![Brazil (port. Brasil IPA [bɾaˈziw]),
službeno Savezna Republika
Brazil[4][5] (port. República Federativa do
Brasil), najveća je država u Južnoj Americi.
Prema površini i broju stanovnika od preko
190 milijuna, peta je najveća zemlja na
svijetu.[6][7]Jedina je država portugalskog
govornog područja u Americi i najveća
luzofonska zemlja na svijetu.[6]
Graniči sa svim južnoameričkim zemljama
osim Ekvadorom i Čileom. Na sjeveru
s Venezuelom, Gvajanom, Surinamom ifrancus
kim prekomorskim departmanom Francuskom
Gvajanom, na sjeverozapadu s Kolumbijom, na
zapadu s Bolivijom iPeruom, na jugozapadu
s Argentinom i Paragvajom i na jugu
s Urugvajom. Morska obala Brazila, s Atlantskim
oceanom na istoku, dugačka je preko
7491 km.[6] Veliki dio Brazila pripada slivu
rijeke Amazone i prekriven je kišnim šumama.
Brazilski teritorij čine i
brojni arhipelazi kao Fernando de Noronha, atol
Rocas, São Pedro e São Paulo i Trindade i
Martim Vaz.[6]
Brasil]()
Recommended
More Related Content
Featured
Featured (20)
Brasil
- 2. Brazil (port. Brasil IPA [bɾaˈziw]), službeno Savezna Republika Brazil[4][5] (port. República Federativa do Brasil), najveća je država u Južnoj Americi. Prema površini i broju stanovnika od preko 190 milijuna, peta je najveća zemlja na svijetu.[6][7]Jedina je država portugalskog govornog područja u Americi i najveća luzofonska zemlja na svijetu.[6] Graniči sa svim južnoameričkim zemljama osim Ekvadorom i Čileom. Na sjeveru s Venezuelom, Gvajanom, Surinamom ifrancus kim prekomorskim departmanom Francuskom Gvajanom, na sjeverozapadu s Kolumbijom, na zapadu s Bolivijom iPeruom, na jugozapadu s Argentinom i Paragvajom i na jugu s Urugvajom. Morska obala Brazila, s Atlantskim oceanom na istoku, dugačka je preko 7491 km.[6] Veliki dio Brazila pripada slivu rijeke Amazone i prekriven je kišnim šumama. Brazilski teritorij čine i brojni arhipelazi kao Fernando de Noronha, atol Rocas, São Pedro e São Paulo i Trindade i Martim Vaz.[6] Brasil
- 3. Brazil je bio portugalska kolonija od iskrcavanja Pedra Álvaresa Cabrala godine 1500. do 1815., kada je uzdignut na ujedinjenu kraljevinu s Portugalom i Algarveom. Kolonijalna povezanost bila je u stvari prekinuta već 1808. kada je nakon Napoleonovog upada u Portugal prijestolnica portugalskog kraljevstva preseljena iz Lisabona u Rio de Janeiro.[8] Nezavisnost od Portugala ostvarena je 1822. Isprva nezavisan kao Brazilsko carstvo, Brazil je od 1889. republika, premda dvodomni parlament, danas zvan kongres, datira iz 1824. kada je usvojen prvi ustav.[8] Današnji ustav, Brazil definira kao saveznu republiku[9] federalnog distrikta, 26 država i 5564 gradova.[9][10] Prema BDP-u, brazilska je ekonomija osma najveća na svijetu,[11] dok je prema paritetu kupovne moći sedma najveća.[12]Brazil je jedna od najbrže rastućih velikih svjetskih ekonomija i novih svjetskih gospodarskih sila.[13] Brazil je jedan od osnivača Ujedinjenih naroda i organizacija G-20, CPLP, Latinske Unije, Organizazije Ibero-američkih država, Mercosula,Unije južnoameričkih država i također jedna od zemalja BRIC-a. Brazil je također dom raznovrsnim divljim životinjama,prirodnim okolišima i velikim prirodnim resursima u raznim zaštićenim područjima.[6]
- 4. Etimologija Etimologija naziva "Brazil" je nejasna. Tradicionalno, riječ "Brazil" potječe od brazila, drva kojim su iz brazilskih regija uEuropu tijekom 16. stoljeća trgovali mnogi pomorci.[14] Na portugalskom, drvo brazil naziva se pau-brasil, te se riječi brasilobično pripisuje značenje "crven poput žeravice", nastalo iz latinskog brasa ("žeravica") i sufiksa -il (od- iculum ili -ilium).[15][16][17] Ova teorija uči se kao službena u školama Brazila i Portugala. Ipak, brazilski učenjak José Adelino da Silva Azevedo pretpostavlja da je riječ mnogo starija, keltskog ili feničkoga porijekla. Feničani su trgovali crvenom bojom dobivenom izminerala u keltskim zemljama, od Iberijskog poluotoka do Irske.[18] U irskoj mitologiji postoji zapadna zemlja zvana Hy-Brazil, te neki u tome prepoznaju, uključujući Tolkiena,[19] jedan od najvjerovatnijih etimoloških izvora naziva "Brazil". Istu teoriju također su predložili znanstvenici iz 16. stoljeća.[14] Na jeziku Guarani, službenom jeziku Paragvaja, Brazil se zove"Pindorama", indijanski naziv za regiju koji znači "zemlja palmi".
- 5. Među povjesničarima vlada mišljenje da su područje današnjeg Brazila polunomadski narodi naselili 10 000 godina prije prvog iskrcavanja portugalskih istraživača 22. travnja 1500. godine, predvođenog Pedrom Álvaresom Cabralom.[20] Portugalci su naišli na domoroce na razini kamenog doba podijeljene na nekoliko plemena i u međusobnim sukobima, od kojih je većina bila iz iste jezične grupe Tupí-Guaraní.[21] Premda je prvo naselje osnovano 1532., stvarna je kolonizacija započela 1534. kada je kralj Ivan III. teritorij podijelio na 12 nasljednih kapetanija,[22][23] ali takav se aranžman pokazao problematičnim te je 1549. upravi cijele kolonije dodijelio generalnog guvernera.[23][24] Portugalci su asimilirali neka od domorodačkih plemena[25] dok su druga bila podjarmljena, porobljena ili istrijebljena tijekom dugih ratova ili europskim bolestima na koje nisu imala imunitet.[26][27] Kolonizatori su iskorištavali prirodna dobra, u početku većinom drvo pernambuco (drvo brazil ili Pau-Brasil), dok je do sredine 16. stoljeća šećer je postao najznačajniji brazilski izvozni proizvod[21][28] te su Portugalci radi povećane međunarodne potražnje[26][29] uvozili afričke robove.[30][31]
- 6. Kralj Ivan VI. vratio se u Europu 26. travnja 1821., ostavivši svog starijeg sina, princa Pedra de Alcântaru kao regenta Brazila.[44] Portugalska je vlada pokušala Brazilu vratiti status kolonije, lišavajući ga svih postignuća ostvarenih od 1808. nadalje.[45] Brazilci se tome nisu htjeli pokoriti te ih je princ Pedro u tome podržao proglasivši nezavisnost od Portugala 7. rujna 1822., čime je osnovao Brazilsko Carstvo.[46] 12. listopada iste godine Pedro je proglašen prvim carem Brazila i 1. prosinca okrunjen kao Petar I.[47]
- 7. U to doba, većina je Brazilaca bila za monarhiju te je republikanizam imao vrlo malu podršku.[48][49] Prateći brazilski rat za nezavisnost proširio se skoro cijelim teritorijem zemlje, s bitkama u sjevernim, sjeveroistočnim i južnim regijama.[50] Posljednji portugalski vojnici predali su se 8. ožujka 1824.[51] te je Portugal nezavisnost Brazila priznao 29. kolovoza 1825.[52] Nakon što je prihvaćen u gradskim savjetima diljem zemlje, prvi brazilski ustav proglašen je 25. ožujka 1824.[53][54][55][56] Petar I. abdicirao je 7. travnja 1831. i otišao u Europu vratiti svoju kćer na vlast, ostavivši svog petogodišnjeg sina i nasljednika koji će postati car Petar II.[57] Kako novi car nije mogao vršiti svoje ustavne ovlasti dok nije dostigao punoljetnost, uspostavljeno je regentstvo.[58] Sporovi između političkih frakcija doveli su do pobuna i do nestabilnog, skoro anarhičnog, regentstva.[59] Buntovne frakcije nisu se bunile protiv monarhije,[60][61] iako su neke proglasile otcjepljenje provincija kao nezavisnih republika, ali samo dok je Petar II. bio maloljetan.[62] Radi toga, Petar II. je prije vremena proglašen punoljetnim te je "Brazil uživao gotovo pola stoljeća unutarnjeg mira i brzog materijalnog napretka."[63]
- 8. Rana republikanska vlada bila je manje-više vojna diktatura".[69] Iako su nastojanja vlade da nastavi vanjsku politiku carstva[80] bila relativno uspješna, posebno za vrijeme Barona Rio Branca,[81] dosegavši ravnotežu koja je bila poremećena samo tijekom početne faze pripajanja Acreai prvim svjetskim ratom,[82][83][84] na unutrašnjem planu, od mornaričke pobune rujna 1893. otvoren je dugotrajni začarani krug[80] koji je do 1920-ih Brazil izmučio s nekoliko civilnih[85][86][87] i vojnih[88][89][90] pobuna koje su postepeno do te mjere potkopale režim da je 1930. poraženom predsjedničkom kandidatu Getúliu Vargasu bilo moguće državnim udarom preuzeti vlast.[91] Vargas, koji je u svjetlu tada nedavnog vojnog pokreta mladih oficira vlast trebao preuzeti samo privremeno radi provođenja demokratskih reformi, raspustio je kongres, ukinuo ustav, te je vladao izvanrednim ovlastima, dok je guvernere država zamijenio svojim pristašama.[92][93]Radi neispunjenih obećanja o promjenama, 1932. oligarhija São Paula pokušala se vratiti na vlast[94] dok su se 1935. pobunili Komunisti,[95] ali obije su pobune bile poražene. Ipak, komunistička prijetnja poslužila je Vargasu kao izgovor za otkazivanje izbora i još jedan coup d'état kojim je 1937. uvedena potpuna diktatura,[96][97] i u skladu s time brutalna represija opozicije s logorima za političke zatvorenike u udaljenim područjima zemlje, opće raširena tortura od strane vladinih snaga i cenzura tiska.[98][99]
- 9. Nekoliko kratkih privremenih vlada uslijedilo je nakon Vargasovog samoubojstva.[108] Juscelino Kubitschek postao je predsjednik 1956., te je zauzeo pomirljivi stav prema političkoj opoziciji koji mu je omogućio da vlada bez većih kriza.[109] Ekonomija i industrijski sektor znatno su porasli,[110] ali najveće je postignuće bila izgradnja novog glavnog grada Brasílije, inaugurirane 1960.[111] Njegov nasljednik bio je Jânio Quadros, koji je ostavku podnio 1961., manje od godinu dana po preuzimanju dužnosti.[112] Njegov potpredsjednik João Goulart, preuzeo je vlast ali je izazvao snažni politički otpor[113] te je zbačen travnja 1964., državnim udarom koji je rezultirao vojnim režimom.[114]
- 10. Brazil zauzima veliko područje duž istočne obale Južne Amerike i uključuje većinu unutrašnjosti kontinenta, graničeći s Urugvajem na jugu,Argentinom i Paragvajem na jugozapadu, Bolivijom i Peruom za zapadu, Kolumbijom na sjeverozapadu, i Venezuelom, Surinamom, Gvajanom ifrancuskim preko morskim departmanom Francuskom Gvajanom na sjeveru. Graniči sa svim južnoameričkim zemljama osim Ekvadora i Čilea. Obuhvaća također i nekoliko oceanskih arhipelaga, kao Fernando de Noronha, atol Rocas, São Pedro e São Paulo i Trindade i Martim Vaz.[6]Veličina teritorija, reljef, klima i prirodni resursi Brazil čine zemljopisno raznolikim. Uključujući svoje atlantske otoke, Brazil je smješten između širina 6°N i 34°S, i dužina 28°W i 74°W. Brazil je nakon Rusije, Kanade, Kine i Sjedinjenih Država peta najveća zemlja na svijetu, i treća najveća u obije Amerike, s ukupnom površinom 8 514 876,599 km²,[133] uključujući i 55 455 km² vodenih površina.[6] Obuhvaća tri vremenske zone, od UTC-4 u zapadnim državama, do UTC-3u istočnim državama (službeno vrijeme Brazila) i UTC-2 na atlantskim otocima.[3]
- 11. Klima Brazila obuhvaća širok raspon vremenskih prilika na velikom području i raznolikoj topografiji, ali većina zemlje ima tropsku klimu.[6] Prema Köppenovoj klasifikaciji klime Brazil karakterizira pet glavnih klimatskih podvrsta: ekvatorska, tropska, polusuha, brdska tropska, umjerena, i suptropska klima. Različiti klimatski uvjeti uzrokuju prirodne okoliše u rasponu od ekvatorskih kišnih šuma na sjeveru i polusuhih pustinja na sjeveroistoku do crnogoričnih šuma na jugu i tropskih savana u središnjem Brazilu.[134] Mnoge regije imaju vrlo različitemikroklime.[135] Ekvatorska klima karakterizira većinu sjevernog Brazila. Ne postoji prava suha sezona, ali postoje neke varijacije u obimu padalina tijekom godine.[134] Prosječna je temperatura 25 °C,[135] s većim temperaturnim varijacijama između dana i noći u odnosu na varijacije između sezona. U središnjem Brazilu oborine su više sezonski raspoređene, što je karakteristično za klimu savane. Ta je regija velika kao i bazen Amazone ali s vrlo različitom klimom jer se nalazi južnije i na većoj nadmorskoj visini.
- 12. Veliki teritorij Brazila obuvaća nekoliko različitih ekosistema, kao Amazonsku prašumu, područje s najvećombioraznolikošću na svijetu,[143] atlantsku šumu i Cerrado. Na jugu, crnogorične šume Araucarije rastu u umjerenim uvjetima. Bogati svijet divljih životinja Brazila odražava raznovrsnost prirodnih staništa. Međutim, većina ostaje uvelike nedokumentirana te se redovno otkrivaju nove vrste. Znanstvenici procjenjuju da je ukupan broj biljnih i životinjskih vrsta u Brazilu blizu 4 milijuna. Veći sisavci uključuju pume, jaguare, ozelote, rijetke kolumbijske divlje pse, lisice, pekarije, tapire, mravojede, ljenivce, oposume, i pasance. Jeleni su česti na jugu, dok se mnoge vrste majmuna novog svijeta mogu naći u sjevernim kišnim šumama[144]
- 13. GRADOVI
- 14. São Paulo (São Paulo), 11 244 369 stanovnika, 19 672 582 metropolitanska zona, 760 m nm. Najveći grad na južnoj hemisferi i 6. najveći grad na svijetu. Metropolitanska zona druga je najmnogoljudnija u obije Amerike i među 5 najvećih metropolitanskih zona na svijetu.[156] Smješten je na rijeci Tietê 70 km od lučkog grada Santosa, na visoravni u sklopu Serre do Mar. Osnovali su ga 1554. Jezuiti. Tijekom 17. i 18. stoljeća bio je polazna točka kolonijalne ekspanzije u unutrašnjost zemlje. Stjecanjem nezavisnosti São Paulo je 1823. dobio naslov carskog grada (Imperial Cidade) kojeg je dodijelio Pedro I. Nagli razvoj krajem 19. stoljeća privukao je brojne imigrante. U novije vrijeme grad napušta industriju i okreće se trgovini, tehnologiji i uslugama. Urbanistički izvanredno moderan grad, São Paulo jedno je od najvažnijih financijskih i trgovačkih središta u Latinskoj Americi. Smatra se 10. najbogatijim gradom na svijetu,[157] obuhvaća 12,26% brazilskog BDP-a i 36% ukupne proizvodnje i usluga države São Paulo.[158] Među brojnim kulturnim i znanstevnim institucijama ističu se muzej Museu de Arte de São Paulo i sveučilište Universidade de São Paulo.
- 15. Rio de Janeiro (Rio de Janeiro), 6 323 037 stanovnika, 14 387 000 metropolitanska zona, 0 m nm. Treća najveća metropolitanska zona i aglomeracija Južne Amerike,[159][160] 6. najveći grad u obije Amerike, i 26. najveći grad na svijetu.[161] Glavni grad Brazila od 1822. do 1960. Osnovali su ga 1555. francuski kolonisti na mjestu koje je Ferdinand Magellan posjetio već 1519., ali nakon nekoliko godina Francuze su protjerali Portugalci i ponovo osnovali grad pod nazivom São Sebastião do Rio de Janeiro. Do početka 18. stoljeća grad su često napadali pirati. U 17. stoljeću izvozna luka za zlato i dijamante iz unutrašnjosti. Od 1763. sjedište kolonijalne uprave, od 1808. glavni grad portugalskog imperija. Početkom 20. stoljeća započinje veliko širenje grada na okolna područja. Financijsko, industrijsko, trgovačko i turističko središte, sjedište nekoliko većih brazilskih tvrtki, kao naftne kompanije Petrobras i medijskog koglomerataOrganizações Globo. Niz znamenitosti, među najznačajnijima Kip Krista Iskupitelja na brdu Corcovado, stadion Maracanã, plažaCopacabana i Brazilski nacionalni muzej.
- 16. Salvador (Bahia), 2 676 606 stanovnika, 3 866 004 metropolitanska zona, 8 m nm. Najveći grad na sjeveroistočnoj obali Brazila, nalazi se na malom poluotoku koje odvaja zaljev Baía de Todos os Santos od Atlantskog oceana. Osnovan 1549., jedan je od najstarijih gradova u novom svijetu, posebno istaknut svojom očuvanom kolonijalnom arhitekturom. Salvador, radi svog geografskog položaja, postao je glavna brazilska luka i glavni grad kolonijalnog Brazila, centar šećerne industrije i trgovine robljem. Bio je 1624. i u rukama Nizozemaca, međutim, već sljedeće godine, dolazi opet pod portugalsku vlast. U 18. stoljeću jedan od najvećih gradova u obije Amerike. Glavni grad kolonijanog Brazila do 1763. Ekonomija se većinom bazira na turizmu, izvoznoj luci za proizvode iz unutrašnjosti i petrokemiji, te iskorištavanju naftnih izvora. Značajno kulturno središte.
- 17. Brasília (Distrito federal), 2 606 885 stanovnika, 2 851 549 metropolitanska zona, 1172 m nm. Glavni grad Brazila. Smješten je u saveznom distriktu Distrito federal na središnjoj, 1000 metara visokoj visoravni Planalto cental, unutar savezne države Goias. Udaljen je 207 km od Goianie, 1531 km od Salvadora i 930 km od Rio de Janeira. Iako je ideja o preseljenju prijestolnice u unutrašnjost postojala već od 1891., Brasilia je osnovana 1956. na poticaj tadašnjeg brazilskog predsjednika Juscelina Kubitscheka koji je htio rasteretiti prenapučene obalne krajeve zemlje, i stanovništvo privući u unutrašnjost. Grad je izgrađen do 1960., te je 21. travnja iste godine inauguriran kao nova prijestolnica. Grad su prema tadašnjim najmodernijim estetskim i konstrukcijskim dostignućima projektirali urbanistLucio Costa, arhitekt Oscar Niemeyer, i pejzažni arhitekt Roberto Burle Marx. Među znamenitostima, uglavnom Niemeyerovim projektima, ističu se Palača nacionalnog kongresa, Katedrala, te predsjednička palača Palacio Alvorada. UNESCO je Brasiliju proglasio mjestom svjetskog nasljeđa
- 18. Brazil je federacija sastavljena od 26 država, jednog saveznog distrikta (koji sadrži glavni grad, Brasíliu) i gradova.[9] Države imaju samostalnu administraciju, ubiru vlastite poreze i primaju udio poreza koji ubire savezna vlada. Unatoč tome, države nemaju veliku autonomiju u donošenju vlastitih zakona. Krivične i civilne zakone može donijeti samo dvodomni savezni kongres i jedinstveni su u cijeloj zemlji.[9] Izvršnu vlast država provode guverneribirani na mandat od 4 godine. Sudsku vlast vrše državni sudovi prvog i drugog stupnja.[9] Federalni distrikt ima iste karakteristike kao i savezne države i gradovi. Za razliku od država članica, ne može biti podijeljen na općine, ali može ubirati poreze kao savezna država i kao grad.[9] Gradovi, najmajnje federalne jedinice, raspolažu određenom autonomijom. Svaki grad ima svoj temeljni zakon koji definira vlastitu političku organizaciju, ali ograničen je saveznim ustavom.[9] Diljem zemlje postoji oko 5565 gradova, neki sa stanovništvom većim od mnogih zemalja (Sao Paulo s oko 11 milijuna), drugi s manje od 1000 ljudi, neki s površinom većom od mnogih zemalja u svijetu (Altamira, Para, je skoro dva puta veći od Portugala), a drugi s manje od četiri kvadratne milje.
- 19. Brazil ima poluslužbene teritorijalne pretenzije prema dijelu područja Antarktike. Zahtjev je prva formalizirala geografkinja Therezinha de Castro kroz Teoriju suočavanja[232] (Teoria da Defrontação)[233] koja postavlja da države na južnoj hemisferi imaju pravo na dio teritorija antarktičkog kontinenta, u skladu sa usporedvim meridijanima svojih primorja na istoku i zapadu i primorja Antarktike.[234] Godine 1986. Brazil je osnovao stanicu "Comandante Ferraz" koja služi kao baza za znastvena istraživanja. Objekti baze mogu primiti 46 ljudi.[235] Isključivi gospodarski pojas[uredi VE | uredi] Brazilski isključivi gospodarski pojas, također zvan plava Amazona ili brazilske teritorijalne vode, područje je od približno 3,5 milijuna km² koje bi se u skladu s brazilskim zahtjevom pred Komisijom Ujedinjenih naroda za granice, moglo proširiti na 4,4 milijuna km².[236][237]
- 20. Prema nacionalnom istraživanju po uzorku kućanstava (PNAD) iz 2008., 48,43% stanovništva (oko 92 milijuna) izjasnilo se kao bijelo, 43,80% (oko 83 milijuna) kao smeđe (miješano), 6,84% (oko 13 milijuna) kao crno, 0,58% (oko 1,1 milijun) kao azijsko i 0,28% (oko 536 000) kao američki indijanci, dok se 0,07% (oko 130 000) nije izjasnilo o rasi.[168] Godine 2007., Nacionalna indijanska fondacija izvjestila je o postojanju 67 različitih nekontaktiranih plemena, više u odnosu na 40 iz 2005. Vjeruje se da Brazil ima najveći broj nekontaktiranih naroda u svijetu Boja/Rasa (2008) Bijela 48,43% Smeđa (miješana) 43,80% Crna 6,84% Azijska 0,58% Američko indijanska 0,28%
- 21. Portugalski je službeni jezik, dok jezik kojim Brazilci govore je dijalekt/vernakular kojeg lingvisti nazivaju brazilski portugalski.[7] Portugalski je u stvarnosti jedini jezik korišten u medijima, za poslovne i administrativne svrhe. Iznimke su São Gabriel da Cachoeira, gdje zajedno s Portugalskim status službenog jezika ima i indijanski jezik Nheengatu,[182] i Pomerode, gdje njemački također ima status službenog jezika.[183]Brazil je jedina zemlja portugalskog govornog područja u Americi, što jezik čini važnim dijelom brazilskog nacionalnog identiteta i naglašava različitost nacionalne kulture u odnosu na hispanofonske susjede.[184] Pod utjecajem indijanskih i afričkih jezika, brazilski portugalski imao je svoj vlastiti razvoj.[185] Radi toga, ponešto je različit, posebno u u fonologiji, u odnosu na jezik Portugala i drugih luzofonskih zemalja, usporedivo s razlikama između američkog i britanskog engleskog jezika.[185]Godine 2008., Zajednica država portugalskog govornog područja (CPLP), koja uključuje predstavnike svih zemalja s portugalskim kao službenim jezikom, postigla je sporazum o reformi portugalskog u jedan međunarodni jezik, umjesto aktualna dva različita dijalekta istog jezika. Sve države CPLP-a moraju primjeniti potrebne promjene do 2014.[186]
- 22. Brazilska federacija "nerazdvojna je unija" tri različita politička entiteta: država, gradova i saveznog distrikta.[9] Unija države, saveznog distrikta i gradova, "sfere su vlasti". Federacija je postavljena na pet temeljnih načela:[9] suverenitet, državljanstvo, dostojanstvo ljudskih bića, socijalne vrijednosti rada i slobode poduzetništva, i politički pluralizam. Klasična trodioba vlasti (izvršna, zakonodavna, i sudska prema sustavu provjera i ravnoteže), formalno je ustanovljena ustavom.[9] Izvršna i zakonodavna organizirane su samostalno u sve tri sfere vlasti, dok je sudstvo organizirano samo u sferama ferderacije i država/saveznog distrikta.
- 23. Svi članovi izvršne i zakonodavne vlasti izravno su izabrani.[194][195] Suci i drugi sudski službenici imenovani su nakon prolaska pristupnih ispita.[194] Glasanje je obavezno za pismene osobe između 18 i 70 godina starosti i prepušteno slobodnom izboru za nepismene i osobe između 16 i 18 godina starosti ili starije od 70.[9] Zajedno s nekoliko manjih stranaka, ističu se 4 glavne stranke: Radnička stranka (PT), Brazilska socijaldemokratska stranka (PSDB), Stranka Brazilskog demokratskog pokreta (PMDB) i Demokrati (DEM). Ostale su značajne parlamentarne stranke Napredna stranka (PP), Brazilska radnička stranka (PTB), Liberalna stranka (PL), Brazilska socijalistička stranka (PSB), Narodna socijalistička stranka (PPS), Demokratska radnička stranka (PDT) i Koministička partija Brazila (PCdoB).[196] U kongresu je zastupljeno 15 političkih stranaka. Promjena stranke uobičajena je među političarima, te se radi toga broj mjesta u kongresu redovno mjenja. Skoro sve vladine i admnistrativne funkcije vrše tijela i agencije povezana s izvršnom vlasti.
- 24. Brazilsko je pravo temeljeno na rimsko-germanskim tradicijima[198] te koncepti civilnog prava prevladavaju na praksom običajnog prava. Većina brazilskih zakona je kodificirana, iako ne-kodificirani statuti također predstavljaju značajan komplementarni dio. Sudske odluke donesene na osnovu interpretativnih smjernica rijetko se primjenjuju na druge specifične slučajeve. Doktrinarni radovi i radovi akademskih pravnika imaju snažan utjecaj u stvaranju prava i zakonskim slučajevima. Pravni sustav temeljen je na saveznom ustavu, donesenom 5. listopada 1988., koji je temeljni zakon Brazila. Sve ostalo zakonodavstvo i sudske odluke moraju biti u skladu s pravilima ustava.[199] Do travnja 2007., usvojena su 53 amandmana. Savezne države imaju svoje ustave koji nesmiju biti u suprotnosti sa saveznim ustavom.[200] Gradovi i savezni distrikt imaju "formalne zakone" (leis orgânicas) koji djeluju na sličan način kao i ustavi. Zakonodavni entiteti glavni su izvor statuta, iako u određenim slučajevima pravosudna i izvršna tijela mogu donijeti pravne norme.[9] Nadležnošću upravljaju pravosudni entiteti, iako u rijetkim situacijama savezni ustav omogućava saveznom senatu donošenje pravnih presuda.[9] Postoje i specijalizirani vojni sudovi, sudovi rada i izborni sudovi.[9] Najviši sud je Vrhovni savezni sud.
- 25. Nogomet je najpopularniji sport u Brazilu. Brazilska nogometna reprezentacija je prema službenom rangiranju FIFA-e među najboljima u svijetu, i s 5 osvojenih naslova svjetskih prvaka najtrofejnija.[311] Košarka, odbojka, automo bilizam, i borilačke vještine također privlače veliku publiku. Brazilska odbojkaška reprezentacija trenutno drži naslove prvaka Svjetske lige, Svjetskog Grand Champions kupa, svjetskog prvenstva iSvjetskog kupa. Drugi sportovi sa sve brojnijim poklonicima su tenis, rukomet, plivanje i gimnastika. Varijacije nekih sportova porijeklom su iz Brazila: beach football,[312] futsal (dvoranski nogomet)[313] i footvolley pojavili su se kao varijacije nogometa. U borilačkim vještinama, brazilci su razvili capoeiru,[314] vale tudo,[315] i brazilski džiju-džicu.[316] Brazil je jedna od najuspješnijih nacija u automobilizmu, te su brazilski vozači do sada osvojili 8 naslova svjetskih prvaka u Formuli 1,[317][318][319] 6 pobjeda na 500 milja Indianapolisa[320] te naslove i pobjede u brojnim drugim kategorijama i prvenstvima