefonskih brojeva. Među listovima naiđoh na majušan kalendar. Pozornost mi privuku crveni kružići kojih je bilo po nekoliko u svakom mjesecu. Serija kružića se redovito ponavljala svaka četiri tjedna. Sa stidom što nepozvan ulazim u male ženske tajne, ja vratim kalendar natrag u adresar. Ali onda me nešto probode i ja ponovo otvorim knjižicu. Buljio sam u rujan i listopad i zaista – tamo nije bilo kružića. Provjerio sam godinu. 1995. Zatim pomno pregledam položaje svih označenih dana. Zadnji kružići su prestajali u kolovozu, prije više od osam tjedana. Pokušavao sam se baviti matematikom ali me sjećanje nije služilo i nisam bio siguran kada smo u kolovozu Suzana i ja bili zajedno i što smo radili. Kad se to zbilo? Da li se to zbilo? Što sad? Bože dragi! Srce mi se uzlupalo. Nisam uspijevao izračunati koliko je dana prošlo. Od čega? Ali... zašto mi nije rekla? Možda je tek posumnjala, vjerojatno nije bila sigurna. Ma imala je vremena da sazna. Osim toga, bila je liječnica. Osim toga, žene odmah znaju da su zanijele, odmah nakon nekoliko minuta. Tako barem kažu. Osjećao sam da mi polako ponestaje zraka pri pomisli da bismo nas dvoje uskoro mogli postati roditelji. Kako? A što ako dođe do komplikacija? Preda mnom se pojave kadrovi ginekološke ambulante, rodilišta, scene babinja. Trebat će obaviti toliko posla... Odabrati krevetić, nabaviti trokutiće i pelene ili što li se već danas nabavlja za previjanje tih malih bespomoćnih stvorenja, odlučiti gdje će se sve to događati, stvoriti nekakve uvjete, saviti gnijezdo, biti zajedno, javiti svima. A prije toga bismo se valjda trebali vjenčati. A prije toga bismo se trebali porazgovarati gdje i kako to urediti, a tako je malo vremena! Ili da vjenčanje ostavimo za poslije? A što je sa specijalizacijom? Što je s mojim poslom? Gdje ćemo živjeti? U panici počnem moliti Boga da me mimoiđe to iskustvo, ali odmah prestanem. Ne miješajmo Boga u ovo. Joj, kad bi se barem porođaj i sve to nekako odigralo bez mene gore u Zagrebu! Hvatao sam dah. Zatim osjetim mučninu. Dočepam se zahoda, povratim u školjku, povučem vodu, stavim glavu pod špinu. Djelovalo je. Pogledao sam se u zrcalo. Bravo, Bartule! Bravo, junače! Da te sada tvoja ljubav vidi, napokon bi shvatila s kakvim bijednikom ima posla i obavila bi sve sama, jer cure to mogu, one imaju snage i hrabrosti to izdržati. A ti si, dečko moj, usrana kukavica, jer dečki su inače usrane kukavice samo što si ti još usraniji od prosjeka. Revolucionar Bartul? Dobar štos. Ne zaslužuješ da se nazivaš njenim dečkom, ne zaslužuješ djevojku kao što je Suzi. Ne zaslužuješ nikakvu djevojku. Ne zaslužuješ da se nazivaš čovjekom. Ne zaslužuješ da imaš ikakve veze s ičijim životom, jer nisi toga dostojan. Stidi se. Srušio sam se na kauč i postupno smirivao. Stidi se, ponavljao sam. Ne zaslužuješ je i nisi dostojan ni nje ni djeteta. Ali oni svejedno računaju na tebe i
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 35 sva sreća da ne znaju o čemu si razmišljao posljednjih deset minuta, sva sreća što to nikada neće saznati. Ovu epizodu ćemo zaboraviti, zakopati, bit ćeš dobar i odgovoran otac i suprug i proći ćeš što imaš proći. Nisi ni prvi, ni zadnji. Evo, Nives je rodila, Tonči je još uvijek bez posla, pa što onda? Oskudijevaju, ovise o njegovima i njenima, ali preživjeli su i živjet će i dalje, kroz neko vrijeme će stati na svoje noge i sve će polako doći na svoje ako se budu voljeli i ako zrelo odigraju svoje karte. Jer, kako kaže Jim, nitko nije zadovoljan s kartama koje je dobio, ali nije stvar u tome kako su karte podijeljene već što si učinio s kartama koje su te dopale. Dobro, u redu, mislio sam, sada nešto smireniji. Dobro, dakle, u redu. U redu. A možda Suzana zapravo i nije trudna? Naravno da nije! Možda je odustala od upisivanja onih kružića. Sigurno postoji neko objašnjenje. Da je trudna, ne bi u Puli popila gajbu piva u dva dana. Onda me presječe strašna misao. Ne, to nije moguće. Suzana to ne bi učinila. To sigurno ne bi učinila a da prvo ne popriča sa mnom. Ali, opet... koliko sam ja doista poznavao tu djevojku? Usamljena Suzana na svjetioniku, poslušna Suzana, Suzana koja gazi po plićaku i pjeva oslobođena svih spona s prošlim i budućima vremenima, Suzana rokerica i buntovnica. Koliko nagomilanog revolta je u njoj, kakve tajne krije ta mlada žena? Ne... ne, ne. Ona to ne bi učinila bez mene, takve odluke bez mene ne bi donosila. Dobro, zaključio sam napokon, nema smisla nagađati. Za mjesec dana ionako idem u Zagreb pa ćemo popričati o svemu. U međuvremenu, imaš posla, treba raditi. "Radimo kao da će sto godina biti mir, a spremajmo se kao da će već sutra biti rat", glasila je jedna od omiljenih Adrianinih poslovica. Tako ćeš se i ti ponašati – savjetovao sam sâmog sebe. 62 - Onda – pitao je Jim – jesi li zadovoljan kako nas je teta Albina pogostila? - Jim, hvala ti – odgovorio sam. – Presretan sam. Moj dio iz one narančaste omotnice iznosio je dvije tisuće maraka. Bio sam oduševljen istarskom ponudom, malvazijom i provizijom. Uskoro su se u našem uredu pojavili predstavnici dviju firmi kod kojih smo bili naručili kemikalije. Jedna firma je bila iz Splita, druga iz Sarajeva. Obje su nudile jednako kvalitetne proizvode po ujednačenim cijenama. Jim je htio vidjeti kako će se ponašati nakon prvih narudžbi. U Podstrani nije bilo nikakvih glamuroznih večera, tek kratak dogovor i potpisivanje papira uz Adrianin čaj od hibiskusa. Oba
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 36 predstavnika su u pogodnom trenutku Jimu diskretno predala omotnicu s njemačkim markama. Jim je bez srama zavirio u sadržaj omotnica i potvrdno kimnuo. - Obje firme su u redu – rekao je poslije predajući mi tisuću maraka. – Očekuju da ćemo naručivat još kemikalija pa će da nas počaste ponovo. A mi ćemo, ako se slažeš, od njih onda naručit i onaj plastični i stakleni potrošni materijal. To znači da bi mogli svaki dobit još po dvi-tri hiljade maraka. - Jim, ti si genije – priznadem svečano. - Onda, jesmo li blizu toga da prebolimo samiritis? - Ostat će mali ožiljci – rekoh – ali bolest se definitivno povlači. - Dobro – reče Jim. – To je onda riješeno. Jesen je polako stizala, u zraku se jasno osjećalo da je rat pri kraju, radnici sklonjeni u potkrovlje procijenili su da novih mobilizacija neće biti i vratili su se kućama, južina je sve jače pritiskala Dalmaciju, a tempo je postajao sve jači. Mogao sam ja svašta misliti o Ivanu Lejouru Groznom, ali stvari su se odigravale upravo prema njegovom proročanskom scenariju. Očito je imao nos za te stvari. Prihvatili smo se planova za dostavu pomoći nekim dijelovima Hercegovine. Trebalo je raditi hitno, jer su u Glamoč i Drvar počele pristizati izbjeglice, a taj zabitni dio zapadne Hercegovine nije bio ni na jednoj mapi nijedne humanitarne organizacije. Jim se suočio s neočekivanim problemom. Mada je sva humanitarna pomoć prolazila kroz Split, i mada se Split najviše znojio oko njenog provoza, u Briselu nisu bili ni najmanje oduševljeni idejom da se stotinjak tona pomoći tek tako usmjeri u neko tamo novoizniklo hercegovačko krizno područje koje je otkrio nitko drugi nego notorni svetac Jim. Taj bi i u raju otkrio krizno područje. Smatrali su da je Hercegovina dovoljno jaka da se sama snalazi, naravno uz pomoć Republike Hrvatske. Osim toga, zapadna Hercegovina je u vojnom smislu još bila vruć krumpir i za ući u Glamoč ili Drvar bilo je potrebno ishoditi odobrenje lokalnih vlasti. Bez tog papira bilo je nemoguće proći kroz kontrolne točke Hrvatskog Vijeća Obrane, a o svakom takvom pokušaju trebalo je obavezno dobiti i blagoslov od Brisela. Lejour je morao odletjeti do Belgije na kratko savjetovanje. - Brisel misli da cijela Hercegovina pliva u novcu – rekao nam je po povratku u Split. - Ne razumijem o čemu se radi – reče Jim. – Nikad se do sada nije događalo da se ne poštuje stanje na terenu. - To sam im stavio pod nos i ja. Izmotavali su se, objašnjavali, pravdali. A onda mi je sinulo otkud vjetar puše. Što mislite? Nismo znali. Tko bi u humanitarnom svijetu mogao lobirati protiv doniranja pomoći ljudima kojima je ona bila stvarno potrebna? - Tko se zarekao da će se jednog dana vratiti i odužiti se Bosni? - Ernestina? – s nevjericom upitam. Lejour otvori dlanove i sklopi oči.
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 37 - I oni nju slušaju? – razočarano će Jim. - Itekako. Vidio sam je i čuo. Ne možeš je izbjeći, tamo je dan i noć, pritišće ih da je ponovo pošalju ovamo. Oni bi možda radije da joj dadu milijun maraka i podignu spomenik, ali sva je prilika da će biti po njenom. C'est con. Lako moguće da upravo nju pošalju kad ja odem. - To je loša vijest – reče Jim. Bio je vrlo potišten i zabrinut. - Pokušao sam uvjeriti desk u situaciju na terenu. Pokazao sam im brojke. Predložio ravnotežu. Prije su itekako slušali što ja imam za reći, puno puta sam ja gasio vatru dolje u Africi. Ali nakon cijele te blamaže sa Srebrenicom... Ernestina ima karizmu. Ona je sada heroina, zaštitni znak MedBela, ona je brand. - Ona je kroz Hercegovinu samo prolazila – rekao sam. – Bila je u Mostaru i Širokom Brijegu radi papirologije i to je sve. Ona nema predodžbu o tome što se sada tamo događa. - U Briselu su svjesni toga. Qu'importe! – odmahne rukom. - Za nju je Hercegovina zemlja s bahatom lokalnom birokracijom, zemlja švercera, civila s pištoljima pod jaknom, gdje svi imaju vile i voze nove automobile – reče Jim. – Jednom je u povratku svratila u Međugorje i zgrozila se koliko se biznisa i profita okreće oko svetog mjesta. To je Hercegovina koju ona poznaje. Ali postoji i ona druga Hercegovina u kojoj nedužni ljudi i djeca nemaju što jesti. - Eh, bien – zaključi Lejour. – Ona je za sada tamo, mi smo sada tu, izbjeglice stižu, učinimo nešto, pokušajmo... Vi, momci, nastavite s evaluacijom, održavajte kontakte s vlastima, valjda ćemo nešto smisliti i obaviti dok ne stisne zima. Prilično smo vremena i energije bili utrošili na odabir, nabavu i otpremu laboratorijske opreme i potrošnog materijala tako da smo naše redovite konvoje na duže vrijeme stavili na čekanje. Sada su skladišta pucala po šavovima, Zagreb i Brisel su nastavljali slati donacije a palete su se gomilale do krovova i roba se polako počela prelijevati izvan fizičkih granica skladišta na Sirobuji, tako da je valjalo umjesto jednog konvoja na tjedan organizirati dva, a sve to je zahtijevalo i od vozača i od logistike goleme napore. [...]
Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 38 Bilješka o piscu Mislav Skračić rođen je 1964. godine u Šibeniku. Nakon prvih godina života provedenih u Murteru i Biogradu na moru, školuje se u Zadru gdje je diplomirao francuski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Magistarski rad iz francuske književnosti obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1993. živi u Splitu gdje nekoliko godina radi kao prevoditelj, tumač i suradnik u misijama Međunarodnog odbora Crvenog križa iz Ženeve, Liječnika bez granica iz Belgije te Farmaceuta bez granica iz Francuske. Od 2006. godine predaje engleski jezik na Pomorskom fakultetu u Splitu. Autor je sveučilišnog udžbenika engleskog jezika Waypoint (Split, 2010), znanstvene monografije Trubadur i njegov slušatelj – lirika trubadura u uvjetima usmene izvedbe (Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, 2013) te niza znanstvenih i stručnih radova. Njegov prvi roman More pegula izdala je 2005. godine Naklada Bošković. Premda je ovo Bilješka o piscu a ne o čovjeku i premda su svi ovi podaci nesumnjivo vrijedni spomena, pisac ipak smatra da su oni tek sitni fragmenti jedne velike, dramatične ali predivne priče koju obično nazivamo životom. Bez maglovitih raskrižja, podlih zamki, bolnih nepravdi, ali i darova poput glazbe, voljenih osoba, dobrih ljudi i slučajnih čarolija koje život katkad nesebično razasipa, pisanje ne bi bilo moguće, niti bi imalo mnogo smisla.

Recommended

Profile-Simmy
Profile-SimmyProfile-Simmy
Profile-SimmySimmy Hasija
 
La perdrix xerra
La perdrix xerraLa perdrix xerra
La perdrix xerratercercicleeae
 
FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1
FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1
FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1Debasis Ganguly
 
Book bucket
Book bucketBook bucket
Book bucketShivakant Dubey
 
Business Briefing
Business BriefingBusiness Briefing
Business BriefingAmanda Nuttall
 
E-go issue 6 Beyond
E-go issue 6 Beyond E-go issue 6 Beyond
E-go issue 6 Beyond Shreyas G S
 
Presentación FCO
Presentación FCOPresentación FCO
Presentación FCOGuadalupe_esca
 
Gypaète barbu-myotosis alpine
Gypaète barbu-myotosis alpineGypaète barbu-myotosis alpine
Gypaète barbu-myotosis alpinetercercicleeae
 

Recommended

Profile-Simmy
Profile-SimmyProfile-Simmy
Profile-SimmySimmy Hasija
 
La perdrix xerra
La perdrix xerraLa perdrix xerra
La perdrix xerratercercicleeae
 
FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1
FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1
FIRE_StoryIllustration_Iacer_Draft_1Debasis Ganguly
 
Book bucket
Book bucketBook bucket
Book bucketShivakant Dubey
 
Business Briefing
Business BriefingBusiness Briefing
Business BriefingAmanda Nuttall
 
E-go issue 6 Beyond
E-go issue 6 Beyond E-go issue 6 Beyond
E-go issue 6 Beyond Shreyas G S
 
Presentación FCO
Presentación FCOPresentación FCO
Presentación FCOGuadalupe_esca
 
Gypaète barbu-myotosis alpine
Gypaète barbu-myotosis alpineGypaète barbu-myotosis alpine
Gypaète barbu-myotosis alpinetercercicleeae
 
My curriculum vitae
My curriculum vitaeMy curriculum vitae
My curriculum vitaeMario Setiawan
 
L'hermine
L'hermineL'hermine
L'herminetercercicleeae
 
Faucon pèlerin
Faucon pèlerinFaucon pèlerin
Faucon pèlerintercercicleeae
 
Presentacion Comportamiento Organizacional1.
Presentacion Comportamiento Organizacional1.Presentacion Comportamiento Organizacional1.
Presentacion Comportamiento Organizacional1.Guadalupe_esca
 
Aigle royal
Aigle royalAigle royal
Aigle royaltercercicleeae
 
Martin pêcheur
Martin pêcheurMartin pêcheur
Martin pêcheurtercercicleeae
 
Lézard ocellé
Lézard ocelléLézard ocellé
Lézard ocellétercercicleeae
 
La perdrix rouge
La perdrix rougeLa perdrix rouge
La perdrix rougetercercicleeae
 
Design and Development Of Automated Examination System.
Design and Development Of Automated Examination System.Design and Development Of Automated Examination System.
Design and Development Of Automated Examination System.Shivakant Dubey
 
Motosiklet neden tehlikeli değildir
Motosiklet neden tehlikeli değildirMotosiklet neden tehlikeli değildir
Motosiklet neden tehlikeli değildirAliAytacBulut
 
Community and Social Service Projects
Community and Social Service ProjectsCommunity and Social Service Projects
Community and Social Service ProjectsShreyas G S
 
Remediación Ambiental de Texaco en Ecuador
Remediación Ambiental de Texaco en EcuadorRemediación Ambiental de Texaco en Ecuador
Remediación Ambiental de Texaco en EcuadorJuicioCrudo
 

More Related Content

Viewers also liked

Presentacion Comportamiento Organizacional1.
Presentacion Comportamiento Organizacional1.Presentacion Comportamiento Organizacional1.
Presentacion Comportamiento Organizacional1.Guadalupe_esca
 
Design and Development Of Automated Examination System.
Design and Development Of Automated Examination System.Design and Development Of Automated Examination System.
Design and Development Of Automated Examination System.Shivakant Dubey
 
Motosiklet neden tehlikeli değildir
Motosiklet neden tehlikeli değildirMotosiklet neden tehlikeli değildir
Motosiklet neden tehlikeli değildirAliAytacBulut
 
Community and Social Service Projects
Community and Social Service ProjectsCommunity and Social Service Projects
Community and Social Service ProjectsShreyas G S
 
Remediación Ambiental de Texaco en Ecuador
Remediación Ambiental de Texaco en EcuadorRemediación Ambiental de Texaco en Ecuador
Remediación Ambiental de Texaco en EcuadorJuicioCrudo
 

Viewers also liked (12)

My curriculum vitae
My curriculum vitaeMy curriculum vitae
My curriculum vitae
 
L'hermine
L'hermineL'hermine
L'hermine
 
Faucon pèlerin
Faucon pèlerinFaucon pèlerin
Faucon pèlerin
 
Presentacion Comportamiento Organizacional1.
Presentacion Comportamiento Organizacional1.Presentacion Comportamiento Organizacional1.
Presentacion Comportamiento Organizacional1.
 
Aigle royal
Aigle royalAigle royal
Aigle royal
 
Martin pêcheur
Martin pêcheurMartin pêcheur
Martin pêcheur
 
Lézard ocellé
Lézard ocelléLézard ocellé
Lézard ocellé
 
La perdrix rouge
La perdrix rougeLa perdrix rouge
La perdrix rouge
 
Design and Development Of Automated Examination System.
Design and Development Of Automated Examination System.Design and Development Of Automated Examination System.
Design and Development Of Automated Examination System.
 
Motosiklet neden tehlikeli değildir
Motosiklet neden tehlikeli değildirMotosiklet neden tehlikeli değildir
Motosiklet neden tehlikeli değildir
 
Community and Social Service Projects
Community and Social Service ProjectsCommunity and Social Service Projects
Community and Social Service Projects
 
Remediación Ambiental de Texaco en Ecuador
Remediación Ambiental de Texaco en EcuadorRemediación Ambiental de Texaco en Ecuador
Remediación Ambiental de Texaco en Ecuador
 

MSkracic_Smokve za Suzanu_nekoliko poglavlja &bilješka o piscu

  • 1. Mislav Skračić Smokve za Suzanu – nekoliko poglavlja – Split, 2017.
  • 2. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 2 45 [...] Početkom prosinca Eric je preko Budimpešte i Zagreba doletio u Split, da bi odmah sutradan nastavio cruiserom u srednju Bosnu. Jim je otišao s njim. Koliko smo uspjeli saznati od tajnice iz zeničkog ureda, tamo su se bili sjatili svi ex-patovi radi nekakvog plenarnog vijećanja. Prošlo je nekoliko napetih dana u očekivanju. Vijećanja iza zatvorenih vrata su završila, ali nikakve obavijesti nisu procurile. Ex- patovi su šutjeli kao ribe. To nije bio dobar znak. Jedva smo dočekali da Jim i Eric siđu u Split. - Po zadnjim podacima, medicinski program teče odlično – izvješćivao je Jim. - Svugdi je prihvaćen jako dobro, lijekovi pokrivaju oko pedeset do sedamdeset procenata potreba, na obali još uvik ima skoro sto hiljada izbjeglica i prognanika. Ali, problem je šta su to podaci koje je Sabina navela pri više od pola godine. - Pa ja mu svaki misec šaljen podatke – reče Nives ojađeno. – Šta ne čita, zašto ja radin te izvještaje? - Pa reko sam vam da on nema povjerenja – reče Jim. – Njemu su svi sumnjivi i nepouzdani, dok se ne dokaže suprotno. To nije ništa lično, nema on ništa kontra tebe, samo ne viruje da ti prikazuješ pravo stanje u svojim papirima. - Pa, jebi ga, neka obiđe s nama ambulante i vidi sam – reče Nives. - To on i hoće. Uskoro napušta misiju, a kroz nekoliko dana mora da napiše godišnji izvještaj. Triba friške podatke s terena. - Zato jer su moji friški podaci nepouzdani – uvrijeđeno će Nives. - A onda, Eric je zbunjen i tim člancima u novinama. - Šta to piše? – upita Nives. – Nisan imala vrimena čitati. - A došao je taj novi ministar – rekao sam – pa se na sva usta hvali kako naše zdravstvo odlično funkcionira. Lijekova ima, krize nema. Evo ti novine. Jučer piše u Slobodnoj. A danas slično piše u Večernjem. A bio je i na televiziji, eno ga u svakom dnevniku. Nives stane zabrinuto studirati tisak. - Pas mater! – klikne ona. - Čitaj! – naloži Adriana. - Slušaj ovo: "Zdravstvo u Hrvatskoj je opet na zapadnoeuropskoj razini, unatoč ratu, poratnim anomalijama, rezanju budžeta i povećanom pritisku pacijenata; radi se o privrednom i zdravstvenom fenomenu."
  • 3. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 3 - Fenomenu? Asti miša! – reče Adriana. - Nek ide on u fenomenalni kurac – reče Nives. - Či-itaj d-dalje – reče Tonči. - "Do konca godine ukupni će zdravstveni račun biti na apsolutnoj nuli, prvi put u povijesti, što znači da će uz pozitivno ovogodišnje poslovanje biti vraćen naslijeđeni dug od sedamdeset milijuna maraka. Dogodine će, onda, taj iznos koji se sada koristi za vraćanje dugova, uz redovan priljev sredstava biti uložen u zdravstvo, čime će se omogućiti bitan korak naprijed. Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Svjetska zdravstvena organizacija u superlativima se izražavaju o našem programu." - Dobro, što se sada to nas tiče? – pitala se Adriana. - Novi ministar, pa laje na sva usta. Mora, to mu je posao. - Može on svoj položaj zadržati i bez toliko lajanja – reče kiselo Nives. - Meni se od toga diže kosa na glavi – bez nervoze reče naša tajnica. - Morat ću opet u frizera. - Dobro, ima nešto istine u svemu tome – reče Braslav. - Situacija je puno bolja nego prije dvije godine, to je točno. I u redu je zdravstvo postaviti na zdravu ekonomsku osnovu, uvesti participaciju. - Ali tu toliko drugih stvari smrdi! - Ja se slažen da lijekova ima, to je istina – reče Nives. - A u privatnim ljekarnama nema čega nema. Samo triba platiti, a to dosta ljudi još uvik ne može. Jednom prognaniku ili socijalnom slučaju, recimo u Baškoj Vodi, triba pedesetak kuna za povratnu kartu za bus do Makarske, ili Omiša, i još više ili manje novca za lijek ako taj ne ide na recept. To jest, ako ga nađe, i to jest, ako je sposoban lunjati okolo s temperaturom ili migrenom. - A ja sve ove članke sad moram prevesti i faksirati okolo – jadao sam se. – A tako i drugi prevoditelji u drugim firmamama. I sada se može dogoditi da, radi ovih prenemaganja i skupljanja političkih bodova, strane humanitarne organizacije počnu gasiti programe i iza sebe ostave na stotine mladih i sposobnih ljudi bez posla i da milijuni maraka otplove prema Bosni, Ruandi i Azerbajdžanu. Morao sam prevoditi te članke i intervjue, to mi je bilo u opisu posla. Prevoditi točno i neutralno, kao uvijek. Jeziv je bio osjećaj živjeti od prijevoda tekstova koji su naša radna mjesta privodili polakoj ali sigurnoj eutanaziji. Bilo je, naravno, i drugih napisa koji su govorili o problemima vezanim uz opskrbu lijekova i o lošem stanju u zdravstvu, bilo je čak i zahvala humanitarnim organizacijama i iskrenih priznanja kako bi sustav teško funkcionirao bez njihove pomoći. Ali te napise nisu pratili debeli pompozni naslovi, bili su kraći i zagubljeni negdje po sredini novina, između sportske rubrike i osmrtnica. U uredu se napokon pojavio i Eric osobno, uljudan i nasmiješen, kao i uvijek obavijen oblacima finih mirisa.
  • 4. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 4 - Sutra ujutro idemo u evaluaciju medicinskog programa – rekao je. – Nemam puno vremena. Navečer letim za Zagreb. Odvedite me do dvije ambulante da vidim kako stvari stoje na terenu. Morali smo na brzinu odlučiti gdje ići. Župnik u Blizni je uvijek imao pršut viška i obilje prošeka i dobrog ovčjeg sira, ali imao je i golem depo lijekova, a u cijelom kraju su se prognanici i izbjeglice mogli izbrojiti na prste jedne ruke, tako da tamošnja situacija i nije bila baš alarmantna. Trebalo je otići negdje gdje ima prognanika i izbjeglica, gdje poznajemo liječnike, gdje brojke rade za nas. Nives i ja smo zaključili da bi bilo najpametnije posjetiti hotelske komplekse u Resniku i Baškom Polju. Od njih smo upravo bili faksom primili velike, hitne narudžbe. Po svemu sudeći, tamo je došlo do pogoršanja situacije. U Resniku i Baškom Polju sve vrvi od prognanika i izbjeglica, tamošnje liječnice ćemo nazvati unaprijed pa će one, po običaju, malo polaskati i preuveličati doprinos MedBela, dostojno počastiti Erica domaćim kolačima, likerima i kavom, možda se nađe i štogod konkretno za staviti pod zub, a možda nas netko od zahvalnih pacijenata i blagoslovi. Ne bi bilo prvi put. Osim toga, u drveću između tih hotela i bungalova bilo je vjeverica, a Eric je obožavao vjeverice. 46 Taj nesretni dan počeo je s kišom i teškom južinom. Činilo mi se da mi je glava puna magle i olova. Tonči, Nives i ja smo kao i obično krenuli šezdeseticom ali motor se stalno gušio i jedva smo se dohvatili Stobreća gdje je vozač ostavio autobus na postaji a mi smo pješke nastavili prema Podstrani. - Je li to običaj, da dolazite u devet umjesto u osam? – kiselo nas je dočekao Eric. Objašnjavao sam Ericu što se dogodilo, čak je i Chantal potvrdila kako su ti Prometovi autobusi stari i klimavi i da ovo nije prvi put da radi kvara lokalci dolaze na posao pješke ili autostopom, ali Eric nije vjerovao nikome pa tako ni Chantal. Stajao je nasred recepcije i teatralno ali razmjerno mirno razgovarao sam sa sobom. - Ja za koji sat letim za Zagreb a oni dolaze kako im se svidi, izmišljaju nekakva opravdanja. A kad dođu, zabušavaju i sve im je preče od posla. Quel bordel! I Adriana je danas kasnila tako da je Eric sam pokušavao poslati nekakav faks za Beograd preko Londona i još jednu poruku preko satelita, ironično uspoređujući svoje zaposlenike i komunikacijske sustave. Sve je to bilo jednako nepouzdano i
  • 5. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 5 preplaćeno. Kad smo svi napokon bili na okupu i spremni za polazak došlo je već deset sati. Ali nevoljama još nije bio kraj. Dolje, na parkingu, valjda razjaren južinom ili možda primamljen mirisom čokolade koji je poput aureole pratio šefa misije, Ziggi nasrne na Erica, mokrim mu šapama isprlja košulju od viskoze i molećivo se zagleda u njega. Eric vrisne. Krupnim ručetinama Tonči uhvati nesretnu životinju oko trbuha i zavitla je u susjedni vrt. Evaluacija je mogla započeti. Ambulanta Resnik bila je smještena u predivnom šumarku nedaleko hotela. Obazirali smo se ne bismo li ugledali koju vjevericu ali nijedne nije bilo – zacijelo su se skrile od kiše. Bungalov je bio podijeljen na dvije velike prostorije. U jednoj je bila smještena ordinacija s depoom lijekova, dok je druga pretvorena u čekaonicu s pogledom na Čiovo. Kad smo došli gužva je bila poprilična ali svi su tiho čekali i slušali glazbu koja je dopirala iz zvučnika što je na dvije žice visio iznad vrata ordinacije. Baš fino, pomislio sam. Čekanje je oduvijek bila neizostavna koreografija hrvatskog zdravstva i baš je lijepo da se netko sjetio ublažiti to mučenje glazbom s radija, i to hitom All I wanna do Sheryl Crow. U pravilu bi pacijenti odmah osjetili da ne dolazimo radi pregleda već nekim drugim poslom i bilo je dovoljno izgovoriti čarobnu riječ MedBel i prolaz je bio odmah čist. Ali ovo nije bio tipičan dan. Čim smo zakoračili u čekaonicu, pred nama se ispriječilo nekoliko energičnih žena. - Kuda? - Mi smo iz MedBela – rečem gordo kao da upravo dolazim primiti Nobelovu nagradu za mir. – Donosimo lijekove – slažem. - Vraga – isprsi se suhonjava žena s velikom oteklinom na vratu. – U red! Došlo je do naguravanja. Žena s oteklinom i još jedna trudnica nisu htjele popustiti, dvije starije žene su se okomile na njih, ja sam tumačio situaciju Ericu, zatim je u igru uskočio vitalan starac s orijaškim brkovima koji je zaprijetio da svi moraju čekati svoj red pa tako i mi, a pogotovo mi jer kad mi jednom uđemo nikako da izađemo, a u našu obranu je ustao suhonjavi starac sa zavojima na oba oka te stao štapom vitlati i oslobađati pristup ordinaciji. Napokon je izletjela liječnica Rosanda i ugurala nas unutra dok su oko nas padale gadne psovke koje, naravno, nije bilo potrebno prevoditi jer ih se je Eric već dosta naslušao u svom kratkom mandatu. Rosandu sam bio nazvao iz ureda i žena je odmah shvatila tko dolazi i što treba pripremiti i izjaviti. Sjela je, maknula pramen crvenkaste kose s lica, i lagano trljajući sljepoočnice stala recitirati očekivano izvješće o tome kako MedBelov program spašava nekoliko stotina korisnika u ovom naselju. Materijali i lijekovi su raznovrsni, svježi i imaju generičke nazive čime je znatno olakšan posao oko skladištenja, sortiranja i izdavanja – vrlo važna stavka s obzirom da je ambulanta danonoćno pod opsadom pacijenata, a ona sama obavlja posao i liječnice i medicinske sestre. Druge ambulante i apoteke su daleko, u Trogiru i u Kaštelima,
  • 6. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 6 prognanici su bez novca, a naši lijekovi se mogu dobiti besplatno, redovito, smjesta. Zatim nam je predala izvješće s dijagnozama i potrebama te nas sve skupa ponudila čajem i Kraševim bajaderama koje je naša bistra tajnica to jutro iskopala iz svog tajnog depoa i dala Niveski a ova ih je skrivečki predala Rosandi pri ulasku. - Mora da su vam ti jadni ljudi zahvalni – reče Eric koji je obožavao bajadere. - Jadni ljudi? – jekne Rosanda umorno. – Možda su nekada bili ljudi, sada više nisu. To su beštije – naglo i bez razmišljanja o posljedicama reče liječnica. Nisam preveo ove zadnje tri riječi ali ona ponovi: - To su nezahvalne beštije. Svi su me pogledali i morao sam prevesti. - Stave uho na vrata i poslije prepričavaju tuđe bolesti i probleme, sprdaju se – nastavi se jadati liječnica. – Osluškuju što ja govorim na telefon i onda me olajavaju po Resniku. Zato smo ugradili zvučnik u čekaonici, da možemo u miru raditi svoj posao. Mislim, očajni su. Jedva čekam da me premjeste odavde. Eric je zamišljeno pratio gestikulaciju liječnice i moj prijevod i s razumijevanjem kimao glavom. - To su ljudi koji su doživjeli strašnu traumu – tumačio je on. – Osjećaju bijes i nemoć. I strah. Sve to moraju negdje isprazniti a vi ste, nažalost, na prvoj liniji te fronte. - Znam da su protjerani i da su im kuće spaljene – reče Rosanda – ali to im ne daje za pravo da njuškaju i pljuju po meni. Neki dan sam napustila ordinaciju jer je bilo nekoliko hitnih uputnica specijalistima, da ih faksiram Domu zdravlja s recepcije hotela. I dok sam prolazila od ambulante do recepcije, priđe mi jedna baba: "Tako znači ti ličiš, kurvo pokvarena! Šetaš se, kažeš, lipo vrime, šta da se mučim s onima iz Kijeva!" Ja njoj pokušam objasniti da moram hitno do faksa, svi znaju da sam sama i da nema tko umjesto mene to učiniti, a ona - starica od svojih osamdeset godina - pljune na mene! A tek da znate što su učinili od hotela! Pokrali suđe, rasparali kožne fotelje, nožem oljuštili tapete sa zidova, iščupali špine i vodokotliće, užas jedan. Jedva čekam da otiđem. Izbjeglice i prognanici su trebali biti jedna apatična amorfna masa koja je podatno ulazila u tabele i grafikone, i koja je ponizno i sa zahvalnošću prihvaćala sve što joj se nudilo – od brašna i lijekova do psiho-socijalnih programa. Tako su ih, naime, humanitarne organizacije portretirale na sastancima i u izvješćima. Ali, eto, bilo je očito da svaka populacija ima neke svoje posebnosti, a ova populacija iz Resnika je očito svoje posebnosti vrlo uspješno isticala. No, sve u svemu, očajnički su trebali naš program pa, u tom smislu, posjet i nije ispao tako loše. - Dobro - rekao je Eric - idemo sada vidjeti još jednu ambulantu, da vidimo koliko nas tamo vole. Usred cijele one zbrke s našim kašnjenjem i Ericovim faksovima, jutros nismo uspjeli dobiti liniju s Baškim Poljem tako da smo bili naložili Adriani da po
  • 7. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 7 svaku cijenu dođe u kontakt s doktoricom Brankom, da je zamoli da ne zatvara ambulantu i da pripremi papire, nekakvu zakusku i, po mogućnosti, nekoliko pacijenata koji su ovisili o našim lijekovima a koji su se kao slučajno tu trebali zateći i potapšati Erica po ramenu. Kiša je opet pojačala i Tonči je iznimno sporo i oprezno gmizao kroz Kaštela, potom kroz prometni krkljanac od Splita do Stobreća, a naposljetku još sporije skliskim zavojima prema jugu, gdje je na cesti bilo odrona i slomljenih grana. Eric je tiho stenjao i bacao pogled na sat dok smo Nives i ja napeto šutjeli nadajući se da je liječnica Branka obaviještena o svemu i da je pripremila odgovarajuću scenografiju. Ni ovdje nije bilo vidjeti nijedne vjeverice – vražje beštije su se sve sklonile na suho. Ambulanta je, srećom, još uvijek bila otvorena. Preskočili smo sve pacijente, zakucali na vrata i ušli. Maleni prostor je odmah postao pretijesan. Jedan pacijent se upravo odijevao, sestra je nekoj ženi mjerila tlak, još jedna žena je ležala na sklopivom ležaju i spavala. Ali ono što je bilo mnogo važnije za Nives i mene nalazilo se za liječničkim stolom. Tamo nije bilo doktorice Branke! Umjesto nje, sjedio je mladi plavokosi doktor. - Dobar dan, mi smo iz MedBela. Bartul – predstavio sam se. - Ah, drago mi je. Doktor Pašalić. Kolegica Branka i doktor Maras su mi govorili o vama! - Gdje je doktorica Branka? - Prekjučer je premještena u Makarsku, u centar. Za stalno. Sretnica! Ja sam također dobio stalni radni odnos – pohvali se mladi liječnik. - Zasad ovdje. - Pa... da li vas je upoznala sa stanjem i s našim aktivnostima? - U glavnim crtama. Trebali su je hitno u Makarskoj, ona se razumije u hemodijalizu, znate. Vi trebate? - Popričati o situaciji u zdravstvu. Gospodin Eric je šef svih misija na području bivše Jugoslavije. Nives je farmaceutkinja i ona zapravo vodi program redovnog, mjesečnog snabdijevanja lijekovima, Tonči je naš vozač a ja sam prevoditelj. - Ah, ne treba meni prevoditelj – ponosno reče doktor Pašalić. - Ja sam u Sarajevu radio za UNHCR dvije godine i izvrsno govorim engleski. Izvolite, sjednite. Sestro, nemojte puštati pacijente. Sestra na brzinu otpremi sve pacijente iz ordinacije osim žene koja je spavala na sklopivom ležaju. Nives je iskoristila trenutak da namigne doktoru i prišapne kako bi ipak bilo zgodnije da on govori hrvatski a ja da prevodim. Sjeli smo. - Dakle – nastavi samouvjereno na engleskom jeziku mladi doktor – jeste čitali Slobodnu? Zdravstvo u Hrvatskoj je pravo čudo! Nives i ja smrknuto smo se pogledali. - Jedan od najbolje organiziranih sustava u Europi! – razmahao se doktor. - I kad je privreda skoro propala, a u Hrvatsku se slila rijeka prognanih ljudi, zdravstvo je uvijek funkcioniralo. Nikad ničeg nije nedostajalo. - Da… hm, da – primijeti Eric. - Možda nije nedostajalo bolnicama i domovima zdravlja, ali ovdje u Dalmaciji nije bilo ničega kad smo mi došli 1993.
  • 8. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 8 godine. U Baškom Polju ste imali dvije-tri kutije aspirina. S našim ste lijekovima doslovno spasili prognanike i izbjeglice. - Pa sad, baš, spasili… to je malo prejaka riječ, zar ne? - Nije toliko prejaka. Ipak naši lijekovi i materijali pokrivaju više od dvije trećine vaših potreba. - Dvije trećine? – uvrijedio se doktor. - Odakle vam taj podatak? To nije istina. U Sarajevu ste vi, UNHCR, PSF i MSF zajedno jedva pokrivali pedeset posto. A ovdje... pokrivate dvadeset posto, trideset najviše. Eric je podigao obrve pogledavajući mene i Nives. Očito nije znao kome bi vjerovao. Nives je bijesno sjekla pogledom doktora Pašalića. - Ovdje pacijentima ne treba mnogo – reče doktor Pašalić. – Treba, recimo, nešto diazepama, ali ne onoliko koliko je kolegica Branka naručivala. Ona je malo pretjerala. Vi znate da nakon dva-tri tjedna pacijent postane ovisan i onda nikakve vajde od toga. A multivitamini su placebo. Ovi ljudi svaki dan dobiju za desert jabuku ili naranču. Ovi ljudi imaju uzornu hotelsku hranu. Ni aspirina nam ne treba toliko mnogo - tu ima dosta čiraša i astmatičara, a panadon se daje dva-tri dana, poslije ga više nema smisla davati, pacijent treba uputnicu specijalisti. Digoksin... - Ali po novom zakonu pacijent ima pravo samo na pet uputnica ili recepata godišnje - bio je uporan Eric. – Što je to, ako ne ograničavanje prava čovjeka na zdravstvenu skrb? Moram priznati da se Eric sjajno borio. Ali doktor je bio totalna šteta. - Nije to tako dramatično kako novine pišu. Nisu svi bolesni. Netko, na primjer, ne treba cijelu godinu nijednu uputnicu, i onda njegovih pet prebacimo na pacijenta kojemu su one potrebne. Nives i ja smo pokušavali pogledima urazumiti ovog mladog guzonju koji se očito želio dokazati na novom radnom mjestu. No ovaj je, pun sebe i bez sumnje presretan što se izvukao iz Sarajeva, nastavljao: - A narudžbe radim uredno, kao što je i doktorica Branka radila. - Pa što ste nam faksirali toliko veliku narudžbu? – upita Eric. – Što će vam te količine, kad i sami kažete da su nepotrebne? - Dajem ih Domu zdravlja u Makarskoj. To je bilo posljednje što je Eric želio čuti. Nives se pognula i uhvatila za glavu, naslućujući katastrofu. - To nije naš program - reče Eric, po prvi put vidno uzbuđen tog dana. Nestalo je smješka. - PSF donira domove zdravlja. Mi doniramo područne ambulante. - Kod nas sve ide u centar, pa iz centra na teren, to se pokazalo kao najefikasnija opcija. Dom zdravlja Makarska je najbolje ustrojen dom zdravlja u zemlji. Raspolažemo voznim parkom i osobljem koje pokriva svakog pacijenta. - Pokriva vraga crnoga! - napokon sam progovorio. - Jedna jedina doktorica obilazi Igrane, Drvenik i Zaostrog. Ako stigne. Uglavnom ne. - Odakle vam taj podatak? – upita Pašalić.
  • 9. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 9 - Mi smo tu dvije godine, doktore – rekao sam. - A vi dva dana. Osim toga, doktorici Branki curi ulje i grije joj se motor. Stari Jugo 45. Izlizane gume. Ako padne kap kiše, mora voziti trideset na sat da ne bi poginula. Zato stigne do Zaostroga jednom tjedno, a onda kolabira kad vidi osamdeset pacijenata i nije je volja raditi. Otpremi svih osamdeset za pola sata. Sreća što sestra zna većinu pacijenata i daje im lijekove - naše lijekove - bez pregleda. I zato prestanite kenjati o voznom parku i osoblju i ustrojenom domu zdravlja. - Bartule, pazi na rječnik – opomene me Eric. – Sjeti se Povelje. Sjećao sam se Povelje MedBela. To je bio prvi dokument koji sam prevodio, ali to su sada bila neka druga, daleka vremena. - Vi ste krajnje neupućeni i bezobrazni! – siktao je mladi liječnik, crven u licu i spreman za borbu. - Odgovorno tvrdim da pokrivamo svakoga! - Možda u Tučepima, tri kilometra odavde – reče Nives na savršenom engleskom. Sad kada smo svi bili uzbuđeni i razdraženi, engleski je tekao glatko, u potocima. – U Tučepima ti je šef sagradio ambulantu u mramoru, za pet pacijenata dnevno, nadomak Makarske. Tko je tebi dao dozvolu da radiš u Republici Hrvatskoj, jarane? Di si mene naša zajebavati? - Nives! – pokuša je obuzdati Eric. - Dom zdravlja Makarska da pokriva sve pacijente? Dobar štos – kiselo se nasmije Nives. - I pokriva, da znate! - Ma pokrij se ušima – umorno će Nives odustajući od borbe. - Ja jamčim da pokrivamo svakoga! – uporno je ponavljao Pašalić. - I Radojku Tomašević? - upitao sam. - I nju pokrivate svojim parkom i osobljem? - Koju sad Radojku? - Dijabetičarku što je došla prije dva mjeseca. Nepokretna starica u sobi 203, kojoj je Nives nabavljala inzulin u zamjenu za ono što ti nazivaš placebom? - Ne znam za nju. - Branka vam nije ništa govorila o kroničarima? – pitala je Nives u nevjerici. - Uputila me u knjige i vaš način rada, i onda je došao doktor Maras osobno i odveo je hitno u Makarsku. Od tada nisam s njom bio u kontaktu. Možda i je spominjala tu Radojku, ne znam, nije navraćala u ambulantu. - Budalo napuhana! – vikala je Nives na hrvatskom. - Naravno da nije kad je nepokretna, sama je u sobi! Je li tebi kjaro šta se događa ovdi? Je li znaš da će radi tog tvojeg preseravanja na engleskom danas najmanje troje ljudi izgubiti posa? Zar ne znaš da Branka govori engleski dvaput bolje nego ti, a da je Bartul uvik prevodija? Radi vas, tovare, radi vas i vašeg jebenog doma zdravlja! Vodi nas gore. - Kamo? - U 203. - Vi niste normalni! Zašto? - I-ili ćeš sss n-nama i-ili ću te j-ja vući – reče Tonči.
  • 10. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 10 Treperile su mu sve žilice na vratu. Došli smo do drugog kata. Vrata su bila otključana. Po sobi se širio težak zadah truleži. Radojka je, izgleda, već neko vrijeme bila mrtva. Ležala je presavijena preko kreveta, rukama dodirujući pod. Smrt ju je zatekla dok je posljednjim snagama pokušavala doći do vrata. Telefona nije bilo; davno su ga ukrale izbjeglice koje su prije nje bile tu. Eric je izašao i povraćao u hodniku. - Što se dogodilo? – prostenje on. - Nije imala lijek koji joj je bio potreban. - A mi joj nismo mogli pomoći? - Ne. Ne s naših dvadeset posto – odgovorio sam. - Quel bordel – prostenje Eric. Pašalić se uznevjereno vrtio oko preminule jadnice. - Doktore Pašalić? Da vam ja, druže, nešto objasnim – reče Tonči kad smo Eric i ja krenuli prema vratima. Bilo mi je malo čudno – po prvi put sam čuo Tončija da govori bez zamuckivanja. Okrenuo sam se. Tonči ga je prvo pogodio koljenom u trbuh, a kad se liječnik, iznenađen, savio izgubivši dah, Tonči ga je bezumno tukao šakama ispod brade i posred lica. Dok sam stigao do Točija, mladi Pašalić je već bio izgubio svijest. 47 Eric je, slijedeći uhodanu praksu, zatvorio ured između Božića i Nove Godine, produžio nam ugovore za sljedećih šest mjeseci, podijelio božićnice. Izostala je jedino veselica u restoranu. Tonči je, očekivano, dobio otkaz. S novom su godinom uvijek stupala na snagu poskupljenja i neka nova pravila i ograničenja, pa je tako bilo i ovaj put. Između ostalog, sada je bilo još teže dobiti autorizaciju za prolaz kroz Herceg-Bosnu. Office for Dispaced Persons and Refugees u Širokom Brijegu je slao papire sa zakašnjenjem, a u zadnje vrijeme nikako. Razlog je bio jednostavan – ODPR se trudio da barem dio one ogromne količine humanitarne pomoći upućene u Bosnu i Hercegovinu pripadne Hrvatima. Dok je postojao program montažnih kućica, problema nije bilo. Program je odavna bio završen, a svi naši kamioni su za odredište imali Zenicu, Maglaj, Tuzlu, Sarajevo. Dobro, što se se tiče Sarajeva, nije bilo nikakvih problema. Taj opkoljeni grad je imao apsolutni prioritet. Ali u Širokom su saznali
  • 11. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 11 da neki od konvoja kojima je odredište bilo Sarajevo nastavljaju za Maglaj i Tuzlu. Prema njihovim podacima, samo pet posto pomoći je odlazilo hrvatskim žiteljima, sve ostalo Bošnjacima. Sada su od svake NGO tražili mjesečno izvješće o aktivnostima, prošlim i budućim. Neke od humanitarnih organizacija nisu pristajale na ovu igru. To je imalo za posljedicu protjerivanje tridesetak manjih organizacija iz Herceg-Bosne i zabranu provoza njihove robe. Protjerane NGO nisu bile previše pogođene; nastavljale su slati robu iz Splita uz pomoć organizacije Atlas Logistique, koja je svoje usluge nudila besplatno. MedBel je bio na listi čekanja, malo zbog svog imena, a pomalo i zbog Mikaelovih kućica kojih su se svi rado sjećali. Ipak, hitno se tražilo izvješće o MedBelovim aktivnostima, u suprotnom naši kamioni neće moći preko granice. Dobili smo detaljne upute. Na tri stranice objašnjavali su se akti, zahtjevi, odredbe, povlastice, izjave, prijave, odjave i ostali potrebiti dokumenti i postupci vezani uz ovu pipavu djelatnost. Braslav je bio jako zadovoljan. Politički pritisci i logističke zavrzlame garantirale su dugotrajnost misije. Plaća je bila redovita, obitelj nije bila gladna. Eric je, pragmatičan i proračunat kao i uvijek, pristao na igru. Uskoro je iz Beograda došao opširan faks u kojem su bile do u tančine opisane aktivnosti MedBela u zadnja tri mjeseca i plan akcije za sljedeća tri. Dobar potez. Međutim, u planu akcije više nije bilo medicinskog programa za Dalmaciju. Neposredno prije dolaska novog šefa misije Ivana Lejoura, u ruke nam je došao Ericov izvještaj o našem medicinskom programu. Bio je porazan. [...] 48 Ivan Lejour, novi šef misije, pozvao me je da nazočim primopredaji vlasti i da malo popričamo o "jučer, danas i sutra". Stvari su se, rekao je, ticale i lokalnih radnika a on je mrzio tajnovita zasjedanja iza zatvorenih vrata, nagađanja i mistifikacije. A ponajviše je mrzio demistificirati stvari lokalnim radnicima na slabašnom engleskom jeziku. [...]
  • 12. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 12 56 Uvijek sam volio putovati i oduvijek me je zanimalo kako na cesti zapravo funkcioniraju ti konvoji ali, iskreno govoreći, radije sam na situaciju u susjednoj državi gledao s obale, iz sigurne udaljenosti. Jeza me je hvatala od tih bosanskih planina, šuma, blata i komplikacija. Jim me je potiho smirivao, nagovarao da mu se pridružim, a ja sam se izvlačio i odugovlačio, dok nije stigla direktiva iz Brisela. Glavnog logističara morao je na konvoju pratiti njegov field officer i točka. Tu večer sam uzdisao i trpao u torbu rublje, toplu odjeću, marke, kune, putovnicu, neseser i grickalice, po tko zna koji put u zadnje vrijeme razmišljajući o svom lijepom, mirnom učiteljskom poslu. U šest ujutro Jimov cruiser je već čekao ispred moje zgrade, s ogromnom zastavom MedBela koja je treperila na jakom vjetru. Mogla se očekivati kiša. Na Jimovom nasmiješenom licu se vidjelo da je svježe istuširan i obrijan, kao da ide na gala predstavu umjesto u blato i nered. Bio je dobre volje, kao i uvijek. - Ça va? - upitao je pun optimizma. – Biće to izlet ko bog. Ja vozim, ti uživaš. Ne treba ništa da brineš oko papira - to će Pivac da sredi. Ma jesi ti dobro? Ja sam bez riječi bacao stvari na stražnje sjedalo. Nikako se nisam mogao prisiliti da progovorim. Što uopće odgovoriti na ovo besmisleno pitanje? Da plačem od jada što nigdje ne pripadam? Nije ovo za mene, mrmljao sam sebi u bradu. Dajte mi uredski posao, dajte mi skladište, pučku kuhinju, konvoj, samo da bude čvrsto, da znam gdje sam, da barem nešto bude definirano. Ili neka imam tri tisuće maraka na mjesec, pa neću ni spavati, ni jesti, ni disati godinu dana. Dok smo lagano grabili prema garaži na Sirobuji pokušavao sam se utješiti: svako zlo za neko dobro, ideš u Bosnu po prvi put u životu, aparat je tu, možda okineš koju zgodnu fotku. Jim vozi, Pivac će obrađivati carinike, ti sjedi i uživaj, sve će biti u redu. Kamioni su čekali spremni ispred garaže u Sirobuji. - Ideeeee-mo! - veselo zaurla Jim preko radija, i velike Scanie s tri osovine uz buku i prašinu lagano krenu i svrstaju se u kolonu. Dok su se kamioni gegali kao gigantski pačići po šljunku prema izlazu na magistralu, Jim je zastao ispred stražarske kućice, natočio kavu u plastičnu čašu, ubacio kap mlijeka, uzeo dvije vrećice šećera i žličicu, i donio meni. - Ça va - napokon sam progovorio. Kako je čovjek mogao biti ljut? Ako je organizacija i priprema konvoja ponekad šepala, izvedba je uvijek bila vrhunska. Jim je bio drago i pažljivo biće, za njega je i najmanja sitnica vezana uz konvoj bila važna. A najvažnije od svega je bilo nemati nezgoda, a imati zadovoljne ljude. Zbog svoje brige za sve i svakoga ljudi su ga u šali zvali Sveti Jim.
  • 13. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 13 Vozači su primijetili da je cruiser zaostao, pa su započeli mali jutarnji razgovor preko radija. - Pivac! - E. - Kako se osjećaš? - Vrlo eventualno. - A jesi li koju sinoć, Pivac? - A ka i ti. - Nije za te svaka. - Samo s kontroliranim porijeklom. Nakon telegrafske izmjene aktualnih seksualnih iskustava i aspiracija, slijedio je razgovor o tripicama, janjetini, vinu, kamilici i aspirinima, ovisno o tome kako se tko proveo između dva konvoja. Iza Solina je počelo pretjecanje sporijih vozila i ranih autobusa. Razgovor je zamukao. Jim je brzao ispred konvoja i javljao o stanju na cesti. - Čisto, čisto. Scanie su kao pčelice zujale za cruiserom. Čovjek bi pomislio da su prazne. - Bus pretičeee-mo - govorio je Jim. - Čistooooo. - Last trak pas bus - javljao je pospano Andrija sa začelja konvoja. Od Dugopolja do Kamenskog nije bilo nikakvih smetnji i vozači su opet mogli kratiti dosadu preko radija. Za manje od jednog sata konvoj je stigao na granicu. Ispred je bila osrednja gužva, možda pedesetak kamiona. Deralo je studeno jugo po levantu i činilo se da je kraj listopada, a ne rujna. Tu su svi šoferi sada bili slobodni, osim Pivca koji je izvadio vrećicu s dokumentima i dao se na posao. Prvo do Vukorepe, špeditera, gdje se usput popije kava i čuje koja je ekipa danas s hrvatske, a koja s hercegovačke strane, što je korisno znati jer svatko radi na svoj način, a i ne gledaju se svi uvijek milo između sebe, pa čovjek mora biti oprezan ako ne želi ostati s kamionima cijeli dan na vjetrometini. Tada se krene od jedne do druge strane, malo redom, malo preko reda, pa riječ-dvije onako privatno, o ženama ili nogometu. Što se manje molilo i polakše mutilo, to se posao brže obavljao. Tu nema mjesta žurbi, pritisku, argumentima; ako se pogodi ton, pristat će napraviti papire preko reda, pustiti kamione na ničiju zemlju, samo podignuti štapom ceradu sa stražnje strane i zaviriti reda radi. Ako ih se iznervira, pregledat će svaki centimetar i svaku crticu na svakom papiru, i sigurno je da će naći negdje nekakvu grešku i vratiti konvoj ili ga stopirati na nekoliko sati, pa ti uživaj na Kamenskom. Zato Pivac lagano pleše oko svakoga, kao, eto njega tu slučajno, spominje kamione onako usput, a krajnje odredište nikako. Vozači dotle srču kavu u restoranu i igraju na trešetu, s motorolom na sredini stola. Premda je Pivcu danas dobro išlo, ipak su protekla puna dva sata dok kamioni nisu bili prebačeni na međuprostor i pregledani. Nije bilo nikakvog sumnjivog
  • 14. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 14 tereta; uglavnom medicinski materijal, hrana, deke i plastične folije, no zbog nekakvog ventila za tuzlanski vodovod cijeli je konvoj morao na carinski postupak u Tomislavgrad, gdje diplomacija nije bila potrebna, a procedura je u osnovi bila jednostavna: odgovornih nikada nije bilo tu, pa bi se pričekalo sat-dva, oni bi pogledali ili ne bi pogledali teret, uzeli dvjesto maraka u ime troškova, i opet nestali, a konvoj bi napokon bio slobodan što se tiče papirnatog dijela posla. Doduše, još je trebalo svratiti u Bugojno, radi bosanske carine, no to je uglavnom bio kratak i besplatan postupak. Iza Tomislavgrada sam ja preuzeo radio i vođenje konvoja; uskoro je nestalo asfalta i cesta prema Prozoru - Triangle Route - počela se lagano penjati i vijugati preko Ljubuše-planine, uska, blatnjava, prepuna rupa, kamenja i granja, životinja i drugih iznenađenja. Jedna pogrešna ili neizgovorena riječ je mogla biti kobna; o tome su svjedočili kosturi svih mogućih tipova vozila duboko u ponoru. Tehničke ekipe BRITFOR-a su prokrčile ovu cestu, jedinu sigurnu vezu srednje Bosne sa svijetom, i održavali je relativno dobro, s obzirom da je njome dnevno prolazilo na stotine konvoja. Na svu sreću, danas nije bilo najvećeg neprijatelja, prašine. Sinoć je pala kiša i kamioni su se udobno truckali po plitkom blatu. - Dva kamiona. Auto. Bus - upozoravao sam na vozila što su nailazila iz nepreglednih zavoja. - Kamion UN. Dva Rovera. Konj. Nešto široko... Labudica! Pretičemo crveni kamion. - Last trak pas red trak - odgovarao je Andrija. Cesta je bila široka uglavnom toliko da se dva krupna vozila mogu na pojedinim mjestima mimoći uz veliki oprez. Pa ipak su svi kamioni pratili Jimov tempo i preticali sporija vozila i konvoje, zanoseći se i ljuljajući poput brodova. Jim i ja smo u cruiseru poskakivali kao lutkice. - Idemoooo - ohrabrivao je Jim. Dvadeset i četiri tone teške Scanie poskakivale su poput divljih koza. Cijelo sam vrijeme mislio na Suzanu, vedre plave oči moje ljubavi i na njeno zadnje pismo koje sam čuvao u unutarnjem džepu vjetrovke. Zagreb su posjetile prve kiše i grad miriše na jesen. Sve je prepuno boja i sve izgleda tako čisto i naslikano oštrim potezima. U ovo toplo, nježno predvečerje pijem čaj iz bijele šalice s naslikanim cvijećem i iznova čitam tvoja pisma. Duša mi je prepuna i nemam riječi kojima bih opisala kako se osjećam. Voljeno, shvaćeno, potpuno… Zahvalna sam, vidim kako je divno živjeti. Kad sam bila malena, često sam čeznula za društvom. Gledala sam pučinu i pitala se je li zaista istina da možeš uroniti prst u more i povezati se s cijelim svijetom. Pokušala sam – ništa se nije dogodilo. Toliko me je mučila samoća i čežnja da sam sebi čvrsto obećala da ću – kad porastem – sagraditi preko pučine most, da me prijatelji mogu doći posjetiti kada god zažele. I poslije je bilo trenutaka u mom životu kada sam mislila da ću svisnuti, da neću izdržati, da će me ljudi i događaji slomiti. Doživjela sam toliko
  • 15. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 15 razočaranja, uvreda, boli… nisam bila spremna za veliki svijet i nisam znala da mogu biti tako duboko ranjena. Ali sada, sada moje biće pjeva odu radosti, sada znam da sam našla srodnu dušu, nekog tko razmišlja, sanja, žudi kao ja. Vjerujem u život, u ljubav, u nas, svim svojim srcem, dušom i tijelom. I ti meni nedostaješ, ali ja te kilometre ne uzimam tako presudno. Znala sam živjeti s muškarcem zajedno, a opet smo bili milijunima kilometara daleko jedno od drugog. Ni daljina ni vrijeme mi ne mogu ništa jer te imam i nosim u sebi svakog trena i svakim korakom. Ja jednostavno vjerujem. Vjerujem u budućnost, u nas, u novi život i novi svijet kojeg ću graditi zajedno s tobom. Nadam se da ćemo biti dovoljno jaki i hrabri… Sad idem do pošte da pošaljem pismo i da se razgibam i uhvatim malo svježeg zraka. Zatim ću pripremiti nešto toplo za večeru i prihvatiti se učenja. A onda na spavanje, pa novi dan. Naporan dan, ali jedan dan bliže tebi. Uskoro nisam mogao ni na što drugo misliti nego na to kako da se zadržim na sjedalu, da glavom ne pogodim vrata, da ne pregrizem jezik i da, po mogućnosti, polupamo što manje kamiona na planinama Vran i Raduš. Diamond Route! Dvaput smo naglo kočili, zbog jednog autobusa napuštenog iza zavoja, i zbog debla koje su seljaci u šumi bacali dolje na put. Jedno je palo točno pred haubu cruisera. Između Prozora i Gornjeg Vakufa, kod Babe Janje, vozači su imali obaveznu stanku. To je bilo i posljednje mjesto gdje se mogao dobiti espreso i platiti račun u kunama. Ja i Pivac smo prošetali do monumentalnog spomenika iz Drugog svjetskog rata kojeg je čuvao UNPF. Mramorni blokovi, precizno isklesani tko zna gdje i očito helikopterom prebačeni ovdje, nisu kazivali ništa - nigdje table, uklesanih riječi, objašnjenja. Samo stotinjak tona umrlog mramora. Kako se i očekivalo, carina u Bugojnu nije pravila nikakvih problema i već u šest sati konvoj je ušao u dolinu Lašve i popeo se na asfalt. Prepustio sam radio vozačima. - Ratko. O, Ratko! - Tu sam. - Jesi živ? - Na rezervi. - Iman zerce špeka. - E, svaka ti dala. - Andrijaaa! - E. - Di je pir? - U Vitezu. - Pa jel ti nas zoveš, što? - E.
  • 16. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 16 U Zenici je Jim pregledavao kamione i opominjao Pivca koji je razderao ceradu na nekoliko mjesta, vjerojatno kad je prolazio kroz dva mala tunela poviše Prozora. Ostalo je sve bilo u redu. Kamioni su ostali u skladištu a mi smo se smjestili u Dom umirovljenika, gdje su se vozači odmah grupirali po sobama i otvarali pakete s hranom. Dnevnica je bila dvadeset njemačkih maraka, a to nije bilo dovoljno za dva normalna obroka. S druge strane, ne mogu se vječno jesti ćevapčići ili burek. Vozači su više bili na cesti nego kod kuće pa su, u skladu sa skromnom dnevnicom, razvili dijetu koja se sastojala od suhog mesa, sira, kobasica, frigane ribe i ostale hrane iz kuće, a kupovali su voće, jogurte i kruh. Jedanput, obično zadnjeg dana konvoja, odlazili su u restoran na obilan obrok od juhe i drugih stvari koje su se žlicom mogle jesti. Smještaj je bio decentan. Dom umirovljenika u širem centru Zenice imao je lijepe dvokrevetne sobe s toplom vodom, tušem, udobnim namještajem i balkonom. Bila je to nova građevina, dovršena baš pred rat. Jim je zakazao pokret za sutradan u deset ujutro. Nije bilo razloga za žurbu. Osim loše ceste, također probijene zahvaljujući Unproforu, i nervoznih Srba koji su mogli povremeno zapucati po konvojima, drugih prepreka nije smjelo biti. Vozači su bacili na karte i gledali televiziju u salonu. Ja sam se smjestio za šankom i sređivao dojmove. Želio sam razmišljati o nečem lijepom, o Suzani i moru, ali misli su mi bile nemirne a glava prepuna kadrova iz kojih su izranjale bosanske planine, kamioni, neugodne situacije, moje pogreške. I mene je, kao i Suzanu, ovaj veliki svijet zatekao nespremnog. - Šta ima? – Jim se ugnijezdi na barsku stolicu do mene i mahne konobaru. – Ja ću isto šta i on. Konobar mu natoči pivo i nastavi u mrtvoj tišini brisati čaše. - Znaš... - oklijevajući će Jim nakon nekoliko gutljaja. – Ne znam hoće li ti biti išta lakše ako kažem... Meni je Samir isto tako maznuo dosta para. Dvi hiljade maraka. - I tebi!? – zaprepastio sam se. - Nakon svega što si učinio za njega! - Da ne poviruješ – uzdahne Jim. – Dvi hiljade i dvisto maraka. Nestala mi i moja vozačka. I pasoš. Američki pasoš možeš da prodaš u Bosni za fine pare. Par dana sam se zezo s policijom u Splitu i ambasadom u Zagrebu. Srića da poznajem neke ljude... - Jebi ga. - Da – kratko zaključi Jim i ispije svoje pivo do kraja. – Alo, kelner, de dones još dva točena. Lagano smo se vrtjeli na barskim stolicama i pijuckali. - Dobro, kako si ti uopće našao tog Samira? - Pa upozno sam ga čim sam došo iz Amerike i počo da radim u Suncokretu. Došo je s grupom izbjeglica iz srednje Bosne. Sićam se ja ko juče da je bilo. Nikad se nije žalija i uvik je bija spreman radit. Dosta smo pričali. Osto rano bez majke, babo mu se vjenčo s drugom i s njim nije više tija imat posla. Kuću pored Banja
  • 17. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 17 Luke su mu popalili četnici. Osto je sam. Now, you see... čovik ne može da zna šta je od svega toga istina, al nije važno. Virova sam mu. I onda sam prešo u MedBel, nisam ga vidija više od godine dana. Kad, jedno jutro, vozim ti se ja priko ćuprije u Konjicu i vidim njega. Tija me je izljubit. Bija je bez krova nad glavom, gladan, bos. Posudija sam mu malo para, pomogo mu da sredi papire, zaposlija ga u MedBelu. Dalje znaš. 57 Ruta Skoda-Acorn-Mario bila je kraća ali lošija od one između Tomislavgrada i Lašve. Iza Kraljeve Sutjeske trebalo se strmo penjati, opet rulati kroz debelo blato, provlačiti se kroz gustu šumu gdje su bezbrojni potočići žuborili i podlokavali put, stvarali blatne jaruge i opasne rupe. Na više mjesta na Ravan-planini cesta se jako sužavala i tu je Unprofor regulirao promet. Samo jedan kamion je potreban da ovdje podore i ukopa se, pa da stotine vozila budu blokirane satima i dočekaju noć na putu koji je spašavao sedamsto tisuća ljudi u Tuzlansko-podrinjskom kantonu. Ratko je plaćao kavu u Carevoj ćupriji gdje se konvoj redovito zaustavljao. Ovdje je bilo dovoljno prostora za parkiranje, tu su bile dvije neugledne kavanice, iza njih zahod. - Ćuprija ti je važna strateška točka - objašnjavao mi je Pivac. - Ne možeš ti, bome, obavljat nuždu tamo na putu, kako ćeš? Sve bi blokira. To ti nigdi ne piše u uputama, ali Ćuprija ti je pravo misto za te stvari. - Baš. Pravo mjesto – ironično sam ponovio. – Ona mala, smrdljiva dašćara iza gostionice gdje se motaju djeca i žicaju jednu marku po obavljenom poslu? - A je, stvarno... – Pivac slegne ramenima. – Stvarno je malo skupo al se do sada niko nije žalija. A ti možeš, ako nemaš marku, dati dva-tri duvana. - A za koga to? - naivno sam pitao. - Za majku – nasmije se Pivac. – Šta misliš? Puše oni, a nemaju sedam godina! Ali zarađuju, pa smiju. Promet kroz Ćupriju je bio enorman a taj poljski zahod sigurno najrentabilnija ustanova u cijeloj zemlji, s obzirom na minimalna ulaganja koja su u nju izvršena. Pred Ribnicom je bio postavljen check-point pakistanskog bataljona. Jim se upleo u beznadan razgovor s malim pakistanskim časnikom koji je sjedio na panju i, izgleda, odlučivao. Kaciga mu je bila tolika, da mu je prekrivala oči i veći dio glave. - PAKBAT! – pozdravio je.
  • 18. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 18 Jim je želio saznati da li je put do Tuzle siguran. Sinoć su NATO avioni tukli srpske položaje iznad Sarajeva. Ovdje su gađali odašiljač kod Ribnice. Srpski su položaji bili tek nekoliko stotina metara od ceste i moglo se očekivati da se osvete pucanjem po civilnim konvojima što se, govori Jim, na ovom mjestu već događalo. - PAKBAT – objasnio nam je pakistanski časnik. - Konvoj stop. Jim je s engleskog prešao na francuski, zatim na portugalski, naposljetku na bosansko-hrvatsko-srpski. Nesretni plavac nije ništa razumio. Njegovi su se približili i promatrali što će odlučiti. Plavac se znojio od odgovornosti. U međuvremenu su zaustavili jedan konvoj BRITAID-a. Kad je čuo "konvoj stop", tradicionalno disciplinirani britanski šef konvoja ugasio je motor i prepustio se višoj sili. Jim je, međutim, bio uporan. - Is the road safe? Road safe? Plavac ga je nijemo gledao. - C'est calme, mon vieux? Calme? Non? Plavac se nije micao. - Boom - boom! Yes? No? – prodere se Jim. - PAKBAT - glasio je odgovor. - Stop. - You've got to be fucking kidding me?! – pjenio se Jim. Srećom, nitko od prisutnih plavaca nije razumio niti ove elementarne engleske izraze. – Je m'en fous! – bijesno će Jim. – Mi prolazimo. Start! - Stop – reče Pakistanac. - Ne, ne – reče mu Jim. – Ti stop, ako ćeš i do kraja mandata, a ja start! Bio je ljut kao pas. Pakistanac se u neprilici odmakne u stranu. - Ma fala ti, momak – Jim mu ironično dobaci. – Ko rođenom. On dohvati radio i naloži svima da uzmu pancirke i kacige. Plavci su se savjetovali između sebe ali nitko nije ništa poduzimao. Jimova iznenadna agresivnost je i mene zbunila. On primijeti moj pogled. - Kad sam bija mali, često sam imo te neke ispade revolta – reče dok smo navlačili opremu – moja keva se bogme namučila sa mnom. Al to se nekako smirilo kad su se starci razveli, kad sam se mako od svega i upiso na Florida State University. Idemo na by-pass! - oglasio se preko radija. Ubacio je u prvu brzinu i polako zaobišao Unproforove ježeve. - To zapravo nisu profesionalni vojnici, ništa slično tome – nastavi Jim. - Nikakvu pristojnu obuku nisu prošli, to se vidi iz aviona. Nepun kilometar iza kontrolne točke skrenuo je naglo udesno, u šumu, pokraj tri spaljene kuće. - Dobre vođe... njih mogu da slijedim do groba – govorio je Jim. – Al kad naiđem na šuplji autoritet, kad mi na put stane foler, čisto izgubim živce, prominim se skroz-naskroz. Nasmijani peace-brother dečko s dugom kosom počne urlat i psovat. I gle, čudna stvar, obično dejstvuje!
  • 19. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 19 Prešli smo Konjuh-planinu i došli na obilaznicu za Banoviće. Produžavala je vožnju za jedan sat, ali je bila sigurna. Dalje do Tuzle je bilo jednostavno i sigurno, a cesta je od Banovića bila asfaltirana. Jim je još uvijek bio razdražen. - Unprofor mora imat informaciju – reče. – Unprofor ima informaciju. I ima da je proslijedi firmi s kojom je potpiso partnerski ugovor, a to smo mi. Mora dat informaciju humanitarnom konvoju koji prolazi kroz ratnu zonu. I ne smi da postavlja idiote na check-point! Složio sam se. Srce mi je zadnjih sat vremena radilo sto na sat. - Da ti kažem, Bartule, šta se dešava kad nemaš pravu informaciju – pričao mi je Jim dok smo ulazili u sivo, prašnjavo, industrijsko predgrađe Tuzle. – Bilo je to lani na Blue Route. Ta cesta ti je bila jedina kopnena veza Sarajeva sa svitom. Pharmaciens Sans Frontières s četiri kamiona i Land Cruiserom uđu u Sarajevo kroz srpsku opsadu preko Igmana i Butmira, uredno iskrcaju robu i sutradan krenu natrag istim drumom. Dođu oni do onog istog check-pointa od jučer, pa vođa konvoja upita plavca za put. A to je dosta zapetljano područje. Šuma, jebi ga, gusta šuma i svuda neke staze i puteljci, i nije isto uć i izać odatle. Francuski unproforac bio valjda friško postavljen i malo izgubljen, pa mahne rukom: "Tout droit!" Konvoj nastavi ravno i uskoro nabasa na još jedan check-point. "Vidim srpske uniforme", javi se preko radija vođa konvoja, "Šta to ima da znači?" Iz kamiona čuješ krikove: "O, ne! Samo to ne!" Field officer, Bošnjak, iskoči iz cruisera u vožnji i odmagli kolko ga noge nose natrag prema Unproforovom check-pointu i Sarajevu. Kako kamioni nisu imali đe da se okrenu, oni se fino približe srpskim ježevima. Tu oni izvade papire od konvoja na kojima su bili udareni pečati iz Sarajeva; na nekima je čak bio pečat "Armija BiH". Srbi su uzeli svih pet PSF-ovaca za taoce, zadržali ih dva miseca, izazvali međunarodni skandal i na kraju ih pustili neoštećene, ali uz otkupninu od 25.000 francuskih franaka po glavi. I, zamisli vica - nasmije se Jim. - Jedna od žena-vojnika koje su čuvale Francuze zaljubi se u jednog, i to sritno, i sad je u drugom stanju i ima francusko državljanstvo. Jim nato zapjeva uvodne taktove Marseljeze, a onda skupa zaurlamo: All you need is love, pa-pa-ra-pa-ram! All you need is love... Tko zna koliko su sinoć Ratko i Raža izgubili na kartama, no svakako je njihov bio red da idu u kupovinu i pripreme večeru u sobi hotela Bristol. Svi su dijelili opće veselje što su bez ikakve prigode stigli i dovezli robu; sad su se mogli opustiti. Jim je pitao žele li se sutradan ustati rano i spustiti se u Split u jednom danu, ili možda žele u povratku noćiti u Zenici. Svi su glasali za Zenicu. Ponajprije zbog toga što ih je Andrija zvao na pir svoga sinovca, a i zato jer će se u Split vraćati u nedjelju i zaraditi dnevnicu od sto maraka. Bilo je veselo. Ne samo da će se dobro zabaviti, već će na tome i zaraditi. Jim se gradio kao da ništa ne zna o ovoj dugo planiranoj kombinaciji. Vratio se konvoj dan prije ili kasnije, bilo je na koncu svejedno. Roba je stigla na vrijeme i bez oštećenja.
  • 20. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 20 Točno u osam Pivac je pokucao na moja vrata i pozvao me na večeru. Ratko i Raža su na malom plinskom kuhalu pripremili gulaš i cijela im je skromna sobica mirisala po junetini, bosiljku, svježem siru i motornom ulju. Ekipa je bila dobro uigrana – imali su plastični pribor, salvete, dvije boce vina, sve. Posjedali smo po rubovima kreveta i zadovoljno mljackali. - A di nam je Jim? – pitao sam. Želio sam s njim malo popričati o Samiru iza večere. - Iša ti je on u posjete – reče Pivac. - Kakve? Koga on ima tu? - On ti svugdi ima nekoga – javi se Raža. - Nema mista di ti on nekoga ne pozna. Stalno nešto nekud raznosi. Jednome cipele, drugome frižider, trećemu dolare od strica iz Amerike. Ljudi ga obožavaju. - Ajde!? Pa ja ne znam ništa o tome. Još od onog dana kad sam upoznao Jima, morao sam u nekoliko navrata redefinirati svoje mišljenje o njemu. Sad sam očito morao to opet učiniti. - Pitaj ti nas vozače ako nešto ne znaš – očinski me posavjetuje Pivac. - Kako ti se čini gulaš? – upita Ratko. – Uzmi još, nemoj se sramit! - Baš je dobar – rekoh. – Prva liga. Bravo dečki! Ponovo sam napunio tanjur. Pivac otvori bocu crnog vina i posloži šest plastičnih čaša u red. - Mene preskoči – promumlja punih ustiju Raža. – Pijen lijekove. Meni vodu. - Je, je – reče Pivac trudeći se da ravnomjerno natoči vino. – Jim ti je duša od čovika. Evo, primija je nas nekoliko pri Oluje da nas opet ne mobiliziraju. Pa ratovali smo već na južnoj fronti, bili smo na Maslenici... neka sad mobiliziraju one šta su do sada pijuckali kavice. Je li tako? – on razdijeli čaše. – Eh, Jimmy, Jimmy. On ti je ka neki dobri duh, pomoći će svakome. A ljudi imaš svakakvih, to znaš. Daš im prst, a oni uzmu cilu ruku. Eto, ta Ismeta. Šta je, pitam ja tebe, to njoj tribalo? - Koja mu je to? - Šta ti ne znaš za Ismetu? - Veze nemam. - To mu je žena. Bivša. Večeras će je probat skuvat da potpiše papire. - Ma nemoj! - Je, duše mi. Medicinska sestra, muslimanka. Šesna mala. - I, šta? Pukla ljubav? - Ma jok. Kakva ljubav? Bila je ranjena tu u Tuzli, kad su Srbi pripucali po mladosti u centru grada. Jim joj sredija liječenje u Americi, pa joj sredija i da se vinčaju, da dobije Green card. On se vratija u Bosnu, a ona za njim, ostavila i posa i sve. Smetala mu, nije mu dala mira, svugdi ga pratila, angažirala familju. - A Jim? - Izludija čovik, moš mislit. Oženija se da joj pomogne, a ona mu skupa s rodbinom sila za vrat. Uteka nekud, mislili su da se vratija u Ameriku, ali nije, sakrija se na nekom otoku kraj Šibenika.
  • 21. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 21 - Na Obonjanu! - Tamo negdi, jebi ga, pritajija se. Ali onda se valjda zakompliciralo to s američkim i bosanskim papirima, živi kupus! A malu pritisla familja da ga mora naći i odvesti imamu pa da on vidi kako to raspetljati. - Sveti Jim! – nasmijao sam se. - Mrak – zaključi Pivac i otvori drugu bocu vina. - Eto, sad znaš – reče Andrija. – Samo ti pitaj nas vozače, mi ti sve znamo. Koliko je koji političar ukra, pošto su pomidore u Mostaru, kakvo će vrime biti sutra u Beču, bilo šta. Mi smo ti pokretne baze podataka. - Kako to da svi smrde po ulju? – upitao sam. Isprva nisam išao za tim, ali blagi vonj motornog ulja koji je strujao oko Pivca podsjetio me je da su jednako tako mirisali svi na ovom konvoju. U redu, bilo je sasvim normalno da vozači i oni koji se bave pregledom i nadzorom vozila daju po ulju, taj je vonj bio sastavni dio atmosfere na cesti. Ali miris motornog ulja pratio je i policajce na kontrolnim točkama, špeditere, carinike u Tomislavgradu. Pivac mi rastumači: - Ti voziš, staneš, popiješ par pića. To ne znači da nisi više sposoban vozit kamion od dvadeset tona. Mi smo profesionalci. Andrija, recimo, na svakom konvoju strusi bocu rakije, a najbolje vozi od svih nas. U četiri godine nije ima ni najmanje ogrebotine. E, kad si fino malo potegnuja, popiješ malo ulja - malo je gadno, ali mora se - tako da šef konvoja, policija ili neko drugi ne namiriše zadah, jer se u želucu napravi film ulja koji pliva iznad svega ostalog. I zato nema zadaha, nema puhanja u balon, nema otkaza. 58 Vožnja natrag je bila mnogo brža. Cestu kod Ribnice prešli smo asfaltom, pri brzini od sto i dvadeset na sat, s borbenim razmakom od dvjesto metara između kamiona. Nakon deset minuta napete tišine, razvila se rasprava koja se ticala večerašnjeg provoda. Netko je trebao skoknuti do neke babe u Lukovom polju po nekakvo cvijeće, Raža će voziti do Viteza i natrag jer zbog antibiotika nije smio piti alkohol, Andrija je sinoć izgubio na karte i sada je svoju košulju i rezervni par cipela posuđivao Ratku. Jedan se raspitivao o jelovniku, drugi o mladoj. O ženama se tada, uz manje stanke, raspravljalo do Zenice. Ponovo smo zašli u planinu i šuma se pušila od vlage koja je stvarala nemarno razbacane jastučiće s druge strane klanca, tamo gdje su rasli zabačeni zaseoci i prestajali svi putovi. Teški, mračni oblaci pritiskali su vrhove gora. Tiho sam pjevušio udarajući nogom po boci za gašenje požara. Kako su i zašto ti ljudi
  • 22. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 22 sagradili kuće u onoj vrleti, pod oblacima? Nema vidjeti nijednog puta da vodi onamo, nema stupova ni žica, nema minareta, ni radija. Što oni tamo misle o ovoj beskonačnoj humanitarnoj koloni koja svakodnevno teče susjednom stranom kanjona i znaju li uopće da im je zemlja u ratu? Ti starci - jer nemoguće je zamisliti da bi se itko mlad zadržao na onakvoj kosini - vjerojatno i ne znaju da su za svog života četiri države promijenili, a da se makli nisu sa svoje planine i svojih oblaka. Na Ravan-planini nam je sada probleme stvarala i mnogobrojna stoka koja je, poput samih seljaka, bila potpuno indiferentna i neosjetljiva na molbe. Uz cestu su tumarala i igrala se djeca. Nicala su odasvud, trčala uz konvoj, izmicala nesreći. Mahali su i molili za kakav mali dar: cigaretu, čokoladu, njemačku marku. Jim je uvijek imao nešto uza se, ali je birao pogodan trenutak. Nije pušio, ali je uvijek imao cigareta za ovakve prilike. - Ova dionica se zove Bombon Village – pričao je. – Prvi put kad sam prolazija ovuda bilo mi tako žao ove dice da sam im odma dao sve čokolade i cigarete, čak i nešto maraka. Tako reaguju svi kad prvi put prođu. Greška. Dica misle da imaš još pa kilometrima trče za kamionima, skaču na retrovizore, padaju. Mislim, ne dao Bog da neko strada tako. Pas-mater! – On načas zaustavi cruiser i odabere CD iz malene torbice. - Sad je bolje, ne trče više tako sumanuto, znaju da ćemo svakih dvisto-tristo metara da im nešto dobacimo. - Last trak pas kidz - javljao je Andrija. - E, vidim ja da činiti dobro nije baš tako jednostavan posao – nasmijao sam se. - Oh, no – odvrati Jim. - No, sir. Think twice. Ponekad triba dobro promislit pri nego šta se u to uvališ. - Priča mi Pivac da si se vjenčao, pa da se stvar zakomplicirala. Jim je usporio i neko vrijeme šutke vozio šumom izbjegavajući korjenje, jame i odrone. - Ah, da. Ranjena medicinska sestra. To nije ispalo dobro – reče vedro Jim. – Ali, slušaj... Neko je jednom pametno reko da, ako pri svakoj usluzi misliš na zahvalnost, onda nisi dao već prodo. I jes tako. Kad imaš posla s ljudima, čak i onda kad ih pomažeš, moraš računat na to da će te neko kad-tad naguzit. To je u ljudskoj naravi. To je rizik, OK? Ko u svakom poslu. Ako voziš brod, znaš da ćeš se kad-tad nasukat, jel? Ali, ako mogu, zašto ne bi čoviku sredija papire, dovezo frižider il vriću krumpira? Znam da će uvik da bude tih nezahvalnih budala, tih Samira i Ismeti, ali, jebemu, ne triba zbog toga odustat. Gledao sam kako pored mene promiču smreke okićene pramenovima magle i uživao u uvodnim taktovima s albuma The Last Waltz. - Kako možeš izdržati? – upitao sam. – Kako uspijevaš kombinirati te pojedinačne donacije s ovim poslom? - Zamisli babu i dedu u Bugojnu – reče Jim. - Ne čuju ništa jer su ostali bez slušnog aparata, ili imaju aparat al crkla baterija. Zamisli klinca iz kamenjara
  • 23. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 23 pored Aržana koji je vidija biciklu samo na televiziji. Zamisli kolko malo triba pa da budu srećni, a uz kuću im svakodnevno prolaze konvoji… a nije da nema tih igračaka i aparata. Tamo su, u splitskim skladištima. Ljudi doniraju svašta, skladišta su puna svačega. - Ali to traži masu energije, vremena, treba sve to popamtiti – rekao sam. – Nitko se ne želi zezati s takvim sitnicama. - Jebi ga, kad te sitnice puno znače… - nasmije se Jim. - Pogotovo kad je čovik siromah, bolestan i sam. Mislim da si i ti to skonto, sigurno ste i vi nailazili na takve priče u medicinskom programu. - Pa jesmo – prisjetio sam se. – Bilo je tih pojedinačnih situacija, naravno. Ali nismo reagirali. - Na primjer? - Na primjer, u Sućurju na Hvaru, jedna djevojka je trebala pegilirani interferon. Injekcije. Obični interferon joj nije pomagao. - Jennifer i Sabina nisu zagrizle? - Ne. Umjesto toga, ostavili smo im hrpu telefonskih brojeva. - Jašta – odvrati smireno Jim. – A sve te organizacije koje nazovu će im reć da im je žao ali da one nemaju takav mandat, pa će im dat još telefonskih brojeva. - Svi se boje tih pojedinačnih slučajeva. Ti si valjda jedini koji se time bavi. - Varaš se – odmahne glavom Jim. - Ima nas još. Johanna van Brugge iz ICRC-a, Fabrizio Barca iz Caritas Italiana, da te sad ne gnjavim imenima – a onda apostolski odlučno doda: - Grijeh je praviti se slijep i gluh. To nije u redu. Dobro, ako nemaš – nemaš. OK. Al ako imaš negdi nešto u nekakvom skladištu, bilo di… pa pomozi, odnesi čoviku, daj te bombone dici, zelenu kartu Ismeti, toner za printer manastiru, interferon curi s Hvara. Jennifer i Sabina su krasne cure, ali nisu bile u pravu. Ako možeš da pomogneš, ne filozofiraj. - Ili, recimo... – nastavljao sam prisjećati se situacija kojih me je bilo sram. - Oni na Zlarinu su mogli dobiti štogod, barem malo antipiretika i analgetika da radi takvih gluposti ne moraju putovati u Šibenik. - Pa odvezli ste na kopno brdo paracetamola, ibuprofena i svega – začudi se Jim. - Zašto im pobogu niste odnili te lijekove? - Sabina se bojala granatiranja. - Ma daj, molim te – Jim je razočarano otpisivao takve argumente. - Ali istina je, Jim – branio sam je. – Strašno se bojala. Ja znam kako je to kad se na svaki jači zvuk upišaš u gaće. – Ma dobro, Srbi su tada s vrimena na vrime Šibenik tukli VBR-ima, ali onda bi ja za Obonjan zaplovija iz Zablaća. - Sabina nije htjela zapadno od Trogira i gotovo. - Ali... nije mi jasno – razmišljao je Jim lagano tapkajući prstima po volanu u ritmu glazbe. – Ja sam čuja da je Sabina jednom sama tražila da je odvedu na prvu liniju. Ili sam krivo čuja? - Bila je pijana.
  • 24. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 24 - Ah – zavrti glavom Jim. – Strah, seks, ljubav, pare... Stvari koje pokreću svit. Tako je nama govorio profa iz kreativnog pisanja. A uz to ide piće, droga, nasilje... pa opet strah, pa malo ljubavi... Bio je prilično u pravu. Neko vrijeme smo slušali glazbu i ispod glasa pjevušili. - Samo, čudno je to kako su ljudi različiti – nastavi Jim. – Sabina se mora napit da bi se približila fronti, Ernestina bi sve dala za jednu dobru unakrsnu vatru. Eric bi vlastitu majku prodo za postotak, a Sabina bi sve dala za Mikaela. Čudno. I on borbeno zapjeva: - And the suuuuuun don't shine... A ja prihvatim: - ...anymoooooore. – Znaš tu stvar? – obraduje se Jim. - Svakako. Te stvari smo pjevali na tulumima prije rata. Naglo su pred mojim očima zaigrala znana lica i prizori iz studentskih dana. The night they drove old Dixie down, Forever young i druge pjesme s albuma The Last Waltz su bile naše himne, a nije bilo koncerta na kojem Danijel ne bi s blaženim osmjehom zaprašio Further on up the road. Ah, jadni moj prijatelju, mislio sam, prisjećajući se zadnjih trenutaka provedenih s njim. Ako ništa drugo, umro je s osmjehom, zauvijek mlad, ponavljajući kako ništa neće promijeniti njegov svijet. Jim nije prestajao s galamom i pjesmom dok se konvoj oprezno spuštao izlokanom trasom prema Zenici a gusta smrekova šuma postupno ustupala sve više prostora visokim bukvama. - A reci ti meni – golicalo me je - Što sada misliš o braku, nakon svega? – Bartule, vjere mi, ta epizoda s Ismetom je potpuno nevažna – reče Jim. – Brak nije loša stvar. Al nije bogme ni najvažnija. Ljudi su digli malo previše prašine oko toga. E, sad... Šta je zapravo najvažnije? To je pitanje svih pitanja. Valjda – voliti, razumiti, bit ispunjen, radit ono šta voliš a da pri tom ne zajebeš ljude oko sebe, bit zdrav, bit zadovoljan sam sa sobom, naći srodnu dušu, bit sposoban da dijeliš život s nekim... - Cijela hrpa najvažnijih stvari. - Tell me about it. - Da se fokusiramo na cure. - Pa, čuj... oženija bi se, zašto ne? Kad bi našo neku zgodnu malu, jednu dobru dušu... If I don't do it, somebody else will – zapjevao je – If I don't do it, somebody else will! Ha-ha! Woooh! – zaurla. – Nikakvu princezu s dugim noktima, nikakvu feder koku šta ne zna jaje skuvat. Nego običnu, iskrenu curu koja ne glumi, kojoj je stalo do ljudi, do prirode, do svega. - Kojoj je važan svaki mačić, svaki mrav – diskretno sam sugerirao ali nije zagrizao. Nastavili smo slušati, pjevuckati i tapkati, on po volanu, ja nogom po boci s pjenom gašenje požara.
  • 25. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 25 - The Last Waltz – sanjivo reče Jim. – Jednom, kada kucne taj čas, treba da obiđemo svu tu raju kojoj treba interferon il slušni aparat il šta li već, važi? Biće to jedan lipi valcer za kraj. U Domu umirovljenika su se svi porazbježali po tajnim zadacima, po sobama i kupatilima, pjevajući i veseleći se poput djece; dozivali su se i razmjenjivali ogledalca, češljeve, paste za zube i cipele, losione i još sto sitnica za koje čovjek ne bi vjerovao da mogu završiti u torbi okorjelog kamiondžije na konvoju usred Bosne. Sad se i sunce lagano probijalo kroz pepeljastu nebesku masu, i svjetlo je izvodilo čudesnu igru boja i teksture. Uzeo sam fotoaparat i krenuo u grad. Policija me je zaustavila dok sam slikao nekakve krumpire na gradskoj tržnici s minaretom u pozadini i tu sam proveo skoro čitav sat, objašnjavajući tko sam i pravdajući se simpatičnim, ali dokonim policajcima. Kad sam se vratio natrag u Dom, šoferi su već bili otišli prema Vitezu. Obećali su da će se vratiti do policijskog sata u jedanest sati. Povukao sam se u svoju sobu i pisao pismo Suzani. Sutradan se je konvoj zaustavio uz obalu Lašve, u restoranu Florida. Svaka druga birtija u Bosni zvala se Florida, ali ovaj restoran je bio sasvim pristojan. Jim je za svih naručio pečenu pastrvu. Imao sam neke bodulske predrasude o riječnim ribama, a za sve to je zacijelo kriv jedan mastan i bezukusan som kojeg sam kušao u srednjoškolskim danima, ali kad je konobar servirao pastrve s gradela i zalio ih maslinovim uljem, bogme, morao sam priznati da nimalo ne zaostaju za pečenim sapama. Nastavili smo vožnju u dobrom raspoloženju. Kao da je netko pritisnuo pauzu, a zatim opet play, vratili smo se na jučerašnje teme. Jim je govorio mirno, rezignirano. - Radiš kolko možeš, daješ sve od sebe... Ako tako radiš, nemaš se čega bojat, nemaš šta izgubit. Istina bog, tu i tamo naletiš na neku minu, na neko nezahvalno govno. Pljunu ti u lice. Pa šta? Ja sam opet čist pred samim sobom, a ostalo je njihov problem. I ta mala muslimanka, ona bi sad da nosi moje ime, pa nek nosi ako joj to nešto znači. Vaš narod kaže: dobrota – sirota. Ja se ne slažem. Tu izreku su smislili neki škrti ljudi šta misle samo na svoju guzicu, ko nekakvo opravdanje. Takvi jednom rukom daju, a drugom pišu fakturu. Al sve je prosto ko pasulj: ako činiš dobro, bez računice, niko ti ne može ništa. Ne možeš izgubit. - Jim, ne znam da li te pratim – uskomešao sam se – ali upravo sam izgubio tri tisuće maraka jer sam vjerovao da je dobro činiti dobro. - Znam, man, kako ti je. Prošo sam ja to. Čovik se osjeća usrano i poniženo. Al upamti – ti si u toj priči više dobija nego si izgubija. Samir ko zna đe je sad i nadam se da negdi mirno spava, jer ja ne bi mirno spavo na njegovom mistu. Taj će cili život bižat i bit na oprezu da ga neko ne zatekne nespremnog. Ali nemoj to biti ti, Bartule.
  • 26. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 26 - Kako to misliš? - Pa, tako. Čujem da si se raspitivo... - Ja raspitivao? – pravio sam se glup. – O čemu? - Daj, Bartule – strpljivo je negodovao Jim. – Raspitivo si se o Samiru u Zenici i Tuzli. Tako se priča. To je bilo točno. Raspitivao sam se, ali mi na pamet nije padalo da je sada cijela zemlja znala za to. Vozači, naravno, oni sve znaju. Pokretna baza podataka. Bilo mi je pomalo krivo. Zašto se neke informacije drže u tajnosti, a druge cure na sve strane? - Za tvoje dobro, Bartule, za tvoje dobro ti govorim – nemoj to biti ti. Okani ga se – mirno me je savjetovao. – Molaj, ba. Nemoj da planiraš, nemoj da se truješ, nemoj da se spuštaš na njegov level. Ne prljaj ruke. Ako budeš mislio o tome da mu se osvetiš, onda si sve izgubija. Ti si probo učinit dobru stvar. I toga se ne triba sramit. - Ali puka san, Jim! Nemam novca za sponzoriranje balkanskih šupaka. Samir je znao. Sve sam mu pričao. O tome kako sam spašavao golu kožu, kako sam se preselio u Split, kako pokušavam preživjeti… On je to razumio, pričao mi je o sebi, i sam je prošao kroz još goru priču. Razgovarao sam s njim otvoreno, kao s frendom, kao s bratom, mater mu njegovu posranu, imao sam stopostotno povjerenje u njega! - Svi smo mu virovali – reče Jim. – Bija je dobar radnik. Pošten, marljiv, nikad se nije žalija. Svi smo virovali našem sirotom Samiru. - Ali to njemu nije ništa predstavljalo. I znao je da dio plaće šaljem gore u Zagreb i da dijelom i od tome ovisi kako će završiti moja i Suzanina priča, sve sam mu govorio, sve je znao. Ali očito mu ništa nije značilo. - Đubre – promrmlja Jim. – Čuj, da ti kažem otvoreno, ja mislim da ga ne bi bilo teško nać. To s aerodromom je sigurno varka. Lako moguće da je negdi ovdi. Il je u Kanadi. Svejedno. Znam da bi neki ljudi za male pare prekopali i Bosnu i okolicu, pronašli tog momka i izbušili mu trbuh. Lako izvedivo. Ali, kažem ti, nema smisla da prljaš ruke. A šta se finansijskih rana tiče, ne beri brigu. To ćemo da riješimo. Ja ću da pomognem, nadoknadit ćemo tih par hiljada maraka. - Kako? – upitao sam. - Glavu gore. Pričat ćemo o tome u kancelariji. 59 - Evo o čemu se radi – reče mi Jim sutradan u uredu. – Ođe je taj program za laboratorije u BiH – on mi pruži fasciklu s papirima i prospektima. – Ođe su
  • 27. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 27 liste, parametri, količine, ođe ti je budžet. Mene su zadužili da kupim robu. Triba da odaberemo dobavljače, nije važno okle su, al bi donator želija da su iz Hrvatske ili BiH, da se malčice pomogne lokalna ekonomija. Ali nije uvjet. Uvjet je da u misec dana nabavimo opreme za pola milijuna maraka. Možemo da odgodimo nekoliko konvoja pa stignemo sve odradit. Pogledao sam evaluaciju i specifikacije potrebnih materijala i aparata. Bilo je tu svega, od petrijevih zdjelica, epruveta i tikvica, do kemikalija i aparata za koje nisam ni blizu mogao pogoditi čemu služe. - Ne znam kako ti stojiš s ovim – rekao sam – ali ja nemam pojma o dijagnosticiranju i laboratorijima. Ja ti ne razlikujem te njihove vage od onih na peškariji. - To nije presudno - reče Jim. - Osim toga, sve piše u papirima. Pri nego šta je ošla u Srebrenicu, Ernestina je s bosanskim medbelovcima obilazila dijagnostičke laboratorije. Zabilježili su potrebe. Brisel je pročija evaluaciju i sastavija listu opreme sa specifikacijama. Rim je pronašo donatore. I sad te papire triba poslat firmama koje prodaju, dobit cijene, provjerit je li parametri pašu, usporedit cijene, odlučit se za dobavaljače, potrošit pare i prebacit stvari u Bosnu. Ne moreš falit. Biće malo papirologije, malo vozikanja, a biće i nešto zarade. Kad radiš takve stvari, uvik ima zarade. Siti se Mistera 5. - Dobro, ali mi još nije jasno zašto su odabrali splitski ured da potroši tu lovu nakon što su cijelu evaluaciju izveli bosanski timovi. Zar ne bi bilo logično da Lejour i oni tamo u Bosni odaberu te reagense i aparate? - Ne. Tu logika ide drugom stazom – rastumači Jim. – Rim i Lejour smatraju da bi Bošnjaci bili previše subjektivni. Odabrali su mene jer misle da sam dovoljno lud, neutralan i finansijski nezainteresovan. Lud možda jesam. Neutralan manje-više. Al za profit nezainteresovan nisam. Bija sam. Al s obzirom da nas je Samir nasamario, više nisam. I tako smo se Jim i ja prihvatili nabave i prijevoza laboratorijske opreme u BiH. Ovo je bilo sjajno. Ne tako davno, nije mi ni na kraj pameti bilo da tražim kruha preko pogače i bio sam sasvim zadovoljan uvjetima i plaćom. Ali sada nisam imao nikakav status, bio sam običan dnevničar koji je radio što mu se kaže i koji je sutra mogao ostati bez posla. I zatim, sva ta nervoza, sve te ponižavajuće situacije i razočaranja, svi ti šefovi i likovi koji su isisavali iz mene ono najbolje i, naposljetku, Samir... sve to se u meni pretvorilo u val ogorčenja koji je vapio za osvetom. A ono što je Jim nudio bila je slatka, legitimna i potpuno legalna osveta koja neće nauditi ama baš nikome. Provizije su bile sastavni dio poslovanja i da nije bilo nas, taj novac bi jednostavno pokupio netko drugi. Nismo pravo ni krenuli s poslom, a vijest se munjevito pročula. Ponude su stale pristizati sa svih strana. Laboratorijske uređaje su nam nudila tri zastupništva iz Hrvatske. Oni su također u ponudi imali plastično i stakleno posuđe i ostale potrošne materijale. Kemikalije je nudilo nekoliko proizvođača i
  • 28. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 28 posrednika iz Hrvatske i još dva iz Sarajeva. Nisam se mogao načuditi kako su samo u nekoliko dana sve te firme saznale za ovaj program a da ni ja ni Jim nismo okrenuli nijedan broj. Uskoro nas je zapljusnula lavina prospekata i predračuna, faksevi su stalno stizali, telefoni zvonili. Svi ponuđači su davali manje-više iste uvjete i gotovo svi su govorili o poslu kao da se radi o nečemu što je već iza nas i o tome kako bismo se što prije morali naći, počastiti se i pogostiti, nazdraviti suradnji. Morali smo brzo analizirati ponude. Jim je bio mišljenja da je one najskuplje stvari najbolje nabaviti preko stanovite Albine iz Pule. Ona je spektrofotometre, autoklave, centrifuge, vage i ostalo nudila po nešto višoj cijeni, ali su se parametri tih proizvoda najbolje poklapali s potrebama na terenu. Tu je uletjela naša noćna radio-operaterka s prijedlogom da aparate kupimo od neke firme iz Kaštela. Kako se ona uspjela uključiti u događaje, nije nam bilo jasno. U Kaštelima su također imali približno ono što smo trebali i mogli smo mirne duše ići na tu opciju, ali Jimu je jako išla na živce ta Lada koja se sada po uredu motala i noću i danju. - Bartule, jel ti ljudi iz Kaštela spominju čašćenje? – upita Jim, nagnut nad hrpom papira s prstima duboko zakopanim u kosu. - Čašćenje? - Da, jel misle da nas počaste, šta kažu? - Sad kad me pitaš… Proanalytica i Kemilab i još neki su spominjali da će nas častiti, a Albina je rekla da nas neće počastiti nego pogostiti. Ne znam baš što žena misli. - Ali oni iz Kaštela nisu ništa spominjali. - Ne. - To nije dobro. Znači da namjeravaju da počaste Ladu. - Ne znam, Jim. Mislim… na koncu, šta ima veze tko će komu platiti piće ili večeru? - Nije uopšte stvar u piću i večerama – promrmlja Jim ne dižući pogleda s prospekata i cjenika. – Počastiti, pogostiti... u prevodu znači dati proviziju, keš u ruke. - Bogati! – napokon mi je zasjala žaruljica. - Dakle – reče Jim – Kaštela otpadaju. Ja sam još uvik za Pulu. Imam dobar feeling. - Pa i meni odgovara Pula – rekao sam. Još na srednjoškolskoj ekskurziji zavolio sam Pulu i Istru. Osim toga, uskoro je Sting trebao gostovati u pulskoj Areni. Albina je obećala rezervirati karte, bez obzira sklopili posao ili ne. Lada je bijesnila i hodala okolo mantrajući nešto o sukobu interesa, štogod to njoj značilo. Firma iz Kaštela nas je svakodnevno zvala, ali Jim je ostao pri svome. Kako nisu odustajali, on im napokon priopći da mu je žao ali da s njima ne može poslovati upravo zbog sukoba interesa. Više se nisu javljali. U međuvremenu je javio Albini da Kaštela
  • 29. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 29 imaju povoljniju ponudu, pa je i ona snizila cijene, tako da sada Lada nije imala argumenata. Zauzvrat, ta je visoko digla nos i nije s nama više nije razgovarala. Stigli su prvi reagensi i ostale kemikalije. Iznajmili smo dio Mesoprometove hladnjače, betonski bunker dimenzija sedam puta sedam metara, golih zidova, bez prozora. Jedna jedina žarulja od stotinu vati tužno je visila na kabelu s vlažnog stropa. Tu smo, uz pomoć kolega farmaceuta iz Tuzle, skladištili i sortirali dopremljeni dijagnostički materijal u tri kuta koja smo imali na raspolaganju. Četvrti nismo smjeli dirati, bio je rezerviran za pokvarenu robu iz glavne Mesoprometove hladnjače. Bila je sredina listopada ali bablje ljeto je bilo u putpunosti zavladalo Dalmacijom. Bonace su trajale danima, bilo je vraški vruće, kupači su se vratili na plaže. Prvi dan smo došli na posao u kratkim hlačama i tankim majicama. Izdržali smo svega desetak minuta na +4. Smrznutim prstima nismo mogli držati olovku. Izlazeći van, imao sam osjećaj da sam udario u topli mekani zid – vani je bilo dvadeset i pet stupnjeva više. Mesari su bili jako razočarani što među našim kemikalijama nismo imali ništa za sinuse. Ti debeli, mirni morževi su svakodnevno udarali u toplinski zid i svi odreda su šmrcali i kašljali i raspravljali o sinusima i o spizi. Onaj četvrti kutak je, istinu govoreći, samo dijelom bio odlagalište za pokvarenu robu. Ostala roba je bila samo na papiru deklarirana kao pokvarena. Bilo je tamo zdravog mesa, pancete i pršuta, voća i oborite ribe svježe poput jutarnje rose. Predložili su nam suradnju, ali mi zaista nismo imali ništa za sinuse pa da se možemo trampiti s našim dobroćudnim mesarima. 60 Čim je čuo da i Suzana dolazi na Stingov koncert, Jim je spremno predložio da odemo po nju u Zagreb. Mala digresija od kojih petstotinjak kilometara nije bila nikakav problem. Krenuli smo rano ujutro, nismo se nigdje zaustavljali osim kad bi se mijenjali za volanom i već oko dva popodne bili smo na Žitnjaku gdje nas je nestrpljivo čekala Suzana obučena u ofucani jeans kao prava mala rokerica. Uspio sam je nagovoriti da pobjegne od zagrebačkih magli na dva dana. U devet navečer smo već bili u Puli. Albina nam je rezervirala sobe u malom obiteljskom hotelu Galija u središtu grada. Istuširali smo se, večerali, Jim je obavio nekoliko telefonskih razgovora, obavili smo dogovor za sutrašnji dan i povukli se na spavanje.
  • 30. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 30 Prošlo je mnogo godina od mojeg zadnjeg posjeta ovim krajevima. Volio sam osjetiti taj mir koji bi se u meni nastanio čim bih prošao s onu stranu Učke, nekakav spokoj i sređenost. Nisam imao osjećaj da mi stalno netko vreba iza leđa kao u Splitu. Ljudi su bili drugačiji, normalniji, finiji i pri sklapanju poslova i u banalnim svakodnevnim situacijama kao što je parkiranje. Dovoljno je bilo da ugledam nekoliko vozila s riječkim ili pulskim registracijama i odmah bih se osjećao opuštenije. Automobili su prolazili kroz zeleno, uredno se zaustavljali na crveno. Ako nije bilo signalizacije, vozači bi me propuštali čim bi vidjeli da nisam domaći. Nisam im vjerovao. Trebalo mi je par sekundi da se načudim i shvatim da su se zapravo zaustavili zbog mene. U Splitu su davanje prednosti, propuštanje pješaka, paljenje pokazivača smjera i čekanje na crvenom bili znakovi slabosti. To je bilo za mamine maze. U sunčano jutro sjedili smo uz Slavoluk Sergijevaca, pili kapućino i opušteno razgovarali s Albinom o glazbi, turistima u posezoni, o svim mogućim sitnicama osim o poslu. Željela nam je osobno pokazati grad. Proveli smo nekoliko sati šetajući uz Rivu i drvorede u Kolodvorskoj i Splitskoj, zatim natrag obalom i kroz Titov park do Amfiteatra. Albina je bila jednostavna, opuštena brineta koja nije skrivala svoje sijede vlasi premda je tek bila u ranim tridesetim. Nekoć je bila teta u vrtiću. Kad joj je suprug poginuo negdje na Velebitu u prvim danima rata, za sobom je ostavio trogodišnjeg sina i uhodan posao. Pritisak klijenata, dobavljača i vjerovnika je bio tako silan da Albina gotovo nije imala vremena ni za dostojno žalovanje i prisilno je morala uskočiti u svijet veleprodaje. U početku se mislila time baviti tek toliko da dovrši zaključene poslove i ispuni obaveze prema poslovnim partnerima, ali posao je nekako išao sam od sebe. Na kraju je sa žaljenjem dala otkaz u vrtiću da bi se koliko-toliko mogla posvetiti sinu. Bila je velika obožavateljica Stinga i engleske scene općenito. Sanjala je dan kada će u Pulu početi dolaziti preostali preživjeli i nanovo uskrsnuli bendovi iz sedamdesetih i osamdesetih, a ovaj Stingov koncert kao da je simbolički najavljivao kraj rata i početak veličanstvenih događaja u Areni. U našem hotelu smo ručali fuže i lazanje a onda su Jim i Albina otišli do njenog ureda potpisati papire i dogovoriti se o rokovima i uvjetima isporuke i servisiranja laboratorijske opreme, a ja i Suzana smo odlučili protegnuti noge do Kaštela. - Nisan ni sanjala da ću ovo ikad učinit – govorila je Suzana dok smo sjedili na topovima ispred Povijesnog muzeja. – Da ja ovako kidnen s posla na dva dana – radi koncerta! Ja, Suzana? - Peče te savjest? - Samo mrvu. Tek toliko da mi je još lipše. A za sve si kriv ti. - Ne znan, meni se čini da se nisi puno dvoumila kad san spomenuja Stinga i Pulu.
  • 31. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 31 - Dakle, ja ovo stvarno, ali stvarno ne bi nikad mogla izvest sama. Obuć traperice i reć obavezama doviđenja. Ne mogu virovati. A ti... tebi je to normalno. Ti si sigurno senpre ovako markira. - Ma nisan. Suzana me pogleda ispod oka. - Dobro – rekoh – u srednjoj školi smo svi ponekad bižali s nastave... Na faksu smo znali koliko s kojeg kolegija možemo izostati i te smo se kvote držali. A kad san počeja raditi... tu i tamo bi slaga da san bolestan, da iman obiteljskih obaveza i slično, ali ne puno. Ne volin ni ja previše muljati, i mene progoni taj neki vražji osjećaj dužnosti. - Da, ali sigurno ne tako intenzivno ko mene. Poslušna Suzana. Uvik san bila tako opčinjena tim učiteljima i šefovima. Opčinjena i potčinjena. Zapravo zaplašena. Da ne bi mama štogo zarunjala, da se ne bi nebo srušilo. Ne, stvarno, ovo je za mene nešto skroz novo. Ali... baš je dobro. - I ja san ovdi u Istri u sklopu jedne male pobune. Ali, pravo da ti kažem, nisan ti ja pravi buntovnik. Možda si me krivo procijenila. - Ma ja i nisan iskala buntovnika. Dovraga, još nisan upoznala curu koja bi htila buntovnika za ozbiljnu vezu. To se možda događa u filmovima ali, koliko san ja uspila senjat, cure ponekad i padnu na James Deane i Morrisone ali se na kraju udadu za stabilne i predvidljive papučare. Ja san tražila nekog ko mi se, recimo, sviđa i kojem se ja, normalno, sviđan... ali koji me usput more odvest do nike nove stanice. Ja znan da ti nisi niki totalni romantik, niki Smojin Cervantes oli anarhist koji je protiv rada i države, koji nehoće plaćat račune, porez i dugove. Ali želiš bit svoj u ovin ludin vrimenima, u ovon sustavu što pušća vodu na sve strane, a i ja to želin. Bija bi grih to ubit u nami. Bit malo svoj, ponekad. Ona se uspravi i ozbiljnim glasom nastavi: - Zašto ja, na primjer, ne bi kidnula u Istru na dva dana? Je li komu to škodi, je li koga to vriđa, je li to kontra prirode, kontra čovika, kontra Boga, ako tu i tamo malo daden sebi oduška? - Bome, postala si prava mala buntovnica. - Pa rekla san ti da to u meni čuči još odavna, oti bunt. Samo... tek sad se počeja rasplamsavat. Pri san bila buntovnica koja je kantala i vikala po stinama dok je okolo mene hučilo more, oli me je sakrivala magla na Savi. A doma i u skulu san uvik bila poslušna mala curica koja strpljivo čeka da je učiteljica pohvali, da je mama pogladi po kosi. I jedva san smogla hrabrosti da se suprostavin materi i da opet dojen u oti Zagreb. I sad san opet poslušna curica. Bolnice, ordinacije, tramvaji, menze, knjige, molim, hvala, hoću, nema problema, odmah. I sad mi je tako neobično što san tu, što san se makla od svega na dva dana, stvarno volin ovu Pulu. – Ona pogledom prijeđe preko krošnji, jarbola i krovova. - I je, zaista volin kod tebe nike stvari koje ja sama niman. - Frižider. Telefon. Lupila me je prijekorno posred tjemena.
  • 32. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 32 - U redu, Suzi, znan šta želiš reći. Ali vidi... nije baš tako loše biti sređen i stabilan ka šta si ti. Poslušan, kako ti kažeš. Discipliniran. Voziti desnom bandom. Ja bi želija da san više nalik tebi. Zaželin hodati po čvrstom tlu. Strah me je. - To je u redu. U redu je što te je strah. I dobro je što te ni strah to priznat. Jerbo svakoga je strah. Baš svakoga. Samo budale ni strah. Ali ima dobrih strahova. Niki strahovi te čuvaju, recimo, od struje oli visine. A niki strahovi te tiraju da riskiraš. Eto, to meni fali. I zato volin kod tebe to što, unatoč svemu, znaš riskirat i krenut u nepozato. To mi je drago. Znaš skočiti u prazno. - Kao Jim s Patne. - Ne zaboravi da je Jim posta Lord Jim. Uostalon, ni dobra usporedba. I pusti me da završin ovi solilokvij. Sviđa mi se što si pun pitanja, što sumnjaš, što se ne miriš. Imaš niki poriv da preispituješ, da ponekad plivaš kontra kurenta, kontra onega što judi okolo tebe viruju da triba činit. Draga mi je ota nika odmaknutost. Ni pravi izraz. Neposlušnost, homo reć. Povremena građanska neposlušnost. Moramo s vrimena na vrime pokazat dišpet, reć svoje mišljenje, bit neposlušni ako triba! Ona se popne na top i poviče: - Zašto jedan i jedan moraju uvik bit dva? - Ne moraju. - Kako ne moraju? - Ne moraju nužno biti. - Eto vidiš – oduševila se Suzana. - Kako to? - Jedna kava i još jedna kava su dvi kave. U redu. Ali, na primjer, uzmi jednu notu i još jednu notu. To su dvi note. Spoji te dvi note u tercu ili kvintu, i dobila si nešto treće, novu vridnost, nešto super. Dobila si muziku. Dobila si nas. - I aša iz matematike! – vikne Suzana s topa. – Ali to je tumačenje koje mi se sviđa. I što ima veze ako radi tega uleti aš! Isplati li se malo riskirat radi svojega stava? - Isplati. Grupa japanskih turista se upravo uspinjala stazom prema Kaštelu. Sa zanimanjem su zastali pored topova upozoravajući jedni druge na nas i dvoumeći se da li da pokrenu svoje fotoaparate, jer nisu bili sigurni radi li se o javnom performansu uključenom u cijenu obilaska grada ili o privatnoj stvari, dok je Suzana podizala ruke prema nebu: - Mora li čovik uvik bit poslušan i ponizan? - Ne mora. - Ni tovar se tako ne ponaša, pa zašto bi čovik? Moramo li uvike jist tuja govna? - Ne moramo. - Tako je, ne moramo pristat na sve što nan serviraju! – Suzana zamahne stisnutom šakom prema japanskim turistima. – I nećemo! Je li mora iza jednega utorka uvik doć srida?
  • 33. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 33 - Mora – odlučno potvrdim. - Mora? – ponovi iznenađeno i pomalo razočarano Suzana pa siđe s topa. - Pa, čuj... moraš znati da nisan toliki revolucionar ili šta li već. Iza utorka dolazi srida i ja tu ne mogu ništa. - Hm... znaš što... – zadihano će Suzana. - Malo san se umorila od revolucije. I ožednila. Ajmo mi lipo popit jedno veliko, hladno pivo. Večeras je koncert, moramo bit spremni. Sting je rutinski i profesionalno obavio svoj posao. Sletio je na pulski aerodrom netom prije nastupa, izveo devedesetak minuta svirke, izašao na dva bisa i odletio odmah natrag u London. Svejedno, atmosfera u Areni je bila vrhunska, sve je bilo jednostavno, bez pompoznih efekata, tek uz male reflektorske uzorke što su se šetali drevnim zidovima amfiteatra. Akustika je bila savršena. Glazba izvrsna. Pjevali smo Fragile i Shape of my heart zajedno s nekoliko tisuća ljudi svih životnih dobi koji su sjedili ili stajali s plastičnim čašama i upaljačima u rukama. U malom ribljem restoranu Albina nas je častila salatom od plodova mora, pečenim oradama i istarskom malvazijom. I opet je sve nalikovalo na obiteljski susret a ne na poslovanje. S Albinom je bio i njen sin, Lorenzo. Koncert mu se svidio mada nije baš bio neki veliki ljubitelj Stinga. Više su mu odgovarali Duran Duran i općenito new wave i brže stvari. Saznali smo da je odličan đak i još bolji ribar. Natjerao je mamu da nauči voziti tatin brod i sada su skupa odlazili loviti ribu i lignje. Albina je platila račun i diskretnom kretnjom pred Jima položila jednu malu narančastu omotnicu, ne prekidajući razgovor o lignjama i sipama. A onda je njena sestra došla po Lorenza i odvela ga na spavanje, a mi smo završili u obližnjem pubu na irskoj kavi i tu smo Suzana i ja plesali uz irsku glazbu do iza ponoći dok su Jim i Albina za šankom ispijali guinness, smijali se i razgovarali o bog zna čemu. 61 U Podstrani sam pronašao Suzanin adresar dok sam pospremao i čistio cruiser. Bio je pod stražnjim sjedalom. Očito joj je bio ispao iz torbice dok smo se na brzinu opraštali pred njenom kućom na Žitnjaku.
  • 34. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 34 Kad sam došao kući tu večer, uzeo sam hladno pivo, sjeo na kauč i podigao umorne noge na stolac. Pregledavao sam tu malu knjižicu kao zabranjenu relikviju i prelazio preko meni nepoznatih imena, adresa i telefonskih brojeva. Među listovima naiđoh na majušan kalendar. Pozornost mi privuku crveni kružići kojih je bilo po nekoliko u svakom mjesecu. Serija kružića se redovito ponavljala svaka četiri tjedna. Sa stidom što nepozvan ulazim u male ženske tajne, ja vratim kalendar natrag u adresar. Ali onda me nešto probode i ja ponovo otvorim knjižicu. Buljio sam u rujan i listopad i zaista – tamo nije bilo kružića. Provjerio sam godinu. 1995. Zatim pomno pregledam položaje svih označenih dana. Zadnji kružići su prestajali u kolovozu, prije više od osam tjedana. Pokušavao sam se baviti matematikom ali me sjećanje nije služilo i nisam bio siguran kada smo u kolovozu Suzana i ja bili zajedno i što smo radili. Kad se to zbilo? Da li se to zbilo? Što sad? Bože dragi! Srce mi se uzlupalo. Nisam uspijevao izračunati koliko je dana prošlo. Od čega? Ali... zašto mi nije rekla? Možda je tek posumnjala, vjerojatno nije bila sigurna. Ma imala je vremena da sazna. Osim toga, bila je liječnica. Osim toga, žene odmah znaju da su zanijele, odmah nakon nekoliko minuta. Tako barem kažu. Osjećao sam da mi polako ponestaje zraka pri pomisli da bismo nas dvoje uskoro mogli postati roditelji. Kako? A što ako dođe do komplikacija? Preda mnom se pojave kadrovi ginekološke ambulante, rodilišta, scene babinja. Trebat će obaviti toliko posla... Odabrati krevetić, nabaviti trokutiće i pelene ili što li se već danas nabavlja za previjanje tih malih bespomoćnih stvorenja, odlučiti gdje će se sve to događati, stvoriti nekakve uvjete, saviti gnijezdo, biti zajedno, javiti svima. A prije toga bismo se valjda trebali vjenčati. A prije toga bismo se trebali porazgovarati gdje i kako to urediti, a tako je malo vremena! Ili da vjenčanje ostavimo za poslije? A što je sa specijalizacijom? Što je s mojim poslom? Gdje ćemo živjeti? U panici počnem moliti Boga da me mimoiđe to iskustvo, ali odmah prestanem. Ne miješajmo Boga u ovo. Joj, kad bi se barem porođaj i sve to nekako odigralo bez mene gore u Zagrebu! Hvatao sam dah. Zatim osjetim mučninu. Dočepam se zahoda, povratim u školjku, povučem vodu, stavim glavu pod špinu. Djelovalo je. Pogledao sam se u zrcalo. Bravo, Bartule! Bravo, junače! Da te sada tvoja ljubav vidi, napokon bi shvatila s kakvim bijednikom ima posla i obavila bi sve sama, jer cure to mogu, one imaju snage i hrabrosti to izdržati. A ti si, dečko moj, usrana kukavica, jer dečki su inače usrane kukavice samo što si ti još usraniji od prosjeka. Revolucionar Bartul? Dobar štos. Ne zaslužuješ da se nazivaš njenim dečkom, ne zaslužuješ djevojku kao što je Suzi. Ne zaslužuješ nikakvu djevojku. Ne zaslužuješ da se nazivaš čovjekom. Ne zaslužuješ da imaš ikakve veze s ičijim životom, jer nisi toga dostojan. Stidi se. Srušio sam se na kauč i postupno smirivao. Stidi se, ponavljao sam. Ne zaslužuješ je i nisi dostojan ni nje ni djeteta. Ali oni svejedno računaju na tebe i
  • 35. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 35 sva sreća da ne znaju o čemu si razmišljao posljednjih deset minuta, sva sreća što to nikada neće saznati. Ovu epizodu ćemo zaboraviti, zakopati, bit ćeš dobar i odgovoran otac i suprug i proći ćeš što imaš proći. Nisi ni prvi, ni zadnji. Evo, Nives je rodila, Tonči je još uvijek bez posla, pa što onda? Oskudijevaju, ovise o njegovima i njenima, ali preživjeli su i živjet će i dalje, kroz neko vrijeme će stati na svoje noge i sve će polako doći na svoje ako se budu voljeli i ako zrelo odigraju svoje karte. Jer, kako kaže Jim, nitko nije zadovoljan s kartama koje je dobio, ali nije stvar u tome kako su karte podijeljene već što si učinio s kartama koje su te dopale. Dobro, u redu, mislio sam, sada nešto smireniji. Dobro, dakle, u redu. U redu. A možda Suzana zapravo i nije trudna? Naravno da nije! Možda je odustala od upisivanja onih kružića. Sigurno postoji neko objašnjenje. Da je trudna, ne bi u Puli popila gajbu piva u dva dana. Onda me presječe strašna misao. Ne, to nije moguće. Suzana to ne bi učinila. To sigurno ne bi učinila a da prvo ne popriča sa mnom. Ali, opet... koliko sam ja doista poznavao tu djevojku? Usamljena Suzana na svjetioniku, poslušna Suzana, Suzana koja gazi po plićaku i pjeva oslobođena svih spona s prošlim i budućima vremenima, Suzana rokerica i buntovnica. Koliko nagomilanog revolta je u njoj, kakve tajne krije ta mlada žena? Ne... ne, ne. Ona to ne bi učinila bez mene, takve odluke bez mene ne bi donosila. Dobro, zaključio sam napokon, nema smisla nagađati. Za mjesec dana ionako idem u Zagreb pa ćemo popričati o svemu. U međuvremenu, imaš posla, treba raditi. "Radimo kao da će sto godina biti mir, a spremajmo se kao da će već sutra biti rat", glasila je jedna od omiljenih Adrianinih poslovica. Tako ćeš se i ti ponašati – savjetovao sam sâmog sebe. 62 - Onda – pitao je Jim – jesi li zadovoljan kako nas je teta Albina pogostila? - Jim, hvala ti – odgovorio sam. – Presretan sam. Moj dio iz one narančaste omotnice iznosio je dvije tisuće maraka. Bio sam oduševljen istarskom ponudom, malvazijom i provizijom. Uskoro su se u našem uredu pojavili predstavnici dviju firmi kod kojih smo bili naručili kemikalije. Jedna firma je bila iz Splita, druga iz Sarajeva. Obje su nudile jednako kvalitetne proizvode po ujednačenim cijenama. Jim je htio vidjeti kako će se ponašati nakon prvih narudžbi. U Podstrani nije bilo nikakvih glamuroznih večera, tek kratak dogovor i potpisivanje papira uz Adrianin čaj od hibiskusa. Oba
  • 36. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 36 predstavnika su u pogodnom trenutku Jimu diskretno predala omotnicu s njemačkim markama. Jim je bez srama zavirio u sadržaj omotnica i potvrdno kimnuo. - Obje firme su u redu – rekao je poslije predajući mi tisuću maraka. – Očekuju da ćemo naručivat još kemikalija pa će da nas počaste ponovo. A mi ćemo, ako se slažeš, od njih onda naručit i onaj plastični i stakleni potrošni materijal. To znači da bi mogli svaki dobit još po dvi-tri hiljade maraka. - Jim, ti si genije – priznadem svečano. - Onda, jesmo li blizu toga da prebolimo samiritis? - Ostat će mali ožiljci – rekoh – ali bolest se definitivno povlači. - Dobro – reče Jim. – To je onda riješeno. Jesen je polako stizala, u zraku se jasno osjećalo da je rat pri kraju, radnici sklonjeni u potkrovlje procijenili su da novih mobilizacija neće biti i vratili su se kućama, južina je sve jače pritiskala Dalmaciju, a tempo je postajao sve jači. Mogao sam ja svašta misliti o Ivanu Lejouru Groznom, ali stvari su se odigravale upravo prema njegovom proročanskom scenariju. Očito je imao nos za te stvari. Prihvatili smo se planova za dostavu pomoći nekim dijelovima Hercegovine. Trebalo je raditi hitno, jer su u Glamoč i Drvar počele pristizati izbjeglice, a taj zabitni dio zapadne Hercegovine nije bio ni na jednoj mapi nijedne humanitarne organizacije. Jim se suočio s neočekivanim problemom. Mada je sva humanitarna pomoć prolazila kroz Split, i mada se Split najviše znojio oko njenog provoza, u Briselu nisu bili ni najmanje oduševljeni idejom da se stotinjak tona pomoći tek tako usmjeri u neko tamo novoizniklo hercegovačko krizno područje koje je otkrio nitko drugi nego notorni svetac Jim. Taj bi i u raju otkrio krizno područje. Smatrali su da je Hercegovina dovoljno jaka da se sama snalazi, naravno uz pomoć Republike Hrvatske. Osim toga, zapadna Hercegovina je u vojnom smislu još bila vruć krumpir i za ući u Glamoč ili Drvar bilo je potrebno ishoditi odobrenje lokalnih vlasti. Bez tog papira bilo je nemoguće proći kroz kontrolne točke Hrvatskog Vijeća Obrane, a o svakom takvom pokušaju trebalo je obavezno dobiti i blagoslov od Brisela. Lejour je morao odletjeti do Belgije na kratko savjetovanje. - Brisel misli da cijela Hercegovina pliva u novcu – rekao nam je po povratku u Split. - Ne razumijem o čemu se radi – reče Jim. – Nikad se do sada nije događalo da se ne poštuje stanje na terenu. - To sam im stavio pod nos i ja. Izmotavali su se, objašnjavali, pravdali. A onda mi je sinulo otkud vjetar puše. Što mislite? Nismo znali. Tko bi u humanitarnom svijetu mogao lobirati protiv doniranja pomoći ljudima kojima je ona bila stvarno potrebna? - Tko se zarekao da će se jednog dana vratiti i odužiti se Bosni? - Ernestina? – s nevjericom upitam. Lejour otvori dlanove i sklopi oči.
  • 37. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 37 - I oni nju slušaju? – razočarano će Jim. - Itekako. Vidio sam je i čuo. Ne možeš je izbjeći, tamo je dan i noć, pritišće ih da je ponovo pošalju ovamo. Oni bi možda radije da joj dadu milijun maraka i podignu spomenik, ali sva je prilika da će biti po njenom. C'est con. Lako moguće da upravo nju pošalju kad ja odem. - To je loša vijest – reče Jim. Bio je vrlo potišten i zabrinut. - Pokušao sam uvjeriti desk u situaciju na terenu. Pokazao sam im brojke. Predložio ravnotežu. Prije su itekako slušali što ja imam za reći, puno puta sam ja gasio vatru dolje u Africi. Ali nakon cijele te blamaže sa Srebrenicom... Ernestina ima karizmu. Ona je sada heroina, zaštitni znak MedBela, ona je brand. - Ona je kroz Hercegovinu samo prolazila – rekao sam. – Bila je u Mostaru i Širokom Brijegu radi papirologije i to je sve. Ona nema predodžbu o tome što se sada tamo događa. - U Briselu su svjesni toga. Qu'importe! – odmahne rukom. - Za nju je Hercegovina zemlja s bahatom lokalnom birokracijom, zemlja švercera, civila s pištoljima pod jaknom, gdje svi imaju vile i voze nove automobile – reče Jim. – Jednom je u povratku svratila u Međugorje i zgrozila se koliko se biznisa i profita okreće oko svetog mjesta. To je Hercegovina koju ona poznaje. Ali postoji i ona druga Hercegovina u kojoj nedužni ljudi i djeca nemaju što jesti. - Eh, bien – zaključi Lejour. – Ona je za sada tamo, mi smo sada tu, izbjeglice stižu, učinimo nešto, pokušajmo... Vi, momci, nastavite s evaluacijom, održavajte kontakte s vlastima, valjda ćemo nešto smisliti i obaviti dok ne stisne zima. Prilično smo vremena i energije bili utrošili na odabir, nabavu i otpremu laboratorijske opreme i potrošnog materijala tako da smo naše redovite konvoje na duže vrijeme stavili na čekanje. Sada su skladišta pucala po šavovima, Zagreb i Brisel su nastavljali slati donacije a palete su se gomilale do krovova i roba se polako počela prelijevati izvan fizičkih granica skladišta na Sirobuji, tako da je valjalo umjesto jednog konvoja na tjedan organizirati dva, a sve to je zahtijevalo i od vozača i od logistike goleme napore. [...]
  • 38. Mislav Skračić Smokve za Suzanu (nekoliko poglavlja romana + bilješka o piscu) 38 Bilješka o piscu Mislav Skračić rođen je 1964. godine u Šibeniku. Nakon prvih godina života provedenih u Murteru i Biogradu na moru, školuje se u Zadru gdje je diplomirao francuski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Magistarski rad iz francuske književnosti obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1993. živi u Splitu gdje nekoliko godina radi kao prevoditelj, tumač i suradnik u misijama Međunarodnog odbora Crvenog križa iz Ženeve, Liječnika bez granica iz Belgije te Farmaceuta bez granica iz Francuske. Od 2006. godine predaje engleski jezik na Pomorskom fakultetu u Splitu. Autor je sveučilišnog udžbenika engleskog jezika Waypoint (Split, 2010), znanstvene monografije Trubadur i njegov slušatelj – lirika trubadura u uvjetima usmene izvedbe (Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, 2013) te niza znanstvenih i stručnih radova. Njegov prvi roman More pegula izdala je 2005. godine Naklada Bošković. Premda je ovo Bilješka o piscu a ne o čovjeku i premda su svi ovi podaci nesumnjivo vrijedni spomena, pisac ipak smatra da su oni tek sitni fragmenti jedne velike, dramatične ali predivne priče koju obično nazivamo životom. Bez maglovitih raskrižja, podlih zamki, bolnih nepravdi, ali i darova poput glazbe, voljenih osoba, dobrih ljudi i slučajnih čarolija koje život katkad nesebično razasipa, pisanje ne bi bilo moguće, niti bi imalo mnogo smisla.